Saff [broj 287, 18.2.2011]

3

Sadržaj

24

27

34

36

48

54

8

18

SAFF broj 287

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: Dr. Salah Budejr

Neke od spletki neprijatelja islama

Kolumna

Borba za opstanak

Zvijezde dejtonskog blata

Pogledi

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (6. dio)

Dejtonski sporazum krši temeljne odrednice Bečke konvencije i Povelje UN-a

Intervju

Prof. dr. Ivo Banac, profesor emeritus na Univerzitetu Yale i redoviti profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Republika Srpska je negacija Bosne i Hercegovine

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Ko me vidi u snu, vidjet će me i na javi (u Džennetu)

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: Sabr (strpljivost) – I dio

Strpljivi će biti bez računa nagrađeni

Svijet medija

Osmansko carstvo

Kako su muslimani ubili Drakulu

Islambosna

Sejfudinova hronika

Urbani terorizam 18. februar - 15. rebiu-l-evvel

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Da li je moguće da osumnjičeni za DDteroristički napad na Policijsku DDstanicu u Bugojnu rade po diktatu DDiz Republike Srpske? Nevjerovatna je saglasnost između njihovih provokacija na sudu i reakcija političke i pravne vrhuške u ovom entitetu? ... Kao da su Palislamović, Špago i Keško bili zaduženi da nabacuju lopte zvaničnicima Republike Srpske, kako bi oni s lahkoćom zabijali golove u mrežu teze o tzv. vehabijama i tzv. islamskom terorizmu. Da li je moguće da ove osumnjičenike neko prethodno instruira šta će reći, a da oni prave budale od sebe, zato što ili ne razumiju šta čine, ili su nečim ucijenjeni? Oni, kao muslimani, znaju da se tako ne smiju ponašati, jer njihovo ponašanje ne samo da nema veze sa islamom, u svim smislovima, već je i podrška sataniziranju bosanskih muslimana i jačanju genocidnog projekta u BiH. Njihovo ponašanje jedino može izazvati zgražanje i kod muslimana i kod nemuslimana, jer se radi o drskosti, primitivizmu, nekulturi, a sve to je u suprotnosti sa praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alell jhi ve sellem, euzorom svih muslimana, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima, sa porukom koja odiše jasnoćom, blagošću i iznad svega brigom za opće ljudsko dobro. Dovoljno je u tom kontekstu navesti Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Poslan sam (moja osnovna misija je) da upotpunim (usavršim) plemenite osobine kod ljudi.”Dakle, ne samo da je Poslanikova misija bila uspostavljanje sistema utemeljenog na općeprihvaćenim moralnim vrjednostima i načelima, nego da taj sistem upotpuni i dovede ga do savršenstva. Možda će zvučati paradoksalno, ali ovi grubi izljevi nekulture i neodgoja, dešavaju se baš u vrijeme kada se bosansko-hercegovačkom društvu, kroz javnu kampanju “Muhamed, alejhi selam, osoba koju vrijedi upoznati”, koju već ”šestu godinu za redom organizuje Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”, želi ”odaslati jedna sasvim druga poruka od one koju, ovakvim svojim ponašanjem, šalju neodgovorni pojedinci. To je poruka milosti i dobra. Stoga je jasno da osumnjičeni za teroristički napad u Bugojnu ne mogu predstavljati ni jednog muslimana na planeti, jer musliman niti je silan, niti je nekulturan, niti je nevaspitan. Ovakvim ponašanjem oni

mogu predstavljati samo sebe, i eventualnoone za koje rade, u svijesti ili u nesvijesti.Sama činjenica da su najvatrenije reakcijedošle iz Republike Srpske, otvara namsumnju da su spomenuti glumci dio jednešire predstave. Predsjednik Advokatskekomore RS Jovan Čizmović osjetio se

p jj

prozvanim da javnosti saopći kako je“izostanak odlučnijeg reagovanja (sudinceTatjane Kosović) skandalozniji negoponašanje grupe terorista”. Baš je čudnokako jedan advokat “teroristom” naziva nekoga ko je osumnjičen, a nije osuđen, pa

je samim tim – nevin dok mu se krivica ne dokaže. Mediji i zvaničnici u Republici Srpskoj osuđuju sudiju Tatjanu Kosović što nije ušla u konflikt sa primitivizmom osumnjičenika, koji su drskim upadicama i nekulturnim gestama prije svega govorili o sebi, a nikako o islamu oi o Bošnjacima. No, politička javnost u RS je dobila zadatak da izmisli i potvrdi tezu o navodnim zaštitnicima terorista

u vrhu države, pa je u tu svrhu angažirani vojni analitičar Gostimir Popović kojije u povodu ovog nedoličnog ponašanja u sudnici obznanio – “da je ovo suđenjepokazalo da postoje grupe i pojedincipovezani sa međunarodnim terorizmom,iako su pojedinci u zvaničnom Sarajevugodinama nastojali da dokažu suprotno”.Ispada da to “suprotno” nije dokazano, i da je sada konačno jasno kako postoje grupevezane za međunarodni terorizam. A zašto?Zato što je izvjesni Palislamović odbio da dođe u sudnicu? Zato što je izvjesni Špago

j j

htio da održi desetominutni govor? Zatošto je izvjesni Keško nedolično govoriosa sudijom? Jesu li to dokazi i za kakav terorizam, osim da su osumnjičeni u ovomprocesu obične kabadahije, nekulturni ibesprizorni pojedinci, koji bi u svoje društvoprije mogli privući makroe i narkomane,nego i “najtanjeg” muslimana? Šta je onda p j g p

cilj poruke vojnog analitičara Gostovića koji kaže da su osumnjn ičeni – “i daljemiljenici u visokim zvaničnim krugovima,zbog kojih se tako ponašaju u sudnici”?!Na koga je usmjerena ova glupava žaoka?U svakoj varijanti, i u svakom odgovoru,osumnjičena lica su poslužila velikosrpskimadvokatima za razvijanje izmišljotina o tzv. islamskom terorizmu. Takvo štonikada ne bi uradio musliman čiji je uzorMuhammed. a.s.

Impressum

UvodnikUvodnikPonašanje kojim se degradira Poslanikova poruka milosti i dobra

18. februar - 15. rebiu-l-evvel

6

Hutba

Piše: Ismet Purdi, prof.

ŽeŽŽ lja mi je da ukažem na jed-nu pojavu koja se iz godineŽŽu godinu ponavlja i, čini miŽŽ

se, ne mijenja, a mislim da po učenjui naputama Vjerovjesnika, s.a.v.s., ko-jeg deklarativno slijedimo a praksomto (ne)potvrđujemo, ne bi trebalo bititako. Riječ je o našem odnosu prema poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.

Tokom mjeseca rebiu-l-evvela, mjese-ca Poslanikovog rođenja, slušamo lijepevazove, dersove, savjete i onda nas ponesuemocije, oči orose suzama, srca zatrepere,duše se razgale..., - a kako i ne bi, pa kazu-je se o najboljem, o onome koga je AllahUzvišeni poslao kao milost, ne samo ljudi-ma, već svim svjetovima.

Međutim, te dobre emocije često nasdrže samo koji čas. Nekada tako krat-ko da ne uspijemo učiniti baš niti jednodobro djelo. Kako? Svjedoci smo da sena tim vazovima izgovori ime poslanika Muhammeda, s.a.v.s., desetak puta ili višeod toga, a mnogi od prisutnih, nažalost,ne izgovore ni jedan salavat. Da li je toneznanje, nemar ili nešto drugo, ali po-štivanje i ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s.,zasigurno nisu?!

Nekada emocije potraju malo duže,recimo do prve serije, nije bitno bila ona španska ili turska, o kojima muslimanivode toliku brigu da nešto ne propuste,a u narednim danima se s ushićenjem i

Allah Uzvišeni o slanju posla-nika Muhammeda, s.a.v.s.,govori u kontekstu milosti zanas, upute i spasa. Objavui nauk koji nam plemenitiVjerosvjesnik, s.a.v.s., do-stavlja od Gospodara svjeto-va, Kur’an naziva životom ilionim što nas oživljava, što ukontekstu navedenoga uka-zuje da smo bez toga lišeniživota, neupućeni, uskra-ćeni za milost i osuđeni napropast

zadovoljstvom priča o viđenome i nasluću-ju se moguće radnje i raspleti serijskih do-gađaja. Tužno je da toliku i takvu pažnju muslimani ne pridaju namazu ili nekoj drugoj vjerskoj obavezi. Nameće nam se pitanje: da li su to znakovi ljubavi i pažnje prema poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.?

Ima li nade

Možda će ovo nekome izgledati isu-više kritično ili oštro, ali ja sam svjedok da na obilježavanje Poslanikovog rođenja dođu ljudi koji se nemarno odnose prema namazu, ili koji dođu u džamiju, a tom prigo-dom ne obave prispjeli namaz. Naglašavam da ovdje ne sudi-mo ljudima, jer to ne smijemo, niti želimo, već samo konsta-tujemo pojave u našim džema-tima. Takve pojave trebale bi nas zabrinuti: imame i mukte-dije, ulemu i mukalide (njihove sljedbenike), muslimane i mu-slimanke koji vole Poslanika, s.a.v.s., i slijede njegov put. Iz tog razloga iznosim ovaj upit sebi i Vama: da li su to znaci ispravnog i primjerenog odnosa prema Poslaniku, s.a.v.s.?

Allah Uzvišeni o slanju po-slanika Muhammeda, s.a.v.s., govori u kontekstu milosti za nas, upute i spasa. Objavu i nauk koji nam plemeniti Vjerosvjesnik, s.a.v.s., dostavlja od Gospodara svjetova, Kur’an naziva životom ili onim što nas oživljava, što u kontekstu navedenoga ukazuje da smo bez toga lišeni života, neupućeni, uskraćeni za milost i osuđeni na propast.

Ima li, onda, nade? Naravno da ima. A gdje je ona? Ona je u našoj promjeni i spre-mnosti da popravljamo, korigujemo, izgrađu-jemo i dograđujemo odnos prema Allahovom poslaniku i odabraniku, a našem miljeniku i aapredvodniku Muhammedu, s.a.v.s.

Ako to ne uradimo, obilježavanje ro-đenja Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., će biti i ostati samo manifestacija, tradicija, adet... koji se ponavlja, bez ika-kve smislenosti i ruhanijjeta. Bit će to obilježavanje rođenja među mrtvacima, kojima rođenje ili život ne predstavlja ni-kakvu vrijednost.

Otuda, ponudit ćemo jedan posla-nički recept za poboljšanje našeg stanja i popravljanje odnosa prema Allahu,Poslaniku, sebi i drugima. U hadisi-kud-siji ji kojeg bilježi imam En-Nesai u svomSunenu (Poglavlje: Vrijednost noćnog unamaza na putovanju, 3/207), Ebu Zerr,r.a., navodi se da je Allahov Vjerovjesnik,s.a.v.s., rekao: “Trojici ljudi Allah je da-rovao Svoju ljubav. Prvi je čovjek koji seiskrao iz družine i tajno udijelio sadakuisiromahu, kojem niko, izuzev njega, nije htio pomoći. (Njega je Allah zavolio).

Drugi je čovjek koji je noćuputovao sa svojom družinom,i kada su se umorili od hoda i san im postao draži od biločega drugoga, on se pridigao iveličao Mene i učio ajete Moje.(Treći kojem je Allah darovaoSvoju ljubav je) čovjek koji seborio u svojoj jedinici protiv neprijatelja, pa su poraženi, alije on ustao i hrabro se borio do smrti ili pobjede.”

Naizgled jednostavan i netako “atraktivan” hadis u ko-jem se govori o čudima koja mi priželjkujemo. No, ovaj hadis doista je čudo. Govori o čudu imana, o ljubavi, pre-danosti i požtvovanosti. Hadis iznosi stanja onih koji znaju svoj cilj, put i obaveze. Da li smo mi takvi? Da li imamo cilj u životu koji smo postavi-li učeći od Poslanika, s.a.v.s., i čitajući kur’anske napute? Da li poznajemo put koji nas vodi do cilja? Da li smo svjesni svo-jih obaveza? Imamo li zapravo obaveze i izvršavamo li ih od-govorno i s povjerenjem? Da li

će nas naša djela, trud i sve što činimo i vjerujemo dovesti do Allaha Uzvišenog, Njegovog zadovoljstva i svrstati pod zasta-vu Poslanika, s.a.v.s., na Sudnjem danu?

Dobročinstvo u kriznim situacijama

Pitanja je mnogo, a odgovore potra-žimo u ovom hadisu. Prvi čovjek koji je zadobio Allahovu ljubav, dao je samo dio svoga imetka. Kada? U stanju kada su svi drugi škrtarili iako su zamoljeni imenom Božijim. Ovaj vjernik je bio svjestan svojeobaveze, ali to nije bila obična sadaka, već

Šta mrtvima predstavlja rođenje

Ima li, onda, nade? Naravno da ima. A gdje

je ona? Ona je u našoj promjeni i

spremnosti da popravljamo, korigujemo,

izgrađujemo i dograđujemo odnos prema

Allahovom Poslaniku i odabraniku.


7

sadaka kojom je on s povjerenjem odgo-vorio na izazov vremena – da stabilizuje socijalni status u svojoj zajednici spram svojih mogućnosti. Da li mi tako danas gledamo kao pojedinci, kao zajednica muslimana, kao zajednica u jednoj državi – na siromaštvo koje se širi? Da li na ovaj način posmatramo stanje oko sebe, kao glasači ili predstavnici vlasti, danas kada se dijele ministarske fotelje i krčmi držav-na hazna? Zbog takvog pogleda i odnosa prema okolini ovaj čovjek je dobio najveći božanski dar – ljubav, jer je on mislio o drugima koji mu nisu ni rod, ni pozna-nici, žrtvujući svoj imetak, ono što je po-šteno stekao da bi i drugi imali. On je bio veza za siromašne i gladne, njihov ljudski zaštitnik i država. Da smo svi ovakvi, u našoj Bosni ne bi bilo gladnih, niti javnih kuhinja, a kamoli onih koji po kontejneri-ma i đubrištu traže koru hljeba.

