Program obuke Žene i zatvor · pristupom obuke. Pristup koji je poštovan u ovom programu obuke zasnovan je na principima i metodama obrazovanja odraslih. Ovo zna či da u česnici

Program obuke

Žene i zatvorverzija 1.0

SERIJA PRIRUČNIKA IZ KRIVIČNOG PRAVA

Justice SectionDivision for OperationsUnited Nations Office on Drugs and CrimeP.O. Box 5001400 ViennaAustriaE-mail: [email protected].: (+43) 1 26060 0

Jul 2

015

1

Zahvalnost

Program obuke o ženama i zatvoru pripremilo je Pravosudno odjeljenje Ureda Ujedinjenih nacija za pitanja droge i kriminala (United Nations Office on Drugs and Crime – UNODC) u saradnji s Institutom za ljudska prava i humanitarno pravo Raoul Wallenberg i Tajlandskim pravosudnim institutom, a na osnovu inicijalnog nacrta koji je sačinio Džef Kristijan (Jeff Christian). Osnovni materijal o obrazovanju i obuci odraslih, sadržan u Aneksu III, kao i evaluacija na kraju radionice iz Aneksa V, bazirani su na UNODC-ovom Programu obuke o djelotvornim reakcijama policije na nasilje nad ženama, uz manje izmjene. Struktura ovog programa obuke je razmatrana na sastanku stručnjaka iz zemalja Udruženja zemalja Jugoistočne Azije, održanom u Bankoku od 19. do 21. marta 2013. godine. UNODC želi da istakne doprinos sljedećih stručnjaka koji su učestvovali na tom sastanku: Tunyatorn Insorn, Aliakbar Ludin, Haji Saini Bin Haji Maidin, Tran Thi Kim Nguyet, Olivia Rope, Rachel Duran Ruelo, Petcharat Saisombut, Pacharaporn Sarobhas, Nongnapat Sirichote, Jamchurie Sitivannarak, Phan Xuan Son, Idang Heru Sukoco i Wilberto E. Tolitol. Izradi ovog programa obuke doprinijeli su sljedeći zaposlenici UNODC-a: Piera Barzano, Sven Pfeiffer, Maria Noel Rodriguez i Ehab Salah, kao i Alison Granger-Brown i Mona Chamass Saunier, konsultantice. Ovaj dokument nije formalno lektoriran. Ova publikacija može biti reproducirana u cjelini ili djelimično, i u svakom obliku, u obrazovne ili neprofitne svrhe bez posebne dozvole, pod uvjetom da bude naveden izvor. Komentari i sugestije su dobrodošli i mogu biti poslati na: Justice Section Division for Operations United Nations Office on Drugs and Crime P.O. Box 500 1400 Vienna Austria E-mail: [email protected] Tel.: (+43) 1 26060 0

2

Sadržaj I. Uvod u program obuke

II. Uvod: specifi čne potrebe zatvorenica

III. Struktura programa

A. Modul 1: Utvrđivanje potreba zatvorenica i rješavanje diskriminacije

B. Modul 2: Prijem, evidentiranje i razvrstavanje

C Modul 3: Higijena i zdravstvena zaštita

D. Modul 4: Bezbjednost i sigurnost

E. Modul 5: Kontakt sa spoljnim svijetom

F. Modul 6: Rehabilitacija zatvorenica

G. Modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru

H. Modul 8: Posebne kategorije zatvorenica

I. Modul 9: Priprema za otpust i podrška poslije otpuštanja

J. Modul 10: Osoblje koje radi sa zatvorenicama

K. Modul 11: Istraživanje, planiranje i evaluacija

L. Modul 12: Nezatvorske mjere

Aneks

I. Materijali za učesnike

II. Test-pitanja i odgovori

III. Osnovni materijal za obuke

IV. Osnovni podaci o mentalnom zdravlju i srodnim problemima u

zatvorima

V. Evaluacija za kraj radionice

3

I. Uvod u program obuke Ovaj program obuke je osmišljen kao pomoć u razvoju znanja i vještina službenika koji se bave krivičnim pravom i kreatora politike u provođenju Pravilnika Ujedinjenih nacija o postupanju prema zatvorenicama i nezatvorskim mjerama za osuđenice (Bankoški pravilnik) i srodnih međunarodnih standarda i normi. Namjena ovog programa je korištenje Komentara uz Bankoški pravilnik1 i UNODC-ovog Priručnika o ženama i zatvoru (u daljem tekstu: Priručnik UNODC), koji daje dodatne informacije, primjere i dobre prakse. Dodatni materijali, uključujući i onlajn kurseve na različitim jezicima, dostupni su kod: UNODC,2 UN Women,3 OHCHR4 i Penal Reform International (PRI).5 Program obuke sadrži 12 modula koji težište stavljaju na različite oblasti Bankoškog pravilnika. Modul 1 obuhvata opća pitanja koja se odnose na diskriminaciju osuđenica ili zatvorenica, kao i načine za rješavanje takve diskriminacije u skladu s međunarodnim standardima i normama. Moduli 2 do 10 se bave pitanjima koja se odnose na upravljanje zatvorima, i to pitanjima koja su najrelevantnija za zatvorsko osoblje i rukovodioce. Modul 11 se bavi istraživanjem, planiranjem i evaluacijom potrebnim za djelotvornije formuliranje politike i izradu programa u vezi s izvršenjem krivičnog djela, zatvaranjem i socijalnom reintegracijom žena. Završni modul obuhvata različite nezatvorske i druge mjere koje mogu preduzeti zakonodavci i kreatori politike, kao i advokati, tužioci, sudije, probacione službe ili drugi pružaoci usluga kako bi pomogli u smanjenju ženske zatvorske populacije. Određeni materijali su uključeni u anekse koji su dati na kraju ovog programa obuke. Uz materijale za učesnike (Aneks I), oni obuhvataju i set test-pitanja i odgovora (tačno/netačno) za svaki modul (Aneks II). Ovi testovi mogu biti korišteni za postizanje raznih ciljeva, kao što su: (1) usmjeriti pažnju učesnika na ovu oblast, (2) procijeniti koliko učesnici već znaju, i (3) procijeniti koliko su naučili na kraju modula obuke. Aneks III sadrži kratak vodič za obrazovanje odraslih, metodologiju obuke i konkretne tehnike koje mogu biti korištene i koje su prilagođene odgovarajućem nivou kulturnog

1 UNODC, Pravilnik za postupanje sa zatvorenicama i nezatvorskim mjerama za osuđenice s komentarom, dostupno na engleskom, francuskom i španskom jeziku na http://www.unodc.org/unodc/en/justice-and-prison-reform/tools.html. 2 Kompletan spisak UNODC-ovih alata o reformi zatvora i alternativama kazni zatvora dostupan je na http://www.unodc.org/unodc/en/justice-and-prison-reform/tools.html; UNODC, Manual para Operadores od Establecimientos Penitenciarios y Gestores od Politicas para Mujeres Encarceladas, e-kurs na španskom, dostupno na http://observatoriovihycarceles.org/Cursos/Mujeres/. 3 UN Women, Reforma sektora bezbjednosti (SSR): prava i potrebe žena u zatvorima, e-kurs na engleskom, francuskom i španskom, dostupno na ttps://trainingcentre.unwomen.org/course/description.php?id=13. 4 OHCHR, Priručnik o obuci za ljudska prava za zatvorske službenike, dostupno na http://www.ohchr.org/Documents/Publications/training11en.pdf. 5 PRI i Tajlandski institut za pravdu (Thailand Institute of Justice – TIJ), Smjernice o Bankoškom pravilniku (u daljem tekstu: Smjernice PRI/TIJ), dostupno na http://www.penalreform.org/resource/bangkok-rules-guidance-document-index-implementation/; Alati PRI za Bankoški pravilnik UN, dostupno na http://www.penalreform.org/priorities/women-in-the-criminal-justice-system/bangkok-rules-2/tools-resources/; PRI, Žene u pritvoru: primjena Bankoškog pravilnika u praksi, e-kurs na arapskom, engleskom i ruskom jeziku, dostupno na http://www.penalreform.org/resource/women-detention-putting-bangkok-rules-practice/.

4

miljea učesnika. Na kraju, tu je i obrazac za evaluaciju kursa (Aneks IV) koji može biti korišten za prikupljanje povratnih informacija od učesnika na kraju obuke. Kako koristiti ovaj program Ovaj program je namijenjen predavačima i moderatorima koji u potpunosti razumiju operativne i normativne aspekte zatvorskih sistema. Važno je da predavači u očima učesnika posjeduju određeni kredibilitet. U tom pogledu bi prednost imali profesionalci s operativnim znanjem i iskustvom u upravljanju nacionalnim zatvorima. Od predavača se zahtijeva temeljno poznavanje Revidiranih standardnih minimalnih pravila za postupanje prema zatvorenicima Ujedinjenih nacija (Mandelin pravilnik),6 kao i Bankoškog pravilnika i njegovog komentara. Također je potrebno da budu upoznati i s međunarodnim instrumentima za ljudska prava, i moraju znati kako su ovi međunarodni zatvorski standardi povezani sa širim instrumentima iz perspektive ljudskih prava. Toplo preporučujemo komoderiranje obuka. Tim od dvoje ili više predavača mogao bi pružiti znanje i iskustvo iz različitih oblasti specijalizacije. U takvim slučajevima je ključno da jedan predavač bude u interakciji s učesnicima, dok drugi posmatra interakciju i pruža kako povratne informacije tako i „drugi glas“ u dijalozima promoviranim ovim pristupom obuke. Pristup koji je poštovan u ovom programu obuke zasnovan je na principima i metodama obrazovanja odraslih. Ovo znači da učesnici ne pohađaju obuku kako bi ih neko „učio“, već kako bi iskusili proces koji im omogućava razumijevanje materijala na način koji se tiče lično njih. Detaljnije informacije o obrazovanju odraslih mogu se naći na drugom mjestu, ali postoje neki zajednički principi s kojima se većina predavača slaže, a to su:

� didaktički govor je potrebno svesti na minimum;

� oni koji prisustvuju obuci su učesnici, a ne polaznici, i odgovorni su za učešće u svojoj obuci;

� instruktor je vodič a ne nastavnik – u ovaj proces učesnici unose vlastitu mudrost i iskustvo, koje instruktor mora podsticati; i

� potrebno je maksimalno povećati iskustvene aktivnosti u vezi sa sadržajem.

6 Standardna minimalna pravila za postupanje prema zatvorenicima je usvojio Prvi kongres Ujedinjenih nacija o sprečavanju kriminala i postupanju prema učiniocima krivičnih djela, Ženeva, 22. august – 3. septembar 1955. (vidjeti izvještaj koji je pripremio Sekretarijat, publikacije Ujedinjenih nacija, prodajni br. 1956.IV.4, aneks I.A). Godine 1977. ih je izmijenio Ekonomski i socijalni savjet u Rezoluciji 2076/LXII (dodatak poglavlja E, pod nazivom „Lica uhapšena ili zatvorena bez optužbe“). Godine 2015. Komisija za sprečavanje kriminala i krivično pravosuđe je odobrila Rezoluciju o standardnim minimalnim pravilima za postupanje prema zatvorenicima, preporučujući Generalnoj skupštini da ih usvoji kao „Mandelin pravilnik“ (vidjeti E/2015/30-E/CN.15/2015/19, poglavlje I (A) (II)).

5

Opća kontrolna lista za predava če 1. Budite pripremljeni. Pažljivo planirajte svoj modul i znajte tačno šta ćete obuhvatiti. Kako biste u tome uspjeli, morat ćete pročitati bilješke moderatora i priručnik za obuku, kao i upoznati se s vježbama i evaluacijom. U daljem tekstu je naveden primjer plana predavanja koji se lako kreira i prati: Vrijeme Aktivnost moderatora Aktivnost učesnika Materijali/metoda

9 sati

Pozdravljam učesnike. Predstavljam se i navodim svoje profesionalno iskustvo. Svakom učesniku dajem karticu dimenzija 3 x 5.

Predstavljaju se. Popunjavaju kartice. Lijepe kartice na zid.

Tabla s listovima, flomasteri, kartice dimenzija 3 x 5, selotejp, grupni rad.

9.30 sati Uspostavljam norme za grupe. Dodaju ideje za norme grupe. Tabla s listovima, flomasteri.

10 sati Analiziram dnevni red radionice. Prate dnevni red. Tabla s listovima, priručnici za učesnike.

2. Upoznajte svoju publiku. Saznajte koliko će učesnika pohađati kurs. Planirajte sve aktivnosti u vezi sa svojim modulom u skladu s tim (rad u paru je teži u velikim grupama; što imate više učesnika bit će vam potrebno više vremena za njihovo izvještavanje). Postavite sebi unaprijed nekoliko važnih pitanja:

� Koliko će ljudi prisustvovati?

� Ko su oni?

� Kakvo je njihovo razumijevanje teme?

� Kojeg su uzrasta, roda i školske spreme?

� Zašto su ovdje? Ko je od njih zahtijevao da prisustvuju? Je li prisustvo

dobrovoljno ili obavezno?

� Postoje li neke konkretne potrebe kojih morate biti svjesni?

� Poznajete li se?

3. Ponesite audio-vizuelna pomagala. Prije nego što počnete obuku, napravite dovoljan broj štampanih primjeraka vježbi i scenarija za igranje uloga. Provjerite imate li svu potrebnu opremu, kao što su televizor, video, tabla s listovima, posteri, olovke i tako dalje. Dođite na predavanje dovoljno rano da provjerite svu opremu i postavite sve što vam je potrebno da počnete. Kada je u pitanju ovako visoko osjetljiva tema vaša pažnja bi trebala, kada počnu da stižu, biti usmjerena isključivo na učesnike. 4. Pružite informacije specifične za određeni region. Ovaj priručnik je osmišljen za upotrebu u svim regionima, ali možda ne sadrži baš sve detalje u vezi s konkretnim regionom. Ako to odgovara vašem modulu, napravite kopije kontakt-podataka i opise grupa ili ljudi koji rade u sektoru, a koji bi učesnicima mogli obezbijediti naknadne ili dodatne informacije.

6

5. Planirajte svoje vrijeme. Iako možete biti fleksibilni u vezi s vremenom za aktivno učešće, trebalo bi da imate okvirni vremenski plan u skladu s dnevnim redom za taj dan. Držite se toga plana čak i ako to znači da ćete prekinuti živu diskusiju koja je probila planirano vrijeme. Učesnici imaju cijelu sedmicu za nastavak razmišljanja i razgovora o tim pitanjima. Kako biste održali rad po planu, možete se pozvati na grupna pravila s kojima će se složiti cijela grupa. Osnovni savjeti za predava če 1. Budite osjetljivi prema različitim nivoima iskustva i kontekstu iz kojeg učesnici dolaze. Učesnici mogu doći iz različitih radnih okruženja i s različitim nivoom prethodne obuke. Podstičite uzajamno poštovanje među učesnicima i između učesnika i moderatora. Stavite im do znanja da su svi nivoi iskustva korisni i relevantni za diskusiju. 2. Otvorite prostor u raspravi za iskustva. Učesnici koji rado razmjenjuju svoje iskustvo, bilo lično bilo iz svog radnog okruženja, mogu pomoći drugima u razvoju i obogatiti učenje u grupi. Kada ljudi pričaju svoje priče, emocije se povlače i do ostalih učesnika dopire učenje iz iskustva. 3. Podstičite šire i aktivno učešće. Uočite ko je tih a ko najčešće odgovara, i pokušajte zatražiti da svi učestvuju. Stvorite sredinu u kojoj će se svi osjećati bezbjedno i učestvovati. Ljudi koji su po prirodi tihi ponekad bolje učestvuju u diskusijama ako su grupe male ili u paru. 4. Podstičite konstruktivnu raspravu. Ako se učesnici ne slažu međusobno ili s vama omogućite otvorenu diskusiju, oslanjajući se na iskustvo i obrazovanje svih učesnika. Ova diskusija bi, međutim, trebala biti zasnovana na principima kursa: ljudska prava, rod i pravni instrumenti. 5. Uvijek odvojite vrijeme da:

� grupu podsjetite na važne tačke: naglašavajte i sumirajte svoje glavne ideje tokom cijelog modula;

� rezimirate diskusiju i povežete relevantne ideje; i

� diskusiju održite u okvirima teme, usredotočujući se na principe, a ne na mišljenja.

6. Tokom diskusije koristite tehnike otvorenih pitanja. Otvorena pitanja koja počinju riječima „kako“, „zašto“, „šta“ ili „ko“ tjeraju ljude da o svom odgovoru više razmisle nego kada jednostavno odgovaraju sa „da“ ili „ne“. Odgovori su sveobuhvatniji i omogućavaju naknadno istraživanje. Najkorisnije otvoreno pitanje glasi, jednostavno: „Molim Vas, recite nam više o tome“, ili: „Molim Vas, proširite svoju ideju“. Prije nego što odgovorite na pitanje učesnika, pitajte grupu. Ako niko u grupi ne može da odgovori na pitanje, dajte nekoliko naznaka prije nego što date odgovor.

7

7. Izgradite iskren odnos s učesnicima. Podijelite svoje stavove i ideje, i uvedite ih u kontekst principa kursa. Ako nešto ne znate, recite to. Pitajte može li neko u sali dati svoj doprinos. To će učesnike podstaknuti da slobodno razgovaraju i izraze svoje ideje i mišljenja. Ako je potrebno, obavite i dodatna istraživanja i kasnije odvojite nekoliko minuta da odgovorite na sva neodgovorena pitanja. Ponekad, kad postave pitanje a moderator ne zna odgovor, učesnici brinu o svom pitanju sve dok ne dobiju odgovor. Kako biste to spriječili i pažnju učesnika zadržali na sadržaju, napišite pitanje na tabli ili papiru koji ćete zalijepiti negdje u učionici. Učesnik se sada može opustiti, jer je pitanje na vidnom mjestu i neće biti zaboravljeno, a to će vas također i podsjetiti na neodgovoreno pitanje kojem bi trebalo posvetiti pažnju prije nego što se sesija završi. Kada dobijete odgovor na pitanje možete ga precrtati, davanjem uočljivog vizuelnog znaka da je na njega odgovoreno. 8. Budite pozitivni, ali realni. Podstaknite grupu da sagleda više opcija koje ima za podršku zatvorenicama i osuđenicama. Istovremeno, imajte u vidu i limitiranost onoga što mogu učiniti s ograničenim vremenom, vještinama i budžetom. II. Uvod: specifi čne potrebe zatvorenica Iako žene i djevojke čine manjinu nacionalne zatvorske populacije (2–9%), u svim regionima svijeta njihov procenat raste, često brže od procenta muških zatvorenika. Godine 2014. je zatvoreno oko 625.000 žena i djevojaka. Većina zatvora je namijenjena za muškarce i ne ispunjava osnovne potrebe zatvorenica, uključujući i njihovu zaštitu od (seksualnog) nasilja. Nakon puštanja na slobodu mnoge od njih su stigmatizirane, postaju žrtve ili ih napuštaju porodice. U pogledu krivičnih djela važno je napomenuti da je većina žena u zatvoru zbog nenasilnih krivičnih djela koja uključuju sitan kriminal i djela povezana s drogom, pa su tako obično na odsluženju kratkih vremenskih kazni. U slučaju žena koje su počinile nasilna djela, u mnogim državama članicama žrtve su često njima bliska lica koja su ih podvrgla nasilju. Diskriminacijska krivična politika i zakoni koji se odnose na, između ostalog, preljubu, prostituciju, abortus, „vradžbine“ i „preventivno zadržavanje“ mogu imati posebno štetan uticaj na žene. Postoji niz zajedničkih faktora koji važe za situaciju zatvorenica širom svijeta. Iako glavni razlozi i intenzitet ranjivosti i odgovarajuće potrebe zatvorenica mogu varirati od zemlje do zemlje, najčešći faktori obuhvataju sljedeće:

� izazove na koje u mnogim zemljama nailaze u pristupu pravdi na ravnopravnoj osnovi s muškarcima;

� postojanje prestupa koji se primjenjuju isključivo ili nesrazmjerno na žene, uključujući abortus ili „moralne zločine“ kao što su preljuba, nedolično seksualno ponašanje, ili „bježanje“;

� siromaštvo i zavisnost od muških članova porodice kada se radi o novcu i podršci;

� nesrazmjeran procenat žena koje su žrtve seksualnog ili fizi čkog zlostavljanja prije zatvaranja;

8

� visok nivo potreba u vezi s mentalnim zdravljem, što je često rezultat nasilja u porodici i seksualnog zlostavljanja;

� visok nivo zavisnosti od narkotika ili alkohola;

� nizak nivo obrazovanja i visoku stopu nepismenosti;

� ekstremni duševni bol koji zatvaranje izaziva kod žena, a koji često dovodi do problema s mentalnim zdravljem ili pogoršanja postojećih mentalnih problema;

� seksualno zlostavljanje i nasilje nad ženama u zatvoru;

� veliku vjerovatnoću da žene imaju obaveze i brigu o djeci, porodici i drugima;

� rodno specifične potrebe u vezi s higijenom i zdravstvenom zaštitom koje nisu zadovoljene na odgovarajući način;

� nedostatak rodno odgovarajućih stručnih programa i programa rehabilitacije u zatvoru; i

� stigmatizaciju, viktimizaciju i često napuštanje od porodice.

Promjena u sastavu zatvorske populacije je ukazala, u skoro svim zatvorskim sistemima, na nedostatke u zadovoljavanju rodno specifičnih potreba zatvorenica. S povećanjem populacije zatvorenica širom svijeta, posebnu važnost i hitnost je dobila potreba da se unese više jasnoće u određene postupke koje bi trebalo primjenjivati prilikom postupanja prema zatvorenicama, kao i u način na koji bi one trebale biti obrađene u zatvoru. Bankoški pravilnik je usvojila Generalna skupština 21. decembra 2010, konsenzusom svih država članica. On je nastao kao posljedica uočene potrebe da se obezbijede globalni standardi u vezi s načinom na koji se postupa prema osuđenicama i zatvorenicama, uzimajući u obzir izvjestan broj relevantnih rezolucija koje su usvojili različiti organi Ujedinjenih nacija, koje su pozvale države članice da na odgovarajući način odgovore na potrebe osuđenica i zatvorenica. Bankoški pravilnik ne zamjenjuje, već po potrebi dopunjuje Mandelin pravilnik i Standardna minimalna pravila za alternativne nezatvorske mjere (Tokijski pravilnik), u vezi s postupanjem prema zatvorenicama i alternativama kazni zatvora za osuđenice. Stoga sve relevantne odredbe u ta dva seta pravila i dalje važe za sve zatvorenike i osuđenike, bez diskriminacije. Dok neka od pravila iz Bankoškog pravilnika daju dodatnu jasnoću postojećim odredbama Standardnih minimalnih pravila za postupanje sa zatvorenicima i Tokijskog pravilnika u primjeni na zatvorenice i osuđenice, ostala pravila pokrivaju nove oblasti. Neki od regionalnih instrumenata također sadrže detaljne standarde i norme koji se odnose na zatvorenice. Oni obuhvataju Principe i najbolju praksu u zaštiti lica lišenih slobode u Americi, a odobrila ih je Interamerička komisija za ljudska prava 2008, i ažurirana Evropska zatvorska pravila, koje je usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope 2006. godine.

