RAZMNOŽAVANJE BAZGE (Sambucus nigra L.)

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Obrazovni program:

Voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo

MARCELA PLEŠA

RAZMNOŽAVANJE BAZGE

(Sambucus nigra L.)

DIPLOMSKI RAD

Voditelj dipl. rada:

Doc. dr. sc. Zoran Šindrak

Zagreb, veljača 2012.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen dana ________________ s ocjenom

__________________ pred povjerenstvom u sastavu:

1. Doc. dr. sc. Zoran Šindrak _______________________

2. Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić _______________________

3. Doc. dr. sc. Ksenija Karlović _______________________

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Diplomski rad

Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.)

Marcela Pleša

SAŽETAK

Bazga (Sambucus nigra L.) je biljka poznata i iskorištavana od davnina. U našoj je zemlji, nažalost, zapostavljena i najčešće smatrana korovom. Posljednjih se desetljeća, osim tradicionalnog iskorištavanja samoniklih biljaka, bazga također uzgaja i u komercijalnim nasadima radi povećane potražnje dijelova biljke (cvijet, list, plod i kora) u farmaceutskoj i prehrambeno-prerađivačkoj industriji. Bazga također može imati i ukrasnu vrijednost, kao i ulogu u ekološkoj i organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Prirodni uvjeti za uzgoj bazge u našoj zemlji su više nego zadovoljavajući. Bazgu je moguće razmnožiti sjemenom (generativno) i reznicama (vegetativno). Postojeće sorte bazge razmnožavaju se reznicama, dok se razmnožavanje sjemenom provodi samo u oplemenjivačkom radu. Bazga se vegetativno može razmnožavati zrelim, poluzrelim, zelenim i korjenovim reznicama. Osim toga, u istu se svrhu uspješno može primjeniti mikropropagacija primjenom tehnika kulture biljnog tkiva. Na odabir prikladnog načina razmnožavanja utjecat će praktičnost i ekonomičnost postupka. Cilj ovog rada bio je istražiti vegetativno razmnožavanje bazge proučavanjem znanstvene i stručne literature te vlastitog istraživanja radi pronalaženja što bržeg i ekonomski isplativijeg načina razmnožavanja. U praktičnom dijelu ovog istraživanja rabile se se zrele i zelene reznice bazge (tretirane i ne tretirane hormonom za ukorjenjivanje).

Ključne riječi : Sambucus nigra L., bazga, razmnožavanje, zelene reznice, zrele reznice

str. 44, tab. 2, slika 23, lit. 68

BASIC DOCUMENTAL CARD

University of Zagreb Faculty of Agriculture

Diploma thesis

Propagation of Elderberry (Sambucus nigra L.)

Marcela Pleša

SUMMARY

Elderberry (Sambucus nigra L.) is a plant known and exploited since ancient times. Unfortunately, in our country is neglected and consider as a weed. In recent decades, except traditionally wild plants exploitation, elderberry is also growing in commercial plantations since increased demand for its plant parts (flower, leaf, fruit and bark) in pharmaceutical and food processing industry. Elderberry plant could also have an ornamental value as well as a role in ecological and organic agriculture. Natural conditions for elderberry cultivation in our country are more than satisfactory. Elderberry could be propagated from seeds (generative propagation) or by cuttings (vegetative propagation). Existing varieties of elderberry are propagated by cuttings, while propagation from seeds is carried out only in the breeding programmes. Hardwood, semi-hardwood, green and root cuttings can be used for vegetative propagation. Besides, micropropagation, using plant tissue culture techniques, can be successfully applied for the same purpose. Selection of an appropriate propagation method will depend on practicality and economically of the procedure. The aim of this work was to undertake research on the vegetative propagation of elderberry by experimentation and by researching the scientific literature dealing with the elderberry propagation in order to find the most rapid and cost-effective ways of propagation. Hardwood and green cuttings (with and without rooting hormone applied) were used in the practical part of this research.

Key words: Sambucus nigra L., elderberry, propagation, softwood cuttings, hardwoos cuttings

p. 44, table 2, pic. 23, lit. 68

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................. 1

2. CILJ RADA ................................................................................................... 1

3. PREGLED LITERATURE ......................................................................... 2

3.1. SISTEMATIKA I BOTANIČKA PRIPADNOST ................................... 2

3.2. RASPROSTRANJENOST ....................................................................... 3

3.3. STANIŠTE ............................................................................................... 4

3.4. MORFOLOGIJA ...................................................................................... 5

3.4.1. Morfologija vegetativnih organa ........................................................ 5

3.4.1.1. Izbojci ........................................................................................... 5

3.4.1.2. Pupovi i grane .............................................................................. 6

3.4.1.3. Listovi ........................................................................................... 6

3.4.2. Morfologija generativnih organa ........................................................ 7

3.4.2.1. Cvjetovi ........................................................................................ 7

3.4.2.2. Plodovi ......................................................................................... 7

3.5. GENETIKA .............................................................................................. 8

3.6. RAZMNOŽAVANJE ............................................................................... 8

3.6.1. Generativno razmnožavanje ............................................................... 9

3.6.1.1. Klijavost sjemena ......................................................................... 9

3.6.2. Vegetativno razmnožavanje ............................................................. 10

3.6.2.1. Zrele i poluzrele reznice ............................................................. 10

3.6.2.2. Zelene reznice ............................................................................ 11

3.6.2.3. Korijenove reznice ..................................................................... 12

3.6.2.4. Mikropropagacija (kultura biljnog tkiva) .................................. 12

3.7. UZGOJ .................................................................................................... 12

3.8. BERBA ................................................................................................... 16

3.9. BOLESTI I ŠTETNICI ........................................................................... 16

3.9.1. Bolesti ............................................................................................... 16

3.9.2. Štetnici .............................................................................................. 18

3.10. UPORABA .......................................................................................... 20

3.10.1. Bazga u kulinarstvu .......................................................................... 21

3.10.2. Ljekovita svojstva bazge .................................................................. 23

3.10.2.1. Primjena dijelova bazge u narodnoj medicini ........................... 27

3.10.3. Otrovnost bazge ................................................................................ 28

3.10.4. Bazga kao bioindikator ..................................................................... 28

3.10.5. Bazga kao ukrasna biljka .................................................................. 29

3.10.6. Ostale uporabne vrijednosti bazge ................................................... 31

4. REZULTATI VLASTITOG ISTRAŽIVANJA ....................................... 38

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................. 38

6. POPIS LITERATURE ............................................................................... 39

Pleša Marcela, 2012. Razmnožavanje bazge (Sambucus nigra L.). Diplomski rad

1

1. UVOD

Narodna uzrečica kaže kako bi čovjek pred bazgom trebao skinuti šešir.

Uzrečica je nastala upravo zbog ljekovitih svojstava i činjenice da se mogu

iskoristiti svi dijelovi biljke. Primjena je široka, opisane su mogućnosti uporabe

bazge u kulinarstvu, farmaciji, hortikulturi, također bazga u ulozi bioindikatora i

ostalo. Uzgajati se može na raznim tlima, no najbolje rezultate daje na tlima

bogatim organskom tvari. Sadnju je najpogodnije izvršiti u doba mirovanja.

Plodovi su bogati C vitaminom, njihova berba u kojoj se skidaju čitavi paštitci,

vrši se kada je boja tamnoplava, gotovo crna. Opisani su načini što bržeg i

boljeg skladištenja kako bi se očuvala nutritivna svojstva. U svijetu se bazga

plantažno uzgaja, dok je kod nas, nažalost, uglavnom prisutna samo kao korov.

Opisan je mali pregled uvjeta uzgoja. Za podizanje nasada bitan je i kvalitetan

sadni materijal, koji se za tu svrhu dobiva vegetativnim načinom razmnožavanja.

Dalje u radu se govori o takvom načinu razmnožavanja putem zrelih, poluzrelih,

zelenih, korjenovih reznica te mikropropagacijom. Generativno razmnožavanje

koristi se samo u oplemenjivačke svrhe. U ovome radu posebna pozornost je na

vegetativnom načinu razmnožavanja putem reznica. Proveden je pokus sa zrelim

i zelenim reznicama. Efikasan, ekonomski isplativ i brz uzgoj sadnica bitan je

radi smanjenja troškova uzgoja, i skraćivanja vremena potrebnog za uzgoj

sadnice koja je prikladna za sadnju na otvorenom.

2. CILJ RADA

Cilj ovog rada je provesti istraživanje postupaka razmnožavanja bazge

vegetativnim putem, te istraživanje znanstvene i stručne literature kao i vlastitog

istraživanja radi pronalaženja što bržeg i ekonomski isplativijeg načina

razmnožavanja i podizanja nasada bazge.


2

3. PREGLED LITERATURE

3.1. SISTEMATIKA I BOTANIČKA PRIPADNOST

Naziv roda Sambucus porijeklom dolazi od grč. riječi sambuke ili lat.

sambuca, koja označava flautu izrađenu od bazgine grančice, ili malenu harfu.

Pripadnici roda Sambucus su malena drvca, grmlja, raslinje (Fernald, 1970.).

Budući da nisu provedena potpuna istraživanja DNA, vrste ovog roda teško je

klasificirati oslanjajući se isključivo na morfološka svojstva. Još se ne zna točan

broj vrsta; ovisno o autoru može varirati od 9 do 40 (Charlebois i sur., 2010.).