Eto, to je islam, to je vjera, to je pri-mjer za Džennet. Ovakvi vole Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa izvagajmo sebe ovim mizanom.

Drugi čovjek koji je zadobio Allahovu ljubav žrtvovao svoj tjelesni užitak – san koji mu je bio slađi od bilo čega drugo-ga, štaviše, bio mu je potreban. Ali on je to žrtvovao da bi dozivao i molio svoga Gospodara. Nemojte pomisliti da je ovim samo sticao ahiretsku nagradu. Ne, jer noćni namaz ima i dunjalučku, i to ka-kvu, korist i rezultat. A to je odgovornost, trezvenost, stanje budnosti koje ne dopu-šta pogrešku, nepravdu ili previđanje tu-đeg haka i prava. Ovaj čovjek je sakupljao snagu noću da u svjetlu dana bude uzor dobrote, pravednosti, poštenja, emaneta i svih drugih vrijednosti. Da bude predlo-žen i biran za vođu, za onoga koji će voditi brigu o drugima i paziti na njih više nego li pazi na svoje pravo i dobro.

Koji se naš predstavnik ili predvodnik može pohvaliti ovom osobinom – noćnim namazom. Možda ima i takvih. Ne mora se hvaliti, jer tragovi takvih su vidni i oni ne blijede. Nažalost, noć mnogih naših glavešina služi za grijeh, za smišljanje igara koje će na “legalan” način produžiti minut vlasti i moći, te priuštiti više dunjalučkog dobra otetog od gladnih usta jetimskih, od dobra odbranjenog šehidskom krvlju i stečenog znojem neisplaćenih radnika.

Treći sretnik koji je zadobio ljubav Allahovu je borac, ratnik koji ne prihvata poraz, koji gubitak pretače u dobit, a izgu-bljenu bitku u slavnu pobjedu. On se bori za druge, za slabe, nemoćne, za djecu, za

nejake, za sve jake i sposobnekoji su svoju obavezu izigrali.Bori se za državu, narod, za ummet cijeli. To je junak kojine posustaje i spreman je žr-tvovati tijelo i život za druge.No, on se ne bori za puku dr-žavu, slavu i položaj. Ne, on sebori za pravdu, jer muslimankada ratuje, bori se za prav-du i istinu, a ne za prevlast idominaciju nad drugima. Nebori se za dunjalučko blago, već da se pra-vedno sudi. On se bori za Božiju vlast, da se ljudima sudi po pravdi Božijoj, jer svedrugo je laž, nepravda, ma kako pravednoi lijepo izgledalo. Ljudski zakoni su manj-kavi i predmet manipulacije i subjektiv-nog tumačenja, jedino zakon Objave sveljude jednako gleda. Pogledajte onda tuborbu i borca. On doista zaslužuje ljubav božansku i milost. On drugima želi ljubav i sreću, pa mu Allah Svemilosni uzvraća istom mjerom.

Ova trojica su žrtvovali ono za čim lju-di najviše teže: imetak, užitak, lagodan izaštićen život s dominacijom ili vlast. Prvinam daje primjer socijalnog zbrinjavanja ipravljenja društvene ravnoteže koja sprje-čava raslojavanje ljudi po imetku. Druginam nudi primjer odgovornosti i osje-ćajnosti u pogledu društvenih odnosa, a treći nam donosi briljantan primjer borbe

za opće dobro i vlast u kojoj će položaj biti ime za odgo-vornost i služenje narodu, a ne pozicija za lično bogaćene, is-punjavanje ćejfova i sređivanje ličnih interesa. Ako u našim predvodnicima ne nalazimo ove tri vrijedne osobine, po-trudimo se da ih mi, kao po-danici, oživimo u sebi. To će nam olakšati da neki naredni put izaberemo bolje, ili će nam

milost Božija biti bliža i veća, pa će se općestanje brže mijenjati i prije ćemo se i lakše riješiti onih koji nad nama nepravdu čine.

I povrh toga, primjer sve trojice kojisu zalužili ljubav Božiju u navedenom hadisu, predstavljen je u kriznim situaci-jama, gdje su se njihove družine oglušile i odbile da postupe poput njih, što je još jedna vrijedna poruka, da ne smijemo po-sustati, pasti u beznađe ili tražiti ispriku u slabosti ili pokvarenosti društva i okoline. Musliman mora biti musliman, pokaza-ti lice imana makar i sam bio, jer Allah Uzvišeni ne vrjednuje količinu, već iskre-nost, požrtvovanost i konačnu namjeru, pa makar je i ne ostvarili.

Postupimo li ovako, dokazat ćemopripadnost ummetu, ljubav prema Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. A ko to od nas ne želi?! Hairli nam promjena!


Eto, to je islam, to je vjera,

to je primjer za Džennet. Ovakvi vole

Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa

izvagajmo sebe ovim mizanom.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Usame ibn el-Hajjat Medina: Dr. Salah Budejr

Preveo i sažeo: Semir Imamovi

Jedna od najvećih blagodati, nakonblagodati islama i upute, jeste blago-dat prijatelja, braće i sestara u vjeri,

koji svojim iskrenim i dobronamjernimsavjetom, kao najljepšim darom, podsti-ču čovjeka da se uvijek i u svakoj situaci-iji sjeća svoga Gospodara, otkrivaju mu inajskrivenije mahane, koje on sam možda nikada ne bi uočio, pomažući mu tako da ostane na jasnom putu, i upozoravaju ga na uzroke grijeha i ovosvjetske i onosvjet-ske propasti. Po svom unutrašnjem znače-nju riječ nasihat (savjet) tuma-či se kao priskrbljivanje dobra onome kome je on namijenjen, ibilo to dobro ovoga ili budu-ćeg svijeta. Prihvatanje savjeta i opomene je lijep karakter iplemenita osobina, koja namotkriva ono najljepše u čovje-ku, njegovu intelektualnu zre-lost, velikodušnost i unutarnjučistotu. Čovjek je sav sazdan

j

od mahana, one ga okružujui čine njegov neodvojivi dio, a to nije moguće spoznati osimAllahovom dobrotom i milo-šću, a zatim iskrenim savjetomkoji sa sobom uvijek donosi isamo dobro, vodi čovjeka li-jepoj završnici i čini ga bližimnjegovom Gospodaru. Kakvupoziciju zauzima savjet (do-bronamjeran i iskren odnos) u hijerarhijiislamskih vrjednosti, najbolje govori ha-dis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjeru tumači kao nasihat (savjet,dobronamjeran i iskren odnos) prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Po-slaniku, muslimanskim vođama i poda-nicima. (Muslim). Nasihat (iskren i do-bronamjeran odnos) prema Allahu ogleda se u Njegovom iskrenom obožavanju, ukojem nema ni najmanje primjese širka (idolatrije, višeboštva), vjerovanju da jeOn Apsolutni Gospodar, Bog, i da samoNjemu pripadaju svojstva savršenstva, teda je On Stvoritelj, Opskrbitelj, Oživitelj iUsmrtitelj, Onaj u čijim blagodatima uži-vaju sva stvorenja, Onaj koji sve može i oKojem sve ovisi, a On je neovisan o svje-tovima. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dosto-jan. (prijevod značenja Fatir, 15.). Iskrenodnos prema Allahu, dželle šanuhu, se iskazuje i na taj način što se samo Njemu

Preveo i sažeo: Amir Durmi

N eprijatelji islama u su-štini mnogo zavide mu-slimanima pa stalno

iznalaze nove načine i metodeda im nanesu štetu i među njihunesu smutnju i nered. U tomese mnogo trude i ulažu ogromnenapore, međutim, u konačnici,njihovi pokušaji su osuđeni na propast, jer, uz Allahovu po-moć, muslimani imaju snage iznanja da se odupru svim zlona-mjernicima i da stanu u zaštitusvoje vjere i domovine. Snaga i ponos na dunjaluku ne moguse ostvariti osim kroz dosljed-no prakticiranje Šerijata u svim

j

segmentima života, a Šerijatp j j

nije moguće primjenjivati osimuz prisustvo islamske vlasti ivladara. Vladar opet ne možeopstati bez ljudi, a ljudi su po-trebni imetku, a do imetka sene dolazi osim kroz rad i trgo-vinu, a trgovati je moguće samopod uvjetom da vladaju mir isigurnost, a mir i sigurnost suostvarivi samo onda kada jemeđu ljudima proširena pravda koju u osnovi sprovode islamskevlasti na čelu sa islamskim vla-darom. Ukoliko nema pravde,čitav sistem je ugrožen, i ništa tako brzo i ef ikasno ne možerazoriti jedno društvo kao štosu to u stanju učiniti nepravda,nasilje i neprijateljstvo. Oni kojisu nasilni i koji prema ljudima postupaju nepravedno, treba-li bi znati da nasilje sa sobomobavezno donosi iskušenja, a da nepravda ništi blagodati koje su

čini ibadet, kao vrhunac oda-nosti i strahopoštovanja, jer je to ustvari praktična manife-stacija riječi “la ilahe illallah”(Nema istinskog Boga osim Allaha). Zatim, vjerovanjem u atribute savršenstva kojima je Sam Sebe opisao, i kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez eiskrivljivanja (promjene), ne-gacije, raspravljanja o kakvoći i upoređivanja. Iskren odnos prema Knjizi ogleda se u nje-nom proučavanju, poduča-vanju drugih, postupanju u skladu sa njenim uputstvima,

njenom ispravnom čitanju, poštivanjn u njenih granica, i odbacivanju svih oblika njenog krivog tumačenja. Iskren odnos prema Poslaniku ogleda se u ljubaviprema njemu, pokornosti i izvršavanju njegovih naredbi, slijeđenju njegove upute, pomaganju njegovog Sunneta, oživljavanju njegove prakse, davanju prednosti njegovom govoru nad bilo čijim drugim, i strogo izbjegavanje novotarija u vjeri. Iskren odnos pre-ma muslimanskim vladarima ogleda se u njihovom pomaganju u izvrša-vanju preuzetih obaveza, podsjećanju na ono što su zaboravili, okupljanje ljudi oko njih i vraćanju u zajednicu onih koji su se udaljili iz nje. Iskren odnos prema podanicima ogleda se u samilosnom odnosu prema njima, rad na onome što će im donijeti ko-rist, njihovo podučavanje korisnom znanju i otklanjaju svake vrste neu-godnosti od njih.

Važnost institucije savjeta (dobronamjernog odnosa) Neke od spletki neprijatelja islama

Prihvatanje savjeta i

opomene je lijep karakter i plemenita

osobina, koja nam otkriva

ono najljpeše u čovjeku, njegovu

intelektualnu zrelost,

velikodušnost i unutarnju čistotu.


9

r Kuds: Muhammed Husejn

Preveo i sažeo: EsadMahovac

Allahovi robovi,AAčuvari Allahovog AAhrama! Sa dola-AAskom ovog mjeseca, re-biu-l-evvela kod mnogihse bude sjećanja na našeg miljenika, Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem.Sjećanje mnogih musli-mana je lažno i patvoreno,jer ono se svodi na pukoobilježavanja datuma nje-govog rođenja. Iako jePoslanikovo, sallallahualejhi ve sellem, rođenjeznačilo početak velikeprekretnice u historiji čovječanstva,ipak pouka nije u tome, nego u do-sljednom slijeđenju Upute i svje-tla s kojim je on došao. Da stvaristoje drugačije naše stanje bi bilodaleko bolje, jer je obilježavanjePoslanikovog mevluda stvar koja jeodavno zaživjela među nama.Poslanikovo, sallallahu alejhi vesellem, rođenje upućuje nas na jošjednu vrijednost a to je značaj dana ponedjeljka, jer od njega, sallallahu

se prethodno uživale. Mir i sigurnost su najljepši oblik života, pravednost je n a j m o ć n i j a vojska, onaj ko čini što mu je volja pred sobom će naći po-sljedice svo-jih zlodjela, a ko popravi

stanje nevaljalog čovjeka, ta-kav je uništio svoga zavidnika. Kada pojedincu lične koristi po-stanu prioritet te njima bude da-vao prednost nad općim dobro-bitima, i kada mu njegovi lični interesi budu važniji od interesa čitavog društva, i kada grubost, osornost i sila budu ispred milo-sti i blagosti, tada će se proširiti smutnje i neredi a sigurnost i mir će biti ugroženi, za koje je Posla-nik, s.a.v.s., rekao sljedeće: “Ko osvane spokojan i zdrav te ima dovoljno hrane za taj dan, pa taj kao da posjeduje čitav dunjaluk.” (Tirmizi). Dakle mir i sigurnost su osnovni uvjeti za lijep život, a do njih se ne dolazi osim preko pravednosti koja mora biti prioritet islamskih vlasti i vladara. Molimo Uzvišenog Allaha da među musli-manima proširi mir i sigurnost i da ih učvrsti na putu Istine, a onaj ko mimo islama bude tražio uputu takav će zalutati, i ko mimo njega bude tražio snagu i moć takav će ponižen i prezren ostati.

alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “To je dan ukome sam se rodio i u ko-jem sam postao poslanik.”Zato ne smijemo zapo-staviti njegovu vrijednost i moramo ga iskoristiti u postu i drugim ibadetima.Istinsko veličanje Poslanika, sallallahu alej-hi ve sellem, sadržano je u njegovim riječima kada kaže: “Ostavio sam vam dvije stvari nakon kojih, ako ih se budete držali, nećete zalutati – Allahovu Knjigu i moj Sunnet.”Samo dosljednim slijeđe-

njem Poslanikovog, sallallahu alej-hi ve sellem, Sunneta mi ćemo biti njegovi istinski sljedbenici i samo ćemo kao takvi uspjeti na oba svijeta, jer on je rekao: “Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju.” Ashabi upita-še: “Allahov Poslaniče, a ko će to “odbiti?!” “Onaj ko mi se pokori ućiće u Džennet, a ko mi bude nepo-koran, taj je već odbio”, odgovori Poslanik.