9

Bankoški pravilnik nadograđuje opća načela nediskriminacije (Pravilo 1) i daje smjernice za prijem, evidentiranje i razvrstavanje zatvorenica (pravila 2–4), njihovu higijenu i zdravstvenu zaštitu (pravila 5–18), bezbjednost i sigurnost (pravila 19–25), te kontakt sa spoljnim svijetom (pravila 26–28). Izvjestan broj odredbi se bavi klasifikacijom, zatvorskim režimom, društvenim odnosima i naknadnom brigom za zatvorenice (pravila 40–47). Posebna pažnja je posvećena trudnicama, majkama koje doje i majkama s djecom u zatvoru (pravila 48–52), kao i posebnim kategorijama zatvorenica, uključujući i maloljetne zatvorenice (pravila 36–39), strane državljanke (Pravilo 53), pripadnice manjinskih i autohtonih naroda (pravila 54–55), te uhapšene zatvorenice ili one koje čekaju suđenje (Pravilo 56). Ovaj pravilnik također pruža smjernice za nezatvorske mjere za osuđenice (pravila 57–66). Pored toga, on utvrđuje i standarde za institucionalno osoblje i obuku (pravila 29–35), kao i napore koje je potrebno uložiti u pogledu istraživanja, planiranja, evaluacije i podizanja javne svijesti (pravila 67–70). Ovaj program obuke, zajedno s UNODC-ovim Priručnikom o ženama i zatvoru, ima cilj da pomogne zakonodavcima, kreatorima politike, upravnicima zatvorskih ustanova, zaposlenima i nevladinim organizacijama – da steknu znanja i vještine za odgovor na rodno specifične potrebe zatvorenica, i da istražuju i koriste načine za smanjenje njihovog nepotrebnog zatvaranja, u skladu s odredbama Bankoškog pravilnika. III. Struktura programa Svaki programski modul u ovom poglavlju sadrži ukupan cilj učenja, rezime sadržaja, referencu za alate kao što su UNODC-ov Priručnik o ženama i zatvoru koji mogu biti korišteni za pripremu i provođenje obuke, kao i barem jednu predloženu aktivnost učenja ili vježbu. Aktivnosti koje su predložene za učesnike mogu se naći u aneksima I i II, i već su formatirane za kopiranje i distribuciju tokom nastave. Snažno ohrabrujemo moderatore da u svakom modulu pronađu načine za podsticanje i podršku interaktivnog učenja. Ovo može obuhvatiti strategije kao što su postavljanje pitanja pojedincima ili većoj grupi, zahtjev učesnicima da svoja lična iskustva povežu sa sadržajem o kojem se direktno raspravlja, stvaranje novih aktivnosti, ili igru uloga, ili omogućavanje da učesnici naizmjenično objašnjavaju ključne koncepte iz Priručnika. Toplo preporučujemo da moderator unaprijed modificira svaku studiju slučaja kako bi obezbijedio da bude lokalno i kulturno odgovarajuća, te da koristi imena uobičajena za određenu zemlju ili region. Studije slučaja ne bi trebalo zasnivati na stvarnim primjerima u kojima je moguće prepoznati konkretne osobe ili stvoriti neprijatnosti bilo kojem licu ili vladi. Predložena aktivnost za početak ili kraj obuke (ili svaki modul) jeste osmišljavanje kratkog kviza koji odgovara nivou učesnika, te testira njihovo pamćenje i razumijevanje obrađenog materijala, njihovu sposobnost da razumiju ključne koncepte i definicije, kao i

10

njihovu sposobnost da ono što su naučili primijene na slučaj iz primjera. Takav kviz (vidjeti Aneks II) može biti proveden kao individualna aktivnost „otvorene knjige“, a potom se o njemu može razgovarati u okviru grupne aktivnosti. Na ovaj način učesnici će biti obavezni da odgovore pronađu u većem Priručniku i tako razmotre dodatne informacije, dok se istovremeno s njim bolje upoznaju. Na moderatoru je da po svom nahođenju odluči hoće li kviz provesti u svrhu pregleda ili stvarno u svrhu testiranja. A. Modul 1: Utvr đivanje potreba zatvorenica i rješavanje diskriminacije Ciljevi učenja. Nakon završenog ovog modula, učesnici će moći:

� razumjeti definiciju ključnih pojmova (uključujući i nediskriminaciju, rod, rodnu ravnopravnost) i njihovu vezu sa zatvorenicama;

� prepoznati specifične potrebe zatvorenica i probleme s kojima se obično suočavaju;

� analizirati prakse s kojima se učesnici susreću u svom radu radi provjere ponašaju li se, ustvari, diskriminacijski prema ženama; i

� identificirati moguće načine rješavanja pitanja diskriminacije zatvorenica i osuđenica u okviru vlastitog područja odgovornosti.

Sadržaj. Ovaj modul daje pregled relevantnih odredbi međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na eliminaciju diskriminacije zatvorenica i osuđenica. On identificira potrebe i prava zatvorenica kao i postupke koje mogu provesti službenici krivičnog pravosuđa, kreatori politike i drugi akteri s ciljem da države ispune dužnosti i obaveze. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Princip nediskriminacije (na osnovu spola/roda) ne zabranjuje napore da se zadovolje specifične potrebe zatvorenica. Naprotiv, zadovoljavanjem njihovih specifičnih potreba obezbjeđuje se odsustvo diskriminacije. Ovo zahtijeva afirmativnu akciju upravnika i zaposlenih u zatvoru kako bi obezbijedili zatvorenicama jednak pristup svim službama koje su već dostupne muškim zatvorenicima, i tako zadovoljili njihove rodno specifične potrebe.

(b) Pojam „roda“ je generalno shvaćen kao društveno-kulturna kategorija, za razliku od biološkog pojma „spol“. Rod se odnosi na društvene atribute i mogućnosti koji se povezuju s tim što je neko muško ili žensko, uključujući i društveno konstruirane uloge i odnose, osobine ličnosti, stavove, ponašanja, vrijednosti, relativnu moć i uticaj. Rodna ravnopravnost se odnosi na jednaka prava, obaveze i mogućnosti žena i muškaraca, i podrazumijeva da su uzeti u obzir interesi, potrebe i prioriteti i žena i muškaraca.

(c) Rodno osjetljivo upravljanje zatvorom počinje od razmještanja i prijema žene (i njene djece) u zatvor, a obuhvata sve aspekte njenog izdržavanja zatvorske kazne kao i organizaciju otpuštanja na slobodu i podršku poslije otpuštanja. Ono se zasniva na razumijevanju činjenica ko su zatvorenice i zašto imaju posebne potrebe (vidjeti poglavlje II u gornjem tekstu o specifičnim potrebama zatvorenica).

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlje 2.1. i uvodni dio poglavlja 3; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 2)

11

Aktivnosti predložene u okviru modula

Diskusija u velikoj grupi. Zamolite učesnike da identificiraju specifične okolnosti i potrebe zatvorenica koje se razlikuju od potreba muških zatvorenika. Prikupljene ideje zabilježite na tabli s listovima.

Zamolite grupu da pročita Pravilo br. 2 Mandelinog pravilnika (nekada Pravilo br. 6) i da identificira druge međunarodne (i nacionalne) instrumente sa sličnim odredbama o nediskriminaciji. U kakvoj je vezi ovaj princip s drugim pravilnicima? Kako se, u skladu s ovim principom, obrazlažu posebne mjere za žene? Zamolite grupu da razmotri Bankoško Pravilo br. 1 (i odgovarajuće članove Konvencije UN o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena).

Aktivnost u maloj grupi. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe i svakoj grupi dodijelite jednu ili više osnova diskriminacije spomenutih u Bankoškom Pravilu br. 1. Zamolite ih da identificiraju kako su žene i djevojke u zatvoru diskriminirane po ovom osnovu (usredotočujući se na različito postupanje ili uvjete s kojima su suočene za razliku od muškaraca ili dječaka). Dajte svakoj grupi malo vremena da objasni kako neka konkretna osnova za diskriminaciju utiče na žene ili djevojke u zatvoru.

Dajte svakoj grupi malo vremena da identificira konkretne postupke koje bi mogli preduzeti (oni / drugi akteri) kako bi se izbjegli identificirani oblici diskriminacije. Zamolite da po jedan dobrovoljac iz svake grupe predstavi rezultate.

Diskusija u velikoj grupi. Zajedno s grupom analizirajte početne ideje o specifičnim potrebama zatvorenica. Dodajte dodatne potrebe i izazove spisku na tabli. Ostavite ih izvjesno vrijeme tokom obuke kako biste se kasnije lakše pozivali na njih.

B. Modul 2: Prijem, evidentiranje i razvrstavanje Ciljevi učenja. Po završetku ovog modula, učesnici će moći:

� razumjeti zahtjeve Mandelinog pravilnika u vezi s prijemom svih zatvorenika;

� razumjeti posebnu ranjivost žena u vrijeme prijema, kao i zahtjeve Bankoškog pravilnika u pogledu žena i njihove djece; i

� razmotriti moguće implikacije provođenja u svojim ustanovama.

Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na prijem, evidentiranje i razvrstavanje zatvorenica i, gdje je to moguće, njihove djece. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

12

(a) Tačni podaci o svakom prijemu i otpustu iz zatvora služe za stvaranje odgovornosti i obezbjeđenja da nijedno lice ne bude nezakonito zadržano, da lica ne „nestanu“ u zatvorima, i predstavljaju osnovu za obezbjeđenje dovoljnih iznosa izdvojenih u budžetu prema broju smještenih lica.

(b) Zatvorsko osoblje mora uzeti u obzir ranjivost novopridošlih zatvorenica, mora prema njima pokazati posebnu osjetljivost i obezbijediti im neophodne informacije i sadržaje.

(c) Postupak prijema mora obuhvatiti mogućnost da žene organiziraju čuvanje svoje djece. Različite mogućnosti su odlaganje kazne za odgovarajući period, dopust koji zatvorske vlasti daju za odlazak kući, ili mjere koje nadležne institucije preduzimaju u ime zatvorenika.

(d) Informacije o djeci zatvorenica trebale bi biti uključene u registar. Takve informacije moraju ostati povjerljive, ali su potrebne kako bi u evidenciji bili svi koji su primljeni u zatvor i kako bi bio olakšan kontakt između majki u zatvoru i njihove djece van zatvora.

(e) Zatvorenice je potrebno razmještati, u mjeri u kojoj je to moguće, po zatvorima koji su u blizini njihove zajednice, jer to omogućava pristup rehabilitacionim programima, a podrška porodice i zajednice pomaže u održavanju porodičnih veza koje su od ključnog značaja za društvenu rehabilitaciju. Međutim, potrebno je ozbiljno shvatiti izražene želje žena: žene koje su doživjele nasilje u porodici možda neće željeti da budu blizu mjesta u kojem žive nasilnici koji su ih zlostavljali.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlja 2.3. i 2.4; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 3)


Grupna aktivnost / studija slučaja. Podijelite učesnike u dvije jednake grupe. Grupa 1 neka razmatra prijem muškog zatvorenika starog 45 godina, osuđenog zbog pljačke na zatvorsku kaznu od sedam godina. Grupa 2 neka razmatra prijem zatvorenice stare 29 godina i majke četvoro djece. Prije nego što je došla u zatvor, sva djeca su živjela s njom.

Tražite da svaka grupa napravi spisak dokumenata ili drugih predmeta koje je potrebno obezbijediti zatvoreniku i da smisli niz pitanja koja bi zatvoreniku postavila s ciljem da se od njega/nje dobiju sve relevantne informacije. Dajte grupama malo vremena i zamolite svaku grupu da predstavi rezultate.

Igra uloga. Ako imate više vremena, ovu aktivnost možete organizirati kao igru uloga, u kojoj svaka grupa bira zatvorenika i službenika koji će obaviti početni razgovor sa zatvorenikom koji je upravo stigao.

Da rezimirate, sakupite po jedan komentar od svakog učesnika. Koje su uočene osnovne razlike u pitanjima i/ili tokom igranja uloga? Je li bilo oblasti koje su standardi zahtijevali, ali ih grupe nisu ispitale na odgovarajući način?

13

Studija slučaja. Učesnike podijelite u grupe. Svakoj grupi dajte u zadatak jedan od navedenih slučajeva i od njih zatražite da razmotre sljedeća pitanja:

(a) Koje su to glavne stavke koje bi trebalo razmotriti u vezi s prijemom nove zatvorenice?

(b) Kako će to uticati na plan i strukturu njene kazne?

(c) Koje su njene zdravstvene i higijenske potrebe trenutno i kakve će biti ubuduće, tokom izdržavanja kazne?

(d) Na šta je konkretno potrebno obratiti pažnju kada je riječ o njenoj bezbjednosti i sigurnosti i kakve probleme ona može predstavljati po bezbjednost i sigurnost zatvorske ustanove? Na primjer, kako će biti sputana, ako je to potrebno, tokom kretanja ili posjeta ljekaru van ustanove?

(e) Hoće li obavezno biti pretresena nakon posjete ljekaru i ako je tako, zašto?

(f) Kako njena lična situacija utiče na njene društvene odnose tokom boravka u zatvoru, te na otpust i planove njenog puštanja u zajednicu?

(g) Kakva bi posebna obuka bila potrebna osoblju da bi s njom radilo efikasno i bezbjedno?

Slučaj 1. Mlada žena od 18 godina je optužena za krađu. Vjerovatno će biti osuđena na više od godinu dana zatvora jer to nije njen prvi prekršaj, a u sedmom je mjesecu trudnoće. S vremena na vrijeme živi na ulici i nema veze s rodbinom. Funkcionalno je nepismena i prekinula je školovanje s 10 godina.

Slučaj 2. Jedna starica je osuđena na tri godine zatvora; poznato je da je mentalno oboljela, mada detalji o tome u ovom trenutku nisu dostupni. Ima poduži krivični dosije i poznato je da ne poštuje propisanu terapiju.

Slučaj 3. Žena od 32 godine je osuđena za trgovinu ljudima. Teška je ovisnica o narkoticima koje je redovno uzimala više od decenije, a učestvovala je u kriminalnim radnjama kao članica bande. Ima nizak nivo obrazovanja i nikada nije bila zaposlena.

Slučaj 4. Žena u srednjim četrdesetim je osuđena za prevaru kojom je od svog poslodavca uzela veliku sumu novca. Ima brojnu porodicu koja finansijski zavisi od nje i oslanja se na nju kao na emotivnu podršku. Veoma je obrazovana.

C. Modul 3: Higijena i zdravstvena zaštita Ciljevi učenja. Po završetku ovog modula, učesnici će moći:

� razumjeti opće uvjete u pogledu higijene, ljekarskih pregleda i zdravstvene zaštite, kao i značaj specifičnih zahtjeva u odnosu na zatvorenice; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na higijenu i zdravstvenu

14

zaštitu zatvorenica i, gdje je to moguće, njihove djece. Posebna pitanja koja je potrebno razmotriti obuhvataju zdravo zatvorsko okruženje, sistematski ljekarski pregled po prijemu, rodno specifičnu zdravstvenu zaštitu, mentalno zdravlje i zaštitu, prevenciju i liječenje HIV-a, liječenje bolesti zavisnosti, prevenciju samoubojstva i samopovređivanja, usluge preventivne zdravstvene zaštite i higijenu. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Zdravlje i lična higijena spadaju među najvažnija pitanja u svakom zatvorskom okruženju. Veliki broj međunarodnih standarda koji se bave ovim pitanjem predstavlja apsolutno minimalni nivo usluga (npr. obezbjeđenje vode zatvorenicima) koje u svakom trenutku moraju biti dostupne svakom zatvoreniku. Ovo obuhvata zadovoljavanje higijenskih potreba u vezi s menstruacijom i menopauzom, kao i zdravstvene i higijenske potrebe trudnica ili dojilja.

(b) Mentalno zdravlje je od ključnog značaja, jer mnogi od zatvorenika završe u zatvoru zbog problema s mentalnim zdravljem, a veliki ih broj oboli od mentalnih bolesti tokom izdržavanja kazne. Potrebe zatvorenica u vezi s mentalnim zdravljem vjerovatno će postati izraženije u zatvorskom okruženju zbog odvajanja od djece, porodice, prijatelja i zajednice (zatvorenice, kao malobrojne, često se razmještaju u zatvore koji su daleko od njihovih domova i imaju manje posjetilaca nego muški zatvorenici), ili zbog boravka u samici, pretresa ili nadzora koje vrše muški čuvari, ili klime nasilja i zlostavljanja u određenom zatvoru.

(c) Žene imaju ograničeniji pristup uslugama zdravstvene zaštite u zatvorima nego muškarci. Žene imaju rodno specifične zdravstvene potrebe koje ne podrazumijevaju samo trudnoću i period do porođaja i nakon njega, kao i reproduktivnu i seksualnu zdravstvenu zaštitu ili preventivne skrininge na rak dojke i rak grlića materice. Različite potrebe povezane s fizičkom i mentalnom zdravstvenom zaštitom proističu iz nasilja koje doživljavaju, spolno prenosivih bolesti, nesigurne seksualne prakse ili korištenja narkotika. Potrebno je da žene, na njihov zahtjev, pregledaju ili liječe liječnice ili medicinske sestre.

(d) Zarazne bolesti i njihov uticaj na zatvorenice zaslužuju posebnu pažnju, s obzirom na veliki broj žena u zatvorima koje boluju od spolno prenosivih bolesti. Žene su posebno fizički ranjive u odnosu na HIV i suočavaju se s posebno visokim rizikom obolijevanja od tuberkuloze, zbog veće rasprostranjenosti višestrukih faktora rizika (uključujući i niži socioekonomski status i veću prevalenciju HIV-a, zajedno s prenaseljenošću zatvora, slabom ventilacijom, slabim osvjetljenjem i lošom higijenom). U zatvoru često nije dostupna antiretroviralna terapija za sprečavanje prenošenja virusa s majke na dijete, pa je djeci koju su u zatvoru rodile HIV-pozitivne majke potrebna posebna njega i pažnja.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlje 2.8; UNODC/UNAIDS, Žene i HIV u zatvorskom okruženju;7 Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 4)

7 Dostupno na engleskom i ruskom na https://www.unodc.org/balticstates/en/publications/prison-settings.html.

15


Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Svakoj grupi dajte različit komplet relevantnih standarda (npr. one navedene u svakom od prvih devet odjeljaka poglavlja 2.8. u Priručniku UNODC).

Dajte grupama malo vremena da identificiraju specifične probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica u pogledu higijene i zdravstvene zaštite. Zamolite ih da identificiraju konkretne mjere kao odgovor na ove probleme, potrebe i ranjivosti koje bi mogle biti provedene u njihovim ustanovama, vođeni dodijeljenim standardima. Kakve prepreke postoje i šta bi bilo potrebno za prevazilaženje takvih prepreka? Zamolite ih da koriste tablu s listovima.

Zamolite da svaka grupa ukratko drugima predstavi svoje nalaze. S ciljem rezimiranja, prikupite po jedan komentar od svakog učesnika. Šta vam se izdvaja iz onoga što ste čuli u ovom modulu?

Diskusija u velikoj grupi. Neka vam Aneks IV posluži kao smjernica za detaljnu diskusiju o mentalnom zdravlju i srodnim izazovima za zatvorenice, i istražite konkretne mjere koje bi učesnici mogli preduzeti u svom radu kako bi riješili ove probleme. Usmjerite se na mentalne bolesti i samopovređivanje, njihove simptome i znake ranog upozorenja, kao i na strategije i mjere za njihovo sprečavanje i rješavanje. Ova diskusija bi se mogla odvijati u manjim grupama, ako je dostupno više moderatora.

Studija slučaja. Učesnike podijelite u grupe. Navedeni slučaj zadajte svakoj od grupa i zamolite ih da razmotre sljedeća pitanja. Na kraju, zamolite svaku grupu da svoje odgovore predstavi svim učesnicima.

(a) Šta je uzrok naglih promjena raspoloženja kojima su sklone žene?

(b) Šta bi moglo objasniti odnos žene prema čuvarima?

(c) Je li samopovređivanje način traženja pažnje?

(d) Postoji li kod zatvorenika koji se samopovređuju veća opasnost od samoubojstva?

(e) Kako biste odgovorili na ovaj konkretan incident – biste li prihvatili prijedlog medicinske sestre? Molimo da objasnite zašto bi ili zašto ne bi.

(f) Šta se može uraditi kako bi se u budućnosti spriječili i riješili sli čni incidenti?

Slučaj. Devetnaestogodišnja žena je u zatvoru nakon što je makazama napala muža. Poslije njenog hapšenja, njeno jednogodišnje dijete je stavljeno u hraniteljski dom. Dijete nije vidjela više od šest mjeseci. Otkad je u zatvoru, njeno ponašanje je nepredvidivo: jednog dana je puna života i spremna da sarađuje, čak i do mjere kada njeni pokušaji da se sprijatelji sa stražarima postaju nelagodni, a ostalim je danima povučena i neprijateljski nastrojena. U posljednje vrijeme ima problema sa spavanjem, malo jede ali i dalje ne prestaje komunicirati s drugima. Zaista izgleda veoma nesretno. Niko ne zna šta kod nje izaziva promjene raspoloženja. Jedne večeri, stražar ju je zatekao samu u svojoj ćeliji: nožem je površinski posjekla obje ruke i krvari. Dok joj je obrađivala rane, medicinska sestra je na njenim nadlakticama i stomaku primijetila ožiljke od ranijih posjekotina. Kada je završila s obradom rana, sestra je predložila da ova mlada žena do jutra bude odvojena od ostalih zatvorenica, da ne bi opet pokušala samoubojstvo. Njeno ponašanje nervira stražare koji u tome vide samo još jedan način da privuče njihovu pažnju.