Jemrić, (2007.) navodi podjelu u kojoj su ravnopravno zastupljena sve tri naziva

porodice:

Carstvo: Plantae

Podcarstvo: Tracheobionta

Odjel: Magnoliophyta

Razred: Magnoliopsida

Podrazred: Asteridae

Red: Dipsacales

Porodica: Caprifoliaceae (Adoxaceae) (Sambucaceae)

U svijetu postoji 40-ak vrsta bazge od kojih devet ima uporabnu vrijednost,

a samo dvije vrste, Sambucus canadensis L. (kanadska, američka bazga) i

Sambucus nigra L. (prava bazga, crna bazga) zastupljene su u komercijalnom

uzgoju. U Hrvatskoj rastu tri vrste: Sambucus nigra L., Sambucus ebulus L.

(smrdljiva bazga, abdovina) i Sambucus racemosa L. (crvena bazga, divlja

bazga).


3

Kako u hrvatskom narodnom govoru, tako i u znanstvenoj botaničkoj

klasifikaciji, poznati su brojni sinonimi za bazgu, u bazi podataka

http://hirc.botanic.hr navode se ;

Sinonimi u znanstvenoj botaničkoj klasifikaciji:

Sambucus laciniata Mill.

Sambucus nigra f. Lasciniata (West.) Schwer.

Sambucus nigra ssp.nigra

Sinonimi u hrvatskom narodnom govoru:

crna bazga, zovina, zovika, bazgovina, velecvjetni krestušac, baz, baza, bazdov,

bazdovina, bazg, bazga, bazika, bazovina, bažovina, boza, bozgovina, bozovina,

buzika, bzova, bzovina, zova, zov, zovik, zovka, bazag, šambik, crna zova i

slično. Franjić i Škvorc, (2010.) navode kako bazgu nazivaju druge europske

zemlje: engl. Common elder, Elderberry; njem. Schwarzer Holunder; fra. Sureau

noir; tal. Sambuco comune.

3.2. RASPROSTRANJENOST

Areal rasprostranjenosti vrste Sambucus nigra obuhvaća gotovo čitavu

Europu, gdje je istočna granica kod 55°E (Atkinson i Atkinson, 2002.), sjeverna

63°N u Norveškoj (Hultén i Fries, 1986.). Halliday (1997.) bilježi pojavu na 470

m.n.v. na britanskom otočju, s tim da vjerojatno drugdje u Europi i na sjeveru

Afrike može dostići i više nadmorske visine. Sambucus nigra uvedena je u razne

dijelove svijeta, sjever Afrike, Novi Zeland, istočnu Aziju, Južnu Australiju i

drugdje. Na slici 1. su tamno zasjenjena područja koja na kojima je crna bazga

posvuda rasprostranjena; na svjetlije zasjenjenim područjima bazga raste samo

na pogodnim, izoliranim lokacijama.


4

Slika 1. Prirodna rasprostranjenost vrste Sambucus nigra L. u Europi. (izvor:

Atkinson i Atkinson, 2002.).

3.3. STANIŠTE

Godet (2000.) i Grlić, (2005.) navode kako bazgi pogoduju vlažnija i dublja

plodna pješčana i glinasta tla. Javlja se na područjima vlažnih šuma, šumskih

prosjeka, živica, brdskim područjima, i odlagalištima različitih materijala.

Odgovara joj svjetlo i polusjena. Raste u obliku grma (široke često tanjuraste

krošnje) ili stabla visine 7-9 m.


5

3.4. MORFOLOGIJA

Bazga raste u obliku grma s brojnim uspravnim izbojcima koji rastu jedan

pored drugoga iz baze (slika 2), dajući biljci izgled grma (Atkinson i Atkinson,

2002.). Određene sorte mogu razviti glavno deblo iz kojeg izbojci izlaze

nekoliko centimetara iznad tla. Novi izbojci javljaju se iz drugog ili viših redova

grananja, no ponekad mogu izrasti izravno iz baze kao reakcija na niske

temperature (Barnola, 1972.) ili na uklanjanje viših dijelova biljke.

Slika 2. Bazga bujnog rasta na vodom dobro opskrbljenom tlu. Urbana sredina,

Novi Zagreb. (izvor: Zoran Šindrak)

3.4.1. Morfologija vegetativnih organa

3.4.1.1. Izbojci

Svijetlosmeđi do sivosmeđi. Dugi izbojci su okrugli, s bradavičastim

lenticelama. Zadebljali su na mjestima pupova. Svaki viši internodij je uži i


6

kraći. Unutarnja strana kore je svijetlozelene boje, neugodnog mirisa. Starije

grane su redovno jače savijene. Ožiljak otpalog lista je velik, ovalno potkovičast

ili malo vodoravno razvučen, sa uzdignutom kukicom u sredini i sa 3 ili 5

tragova provodnih snopića. Srčika je široka, meka, bjelkaste boje (Grlić, 2005.).

3.4.1.2. Pupovi i grane

Pupovi su nasuprotni, do 8 mm veliki. Vršni pupovi pojedinačni ili po 2,

jajasti, nisu veći od postranih koji su također jajasti ili svinutojajasti i goli,

priliježu uz granu ili odstoje. Ljuske oko pupova su gole, smeđecrvene ili

smeđezelene boje, otklonjenih i ušiljenih vrhova između kojih se vide zelenkasti

nerazvijeni listovi (Grlić, 2005.).

3.4.1.3. Listovi

Listovi su bazge (slika 3) dugi do 30 cm, neparno perasto sastavljeni od 3-7

duguljastih, zašiljenih, neravno nazubljenih, slabo dlakavih svijetlozelenih liski

neugodnog mirisa (Grlić, 2005.).

Slika 3. Neparno perasti, nasuprotno smješteni litovi bazge – u ovom slučaju

svaki list ima 7 liski. (izvor: Zoran Šindrak)


7

3.4.2. Morfologija generativnih organa

3.4.2.1. Cvjetovi

Smješteni na dršku, snažnog mirisa, s 5 latica, zbijeni u bogatim, plosnato

proširenim vršnim cvatovima – paštitcima (slika 4a, 4b) promjera 15-25 cm.

Čaška zelenkasta, prevučena voskom, s kratkom cijevi i bjelkastim zubićima.

Vjenčić koturast, od 5 sraštenih latica, do 9 mm promjera, žutobjelkast do bijel.

Prašnika ima 5, antere svijetložute do bjelkaste, plodnica dijelom podrasla, vrat

kratak i debeo, trodijelna njuška (Grlić, 2005.).

Slika 4a. Cvatovi bazge na

prošlogodišnjem izbojku (izvor:

Zoran Šindrak)

Slika 4b. Cvat bazge (izvor: Zoran

Šindrak)

3.4.2.2. Plodovi

Plodovi su bazge, botanički gledano, kuglaste, crnoljubičaste, sjajne i sočne

koštuničave bobe, 5-6 mm široke, sa 3 smećkaste koštice i crvenim sokom.

Pojedinačne bobe dolaze u visećim, otežalim paštitastim nakupinama (slika 5a,

5b), koje počinju dozrijevati od kolovoza (Grlić, 2005.).


8

Slika 5a. Nezreli plod bazge

(izvor: Zoran Šindrak)

Slika 5b. Zreli plodovi bazge

(izvor: Zoran Šindrak)

3.5. GENETIKA

Broj kromosoma bazge je 2n=36 (Charlebois i sur., 2010.). Duljina

kromosoma varira od 3,5 do 6,5 µm. Prema položaju centromere, 4 kromosoma

su metacentrična, 5 submetacentričnih, 6 akrocentričnih, 1 telocentričan i 2 para

satelita od kojih je jedan submetacentričan i drugi akrocentričan (Benko-Iseppon

i Morawetz, 1993.).

3.6. RAZMNOŽAVANJE

Bazga se može razmnožavati sjemenom (generativno) i reznicama

(vegetativno).


9

3.6.1. Generativno razmnožavanje

Biljke razmnožene iz sjemena ne koriste se za podizanje voćnjaka.

Međutim, razmnožavanje sjemenom sastavni je dio oplemenjivačkog rada

(stvaranje novih sorata) jer zbog rekombinacije gena do koje dolazi u procesu

stvaranja spolnih stanica dobivamo genetski različito potomstvo od kojega neke

biljke imaju bolja svojstva od roditeljskih biljaka (Jemrić 2007.).

Najvjerojatnije su varijeteti Sambucus nigra var. viridis Weston (syn.

Sambucus viridis Petrov) i Sambucus nigra var. laciniata L. (syn. Sambucus

laciniata (L.) Mill.) (European i Mediteranean Plant Protection Organization,

2008.) bili korišteni za razvoj novih sorata. Radilo se i na stvaranju međuvrsnih

hibrida u kojima je obično jedan roditelj bila europska bazga (Böcher, 1941.;

Nilsson, 1987.; Simonovik i sur., 2007.). Neki su od tako stvorenih hibrida

obično sterilni pa im je uporaba ograničena samo na ukrasnu vrijednost.

Oplemenjivački ciljevi za bazgu su: veliki plod, čvršća tekstura ploda,

malene i malobrojne sjemenke, mogućnost samooplodnje, veći urod,

istovremeno dozrijevanje bobica, atraktivne boje bobica (sjajne i tamne), bolja

kvaliteta voćnog soka, otpornost na drobljenje i bolesti, itd. (Darrow, 1975.; Lee

i Finn, 2007.; Kaack i sur., 2008.). Oplemenjivanjem bazge dosta se bavio

Missouri State University (Charlebois i sur. 2010.).