Kako veličati Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Iako je Poslanikovo,

sallallahu alejhi ve sellem,

rođenje značilo početak velike

prekretnice u historiji

čovječanstva, ipak pouka nije u tome, nego u dosljednom

slijeđenju Upute i svjetla s kojim je on

došao.

Dakle mir i sigurnost su

osnovni uvjeti za lijep život, a do njih se ne dolazi

osim preko pravednosti koja mora

biti prioritet islamskih vlasti

i vladara.


10

PolumjesecZbog pozivanja u raj prekršajna kazna od 350 KMMaglaj

Udruženje “Poziv u raj” je u mar-tu prošle godine organizovalo

javne tribine u sedam bosankoherce-govačkih gradova pod nazivom “Moj put u islam”. Jedan od tih gradova bio je i Maglaj. Tribina u Maglaju spo-menutog udruženja je izazvala ogro-mnu medijsku pažnju jer se tamošnji pravoslavni pop žalio da je povrije-đen na vjerskoj osnovi jer mu je jedan od aktivista ovog udruženja navod-no dao pozivnicu za učestvovanje na tribini. Usljed jakog medijskog priti-ska maglajska policija i vlast su mo-rali učiniti nešto kako bi dokazali da se brinu o zaštiti prava svojih komšija pravoslavaca, pa makar to uradili na nezakonit način i na štetu Udruženja “Poziv u raj”. Tako je maglajska po-

licija prošlog mjeseca izdala prekršaj-ni nalog protiv jednog od volonte-ra Udruženja “Poziv u raj”, HadžićSemira iz Maglaja u kojem stoji da mora platiti kaznu u visini od 350 KM. U šturom policijskom obrazlo-ženju stoji da je narušen javni red i mir, vrijeđanje vjerskih, nacionalnih, moralnih i rasnih osjećanja građana i naročito drsko ponašanje. O čemu se ovdje radi pitali smo odgovorne iz spomenutog Udruženja. “U martu prošle godine Udruženje ‘Poziv u raj’organizovalo je javne tribine u sedam bosankohercegovačkih gradova pod nazivom ‘Moj put u islam’. Jadan od tih gradova bio je i Maglaj. Logično je da se svaki javni skup ovakve pri-rode reklamira, što smo mi i učinili putem plakata i pozivnica. Naši vo-lonteri su u svim gradovima dijelili

na ulicima pozivnice na kojima jestajao poziv da se prisustvuje javnojtribini. Tekst pozivnice nije sadr-žavao nikakve uvredljive poruke,nego osnovne informacije; datum,mjesto, vrijeme, imena predavača.Nikakva poruka koja može da vrije-đa i ugrožava bilo koji narod, vjeru,rasu, moral ili pojedinca. Nakon pet dana od održavanja tribine u Maglaju, policajac Policijske uprave Maglaj poziva Semira na informa-tivni razgovor. Razgovor je protekao u uzimanju osnovnih informacija o načinu reklamiranja i organizacije tribine. Vlast u Maglaju, usljed me-dijskog pritiska zbog održane tribi-ne, morala je nešto da učini, ali nisu znali šta i kako kada je je sve bilo

legalno i po zakonu. Razgovor je za-vršen bez ikakvog zaključka ili nečeg što bi navodilo da bi moglo doći do kažnjavanja ili pokretanja postupka. Sve do 11. janura ove godine, kada na Semirovu kućnu adresu dolazi prekršajni nalog sa uplatnicom na iznos od 350 KM. Semir je zatražio službeni zapisnik, ali ga nije dobio. Administracija Udruženja ‘Poziv uraj’ zajedno sa Semirom, odlučila je da pokrene sudski postupak i da pravdu traži na sudu. Plaćanje ka-zne značilo bi da prihvatamo od-govornost da smo počinili takvo teško krivično djelo, što nije istina. Plaćanjem kazne dajemo povoda i svim zlonamjernima da nas kazne kada god organizujemo neko javno predavanje ili tribinu, što predstav-lja presedan.”

Samo u BiH je moguće da se za javnu prijetnju rušenjem zemlje umjesto zasluženih sankcija postigne popularnost

Udar Ive Mire Jovića na držav-nost BiH

Reagirajući na najavu Zlat-ka Lagumdžije da će Fede-

racija Bosne i Hercegovine 31. marta ove godine imati budžet i vladu, Ivo Miro Jović je javno zaprijetio da će taj 31. mart biti posljednji dan Bosne i Hercego-vine. Nakon ovih riječi Ivo Miro Jović je umjesto policije na kuć-nim vratima dočekao novinare koji su mu dali priliku za poli-tičku promociju. Samo u Bosni i Hercegovini je moguće da se javno prijeti rušenjem zemlje a da taj ko prijeti umjesto zaslu-ženih sankcija postigne javnu popularnost. Naravno, ni to u Bosni i Hercegovini ne mogu svi. Recimo stanovnici Maoče su zbog odbijanja primanja pošte i zbog javnog očitovanja da ne vjeruju u zakone BiH doživjeli napad više stotina policajaca. Ili, naprimjer, šta bi se dogodi-lo da neki bošnjački intelektua-lac, kao što su Fatmir Alispahić, Džemaludin Latić, Nezim Ha-lilović Muderis, reis dr. Musta-fe ef. Cerić i drugi izjavi nešto slično kao što je rekao Ivo Miro Jović? Odgovor na ovo pitanje znamo svi. Bosna i Hercegovina neće imati sigurnu budućnost, sve dok svi ne budemo jednaki pred zakonima ove države.

Moje ime je Kenan i živim u Jajcu. Oženjem sam i ima jedno dije-

te. Već duže vrijeme imam problema sa koljenima i liječim se kod privatnog liječnika, dr. Šabića. Ostala su mi još če-

j j p g

tiri tretmana za koje mi je potrebno 400 KM, a koje sam nisam u stanju obezbi-jediti, jer sam nezaposlen i nemam nika-mkvih primanja. Zamolio bih sve ljude do-bre volje da mi iziđu u susret i pomognu da se izliječim, kako bi mogao neometa-

no zarađivati za sebe i svoju porodicu,a i kako bi svojoj bebi mogao obezbije-iditi osnovne potrepštine.

Broj žiroračuna za BiHPrivredna banka Sarajevo1011326053738156

Za inostranstvoBA 391011326053738156PBSCBA22

11

Almir Džuvo je omiljeni izvor informacija bosanskohercegovačkim srpskim političarima

Kada je Almir Džuvo izjavio da u BiH ima 3.000 potencijalnih

terorista dušmani ove države su poskočili od dragosti. Konačno je neko bošnjačko čedo reklo ono što su njihove uši odavno očekivale da čuju. Nakon toga Almir Džuvo je postao veoma citiran u srpskim medijima. Almir

Džuvo je omiljeni izvor informacija bosanskohercegovačkim srpskim političarima. Kad god im zatreba as iz rukava tu je Almir Džuvo. Tako se ponio i srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović prije nekoliko dana kada mu je bila potrebna inspiracija da pobije komentare direktora američke nacionalne obavještajne službe Jamesa Clappera da su BiH

i Kosovo i dalje potencijalni izvor nestabilnosti zapadnog Balkana. Želeći da skrene pažnju sa srpskog secesionizma u BiH, Radmanović se sjetio Almira Džuve. “Mnogo veći izvor nestabilnosti je činjenica da u zemlji živi veliki broj pripadnika vehabijskog pokreta koji se militantno organizuju.

Čak je i direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH zvanično potvrdio da u zemlji ima 3.500 vehabija koji su potencijalna prijetnja. Ako se ne osujete planovi vehabija, bojim se da ćemo imati situaciju kao na Bliskom istoku, a to je opasno i za EU”, poručuje Radmanović. Šta bi srpski političari iz RS-a bez ljudi kao što je Almir Džuvo?

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH

Večernji list još jednom uhvaćen u laži protiv Bosne i Hercegovine

Medijski dušmani

Zagrebački Večernji list je ovih dana, po ko zna koji put, pono-

vo uhvaćen u laži. Ovaj put to su uradili novinari web portala Depo.ba. “Bosanskohercegovačko izdanje zagrebačkog Večernjeg lista jučer je objavilo senzacionalnu priču pod na-slovom Wall Street Journal: ‘Osama bin Laden u Beču 1993. godine do-bio putovnicu BiH’. Cijela ta priča zapravo je lažna bomba iz Mostara čiji je cilj da dodatno podgrije ionako uzavrelu političku situaciju u državi. Naime, taj i takav tekst nije objavio list Wall Street Journal nego je objav-ljen na forumu tog lista. Poznato je, inače, da na portal forumima može svako da objavi šta god hoće, bez ika-kvih dokaza i posljedica za lažne in-formacije”. Nakon što je Depo.ba ra-zotkrio laži Večernjeg lista, javio im se Haris Hrle, ambasador BiH u Beču, i zahvalio nam se na profesional-no obavljenom novinarskom poslu. “Želim da vam se zahvalim na od-ličnoj reakciji na tekst koji je objavio Večernji list, a u kome se navodi da je Ambasada BiH u Beču 1993. godine izdala putovnicu Osami bin Ladenu, jer je to laž sa kojom se mi borimo još od tada. Svojim profesionalnim od-nosom poštedjeli ste nas brojnih ne-ugodnosti koje nam stvaraju ovakve i slične dezinformacije, te spriječili njihovo dalje širenje i obmanjivanje javnosti.” Smutljivci iz Večernjeg lista vjerovatno neće posustati u štancanju laži protiv BiH. Kako će stati kad su za to plaćeni!


Apel za pomoć

12

Ustavni sud Republike Srpske legalizira rušenje BiH

Pravilnik jači od ustava

U Bosni i Hercegovini je sve moguće. Tako je moguće da jedan pravilnik

o radu bude jači akt od ustava. Ustavni sud Republike Srpske je institucija pu-tem koje srpsko političko rukovodstvo legalizira svaku vrstu kršenja ključnih prava Bošnjaka i Hrvata u ovom entite-tu. Iako se u Ustavu RS-a moraju po-štivati principi konstitutivnosti naroda, Srbi su smislili drzak način zaobilaže-nja ovog bitnog segmenta opstojnosti Bosne i Hercegovine. Kada je rahmetli Alija Izetbegović Ustavnom sudu BiH podnio tužbu protiv Ustavnog suda RS-a, visoki predstavnik u BiH je namet-nuo amandmane na Ustav RS-a koji su bili razlog za uspostavljanje ustavnih sistema zaštite konstitutivnosti naroda. To znači da je bilo dovoljno da dvojica sudija u Ustavnom sudu RS-a glasaju po zahtjevu o ugroženom nacionalnom interesu pa da odluka Parlamenta RS-a bude vraćena u novu proceduru dok se ne ispoštuju principi zaštite nacionalnih interesa. Da bi zaobišli tu zamku po-litičko rukovodstvo RS-a je osmislilo Pravilnik o radu Ustavnog suda RS-a kojim je predviđeno da je umjesto dvo-jice sudija potrebno da najmanje pet sudija Ustavnog suda glasa da bi zahtjev o ugroženom nacionalnom interesu bio usvojen. Iako je ovakav rad Ustavnog suda RS-a potpuno neustavan niko ništa ne preduzima po ovom pitanju. OHR ne želi da interveniše čime dozvo-ljava nezakonit rad Ustavnog suda RS-a. Također ni Ustavni sud BiH ništa ne preduzima iako je uložena apelacija po ovom pitanju. Glavni kočničar su bošnjačke sudije koji zbog ličnih intere-sa ne žele da “talasaju”. Sve to olakšava put nelegalnom djelovanju Ustavnog suda RS-a. Naravno, posljedice se već osjećaju a kada se dese one krajnje posljedice bit će kasno da se hvatamo za glavu.

Milorad Dodik preko Ministarstva vanjskih poslova BiH želi ojačati diplomatsku misiju RS-a

Republika Srpska

z budžeta Republike Srpske u ovoj godini bit će izdvojeno 2.150.000

KM za finansiranje rada predstavni-štava RS u inostranstvu. Odluku o ras-podjeli tih sredstava usvojila je entitet-ska vlada na posljednjoj sjednici. Najviše sred-stava, 500 hiljada KM, ide za rad predstavništva RS u Briselu, za pred-stavništvo RS u Beogra-du 448.561, u Moskvi 437.750, predstavništvu RS u Štutgartu dodije-

p

ljeno je 361.725, a u Je-rusalimu 200.000 KM. Vlada RS odobrila je i 201.964 KM za osniva-nje novih predstavništa-va koja će početi rad u 2011. godini, a radi se o uredu RS koji će biti otvoren u Beču. Kada se ovim informacijama dodaju politički ciljevi Milorada Dodika da u podjeli vlasti na državnom nivou Republici Srpskoj mora pripasti Ministarstvo vanjskih poslova BiH, postaje nam jasno kuda ova naša nestabilna Bosna i Hercegovina ide. Kakvi su naši boš-njački političari ne treba se iznenaditi

ukoliko Milorad Dodik uspije u svojimpolitičkim ciljevima. Zapravo, sigurnismo da će Milorad Dodik uspjeti nad-mudriti bošnjačke političare i ostvaritisvoje ciljeve. To znači da će Republika

Srpska u naredne četirigodine uspjeti u najma-nju ruku uduplati brojsvojih diplomatskihpredstavništava. A šta toznači najbolje smo vidje-li ovih dana nakon što jeRepublika Srpska uspje-la izlobirati kod Svjetskepoštanske unija da do-dijeli međunarodni kodPoštama Srpske. Ovla-davanjem Ministar-stvom vanjskih poslova BiH Milorad Dodik ćenovcima Bosne i Her-cegovine razvijati sistemvanjskih poslova Repu-

blike Srpske i korak po korak putemlobiranja uspostavljati infratrukturu za proglašavanje nezavisnosti RS-a. Mi-lorad Dodik korak po korak ostvarujenezavisnost RS-a. Za to vrijeme boš-njački političari, korak po korak, kakobi rekao Sulejaman Tihić, vode BiH unestanak.