16

D. Modul 4: Bezbjednost i sigurnost Ciljevi učenja. Po završetku ovog modula, učesnici će moći:

� razumjeti da su bezbjednost i sigurnost preduvjeti za zadovoljenje drugih relevantnih standarda i normi, i da zahtijevaju poštovanje ljudskih prava;

� prepoznati implikacije moći i autoriteta zatvorskih službenika, različitost dinamike moći između zatvorskih službenika i zatvorenika u odnosu na žene, kao i odgovornost za upravljanje tom moći i autoritetom na odgovarajući način u svim situacijama;

� razumjeti posebnu ranjivost s kojom se žene suočavaju, naročito u vezi sa seksualnim zlostavljanjem u zatvoru, disciplinskim mjerama, pretresima i ograničenjima, te identificirati načine za sprečavanje i rješavanje ovih problema u skladu s međunarodnim standardima i normama; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na sigurnost i bezbjednost zatvorenica i, po potrebi, njihove djece. Posebna pitanja koje je potrebno pokriti obuhvataju razdvajanje i nadzor nad ženama, žalbe zatvorenica, pretrese, tjelesna sputavanja i disciplinsku segregaciju. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Bezbjednost i sigurnost za sve osobe u zatvoru je kamen temeljac djelotvornog i humanog zatvorskog režima. Spoljna bezbjednost (sprečavanje bjekstva) i unutrašnja sigurnost (sprečavanje nereda) najbolje se ostvaruju izgradnjom pozitivnih odnosa između zatvorenika i osoblja (koncept „dinamičke bezbjednosti“).

(b) Razdvajanje žena od muškaraca u zatvoru i zahtjev da žensko osoblje nadzire zatvorenice služi za sprečavanje nasilja i zaštitu zatvorenica od nasilja, zlostavljanja i uznemiravanja. Konkretno, muško osoblje nikad ne bi trebalo biti uključeno u lični pretres zatvorenica.

(c) Tjelesni pretres i pretres intimnih dijelova tijela izazivaju poniženje i uznemirenje, te ih je stoga potrebno zamijeniti alternativnim metodama. Djeca nikada ne bi trebala biti podvrgnuta invazivnim tjelesnim pretresima. Sve pretrese bi trebalo obavljati osoblje koje je prošlo odgovarajuću obuku u skladu s unaprijed ustanovljenim procedurama.

(d) Disciplinska segregacija ili instrumenti sputavanja predstavljaju posljednje sredstvo i trebalo bi ih koristiti samo najkraće što je moguće. Trudnice, žene s bebama i dojilje u zatvoru uživaju posebnu zaštitu protiv upotrebe vezivanja, samica ili izdvajanja.

(e) Mjere za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad zatvorenicama, bilo od drugih zatvorenika bilo od zatvorskog osoblja, obuhvataju neposrednu zaštitu, podršku i savjetovanje, fizičku i mentalnu zdravstvenu zaštitu, podršku i pravnu pomoć, kao i neovisnu istragu.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlje 2.6; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 5)

17


Diskusija u velikoj grupi. Zamolite učesnike da porazgovaraju o razlici između sigurnosti i bezbjednosti žena, u poređenju s muškarcima. Kako se njihova situacija razlikuje u kontekstu zatvora?

Igranje uloga. Iskoristite sljedeću vježbu da naglasite poentu po kojoj je zatvorsko osoblje uvijek u poziciji autoriteta i moći, što ni na koji način nije umanjeno načinom na koji razgovara sa zatvorenicima:

Zamolite da se javi dobrovoljac iz publike. Dobrovoljca zamolite da samo slijedi dobijena uputstva. Objasnite da će biti tri scenarija, i da dobrovoljac u svakom od njih igra zatvorenika a vi igrate zatvorskog službenika.

Scenario A: Učtivo pozdravite zatvorenika. Dajte mu olovku. Učtivo zamolite zatvorenika da olovku stavi pored sebe na sto. Zahvalite mu na tome.

Scenario B: Kruto pozdravite zatvorenika. Dajte mu olovku. Strogo naredite zatvoreniku da olovku postavi pored sebe na sto. Naredite zatvoreniku da se vrati u svoju ćeliju.

Scenario C: Vičući, bijesnim glasom, naredite zatvoreniku da stane ispred vas. I dalje vičući, naredite zatvoreniku da postavi olovku na sto. Naredite mu da to obavi SMJESTA!!! Naredite mu da se vrati u svoju ćeliju.

Postavite ostalim učesnicima sljedeće pitanje: „U kojem scenariju sam počeo/la koristiti moć?“ Zamolite učesnike da glasaju. Tačan odgovor je prvi scenario, jer su odnosi između osoblja i zatvorenika zasnovani na moći.

Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Objasnite da je njihov zadatak da, na osnovu relevantnih međunarodnih standarda i normi, osmisle politiku tjelesnog pretresa za ženski zatvor. Zamolite ih da se usredotoče na pitanja kada je potrebno provesti tjelesne pretrese, kao i to ko donosi odluke da se provode pretresi, kome je dozvoljeno da to uradi, na pitanja smjernica o tome kako se pretres vrši i druge relevantne aspekte.

Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Svakoj grupi dajte različit komplet relevantnih standarda (npr. onih koji su navedeni u svakom od pet odjeljaka poglavlja 6 Priručnika UNODC). Objasnite im da je njihov zadatak da izvrše reviziju u nekoj izmišljenoj ustanovi u svojoj zemlji kako bi procijenili jesu li dodijeljeni standardi ispunjeni. Reviziju bi trebalo provoditi uz pomoć sljedeća tri kriterija: (1) institucija mora imati politiku/proceduru, (2) mora postojati neka obuka na tu temu, i (3) mora postojati neki dokaz da se zaista poštuje ova procedura.

Dajte grupama malo vremena da smisle pet pitanja (maksimalno) koja će postaviti kako bi utvrdile jesu li u toj izmišljenoj ustanovi u njihovoj zemlji ispunjeni dodijeljeni standardi. Ako imate malo vremena, zamolite dobrovoljca iz svake od grupa da predstavi način na koji biste utvrdili je li standard stvarno ispunjen i dokaze kakve biste tražili.

18

Ako imate više vremena, zamolite svaku od grupa da obavi razgovor s licem iz te izmišljene ustanove (ova uloga je ključna, mora je odigrati osoba koja je upoznata sa sadržajem standarda; najbolje bi bilo da to bude komoderator). Poslije izvjesnog vremena pitajte svaku grupu je li, na osnovu dobijenih odgovora, standard ispunjen. Prvo pitajte ispitivače; zatim publiku; neka glasaju, stvorite interaktivnu situaciju u kojoj se grupa maksimalno angažira.

E. Modul 5: Kontakt sa spoljnim svijetom

Ciljevi učenja. Po završetku ovog modula, učesnici će moći:

� razumjeti prednosti nastavljanja kontakta između zatvorenika i spoljnog svijeta i prepoznati specifičnu potrebu žena da održe kontakt sa svojim porodicama, posebno s djecom;

� shvatiti da su posjete porodice i prijatelja pravo, a ne privilegija, i da je kontakt sa spoljnim svijetom usko povezan s obavezom vođenja brige koju zatvorski službenici imaju prema zatvorenicima;

� razumjeti zašto žene primaju nesrazmjerno manje posjeta i imaju manje kontakata sa svojim porodicama i prijateljima; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na kontakte zatvorenica sa spoljnim svijetom. On razmatra konkretne načine održavanja porodičnih veza, poboljšanja uvjeta tokom zatvorskih posjeta i kontakata sa zajednicom. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Kontakt sa spoljnim svijetom znači više od samo posjeta porodice i prijatelja. Relevantni standardi zahtijevaju programe posjeta i omogućavaju druga sredstva komunikacije, koja danas obuhvataju mobilne telefone, televiziju i internet. Ovo također podrazumijeva i posjete pravnih zastupnika.

(b) Zatvorenice imaju snažnu potrebu za redovnim kontaktom sa svojom porodicom, posebno sa svojom djecom, što je od ključnog značaja za njihovo mentalno blagostanje i uspješnu društvenu reintegraciju, pa je samim tim ograničenje kontakta s porodicom kao disciplinska mjera zabranjeno.

(c) Članovima porodice ne bi trebalo automatski dozvoliti da dolaze u posjetu bez konsultacije sa zatvorenicom koju posjećuju, jer je veliki broj žena prije zatvaranja doživio nasilje.


19


Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Svakoj grupi dajte određeno vrijeme da identificira konkretna pitanja, potrebe i ranjivosti zatvorenica u pogledu kontakta sa spoljnim svijetom. Koje su mjere za rješavanje ovih problema, potreba i ranjivosti predviđene Bankoškim i Mandelinim pravilnikom? Zamolite ih da koriste tablu s listovima. Zamolite svaku grupu da napravi kratku prezentaciju o svojim nalazima.

Aktivnost u malim grupama. Zamolite grupe da prodiskutiraju o preporukama i dobroj praksi koje su identificirane u poglavlju 2.10. Priručnika UNODC. Dajte im vremena da naprave spisak konkretnih mjera koje bi mogle biti provedene u njihovim ustanovama, te spisak postojećih prepreka i onoga što bi bilo potrebno za prevazilaženje tih prepreka. Zamolite po jednog dobrovoljca iz svake grupe da predstavi rezultate.

F. Modul 6: Rehabilitacija zatvorenica


� razumjeti zahtjev da se prema zatvorenicama postupa kao prema pojedincima s različitim nivoima rizika i različitim potrebama, kao i razumjeti vezu s programima rada, obrazovanja i podrške prije i poslije otpuštanja na slobodu;

� izvršiti rodno osjetljive procjene rizika;

� razumjeti ulogu koju civilno društvo i druge zainteresirane strane mogu imati u pomoći za reintegraciju u društvo; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na procjenu i klasifikaciju zatvorenica, aktivnosti i programe u zatvoru, i pripremu za njihovo puštanje na slobodu i podršku nakon otpuštanja. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Za podsticanje rehabilitacije zatvorenica potrebni su: odgovarajuća procjena, klasifikacija, individualno planiranje, praćenje i dokumentiranje ponašanja, kao i radne, obrazovne, rekreativne i druge aktivnosti.

(b) Instrumenti i kriteriji za klasifikaciju bi trebali biti prilagođeni ženama, kako bi se dobile osnovne informacije o svim iskustvima povezanim s nasiljem, mentalnim invaliditetom, uzimanjem narkotika ili roditeljskim obavezama. Pošto zatvorenice nesrazmjerno više trpe probleme povezane s mentalnim zdravljem, važno je izbjeći njihovu klasifikaciju kao visokorizičnih i samim tim primjenu visokih nivoa bezbjednosti koji pogoršavaju probleme povezane s mentalnim zdravljem.

20

(c) Žene rijetko predstavljaju zatvorenice visokog rizika i češće su bile žrtve nasilja prije zatvora, zbog čega imaju veću potrebu za programima podrške. Programi za zatvorenice ne bi trebali produžavati negativne rodne stereotipe, već bi trebali biti dovoljnog kvaliteta i raspona da im obezbijede odgovarajuće vještine kako bi nakon otpuštanja dobile posao ili mogle iz zatvora finansijski izdržavati svoju porodicu.

(d) Potrebno je osmisliti posebne programe za trudnice, dojilje i žene s malom djecom, kao i za žene koje su bile žrtve zlostavljanja i nasilja kojima je potrebna psihosocijalna podrška.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlja 2.5. i 2.7; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 7)


Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Svakoj grupi dajte različit komplet relevantnih standarda.

Dajte grupama malo vremena da identificiraju specifične probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica u pogledu rehabilitacije zatvorenika. Zamolite ih da, vođeni dodijeljenim standardima, identificiraju konkretne mjere kao odgovor na ove probleme, potrebe i ranjivosti, koje bi mogle biti provedene u njihovim ustanovama. Kakve prepreke postoje i šta bi bilo potrebno za njihovo prevazilaženje? Zamolite ih da koriste tablu s listovima.

Zamolite da svaka grupa drugima ukratko predstavi svoje nalaze. S ciljem rezimiranja, prikupite po jedan komentar od svakog učesnika. Što je to što se po Vašem mišljenju izdvaja na osnovu onoga što ste čuli u ovom modulu?

Studija slučaja. Učesnike podijelite u dvije grupe. Svakoj grupi dajte po jedan od navedenih slučajeva i zamolite ih da razmotre sljedeća pitanja:

(a) Koje su to prepreke za rehabilitaciju zatvorenica u ovom slučaju?

(b) Koje se mjere mogu preduzeti za savladavanje ovih prepreka?

(c) Ko su akteri koji mogu imati važnu ulogu u prevazilaženju prepreka rehabilitaciji?

(d) Nailazite li u svojoj ustanovi na slične probleme ili dodatne izazove?

Slučaj 1. Zatvor trenutno ima 1.000 zatvorenika, od kojih je 45 žena. Zatvorenice su smještene u poseban aneks zatvora. Redovni programi stručnog osposobljavanja i obrazovanja nude se u glavnoj zgradi, koja uključuje malu teretanu. Iako u ženskom aneksu ima premalo prostora za održavanje ovih programa, zatvorenice mogu obavljati posao koji se smatra najpogodnijim za žene. Neke pripremaju hranu za zatvorenike, dok su drugima dodijeljene obaveze čišćenja.

Slučaj 2. Ženski zatvor trenutno ima 200 zatvorenica. Neke od njih imaju probleme s mentalnim zdravljem i drže ih u odvojenim ćelijama s većim obezbjeđenjem jer zatvorski čuvari strahuju da bi mogle postati nasilne. Nema baš mnogo predavača koji su spremni raditi u zatvorima, ali ustanova uspijeva s vremena na vrijeme ponuditi neki osnovni obrazovni kurs. Izvjestan broj žena koje su puštene na uvjetnu slobodu nedavno je vraćen u zatvor zbog počinjenih krivičnih djela protiv imovine. Jedna od njih se požalila da je na slobodi bilo nemoguće naći posao.

21

G. Modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru


� razumjeti konkretne potrebe trudnih zatvorenica, majki i djece kao ovisnih lica u zatvoru, te zahtjeve utvrđene u Bankoškom pravilniku; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na postupanje prema trudnicama, dojiljama i ženama s djecom u zatvoru. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Kada se ne može izbjeći zatvaranje majki i njihove djece, država preuzima odgovornost da im obezbijedi adekvatnu njegu. Standardna njega bi prije i poslije porođaja trebala biti ekvivalentna onoj koja je dostupna van zatvora.

(b) Trudnice, dojilje i žene s djecom u zatvoru imaju specifične potrebe u smislu zdravstvene zaštite, ishrane ili vještina roditeljstva, koje zahtijevaju da zatvorske vlasti budu fleksibilne i usvoje specifične odgovore.

(c) Odluke da se djeci dozvoli da ostanu s majkama u zatvoru i odluke kada je potrebno da dijete bude odvojeno od svoje majke trebale bi biti u najboljem interesu djeteta. Djeca koja žive u zatvoru nikada ne smiju biti tretirana kao zatvorenici, već bi u principu trebali biti slobodni da napuste zatvor. Ambijent za njihovo vaspitanje bi trebao biti što je moguće bliži ambijentu koji imaju djeca van zatvora.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlje 2.12; UNODC/UNAIDS, Žene i HIV u zatvorskom okruženju; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 8)


Aktivnost u malim grupama / igranje uloga. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Njihov zadatak je da pripreme prijedlog donosiocu odluka u kojem se zalažu za osnivanje jaslica u svojoj ustanovi. Zamolite ih da razmotre primjere dobre prakse o jaslicama ustanovljene u poglavlju 2.12. Priručnika UNODC. Zamolite po jednog dobrovoljca iz svake grupe da predstavi rezultate. Ako imate više vremena, aktivnost može biti provedena kao igra uloga.

Aktivnost u malim grupama. Dajte svakoj grupi izvjestan broj relevantnih standarda. Dajte grupama malo vremena da identificiraju konkretne probleme, potrebe i ranjivosti trudnica i žena s djecom u zatvoru. Zamolite ih da identificiraju konkretne mjere kao odgovor na te probleme, potrebe i ranjivosti koje bi mogle biti primijenjene u njihovim ustanovama, vođeni datim standardima. Koje prepreke postoje i šta će biti potrebno za prevazilaženje tih prepreka? Zamolite po jednog dobrovoljca iz svake grupe da napravi kratku prezentaciju o njihovim nalazima.

22

Studija slučaja. Učesnike podijelite u dvije grupe. Dajte jedan od navedenih slučajeva svakoj od grupa i zamolite ih da razmotre sljedeća pitanja:

(a) Koje mjere mogu biti preduzete s ciljem poboljšanja situacije?

(b) Ko su akteri koji mogu imati ulogu u tome?

(c) Jeste li naišli na slične probleme ili dodatne izazove u svojoj ustanovi?

Slučaj 1. U ženskom zatvoru je djeci do dvije godine dozvoljeno da ostanu sa svojim majkama u zatvoru. Zatvorenice s djecom starijom od pet mjeseci imaju obavezu da rade osam sati dok njihova djeca borave u jaslicama. Bilo je nekoliko slučajeva da su majke odbile da napuste svoju djecu, što je dovelo do tenzija između zatvorenica i zatvorskog osoblja, zbog čega su neke žene bile izuzetno uznemirene.

Slučaj 2. U ženskom zatvoru je djeci do dvije godine dozvoljeno da ostanu sa svojim majkama u zatvoru. Kada navrše taj uzrast, djeca se predaju na staranje ocu ili bivaju primljena u najbliže sirotište koje se nalazi u drugom gradu, daleko od zatvora. Zatvorenice s najstarijom djecom postaju sve uznemirenije jer se plaše da neće vidjeti svoju djecu sve dok ne odsluže kaznu.

Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Objasnite da je njihov zadatak osmišljavanje procedura za zatvorsku vlast u ženskom zatvoru u vezi s odvajanjem djece koja žive sa svojim majkama u zatvoru, na osnovu relevantnih međunarodnih standarda i normi. Zamolite ih da se usredotoče na pitanja ko bi trebao biti uključen u donošenje takvih odluka, šta je potrebno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o najboljem interesu djeteta, kako bi trebalo izvršiti odvajanje, i o drugim relevantnim aspektima.

H. Modul 8: Posebne kategorije zatvorenica


� razumjeti kako pritvor i zatvor utiču na posebne kategorije žena i zahtjeve utvrđene u Bankoškom pravilniku; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na postupanje prema ženama u pritvoru, djevojkama u zatvoru i stranim državljankama, pripadnicama manjina ili starosjedjelačkog stanovništva. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Odvajanje pritvorenica od osuđenih zatvorenica potrebno je kako bi im bili garantirani bezbjednost i lakši pristup porodicama i djeci u odnosu na osuđenice. Postoje posebni zahtjevi za garanciju zaštite i bezbjednosti, zdravstvene zaštite i pravne pomoći za žene u istražnom pritvoru zato što su suočene s posebnim rizikom od seksualnog zlostavljanja ili prinude i često su nepismene, manje upoznate sa svojim pravima nego muškarci, ili pate od psihosocijalnih smetnji.

23

(b) Zatvorene djevojke bi trebale biti odvojene od odraslih i od momaka i biti pod nadzorom samo ženskog osoblja. Potreban im je jednak pristup obrazovnom i stručnom osposobljavanju, kao i savjetovanje o seksualnom zlostavljanju i drugim rodno specifičnim programima i uslugama usklađenim prema uzrastu, kao što je zdravstvena zaštita žena.

(c) Strane zatvorenice i njihova djeca suočavaju se s dodatnim teškoćama, uključujući i jezičke barijere, udaljenost od porodice, nerazumijevanje pravnog sistema i otežan pristup advokatu, ili veće rizike od seksualnog zlostavljanja i nasilja. Zatvorski organi bi trebali olakšati komunikaciju s njihovim advokatima, konzularnim predstavnicima i porodicom, kao i njihov prelazak u matične zemlje tamo gdje je to moguće.

(d) Pripadnice manjina ili starosjedjelačkih naroda u zatvoru imaju prepoznatljive potrebe i suočavaju se s višestrukim oblicima diskriminacije. Zatvorski organi bi trebali obezbijediti sveobuhvatne rodno i kulturno relevantne programe i usluge, odgovarajuće njihovim potrebama. Ovdje su od ključnog značaja konsultacije s ovim zatvorenicama i odgovarajućim zajednicama.



Aktivnost u malim grupama / igranje uloga. Zamolite učesnike da se podijele u pet grupa. Grupe od 1 do 4 preuzet će ulogu zatvorenica, a peta grupa ulogu zatvorske uprave u izmišljenoj nadležnosti. Dodijelite grupama uloge posebnih kategorija i zamolite svaku grupu da razmotri relevantne međunarodne standarde i norme (npr. one koje su navedene u poglavlju 2.13. Priručnika UNODC: (1) pritvorenice; (2) zatvorene djevojke; (3) strane državljanke; i (4) pripadnice manjina i starosjedjelačkih naroda).

Objasnite da su nezadovoljne i da zahtijevaju sastanak s upravom zatvora. Na njihovo iznenađenje, sastanak je odobren. Dajte grupama 20 minuta da pripreme prezentaciju grupi uprave zatvora u kojoj se zalažu za priznavanje njihovih prava definiranih u Mandelinom i Bankoškom pravilniku.

U međuvremenu, grupa uprave zatvora mora pregledati sve primjenljive standarde i pokušati da predvidi kakvi će zahtjevi biti, i koje mjere bi mogla razmotriti kao odgovor na te zahtjeve. Pripadnici grupe moraju uzeti u obzir sljedeće parametre: (a) nemaju novac na raspolaganju; (b) imaju samo moć da odluče šta će se desiti u ustanovi; (c) ne moraju tražiti autoritet višeg ranga; (d) u potpunosti su odgovorni za bezbjednost i sva ostala pitanja o funkcioniranju ustanove; (e) bit će otpušteni ako dođe do ozbiljnih problema, bilo zbog poremećaja koje izazivaju ove nezadovoljne zatvorenice, bilo zbog mjera koje sprovode kako bi zadovoljili njihove zahtjeve, ako stvari krenu naopako; i (f) moraju dati svoj odgovor grupi, kao i argumentaciju za svoju odluku.

Svoje argumente grupe moraju bazirati na mjerodavnim pravilima, ali u argumente mogu uključiti i druge standarde, bilo iz Mandelinog bilo iz Bankoškog pravilnika. Nije im dozvoljeno koristiti domaće zakone / politike / postupke ili pravila da potkrijepe svoj argument, jer su u izmišljenoj nadležnosti.

24

Dajte grupama 1–4 vremena da pripreme prezentacije.

Dajte izvjesno vrijeme grupi uprave zatvora da razmotri argumente i detaljno odgovori kako će ili neće sprovesti zahtijevane promjene.