3.6.1.1. Klijavost sjemena

Sjeme bazge ne klije lako, dormantno je i stoga mu je potrebna

stratifikacija na niskoj temperaturi (Charlebois i sur., 2010.). Skarifikacija

sumpornom kiselinom može se učiniti prije stratifikacije (Charlebois i sur.,

2010.). Sjeme se također može stratificirati tako da se drži u zatvorenoj

plastičnoj vrećici u sterilnom i vlažnom mediju (treset mahovine ili pijesak);

prvo 90 dana na +4 °C, a nakon toga između 60 i 90 dana na sobnoj temperaturi


10

(Cram, 1982.; Charlebois i sur., 2010.). Nakon tog razdoblja vrećica se smjesti u

svijetlu sobu s temperaturom za klijanje. Druga opcija je sijanje u kasnu jesen ili

proljeće približno 100 (ili po potrebi manje) sjemenki po metru dužine.

Kad sjemenjaci narastu odabiru se biljke željenih svojstava, koje se kasnije

razmnožavaju isključivo vegetativnim putem da bi se dobivena pozitivna

svojstva trajno zadržala (Jemrić, 2007.).

3.6.2. Vegetativno razmnožavanje

Vegetativne metode razmnožavanja su putem zrelih, poluzrelih i zelenih

reznica, (Stang, 1990.; Schooley, 1995.; Jemrić, 2007.), korjenovim reznicama i

mikropropagacijom (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.6.2.1. Zrele i poluzrele reznice

Zrele reznice prikupljaju se nakon otpadanja lišća u jesen sve do prvih

mrazova, radi smanjenja rizika uzimanja sadnog materijala koji je oštetila zima.

Reznice se mogu brati i krajem zime ili u rano proljeće i direktno posaditi

(poluzrele). Reznice uzete u jesen, moraju se propisno skladištiti. One se u

uspravnom položaju stavljaju u grubi pijesak ili treset do pola svoje visine, i

čuvanju na temperaturi od približno 0 °C. Takve se reznice sade u proljeće s

razmakom između redova od približno jednog metra, a u redu 30-ak cm (Jemrić,

2007.).

Fiziološko stanje poluzrelih reznica teško je utvrditi, pa postotak uspješno

ukorijenjenih reznica varira. U područjima vrlo hladne klime vrhovi reznica

mogu biti oštećeni od hladnoće. Da bi se riješio taj problem, bitno je kod

uzimanja reznica voditi brigu o tome da su drvenasti dijelovi reznice smješteni

par centimetara ispod vrha izbojka, te da ne budu odviše tanki. Tretiranje baze

reznice hormonskim preparatom može biti korisno za poticanje ukorjenjivanja.

Reznice se postavljaju uspravno s međusobnim razmakom od 7 do 10 cm, gornji


11

pupoljci su iznad površine tla. Medij u kojem se nalaze treba biti dobro

vodopropusan, pa se često u tu svrhu koristi pijesak, kako za sadnju na otvoreno

polje, tako i za sadnju u zaštićenom prostoru. Smjesa koja se sastoji od 50 do 75

% perlita i od 25 do 50 % treseta dobar je supstrat za ukorjenjivanje reznica u

zaštićenim prostorima. Korijenčići se javljaju unutar prva dva tjedna od sadnje i

prestaju se razvijati nakon otprilike mjesec dana rasta (Wilson i Wilson, 1977.).

Druga metoda je položiti na tlo plastičnu foliju i kroz nju pikirati reznice na

otprilike 15 cm razmaka. Reznice se na isti način mogu postaviti na stalno sadno

mjesto; prednost ovakvog pristupa je da reznica ne mora biti presađena, a

nedostatak je da se neće sve reznice ukorijeniti. To se može riješiti tako da se na

istome mjestu pikiraju 3 reznice. Tijekom dva mjeseca što su reznice na polju,

počet će se razvijati lišće. Medij u kojem su posađene treba biti vlažan tijekom

ovog razdoblja. Rast u prvoj godini varira od 15 do 100 cm (Stang, 1990.;

Schooley, 1995.).

3.6.2.2. Zelene reznice

Uzimaju se u vegetativnoj sezoni. Uzima se nova zelena grančica koja

sadrži 2 ili 3 nodija. Ukloni se lišće donjeg nodija, svaki nodij ima dva

nasuprotna pupa. Reznice se trebaju uzeti iz donjeg dijela mladice, jer se bolje

ukorjenjuju od reznica uzetih iz viših dijelova. Pri prikupljanju reznica treba ih

se zaštititi od pregrijavanja i isušivanja. Za ukorjenjivanje se koriste biljni

hormoni koji omogućuju lakše izbijanje adventivnog korijenja. Donji se krajevi

reznica na nekoliko sekunda se urone u otopinu 50 %-tnog alkohola i

koncentracijom auksina od 0,4 % te se potom se sade u zaštićeni prostor (Stang,

1990.; Schooley, 1995.). S obzirom da su u zaštićenom prostoru uvjeti pogodni

za razvoj gljivičnih bolesti (temperatura zraka između 18 i 20 °C, relativna vlaga

zraka i viša od 90 % i temperatura supstrata od 20 do 22 °C), potrebno je

provoditi odgovarajuću zaštita reznica fungicidima. Važno je da ukorijenjene


12

biljke ojačaju do jeseni, kako bi u idućoj godini završile razvoj do komercijalne

visine (Jemrić, 2007.).

3.6.2.3. Korijenove reznice

Korijenove reznice trebaju se prikupiti u rano proljeće prije početka

aktivnosti i rasta biljnih organa. Uzimaju se reznice od 15 do 20 cm dužine i

promjera od 3 do 5 mm. Smještaju se u plitke posude s sterilnim medijem za

ukorjenjivanje i prekrivaju s istim od 2,5 do 3,0 cm. Treba ih držati na toplom i

vlažnom. Svaka reznica proizvesti će najmanje jednu biljku (Stang, 1990.;

Schooley, 1995.).

3.6.2.4. Mikropropagacija (kultura biljnog tkiva)

Ovim se načinom bazga lako razmnožava. Medij za propagaciju se također

može koristiti i za razmnožavanje korjenovim reznicama (Brassard i sur., 2004.).

Niska je smrtnost u fazi aklimatizacije i udomaćene biljke se dobro

prilagođavaju na terenu uvjetima uzgoja (Charlebois i sur., 2010.).

Mikropropagacija je ponekad jedini način za dobivanje zdravog sadnog

materijala bez virusa (Stang, 1990.; Schooley, 1995.).

3.7. UZGOJ

Iako bazga nije zahtjevna biljka, treba pripaziti pri odabiru mjesta sadnje

ovisno o vrsti uzgoja. Bazge sorti uzgajanih za ukras moraju imati dovoljno

prostora kako bi se njihovi grmovi (rjeđe stabalca) mogli lijepo razviti. Ako je

cilj proizvodnje plod ili cvijet, mjesto sadnje treba biti udaljeno od šume i drugih

prepreka radi omogućavanja boljeg strujanja zraka čime se postiže smanjena

učestalost bolesti, napada kukaca, ptica (Stang, 1990.).


13

Bazga dobro uspijeva na raznim tipovima tala, a najbolje rezultate daje na

tlima bogatim organskim tvarima. Dobro podnosi vlažnija tla s nedovoljnom

odvodnjom, no dolazi li do poplava s vremenom rast korijena se smanjuje a

rodnost biljaka opada. Utjecaj poplave ovisi o vremenu poplave, dogodi li se za

mirovanja vegetacije, štete su minimalne. Dogodi li se poplava u kombinaciji s

periodima smrzavanja i odmrzavanja, led može uzrokovati ozbiljne ozljede

mladih izbojaka i sadnica. Prekomjerna vlažnost tla (poplavljenost) u

vegetacijskoj sezoni izaziva gušenje korijena i pojavu bolesti.

Za rast je bazge pogodan pH u rasponu je od 4.2 do 8.0 (Atkinson i

Atkinson, 2002.).

Prilikom pripreme tla za sadnju, višegodišnji korovi moraju biti uklonjeni i

uspostavljen sistem odvodnje, ako je potreban (Hightshoe, 1988.)

Nepoželjne predkulture su: jagode, metvica, lucerna, krumpir, rajčice.

Dobri rezultati dobiveni su gdje je bila zasijana mješavina trava i djeteline

godinu dana prije sadnje. To ujedno sprečava i eroziju tla, zahtjeva manje

održavanja po suzbijanju korova. U istu svrhu tlo se može posuti organskim

malčem (Charlebois i sur. 2010.).

Pri sadnji važna je opskrba s dovoljno vode. Bazga dobro napreduje pri

navodnjavanju kao kod višegodišnjih ratarskih kultura, tj. 2,5 cm vode tjedno

tijekom sezone rasta. Iako tolerira umjerenu sušu, bazgi su u doba plodonošenja

potrebne veće količine vode (Atkinson i Atkinson, 2002.). Malčiranje i

pravovremeno i efikasno smanjenje zakorovljenosti pomaže u očuvanju vlage

(Vogt, 2001.).

Pri sadnji voćnjaka, godinu dana stare ukorijenjene reznice, najčešći su

izbor. Lakše su za mehaničko presađivanje, a plod se može očekivati već drugu

godinu (Charlebois i sur., 2010.).

Bazga može biti posađena u bilo koje doba godine, pod uvjetom da su

izvedeni meliorativni zahvati navodnjavanja. Sadnja u fazi mirovanja daje

najbolje rezultate, u rano proljeće (uglavnom na planinskom području) i u kasnu


14

jesen. Odluka o gustoći sadnje ovisit će o tome koja je svrha uzgoja, treba paziti

i na to da će promjer grmova narasti s vremenom i dozrijevanjem plodova. Ako

je plantaža malena, od nekoliko stotina bazgi, kao i kod uzgoja borovnica, mogu

se postaviti jednostavne rešetke oblika slova T koje čuvaju plodove od pada u

sredine redova. Odgovarajućom rezidbom postiže se da prostor između redova

bude prohodan. Širi razmaci između redova omogućuju bolji protok zraka.