Posljednji susret reisa Cerića i Muamera el-Gadafia?Islamska zajednica u BiH

Dok pišemo ovu vijest u Libiji se polahko zahuktavaju protesti

protiv diktature Muamera el-Gada-fia. Danas su u četiri libijska grada održani protesti protiv vlasti. Samo nekoliko dana ranije, u dane kada je u Egiptu buktala najžešća revo-lucija protiv Hosnia Mubaraka, u gostima kod Muamera el-Gadafia bili su reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić. Nijedan medij, pa ni zvanična glasila Islamske zajednice u BiH nisu izvijesti-li o ovoj posjeti. Reisu-l-ulema dr.Mustafa ef. Cerić i glavni mufti-ja Muamer ef.

Zukorlić su se sastali sa Gadafijemod kojeg su dobili obećanja o po-moći projektima Islamske zajedniceu BiH i u Srbiji. Međutim, hoće lidoći do realizacije te pomoći umno-gome zavisi od razvoja situacije unarednim danima, jer očigledno jeda se i libijski narod polahko budii pitanje je dana kada će Gadafijev režim završiti na smetljištu historije.

Profesor dr. Smail Čekić ovih je dana PPodržao odlično predavanje naslovljeno PP“(Veliko)srpska genocidna ideologija i poli-tika i planiranje genocida nad Bošnjacima”.Profesor dr. Smail Čekić je iskusan histo-

p j g j

ričar, naučnik koji se najduže bavi istraži-vanjima zločina nad Bošnjacima. U svom posjedu ima bezbroj autentičnih doku-menata o planiranju i izvođenju zločina nad Bošnjacima. Sve što govori kaže sa argumentom. Bez imalo straha i ustezanja profesor dr. Smail Čekić otvoreno je go-

g j

vorio osnovama srpskog fašizma. “Osnov srpskog fašizma je srž srpske (agresivne) nacionalne kulture, koja u biti svog mita sadrži ogromnu količinu mržnje i nasilja, tendenciju ka izvršenju genocida, a kultura mržnje njeguje se unutar porodične (pra-voslavno srpsko-crnogorske) i plemenske tradicije, kroz Mit o Kosovu i Njegošev ‘Gorski vijenac’, gdje je’ , po srpskoj nacio-nalnoj kulturi, istrebljenje muslimana sveti i herojski čin. Projekat je nacističkog, faši-stičkog i genocidnog karaktera jer sadrži dva povezana elementa: teritorijalna ek-spanzija (osvajanje tuđih teritorija uključu-jući i BiH), i istrebljenje naroda, odnosno genocid, zločin nad zločinima, uključujući

i nad Bošnjacima u BiH.” Zbog izgovore-nog profesor dr. Smail Čekić je ovih dana

j g g

izvrgnut žestokim reakcijama srpskih me-dija i intelektualaca koji optužuju profeso-ra Čekića da širi mržnju prema srpskom

j j p j p

narodu. Umjesto što napadaju profesora Čekića srpskim medijma bilo bi bolje da

j p j p

odu u škole u RS-u i da naprave anketukod učenika šta oni misle da li je trebalopobiti Bošnjake u Srebrenici. Vidjeli bi da bi skoro svi učenici u republičko – srpskimškolama k’o iz topa odgovorili potvrdno, ’a kako bi drukčije kad su ih tako naučilikod kuće a imali su šta naučiti i od srpskihmedija. Istina boli, a Srbi se očito boje po-gledati u oči istini. Umjesto toga lakše im jeudariti na profesora Čekića.g j

13

Osnov srpskog fašizma je srž srpske (agresivne) nacionalne kulture

Ambasador Ruske Federacije u BiH Aleksandar Bocan

Harčenko govorio je na se-siji Kruga 99 o temi “Ruska diplomacija na Balkanu i u BiH”. Tokom sesije kruga 99 ruski ambasador je nekoliko puta ponovio da je BiH ze-mlja partner Rusiji, međutim svi mi znamo da je to obična diplomatska laž. Istina je sa-svim drukčija. Ambasador Harčenko po nalogu Rusije aktivno podržava sve aktiv-nosti koje sprovodi Milorad Dodik i društvo mu na polju rušenja Bosne i Hercegovine. Rusi stoje iza svega što radi Milorad Dodik. A leksandar Bocan Harčenko kao i Dodik čini sve da što manje bude BiH a što više RS-a.

Ruski ambasador u BiH

Aleksandar Bocan Harčenko kao i Dodik čini sve da što manje bude BiH a što više RS-a

Srpski napad na profesora dr. Smaila Čekića

Foto polumjesecaU Bosni i Hercegovini bi svi rado otišli u penziju

Sarajevo: Protest hiljadu otpuštenih vojnika iz Oružanih snaga BiH ispred zgrade Parlamenta BiH u Sarajevu. Otpušteni vojnici traže penzije.

Analiza posljednjih događanja u Egiptu i Tunisu

Pripremio: Ismail Ibrahim

Cijeli svijet svjedoči historij-skim događajima, odnosnomuslimanskoj revoluciji

u Tunisu, Egiptu, Jemenu i drugimarapskim zemljama. Arapski narodse budi protiv svojih diktatora koji suovim naradom vladali posljednjih de-cenija. Oči javnosti uprte su u mno-ge segmente spomenute muslimanskerevolucije. Međutim, rijetki su onikoji su istražili kakavu ulogu u ovojrevoluciji ima islamska ulema, odno-sno kako su islamski alimi reagiralii šta su poručivali arapskom naroduproteklih dana. Islamska ulema ima veoma važnu ulogu u musliman-skim društvima. Nažalost, i ovaj putislamski alimi su se potpuno razišliu stavovima i odnosu prema musli-manskoj revoluciji u Tunisu, Egiptu,Jemenu i drugim arapskim zemlja-ma. Jedni su svojim saopćenjima zbunjivali i odvraćali arapski narodod revolucije, dok su drugi svojimodlučnim stavovima i zalaganjima ( kao što je slučaj sa nekoliko alima i profesora sa Al Azhara koji su čak učestvovali u protestima zajedno sa svojim narodom) imali značajnu ulo-gu u svrgavanju diktatora u Tunisu iEgiptu. I među islamskim alimima jebilo rasprave ko je u pravu po pitanjurevolucije. Šejh dr. Jusuf Karadavi,

p j p p p j

Muhamed Hassan i drugi šejhovi,njihovi istomišljenici poručili suonima iz redova uleme koji su osudilidemonstracije iznoseći dokaze da jepo islamu zabranjeno ustajati protiv

vladara, jer se tako smutnja još više širi da oni liče na mrava kojeg spo-minje Kur’an u suri En-Neml, koji je upozorio ostale mrave da se sklonu u svoje nastambe pod zemljom kako ih neprijateljska vojska ne bi pogazila. Podsjetili su ih i na hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao: “Kada vidite da se moj ummet boji reći zulumćaru da je zulumćar, opro-stite se s takvim ummetom.” U na-stavku donosimo pregled stavova i jednih i drugih, stavova koji ukazuju na to ko je bio u pravu a ko nije.

Islamski učenjaci koji su protivprotesta

Vijeće selefijske uleme u Egiptu, jepozvalo svoje sugrađane da odustanu od demonstracija. Član ovog vijeća p j g

šejh Vehid ibn Abdusselam el-Bali je iiznio njihovo mišljenje o šerijatsko-pravnoj neutemeljenosti protesta u Egiptu. ‘’Ovo što se događa u Egiptu može se podvesti pod smutnju na koju je upozorio Poslanik, s.a.v.s., rekavši: ‘’U mome ummetu će se desiti smut-nje, u kojima će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji, a onaj koji stoji od onoga koji hodi, te onaj koji hodi od onoga koji žuri.’’ (Buharija). Allah se smilovao Sa’d ibn ebi Vekkasu koji se u danima smutnje sklonuo u planine i tamo čuvao ovce.’’ O narode Egipta, omladino islama, uvučeni ste u veli-ku smutnju, i toga morate biti svjesni, kao što morate biti svjesni da je vaša obaveza da trenutno prekinte sve ak-tivnosti koje vode njenom daljenjem širenju i jačanju. Poslušajte glas uče-njaka, čiji glas ste i ranije slušali, oni će vas uputiti na ono što je dobro, po-jasniti vam dozvoljeno i zabranjeno, i ono što će vam koristiti, a ne štetiti. Svima onim koji se trenutno nalaze na trgu Et-Tahrir, vladinim protivnicima i pristalicama, koji pucaju jedni na druge i gađaju jedni druge kamenjem poručujem: ‘’Znajte da ovo nije pravi put, ovo što radite je haram. Vratite se svojim kućama i svojim porodicama, i odmah prekinite sa svim aktivnosti-ma koje rasplamsavaju vatru smutnje, jer ona vodi međusobnom ubijanju muslimana.’’

U saopćenju kojeg je izdalo Vijećeselefijskih učenjaka u Egiptu, izmeđuostalog stoji:

‘’Neprihvatljiv je ostanak na vlastionih koji su Egipat doveli na rub pro-valije, da nas Allah sačuva od svakog zla, međutim pitanje je na koji načinse izvuči iz svega toga, i kako promi-jenuti situaciju na bolje, a ne na gore.Rješenje, zasigurno, nije u tome da seEgipat povede putem bezvlašća. Vidjelismo ovih dana šta znači odsutnostsamo jednog stuba vlasti, policije, kakoje to otvorilo vrata svim vrstama zla,koje su preplavile egipatske gradove, odstraha, nesigurnosti, pljačke, otimači-ne i svega ostalog. Kako onda nekomože tražiti da se nastavi ono što vodibezvlašću. Znaju li oni da su kriminal-ci različitih vrsta pobjegli iz zatvora, inaoružali se ukradenim oružjem? Šta

p j g

će se tek desiti ako i ostale važne in-stitucije prestanu sa radom, kao što jeVanjskotrgovinska komora, Centralna banka, Državne zalihe hrane i ener-genata, državne firme? Sve ove štete iznatno više od toga su moguća poslje-dica revolucije iza koje će sigurno usli-jediti bezvlašće. Oni koji državu vodeu tom pravcu bit će odgovorni predUzvišenim Allahom, dželle šenuhu.’’

Šejh Mešhur Hasan kaže: ‘’Ovošto radi egipatski narod nije dobra stvar, nije ono što mi želimo od njega.Trebaju biti svjesni činjenice da ono štoje zadesilo Egipat jeste posljedica njiho-vih grijeha, i nemarnog odnosa prema Božijim propisima. Promjena i reforma mogu biti samo u skladu sa Božijimzakonitostima, o kojima nam govoriKur’an, a ne na ovaj način. ‘’Allah nećepromijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe.’’ Državniprevrati i revolucije su metode kojima se koriste komunisti, nacionalisti, ra-zni politčki pokreti, materijalisti, ali nei muslimani. Šerijatski put promjene je

p p j

da svaki od nas pojedinačno promijenisvoj odnos prema Allahu, da se iskrenopokajemo, da pomognemo Allahovuvjeru, izvršimo sve pojedinačne i ko-lektivne vjerske obaveze...’’

Šejh Vehid ibn Abdusselam el-Bali:j

‘’Pozivam vlasti da, što je prije mo-guće, ispune zahtjeve demonstranata.Prelazna vlada, potpredsjednik moraju

14

Ulema se razišla kao i obično

Aktuelno

Nažalost, i ovaj put islamski alimi su se potpuno razišli u stavovima i odnosu prema muslimanskoj revoluciji. Jedni su svojim saopćenjima zbunjivali i odvraćali arapski narod od revolucije, dok su drugi svojim odlučnim stavovima i zalaganjima imali značajnu ulogu u svrgavanju diktatora u Tunisu i Egiptu


djelovati brzo: poslati među narod svoje predstavnike koji će im putem razglasnih uređaja poručiti: ‘’Pošaljite nam vaše predstavnike, pošaljite nam one koji će u vaše ime pregovarati, svi vaši zahtijevi bit će ispunje-ni.’’ Slušao sam jučer govor predsjednika u kojem kaže da se više neće kandidovati za predsjednika, eto time je ispunjen vaš osnovni za-htijev – njegov odlazak sa vlasti. Tražite slobodu, a on je govorio da 76 i 77 tačka Ustava govori o tome ko se sve može kandidovati za predsjednika, eto vam prilike da uz-mete vlast u svoje ruke. Zato Vas još jednom pozivama da se vratite svojim kućama.’’

Učenjaci koji podržavaju nenasilne proteste

Među ovom grupom učenjaka posebno se ističu učenjaci okuplje-ni oko portala www.islamtoday.net, pod pokroviteljstvom poznatog islam-skog učenjaka i daije dr. Selmana ibn Fehda el-‘Avde, te portala almoslim.net, pod pokroviteljstvom dr. Nasira el-‘Umera, dr. Jusuf el-Kardavi, uče-njaci Al-Azhera.