Studija slučaja. Podijelite grupu u dvije manje grupe. Dodijelite navedene slučajeve svakoj od grupa i zamolite ih da razmotre sljedeća pitanja. Na kraju, zamolite svaku grupu da svoje odgovore predstavi cijeloj grupi.

(a) Koje su jasne potrebe zatvorenica i kako se one razlikuju od potreba drugih zatvorenika?

(b) Koje bi elemente zatvorske vlasti trebale razmotriti?

(c) Kako zatvorske vlasti mogu obezbijediti kulturnu relevantnost mjera koje bi trebalo preduzeti i usluga koje je potrebno pružiti?

Slučaj 1. Žena pripadnica starosjedjelačkog naroda nalazi se na izdržavanju kazne u zatvoru za žene. Postoje indicije da je poznata kao ovisnica o narkoticima i da je seksualno zlostavljana. Uglavnom govori autohtoni maternji jezik, ali pomalo razumije i jezik koji koriste vlasti. Njena porodica živi u jednom zabačenom selu daleko od zatvora. Starosjedjelačke organizacije i lideri su aktivni širom zemlje na unapređenju svijesti i ljudskih prava. Zatvorske vlasti moraju pripremiti sveobuhvatan plan rehabilitacije koji odgovara njenim potrebama.

Slučaj 2. Strankinja je primljena u ženski zatvor. Ne govori jezik koji koriste vlasti. Njena djeca žive u svojoj matičnoj zemlji, zajedno s ostatkom porodice. Zatvorske vlasti moraju odlučiti kakve bi mjere trebalo preduzeti u skladu s međunarodnim standardima i normama.

I. Modul 9: Priprema za otpust i podrška poslije ot puštanja


� razumjeti fokus međunarodnih standarda na pripremi zatvorenika za otpust na slobodu i reintegraciju, kao i specifičnim zahtjevima za zatvorenice;

� razumjeti značaj i prednosti saradnje s drugim državnim organima i organizacijama civilnog društva; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i Mandelinog i Bankoškog pravilnika u vezi s pripremom za otpust zatvorenica i podršku poslije puštanja. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Pripreme za otpust na slobodu počinju na početku kazne zatvora i potrebna je stalna pomoć nakon puštanja. Zatvorski organi imaju odgovornost da zatvorenike vrate u zajednicu spremne i sposobne da žive kao građani koji poštuju zakon, s obrazovanjem i vještinama koji omogućavaju zapošljavanje, s dobrim porodičnim odnosima, i s

25

inicijalnom podrškom u pogledu odjeće, hrane, novca za troškove, ličnih dokumenata i drugih potreba odmah nakon puštanja na slobodu.

(b) Pošto su zatvorenice često suočene sa stigmom – mnogo više nego muška zatvorska populacija – i imaju slab kontakt s porodicom, mjere kao što su dopust za posjetu kući, otvoreni zatvori ili kuće na pola puta, kao i porodične posjete u zatvoru, pomažu da se obezbijedi njihovo blagostanje i olakša društvena reintegracija. Međutim, odgovarajuće konsultacije od ključnog su značaja za izbjegavanje da žene koje su doživjele nasilje u porodici posjećuju i dalje zastrašuju njihovi zlostavljači.

(c) Nakon puštanja iz zatvora postoji vjerovatnoća da će žene trpjeti posebnu diskriminaciju i potrebna im je posebna podrška u smislu stanovanja, spajanja s porodicom, zapošljavanja i zdravlja. Zatvorske vlasti bi trebale sarađivati s probacionom službom, odjeljenjima za socijalni rad i nevladinim organizacijama kako bi osmislile i provele sveobuhvatne programe reintegracije za žene prije i poslije puštanja.



Aktivnost u grupama. Zamolite učesnike da se podijele u dvije grupe. Grupa 1 neka se bavi muškim zatvorenicima a Grupa 2 zatvorenicama.

Zamolite svaku grupu da sastavi opis vrste zatvorenika kakvi se mogu naći u odgovarajućim zatvorima u njihovoj zemlji (ovu vježbu je moguće skratiti tako što će neko završiti takav opis prije roka). Dajte im malo vremena da naprave plan puštanja na slobodu za tog zatvorenika, sačinjavanjem spiska njegovih/njenih potreba u vrijeme puštanja i identificiranjem metoda i sredstava koji bi realno mogli biti korišteni za zadovoljavanje tih potreba nakon puštanja na slobodu.

Zamolite po jednog dobrovoljca iz svake grupe da zabilježi diskusije u grupi i ključne tačke (na tabli s listovima) i da na kraju grupne faze predstavi rezultate.

J. Modul 10: Osoblje koje radi sa zatvorenicama


� razumjeti zašto je potrebno da osoblje koje je angažirano za rad sa zatvorenicama ima specijaliziranu svijest i obuku o pitanjima s kojima se zatvorenice uobičajeno suočavaju;

� razumjeti zahtjeve međunarodnih standarda koji se odnose na kvalitet, obuku i prava zaposlenih koji rade sa zatvorenicama; i


26

Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju Mandelinog i Bankoškog pravilnika u vezi s osobljem koje radi sa zatvorenicama. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Kvalitet izbora i obuke osoblja predstavlja kamen-temeljac dobre zatvorske uprave. Dalji ključni elementi obuhvataju adekvatnu naknadu, sigurnost posla, kvalitetno rukovodstvo, jasne politike i procedure, re djelotvoran disciplinski sistem za sprečavanje zlostavljanja zatvorenica i diskriminacije žena zaposlenih u zatvoru.

(b) Žensko osoblje bi trebalo imati jednak pristup obuci, kao i unapređenju na više pozicije, isto kao muško osoblje. Rukovodioci bi trebali pokazati jasnu i održivu posvećenost sprečavanju i rješavanju institucionalizirane diskriminacije ženskog osoblja.

(c) Osoblju koje radi sa zatvorenicama potrebna je posebna obuka o rodnoj osjetljivosti i zabrani diskriminacije i seksualnog uznemiravanja, o rodno specifičnim potrebama i ljudskim pravima zatvorenica, zdravlju žena, prvoj pomoći i osnovnim lijekovima, dječijem razvoju i zdravstvenoj zaštiti, kao i o spolno prenosivim bolestima, o HIV-u, zaštiti osoblja i otkrivanju potreba povezanih s mentalnim zdravljem i rizikom od samopovređivanja i samoubojstva. Zdravstveni radnici bi trebali biti educirani u pogledu univerzalnih predostrožnosti za kontrolu infekcija u zdravstvenim ustanovama smještenim u zatvorena okruženja.



Aktivnost u malim grupama / igranje uloga. Zamolite učesnike da se podijele u tri grupe. Prvi zadatak svake grupe je da smisle niz pitanja koja će postaviti potencijalnom budućem zaposlenom. Drugi zadatak je da intervjuiraju po jednog dobrovoljca iz svake grupe postavljanjem tih pitanja i bilježenjem odgovora.

Grupa 1 bira zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u muškoj ustanovi i intervjuira muškog kandidata.

Grupa 2 bira zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u muškoj ustanovi i intervjuira kandidatkinju.

Grupa 3 bira zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u ženskoj ustanovi i intervjuira kandidatkinju.

Zamolite grupe da razmisle o radnom mjestu i spolu kandidata. Dajte im malo vremena da smisle dva pitanja za svaku od sljedećih osobina koje bi ta osoba trebala posjedovati: (a) znanje, (b) sposobnosti, (c) ličnu pogodnost. Dajte im još malo vremena da obave intervju.

Zamolite svaku grupu da svoje povratne informacije i zapažanja prenese većoj grupi. Koje su razlike primijećene tokom intervjua na osnovu spola kandidata/kandidatkinje, ili na osnovu tipa ustanove?

27

K. Modul 11: Istraživanje, planiranje i evaluacija


� razumjeti značaj istraživanja, planiranja i evaluacije, kao osnove za čvrste odluke zatvorske uprave i postizanje ciljeva zatvorske kazne; i


Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredaba Bankoškog pravilnika koje se odnose na istraživanje, planiranje i evaluaciju. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Istraživanje o rodno specifičnim okolnostima i potrebama zatvorenica i osuđenica, kao i djece zatvorenica, predstavlja ključnu osnovu za politike i strategije s ciljem zadovoljavanja njihovih potreba društvene reintegracije.

(b) Ne samo zakonodavci i kreatori politike, već i zatvorske vlasti i drugi predstavnici krivičnog pravosuđa mogu doprinijeti relevantnom istraživanju i prikupljanju podataka u svom svakodnevnom radu – na primjer o potrebama zatvorenica povezanim sa zdravstvenom zaštitom, o uticaju zatvorskih uvjeta i praksi na njihovo zdravlje i mentalno blagostanje, ili okolnostima u kojima žive djeca čije su majke u zatvoru.

(c) Proces planiranja bi trebao obuhvatiti sveobuhvatne i redovne procjene djelotvornosti usluga i programa koji su na raspolaganju osuđenicama i njihovoj djeci u zajednici i zatvorima, kako bi pružanje usluga postalo efikasnije i pravednije.



Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Zamolite grupe da diskutiraju o sljedećim pitanjima: (a) Kako istraživanja doprinose bezbjednijim zatvorima? (b) Kako istraživanja doprinose boljim programima? (c) Zašto je istraživanje posebno važno za zatvorenice?

Dajte im malo vremena da razmotre oblasti istraživanja identificirane u poglavlju 4.2. Priručnika UNODC i da porazgovaraju o tome kako bi im takva istraživanja pomogla u planiranju rada. Zamolite po jednog dobrovoljca iz svake grupi da predstavi rezultate.

L. Modul 12: Nezatvorske mjere


� razumjeti cilj i prednosti nezatvorskih mjera, kao i razloge zašto su nezatvorske mjere naročito pogodne za većinu osuđenica;

� identificirati elemente koji bi trebali podrazumijevati rodno osjetljive nezatvorske mjere; i


28

Sadržaj. Ovaj modul identificira i razmatra ključne elemente i argumentaciju odredbi međunarodnih konvencija, normi i standarda koji se odnose na nezatvorske mjere za žene učinioce. Posebna pitanja koja je potrebno obuhvatiti jesu: skretanje krivičnog gonjenja, alternative pritvoru i zatvoru, osuđivanje i uvjetni otpust. Mogle bi biti prenesene sljedeće ključne tačke:

(a) Većina žena učinilaca ne predstavlja opasnost za društvo i njihovo zatvaranje ne pomaže, već otežava njihovu društvenu reintegraciju i negativno utiče na njihovu djecu. Nasilje i povezane traume često doprinose da žene postanu učinioci krivičnih djela. Sve dostupne opcije za skretanje krivičnog postupka za žene učinioce krivičnih djela i izbjegavanje pritvora trebalo bi koristiti u kombinaciji s intervencijama za rješavanje najčešćih problema koji dovode do kontakta žena s krivičnopravnim sistemom.

(b) Odluke o kaznama i uvjetnom otpustu trebale bi uzeti u obzir tipične okolnosti u kojima žene žive, uključujući i iskustva zlostavljanja i nasilja, njihove obaveze u vezi sa staranjem i potrebe društvene reintegracije. U posebno olakšavajuće okolnosti mogu se ubrojati: nepostojanje krivičnog dosijea, relativno mala težina djela i priroda kriminalnog ponašanja.

(c) Alternativne načine upravljanja kod osuđenica bi trebalo primijeniti kad god je to prikladno i moguće. Nezatvorskim mjerama je potrebno dati prednost u slučajevima maloljetnih žena učinilaca krivičnih djela, trudnica i žena s djecom kao i zavisnim licima. Posebne mjere potrebne su za žene učinioce krivičnih djela koje ovisne o narkoticima, strane državljanke ili žrtve trgovine ljudima.

(d) Može se pokazati kao potrebno donošenje ili revidiranje zakona i politika, te stavljanje na raspolaganje adekvatnih resursa kako bi za primjenu bio dostupan kompletan asortiman nezatvorskih mjera za žene učinioce krivičnih djela, zajedno s intervencijama na rješavanju najčešćih problema koji dovode do kontakta žena s krivičnopravnim sistemom.

(Referentni alati: Priručnik UNODC, poglavlje 3; Smjernice PRI/TIJ, poglavlje 1)


Aktivnost u malim grupama. Zamolite učesnike da se podijele u manje grupe. Svakoj grupi dajte različit komplet relevantnih standarda. Dajte grupama malo vremena da identificiraju specifične probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica i najčešće probleme koji dovode do toga da se žene nađu u zatvoru. Zamolite ih da identificiraju intervencije i nezatvorske mjere kao odgovor na te probleme, pitanja, potrebe i ranjivosti, vođeni datim standardima. Koje mjere se mogu preduzeti u postojećem pravnom okviru, a za koje je mjere potrebna zakonodavna reforma? Zamolite ih da koriste tablu s listovima.

Zamolite da svaka grupa svoje nalaze ukratko predstavi ostalima. S ciljem rezimiranja, prikupite po jedan komentar od svakog učesnika. Šta se za vas izdvaja na osnovu onoga što ste čuli u ovom modulu?

29

Aneks I. Materijali za u česnike Sljedeće stranice sadrže materijal za učesnike koji može biti korišten za lakše provođenje aktivnosti tokom nastave i diskusije za svaki modul ovog programa.

Pozivamo moderatore da po potrebi u materijale i aktivnosti unesu izmjene koje će obezbijediti njihovu prilagođenost lokalnim problemima, potrebi i kulturi. Ovo obuhvata ubacivanje uobičajenih lokalnih vlastitih imena u studije slučaja. Imajte na umu da je zasnivanje studije slučaja na stvarnim ljudima neprimjereno, naročito na način koji bi mogao dovesti do njihove identifikacije.

30

Materijal za u česnike

Aktivnost za u česnike Modul 1: Odre đivanje osnova diskriminacije zatvorenica i osu đenica

U okviru diskusije u malim grupama, razmotrite oblike diskriminacije na osnovu:

(1) rase (6) nacionalnog porijekla (2) boje kože (7) društvenog porijekla (3) spola (8) imovine (4) vjere (9) rođenja (5) političkog ili drugog mišljenja (10) drugog statusa Po kojoj od ovih osnova su diskriminirane žene i djevojke u zatvoru?

S kakvim se postupcima ili okolnostima one suočavaju, a različiti su od postupaka prema muškarcima ili mladićima?

Molimo navedite konkretne postupke koji bi mogli biti preduzeti kako bi se izbjegla diskriminacija u situacijama koje ste uočili.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

31


Aktivnost za u česnike Modul 2: Prijem, evidentiranje i razvrstavanje (I) U okviru diskusije u malim grupama razmotrite slučaj žene koja je primljena u zatvor a dao vam ga je moderator, te odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Koje je glavne stavke potrebno razmotriti u vezi s prijemom nove zatvorenice?

(b) Kako će to uticati na plan i strukturu njene kazne?

(c) Koje su njene zdravstvene i higijenske potrebe trenutno i kakve će biti ubuduće, tokom izdržavanja kazne?

(d) Na šta bi konkretno trebalo obratiti pažnju kada je riječ o njenoj bezbjednosti i sigurnosti, i kakav problem ona može predstavljati po bezbjednost i sigurnost zatvorske ustanove? Na primjer, kako će biti sputana, ako je to potrebno, tokom kretanja ili posjeta ljekaru van ustanove?

(e) Hoće li nakon njene posjete ljekaru biti obavezno pretresanje i ako je tako, zašto?

(f) Kako njena lična situacija utiče na njene društvene odnose tokom boravka u zatvoru, te na otpust i planove puštanja u zajednicu?

(g) Kakva bi posebna obuka bila potrebna osoblju da s njom efikasno i bezbjedno radi?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

32

Materijal za u česnike Aktivnost za u česnike Modul 2: Prijem, evidentiranje i razvrstavanje (II) Spisak studija slučaja:

Slučaj 1. Mlada žena od 18 godina je optužena za krađu. Vjerovatno će biti osuđena na više od godinu dana zatvora jer joj to nije prvi prekršaj, a u sedmom je mjesecu trudnoće. S vremena na vrijeme živi na ulici i nema veze s rodbinom. Funkcionalno je nepismena i prekinula je školovanje s 10 godina.

Slučaj 2. Jedna starica je osuđena na tri godine zatvora i poznato je da je mentalno oboljela, mada detalji o tome u ovom trenutku nisu dostupni. Ima poduži krivični dosije i zna se da ne poštuje propisanu terapiju.

Slučaj 3. Žena od 32 godine je osuđena zbog trgovine ljudima. Teška je ovisnica o narkoticima, koje je redovno uzimala više od decenije, i učestvovala je u kriminalnim radnjama kao članica bande. Ima nizak nivo obrazovanja i nikada nije bila zaposlena.

Slučaj 4. Žena u srednjim četrdesetim je osuđena zbog prevare pomoću koje je uzela veliku sumu novca od svog poslodavca. Ima brojnu porodicu koja finansijski zavisi od nje i oslanja se na nju kao na emotivnu podršku. Veoma je obrazovana.

33

Materijal za u česnike Aktivnost za u česnike Modul 3: Zdravstvena zaštita (I)

U okviru diskusije u malim grupama identificirajte konkretne probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica u pogledu higijene i zdravstvene zaštite. Razmotrite standarde i norme koje vam je dao moderator.

Molimo da sastavite spisak tih problema, potreba i ranjivosti.

Koje konkretne mjere mogu biti preduzete kako bi se riješio svaki od navedenih problema, uzimajući u obzir standarde i norme?

Kakve prepreke postoje? Šta je potrebno za prevazilaženje tih prepreka?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

34


Aktivnost za u česnike Modul 3: Zdravstvena zaštita (II)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite navedeni slučaj i odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Koji je uzrok naglih promjena raspoloženja?

(b) Šta bi moglo objasniti njen odnos prema čuvarima?

(c) Je li samopovređivanje način traženja pažnje?

(d) Je li samopovređivanje pokušaj samoubojstva?

(e) Jesu li zatvorenici koji se samopovređuju u većoj opasnosti od samoubojstva?

Slučaj. Devetnaestogodišnja žena je u zatvoru nakon što je makazama napala muža. Poslije njenog hapšenja, njeno jednogodišnje dijete je stavljeno u hraniteljski dom. Dijete nije vidjela više od šest mjeseci. Otkad je u zatvoru, njeno je ponašanje nepredvidivo: jednog je dana puna života i spremna za saradnju, čak i do mjere kada njeni pokušaji da se sprijatelji sa stražarima postaju neugodni, a ostalim je danima povučena i neprijateljski nastrojena. U posljednje vrijeme ima problema sa spavanjem, malo jede ali i dalje ne prestaje komunicirati s drugima. Zaista izgleda veoma nesretno. Niko ne zna šta kod nje izaziva promjene raspoloženja. Jedne večeri stražar ju je zatekao samu u svojoj ćeliji: nožem je površinski posjekla obje ruke i krvari. Dok joj je obrađivala rane, medicinska sestra je na njenim nadlakticama i stomaku primijetila ožiljke od ranijih posjekotina. Kada je završila s obradom rana, sestra je predložila da ova mlada žena do jutra bude odvojena od ostalih zatvorenica, kako ne bi opet pokušala samoubojstvo. A njeno ponašanje nervira stražare koji u tome vide samo još jedan način da privuče njihovu pažnju.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

35


Aktivnost za u česnike Modul 4: Bezbjednost i sigurnost (I)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite standarde i norme koje vam je moderator dao u vezi s tjelesnim pretresom.

Vaš zadatak je da sastavite politiku mjera za tjelesne pretrese u zatvoru. Ona bi trebala sadržavati najmanje sljedeće aspekte: (1) kada je potrebno provesti tjelesni pretres, (2) kako i ko donosi odluke o provođenju tjelesnih pretresa, (3) kome je dozvoljeno da to učini, i (4) smjernice o načinu njihovog provođenja.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

36


Aktivnost za u česnike Modul 4: Bezbjednost i sigurnost (II)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite standarde i norme koje vam je moderator dao, a koji se odnose na bezbjednost i sigurnost zatvorenica i njihove djece.

Vaš zadatak je da obavite reviziju u izmišljenom zatvoru, kako biste procijenili jesu li dati standardi i sprovedeni. Prilikom revizije bi vas trebala rukovoditi sljedeća tri kriterija: (1) ustanova mora imati uvedene mjere/proceduru, (2) mora postojati neka obuka na tu temu, i (3) moraju postojati određeni dokazi da se ova procedura zaista poštuje.

Smislite pet pitanja koja ćete postaviti kako biste utvrdili je li standard zaista zadovoljen i šta bi bio dokaz koji je potrebno potražiti.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

37


Aktivnost za u česnike Modul 5: Kontakt sa spoljnim svijetom

U okviru diskusije u malim grupama identificirajte specifične probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica u pogledu kontakta sa spoljnim svijetom.

Koje su mjere predviđene Bankoškim i Mandelinim pravilnikom za rješavanje ovih problema, potreba i ranjivosti?

Šta bi to značilo za vaš rad? Navedite konkretne mjere koje bi mogle biti preduzete za provođenje ovih osnovnih elemenata.

Koje prepreke postoje? Šta bi bilo potrebno za prevazilaženje ovih prepreka?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

38


Aktivnost za u česnike Modul 6: Rehabilitacija zatvorenica (I)

U okviru diskusije u malim grupama identificirajte specifične probleme, potrebe i ranjivosti zatvorenica u vezi s njihovom rehabilitacijom. Razmotrite standarde i norme koje vam je dao moderator.

Molimo da napravite spisak tih problema, potreba i ranjivosti.

Koje konkretne mjere mogu biti preduzete za njihovo rješavanje, na osnovu standarda i normi?

Koje prepreke postoje? Šta bi bilo potrebno za prevazilaženje ovih prepreka? ________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

39


Aktivnost za u česnike Modul 6: Rehabilitacija zatvorenica (II)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite slučaj koji vam je dao moderator i odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Koje su prepreke za rehabilitaciju zatvorenica u ovom slučaju?

(b) Koje se mjere mogu preduzeti za prevazilaženje ovih prepreka?

(c) Ko su akteri koji mogu igrati važnu ulogu u prevazilaženju prepreka rehabilitaciji?

(d) Nailazite li u svojoj ustanovi na slične probleme ili dodatne izazove?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

40


Aktivnost za u česnike Modul 6: Rehabilitacija zatvorenica (III)

Spisak studija slučaja:

Slučaj 1. Zatvor trenutno ima 1.000 zatvorenika, od kojih je 45 žena. Zatvorenice su smještene u poseban aneks zatvora. Redovni programi stručnog osposobljavanja i obrazovanja nude se u glavnoj zgradi, koja uključuje malu teretanu. Iako u ženskom aneksu ima premalo prostora za održavanje ovih programa, zatvorenice mogu obavljati posao koji se smatra najpogodnijim za žene. Neke pripremaju hranu za zatvorenike, dok su drugima dodijeljene obaveze čišćenja.