Razmak između redova ovisi o opremi, mehanizaciji (tablica 1). Za razvoj grma

preporučuje se razmak od 2,0 do 2,5 m između biljaka.

Tablica 1. Najčešći razmaci sadnje za uzgoj bazge i uvjeti u kojima se

primjenjuju (izvor: Jemrić, 2007.)

Razmak između redova

i u redu (m)

Broj biljaka po

ha Napomena

5,5 × 4,0 455 Pogodno za 'dvofazni rez'

5,0-6,0 × 4,5 370 - 444 Uporaba strojeva i na lošijim tlima

6 × 4 416 Dobra tla i za sorte sklone

povijanju rodnih grana

5,0-5,5 × 2,5-3,5 519 - 800 Sustav je čest u Danskoj i

Švicarskoj

4-5 × 1-2 2000 - 2500 Sustav se rabi u Danskoj

Budući da je bazga stranooplodna vrsta, za uspješan uzgoj potrebno je

posaditi nekoliko sorata koje su interfertilne i cvatu u otprilike isto vrijeme.

Obično se na 4 reda glavne sorte, sade po 2 reda oprašivača (Jemrić, 2007.).

Priprema tla pred sadnju uključuje duboko oranje na 40-ak cm na svim tipovima

tala gdje nema nepropusnog sloja, a ukoliko nepropusni sloj postoji, provodi se

dublje oranje s podrivanjem. Oranje se provodi sredinom kolovoza, pred sadnju


15

se obavi tanjuranje i blanjanje radi poboljšanja strukture tla. Po potrebi obavi se

meliorativna gnojidba. Atkinson i Atkinson (2002.) su utvrdili da će bazga bolje

rasti u tlima dobro opskrbljenim dušikom, fosforom i kalijem. Kada postoje

dovoljne količine fosfora i kalija u tlu, dulje vrijeme nije ih potrebno dodavati.

Za dovoljnu količinu fosfora, smatra se 15 do 20 mg P205 na 100 g tla, kalija 25

mg K2O na 100 g tla (Jemrić, 2007.). Gnojiva se daju u rano proljeće. Dušik se

može primijeniti u bilo kojem obliku. Nakon sađenja dodaje se 30 kg N, a u

narednim godinama dodaje se oko 60 kg N/ha. U skladu s preporukom Craiga

(1978.) maksimalna količina dušika ne smije prelaziti 0,45 amnoijevog nitrata

po biljci godišnje. KCl može se koristiti svake ili svake druge godine.

Zabilježeni su dobri rezultati kod korištenja 220 kg KCl/ha svake druge godine.

Nekoliko autora navodi pojavu mikorize kod S. nigra (Harley i Harley, 1987.;

Grime i sur., 1988.; Atkinson i Atkinson, 2002.) iako nije točno istraženo koje

su to vrste gljiva i kakav im je odnos s biljkom. Prilikom podizanja nasada u

kojemu biljke namjeravamo oblikovati kao grmove, sadnja se obavlja ''u

brazdu''. Sadnice se postave u brazdu, a korijen naspe sipkom zemljom. Oko

sadnice se zatim razbaca kruti stajski gnoj i na kraju plugom vrati izorana brazda

na svoje mjesto. U ovome načinu je pozitivna brzina sadnje, a negativna laka

mogućnost ozljede korjena plugom prilikom vraćanja brazde (Jemrić, 2007.).

Sadnja se može obaviti i ručno. Postave se kolci na sadna mjesta, iskopa se rupa

u koju može stati korijenje, postavi se sadnica i zagrne sipkom zemljom, zagazi

se radi boljeg kontakta s korijenom, nabaca se kruti stajski gnoj, zagrne

zemljom. U normalnim uvjetima grane obično odumiru između 3. i 5. godine

Zato je bitno orezivati, kako bi uklonili mrtve grane, bolesne grane i poticali rast

novih grana (Stang, 1990.).


16

3.8. BERBA

Plod se treba ubrati kada bobice poprime tamnoplavu, gotovo crnu boju.

Obično se beru cijeli paštitci. Berba se obavlja ručno, škarama se odreže paštitac

kod glavne osi (Jemrić, 2007.). U jednome satu radnik može ubrati između 25 i

40 kg plodova (Sansdrap, 2000.). Paštitci se prikupljaju u prikladne spremnike.

Pranje se vrši na način da se posude napune vodom, plodovi od težine ostanu na

dnu, a na površinu ispliva lišće, insekti, i druga nečistoća. Voda se izlije, bobice

se poredaju u tanak sloj i mlazom vode još jednom se pročiste, osuše za par

minuta, i odmah zamrznu. S obzirom da čim se bobice otrgnu s paštitca, sok

curi, nije ju pogodno prodavati svježu. Sa zamrznutih paštitaca, bobice se lako

odvoje mehaničkom trešnjom po metalnoj mreži ili sličnim uređajem kao što se

to čini kod borovnice. Smrznute se bobice odmah pakiraju (Sansdrap, 2000.).

3.9. BOLESTI I ŠTETNICI

3.9.1. Bolesti

Patogene gljive (Pirone i sur., 1960.), uzročnici rak rana:

Cytospora leucosperma

Cytospora chrysosperma

Diplodia sp.

Nectria cinnabarina

Neonectria coccinea

Sphaeropsis sambucina

Zaraženi materijal treba odrezati i uništiti.


17

Uzročnici pjega na listovima:

Ascochyta wisconsina

Cercospora catenospora

Cercospora depazeoides

Cercospora prolificans

Phyllosticta sambuci

Mycosphaerella sp.

Ramularia sambucina

Septoria sambucina

Infekcija je obično blaga i ne traži posebnu intervenciju.

Uzročnici pepelnice:

Erysiphe penicillata

Erysiphe grossulariae

Phyllactinia guttata

Podosphaera macularis

Uzročnici truleži korijena:

Helicobasidium purpureum

Phymatotrichum omnivorum

Xylaria multiplex

Uzročnici venuća biljke:

Verticillium albo-atrum

Hyphodontia sambuci

Fusarium sambucinum


18

Uzročnik venuće cvatne osi:

Phoma sambuce nigrae

Protiv gljivičnih oboljenja može se boriti omogućavanjem dobrog

prozračivanja nasada i uporabom odgovarajućih fungicida prema glasilu biljne

zaštite.

Virusi

Napadaju brojne vrste bazgi u mnogim europskim zemljama i u Sj. Americi

(Jones i Murant, 1971.; Uyemoto i sur., 1971.). Najbolji pristup kontroli virusa

je čist sadni materijal (engl. virus free).

Kod bazge su pronađeni ovi virusi (Atkinson i Atkinson, 2002.; European

and Mediteranean Plant Protection Organization):

Virus mozaika krastavca

Tomato black ring

Arabis mosaic virus (Nepovirus, ArMV)

Cherry leafroll virus (Nepovirus, CLRV)

Elderberry latent virus (Carmovirus, EILV)

Elderberry symptomless virus (Carlavirus, ESLV)

Elderberry clearing virus

3.9.2. Štetnici

Štetnici su najopasniji kad dođu na mlade biljke bazge. Starije biljke su

robusne te ne trpe značajnije štete. Jedan od najčešćih i najopasnijih štetnika

mladih biljaka je bazgina lisna uš - Aphis sambuci L. (slika 6) (Sansdrap, 2000.)


19

koji uzrokuje kovrčanje listova vršnih izbojaka i njihovo sušenje (Maceljski,

2002.).

Slika 6. Kolonije bazgine lisne uši (Aphis sambuci L.) na zeljastim dijelovima

mlade bazge u proljeće. (izvor: Zoran Šindrak)

Crvena koprivina grinja (Tetranychus urticae Koch) (Schooley, 1995.)

uzrokuje bjeličaste točke na listovima, lišće postane prošarano, nalik mramoru

(slika 7), kasnije se suši i pada (Maceljski, 2002.).

Slika 7. Simptomi napada crvene koprivine grinje na listu bazge; u slučaju jačeg

napada može uzrokovati defolijaciju cijele mlade biljke. (izvor: Zoran Šindrak)


20

Kalifornijska štitasta uš (Quadraspidiotus perniciosus) (Pirone i sur.,

1960.) pretežno se smješta na kori izbojaka, grana, ali i na lišću te plodovima.

Na mjestima uboda povećana je tvorba antocijanina, pa se pojavljuju crvene

pjege. Plodovi zaraženi s više uši gube estetsku, pa tako i prodajnu vrijednost

(Maceljski, 2002.).

Od ostalih insekata koji mogu praviti štete na bazgi spominju se: ribizov

staklokrilac (Synanthedon tipuliformis Clerck) (Pirone i sur., 1960.); grinja

šiškarica (Epitrimerus trilobus Nal.) koja uzrokuje šiške na rubovima liski

(Vanĕčková-Skuhravá, 1996.); dudovac (Hyphantria cunea Dury) (Jemrić,

2007.) koji se hrani se lišćem, oštećuje i plodove, praveći plitke grizotine

(Maceljski, 2002.).

Ptice i sisavci

Sisavci poput jelena, zečeva, rakuna, vjeverica, mogu jesti lišće i plodove

bazge (Charlebois i sur, 2010.). Električne ograde koriste se protiv upada jelena.