Šerijatsko-prvana utemeljenost - dr. Šerif Hatim ibn ‘Arif el-‘Avni: ‘’Mirni protesti nenaoružanih ljudi, koji nemaju za cilj proljevanje neduž-ne krvi, kao ni uništavanje privatne i društvene svojine, nemaju status oružane pobune (puča) protiv vlada-ra (koji je u islamu strogo zabranjen). Demonstracije se ni po kojoj osnovi

ne mogu dovesti u vezu sa ‘’el-hurudžom’’ (pobunom protiv legitminih islamskih vlasti) o kojem su govorili islamski pravnici. Onaj ko demonstracije podvodi pod ovu problematiku, on čini jasnu grešku. S druge stra-ne, mirne demonstracije su način izražavanja vlastitog mišljenja, način da se dođe do toliko željenih promjena u društvu, i način vršenja pritiska na vladara da se povinuje volji naroda. Ako je mišljenje kojeg zagovara-ju demonstranti ispravno, ako demonstracije vode po-

pravljanju stanja i izraz su legitimne volje naroda, onda su one dozvoljene i propisane, pod uvjetom da ne pro-uzrokuju veću štetu od zamišljene koristi. Pema tome šerijatskopravni status demonstracija ovisi o cilju i rezultatima koji se njima ostavruju. Štaviše, možemo reći da su prve ge-neracije muslimana (es-selefu-s-salih) prve koristile demonstracije kao oblik izražavanja vlastitog mišljenja. Ashabi koji su učestovali u događaju pozna-tom kao ‘’Jevmu-džemel’’, predvođeni Zubjerom ibn el-’Avvam, Talhom ibn ‘Ubjedullahom i Aišom, radijallahu ‘anhum, a bilo ih je na hiljade, uputili su se iz Hidžaza u Irak sa samo jed-nim zahtijevom – da Osmanove ubice budu privedene pravdi i da im se sudi za zločin kojeg su počinili. Njihova početna namjera nije bilo sukobljva-nje sa bilo kim, iako se sukob poslije desio, nego izražavanje svog protiv-ljenja i neslaganja sa odlukom da se pitanje Osmanovih ubica prolongira za neko bolje vrijeme i kako bi izvršili

dodatni pritisak na tadašnjeg halifu Aliju, radijallahu ‘anhu, da odmah pristupi izvršenju smrtne kazne nad počiniocima ovog, do tada, neviđe-nog zločina. Sve ovo se odigralo u pri-sutvu i uz blagoslov, najučenijih ljudi tog vremena, prije svega Alije ibn ebi Taliba, i nije poznato da je neko od njih osudio ovaj postupak.’’ Poželjno je da islamska vlast samoincijativno i bez ičijeg pritiska propiše zakone koji će je natjerati da radi svoj posao i koje će njeni podanici uvjek moći koristiti kao mehanizam pritiska na njih, a to će ujedno biti i garant njene praved-nosti i držanja daleko od nepravde i diktature. Utemeljenje za ovu tvrdnju nalazimo u praksi Omera ibn el-Ha-ttaba, radijallahu ‘anhu, koji je nakon preuzimanja vladarske pozicije, rekao: ‘’O ljudi, izabran sam za vašeg vlada-ra, iako nisam najbolji među vama. Ako budem ispravno postupao, po-mozite mi, a ako krenem pogrešnim putem, popravite me.’’ (www.islamto-day.net)

Alevij ibn ‘Abdulkadir es-Sekkaf: ‘’Šerijatsko-pravna utemeljenost de-monstracija dobiva na jačini ukoliko vladar, pored uskraćivanja elementar-nih prava, propiše diskriminirajuće zakone koji imaju za cilj borbu protiv vjere i njeno iskorjenjivanje. (www.islamtoday.net)

Alevij ibn ‘Abdulkadir es-Sekkaf: ‘’Svi muslimani su dužni, u kriznim situacijama, kakva je ova današnja u Egiptu i drugim muslimanskim ze-mljama, konsultovati se sa eminen-tnim islamskim učenjacima, izložiti im sve svoje nejasnoće, a učenjaci su nakon toga dužni izvršiti procjenu ko-risti i šteta, i u skladu sa islamskim principima, i uz poštivanje visokih moralnih načela, donijeti adekvatna rješenja, nakon međusobnog savjeto-vanja i detaljnog promišljanja.’’

Međ: Učenjaci koji su ignorisali proteste

Među učenjacima koji se nisu oglašavali, odnosno učenjaci koji su, da tako kažemo, ignorisali proteste u Egiptu i Tunisu spadaju sve važnije pravne institucije u arapskom svijetu kao što su Akademija islamskog prava, Vijeća velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji i drugim arapskim državama.

Na kraju šta drugo reći osim isti-canja toliko često ponavljane i uvri-ježene konstatacije muslimana u svi-jetu kada se postavi pitanje o stavu islamske uleme po nekom važnom pi-tanju za život muslimana. „Ulema se razišla“!

15 18. februar - 15. rebiu-l-evvel

Mirni protesti nenaoružanih

ljudi, koji nemaju za cilj

proljevanje nedužne

krvi, kao ni uništavanje privatne i društvene

svojine, nemaju status oružane pobune (puča) protiv vladara

(koji je u islamu strogo zabranjen).

16

Hapšenja tzv. vehabija od Kalesije do srednje Bosne

Društvo

Piše: Ismail Ibrahim

Učetvrtak, 10. februara, SIPA jeUUna području općine Kalesija, na UUviše lokacija izvršila pretres kuća UUi pomoćnih objekata. Urađeno je to po na-logu tužitelja Tužiteljstva BiH, a uz naredbuSuda BiH. Kako je navedeno u zvaničnomsaopćenju “aktivnosti su sprovedene sa ci-ljem otkrivanja i sprječavanja aktivnosti kojemogu imati veze sa terorizmom, odnosnopripremom terorističkih aktivnosti.” Još jenavedeno da je pretreseno više objekata kojekoriste osobe za koje postoje saznanja da subliske vehabijskom odnosno selefijskom po-kretu, kao i saznanja da se dovode u vezu sa osobama koje su vršile pripremu izvršenja terorističkih aktivnosti.

SIPA gazi i ne pita

Među kućama u kojoj je upad izvršila SIPA je i kuća Ibrahima Đedovića i njego-vog sina Mehe, u naselju Brda. Također,pretresli su i kuću Mustafe Đedovića,drugog Ibrahimovog sina, Rasima Zulića iz Međaša, Samira Šehića – Šehe, u cen-

g g gg

tru Kalesije, i Zihnije Bošnjakovića, uTojšićima. Osim toga, pretresli su i kućeu Gornjoj Kalesiji i u Dubnici u kojima sepripadnici selefijskog, odnosno vehabijskog pokreta, kako ih vole nazivati u medijima,okupljaju. U kući Ibrahima Đedovića po-četkom rata često su boravili Hase Tirić irahmetli Senad Hodžić Mehdin – CrniLabud. Njegov sin Mustafa bio im je veza sa rahmetli Kapetanom Hajrom Mešićemi borcima Sapne i Teočaka. Ovoga puta,maskirani, s čarapama na glavama, u pola šest ujutro, u kuću su upali pripadnici dr-žavne agencije za sigurnost. Fata Đedović,supruga Ibrahima Đedovića, je 12 godina bubrežni bolesnik. Isto toliko godina idena dijalizu. Kada je ujutro vidjela maskira-ene osobe koje su upale u kuću, izgubila je

Posljednjih dana SIPA je u višegradova izvršila brojna hapšenja licakoja su osumnjičili za terorizam.Niko od uhapšenih nije zadržan u pritvoru. Prema svim pokazateljimaSIPA je krenula u plansko širenjestraha među vjernicima

svijest. Morala je intervenisati Hitna pomoć. “Došli su oko pola šest i onako u obući ušli u kuću. Tražili su sina Mehu. Gazili su čizma-ma svud po kući, po tepisima i po serdžadi na kojoj sam malo prije klanjao. Žena je pala u nesvijest. Sve su pretražili, kuću, garažu, štalu, pomoćne objekte, ali nisu ništa našli osim što su odnijeli mobitel, dječiji kom-pjuter i rokovnik”, pričao nam je Ibrahim Đedović. Nakon pretresa Mehu Đedovića su sproveli u Tuzlu na ispitivanje. Optuživali su ga da se bavi proizvodnjom eksploziva. “Ne znam šta da kažem. Čak su me pitali i šta se nalazi u košnici za pčele. Pitali su me i za šta mi služi vještačko đubrivo. Ja u štali imam deset krava, imam dva plastenika po 400 kvadrata, obrađujem stotinjak duluma zemlje i oni me pitaju šta će mi đubrivo. Na moj račun su izrečene teške optužbe. Materi su nanijeli bol. Zbog svega toga ću nekoga tužiti, neko za ovo mora odgovarati”, kazi-vao nam je Meho Đedović, koji je nakon ispitivanja pušten kući. Mustafa Đedović, koji je u toku rata bio saborac kapetana Hajre, Haseta Tirića, Crnog Labuda i ka-petana Hajre Mešića i koji je ranjen na Visu kao komandir diverzantske čete, je ogorčen zbog postupka SIPE. “Jesam, ja sam radio sa oružjem i eksplozivom, ali ne sada. Oni su zakasnili 20 godina. Ja sam vozio oruž-je 1992. godine Hajri Mešiću i Senadu Hodžiću – Mehdinu, kad su ovi koji mi danas pretresali kuću nosili pempase ili se igrali klikera po putu. Ja sam se borio i kr-vario za ovu državu, pa zar ja sad nešto da radim protiv nje. Oni nisu normalni. Ovo je još jedna politička predstava vojvode Sadika Ahmetovića, koji izgleda želi još jedan man-dat”, ljutito je govorio Mustafa Đedović. Tokom pretresa nije pronađen nikakav do-kaz koji bi upućivao na terorizam. To je pri-znala i SIPA, kada je u saopćenju navedeno da je tokom provedenih aktivnosti, za-plijenjena određena količina dokaznog materijala, koji je oduzet radi potrebnih vještačenja, te da se “zbog zaštite istrage u predmetu koji vodi Tužiteljstvo BiH, u ovom trenutku javnosti ne može dati više detalja o navedenim aktivnostima.“

Udar na bradonje

Naravno, između redova, jasno se da pročitati da nisu našli ništa, osim što su opet izuzeli CD-ove, audio kasete sa predavanjima i ilahijama, rokovnike,

mobitele, računare i i pištolj, za koji je vlasnik imao urednu dozvolu od PU Kalesija. Da su našli nešto što pokre-pljuje njihove optužbe, oni bi odmah sve to lijepo poredali po stolu i nacrtali kamere da se pohvale o uspješnosti ak-cije. Ovako, samo su još jednom nani-jeli nemjerljivu štetu ljudima, Kalesiji i državi BiH.

Samir Šehić je ratni vojni invalid,bez ruke je. Pet puta je ranjavan. Danas živi sa suprugom i petero djece, pet kćerki. Dvije najmlađe kćerke, blizan-kinje Halima i Zejneb, imale su samo mjesec dana, kada su maskirani policaj-ci upali u njihov stan.

I Šehić je ogorčen činjenicom da odp j

njega neko pravi neprijatelja ove države.“Čojo, svu sam svoju krv dao za ovug p p j j

državu. Bez ruke sam ostao na Visokoj glavici i ne žalim, ali neću niko da mi govori da sam ja protiv svoje države. Neko, haman, hoće da mi napravimo neki belaj, ali mi to nećemo učiniti. Prije bih sebi štrik oko vrata, nego da tako nešto napravim. Ne znam šta da radim. Imam petero djece, jedno od njih je bolesno, ima rak. Preplašeni su. Ne smiju u školu da idu”, pričao je dan nakon akcije SIPA-e Šehić.

j p

Iz njegovog stana su izuzeli računar, 564 CD-a, sablju, koju je Šehić u toku

j g g

rata zarobio na Visu, dva mobitela, ro-kovnik i još neke papire.

“Sablju sam zarobio od četnika na Visu i oni su imali kapuljače na glavi, baš kao i ovi što su mi upali u kuću i isprepadali djecu. To sam im rekao i kad su me privodili i ispitivali. Pitali su me i šta sam radio u Sarajevu tri mjese-ca. A moja kćerka je bila bolesna, imala je rak i bila je u bolnici. Išao sam jer sam se borio da spasim život svog bolesnog dijeta, a oni me pitaju zašto sam išao. Kad sve znaju, mogli su i to saznati. Ali, nije ovo samo udar na nas bradonje, kako nas vole nazivati. Njima je cilj da unište sve Bošnjake. Danas smo mi na udaru, a sutra će biti i svi ostali. Koga htjednu da smaknu, samo će ga pove-zati sa terorizmom i gotov je”, kazuje Samir Šehić – Šeha.

Njegova devetogodišnja kćerka Aiša ide u treći razred OŠ Kalesija. Prilikom

j g g j

upada maskiranih policajaca u stan, doživjela je šok. Danas se, hvala Bogu,

Teror SIPA-eTeror SIPA-e nad vjernicima nad vjernicima



oporavila, krenula je u školu. Napisala je žalbu SIPA-i tražeći da joj vrate oduzete stvari.