Slučaj 2. Ženski zatvor trenutno ima 200 zatvorenica. Neke od njih imaju probleme s mentalnim zdravljem i drže ih u odvojenim ćelijama s većim obezbjeđenjem jer zatvorski čuvari strahuju da bi mogle postati nasilne. Nema baš mnogo predavača koji su spremni da rade u zatvorima, ali ustanova uspijeva s vremena na vrijeme ponuditi neki osnovni obrazovni kurs. Izvjestan broj žena koje su puštene na uvjetnu slobodu nedavno je vraćen u zatvor zbog počinjenih krivičnih djela protiv imovine. Jedna od njih se požalila da je na slobodi bilo nemoguće naći posao.

41


Aktivnost za u česnike Modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru (I)

U okviru diskusije u malim grupama pripremite prijedlog donosiocu odluka zalažući se za jaslice u zamišljenoj ustanovi u vašoj zemlji. Možete se osloniti na primjere dobre prakse o jaslicama identificirane u poglavlju 2.12. Priručnika UNODC. Pokušajte predvidjeti protivargumente donosioca odluka. Šta bi bilo potrebno da ga/je ubijedite?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

42


Aktivnost za u česnike Modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru (II)

U okviru diskusije u malim grupama identificirajte specifične probleme, potrebe i ranjivosti trudnica i žena s djecom u zatvoru. Razmotrite standarde i norme koje vam je moderator dao.

Molimo da napravite spisak tih problema, potreba i ranjivosti.

Koje konkretne mjere mogu biti preduzete za njihovo rješavanje, na osnovu standarda i normi?

Koje prepreke postoje? Šta bi bilo potrebno za prevazilaženje ovih prepreka?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

43


Aktivnost za u česnike Modul 7: Trudnice i žene sa djecom u zatvoru (III)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite slučaj koji ste dobili od moderatora i odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Koje mjere mogu biti preduzete s ciljem poboljšanja situacije?

(b) Ko su akteri koji mogu imati ulogu u tome?

(c) Jeste li naišli na slične probleme ili dodatne izazove u svojoj ustanovi?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

44


Aktivnost za u česnike Modul 7: Trudnice i žene sa djecom u zatvoru (IV)


Slučaj 1. U ženskom zatvoru djeci do dvije godine je dozvoljeno da ostanu s majkama u zatvoru. Zatvorenice s djecom starijom od pet mjeseci imaju obavezu da rade osam sati, dok njihova djeca borave u jaslicama. Bilo je nekoliko slučajeva da su majke odbile napustiti svoju djecu, što je dovelo do tenzija između zatvorenika i zatvorskog osoblja, a neke žene bile su izuzetno uznemirene.

Slučaj 2. U ženskom zatvoru djeci do dvije godine je dozvoljeno da ostanu sa svojim majkama u zatvoru. Kada navrše taj uzrast, djeca se predaju na staranje ocu ili bivaju primljena u najbliže sirotište koje se nalazi u drugom gradu, daleko od zatvora. Zatvorenice s najstarijom djecom postaju sve uznemirenije jer se plaše da neće vidjeti svoju djecu sve dok ne odsluže kaznu.

45


Aktivnost za u česnike Modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru (V)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite standarde i norme koje ste dobili od moderatora.

Vaš zadatak je izraditi procedure za zatvorske vlasti u ženskom zatvoru koje se odnose na odvajanje djece koja žive s majkama u zatvoru. Trebalo bi da procedure preciziraju najmanje sljedeće aspekte: (1) ko bi trebao biti uključen u donošenje takvih odluka, (2) šta je potrebno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o najboljem interesu djeteta, i (3) kako bi trebalo izvršiti odvajanje.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

46


Aktivnost za u česnike Modul 8: Posebne kategorije zatvorenica (I)

U okviru diskusije u malim grupama preuzmite ulogu jedne od navedenih kategorija zatvorenica u ustanovi neke izmišljene zemlje. Niste zadovoljni situacijom i tretmanom i tražili ste da vas primi zatvorska uprava. Na vaše iznenađenje, sastanak je odobren. Pripremite prezentaciju upravi zatvora u kojoj se zalažete za priznavanje vaših prava kao što je definirano u Mandelinom i Bankoškom pravilniku. Nije dozvoljeno da koristite domaće zakone / politike / postupke ili pravila kako biste potkrijepili svoj argument, jer oni ne važe u izmišljenoj zemlji.

(1) pritvorenice;

(2) zatvorene djevojke;

(3) strane državljanke; i

(4) pripadnice manjinskih i starosjedjelačkih naroda.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

47


Aktivnost za u česnike Modul 8: Posebne kategorije zatvorenica (II)

U okviru diskusije u malim grupama preuzmite ulogu zatvorske uprave u zamišljenoj zemlji. Obratile su vam se različite grupe zatvorenica koje su nezadovoljne svojom situacijom i tretmanom u zatvoru pod vašom upravom. Odobrili ste im prijem kako biste čuli šta žele. Pregledajte sljedeće standarde i pokušajte predvidjeti koji su zahtjevi različitih grupa, i koje mjere možete razmotriti kao odgovor na njih.

(1) pritvorenice;

(2) zatvorene djevojke;

(3) strane državljanke; i

(4) pripadnice manjinskih starosjedjelačkih naroda.

Imajte na umu sljedeće parametre: (a) nemate novca na raspolaganju; (b) imate samo moć odlučiti šta će se desiti u ustanovi; (c) ne morate tražiti autoritet višeg ranga; (d) u potpunosti ste odgovorni za bezbjednost i sva ostala pitanja o funkcioniranju ustanove; (e) bit ćete otpušteni ako dođe do ozbiljnih problema, bilo zbog poremećaja koje izazivaju ove nezadovoljne zatvorenice, bilo zbog mjera koje se provode kako bi se zadovoljili njihovi zahtjevi, ako stvari krenu naopako; (f) morate dati odgovor svakoj grupi, uključujući i argumentaciju za svoju odluku.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

48


Aktivnost za u česnike Modul 8: Posebne kategorije zatvorenica (III)

U okviru diskusije u malim grupama razmotrite slučaj koji ste dobili od moderatora i odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Koje su to jasne potrebe zatvorenica i kako se one razlikuju od potreba drugih zatvorenica?

(b) Koje bi elemente trebale razmotriti zatvorske vlasti?

(c) Kako zatvorske vlasti mogu osigurati kulturnu relevantnost mjera koje je potrebno preduzeti i usluga koje bi trebalo pružiti?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

49


Aktivnost za u česnike Modul 8: Posebne kategorije žena zatvorenica (IV)


Slučaj 1. Žena pripadnica starosjedjelačkog naroda nalazi se na izdržavanju kazne u zatvoru za žene. Postoje indicije da je poznata kao ovisnica o narkoticima i da je seksualno zlostavljana. Uglavnom govori autohtoni maternji jezik, ali pomalo razumije i jezik koji koriste vlasti. Njena porodica živi u jednom zabačenom selu daleko od zatvora. Starosjedjelačke organizacije i lideri su aktivni širom zemlje na unapređenju svijesti i ljudskih prava. Zatvorske vlasti moraju pripremiti sveobuhvatan plan rehabilitacije koji odgovara njenim potrebama.

Slučaj 2. Strankinja je primljena u ženski zatvor. Ne govori jezik koji koriste vlasti. Njena djeca žive u svojoj matičnoj zemlji, zajedno s ostatkom porodice. Zatvorske vlasti moraju odlučiti kakve bi mjere trebalo preduzeti u skladu s međunarodnim standardima i normama.

50


Aktivnost za u česnike Modul 9: Priprema za otpust i podrška poslije pušta nja

U okviru diskusije u velikoj grupi sastavite opis vrste zatvorenika kakve biste obično našli u muškim/ženskim zatvorima u svojoj zemlji.

Sastavite plan puštanja na slobodu za određenog zatvorenika koji sadrži spisak njegovih/njenih potreba u trenutku puštanja i identificira metode i resurse koji bi se zaista mogli upotrijebiti za zadovoljenje tih potreba nakon puštanja na slobodu.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

51


Aktivnost za u česnike Modul 10: Osoblje koje radi sa zatvorenicama (I)

Na osnovu studije slučaja dodijeljene vašoj grupi prodiskutirajte o tome koja biste pitanja postavili kandidatu koji bi bio vaš potencijalni budući zaposleni. Razmislite o radnom mjestu i spolu kandidata. Smislite dva pitanja za svaku od sljedećih karakteristika koje bi ta osoba trebala posjedovati: (a) znanje, (b) sposobnosti, (c) ličnu pogodnost.

Nakon toga, obavite intervju s dobrovoljcem iz svoje grupe postavljanjem ovih pitanja i zabilježite odgovore.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

52


Aktivnost za u česnike Modul 10: Osoblje koje radi sa zatvorenicama (II)

Studije slučaja za rad u grupama.

Grupa 1. Birate zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u muškoj ustanovi i intervjuirate muškog kandidata.

Grupa 2. Birate zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u muškoj ustanovi i intervjuirate kandidatkinju.

Grupa 3. Birate zatvorskog službenika prvog nivoa koji bi radio u ženskoj ustanovi i intervjuirate kandidatkinju.

53


Aktivnost za u česnike Materijal 11: Istraživanje, planiranje i evaluacija

U okviru diskusije u malim grupama odgovorite na sljedeća pitanja:

(a) Kako istraživanja doprinose bezbjednijim zatvorima?

(b) Kako istraživanja doprinose boljim programima?

(c) Zašto je istraživanje posebno važno za zatvorenice?

Razmotrite oblasti istraživanja identificirane u poglavlju 4.2. Priručnika UNODC i porazgovarajte o tome kako bi vam ovakva istraživanja mogla pomoći u planiranju rada.

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

54


Aktivnost za u česnike Modul 12: Nezatvorske mjere

U okviru diskusije u malim grupama identificirajte specifične probleme, potrebe i ranjivosti osuđenica i najčešće probleme koji dovode do toga da se žene nađu u zatvoru. Razmotrite standarde i norme koje ste dobili od moderatora.

Molimo da sastavite spisak intervencija i nezatvorskih mjera koje odgovaraju na ove probleme, pitanja, potrebe i ranjivosti, na osnovu standarda i normi.

Koje mjere u postojećem pravnom okviru mogu preduzeti vaše ustanove ili druge državne institucije?

Za koje mjere je potrebna zakonodavna reforma?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

55

Aneks II. Test-pitanja i odgovori A. Rješenja za test-pitanja

B. Upitnik za modul 1: Određivanje osnova diskriminacije zatvorenica i osuđenica

C. Upitnik za modul 2: Prijem, evidentiranje i razvrstavanje

D. Upitnik za modul 3: Zdravstvena zaštita

E . Upitnik za modul 4: Bezbjednost i sigurnost

F. Upitnik za modul 5: Kontakt sa spoljnim svijetom

G. Upitnik za modul 6: Rehabilitacija zatvorenica

H. Upitnik za modul 7: Trudnice i žene s djecom u zatvoru

I. Upitnik za modul 8: Posebne kategorije zatvorenica

J. Upitnik za modul 9: Priprema za otpust i podrška poslije puštanja

K. Upitnik za modul 10: Osoblje koje radi sa zatvorenicama

L. Upitnik za modul 11: Istraživanje, planiranje i evaluacija

M. Upitnik za modul 12: Nezatvorske mjere

A. Rješenja za test-pitanja

Pitanje Modul

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 a. Tačno Tačno Netač. Tačno Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. b. Netač Netač. Netač. Netač. Netač. Tačno Tačno Tačno Netač. Tačno Tačno Tačno c. Netač. Netač. Tačno Netač. Tačno Tačno Tačno Tačno Tačno Netač. Netač. Tačno d. Tačno Tačno Tačno Tačno Tačno Netač. Netač. Tačno Tačno Netač. Tačno Netač. e. Netač. Tačno Netač. Netač. Tačno Tačno Netač. Netač. Tačno Tačno Tačno Netač. f. Netač. Netač. Tačno Tačno Netač. Tačno Tačno Tačno Tačno Netač. Tačno Tačno g. Tačno Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. Tačno Tačno Netač. Tačno h. Tačno Tačno Tačno Netač. Tačno Netač. Tačno Netač. Netač. Netač. i. Netač. Tačno Tačno Tačno Tačno Netač. Netač. Netač. Netač. Netač. j. Tačno Tačno Tačno Tačno Tačno Netač. Tačno Netač. Tačno Tačno k. Tačno Tačno Tačno Tačno l. Tačno Netač. Tačno m. Netač. Netač. n. Netač. Tačno o. Tačno p. Tačno q. Tačno r. Netač. s. Tačno t. Tačno u. Tačno v. Netač.

56

B. Upitnik za modul 1: Odre đivanje osnova diskriminacije zatvorenica i osu đenica

Tačno Netačno

a. Mandelin pravilnik izričito zabranjuje rodno zasnovanu diskriminaciju.

� �

b. Posebne procedure prema za žene predstavljaju diskriminaciju.

� �

c. Poseban tretman za žene diskriminira muškarce.

� �

d. Obezbjeđivanje ishrane po propisima vjere nije diskriminacijsko.

� �

e. Žene nikad nisu nasilne i ne zahtijevaju visok nivo bezbjednosti.

� �

f. Zabrana muškarcima da nadziru zatvorenice je diskriminacijska.

� �

g. Neki oblici diskriminacije (osim rodno zasnovane) više će uticati na žene i djevojke nego na muške zatvorenike.

� �

h. Zatvorske službenice mogu biti krive za diskriminaciju zatvorenica.

� �

i. Muški službenici u zatvoru uvijek su krivi za diskriminaciju zatvorenica.

� �

j. Djevojke zatvorenice zahtijevaju još veću zaštitu od diskriminacije u odnosu na odrasle žene.

� �

57

C. Upitnik za modul 2: Prijem, evidentiranje i razv rstavanje

Tačno Netačno

a. Zahtjevi u pogledu ličnog identiteta isti su za sve zatvorenike, i za muškarce i za žene.

� �

b. Zakonski zahtjevi za prijem muških i ženskih zatvorenika u zatvor su različiti.

� �

c. Nije potrebno sve informacije unositi u evidenciju; one mogu biti zabilježene i na drugom mjestu.

� �

d. Identitet djece mora se držati u tajnosti.

� �

e. Vrijeme prijema i otpusta mora biti upisano u evidenciju.

� �

f. Ako majka odbija pružiti informacije o svojoj djeci, mora biti primorana da ih dâ.

� �

g. Ako zatvorenica ne dođe u zatvor sa svojom djecom, ustanova nema nikakvu odgovornost prema toj djeci.

� �

h. Svi zatvorenici se osjećaju bespomoćno u vrijeme prijema, ali žene se mogu osjećati još bespomoćnije jer društvo od njih očekuje da brinu o djeci.

� �

i. Kontakt s porodicom u vrijeme prijema je važan svima, ali naročito ženama.

� �

j. Treba uložiti sve napore da se zatvorenicama omogući organizacija brige za djecu; čak i kada to zahtjeva njihovo privremeno odsustvo iz ustanove, s pratnjom ili bez nje.

� �

58

D. Upitnik za modul 3: Zdravstvena zaštita

Opća pitanja zdravstvene zaštite

Tačno Netačno

a. Zahtjev da se utvrdi prisutnost spolno prenosivih bolesti nalazi se u Mandelinom pravilniku.

� �

b. Bankoški pravilnik zahtijeva da sve primljene žene budu testirane na HIV.

� �

c. Ako je potrebno da ženu pregleda muški ljekar, mora biti prisutna ženska članica osoblja.

� �

d. Zatvorenike nakon prijema mora pregledati ljekar što je prije moguće.

� �

e. Dok čekaju ljekarski pregled zatvorenici mogu biti smješteni u zajedničku spavaonicu sa stanovništvom.

� �

f. Preventivne zdravstvene informacije i mjere zahtijeva Bankoški pravilnik, ali ne i Mandelin pravilnik.

� �

g. Mandelin pravilnik zahtijeva posebne mjere, kao što su skrining za rak dojke i Papanikolau testovi.

� �

h. Djeca koja su primljena zajedno s majkama također nakon prijema obavezno moraju biti ljekarski pregledana.

� �

i. Standard zdravstvene zaštite za zatvorenice i djecu mora biti najmanje jednak standardu zajednice.

� �

j. Mandelin pravilnik zahtijeva posebnu pažnju, uključujući i zdravstvenu zaštitu prije i poslije porođaja i brigu o djeci.

� �

k. Razmatranje mogućnosti seksualnog zlostavljanja mora biti dio prijemnog ispitivanja.

� �

l. Medicinsko osoblje koje vrši prijem mora obratiti posebnu pažnju na probleme s mentalnim zdravljem žena.

� �

59

Specijalni zdravstveni problemi

Tačno

Netačno

m. Međunarodni standardi zahtijevaju prisustvo psihijatra u zatvoru.

� �

n. Zatvorenici s mentalnim invaliditetom mogu biti smješteni u posebnom dijelu zatvora.

� �

o. Zatvorenici koji boluju od mentalnih bolesti trebaju biti pod nadzorom kvalificiranih zdravstvenih radnika.

� �

p. Ženama koje imaju potrebu za mentalnom zdravstvenom zaštitom moraju biti dostupni individualni programi liječenja.

� �

q. Obavezni su posebni programi koji obučavaju žene kako spriječiti prenos HIV/side s majke na dijete.

� �

r. Ženama nisu potrebni posebni programi za prevenciju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci jer je ovisnost kod žena ista kao kod muškaraca.

� �

s. Obavezni su programi prevencije samoubojstva, posebno organizirani za žene.

� �

t. U zatvorima je rizik od samopovređivanja veći kod žena nego kod muškaraca.

� �

u. Trudnicama su potrebni posebni programi koji se tiču zloupotrebe narkotika.

� �

v. Kultura nije bitna kada je u pitanju zdravstvena zaštita. � �

60

E. Upitnik za modul 4: Bezbjednost i sigurnost

Tačno Netačno

a. Kako bi bilo obezbijeđeno poštovanje ljudskih prava neophodni su disciplinski sistemi.

� �

b. Ustanove koje poštuju ljudska prava nikada ne upotrebljavaju silu protiv zatvorenika.

� �

c. Bezbjednost i sigurnost su iste stvari.

� �

d. Korištenje instrumenata za sputavanje zatvorenika ponekad je potrebno i ne predstavlja uvijek kršenje ljudskih prava.

� �

e. Svaka ustanova bi trebala donijeti vlastita pravila o neophodnosti korištenja lisica.

� �

f. Prilikom prijema zatvorenici moraju napismeno dobiti detaljne informacije o pravilima i propisima koji važe u zatvoru.

� �

g. Trudnice mogu biti smještene u disciplinsku segregaciju na kratak vremenski period.

� �

h. Ukoliko je potrebno da žena koja doji bude smještena u disciplinsku izolaciju, mora joj biti dozvoljeno da sa sobom povede svoje dijete.

� �

i. Pretres žena moraju vršiti zatvorske službenice. � �

j. Mora postojati sistem za pravilno ispitivanje tvrdnji koje iznesu zatvorenice o zlostavljanju.

� �

k. Oni koji sprovode ispitivanje tvrdnji zatvorenica o zlostavljanju moraju biti neovisni u odnosu na zatvorski sistem.

� �

61

F. Upitnik za modul 5: Kontakt sa spoljnim svijetom

Tačno Netačno

a. Ustanove moraju cenzurirati žalbe zatvorenika na rad nadležnih kao što su sudije, zatvorski inspektori i organi nadležni za zaštitu ljudskih prava.

� �

b. Posjete porodice i prijatelja su privilegija, a ne pravo.

� �

c. Pristup medijima, kao što su novine, televizija ili radio je pravo a ne privilegija.

� �

d. Zatvorenici imaju pravo na prakticiranje svoje vjere i na pristup kvalificiranom predstavniku svoje vjere.

� �

e. Zatvorenici imaju pravo odbiti prakticiranje bilo koje vjere, kao i odbiti posjete vjerskih predstavnika.

� �

f. Zatvorenici ne moraju odmah biti obaviješteni o smrti u porodici u njihovoj zajednici jer bi ih to uznemirilo.

� �

g. Bračne posjete su jedan od zahtjeva Mandelinog pravilnika.

� �

h. Tamo gdje su bračne posjete dozvoljene, žene moraju imati iste povlastice kao muškarci.

� �

i. Prostorije za posjetu trebaju biti što je moguće prijatnije kako bi doprinijele ugodnom boravku.

� �

j. Vraćeni zatvorenici imaju pravo odmah obavijestiti porodicu o ponovnom pritvoru.

� �

k. Vraćeni zatvorenici moraju imati pravo na povjerljivi razgovor sa svojim pravnim zastupnicima.

� �

l. Ustanove nisu u obavezi pomagati zatvorenicama prilikom posjeta porodice koja je daleko, a naročito u slučajevima djece zatvorenica.

� �

62

G. Upitnik za modul 6: Rehabilitacija zatvorenica

Tačno Netačno a. Svrha zatvaranja je zatvorenika naučiti kako da se ponaša u zatvoru.

� �

b. Važno je sve informacije o zatvoreniku čuvati u jednom dosijeu u ustanovi.

� �

c. Klasifikacija zatvorenike dijeli na osnovu rizika i potreba.

� �

d. Žene su uglavnom zatvorenici visokog rizika.

� �

e. Izolacija se smatra težom za žene nego za muškarce.

� �

f. Zatvorenice su prije dolaska u zatvor često bile žrtve muškaraca.

� �

g. Nisu neophodni jedinstveni programi koji se bave rodnim pitanjima.

� �

h. Različite klasifikacije trebaju biti izmiješane među svim modulima kako bi bio uravnotežen rizik u cijeloj instituciji.

� �

i. Individualne programe zasnovane na pažljivom proučavanju zatvorenika trebalo bi razvijati pri kraju zatvorenikove kazne.

� �

j. Privilegije ne moraju biti jasno definirane jer su svima poznate.

� �

k. Obrazovni programi su obavezni za nepismene i mlade zatvorenike.

� �

i. Kulturni i rekreativni programi osjetljivi na potrebe svih žena, uključujući i prijenatalne i postnatalne, zahtjev su Bankoškog pravilnika.

� �

m. Za seksualno zlostavljane žene nisu potrebni posebni programi.