Grimme i sur., (1988.) smatraju da je bazga toksična za sisavce, dok Hankla,

(1977.) tvrdi da nema dokaza da je opasna za domaće životinje. Privlačna je

pticama (Charlebois i sur., 2010.) jer im njene bobice nisu otrovne (Struempf i

sur., 1999.). Proso, raž, i pšenica su dobri mamci kojima ptice možemo odvratiti

od bobica bazge.

3.10. UPORABA

Gotovo svaki dio bazge ima neke koristi, cvjetovi, listovi, plodovi,

korijenje, kora i srž (Vallès i sur., 2004.). Dokazi o korištenju bazge datiraju još

iz razdoblja kamenog doba (Švicarska) i brončanog doba (Italija). Pedanije

Dioskorid (cca. 40.-90.) grčki ljekar i botaničar u svome djelu De materia

medica spominje uporabu bazginih bobica kao bojila za kosu (Osbaldeston i


21

Wood, 2000.). Plinije stariji (cca. 23.-79.) izvijestio je da su brojni puhački

instrumenti izrađeni od bazge (Grieve, 1931.). Podatke o medicinskoj uporabi

cvatova i kore bazge u ljekarništvu iznosi u 17. st. Augusti. Indijanci i

Europljani primarno su bazgine bobice vrednovali kao hranu i ljek (Charlebois i

sur., 2010.). S. nigra ima ulogu u mnogim narodnim običajima od kojih su se

neki zadržali do danas.

Svi dijelovi biljke mogu služiti za nešto. Unutarnji dio kore sabire se od

veljače do kraja studenoga. U proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji

i mladi listovi. U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom i suhom vremenu,

sabiru se cvjetovi. Cvatovi koji nisu prikupljeni za sunčanog i suhog vremena

brzo posmeđe, pocrne i nisu poželjni za uporabu. Nakon što se cvatovi posuše s

njih se pomoću kakve mrežice mogu oruniti cvjetići kako bismo odstranili

cvatnu peteljku. U rujnu se sabiru posve zrele bobice, a nakon sušenja

odstranimo peteljke na isti način kao i kod suhih cvatova.

3.10.1. Bazga u kulinarstvu

Bobice se koriste za izradu pite, želea (slika 8), punča, vina, likera, sirupa,

marmelada, kompota, sokova, octa, rakije. Bobice su zanimljivi dodaci hrani

radi poboljšanja boje koju imaju zbog velikog udjela antocijanina (više nego u

grožđu), od 200 do 1000 mg/100g svježe tvari (Jemrić, 2007.). Ne treba

smetnuti s uma da su antocijanini snaži antioksidansi i time vrlo poželjan

sastojak hrane. Veliki dio u plodu S. nigra čine organske kiseline (oko 12,72

g/L), od kojih u ukupnom udjelu prevladava limunska (60 %), slijedi jabučna

(24 %) i mliječna (14 %), a ostatak čine oksalna i askorbinska kiselina (Jemrić,

2007.). Tablica 2. Prikazuje nutritivne vrijednosti bobičastog voća, tu možemo

usporediti plodove bazge s plodovima grožđa, kupine i borovnice. Bazga ima

vidljivo veći sadržaj vitamina C, a zatim i A i B6. Ta se činjenica ne smije


22

zanemariti s obzirom da znamo veliku važnost navedenih vitamina za čovjekovo

zdravlje.

Slika 8. Žele od bazginih bobica (izvor: http://simplyrecipes.com)

Tablica 2. Nutritivne vrijednosti bobičastog voća (u 100 g)

SASTAV Bazga Grožđe Kupina Borovnica

Voda (%) 79,8 80,5 88,5 84,2

Energ.vrijednost (kcal) 73 69 43 57

Aminokiseline (mg) 0,645 0,574 - 0,497

Ca (mg) 38 10 29 6

Ugljikohidrati (g) 18,4 18,1 9,6 14,5

Masnoće (g) 0,50 0,16 0,49 0,33

Vlakna (g) 7,0 0,9 5,3 2,4

Fe (mg) 1,60 0,36 0,62 0,28

P (mg) 39 20 22 12

Vitamin A (IU) 600 66 214 54

Vitamin B6 (mg) 0,230 0,086 0,030 0,052

Vitamin C (mg) 36,0 10,8 9,7 9,7

(izvor: www.nal.usda.gov/fnic/foodcomp/cgi-bin/measure.pl.).


23

Cvatovi se bazge mogu dodati u tijesta kao što su palačinke, muffini, vafli.

Od cvjetova se radi čaj, sok, čak i vino nježne svijetlo žute boje. Marinirani

cvjetni pupoljci koriste se kao zamjena za kapare (Sansdrap, 2000.; Bubenicek,

2002.). Kuhani mladi izbojci bazge su po konzistenciji i hranjivoj vrijednosti

slični šparogama ali su stariji zeleni dijelovi su otrovni pa je potreban oprez

prilikom njihovog sakupljanja. Srž grančica može poslužiti kao zgušnjivač u

krem juhama, umacima.

3.10.2. Ljekovita svojstva bazge

Postoji narodna izreka: „Čovjek pred bazgom mora skinuti šešir”, jer se

pomoću njenih pripravaka možemo pomoći u liječenju mnogih bolesti.

Kora stabla i grana, naročito ostrugani srednji zeleni dio kore, kao i korijen

bazge, sadrže smolu koja ima jako djelovanje na otvaranje stolice i izlučivanje

mokraće primijeni li se ispravna količina. Veće količine mogu uzrokovati

povraćanje, jaki proljev, upalu želuca i crijeva, upalu bubrega. Kora S. nigra

sadrži i nigrin B, protein koji se ubraja u bjelančevine koje inaktiviraju ribosome

(engl: Ribosome Inactivating Protenis, RIP). RIP bjelančevine nisu iznimka u

sastavu mnogih biljaka, međutim, većina je toksična, dok RIP bjelančevine

bazge nisu otrovne i potencijalne su tvari za uporabu u terapiji protiv tumora.

Listovi bazge pogodni su za ublažavanje boli rana i nagnječenja stave li se na

ozlijeđena mjesta (Folliard, 2008.). Listovi bazge i mladi izboji u proljeće sadrže

tvar ernulin, invertin, mnogo kalijeva nitrata, saharoze, ljekovitu tvar sambucin i

još niz pobliže neistraženih ljekovitih tvari. Listovi podražajno djeluju na rad

znojnih žlijezda, te pospješuju izlučivanje mokraće. Zbog toga se kod

smanjenog izlučivanja mokraće izazvanog poremećenim radom bubrega, kao i

za izlučivanje nakupljene tekućine u tijelu, preporučuje čaj od listova bazge. S

obzirom da sadrži i ljekovitu tvar koja djeluje na količinu šećera u krvi, može se

primijeniti i u slučaju šećerne bolesti.


24

Cvatovi su korisni kod infekcija dišnih puteva (Blumenthal i sur., 1998.)

Imaju antiupalna svojstva (Mascolo i sur., 1987.). Koriste se za ublažavanje

alergijskog osipa, kod crijevnih problema, imaju laksativno i diuretično

djelovanje (Beaux i sur., 1998.; Uncini Manganelli i sur., 2005.). Cvjetovi bazge

vrlo su vrijedni zbog eteričnog ulja, sluzi, holina, sambunigrina, smole, šećera,

jabučne, valerijanske, vinske kiseline i saponina. Saponini i heterozidi pobuđuju

djelatnost znojnih žlijezda. Zato se čaj bazginih cvjetova primjenjuje kod

prehlade i svih onih bolesti kod kojih znojenje dovodi organizam u bolje opće

stanje (bronhitis, kašalj, gripa, hripavac, tuberkuloza, hunjavica, početna upala

pluća, ospice, šarlah, astma, reumatična oboljenja). Krivo je shvaćanje da je

znojenje nakon uzimanja čaja bazginih cvjetova u prvom redu uzrokovano

toplinom samoga čaja, jer je već i mlaki čaj dovoljan da potakne jako znojenje.

Plodovi imaju široku uporabu, laksativno i diuretično djelovanje,

antiupalno djelovanje (Barak i sur., 2002.; Gorchakova i sur., 2007.), antivirusno

djelovanje (Zakary-Rones i sur., 2004.), antioksidativno djelovanje (Pool-Zobel

i sur. 1999.), antibakterijsko (Chatterjee i sur., 2004.), za liječenje sinusa,

prehlade (Schapowal, 2007.), reumatizma (Novelli, 2003.; Manganelli i sur.,

2005.). Zrele bobe imaju kiselkasto slatkasti okus. Sadrže mnogo ljekovitih

tvari: limunska, jabučna, mliječna kiselina, gorke tvari, eterično ulje, šećer,

vosak, gumu, smolu i vitamine: A (karotin), B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3

(nikotinamid), B5 (pantotenska kiselina), B6 (piridoksin), C (askorbinska

kiselina), vitamin E ; minerale: P (fosfor), Ca (kalcij), K (kalij), Na (natrij). Nije

preporučljivo uživanje svježih zrelih boba, treba ih prethodno prokuhati. Kod

nedostatka vitamina B kompleksa u organizmu dolazi do brojnih zdravstvenih

poteškoća, kao npr. neuroloških oboljenja, vodene bolesti, smetnje u optoku krvi

i sl. Zato je vrlo vrijedna informacija da niti jedna od biljaka poznatih po

sadržaju navedenih vitamina nema tolike količine kao zrele bazgine bobe.