“Želimo da vratite sve što ste odnijeli u Sipu. Odnijeli ste sablju koja je zaroblje-na na Visu od četnika, kompjuter koji je od nas djece na kojem smo učili sufaru i arapski jezik. Odnijeli ste cedeova koji su naši. Među tim CD imaju moji crtani. Telefone od moje majke i mog oca – na kojima su sve ilahije a to su: Kad tekbiri zažubore, Sablje mojih pradjedova i tako dalje. Odveli ste čojka od žene koja je tek porođena još u teškom stanju. Ima 2 bebe i 3 djece i od njih odvest oca sramo-ta – sram vas i stid bilo. A ono što sam padala unesvijest to će vam Allah, dž.š., akobogda (inšala) platiti Džehenemom i ne dolazite više da me prepadate”, navela je u svojoj žalbi devetogodišnja Aiša.

Rasim Zulić iz Međaša je također bio među osumnjičenima i pri-vođenima. Njega su pokupili ujutro na poslu i doveli pred kuću koja je već bila opkoljena policajcima. I kod njega je isto zaplijenjen računar i CD-ovi.

“Zar smo krivi samo zato što nosimo brade i što klanja-mo. Neka svi znaju, uvijek ćemo je nositi i uvijek klanja-ti. A, ako bude trebalo opet Bosnu braniti, prvi ćemo biti. Na ovome se neće završiti, tu-žit ćemo one koji su krivi što su nas proglasili teroristima. Ako treba, ići ćemo do Strazbura da dokažemo da smo čisti”, kazivao je Rasim Zulić.

Osim Rasima Zulića, i Meho Đedović i Samir Šehić najavljuju tužbu.

“Čovječe, ja tek sada dolazim sebi. Prvi dan sam bio u totalnom škou. Kad su me priveli, bilo mi je najvažnije da me puste, da dođem kući, zbog djece i bolesne majke. Uopšte nisam razmišljao o ozbiljnosti svega ovoga. Optužiti nekoga za terorizam nije mala stvar. Ubuduće, ako me budu privodili zbog bilo čega, pa makar i zbog saobraćajnog prekršaja, navodit će da sam i ranije privođen zbog sumnje u povezanost sa terorizmom. Naša sigurnost je ovime dovedena u pitanje. Sad kad su nas proglasili teroristima, sutra neko može doći pokupiti nas i odvesti u Gvantanamo. Neko zbog svega ovoga mora de-belo odgovarati”, govori Meho Đedović..

Prema kazivanju Đedovića, Zulića i Šehića, a na osnovu ispitivanja u prostorija-ma SIPA-e, Meho Đedović je osumnjičen za proizvodnju eksploziva, Samir Šehić i Rasim Zulić su osumnjičeni da su vršili transport

eksploziva, a četvrti privođeni Zihnija Bošnjaković, direk-tor Zemljoradničke zadruge “Voćar” Kalesija, je osumnji-čen da je eksploziv prosljeđivao dalje, izvan BiH. U Kalesiji se svi čude i pitaju kako je Zihnija Bošnjaković povezan sa ostali-ma. Naime, neki od njih, poput Mehe Đedovića i ne poznaju Zihniju Bošnjakovića, a i Samir Šehić kaže da poznaje Zihniju, ali da se ne sjeća da se ikad i rukovao sa Zihnijom. Uz to, Zihnija uopće nema bradu, a, kako nam kažu, ako ga tražite, prije ćete ga naći u kafani nego u džamiji.

Pitali su me i šta sam radio u Sarajevu tri mjeseca. A

moja kćerka je bila bolesna, imala je rak i

bila je u bolnici. Ali, nije ovo

samo udar na nas bradonje, kako nas vole

nazivati. Njima je cilj da unište sve Bošnjake.

Načelnik Omerović: Sve ove ljude dobro poznajem i garantujem da su čisti

Kalesijski načelnik Rasim Omerović je izrazio žaljenje zbog svega što

je učinjeno ovim ljudima.

“Sve ove ljude dobro poznajem i garantujem da su čisti. Kada je riječ o doprinosu za ovu državu, ja se ne mogu ni porediti sa Samirom Šehićem i sa onim što je on uradio za državu.

Znam i da su Meho Đedović i Rasim Zulić vrijedni ljudi, da se bave poljoprivredom i da nemaju kad dići glavu od posla. Ovime je nanesena velika šteta i Kalesiji jer su jučer svi mediji u zemlji i inostranstvu pričali i pisali da u Kalesiji ima terorista. Imaju moju podršku i u namjeri da tuže odgovorne za bol i uznemiravanje koje su pretrpjeli i oni i njihove porodice”, kazao je Rasim Omerović.

Jesi li bio na kampu na Vlašiću 2006.?

Uporedo sa akcijom u Kalesiji SIPA je i u srednjoj Bosni izvela

više privođenja i pretresa. U razgovoru sa privođenim osobama doznajemo da su uglavnom privođeni zbog sumnje da su učestvovali na kampu na Vlašiću 2006.godine. Zašto je taj kamp na Vlašiću 2006. godine toliko važan za agente SIPA-e? Taj kamp je bio obično okupljanje prijatelja koji su taj dan proveli u rekreaciji i slušanju prigodnih islamskih predavanja. Međutim, zbog činjenice da su srpski mediji, tačnije srpska novinska agencija SRNA posljednjih mjeseci intezivno izvještavali o navodnom okupljanju vehabija na Vlašiću i na taj način podizali tenzije u javnosti, te zbog činjenice da takvog okupljanja nije bilo, tačnije da je SRNA uvijek izmišljala te vijesti, SIPA je očito dobila u zadatak da pošto-poto uradi istragu o vlašićkom okupljanju vehabija pa makar se radilo o skupu iz 2006. godine. “Nije problem što su oni mene priveli i pitali jesam li učestvovao na kampu na Vlašiću 2006., ja sam im rekao pa šta da sam i učestvovao, već je problem što su mi zbog takve gluposti došli kući pred komšijama pretresali kući i odveli me u stanicu. Ja sam sada zbog tog ispitivanja na crnom glasu kod svih komšija”, govori nam jedna od osoba koju je SIPA proteklih dana privodila na ispitivanje o kampu na Vlašiću. Ovakvo ponašanje SIPA-e jasno upućuje na zaključak da je ova agencija kao i ostale sigurnosne agencije dobila odriješene ruke u progonu ljudi koje nazivaju vehabijama. Očito je neko dao zeleno svjetlo da se tzv. vehabije trebaju stalno hapsiti i to u što većem broju bez obzira što niko od njih nije kriv nizašta.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Danas imamo dovoljno informacija i argumenata da ustvrdimo kako se SIPA otela kontroli, kako je stavljena pod komandu zločinačkih struktura Radovana Karadžića, odakle destabilizira državu i progoni nevine ljude. Glavni zadatak je sataniziranje Bošnjaka, izmišljanje tzv. islamskog terorizma i “pranje” Republike Srpske od genocidne suštine. Zato se u režiji SIPA-e događaju lakrdije kao u Gornjoj Maoči, prošle zime, ili u Kalesiji, prošle hefte

Piše: Fatmir Alispahi

Sarajevom vladaju oni koji seprikazuju kao opozicionari,žrtve i ugrožene grupe. Kad

kažemo “Sarajevom” onda mislimo na ovaj frtalj bh. teritorije, a možda i ma-nje, gdje računamo da još egzistira bo-sansko multietničko društvo, zato štosu tu u većini tolerantni i civilizacijskiopredjeljenji Bošnjaci. Cilj preoblačenja u opozicionare je da se ne vidi kakosu nam budućnost oduzeli razni SDP-ovski, ateistički fanatici, koji sve poli-tičke i društvene poluge drže u svojimrukama. Tu, na tom frtalju, apsolutnoje marginalizirana, apartheidski uniže-na, ne samo bošnjačka duhovnost, većopćenito bošnjačka sloboda. U Evropidanas nema potlačenijeg naroda odbošnjačkog naroda! A činjenica da o jed-nom takvom zlodjelu nema slobodnog dijaloga ukazuje na genocidnu zavjeruširokih razmjera, kakva je pratila po-kolj Jevreja u Drugom svjetskom ratu.Čak su i bošnjački političari i funkci-

j J j g j

oneri uvučeni u lanac tišine, jer znajuda stabilnost njihovih ličnih interesa ovisi o poltronisanju jačima. Dovoljnoje vidjeti šta je od sebe, a i od očevog

prezimena, napravio Bakir Izetbegović, pa se zgroziti nad tim Bošnjacima ko-jima ne smeta “krsna slava Republike Srpske” i koji puzanje oko smrdljivihsrpskih čarapa proglašavaju hrabrošću i kompromisom.

Hrabrost je vidjeti i kazati istinu.Kompromis je smislen samo ako nije u službi zla i zločina. To sklanjanje javnog pogleda od apartheidskog društva, u kojemu Bošnjaci grcaju u nametnutim fobijama, nije nikakva hrabrost, već kukavički fašizam, prvo, u vidu razno-vrsnog iživljavanja nad jednim malo-brojnim narodom, drugo, u vidu šutnje koja se zaklanja iza lažnog intelektualiz-ma i opozicionarstva. Nema tog intelektualizma u ovoj zemlji koji može opravdati svoju čast, a da ne vidi stvar-nost sazdanu od beščasnog i javnog pobratimstva zloči-načke velikosrpske i veliko-hrvatske ideje! Kakvi, bolan, enverikazazi, hadžemihaj-darevići, ivanilovrenovići, senadi&bakiri, i ostale zvi-jezde dejtonskog blata?! To je sve razgolićeni intelektualni jad i kukavičluk, koji ispu-njenje pronalazi u gnječenju slabijeg, a zaklanja se iza laži o opozicionom mudrovanju. Neki od njih su se tek sada, hvala Bogu, dosjetili da je Federalna televizija glasilo SDP-a, a mi o tome pišemo već godinama, neki su tek sada posumnjali da nešto nije u redu sa SDP-om, ali još nisu prevalili preko jezika kako se ovom kvislinškom partijom upravlja iz beogradskih i za-grebačkih zajedničkih kan-celarija, neki su osjetili kako pod teretom činjenica tone taj brod dejtonskog fašiz-ma kome su puhali u jedra, pa sad bježe pred svjedo-kom vremena... Bestidno velikosrpsko i velikohrvatsko pobratimstvo više ne ostavlja nikakvu sumnju u ono što mi tvrdimo godinama, i zbog čega bivamo stigmatizirani kao ekstremisti – da je dejtonska Bosna aparat koji je usmjeren

protiv bića države Bosne i Hercegovine,protiv časnog ZAVNOBiH-a, i kojiu svojoj (zlo)ideologiji nosi genocidnunamjeru zatiranja Bošnjaka i islama i kulturocidnu namjeru zatiranja bo-sanstva kao civilizacijske paradigmebitnije od same Bosne i Hercegovine.Napose, toleriranje a potom i nagrađi-vanje zločina nad Bošnjacima, u viduDejtonskog sporazuma, prelilo se dva-desetak godina poslije u Evropu, u kojojje danas normalno mrziti muslimanea islam smatrati opasnošću. Ako je kona gubitku od tog primitivizma, onda je to Evropa koja se ne može pohvalitisvojom otvorenošću. A ko je na gubit-

ku od zatiranja, ateizacije igenocidnog preoblikovanja bošnjačkog naroda?

Merdevine za poltrone

Kako bismo razumjeli da genocid nije samo ubijanjenaroda, već i prisilno preo-blikovanje narodnog iden-titeta, možemo za primjeruzeti muslimane Alžira iliEgipta koji su decenijama tjerani da budu nešto drugo,utoliko što su zapadne sileimale strateški projekt obra-zovanja i držanja na uzdiakademske elite u ovih na-roda. Danas u Egiptu imateoficire školovane po američ-kim vojnim akademijama,a što znači da su većina njihcionističke marionete. UAlžiru se duhovnost kroji pofrancuskim šnitovima, kojinikad nisu odstranjeni, pa jeteško pratiti liniju do koje seradi o prirodnom usisavanjukolonijalne kulture, i od kojese radi o aktuelnom uplivufrancuskog ekspanzionizma u alžirsko društvo. Bosnomdanas hodaju Bošnjaci koji

nemaju kritičkog stava spram kultu-ralnih sistema Srbije i Hrvatske koji seu bošnjačkom društvu realiziraju kaokolonijalni. Klanjanje dženaze crknu-tom krmetu, u programu FTV, po-djednako je zadovoljilo i s&h farmere i

Zvijezde Zvijezde dejtonskog blatadejtonskog blata

Hrabrost je vidjeti i kazati

istinu. To sklanjanje

javnog pogleda od

apartheidskog društva, u kojemu

Bošnjaci grcaju u nametnutim

fobijama, nije nikakva hrabrost, već

kukavički fašizam.