� �

n. Trebalo bi podstaknuti nevladine organizacije i druge koji mogu doprinijeti reintegraciji zatvorenika da dolaze u ustanovu tokom trajanja čitave zatvorenikove kazne.

� �

63

H. Upitnik za Modul 7: Trudnice i žene s djecom u z atvoru

Tačno Netačno a. Svim novim majkama i trudnim zatvorenicama potrebno je, kao podsticaj da ne doje, za bebe obezbijediti besplatno vještačko mlijeko.

� �

b. Trudnim zatvorenicama trebao bi biti dostupan program o zdravlju i ishrani.

� �

c. Trudnicama, bebama, djeci i majkama koje doje trebali bi biti dostupni posebni programi fizičkih aktivnosti.

� �

d. Žene koje su se porodile, ali čija djeca nisu s njima, ne zahtijevaju posebnu pažnju.

� �

e. Odluka da se djeci dozvoli da ostanu s majkama zasniva se na najboljim interesima majke i oca.

� �

f. Žene s djecom trebale bi imati što je moguće više vremena koje će provesti s njima.

� �

g. Djeca koja su u zatvoru s majkama također su zatvorenici i moraju biti tretirana kao takva.

� �

64

I. Upitnik za modul 8: Posebne kategorije zatvoreni ca

Tačno Netačno a. Strane državljanke bi trebale odslužiti izrečenu kaznu prije nego što im bude dozvoljeno da odu kući.

� �

b. Djecu stranih državljanki bi trebalo poslati kući ako je to u najboljem interesu djeteta, i uz konsultacije s majkom.

� �

c. Žene pripadnice nacionalnih manjina često se suočavaju s posebnim oblicima diskriminacije i mogu zahtijevati posebnu zaštitu i podršku.

� �

d. Žene u pritvoru se suočavaju s većim rizikom od zlostavljanja u odnosu na osuđene žene i muškarce.

� �

e. Nema potrebe da se pritvorenici drže odvojeno od redovnih zatvorenika jer se ionako obično međusobno poznaju.

� �

f. Pritvorenicima je dozvoljeno nositi svoju odjeću.

� �

g. Pritvorenici su obavezni raditi.

� �

h. Pritvorenicima je dozvoljeno da ih posjećuje i liječi njihov ljekar o ličnom trošku.

� �

i. Pritvorenici nemaju posebna prava kada su advokati u pitanju.

� �

j. Stranim državljanima mora biti pružena prilika komuniciranja sa svojim diplomatskim ili konzularnim predstavnicima.

� �

65

J. Upitnik za modul 9: Priprema za otpust i podrška poslije puštanja

Tačno Netačno a. Planiranje otpusta zatvorenice u zajednicu najbolje je obaviti na kraju kazne.

� �

b. Odgovornost da se zatvorenici pomogne pri otpustu u zajednicu u potpunosti je na ustanovi.

� �

c. Dobro održavani porodični odnosi tokom vremena provedenog u zatvoru korisni su pri planiranju otpusta.

� �

d. Vladine institucije ne mogu odgovoriti na sve potrebe otpuštene zatvorenice.

� �

e. Nevladine organizacije i drugi članovi društva također mogu pomoći u prilagođavanju nakon puštanja.

� �

f. Ustanova mora pripremiti zatvorenice za oslobađanje koristeći dopuste za odlazak kući, „kuće na pola puta“ i druge programe oblikovane da pomognu u prelasku na život u zajednici.

� �

g. Žene puštene iz zatvora imaju drugačije potrebe od muškaraca u istoj situaciji.

� �

h. Oabveze zatvora prestaju u trenutku kada je zatvorenica oslobođena.

� �

i. Naseljenost zatvora otvorenog tipa bi trebala biti veoma velika.

� �

j. Razumni kapacitet zatvora iznosi 2.000 zatvorenika. � �

66

K. Upitnik za modul 10: Osoblje koje radi sa zatvor enicama

Tačno Netačno a. Snaga, dobra fizička forma i agilnost su najvažnije karakteristike zatvorskog službenika.

� �

b. Morali bi postojati menadžerski programi koji bi prevenirali i rješavali rodnu diskriminaciju ženskog osoblja koju vrše žene ili muškarci.

� �

c. Ženskom osoblju nije potreban ravnopravan pristup prilikom obučavanja u oblasti rodne osjetljivosti.

� �

d. Muški službenici mogu s vremena na vrijeme sami ući u ženski dio zatvora kako bi održali red i disciplinu.

� �

e. Prije nego što stupi na dužnost u zatvoru osoblje mora proći obuku.

� �

f. Za žene nije važno da budu na visokim pozicijama sve dok ih ima dovoljno da upravljaju zatvorenicama na nižim pozicijama.

� �

g. Zatvorskom osoblju je neophodna obuka koja će mu omogućiti identificiranje opasnosti od samopovređivanja i samoubojstva.

� �

h. HIV/sida je ozbiljan problem, ali isto važi i za žene i za muškarce.

� �

i. Nema potrebe za specijaliziranim osobljem ako su zatvorski službenici spremni raditi njihov posao.

� �

j. Kontinuirana obuka nakon zaposlenja u instituciji je važna za osoblje koje radi sa ženama.

� �

67

L. Upitnik za modul 11: Istraživanje, planiranje i evaluacija

Tačno Netačno a. Jedinstvene potrebe zatvorenica su dobro shvaćene.

� �

b. Kriminalne karakteristike žena učinilaca krivičnih djela nisu dobro poznate.

� �

c. Potrebe za socijalnom reintegracijom iste su kod žena i kod muškaraca.

� �

d. Važno je kreatorima politike obezbijediti činjenične podatke.

� �

e. Istraživanje je korisno jedino kada se rezultati koriste za donošenje odluka.

� �

f. Rod može igrati ulogu u odluci o tome koje su prestupe počinile žene u odnosu na one koje su počinili muškarci.

� �

g. Unapređenje istraživanja isključivo je odgovornost univerziteta.

� �

h. Nije važno objavljivanje rezultata istraživanja.

� �

i. Svaki program će smanjiti vjerovatnoću ponovnog izvršenja krivičnog djela.

� �

j. Sekundarni efekat zatvaranja je veći za žene nego za muškarce. � �

68

M. Upitnik za modul 12: Nezatvorske mjere

Tačno Netačno a. Veliki broj žena čini nasilna krivična djela i predstavlja značajnu opasnost za javnost.

� �

b. Veliki broj osuđenica žrtve su rodno zasnovanog nasilja, pate od mentalnih problema ili ovisnosti o narkoticima i potrebni su im pomoć, podrška i liječenje.

� �

c. Pritvor žena može imati veoma značajan i štetan uticaj na njihovu djecu i porodice, posebno ako su jedini ili primarni staratelji svoje djece.

� �

d. Žene mogu biti stavljene pod zaštitni nadzor kako ne bi bile izložene nasilju, čak i ako to nisu eksplicitno tražile.

� �

e. Ovisnice predstavljaju opasnost po društvo i ne ispunjavaju uvjete za mjere skretanja krivičnog postupka ili alternativne kazne.

� �

f. U slučajevima teških krivičnih djela ili nasilja u kojima žena predstavlja kontinuiranu opasnost, zatvorska kazna se može uzeti u obzir čak i ako je žena u drugom stanju.

� �

g. Bankoški pravilnik podstiče države da prilikom osude žena učinilaca krivičnih djela svojim sudovima omoguće uzimanje u razmatranje specifičnih olakšavajućih faktora i okolnosti koji se tiču roda.

� �

69

Aneks III. Obuka predava ča: Uvodni materijal A. Karakteristike odraslih učenika

B. Faktori koji utiču na brzinu kojom ljudi uče

C Modaliteti učenja

D. Djelotvorne nastavne tehnike

E. Elementi procesa učenja

F. Principi djelotvorne obuke

G. Uloga moderatora

H . Priprema za predavanje

I. Početak i završetak svakog nastavnog dana

A. Karakteristike odraslih u čenika

Iskustvo. Svako novo obrazovanje za odrasle se zasniva na onome što oni već znaju. Odrasli imaju više životnog iskustva koje mogu iskoristiti nego djeca. Mogu imati tvrde stavove i mišljenja. Ovo je posebno tačno s obzirom na temu ovog programa. Odrasli u učionicu donose širok spektar interesovanja, stavova, obrazovanja, uzrasta, odgovornosti i zabrinutosti. Na osnovu prethodnog iskustva, kada se raspravlja o različitim aspektima materijala za kurs, mogu dosta pomoći moderatoru kao dobro obaviješteni izvori informacija. Bilo bi korisno od učesnika dobiti primjere iz njihovog iskustva u vezi sa određenom temom. Odrasli također mogu imati preduvjerenja zasnovana na iskustvu. Moderiranjem možete otkriti te ideje i tokom obuke na vrijeme ih ublažiti. Stavove učesnika ne možete odbaciti i morate se prema njima odnositi s poštovanjem.

Neovisni koncept sebstva. U odnosu na djecu odrasli su autonomni, sigurni u sebe i ono što znaju i u šta vjeruju, i samostalnije su usmjereni. Oni će sami odlučiti šta je važno naučiti i tokom učenja samostalno se usmjeravaju. Prija im demokratsko, kolaborativno i participativno okruženje. Koristite tehnike koje odraslima omogućavaju da koncepte nauče samostalno.

Značaj za stvarni život. Odrasli uče ono što žele da uče, ono što ih interesira i za što smatraju da će im u životu biti korisno. Koristite primjere i materijale za obuku koji su relevantni za učesnike. Što je ta nastava relevantnija za njihove živote, motiviraniji su da uče. Pustite ih da sami usmjeravaju vježbe i studije slučaja i potvrdite validnost njihovog izbora. To je, dijelom, i razlog što ovaj program koristi studije slučaja i diskusiju na osnovu praktičnog iskustva.

Orijentacija na rješavanje problema. Odrasli obično ulaze u učionicu shvativši da imaju prazninu u znanju i riješeni su da je popune. Oni žele informacije i vještine koje mogu primijeniti u stvarnom svijetu. Učenje posmatraju kao odgovor na problem i kao

70

aktivnost usmjerenu na cilj. Možda nisu zainteresirani za učenje radi učenja. Pokažite im kako pouka ili koncept mogu odmah biti povezani s njihovim iskustvom u radu sa zatvorenicama i ženama učiniocima krivičnih djela.

Prihvatanje među vršnjacima. Odrasli najbolje uče od osoba sličnih godina i iz sličnog miljea. Ohrabrite ih da međusobno razmjenjuju informacije. Odrasli imaju potrebu za udruživanjem i prihvatanjem – omogućite im mnogo prilika da s drugima u grupi podijele ono što znaju i što su iskusili u vezi s temom.

Očekujte poštovanje. Odrasli uče kada se prema njima odnosite s poštovanjem prema njihovim vještinama, sposobnostima, iskustvima i idejama. Ponašajte se prema njima kao prema sebi ravnima, ljudima s odgovornošću za vlastito učenje i postupke. Prepoznajte širinu iskustva koju donose grupi i omogućite im da slobodno izraze svoje mišljenje. Saslušajte, uz dužno poštovanje, njihova iskustva u radu sa zatvorenicama i ženama učiniocima krivičnih djela.

Individualni tempo. Odrasli uče različitom brzinom, ovisno o nivou obrazovanja, ličnosti i stila učenja. Moderatori bi im trebali omogućiti te individualne brzine učenja.

B. Faktori koji uti ču na brzinu kojom ljudi u če Faktori okruženja. Rasvjeta, zvuk, temperatura i sjedište mogu uticati na učenje. Sjedenje na tvrdoj stolici nekoliko sati bez interakcije dramatično će usporiti proces učenja. Odrasli se tokom dana obično kreću i uključeni su u veliki broj različitih aktivnosti. Upamtite, većina odraslih nije navikla sjediti cijeli dan na stolicama i to ih može veoma umoriti. Koristite više malih grupa, parove, diskusije i druge tehnike da čas učinite raznovrsnijim i zanimljivijim.

Sociološki faktori. Kako odrasli stare, kod njih jača moć zapažanja i rezoniranja. Ova sposobnost da posmatraju, misle i analiziraju znači da su u obrazovanju odraslih svi učenici i svi nastavnici. Koristite diskusije u grupama koliko god je to moguće, bolje nego da ljude izolirate od drugih vježbama papirom i olovkom. Koristite parove ili male grupe. Diskusija u grupama odraslima također pomaže da uče otkrivanjem.

Fizički faktori. Opći nivo zdravlja, kondicije i energije – sve to ima uticaja na sposobnost ljudi da uče. Većina ima manje energije u popodnevnim satima nego ujutro. Ljudi koji po cijeli dan hodaju i stoje postat će umorniji u sjedećem položaju. Aktivnosti bi trebale odražavati razlike u fizičkom stanju učesnika. Neki odrasli mogu patiti od oslabljenog sluha, vida ili nekog drugog fizičkog problema koji je potrebno riješiti. Učinite okruženje za učenje dovoljno fleksibilnim da možete zadovoljiti njihove potrebe.

Intelektualni i iskustveni faktori. Odrasli najbolje uče otkrivanjem. Ispitivanja su pokazala da odrasli pamte:

➢ 10 posto onoga što pročitaju;

➢ 20 posto onoga što čuju;

➢ 30 posto onoga što vide;

71

➢ 50 posto onoga što vide i čuju;

➢ 80 posto onoga što kažu;

➢ 90 posto onoga što kažu i urade.

Pokazivanje vještina omogućavanje interaktivne diskusije i aktivnosti za stolom, kao i korištenje studija slučaja i igranja uloga, jesu načini da se polaznici aktivno uključe, više nego kada se oslanja samo na predavanja.

S vremena na vrijeme diskusija može skrenuti s teme, pošto neki učesnici žele izraziti mišljenje, razmijeniti iskustva ili napraviti pauzu kad im tema postane previše emotivna ili probudi teške uspomene iz prošlih iskustava. Predavač mora biti osjetljiv na ove emocije.

C. Modaliteti u čenja

Postoje tri osnovna modaliteta za pamćenje informacija: vizuelni (učenje gledanjem), auditivni (učenje slušanjem) i kinestetički (učenje radom). Većina ljudi ima jedan prevladavajući modalitet, ali neki imaju ravnotežu između dva ili čak sva tri. Mnogi polaznici su svjesni svojih želja, što im pomaže da efikasnije pristupe vlastitom učenju. Sljedeća tabela pokazuje karakteristike ova tri modaliteta.

Vizuelni Auditivni Kinestetički

● Tokom verbalnih aktivnosti

misli im lutaju ● Imaju problema s

poštovanjem ili pamćenjem usmenih uputstava

• Švrljaju crteže ● Više vole posmatrati nego

aktivno učestvovati u grupnim aktivnostima i diskusijama

● Vole čitati u sebi ● Uredni su i organizirani ● Obraćaju pažnju na detalje ● Imaju uredan rukopis ● Dobro speluju riječi ● Lako pamte kad vide slike i

dijagrame ● Mogu imati „fotografsko

pamćenje“ ● Obično su mirni, stidljivi ili

rezervirani

● Lako im je odvući pažnju ● Brzo gube interesovanje za

vizuelne demonstracije ● Uživaju u aktivnostima

slušanja ● Aktivni su u grupnim

aktivnostima i diskusijama ● Vole da im se čita ● Više vole da čitaju naglas

nego u sebi ● Slušaju muziku dok uče ili

rade domaće zadatke ● Mogu imati neuredan

rukopis ● Lako pamte spiskove i

nizove ● Prilično su otvoreni

● Lupkaju olovkom ili nogom dok razmišljaju, uče ili rješavaju testove

● Uživaju dok izvode eksperimente

● Uživaju u rukovanju predmetima

● Prekomjerno gestikuliraju rukama i koriste govor tijela

● Ostvaruju fizički kontakt s ljudima dok razgovaraju s njima

● Uglavnom ne uživaju u čitanju

● Uživaju u aktivnostima s direktnim radom

● Uživaju u rješavanju problema

● Dezorganizirani su ● Loše speluju riječi ● Mogu imati problema da

upamte spiskove, brojeve i slično

● Lako izražavaju emocije

72

U ovisnosti o modalitetu učenja koji polaznici više vole, različite tehnike nastave imaju različite nivoe djelotvornosti. Djelotvorno predavanje zahtijeva razne nastavne metode koji pokrivaju sva tri modaliteta učenja. Bez obzira na to šta im više odgovara, učenici bi trebali imati jednake mogućnosti da uče na način koji je njima lično djelotvoran.

D. Djelotvorne nastavne tehnike

Polazeći od navedenog spiska različitih modaliteta učenja, sljedeća tabela navodi tehnike predložene za korištenje u učionici s ciljem zadovoljavanja jedinstvene potrebe svakog od tri različita modaliteta.

Vizuelne Auditivne Kinestetičke

● Vođene slike ● Demonstracije ● Prepisivanje bilješki ● Isticanje ključnih ideja u

bilješkama/udžbenicima ● Edukativne table sa

slikama ● Obilježavanje bojama ● Dijagrami, fotografije,

tabele, grafikoni, mape ● Filmske sekvence, filmovi,

televizija ● Dijagrami, skraćenice

● Audio kasete ● Čitanje naglas ● Usmene instrukcije ● Predavanja ● Usmeno ponavljanje ideja ● Korištenje ritmičkih

zvukova ● Pjesme, rime, asociranje

riječi ● Diskusije u grupama ● Muzika, stihovi ● Televizija

● Eksperimenti / laboratorijski rad

● Predstave, gluma, izvođenje scena, igranje uloga

● Igre ● Rješavanje problema ● Izleti ● Pisanje bilješki ● Sastavljanje spiskova ● Rekviziti, fizički primjeri ● Povezivanje emocija s

konceptima

Sljedeći primjeri tehnika mogu biti uzeti u obzir za provođenje interaktivnijih radionica za obuku o međunarodnim standardima i normama u vezi sa ženama i zatvorom:

➢ Rad u velikoj grupi (5 ili više osoba). Najbolje funkcionira kada se zadaci mogu podijeliti ili kada je materijal veoma osjetljiv.

➢ Rad u malim grupama (3–5 osoba). Najbolje funkcionira kada je konkretan rezultat jednostavan i nije pretjerano osjetljiv.

➢ Grupna diskusija. Formiraju se veoma male grupe od po dvoje i oni dobijaju zadatak da „angažiraju osobu pored sebe“. Ova vježba je veoma brza i treba se usredotočiti na jedno pitanje.

➢ Akvarij. U ovoj vježbi povratnih odgovora, svi učesnici stoje u krugu. Poslije šlagvort pitanja moderatora, svaka osoba staje u centar kruga i odgovara na pitanje. Ova vježba može biti kratka i u njoj pojedinci daju odgovore pred cijelom grupom.

➢ Koncentrični rotirajući krugovi. Moderator formira dva koncentrična kruga učesnika koji su okrenuti jedan prema drugom. Svaki učesnik ima partnera. Moderator traži od parova da kratko prodiskutiraju o nekom konkretnom pitanju. Zatim se zamoli spoljni krug da se rotira za dvije osobe nalijevo ili nadesno. Novi partneri diskutiraju o istom ili drugom pitanju.

73

➢ Jabuka/kruška/banana. Moderator identificira svakog od učesnika kao jabuku, krušku ili bananu. Kada moderator spomene jedan od tih plodova, odgovarajuće osobe moraju ustati i zamijeniti mjesta s drugom osobom istog voća. Kada se spomene riječ „salata“, svi moraju zamijeniti mjesta. Ova tehnika može biti korištena kako bi se ljudi kretali naokolo ili se razbudili. Također je korisna i u situacijama u kojima oni koji sjede zajedno previše razgovaraju i potrebno ih je razmjestiti, a da se niko ne uvrijedi.

➢ Igra uloga izmišljene kontrole. Male grupe sačinjene od 3 do 5 osoba najbolja su veličina za ovu vježbu. Svaka grupa ima zadatak ispitati neki standard ili grupu standarda kako bi identificirala pet pitanja koja bi trebalo postaviti kako bi se utvrdilo je li ispunjen određeni standard. Kada identificira pitanja, grupi se da vremena da obavi razgovor s osobom koja preuzima ulogu višeg službenika u toj instituciji i mora na pitanja iz grupe odgovoriti najrazumnije što je moguće. Najbolje je da ulogu višeg službenika igra moderator ili, još bolje, komoderator, ali može je igrati i izabrani sagovornik.

➢ Simulacija. Simulacija je stvoreni splet okolnosti koji oponaša stvarnost, u ovom slučaju u zatvorskom okruženju. Iako slične igranju uloga, simulacije imaju tendenciju da budu malo općenitije, i često pružaju mogućnost za učešće većeg broja učesnika. Simulacije su korisne za sakupljanje nekoliko različitih perspektiva koje su iskusili učesnici na različitim stranama nekog pitanja ili problema.

➢ Mapiranje. Cilj ove metode je prikazivanje pitanja ili rezultata rada grupe. Potrebno je da svi učesnici dobiju priliku vidjeti kako se razvija ta „mapa“ i doprinijeti joj. Ovo zahtijeva zidove, kao i mogućnost da se komadi obojenog papira zakače na zid i pomjeraju se u odnosu na druge.

E. Elementi procesa u čenja

Kako bi obuka bila što djelotvornija, ona mora sadržavati interakciju, učešće i uključivanje. Dizajn obuke mora koristiti sve modalitete, kao što je prikazano u nastavku:

➢ „Zaboravim ono što čujem.“

➢ „Zapamtim pomalo od onoga što čujem i vidim.“

➢ „Počinjem razumijevati ono što čujem, vidim i u vezi s tim postavljam pitanja ili diskutiram s nekim.“

➢ „Stičem znanje i vještine o onome što čujem, vidim, o čemu diskutiram i o onome što radim.“

➢ „Savladam ono što predajem drugom.“

Postoje četiri ključna elementa u procesu učenja. Ti elementi su:

(a) motivacija;

(b) jačanje;

(c) pamćenje naučenog; i

(d) korištenje materijala/naučenog u realnom okruženju.

74

1. Motivacija

Učesnici moraju imati razlog da uče materijal. Najbolji način za uspostavu motivacije jeste da se učesnicima u malim grupama postavljaju pitanja i onda ih se pusti da generiraju vlastitu motivaciju. Na primjer: „Zašto je za Vas važna zaštita žena i njihove djece u zatvoru?“ ili: „Koje su prednosti za Vas i Vašu ustanovu?“ Ako moderator može uspostaviti odnos s učesnicima i pripremiti ih za učenje, to također daje motivaciju. Moderatori mogu motivirati učenike na nekoliko načina:

➢ Uspostavite atmosferu na času. Moderator bi trebao pokušati da uspostavi prijateljsku, otvorenu atmosferu koja učesnicima pokazuje kako će im pomoći da nauče.