Još je mnogo nedovoljno istraženih područja ljekovite primjene bazge, kao

npr. da sok bazge može smanjiti koncentraciju kolesterola u serumu i povećati


25

lipoproteine niske gustoće (LDL). Sastojci S. nigra neutraliziraju aktivnost

hemaglutinina nađenih na površini nekoliko virusa (myxovirusi kao virus gripe),

deaktivirani virus više ne može probosti staničnu stijenku, ući u stanicu i

množiti se. Na temelju tih saznanja razvijen je Sambucol sirup koji sadrži 38 %-

tni stiardizirani ekstrakt crne bazge.

Sambucol je testiran na ljudima oboljelima od gripe. Čak 93 % pacijenata

koji su dobili Sambucol osjetilo je olakšanje 2 dana nakon uzimanja, dok je 92

% onih koji su dobili placebo osjetilo olakšanje nakon 6 dana. Sambucol (slika

9) ima svojstvo inhibicije replikacije 11 sojeva virusa gripe, time i ubrzava

oporavak (Barak i sur., 2001., 2002.). Istraživači pretpostavljaju da može

djelovati i kao stimulator imunološkog sustava te da bi ga bilo dobro primijeniti

u kombinaciji sa kemoterapijom u liječenju raka ili AIDSa (Barak i sur., 2001.).

Slika 9. Sambucol (izvor: http://www.nutranutra.com )

Brojne studije su koristeći Sambucol pokazale da neutralizira smanjenje

infektivnosti virusa gripe A i B, HIV-a, Herpes simpleks virusa tip 1 (HSV-1) i

kliničkih izolata sojeva. Duke (2002.) ukazuje na 2 sastojka koji aktivno djeluju

protiv virusa gripe, rutin i klorogene kiseline, uz to sprječavaju virus u napadu


26

na staničje dišnog sustava. Rutin i klorogene kiseline nađene su u plodu (Lee i

Finn, 2007.) i nekim drugim dijelovima biljke (Thomas i sur., 2008.). Ta dva

spoja imaju antioksidativno i antimikrobno djelovanje (Charlebois i sur., 2010).

Bazga sadrži velike količine antocijanina, pigmenata koji plodovima daju

ljubičastu boju (Fossen i sur., 1998.). Antocijanini i polifenoli su cijenjeni na

tržištu zbog svojeg dobrog učinka na zdravlje (Strack i Wray, 1994.; Wang i

sur., 1996.; Hollman, 2001., Lee, 2004.). Ekstrakt bazge se pokazao kao dobar

zaštitnik lipoproteina niske gustoće od oksidacije (Abuja i sur., 1998.). Većina

antocijanina sadržanih u bobicama metabolizira prije ulaska u krvotok (Frank i

sur., 2005.). Sorte se međusobno razlikuju po koncentracijama antocijanina. U

sorti 'Haschberg' nađeni su ovi antocijanini (Kaack i Austed, 1998.):

cijanidin 3-sambubiozid-5-glukozid

cijanidin 3,5-diglukozid

cijanidin 3-sambubiozid

cijanidin 3-glukozid

pelargonidin 3-glukozid

Bridle i Garcia-Vigurea, 1997. smatraju da je cijanidin 3-sambubiozid-5-

glukozid najzastupljeniji antocijanin u bobicama S. nigra. Lee i Finn (2007.)

otkrili su da bobice obje vrste S. canadensis (sorta 'Adams') i S. nigra (sorta

'Korsør') sadrže 8 polifenolnih tvari: tri cimetne kiseline (neoklorogenska,

klorogenska i kriptoklorogenska kiselina) i pet flavonol glikozida (kvercetin 3-

rutinozid, kvercetin 3-glukozid, kemferol 3-rutinozid, izoramnetin 3-rutinozid i

izoramnetin 3-glukozid). Klorogenska kiselina i kvercetin 3-rutinozid su bili

najzastupljenije jednostavne fenolne tvari S. nigra.


27

3.10.2.1. Primjena dijelova bazge u narodnoj medicini

Korijen bazge, kuhan u vinu, pomaže kod vodene bolesti.

Zdrobljeni svježi listovi bazge lagano prokuhani u toliko mlijeka koliko je

potrebno da tučenjem nastane gusta kaša, upotrebljavaju se kao oblozi za

liječenje opekotina i kod hemoroida koji krvare. Svježe ubrani listovi i mladi

izdanci poprženi na svinjskoj masti, samljeveni i propasirani daju mast protiv

bolova.

Iz mladih sušenih izdanaka i listova priprema se prah te se obilno izmiješa s

mesnom ili mliječnom juhom, i služi za otvaranje zatvorenih crijeva. Pekmez,

sok ili vino bazge uklanjaju srčane smetnje, a uzmu li se uvečer, olakšavaju san,

pomažu kod nesanice.

Ako se drži u ustima, topli čaj od čistih cvatova bazge ublažava zubobolju.

Sterilizirani sok bazginih boba, ili bazgino vino, pomiješano sa sokom od

trnina kuhano lagano sa šećerom, cimetom, klinčićima daje odlično kuhano vino

za sve vrste prehlade, gripe, bronhitisa.

Tzv. „kaša od bazge“' koju čine zrele bobe kuhane u vodi i protisnute kroz

sito, kuhane s ploškama jabuke i malo zaslađene daju jušno jelo koje se može

poslužiti toplo ili hladno, pospješuje stolicu i djeluje na čišćenje krvi.

Važno je napomenuti da bazga ima mnogo organskih spojeva, u različitim

koncentracijama, stoga treba pažljivo i oprezno pristupiti konzumiranju njenih

pripravaka jer kod različitih doza ili nepravilne primjene međudjelovanje tih

spojeva može prijeći iz ljekovitog u otrovno. Preporuča se, ipak, rabiti samo

tvornički pripravljene preparate i proizvode spravljene pod vodstvom stručnjaka.


28

3.10.3. Otrovnost bazge

Vrste roda Sambucus zastupljene u našim krajevima ujedno su i ljekovite i

otrovne. Tako S. nigra sadrži 3 toksina: sambunigrin (uništava se toplinskom

obradom), prunasin, holokalin. Toksini su smješteni u kori, listovima i

mladicama. Otrovni su i nezreli plodovi nakon čije se konzumacije otrovanje

manifestira mučninom, povraćanjem (Vigneaux, 1985.), proljevom, grčevima,

gušenjem, teškim disanjem i bolovima u trbuhu. U težim slučajevima, može

nastupiti smrt. Lišće bazge sadrži glukozide čijom se razgradnjom može

osloboditi cijanovodik pa ga nije preporučljivo koristiti u spravljanju alkoholnih

pića (udio cijanovodika u proizvodu ne smije prijeći 25 ppm). Djeca koja se

igraju grančicama bazge izložena su riziku trovanja alkaloidima i cijanidom

(Duke, 2002.). Otrovnost nekih spojeva pronađenih u bazgi dobro je iskorištena

u njenoj mikropropagaciji; Kuhn i sur. (2007.) uspješno su pokazali

antimikotičko djelovanje ekstrakta lišća na gljivu Microdochium nivale (sniježna

plijesan).

3.10.4. Bazga kao bioindikator

Bazga je pogodna za sadnju na zagađenim područjima, za ozelenjavanje

površine (Jemrić, 2007.). Podnosi razne antropogene agense, uzročnike

zagađenja, kao fluoride i natrij (Heinrich i Schaller, 1987.), ozon (Davis i sur.,

1981.; Kline i sur., 2008.), sumporni dioksid (Rachwal, 1983.) i različite teške

metale poput olova (Rachwal, 1983.; Novikova i Kosheleva, 2007.).


29

3.10.5. Bazga kao ukrasna biljka

U našim krajevima na spomen riječi bazga obično se jave asocijacije o

mirisnom domaćem soku bazginih cvjetova, i divlje rastućim grmovima uz

rubove šuma, uz ceste, kanale i sličnim mjestima. Međutim, bazga može biti i

prekrasna ukrasna biljka. Ono što bazgu čini dobrom ukrasnom biljkom je

atraktivan izgled plodova i cvjetova, jednostavnost uzgoja i veliki broj

komercijalno dostupnih sorata. Lišće sorte 'Pulverulenta' izgleda kao da je

poškropljeno bijelom bojom (slika 10), dok sorta 'Guincho Purple' u proljeće

ima ljubičasto lišće, koje ljeti mijenja boju u travnato zelenu (slika 11).

Slika 10. Sorta 'Pulverulenta' (izvor:

www.soquelnursery.com)

Slika 11. Sorta 'Guincho Purple'

(izvor: www.burncoose.co.uk)


30

Sorta 'Black Beauty' (slika 12) ima sjajno crno lišće i prva je sorta s

ružićastim cvjetovima. Bolja je za uzgoj u područjima hladnije klime. Sklonija

je horizontalnom rastu. Potrebno je par godina do postizanja željenog izgleda.

Za uspravniji izgled, potrebno je pinciranje.

Slika 12. Sorta 'Black Beauty' (izvor:

www.northlandgardens.com)

Slika 13. Sorta 'Black Lace' (izvor:

www.naturehills.com)

Sorta 'Black Lace' ima ljubičasto crne listove, dobro zadržava boju, čak i u

južnijim krajevima (slika 13).