19

podjarmljene Bošnjake, kojisu radosni kad ismijavanjemsvojih svetinja mogu razvese-liti Srbe i Hrvate. Općenito,u svih koloniziranih naroda moguće je upratiti formira-nje sloja poltrona koji teza-ma o emancipaciji, napred-njaštvu, kompromisima idrugim merdevinama poku-šavaju pravdati svoje slugan-stvo, a zapravo, rastakanje ipreoblikovanje identiteta umjeri u kojoj to koloniza-tor želi. U Egiptu, recimo,traženo je društvo koje će biti umrtv-ljeno spram suosjećanja sa braćom u Palestini, i koje će biti naklonjeno po-stojanju i jačanju izraelske paradržave, a što za cijenu ima uvođenje apatije i osjećaja manje vrijednosti u egipatskom narodu. U Bošnjaka, pak, prođu imaju likovi koji podržavaju andrićevski obra-zac o Ćorkanu, ili onaj o nezgrapnom

j p j

junaku, narodnom uzoru,Aliji Đerzelezu, vrijednomjedino podsmijeha, i sposob-nom jedino da zabavi srpsko-hrvatske uzvisine. Riječ je ofašističkoj osjećajnosti, kojuobilato podržava dejtonskodruštvo. Ako bismo ušli uanalizu političkih ličnostiu Bošnjaka koje je u praviplan isturio dejtonski cen-tralni komitet, vidjeli bismoda se te pojave ne razlikujumnogo od onih pojava kojeje kao prototip Huse&Hase

proizvela ideološka medijska industrija.Glumac Saša Petrović u filmu “Gori va-tra” glumi bošnjačkog načelnika općinekoji je i govorom i pojavom izvitoperen,a posljednjih godina nam je jedan takav nametan za lidera. Kulturalni i koloni-jalni obrasci jednako se manifestirajuu pogledu nastojanja da Bošnjaci i umedijskom i u političkom smislu budu

Zato Marka Vešovića do ludila dovodi uspravnost Muhameda

Filipovića, koji se usuđuje da

svoje begovsko porijeklo i

akademsko znanje nadvisi nad srpskim i hrvatskim opancima.


jednak proizvod, koji hrani s&h supe-riornost i bošnjačku manju vrijednost.Zato Marka Vešovića do ludila dovodiuspravnost Muhameda Filipovića, kojise usuđuje da svoje begovsko porijekloi akademsko znanje nadvisi nad srp-skim i hrvatskim opancima. Zato je izove kolonijalne zbilje prognan svako konije bošnjačka karikatura, koja će kre-veljenjem i lupetanjem, puzenjem i dah-tanjem, zadovoljavati srpske i hrvatskefašističke apetite.

Kod svih naroda koji nose iskustvokolonizacije izgrađen je određeni feler,ili kao vid služenja, ili kao vid otpora. USrbiji je, tako, javna i lična higijena go-lem problem, jer se prljavština doživljava kao vid slobodarskog duha i otpora pre-ma 500 godina islamskog poretka. UBošnjaka se izgradio taj feler samomr-žnje, u kojoj se uživa kao što normalannarod uživa u golovima svoje reprezen-tacije. Ove slike koje govore o kritičnojmasi jednog felera u jednog naroda neisključuju činjenicu da nekud protičezdrava krv, da ima mnogo Srba koji sebore protiv nečistoće, mnogo Bošnjaka koji osjete medijski šovinizam i uvredusvojih građanskih prava. Tako je, uosta-lom, decenijama trajalo ismijavanje cr-naca po Americi, kao hroničnih kretena i glupana, ali se ispod te stvarnosti ko-trljala revolucija Martina Lutera Kinga,koja je crncima izborila ljudsko dosto-janstvo. Doduše, Amerika nije ozdravi-la od laži i zločina, ali je pokazala kakoi njen primitivizam može biti kultivi-ran kad se suoči sa odlučnošću jednog ugnjetavanog naroda. Ta američka la-fina najočitija je u pogledu otpisivanja starog gmizavca Hosnija Mubaraka,koji je šut-kartu dobio onog časa kad jeVašington procijenio da je narod jači odnjega. ...Sada slijedi obavještajno režira-nje izbora i marionetizacija vojske, kakobi se iskopilio novi Mubarak, jer je samotako moguć opstanak ovakvog Izraela.No, suština je u spoznaji da sadržaj kojije na javnoj površini nije uvijek repre-zent stvarnosti, a pogotovo ne u današ-nje vrijeme kada je nemoguće zatočitiinformaciju i spriječiti prodor istine.Upravo na tom talasu događaju se na-rodne revolucije u arapskim zemljama čiji narodi su postali brži i poduzetnijiod njihovih vladara, koji su pomislili da je sluganstvo Vašingtonu vječna garan-cija za vječnu vlast.

Stara je izreka da miševi prvi osjetepotonuće broda, pa u tom smislu tre-ba razumjeti iznenadne prekompozi-cije na sarajevskoj javnoj sceni, odakleodjednom najvatrenije sluge SDP-ovskevatre, grade distancu i odstupnicupred sudom povijesti. Dosad nam sečinilo kako je dejtonski totalitarizam

armirani beton, kojega ni-šta ne može razbucati. Ali, postizborna agonija, u kojoj se SDP Zlatka Lagumdžije nameće kao glavni potrčko beogradskih vladara, mnoge stavlja pred iskušenje kakvo su imali ljudi u odnosu na Adolfa Hitlera: dići svoj glas ili šutnjom podržati nacistič-ko zlo? Argumenti svjedoče da SDP Zlatka Lagumdžije ima isključive zasluge za ja-čanje Republike Srpske, u kojoj vlast primjerno funk-cionira, i za blokadu države i Federacije u kojoj vlast nije ni na vidiku. Zbog SDP-ovih kvislinga niko ne može reći da je Republika Srpska amaterska i nakaradna struktura, jer u ovoj državi jedino funkcioniraju Republika Srpska i SIPA, tj. Udba. Na kraju, ovakva SIPA postoji zbog Republike Srpske, koja je-dino može opstati preko obavještajnih mešetarenja, onako kako opstaje i pa-radržava Izrael. A šta to znači? Kao što CIA i Mossad po Egiptu, recimo, in-staliraju svoje poslušnike, tako i SIPA odradi i obradi Lagumdžiju da blokira državu i ojača Republiku Srpsku. A u cijeloj priči glavni zadatak je satanizi-ranje Bošnjaka, izmišljanje tzv. islam-skog terorizma i “pranje” Republike Srpske od genocidne suštine. Zato se u režiji SIPA-e događaju lakrdije kao u Gornjoj Maoči, prošle zime, ili u Kalesiji, prošle hefte.

Antifašizam je konkretan

Upravo na činjenici da SIPA orga-nizira akciju pretresanja kuća četvo-rice muslimana u Kalesiji, koje javno

osumnjiči za tzv. islamskiterorizam, i nakon nekoli-ko sati ostavi ljude na miru– leži nada da ovo zlo nećedovijeka. Država bi trebala biti ozbiljna stvar, a poseb-no njena najozbiljnija služ-ba, a ovdje se ta služba, ta SIPA, pokazuje kao najjača mafija u kriminalnoj i zlo-činačkoj državi, jednakokako su to bile vojne hunteRadovana Karadžića i MateBobana koje su mimo za-kona hapsile i maltretiraleljude. Možda stari srbo-komunisti i udbaši koji suuzjahali SIPA-u misle kakoje njihovo siledžijstvo iznad

svakog zakona, iznad svakog suda,ali, to što su počinili dosad, ukazujeda ne znaju za mijene u vremenima,za koje nije znao ni Hosni Mubarak.Danas imamo dovoljno informacija i argumenata da ustvrdimo kako seSIPA otela kontroli, kako je stavljena pod komandu zločinačkih struktura Radovana Karadžića, odakle destabi-lizira državu i progoni nevine ljude.Sarajevski intelektualci koji se polakodistanciraju od služenja jednoj prikri-venoj i maskiranoj zločinačkoj ideji,skontali su da je laž potrošena, istina ogoljena, da se sada vidi sve, pa i ovošto radi SIPA, hapseći nevine ljude, iovo što po obavještajnom diktatu radeFTV i SDP jačajući Dodika i ostav-štinu Radovana Karadžića. Pitanje jepred svakim pojedinačno – hoćeš libiti fašista ili antifašista? A antifaši-zam nije fraza, nije poza, nije lafinam- već konkretno očitovanje protiv zlo-djela koje nad čestitim građanima vršidejtonska država.


Danas imamo dovoljno

informacija i argumenata da ustvrdimo kako se SIPA otela kontroli, kako je stavljena

pod komandu zločinačkih struktura Radovana Karadžića,

odakle destabilizira

državu i progoni nevine

ljude.

21

Poslanik Muhammed, a.s.

Društvo

Piše: Anes Džunuzovi

Centar za edukaciju i istraživanjeCC“CCNahla’’ ove godine je realizi-rao šestu po redu kampanjuCC

“Osoba koju vrijedi upoznati’’ u perioduod 1. do 16. februara 2011. godine. Ovommultimedijalnom kampanjom, kroz poru-ke poslanika Muhammeda, a.s., promovi-rane su univerzalne i zajedničke vrijednostisvih ljudi, vrijednosti naročito važne za iz-gradnju povjerenja i dobrih međuljudskihodnosa na našim prostorima. Dosadašnjekampanje su nosile poruke tolerancije, od-govornosti prema zajednici i međuvjerskog dijaloga. U fokusu kampanje za 2011. go-dinu su: vrijednost i dostojanstvo čovjeka,pravda, aktivno nenasilje, društveni aktivi-zam i žena.

U sklopu kampanje postavljeno je 96bilborda u 26 gradova sa hadisima posla-nika Muhammeda, a.s. U prostorijama “Nahle” postavljena je izložba plakata sa hadisima na teme vrijednosti i dostojanstvočovjeka, pravda, aktivno nenasilje, društve-ni aktivizam i žena. “Nahla” je pripremila

i šest videospotova i radio-džinglova koji se emitiraju na više TV i radio stanica u BiH. A pokrenuta je i web stranica www.poslanikmu-hammed.com koja objedi-njuje informacije, članke, eseje, linkove, knjige, multi-medijalni i drugi materijal o Muhammedu, a.s., i njego-voj ličnosti.

O kampanji “Osoba koju vrijedi upoznati’’, raz-govarali smo sa Belmom Panjetom, sekretar-kom “Nahla-e’’ i PR-omkampanje.

Kampanju upoznavanja šire popula-cije s poslanikom Muhammedom, a.s., realizirate već niz godina. Kakva su do-sadašnja iskustva?

Iskustva s kampanjom “Osoba kojuvrijedi upoznati” uglavnom su izuzetno pozitivna. Sudeći prema brojnim reakci-jama s terena, ovakav način predstavljanja Muhammeda, a.s., ljudi veoma dobro pri-hvataju. Posebno su dobro primljeni bill-boardi s Poslanikovim hadisima koji svake godine podsjete ljude širom BiH na neke od najvažnijih poruka Muhammeda, a.s.

Šta su vaši ciljevi i očekivanja od kampanje, te na koji način je ove godine realizirate i na kom dijelu BiH?

Kampanjom želimo promovirati vri-jednosti koje su sadržane u poruci poslani-ka Muhammeda, a.s., i tako pružiti priliku svim ljudima dobre volje da ga bolje upo-znaju, a muslimanima podsticaj da njego-ve poruke zaista primijene u svom životu. Poslanikove poruke prenosimo jezikom i sredstvima koji su razumljivi i bliski svim ljudima i primjereni u datom trenutku, pri čemu se nastojimo udaljiti od ustaljenih

šablona i stereotipa prisutnih kod pred-stavljanja Poslanikove ličnosti i djela. Svakegodine nastojimo otići korak dalje i po-nuditi nešto novo i drugačije u sadržajukampanje. Naprimjer, prošle godine smopripremili 1.000 multimedijalnih paketa oPoslaniku, a.s., koji su podijeljeni svim vje-roučiteljima na području BiH. Ove godinesmo u 26 bh. gradova postavili 90 billboar-da s odabranim hadisima, pokrenuli smoweb stranicu poslanikmuhammed.com, tepripremili videospotove koji su emitiranina 15 TV i radio stanica u BiH.

Jeste li se susretali s problemima u pripremi i realiziranju kampanje, mi-slim u kontekstu islamofobije koja nijezaobišla ni BiH?

Svake godine kampanja izazove razli-čite vrste reakcija, neminovno je da ima ionih koje nisu pozitivne, ali to su margi-nalne pojave. Dosad nismo nailazili na bilo kakve probleme ili prepreke u realiza-ciji kampanje. Nastojimo biti maksimalnoprofesionalni i korektni u komunikaciji sa svima i uraditi sve što je u našoj moći da kvalitetno pripremimo materijal, a vjeruje-mo da će to vremenom utjecati i na sve bo-lji prijem sličnih projekata u našoj zajednici.

Osoba kojuOsoba koju vrijedi vrijedi uupoznatipoznati


Svake godine kampanja izazove različite vrste reakcija, neminovno je da ima i onih koje nisu pozitivne, ali to su marginalne pojave. Dosad nismo nailazili na bilo kakve probleme ili prepreke u realizaciji kampanje. Nastojimo biti maksimalno profesionalni i korektni u komunikaciji sa svima i uraditi sve što je u našoj moći da kvalitetno pripremimo materijal, a vjerujemo da će to vremenom utjecati i na sve bolji prijem sličnih projekata u našoj zajednici

Bilbord u Bihaću

Bilbord u Sarajevu

Mahmutović: Izborni re-zultati su diktirali ovakav sa-stav Vlade Kantona Sarajevo, prema tome to je bila volja naroda i građana Kantona Sarajevo. Uobičajeno je da oni koji dobiju vlast dobiju obave-zu da poštuju i instrumente vlasti, kao i to da ih koriste kako bi bili u službi naroda i građana. U ovome slučaju se dešava nešto što je malo ko mogao očekivati i pretpostavi-ti. S obzirom da naša ustano-va duži period nema formiran upravni odbor to je bio i prio-ritet, kako bi se to stanje ure-dilo na zakonom predviđen način. Postoji čak i preporuka ombudsmena da je prioritet formiranje upravnog odbora, što jesam opravdano očekivala, među-tim umjesto da se formira upravni od-bor, Vlada Kantona Sarajevo protivza-konito preuzima ingerencije upravnog odbora i vrši moje razrješenje, što je pro-tivno Zakonu o ustanovama, Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju, i drugim aktima koji regulišu imeno-vanja i razrješenja. Vrlo često čujemo

u sredstvima informisanja i drugdje da su uhapšeni neki koji su bili združeni u zločinačkom djelovanju, ja ne znam kako se zovu vlasti ili Vlada koja je udružena u jednoglasnom kršenju zakona i zakonskih propi-sa. Naravno da ću iskori-stiti sva raspoloživa pravna sredstva da pravda bude za-dovoljena. Ovo stanje treba analizirati i vidjeti zašto se stvara ovakva situacija, kao i to kako se osjećaju oni koji stalno slušaju ovakve i slične vijesti a za dobrobit ove države su dali mnogo, pa opravdano očekuju bla-godat i mir.