➢ Podesite ozbiljnost sadržaja. Nivo tenzije mora biti prilagođen da zadovolji nivo važnosti teme o kojoj se diskutira. Ako materijal ima visok nivo važnosti, na času bi trebao biti uspostavljen viši nivo ozbiljnosti.

➢ Podesite odgovarajući nivo težine. Stepen težine potrebno je postaviti dovoljno visoko da učesnicima predstavlja izazov, ali ne toliko visoko da ih frustrira preopterećenost informacijama. Predavanje bi trebalo predvidjeti i nagraditi učešće, kulminirajući uspjehom.

➢ Odrasli su također motivirani prilikom da se sretnu i druže s drugima u sličnom kontekstu. Važan motiv za odrasle je sposobnost da se povežu, stiču kontakte i resurse, te razmijene informacije i ideje s drugim profesionalcima.

2. Jačanje

Jačanje je veoma neophodan dio procesa nastave/učenja; jačanjem, moderator podstiče pravilne oblike ponašanja i rezultata. Jačanje bi trebalo biti dio procesa nastave/učenja, kako bi bilo obezbijeđeno korektno ponašanje. Potrebno je da ga moderatori koriste često i redovno na početku procesa kako bi polaznicima pomogli zapamtiti ono što su naučili i ohrabriti ih da učestvuju u učenju. Jačanje uključuje i verbalno i neverbalno ponašanje. Kad god neko uzme učešće, bez obzira je li odgovor „tačan“ ili ne, zahvalite mu na doprinosu. Ovo je moćan oblik jačanja i prilično brzo povećava učešće. Potrebno je saslušati i polaznike koji koriste neprikladni humor ili izražavaju neprijateljski stav prema diskusiji o toj temi, i ohrabriti ih da razmotre alternativne tačke gledišta bez isključivanja iz razgovora. Ojačajte njihovo učešće, a ne negativne komentare.

Slijedi prijedlog za jačanje na početku obuke:

➢ Kad god učesnik dobrovoljno da odgovor, dajte mu/joj kartu za kartanje. Dok dijelite karte, i drugi će željeti da ih dobiju i tako će početi davati svoj doprinos. Nastavite sve dok svaka osoba ne bude imala najmanje jednu kartu. Na kraju sesije svakom učesniku možete dati neku sitnicu kao nagradu za učešće, dok karte za kartanje izazivaju iščekivanje jer se ljudi pitaju šta je njihov cilj.

➢ Jačanje može biti i neverbalno. Koristite otvorenu, prijateljsku gestikulaciju kako biste podstakli učešće. Obradujte se zbog nečijeg doprinosa da podstaknete više ljudi da govore. Zamolite učesnike da se nadovežu na doprinose drugih.

75

3. Pamćenje nau čenog

Kako bi imali koristi od učenja učesnici moraju upamtiti informacije s časova. Ako znaju da će koristiti materijal ubrzo nakon treninga, motivacija za pamćenje se povećava. Oni također moraju razumjeti informacije i biti u mogućnosti da ih tumače i primjenjuju. Razumijevanje podrazumijeva sposobnost da pokažu kako su savladali informacije i povećava njihovu sposobnost da u budućnosti bolje zaštite žene žrtve nasilja.

Na pamćenje učesnika direktno utiče koliko će imati prakse tokom procesa učenja. Moderatori bi trebali naglašavati pamćenje i primjenu. Nakon što učesnici pokažu tačan (željeni) rezultat, potrebno ih je podstaknuti da vježbaju kako bi održali željeni učinak. Distribuirana praksa ima efekat sličan naizmjeničnom jačanju.

4. Korištenje materijala/nau čenog u realnom okruženju

Transfer učenja je rezultat obuke – to je sposobnost korištenja informacija s predavanja na kursu, ali u novom okruženju.

Pored toga, učesnicima je potrebno i konkretno saznanje o vlastitim rezultatima (povratna informacija). Povratna informacija mora biti specifična, a ne uopćena. Učesnici također moraju i vidjeti nagradu za učenje. Nagrada ne mora biti monetarna; to može biti jednostavno demonstracija koristi koju je moguće ostvariti od učenja tog materijala. Najzad, učesnik mora biti zainteresiran za ovu temu. Interesovanje je direktno povezano s nagradom. Odrasli moraju vidjeti korist od učenja kako bi bili motivirani da uče o toj temi.

Korištenje studija slučaja i igranja uloga na teme, kao što su razgovori sa žrtvama, pomoći će učesnicima da vide kako upotreba novih tehnika može dovesti do tačnijih i detaljnijih izjava i jačih dokaza po kojima istražitelji mogu postupati.

F. Principi djelotvorne obuke

Kako bi bili djelotvorni predavači/edukatori odraslih, potrebno je da moderatori:

Učine učenje relevantnim. Povežite svoje predavanje s onim što učesnici već znaju. Koristite realne primjere koji su u skladu s uzrastom, iskustvom i interesovanjem učesnika iz policije. Najbolji način da to uradite jeste da od grupe zatražite primjere kada se pojavi potreba za tim. Jedna od najvažnijih vještina dobrog moderatora je postavljanje pitanja, a ne davanje informacija.

Održe ljude aktivnim. Pravilo je da se na svakih približno 20–30 minuta izvrši promjena tempa ili aktivnosti. Odrasli, naročito pripadnici policije, navikli su na razne aktivnosti tokom redovnog radnog dana i kapacitet njihove pažnje zavisi od tog varijeteta.

Obezbijede mogućnosti za praktičan rad. Igranje uloga, simulacija, diskusija, studija slučaja – ove aktivnosti pružaju priliku učesnicima da vježbaju teoriju ili vještinu koju su upravo naučili. Odgovori u vezi s ovim aktivnostima pružaju mogućnost za povratne informacije i proširenje znanja. Neki veoma djelotvorni moderatori mogu preći na igranje uloga kao dio provođenja sadržaja radionice. Kada učesnik predstavi problem ili pitanje,

76

umjesto odgovora moderator će nesmetano preći na igru uloga kako bi mu odmah pružio iskustvo izlaženja na kraj s predstavljenim problemom.

Sprovedu obuku u neformalnom okruženju. Izaberite raspored sjedenja koji će učesnicima omogućiti da se međusobno lako vide i komuniciraju. Okrugli stolovi, stolovi U oblika i stolovi u kvadrat dobro funkcioniraju, u zavisnosti od veličine grupe. Raspored kao u učionici i pozorišni raspored sjedišta su najformalniji i stvaraju okruženje u kojem je moderator u centru, i najmanje su djelotvorni u obezbjeđenju nesmetanog učenja.

S obzirom na težište ovog programa, njegov značaj i osjetljivost, najmanje je prikladan format sjedenja kao u gledalištu pozorišta. Korištenje studija slučaja i vježbi u ovom nastavnom planu i programu sugerira da su male grupe za okruglim stolovima najprikladniji stil, ako ih je moguće tako organizirati.

Obezbijede raznovrsnost i humor. Učenje odraslih u direktnom je odnosu s količinom zabave koju pronalaze u njemu. Koristite sredstva za podsticanje energije i otvaranje diskusije, kako biste učesnicima omogućili opuštenu interakciju i povezivanje. Možda se čini da u temi nasilja nad ženama nema prostora za humor, ali čak i u radionici s takvim ozbiljnim sadržajem ima mjesta za lakoću i humor, dokle god su prikladni i puni uvažavanja. Humor možete koristiti za međusobno povezivanje učesnika, za uvođenje teme ili prelazak s jednog na drugi modul.

Budu moderatori procesa učenja. Prije nego što učesnicima bilo šta kažete, pitajte ih šta već znaju o datoj temi. Neka rade u grupi. Vi možete biti odgovorni za svaku propuštenu informaciju ili grešku u odgovorima. Usmjeravajte ih, nemojte ih tjerati. Vodite ih i dajte im naznake, ali im ne govorite šta da rade.

Obavijeste učesnike o ciljevima učenja. Odrasli ne vole iznenađenja u obuci, jer ne žele rizikovati da se obrukaju ili da ih uhvate nespremne. Temeljno objasnite sve ciljeve i uvjerite se da su jasno razumjeli vaša uputstva i sugestije. Provjerite s učesnicima koliko se prijatno osjećaju u vezi sa svim procesima koje ćete koristiti i uvjerite ih kako uvijek mogu „preskočiti“ taj dio obuke ako se ne osjećaju prijatno.

Daju i traže povratne informacije. Pitajte učesnike o njihovim mišljenjima i idejama. Šta su naučili? Kako će primijeniti informacije na terenu kao policajci? Šta će od onoga što su naučili odmah iskoristiti? Umjetnost postavljanja pitanja je odlika odlične povratne interakcije.

Koriste ponavljanje. Ponovite ideju koristeći različite modalitete učenja. Ponavljanje pruža upoznatost s temom, što dovodi do prenošenja i veće šanse da učesnici koriste informacije kada se vrate na svoja radna mjesta.

G. Uloga moderatora

Uloga moderatora je pomoći grupi da ostvari ciljeve učenja za program obuke. Ovo se postiže različitim tehnikama i taj se cilj ostvaruje i kroz samog moderatora.

Utisak koji moderator ostavlja na učesnike isto je tako važan kao i kreiranje obuke i sadržaja. Moderator je kanal kroz koji se poruka saopćava tako da njegov/njen pristup, izgled i ponašanje mogu doprinijeti uspjehu programa obuke.

77

Misija moderatora je naučiti druge. On/ona mora predavati vodstvom i primjerom. Moderator uvijek oblikuje, za govornicom i van nje. Bez obzira na to je li svjestan toga ili ne, učesnici ga stalno posmatraju s tendencijom da slijede njegov primjer.

Moderator mora izgledati profesionalno, odgovarajuće svojoj ulozi, i odavati utisak kako se osjeća udobno i opušteno. Ako je nošenje uniforme norma za grupu, jednako formalni izgled prikladan je i za moderatora.

Potrebno je da moderator u svakom trenutku izražava poštovanje, te ozbiljan i posvećen pristup temi, podstičući na taj način sličan stav i kod učesnika.

Uloga moderatora također obuhvata:

➢ davanje polaznicima odgovora na pitanje samo ako ga oni sami ne mogu pronaći;

➢ podsticanje ponavljanja i vježbanja koje učenje čini stalnim;

➢ razumijevanje da se stavovi ne uče, već bivaju prihvaćeni;

➢ uključivanje učesnika za postizanje maksimalnih rezultata;

➢ ocjenjivanje rezultata za stalno unapređenje; i

➢ korištenje literature koja dopunjuje i jača učenje.

Moderator je vješt prezenter koji prethodno razvijeni sadržaj nudi polaznicima na zabavan i zanimljiv način.

Moderator u nastavi primjenjuje principe učenja odraslih. On/ona zna da ljudi uče na različite načine i može birati, planirati, ostvariti i procijeniti djelotvornost odgovarajućih aktivnosti učenja.

Uloga moderatora obuhvata i demonstraciju djelotvorne upotrebe niza nastavnih metoda, kao i nastavnih vještina aktivnog slušanja, upotrebe tišine, upotrebe pitanja, otkrića/učenja na osnovu aktivnosti, povratnih informacija, razmišljanja i rezimiranja.

H. Priprema za predavanje

Prije nego što počnete sesiju, provjerite jesu li vam svi potrebni materijali i oprema pri ruci i u ispravnom stanju. Preporučljivo je da stignete najmanje sat vremena prije početka sesije, kako biste bili spremni za svaku nepredviđenu situaciju. Evo primjera spiska materijala i opreme koji vam mogu biti potrebni:

➢ blok za bilješke i olovka za svakog učesnika;

➢ table s listovima;

➢ papir formata A4;

➢ projektor;

➢ rezač;

➢ radna sveska za svakog učesnika;

➢ značke s imenima ili stona kartica s imenom za svakog učesnika;

➢ udobne stolice, ako je moguće, i prijateljski organiziran raspored sjedenja;

78

➢ sale za odvajanje u manje grupe u neposrednoj blizini ili velike sale u koje možete smjestiti najmanje četiri male grupe;

➢ dnevni red za svakog učesnika;

➢ video-oprema ako je potrebna;

➢ dovoljno osvjetljenje prostora;

➢ stalci s dovoljnom količinom papira;

➢ izbor živopisnih markera;

➢ voda i čaše;

➢ bilješke za nastavu; i

➢ kopije materijala.

Budite potpuno pripremljeni i sve namjestite prije nego što učesnici stignu. Od trenutka kada pristigne prvi učesnik, potrebno je pažnju usmjeriti na njih, a ne na pripreme. To je trenutak da im pomognete da se osjećaju udobno u svom novom okruženju za učenje.

Odvojite trenutak za pozitivni unutrašnji razgovor. Postavite mentalne ciljeve za kvalitet radionice i za vlastitu interakciju s učesnicima. Nekoliko puta duboko udahnite i otvorite svoj um i srce jednom divnom iskustvu. Ovo je i trenutak da prođete kroz ključne tačke. Budite sigurni da znate kako ćete otvoriti radionicu i da ste u potpunosti upoznati s načinom na koji želite da teče. Budite spremni za posebnu osjetljivost i lična iskustva nekih učesnika u vezi s temom.

I. Početak i završetak svakog nastavnog dana

Kao što je već spomenuto, podstičemo moderatore da svaki dan stignu dosta prije učesnika. Ovo moderatoru daje vremena da pripremi ili postavi materijal, distribuira materijal koji dijeli učesnicima, po potrebi organizira namještaj u učionici, izvrši provjeru sve audio-vizuelne opreme i bude spreman da pozdravi učesnike kako budu pristizali.

Podstičemo moderatore da na početku svakog dana obuke:

➢ zamole učesnike da se ukratko predstave (na početku prvog dana); predstavljanje može obuhvatiti ime, agenciju i lokaciju zadatka, dužinu policijskog staža i lični cilj učenja u vezi s tom obukom;

➢ izlože plan i prodiskutiraju o ciljevima učenja za određeni modul ili dan;

➢ s učesnicima provjere postoje li neka otvorena pitanja, problemi ili zabrinutost od prethodnog modula ili dana;

➢ usmjeravaju učesnike u odnosu na planirani raspored za modul ili dan, uključujući i vrijeme za pauze i planirano vrijeme kada bi se taj dan/lekcija trebala završiti;

➢ kažu učesnicima gdje mogu naći toalete, izlaze i prostore za pušenje (ako je izvodljivo); i

➢ zatraže od učesnika da spomenu jednu stvar koja se po njima na neki način izdvojila prethodnog dana.

79

Podstičemo moderatore da na kraju svakog dana obuke:

➢ analiziraju ono najvažnije što je naučeno tog dana; ovo može biti u obliku vođene diskusije i trebalo bi biti zabilježeno na papire na tabli, na kojima učesnici sami identificiraju ključne tačke učenja tog dana/lekcije;

➢ provjere s učesnicima postoje li neriješena pitanja, problemi ili zabrinutost u vezi s tim danom/lekcijom;

➢ usmjeravaju učesnike u odnosu na raspored i teme koje će biti pokrivene narednog dana; i

➢ ako je moguće, učesnicima predstave način na koji će kontaktirati s nastavnim timom nakon završetka obuke ukoliko imaju bilo kakva dodatna pitanja.

Dobar moderator je dobro pripremljen, dobro upoznat s materijalom, sluša i poštuje pojedince i grupe, te stalno traži prilike da učesnike aktivno uključi u proces učenja.

80

Aneks IV. Osnovni podaci o mentalnom zdravlju i srodnim pitanjima u zatvorima A. Vrste dijagnoza

B Simptomi mentalnog poremećaja

C. Sprečavanje i rješavanje problema mentalnog zdravlja u zatvoru

A. Vrste dijagnoza

Sistematski pregled nakon prijema u zatvor od ključnog je značaja za identifikaciju problema s mentalnim zdravljem i obezbjeđenje najadekvatnije terapije i najbolje moguće pažnje zatvorenicama.

Glavne vrste dijagnoza uključuju ona stanja koja se mogu kontrolirati psihoaktivnim lijekovima i ona kod kojih to nije moguće. Prema podacima iz Dijagnostičko-statističkog priručnika Američkog društva za psihologiju, prvi tip stanja obuhvata šizofreniju, psihoze, bipolarni poremećaj i mnoge druge. Drugi tip uključuje poremećaje ličnosti, koji mogu biti granični, narcisoidni, histrionični (emocije koje zahtijevaju prekomjernu pažnju) ili antisocijalni (psihopatija, nedostatak empatije i odsustvo straha). Iako lijekovi ne mogu kontrolirati ove poremećaje, neki od njih mogu ublažiti određene simptome.

U velikom broju slučajeva zatvorenici se suočavaju s nekoliko mentalnih poremećaja istovremeno. Na primjer, pacijentu se može dijagnosticirati zaostatak u razvoju (izazvan nepravilnim rastom mozga) i mentalna bolest (eventualno prouzrokovana povredom koja je ugrozila rast mozga). Ovo je slučaj dvostruke dijagnoze, koji se razlikuje od istovremene ili paralelne. Primjer ove druge dijagnoze nalazimo kod pacijenata koji se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja, kao i narkomanijom. Oni često idu zajedno s obzirom na to da ljudi s mentalnim bolestima imaju tendenciju prestanka uzimanja lijekova i samostalne terapije drogom.

Postoji veliki broj razloga zašto su problemi s mentalnim zdravljem rasprostranjeni u zatvorima. Na primjer, među zatvorenicima prevladavaju historije trauma dijelom i zbog toga što ovi poremećaji prouzrokuju porast antisocijalnog ponašanja koje može dovesti do djela koja su predmet optužbi. Poremećaji se manifestiraju kroz promjene raspoloženja, bijes i neprijateljsko ponašanje koji mogu postati ekstremni i iracionalni (bez vidljivog okidača), pa čak i eksplozivni bijes (kojim se teško upravlja), što ovim osobama otežava život, kao i život drugih s njima.

Pojavu mentalnih bolesti određuju dva glavna faktora. Prvi je genetska predispozicija. Dokazano je da neispravni ili oštećeni gen koji može biti nasljedan igra važnu ulogu u poremećajima kao što je šizofrenija. Ovu narav nije moguće promijeniti, ali se neće kod svih ljudi s takvom predispozicijom razviti mentalna bolest. Drugi faktor je događaj ili situacija u životu mlade osobe koja predstavlja okidač (u kasnoj adolescenciji / ranim dvadesetim) koji može dovesti do mentalne bolesti.

Primjer mentalne bolesti primijećene kod zatvorenika jeste fetalni alkoholni spektar poremećaja (fetal alcohol spectrum disorder – FASD). Izaziva ga majkino konzumiranje

81

alkohola (u kombinaciji s narkoticima) tokom trudnoće, zajedno sa stresom i lošom ishranom. U mozgu pacijenata s ovim poremećajem čeoni režanj, koji ima važnu ulogu u ličnosti osobe, slabo je razvijen. Čest simptom je konfabulacija: pacijent počinje pričati priču, ali miješa različite događaje i dane na nekoherentan način koji nema nikakvog smisla. Važno je shvatiti da ti ljudi ne lažu, iako nam tako djeluje. Umjesto kažnjavanja, efikasniji pristup tom poremećaju je pružanje pomoći tim osobama da utvrde činjenice i stvore smislenu priču. Ljudi koji pate od ovog poremećaja mogu izmanipulirati i iskoristiti drugi, jer imaju tendenciju da rade stvari bez brige o posljedicama. Oni se ne pitaju kakve mogu biti posljedice prije nego što nešto učine. Uzrok tome je nedovoljna razvijenost dijela mozga koji razumije posljedično ponašanje.

B. Simptomi mentalnog poreme ćaja

Mnoštvo simptoma se javlja u različitim fazama mentalnih poremećaja. Zatvorsko osoblje bi trebalo biti upoznato s najčešćim problemima u ponašanju koji su pokazatelji teškoća s mentalnim zdravljem, kako bi na njih odgovorilo adekvatno i blagovremeno. Važno je izbjeći predrasude i pristranosti koje nisu zasnovane na naučnim dokazima. Na primjer, ljudi koji pate od depresije često ne plaču. Neophodno je sagledati situaciju izvan okvira i posebno se fokusirati na ono što nije normalno za svakog pojedinačnog zatvorenika. Sljedeća ponašanja često predstavljaju simptome mentalnog poremećaja:

(a) bijes i neprijateljsko ponašanje;

(b) eksplozivni bijes i promjene raspoloženja;

(c) niska koncentracija, „lutanje“ pažnje ili slabo pamćenje;

(d) detaljno razmatranje problema, žaljenje ili umišljene prijetnje ili uvrede;

(e) pretjerana osjetljivost na zvuke, svjetlost itd., hiperosjetljivost;

(f) pogoršanje (ne)održavanja lične higijene;

(g) prenaglašene uspomene na prethodna iskustva;

(h) prenaglašena emotivna reakcija na događaje, ili suprotno – ravnodušnost;

(i) gubitak vremena;

(j) izolacija;

(k) klaćenje u sjedećem ili u stajaćem položaju;

(l) izbjegavanje pogleda ili prazan pogled;

(m) poremećaj sna – previše ili premalo;

(n) letargija ili hiperaktivnost; i

(o) znojenje, crvenilo, brzo i plitko disanje.

82

C. Sprečavanje i rješavanje problema mentalnog zdravlja u

zatvoru

Djelotvorna prevencija zahtijeva stalno posmatranje i detaljno dokumentiranje medicinsko-socijalne anamneze zatvorenika. Takva dokumentacija omogućava izradu jasnog profila problema, koji će također pomoći u razvoju društvenog odgovora i odgovora zajednice na veće probleme izvan konteksta zatvora. Pored znanja i razumijevanja mogućih simptoma mentalnih poremećaja, zatvorsko osoblje bi trebalo obratiti pažnju i na promjene u ponašanju pojedinih zatvorenika, i biti svjesno problema kao što su godišnjice traumatičnih događaja koje su doživjeli ili informacije koje su iznijeli drugi zatvorenici.

Zatvorsko osoblje bi trebalo biti obučeno kako bi odmah i na odgovarajući način odgovorilo na incidente izazvane problemima s mentalnim zdravljem. Ključno je da zatvorsko osoblje bude sposobno posmatrati pojedinačne zatvorenike, identificirati moguće simptome ili ustanoviti pogoršava li se postojeći mentalni poremećaj. Odgovori zatvorskog osoblja ne bi trebali izazivati neželjeno ponašanje zatvorenika u smislu pretjerane reakcije ili korištenja prekomjerne sile, uslijed nedostatka razumijevanja ili vlastitog emocionalnog stresa. Na primjer, anksioznost može biti uočena kad se osoba počne znojiti i prvi korak bio bi navesti je da kontrolira disanje kako bi smanjila anksioznost. Zatvorenicima koji već imaju dijagnozu nekog mentalnog poremećaja stanje može biti pogoršano uslijed prestanka uzimanja lijekova.