31

3.10.6. Ostale uporabne vrijednosti bazge

Grančice imaju meku srž i pogodne su za izradu raznih predmeta,

zviždaljki, frula, pribora za lov i ribolov (Vickery, 1995.). Listovi, cvjetovi,

bobice, koriste se za proizvodnju boja (Stang, 1990.; Moerman, 1998.). Srčika

može poslužiti u mikroskopiji. U šumarstvu je moguća kao međukultura

plantaža oraha i topole radi osiguranja uspravnog rasta debla i smanjenja

zakorovljenosti te manjih oštećenja od hladnoće. Listovi imaju ulogu repelenata

insekata. U Njemačkoj na pašnjacima štiti stoku na ispaši na otvorenom od UV

zračenja. U Koreji služi kao koridor za prolaz životinja u nacionalnim

parkovima ispresjecanim cestama. Također isti autor (Jemrić, 2007.) u knjizi

Cijepljenje i rezidba voćaka navodi izvrsnu kakvoću drveta bazge, i veliku

priznatost u drvodjelstvu. Korisna je za ptice i sve se više sadi u gradskim

parkovima i vrtovima radi održanja raznolikosti ptičjeg svijeta u gradovima.

Grlić, 2005. zaključuje kako zbog sve većih potreba za bazgom u medicini i

prehrambenoj industriji, potražnja za bazginim bobama i cvjetovima u svijetu je

u porastu. U Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama ustanovili su da

se uzgajanje bazge, a ni berba za industrijsku preradu ne isplati zbog skupe

radne snage, pa se u posljednje vrijeme plodovi i cvjetovi naveliko uvoze iz

istočnih zemalja.


32

4. REZULTATI VLASTITOG ISTRAŽIVANJA

Genotipovi reznica koje smo uzeli odabrani su na temelju vizualnih

svojstava biljaka (slika 14).

Slika 14. Genotip 'Jazbina 02' (izvor: Zoran Šindrak)

Zrele reznice prikupljene su u jesen. Dio reznica sa pupom, dio bez pupa.

Reznice su prvo krajem rujna tjedan dana bile uronjene donjim dijelom u posude

s vodom. Nakon toga, polovica je reznica tretirana praškastom formulacijom

hormona (preparat 'Rhizopon II' koncentracije 1 % IBA), a druga polovica

reznica nije tretirana hormonskim preparatom. Reznice su zatim stavljene u

posude sa supstratom sa perlitom (slika 15).


33

Slika 15. Zrele reznice bazge (izvor: Marcela Pleša)

Reznice su spremljene u zaštićeni prostor, međutim, zbog temperatura nižih

od 10 °C i visoke razine vlage u zraku, javio se problem bolesti i ugrozio ishod

pokusa. Ipak na proljeće su zamjećene razlike. Na slikama 16. i 17. vidimo

reznice koje nisu imale pup, nisu uopće pustile korjenčiće i kora se odvajala od

ksilema.

Slika 16. Zrele reznice bez pupova (izvor: Marcela Pleša)


34

Slika 17. Zrele reznice bez pupova (izvor: Marcela Pleša)

Reznice s pupom pustile su izdanke i poneke korjenčiće (slike 18 i 19).

Slika 18. Zrela reznica s pupom (izvor: Marcela Pleša)


35

Slika 19. Zrele reznice s pupom (izvor: Marcela Pleša)

Što se tiče tretiranja sa hormonom, reznice koje su bile tretirane hormonom

bolje su se ukorijenile od onih koje nisu bile tretitrane (slike 20 i 21).

Slika 20. Zrele reznice tretirane hormonom (izvor: Marcela Pleša)


36

Slika 21. Zrele reznice ne tretirane hormonom (izvor: Marcela Pleša)

U vegetacijskoj sezoni (sredinom lipnja) uzete su zelene reznice, od kojih

su jedne bile tretiranje hormonom (slika 22a), a druge nisu (slika 22b). Pri dnu

su im bili uklonjeni listovi te su stavljene u supstrat s perlitom i smještene na

otvorenom.

a b Slika 22. Zelena reznica tretirana hormonom (a) (izvor: Zoran Šindrak);

zelena reznica ne tretirana hormonom (b) (izvor: Marcela Pleša)


37

Takve su reznice na otvorenom dovoljno ojačale i odrvenjele da su

sposobne za presađivanje na polje u kolovozu, te se tijekom jeseni dovoljno

prilagode da mogu prezimiti (slika 23).

Slika 23. Zelene reznice dovoljno ojačale i odrvenjele da se mogu presaditi na

polje sredinom kolovoza

Došli smo do zaključka da one reznice koje su imale pupove daju bolje

rezultate od onih bez pupova. Također, postojala je razlika u uspješnosti

ukorjenjivanja reznica tretiranih hormonom i onih ne tretiranim hormonom.

Zrele reznice sa pupovima, tretirane hormonom, dale su najbolje rezultate.

Zelene su reznice dale podjednako dobar rezultat bile tretirane ili ne tretirane

hormonom, te su tijekom iste vegetacijske sezone ojačale dovoljno da mogu

prezimiti na otvorenom.


38

5. ZAKLJUČAK

Zanimljiva svojstva bazge (Sambucus nigra), od kojih se ističe njena

ljekovitost i skromni uvjeti uzgoja, svrstavaju bazgu u jednu od poželjnijih

kultura za uzgoj u budućim voćnjacima. Sorte i genotipovi potencijalni

kandidati za sorte bazge razmnožavaju se vegetativno, ukorjenjivanjem reznica.

Ovdje smo proučavali zrele i zelene reznice. Zrele su prikupljene s pupovima i

bez njih, od čega je polovica tretirana hormonom. Došli smo do zaključka da

one reznice koje su imale pupove daju bolje rezultate od onih bez pupova.

Također, postojala je razlika u uporabi hormona, u korist korištenja hormona.

Zrele reznice s pupovima, tretirane hormonom, dale su najbolje rezultate. Zelene

reznice bile tretirane hormonom ili ne, već su tijekom jedne vegetacijske sezone

ojačale dovoljno da bi prezimile na otvorenom. To je bitan podatak jer im daje

prednost u odnosu na zrele reznice kod kojih je trošak proizvodnje bio veći zato

jer su zrele reznice morale prezimiti u zaštićenom prostoru.


39

6. POPIS LITERATURE 1. Abuja, P.M., Murkovic, M., Pfannhausser, W. 1998. Antioxidant and

prooxidant activities of elderberry (Sambucus nigra) extract in low-density lipoprotein oxidation. J. Agr. Food Chem. 46:4091-4096.

2. Atkinson, M.D., Atkinson, E. 2002. Sambucus nigra L. J. Ecol. 90:895-923.

3. Barak, V., Birkenfeld, S., Halperin, T., Kalickman, I. 2002. The effect of herbal remedies on the production of human inflammatory and anti-inflammatory cytokines. Israel Med. Assoc. J. 4:919-922.

4. Barnola, P. 1972. Étude expérimentale de la ramification basitone sur le sureau noir (Sambucus nigra L.). Ann. Sci. Nat. Bot. Biol. Veg. 13:369-400.

5. Beaux, D., Fleurentin, J., Mortier, F. 1998. Effect of extracts of Orthosiphon stamineus Benth., Hieracium pilosella L., Sambucus nigra L. and Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. in rats. Phytother. Res. 12:498-501.

6. Benko-Iseppon, A.M., Morawetz, W. (1993) Cold-inducedchromosome regions and karyosystematics in Sambucus and Viburnum. Botanica Acta, 106:103-192.

7. Böcher, T.W. 1941. Højsommerekskursionen til Brdstrup, Byrup og Vrads. Bot. Tidsskr. 45:433-439.

8. Brassard, N., Richer, C., Charlebois, D. 2004. Micropropagation of elderberry (Sambucus nigra ssp. Canadensis). IAPTC&Band Annual Workshop of the Atlantic Plant Tissue Culture and Biotechnology Assoc. Truro, Nova Scotia.

9. Bridle, P., Garcia-Viguera, C. 1997. Analysis of anthocyanins in strawberry and elderberry. Acomparison of capillary zone electrophoresis and HPLC. Food Chem. 59:299-304.

10. Bubenicek, L. 2002. Dictionnaire des plantes comestibles. Harmattan, Paris.

11. Charlebois, D., Byers, P.L., Finn, C.E., Thomas, A.L. 2010. Elderberry: Botany, Horticulture, Potential. Janick, J. Horticultural Reviews, Vol. 37, 213-280.


40

12. Chatterjee, A., Yasmin, T., Bagchi, D., Stohs, S.J. 2004. Inhibition of Helicobacter pylori in-vitro by various berry extracts, with enhanced susceptibility to clarithromycin. Mol. Cell. Biochem. 265:19-26.

13. Cram, W.H. 1982. Seed germination of elder (Sambucus pubens) and honeysuckle (Lonicera tatarica). Hort Science 17:618-619.

14. Davis, D.D., Umbach, D.M., Coppolino, J.B. 1981. Susceptibility of tree and shrub species and response of black cherry foliage to ozone. Plant Dis. 65:904-907.

15. Duke, J.A., Zelena ljekarna, Marjan tisak, Split, 2002.

16. Fernald, M.L. 1970. Gray's manual of botany. 8th edition. D. Van Nostrand. Toronto, ON.

17. Folliard, T. 2008. Phytothérapie externe en Amérique du Sud et en Amérique Centrale–Mexique et Guatemala (partie 1). Phytothérapie 6:175-183.

18. Fossen, T., Cabrita, L., Andersen, O.M. 1998. Colour and stability of pure anthocyanins influenced by pH including the alkaline region. Food Chem. 63:435-440.

19. Frank, T., Sonntag, S., Strass, G., Bitsch, R., Bitsch, R., Netzel, M. 2005. Urinary pharmacokinetics of cyanidin glycosides in healthy young men following consumption of elderberry juice. Intl. J. Clin. Pharm. Res. 25:47-56.

20. Franjić, J., Škvorc, Ž. Šumsko drveće i grmlje Hrvatske. Zagreb : Sveučilište u Zagrebu - Šumarski fakultet, 2010.

21. Godet, Jean-Denis. Drveće i grmlje: cvjetovi, listovi, pupovi i kora: Godetov vodič. Naklada C, Zagreb, 2000.

22. Gorchakova, T.V., Suprun, I.V., Sobenin, I.A., Orekhov, A.N. 2007. Use of natural products in anticytokine therapy. Bul. Expt. Biol. Med. 143:316-319.

23. Grieve, M. 1931. A modern herbal. Jonathan Cape, London.

24. Grime, J.P., Hodgson, J.G., Hunt, R. 1988. Comparative Plant Ecology. Unwin-Hyman, London, UK.

25. Grlić, Lj. Encikopedija samoniklog jestivog bilja. Ex libris, Rijeka, 2005.

26. Halliday, G. 1997. A flora of Cumbria. Centre for North-West Regional Studies, Univ. Lancaster. Lancaster, UK.


41

27. Hankla, D.J. 1977. American elder/Sambucus canadensis L. pp. 89-90. In: L.K.Halls (ed.), Southern fruit producing woody plants used by wildlife. Gen. Tech. Rep. SO-16. USDA Forest Service, Southern Forest Experimental Station, New Orleans, LA.

28. Harley, J.L., Harley, E.L. 1987. A check-list of mycorrhiza in the British flora. New Phytol. 105:1-102.

29. Heinrich, W., Schaller, G. 1987. Veränderungen von Ökosystemstrukturen im Einflussbereicheines Dungemittelwerkes. Hercynia 24:328-334.

30. Hollman, P.C. 2001. Evidence for health benefits of plant phenol: local or systemic effects? J. Sci. Food Agr. 81:842-852.

31. Hultén, E., Fries, M. 1986. Atlas of North European vascular plants north ofthe Tropic of Cancer. Koeltz Scientific Books, Köningstein, Germany.

32. Jemrić, T. Bazga, važnost, uporaba i uzgoj. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007.

33. Jemrić, T. Cijepljenje i rezidba voćaka. Uliks, Rijeka, 2007.

34. Jones, A.T., Murant, A.F. 1971. Serological relationship between cherry leaf roll, elm mosaic and golden elderberry viruses. Ann. Appl. Biol. 69:11-15.

35. Kaack, K., Austed, T. 1998. Interaction of vitamin C and flavonoids inelderberry (Sambucus nigra L.) during juice processing. Plant Food

Hum. Nutr. 52:187-198.

36. Kaack, K., Christensen, L.P. 2008. Effect of packing materials and storage time on volatile compounds in tea processed from flowers of black elder (Sambucus nigra L.). Eur. Food Res. Technol. 227:1259-1273.

37. Kline, L.J., Davis, D.D., Skelly, J.M., Savage, J.E., Ferdinand, J.E. 2008. Ozone sensitivity of 28 plant selections exposed to ozone under controlled conditions. Northeast Nat. 15:57-66.

38. Kuhn, K., Förster, K. 2007. Black elder (Sambucus nigra L.) extract: Effects of plant organ, cultivar and sampling date on in vitro growth of Microdochium nivale (Fr.) Samuels & Hallet [Schwarzer holunder (Sambucus nigra L.). Extrakt: Einfluss von pflanzenorgan, sorte und probenahmetermin auf das in vitro wachstum von Microdochium nivale (Fr.) Samuels & Hallet]. Pflanzenbauwissenschaften 11:32-38.

39. Lee, J. 2004. The blueberry: Composition, anthocyanins, and polyphenolics. Ph.D. Thesis, Oregon State Univ., Corvallis.


42

40. Lee, J., Finn, C.E. 2007. Anthocyanins and other polyphenolics in American elderberry (Sambucus canadensis) and European elderberry (S.

nigra) cultivars. J. Sci. Food Agr. 87:2665-2675.

41. Maceljski, M. Poljoprivredna entomologija. Zrinski, Čakovec, 2002.

42. Mascolo, N., Autore, G., Capasso, F., Menghini, A., Palmira Fasulo, M. 1987. Biological screening of Italian medicinal plants for anti-inflammatory activity. Phytother. Res. 1:28-31.

43. Moerman, D.E. 1998. Native American ethnobotany. Timber Press, Portland, OR.

44. Nilsson, A. 1987. Hybriden mellan fläder och druvfläder funnen i Skâne, Sven. Bot. Tidskr. 81:174-175.

45. Novelli, S. 2003. Developments in berry production and use. Agriculture

and Agri-Food Canada Bi-Weekly Bulletin 16:5-6.

46. Novikova, O.V., Kosheleva, N.E. 2007. Environmental-geochemical assessment of tree vegetation in the city of Quito. Vestn. Mosk. Univ. Ser. V

Geogr.: 43-48.

47. Osbaldeston, T.A., Wood, R.P.A. 2000. Dioscorides de materia medica. Ibidis Press, Johannesburg, SA.

48. Pirone, P.P., Dodge, B.O., Rickett., H.W. 1960. The New York Botanical Gardendiseases and pests of ornamental plants. Ronald Press, New York.

49. Pool-Zobel, B.L., Bub, A., Schröder, N., Rechkemmer, G. 1999. Anthocyanins are potent antioxidants in model systems but do not reduce endogenous oxidative DNA damage in human colon cells. Eur. J. Nutr. 38:227-234.

50. Rachwal, L. 1983. Tolerance variability of trees and shrubs to high concentrations of SO2 and heavy metals. Aquilo Ser. Bot. 19:342-353.

51. Sansdrap, A. 2000. La culture des sureaux. Le Fruit Belge (68) 486:130-132.

52. Schapowal, A. 2007. Herbals for respiratory tract infection in pediatrics [Phytopharmaka bei Atemwegsinfekten in der Pädiatrie]. Z. Phytother. 28:174-180.

53. Schooley, K. 1995. Elderberries for home gardens. In: Factsheet Agdex # 238/10. Ontario Ministry of Agriculture, Food and Rural Affairs. Ontario, Canada.


43

54. Simonovik. B., Ivančič, A., Jakše, J., Bohanec, B. 2007. Production and genetic evaluation of interspecific hybrids within the genus Sambucus, Plant Breeding 126:628-633.

55 Stang, E.J. 1990. Elderberry, highbush cranberry, and Juneberry management. pp. 363-382. In: G.J. Galletta, and D.G. Himelrick (eds.), Small fruit crop management. Prentice Hall, Englewood Cliffs, NJ.

56. Struempf, H.M., Schondube, J.K., Del Rio, C.M. 1999. The cyanogenic glycoside amygdalin does not deter consumption of ripe fruit by cedar waxwings. Auk. 116:749-758.

57. Strack, D., Wray, V. 1994. The anthocyanins. pp. 1-22. In: J.B. Harborne (ed.), The flavonoids. Chapman & Hall, London.

58. Thomas, A.L., Byers, P.L., Finn, C.E., Chen, Y.-C., Rottinghaus, G.E., Applequist, W.L. 2008. Occurrence of rutin and chlorogenic acid in elderberry leaf, flower, and stem in response to genotype, environment, and season. Acta Hort. 765:197-206.

59. Uncini Manganelli, R.E., Zaccaro, L., Tomei, P.E. 2005. Antiviral activity in-vitro of Urtica dioica L., Parietaria diffusa M. et K. and Sambucus

nigra L. J. Ethnopharmacol 98:323-327.

60. Uyemoto, J.K., Gilmer, R.M., Williams, E. 1971. Sap-transmissible viruses of elderberry in New York. Plant Dis. Reptr. 55:913-916.

61. Vallès, J., Bonet, M.À., Agelet, A. 2004. Ethnobotany of Sambucus nigra

L. in Catalonia (Iberian Peninsula): The integral exploitation of a natural resource in mountain regions. Econ. Bot. 58:456-469.

62. Vanĕčková-Skuhravá, I. 1996. Life cycles of five eriophyid mites species (Eriophyoidea, Acari) developing on trees and shrubs. J. Appl. Entomol. 120:513-517.

63. Vickery, R. 1995. A dictionary of plant lore. Oxford University Press, Oxford.

64. Vigneaux, C. 1985. Plantes médicinales. Thérapeutique, toxicité. Masson, Paris.

65. Vogt, U.K. 2001. Hydrolic vulnerability, vessel refilling, and seasonal courses of stem water potential of Sorbus aucuparia L. and Sambucus

nigra. L. J. Expt. Biol. 52:1527-1536.

66. Wang, H., Cao, G., Prior, R.L. 1996. Total antioxidant capacity of fruits. J.

Agr. Food Chem. 44:701-705.


44

67. Wilson, P.M.W., Wilson, J.W. 1977. Experiments on the rate of development of adventitious roots on Sambucus nigra cutting. Austral. J.

Bot. 25:367-375.

68. Zakary-Rones, Z., Thom, E., Wollan, T., Wadstein, J. 2004. Randomized study of the efficacy and safety of oral elderberry extract in the treatment of influenza A and B virus infections. J. Int. Med. Res. 32:132-140.

INTERNETSKE STRANICE : 1.) http://hirc.botanic.hr 2.) http://burncoose.co.uk 3.) http://northlandgardens.com 4.) http://simplyrecipes.com 5.) http://www.naturehills.com 6.) http://www.nutranutra.com 7.) http://www.soquelnursery.com

Documents

RAZMNOŽAVANJE BAZGE (Sambucus nigra L.)