Zatvorsko osoblje ima također važnu ulogu i u liječenju na duži rok. Ovo prevazilazi isključivo obezbjeđenje uzimanja terapije koju su prepisali zdravstveni radnici na vrijeme. Zatvorsko osoblje može pomoći pacijentima u važnom procesu učenja upravljanja fiziološkim reakcijama tijela, na primjer tako što će ih smiriti ili im omogućiti druge fizičke aktivnosti. Pravilno obučeno osoblje može objasniti pacijentu šta se dešava s njegovim tijelom kako bi mu pomoglo upravljati nivoom stresa i tako izbjeći napade panike. Objašnjenje vještina smanjenja stresa koje su kulturološki odgovarajuće može pomoći zatvorenicima u upravljanju i ublažavanju njihovog mentalnog poremećaja.

Svaka mjera koja ublažava osjećaj bespomoćnosti kod zatvorenika može biti od pomoći. Nasuprot tome, povlačenje terapijske topline može imati suprotan efekat i potrebno je da zatvorsko osoblje bude veoma oprezno u ovakvom slučaju. Još jedna korisna tehnika je i omogućavanje rutine spavanja, koja obezbjeđuje red u pripremi i odlasku u krevet i pomaže da se uspori bioritam i pripremi se za spavanje. Obezbjeđivanje male površine koja će služiti kao bašta za uzgajanje biljaka za čajeve je još jedna jeftina opcija koja zatvorenicima omogućava da popiju šolju biljnog čaja prije spavanja. Podučavanje zatvorenika meditaciji, jogi i drugim sličnim tehnikama dokazalo se kao korisno u mnogim slučajevima. Posvećivanje pažnje ishrani, kao i učenje zatvorenika vježbama i rutinama, također su veoma važni. Zatvorenici s mentalnim poremećajima moraju imati osjećaj uspjeha, bez obzira na to koliko je on mali.

83

1. Odgovori na psihoze i sumanute misli

Čuju glasove, sjajni pod izgleda im kao vodena površina, prestravljeni su naizgled nebitnim stvarima, osjećaju strah da će biti otrovani, ubijeni, povrijeđeni. Vide prijetnju tamo gdje je nema. Morate ih ukloniti od svega što izaziva takvu reakciju, ne proturječite im i ne potvrđujte ništa, samo ih odvedite negdje gdje se osjećaju zaštićeno i smirite ih. Mogu iskusiti povećanu osjetljivost na spoljašnje stimulanse (sluh, miris, itd.) koji mogu povećati rizik od samoubojstva ili samopovređivanja zbog povećane osjetljivosti, ili podsjećanja na neku neprijatnu situaciju.

Postoji veza između stresa i mentalnog zdravlja. Miris je jak okidač (hrana, parfem, itd.) anksioznosti (npr. silovateljev parfem). Informacije o mirisu obrađuju se u centralnom dijelu mozga (limbički sistem), koji se ne koristi za razmišljanje, tako da je reakcija momentalna i iskonska. Sačekajte da se spusti nivo stresa i objasnite da je reakcija izazvana sjećanjem, te da se to ne dešava u ovom trenutku.

Kako ovo spriječiti: obezbijedite dosljednost u uzimanju lijekova (uzimanje i gutanje); pazite se prevara (sakrivanje pilule u obrazu, kako bi je kasnije prodali). Jedna pilula (antidepresiv ili psihotropni lijek) neće promijeniti mnogo; nekima je potrebno do tri sedmice kako bi dostigli terapeutske doze u tijelu. Može proći izvjesno vrijeme dok im ne bude bolje. Ako su zatvorenici na detoksikaciji tokom odvikavanja od droge, može proći i dvije godine dok se biohemija mozga ponovo ne stabilizira. Liječenje od alkohola teško je i opasno. Teški kokainski ovisnici možda nikada neće ponovo stabilizirati centre koji reguliraju depresiju/sreću i možda će im biti neophodni doživotni antidepresivi. Lijekovi protiv anksioznosti djeluju brzo.

2. Odgovori na samopovre đivanje

Među najčešćim oblicima samopovređivanja je samopovređivanje sječenjem ili paljenjem. Ono kod čovjeka izaziva ogromno olakšanje slično oduševljenju kod trkača. Ljudi koji su pod velikim stresom shvate kako spaljivanjem ili sječenjem njihovo tijelo luči endorfin i da se osjećaju bolje. Oni također uče jedni od drugih (kopiraju jedni druge). Ukoliko se trauma dogodila u djetinjstvu, djeca uče da se ograde (da ne budu tu). Kao odrasli razvit će sposobnost da se ni ne osjećaju živima, jer su negdje drugdje i to je veoma neprijatno. Stoga se samopovređivanjem osjećaju prisutni ovdje i sada i osjećaju se živima. Sječenje je veoma opasno, posebno ako presijeku arteriju (biohazard, opasnost od HIV-a, hepatitisa C, itd., potreba za hitnom operacijom kako bi krvarenje bilo zaustavljeno). Udaranje glavom vjerovatno je najopasnije. Često udaranje glavom o tvrdi zid uzrokuje oštećenje mozga i dugoročne intelektualne poteškoće.

Postoje i drugi opasni oblici samopovređivanja. Neke osobe gutaju predmete, što može biti veoma opasno, pogotovo ako su u pitanju baterije koje moraju odmah biti uklonjene jer mogu pući u tijelu i izazvati smrt. Drugi vezuju vrpce oko vrata, što može dovesti do smrti, možda čak i nenamjerne, uzrokovane gubitkom svijesti. Poremećaji u ishrani predstavljaju još jedan važan problem koji se često javlja kod žena i gej muškaraca, koji mogu prakticirati ekstremno izgladnjivanje ili bulimiju. S druge strane, prejedanje može biti problem za žene s historijom seksualnog zlostavljanja i može se javiti zajedno s lošom ličnom higijenom. Čupanje kose, grebanje kože, grickanje noktiju dok ne prokrvare znaci su mentalnog poremećaja, kao i upotrebe narkotika (npr. amfetamina, metamfetamina, kreka).

84

Ponekad se samopovređivanje ponavlja u određenom periodu godine i važno je identificirati događaj koji ga je izazvao (npr. žrtva grupnog silovanja koja se pokušava spaliti svake godine u vrijeme rođenja svog sina koji je bio rezultat tog silovanja). Kod ovih problema postoji faktor zaraze, pa bi trebalo voditi računa da se izbjegne fenomen inspiracije na ta djela u široj populaciji zatvorenika, što može dovesti do daljih slučajeva samopovređivanja i samoubojstva. Međutim, izolacija bi bila kontraproduktivna i nije odgovarajući odgovor.

O ovim problemima može biti teško pričati, ali je važno ostati smiren i razgovarati s ljudima koji se samopovređuju. Ovo je posebno važno ako je situacija alarmantna, jer će u suprotnom štetno ponašanje biti pogoršano. Možda nije korisno raspitivati se za razloge ovakvog ponašanja i bilo bi mnogo djelotvornije reagirati na događaje brzo i klinički i ostaviti terapeutsku intervenciju za trenutak kada se kriza smiri. Događaji koji ugrožavaju život zahtijevaju neposrednu reakciju. Nakon toga, važno je provesti ispitivanje s obzirom na to da su ove situacije traumatične i za zatvorsko osoblje.

Zatvorenici se mogu osjećati bespomoćno i to osjećanje je pojačano zatvorskom rutinom. Međutim, može se naučiti preuzimanje kontrole nad nekim aspektima života. Na primjer, osoblje ih može uključiti u odlučivanje o rekreativnim aktivnostima ili zanatima i u njihovu organizaciju. Ovi programi moraju biti prilagođeni lokalnoj kulturi i mogu biti slični, ali ne isti u svakoj zemlji.

Važno je i korisno identificirati konkretnu drogu koju zatvorenica koristi, jer će to otkriti bolne simptome koje pokušava olakšati. Zatvorsko osoblje može identificirati odgovarajuće tehnike upravljanja stresom koje će imitirati djelovanje pojedine kategorije droga (opijati, kanabinoidi, kokain, itd.). Tehnike nikad nisu jednako djelotvorne kao droga, ali pomažu i nisu skupe. Na primjer, zatvorenicima ovisnim o kreku/kokainu trebalo bi obezbijediti dosta fizičke aktivnosti i sporta, dok su ovisnicima od opijata potrebne tehnike opuštanja kako bi smirili anksioznost.

D. Značaj zdravstvenih usluga i zdravstvenog vaspitanja

Zatvorenice često imaju veće potrebe za primarnom zdravstvenom zaštitom u odnosu na muškarce. Pored rodno specifičnih zdravstvenih problema žene, posebno one iz ekonomski i socijalno ugroženih sredina, mogu bolovati od bolesti koje su ostale neliječene prije dolaska u zatvor zbog diskriminacije u pristupu zdravstvenoj zaštiti u zajednici.

Zatvor je često dragocjena prilika i mjesto edukacije i intervencije u slučaju opasnih životnih stilova i prakse. Iskustvo pokazuje da veliki broj zatvorenica cijeni mogućnost da nauči i napravi nov izbor u životu, kao i da odustane od droga i nasilja. O zdravijim prestupnicama lakše je voditi računa i one predstavljaju manje finansijsko opterećenje zatvorskoj upravi.

Žene primljene u zatvor češće pate od problema s mentalnim zdravljem nego muškarci, što je često rezultat prethodnog porodičnog nasilja, fizičkog i seksualnog zlostavljanja. Zaštita mentalnog zdravlja pružena zatvorenicama trebala bi biti rodno osjetljiva i interdisciplinarna, te uzimati u obzir stres, uznemirenost i depresiju zbog izolacije, odvajanja od djece, porodice i zajednice. Bankoško Pravilo br. 12 izričito naglašava da bi

85

terapija trebala biti individualizirana s ciljem da odgovori na probleme koji izazivaju uznemirenost, depresiju, kao i psihijatrijske probleme, na osnovu integriranog i holističkog pristupa koji uključuje savjetovanje, psihosocijalnu podršku i lijekove, ukoliko je to potrebno.

Stvarnost je u velikom broju zatvora nažalost takva da se sprovodi liječenje simptoma umjesto uzroka koji dovode do problema u vezi s mentalnim zdravljem. Prečesto se dešava da se prepisuju lijekovi za depresiju umjesto da bude pružena individualna psihosocijalna podrška i edukacija na temu kontroliranja simptoma. Savjetovanje i liječenje ne bi trebali biti samo za zatvorenice koje već služe kaznu, već i za one u pritvoru. Međutim, dugoročni terapijski programi mogu početi samo ako je žena osuđena, zbog čega se očekuje da će ona duži vremenski period ostati u zatvoru. Gdje je to moguće i prikladno, trebalo bi razmotriti liječenje u zajednici, uz adekvatne mjere bezbjednosti, uzimajući u obzir i negativni uticaj zatvora na mentalno zdravlje.

Najbolja opcija je obezbjeđenje medicinskog liječenja u bolnici van zatvora. Ako to nije moguće edukacija je veoma važna, kako za zatvorsko osoblje tako i za zatvorenice. Pored mentalnog zdravlja važno je pružiti i informacije, edukaciju i informativne materijale o zaraznim bolestima kako bi oboljelima bila pružena pomoć u smislu da znaju kako da bolest NE prenesu, i onima koji brinu o njima da znaju kako da je izbjegnu. Mnogi ne znaju važne činjenice ili vjeruju u neistinite mitove/predrasude o ovim bolestima. Na primjer, možda nisu svjesni činjenice da dijeljenje ličnih sredstava za higijenu povećava rizik od infekcije. Korištenje istih brijača, grickalica za nokte ili četkica za zube predstavlja opasnost za prenošenje hepatitisa C. Menstrualna krv može sadržavati virus hepatitisa C, koji van tijela u krvi opstaje duže nego HIV. Štaviše, postoji više sojeva hepatitisa C i HIV-a, pa neke osobe koje koriste drogu imaju u sebi više tih sojeva. Mora se obezbijediti i da se te osobe pridržavaju terapije, kako bi bilo izbjegnuto povećanje opterećenja virusom.

Uvriježeni mitovi o HIV/sidi

Mit: Trudnica zaražena HIV uvijek će roditi HIV pozitivnu bebu Istina: Bez ikakve terapije, majke zaražene HIV-om prenose HIV na svoju novorođenčad u oko 25% slučajeva. Međutim, uz savremenu terapiju, ova stopa je pala na ispod 2%. Vidjeti bilten 611 za više informacija o HIV-u i trudnoći. Mit: Danas lijekovi mogu izliječiti sidu. Nije strašno ako se zarazite. Istina: Najnoviji lijekovi su smanjili stopu smrtnosti od side za oko 80% i lakše ih je podnijeti nego ranije. Međutim, oni i dalje imaju neželjene efekte, veoma su skupi i moraju se uzimati svakodnevno do kraja života. Ako propustite previše doza, HIV može razviti otpornost na lijekove koje uzimate (vidjeti bilten 126) i oni mogu izgubiti djelotvornost. U ovom trenutku ne postoji lijek za HIV, mada smo dosta napredovali u njegovom liječenju. Uz današnju medicinu ljudi mogu smanjiti opterećenje virusom (količinu HIV-a u krvi) do te tačke da postaje neprimjetno. Kada se ima neprimjetno opterećenje virusom to pomaže u sprečavanju side i drugih oportunističkih infekcija. Istraživanja se konstantno sprovode i mogu nas dovesti do novih terapija i novih načina

86

prevencije HIV-a. Ljudi zaraženi HIV-om također imaju porodice i veze koji im donose veliku radost. Mnogi od njih i dalje rade, usprkos bolesti. Ukratko, ljudi žive ispunjene živote s HIV-om i sidom, ali lijek još ne postoji. Mit: Ne mogu dobiti HIV prilikom tetoviranja ili pirsinga. Istina: HIV je moguće dobiti i prilikom tetoviranja ili pirsinga ukoliko korišteni pribor nije pravilno steriliziran između klijenata. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CKPB) navodi da bi alatke kojima se siječe koža morale biti iskorištene samo jednom, a zatim bačene, ili sterilizirane između dvije upotrebe. Prije nego što uradite tetovažu ili pirsing, postavite prava pitanja. Saznajte koje korake osoblje preduzima radi sprečavanja prenošenja HIV-a i drugih infekcija kao što su hepatitis B i hepatitis C. Također možete nazvati lokalnu zdravstvenu ustanovu i pitati na koji način bi studiji za tetovaže trebali sterilizirati pribor. Za svakog klijenta trebalo bi koristiti novu iglu. Mit: Sigurno bih primijetila da muškarac s kojim sam bila ima HIV. Istina: Nekada je potrebno 10 godina da se pojave simptomi HIV-a. To se naziva periodom latentnosti. Može proći dug vremenski period u kojem osoba s HIV-om ne pokazuje nikakve simptome ili znake bolesti. Dosljedna i pravilna upotreba kondoma je veoma efikasna u sprečavanju prenošenja HIV-a seksualnim putem. Muški i ženski kondomi su jedini preparati koji će ujedno smanjiti prenos HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti, kao i spriječiti neželjenu trudnoću (vidjeti Stav UN). Mit: Pošto sam HIV pozitivna, ako ostanem trudna prenijet ću bolest svom nerođenom djetetu. Istina: Žena koja zna da je zaražena HIV-om u ranoj trudnoći i liječi se, ima oko 2 posto šanse da rodi dijete s HIV-om. Bez terapije, 15–25% HIV-pozitivnih majki koje ne doje zarazit će svoju djecu tokom trudnoće ili porođaja. Dojenjem se rizik od prenošenja HIV-a uvećava. Majke koje znaju da su zaražene HIV-om bi trebale tokom dojenja primati antiretroviralne intervencije ili u potpunosti izbjegavati dojenje (vidjeti smjernice UN o HIV-u i ishrani odojčadi). Mit: I partner i ja imamo HIV. Ne moramo koristiti kondome. Istina: Ovo nije tačno. I dalje bi trebalo prakticirati bezbjedan seks. Imajte na umu da postoje različiti sojevi (vrste) HIV-a. Čak i ako imate HIV, možete biti inficirani različitim tipom u odnosu na onaj koji već imate. Mogli biste se inficirati sojevima HIV-a otpornim na lijekove i to bi otežalo djelotvornost terapije. Budite sigurni koristeći kondom prilikom bilo koje vrste seksa. Mit: Imam HIV. Ne bi trebalo započinjati s terapijom dok bolest ne postane ozbiljna. Istina: Čak i kada se osjećate odlično, HIV se umnožava i napada vaše tijelo. Kada se konačno razbolite, HIV je već oštetio vaš imuni sistem. U tom trenutku ga više ništa ne može u potpunosti vratiti u normalu. Kako biste zaštitili imuni sistem, većina stručnjaka smatra da biste trebali početi s uzimanjem lijekova za HIV prije nego što se ozbiljno razbolite. Razlog je što ovi lijekovi, osim što smanjuju vaše „opterećenje virusom“, tj. količinu virusa u krvi, također smanjuju i šanse za prenošenje HIV-a drugima. Međutim, primanje terapije za HIV ne garantira da nećete zaraziti druge. Redovni pregledi će pomoći vama i vašem ljekaru da odaberete najbolje vrijeme za otpočinjanje terapije.

87

Mit: Žene ne mogu prenijeti HIV muškarcima. Istina: Mnogo je teže da se muškarac zarazi od žene, ali se događa. HIV ne opstaje dugo van tijela. Penis je izložen HIV-u na kraće vrijeme i ima manje površina preko kojih virus može ući u tijelo. Nasuprot tome, vagina je izložena HIV-u u sjemenoj tečnosti znatno duže i pruža mnogo veću površinu kroz koju HIV može ući u tijelo. Žene stoga imaju veći rizik od zaraze HIV-om nego muškarci. Ukoliko partner ima neliječenu seksualno prenosivu bolest, rizik od HIV-a je veći. Mit: HIV je isto što i sida. HIV je virus koji izaziva sidu. Za neku osobu se kaže da ima sidu kada mu/joj broj CD4 limfocita padne ispod 200, ili kada on/ona ispoljava određene simptome i znake bolesti. Osoba godinama može imati HIV bez side. Imati HIV ne znači imati sidu.

88

ANEKS V. Evaluacija za kraj radionice

U daljem tekstu dat je primjer ankete evaluacije radionice koju moderator može kopirati za distribuciju i sakupljanje na kraju obuke. Svrha ove evaluacije je dobijanje od učesnika povratne informacije koja će moderatorima pomoći da lakše zadovolje potrebe budućih grupa. Ovo obuhvata povratne informacije koje se tiču sredine za učenje, pristupa i metoda predavanja, kao i materijala za učenje. U ovoj anketi povratna informacija je anonimna.

Prilikom dijeljenja ankete, moderator bi trebao podstaknuti učesnike da pruže što više konstruktivnih komentara.

Moderatori se podstiču da pažljivo pročitaju i razmotre rezultate povratnih informacija. Ove informacije mogu pomoći u poboljšanju budućih radionica i u podučavanju učesnika.

89

Evaluaciona anketa na kraju radionice

Naziv radionice: _________________________________________________________

Datum: _________________________________________________________________

Mjesto: _______________________________________________________________

1. Koliko je radionica bila bitna za vaš rad? (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

nebitna bitna veoma bitna

1 2 3 4 5 6

2. Je li sadržaj radionice ispunio sva vaša očekivanja? (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

nijedno neka većinu sva

1 2 3 4 5 6

3. Koliko je ova radionica ispunila svoje ciljeve? (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

nimalo neke većinu sve

1 2 3 4 5 6

4. U kojoj mjeri vam je sadržaj radionice donio nešto novo? (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

ništa novo nešto novo uglavnom novo sve novo

1 2 3 4 5 6

5. Kako biste ocijenili sljedeće: (Molimo zaokružite jedan odgovor)

Veoma loše

Loše Zadovoljavajuće

Dobro Odlično

Objekat / sala za sastanke 1 2 3 4 5

Tehnička oprema (mikrofoni, vizuelna pomagala, itd.)

1 2 3 4 5

Administrativna podrška 1 2 3 4 5

Moderiranje radionice 1 2 3 4 5

Kvantitet i kvalitet pisanog materijala

1 2 3 4 5

90

6. Jesu li vam pisani materijali bili dovoljni da razumijete prezentacije i aktivno učestvujete u diskusijama? (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

Nedovoljni Dovoljni Odlični

1 2 3 4 5 6

7. Molimo navedite koje bi metode obuke dalje unaprijedile proces učenja:

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

8. Molimo navedite za koje metode obuke smatrate da bi ih trebalo manje koristiti u budućim radionicama:

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

9. Molimo ocijenite sljedeće oblasti: (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

Premalo vremena

Dovoljno vremena

Previše vremena

Predavanja 1 2 3 4 5 6

Rad u grupama 1 2 3 4 5 6

Diskusije 1 2 3 4 5 6

Razmjena iskustava 1 2 3 4 5 6

Izražavanje stavova 1 2 3 4 5 6

91

10. Molimo ocijenite svoje iskustvo s moderatorom: (Molimo zaokružite jedan odgovor.)

Slabo Zadovoljavajuće

Odlično

Znanje 1 2 3 4 5 6

Jasna prezentacija 1 2 3 4 5 6

Dobro moderiranje 1 2 3 4 5 6

Korištene metode 1 2 3 4 5 6

11. Molimo opišite za koje module smatrate da su vam bili od najveće koristi pri radu:

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

12. Molimo opišite za koje module smatrate da su vam bili od najmanje koristi pri radu:

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

13. Za koje dijelove radionice biste voljeli da je diskusija duže trajala?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

92

14. Je li bilo drugih tema za koje mislite da su mogle biti uključene u radionicu?

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

15. Molimo ostavite eventualne komentare o radionici i onome što bi moglo biti učinjeno na poboljšanju buduće radionice:

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

________________________________________________________________________

Hvala na učešću i komentarima!

Program obuke

Žene i zatvorverzija 1.0

SERIJA PRIRUČNIKA IZ KRIVIČNOG PRAVA

Justice SectionDivision for OperationsUnited Nations Office on Drugs and CrimeP.O. Box 5001400 ViennaAustriaE-mail: [email protected].: (+43) 1 26060 0

Jul 2

015