G o s p o đ o Mahmutović, tokom posljednjih go-dina bili ste izloženi strašnoj medij-skoj kampanji. O Vama je napisano na hiljade novinskih članaka, objav-ljeno bezbroj radijsko - televizijskih vijesti, a vidjeli smo čak su se i strane zemlje bavile Vašim likom i djelom. Nažalost, spomenuti medijski izvje-štaji u sebi su sadržavali veliki broj

22

Razgovarao: Ezher Beganovi

Jedan od prvih poteza novo-imenovane Vlade Kantona Sarajevo bila je odluka o

Vašoj smjeni. Jeste li očekivali ova-JJ

kav potez nove Vlade KS, odnosnokako komentirate njihovu žurbu da Vas razriješe dužnosti?

IntervjuArzija Mahmutović, bivša direktorica JU “Djeca Sarajeva”

Ja sam

kao žrtvaranije markirana i određena Jedan od prvih poteza novoimenovane Vlade Kantona Sarajevo bila je odluka o smjeni Arzije Mahmutović sa mjesta direktorice JU “Djeca Sarajeva”. O tom potezu Vlade KS a i drugim iskušenjima koja je doživjela kao direktorica JU “Djeca Sarajeva” razgovaramo sa Arzijom Mahmutović

Nedavno sam boravila u Engleskoj, ne prvi put, gdje sam

vidjela da na najznačajnijim aerodromina

rade pokrivene žene, u

poštama također,

banci, a sve su to državne

institucije, naravno tamo

je demokratija, a kod nas je na snazi anarhija,

autokratija i bezvlašće.


uvreda i nekorektnih stavova na Vaš račun kao i otvorene pozive na linč. Osim medija i pojedine političke partije i nevladine organizacije su aktivno učestvovali u organiziranju kampanja protiv Vas. Možete li nam makar donekle dočarati ili obja-sniti kako Vam je bilo nositi se sa svom tom kampanjom i otkud Vam snage da sve te napade izdržite tako dostojanstveno?

Mahmutović: Da, postala sam izu-zetno interesantna za mnoge domaće i strane medije. Ako pokušamo tražiti neka logična rješenja, nema ih, ali se stalno tretiram u medijima na neuobi-čajen način. Ja to tumačim kao mobing, odnosno moderno bezbjedonosno-devi-jantno ponašanje. U mome slučaju to je psihološki teror koji uključuje nasilnu i neetičku komunikaciju koja je usmje-rena od mobing moderatora i više in-dividualaca prema meni. Usmjerena je na moju diskvalifikaciju i isključenje iz poslovnih i životnih funkcija, kako na radnom mjestu, a što se odražava na moj porodični život, jer ovo ponižava-nje ima cilj ugrožavanja moga ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, dovodeći ga u vezu sa identitetom, sve do eliminacije s radnog mjesta. Vidjeli ste razne neprimjerene šale, ogovaranja, optuživanja, umanjenje i potpuno za-nemarivanje mojih poslovnih rezultata, emocionalno zlostavljanje uključujući i javno diskreditiranje. Mobing modera-tori koriste razne perfidne zavjese, tako da oni koji treba da reaguju nisu u sta-nju jasno vidjeti stvari. Poslije rata u na-šoj zemlji ima mobing moderatora, čak vidjeli smo i najvećih nosioca vlasti, koji zbog nepoštivanja pozitivnih zakonskih propisa omogućavaju pojedincima da rade šta hoće. Ja sam kao žrtva rani-je markirana i određena, tako kada je Vlada uzela slučaj u svoje ruke, prihva-tila je predrasude proizvedene tokom ranijih faza, želeći se otarasiti problema, tj. mobirane osobe, tj. mene, ne vodeći računa o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava i sloboda.

Kada se malo bolje analiziraju ra-zlozi vođenja kampanje protiv Vas ja-sno se uočavaju dvije stvari koje ima-ju jednu zajedničku crtu a to je islam. Dakle, uvođenje islamske vjeronau-ke u obdaništa JU “Djeca Sarajeva” i vjerovatno Vaš hidžab bili su motiv svima onima koji su Vas napadali da vode kampanju protiv Vas. Slobodni smo reći, da ste Vi najočitiji primjer kako se u BiH krše prava muslimana vjernika, a naročito kako je i koliko je teško ženi sa hidžabom biti dio jav-nog života. Možete li nam reći nešto više o tome?

Mahmutović: Već sam ranije rekla da je rat iznjedrio mnoge negativne po-jave. Vjera i vjeronauka spadaju u red osnovnih ljudskih prava, koja su, vi-djeli smo, regulisana međunarodnim i domaćim zakonodavstvom. U ovoj dr-žavi neko prima platu da bi mi uživali prava i slobode koje su nam zagaranto-vane. Kršenje prava vjernika muslima-na su očita u ovom slučaju, međutim, mislim da ona služe nekim koji diri-guju, za stvaranje nemira u našoj ze-mlji, tako da im ne treba pružiti šansu, treba graditi suživot koji mi u Bosni i Hercegovini znamo graditi, uz obave-znu borbu svim pravnim sredstvima za zaštitu svojih prava. Nedavno sam boravila u Engleskoj, ne prvi put, gdje sam vidjela da na najznačajnijim aero-dromina rade pokrivene žene, u pošta-ma također, banci, a sve su to državne institucije, naravno tamo je demokra-tija, a kod nas je na snazi anarhija, au-tokratija i bezvlašće. Nama preostaje da se borimo svim pravnim sredstvima za ostvarivanje svojih prava, bez da se na nas vrši mobing i bilo kakvi drugi pritisci.

U prethodnim pitanjima govo-rili smo o iskušenjima kroz koja ste prošli, međutim možete li nam nave-sti ono sa čime ste ponosni a što ste uradili ili doživjeli proteklih godina svog mandata kao direktorica JU “Djeca Sarajeva”?

Mahmutović: Ja sam predškolac, a to ću i ostati. Za vrijeme moga manda-ta renovirano je i rekonstruisano više od deset objekata, broj visokoobra-zovanih, odnosno kvalitativna struk-tura uposlenih je vidno poboljšana. Zaposlenje je našlo preko 100 uposle-nika. Danas čujem da je za ovih neko-liko dana moga odsustva bez radnog odnosa ostalo desetak osoba. Ono što sam svojski gradila sa svojim kolegica-ma se urušava za veoma kratko vrijeme. Najsretnija sam bila kada sam vidjela radost u očima tih mladih profesorica i drugih kada potpisuju ugovore o radu, međutim, one danas plaču i ostaju bez egzistencije, a šta im je alternativa, bit će mi žao ako napuste ovu zemlju i odu “trbuhom za kruhom”. Mladost je ukras ove zemlje. Zašto da se drugi kite njome.

Zbog svega kroz šta ste prošli mi-slimo da ste najmjerodavnija osoba koja može dati odgovor ima li u na-šem društvu islamofobije?

Mahmutović: Ovdje je prema mome mišljenju u pitanju antiteističko djelovanje. Ateisti su ljudi koji ne raz-mišljaju o Bogu, indiferentni su, ali i ne uznemiravaju teiste, odnosno vjer-nike, ili ljude koji vole Boga. Međutim, antiteističko djelovanje je jedna nega-tivna pojava o kojoj se mora jako puno razgovarati i ukazivati na njeno štetno djelovanje.

Lično sam ubjeđenja da je američki ambasador pisao što je dobivao od drugih i da to nije njegovo mišljenjeWikileaks je objavio dokumente Ambasade SAD u Sarajevu, odnosno izvještaj američkog ambasadora o stanju u sarajevskim obdaništima i Vama kao direktorici. Kako komentirate činjenicu da je američki ambasador pisao Washingtonu o Vašem radu u sarajevskim obdaništima i o uvođenju vjeronauke u obdaništa?

Mahmutović: Ne treba zaboraviti da je Amerika u ključnim momentima bila uz Bosnu i Hercegovinu. Lično sam ubjeđenja da je američki ambasador pisao što je dobivao od drugih i da to nije njegovo mišljenje. Logično bi bilo da ako se piše o nekoj stvari da se saslušaju obje strane, mene za mišljenje i komentar niko nije pitao, pa smatram da postoje ljudi koji nisu dobronamjerni kada su u pitanju odnosi američke ambasade i nekih naših institucija. Međusobni odnosi se trebaju konstantno i kontinuirano graditi za dobrobit svih, jer mir, suživot i tolerancija nemaju alternativu. Što se tiče vjeronauke, ona je predviđena međunarodim konvencijama kojih je potpisnik i Bosna i Hercegovina, kao i domaćom normativno-pravnom regulativom, i spada u red osnovnih ljudskih prava koja su nam zagarantovana. Vjera i vjeronauka su postojale i prije mene i prije Vas, a postojaće dok živi posljednji čovjek na zemlji, tako da Arzija Hamza Mahmutović ništa ne znači.

24

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (6. dio)

Pogledi

Dakle, cilj Dejtonskog ugovora identičan je ciljevima Srpsko-hrvatskog pakta koji je izveo i izvodi agresiju i genocid protiv RBiH odn. njenog odanog građanstva. Podjela BiH na dvije ustavne i izborne jedinice sa zasebnom zakonodavnom, sudskom i izvršnom vlasti (tri stuba države, po definiciji) i poništenje građanina BiH kao državljanina na cijeloj teritoriji, stvarni su ciljevi koji stoje iza deklarativnih ciljeva “mir, ljudska prava, zajedničke (a ne jedinstvene – op. a.) institucije” itd. Ovi ciljevi su u ugovornom pravu poznati kao “posredni ciljevi obvezivanja u svrhu realizacije glavnih ciljeva”

Piše: Sven RustempašiSarajevo, ...

Dejtonskim ugovorom su iz-vršeni mnogi teški prekršajiInternacionalnog prava, na-

ročito u pravnom domenu internacional-nih ugovora. Jedan od najvećih prekršaja je dodavanje Aneksa 4, što zabranjuje re-ferentna ‘Bečka konvencija o ugovornompravu’ od 23.5.1969. (Vienna Conventionon the Law of Treaties 1969), koja važiza RBiH kao članicu UN. Konvencija

nalaže da se ugovorom smatra sporazum između država “na koje se primjenjuje Internacionalno pravo”, čime je isključe-na mogućnost obrane ‘Dejtona’ i njego-vog Aneksa 4, tvrdnjom da je to navod-no “samo ugovor koji može sadržavati i ustav neke drža-ve”. Imperativne norme koje štite neupitnost, nedjeljivost i neprenosivost suvereniteta, is-ključuju takvu interpretaciju. U Preambuli Bečke konven-cije piše:

“Države članice ove kon-vencije… svjesne principa Internacionalnog prava une-senih u Povelju Ujedinjenih nacija kao što su principi koji se tiču ravnopravnosti država i njihovog prava na samoopre-djeljenje, suverene jednakosti i ravnopravnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje po-slove država, zabrane prijetnje i upotrebe sile i općeg i stvar-nog poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve…” Dakle, strogo je zabranjeno miješanje u unutrašnje po-slove (npr. pitanje ustava) države članice UN; a pošto Preambula Konvencije pri-hvaća nadmoć Povelje UN, obezvrijeđeni su svi ugovori protivni Povelji.

Konvencija kaže: “...složile su se u slje-dećem: Dio 1 - Uvod; Član 1 - Primjena

j j

ove konvencije - Ova konvencija primjenju-je se na ugovore između država”. To značida se primjenjuje i na Dejtonski ugovor, pri čemu ugovor mogu sklopiti samo dr-žave a ne didd jelovii država ilii paradržave,

što implicira zabranu da države potpisni-ce, SRJ i RH, tankim velom prikrivenozastupaju paradržave Republiku srpsku ieHerceg-Bosnu ka zadovoljavanju intere-sa tih svojih surogata protiv članice UN,Republike BiH - a što se u Dejtonu do-godilo i što ga čini spornim i po ovomčlanu Bečke konvencije. Isključeni su iugovori o specijalnim odnosima FBiHi RS sa RH i SRJ/Republikom Srbijom,inače dozvoljeni u Dejtonskom sporazu-mu (što pokazuje da dejtonska BiH nijezadržala vanjski suverenitet).

“Član 2 - Upotrebljeni izrazi - Izraz ‘rezerva’ označava jednostranu izjavu bez ’obzira kako je sastavljena ili nazvana,koju daje država prilikom potpisivanja,ratifikacije, prihvaćanja ili potpisivanja ili odobravanja ugovora ili pristupanja tomugovoru kojim želi izmjeniti ili isključiti pravno djelovanje nekih odredaba ugovora

u pogledu njihove primjene na tu državu”. U ustavnom za-konu kojim je decembra 1995.Skupština RBiH prihvatila Dejtonski sporazum, postojirezerva u smislu povratka na asnagu Ustava RBiH “ako sesporazum ne realizira”. Kada je 60% prognanika u ino-stranstvu zatražilo promjenudržavljanstva nakon potpisi-vanja sporazuma, a u periodu1996-2010 se u RS nije vratiloviše od 3% protjeranih nesr-ba, te RS godinama saboti-ra zakone koji bi omogućilipovratak (imovinski, o radu,o ombdusmanu za ljudska prava), ova se rezerva možearealizirati i na snagu vrati-ti posljednje legalno stanje,Ustav RBiH. Uslov je da seto doista želi.

“Odjeljak 2 - Ništavnost ugovora; Član 46 - Propisi

j j

unutrašnjeg prava o nadlež-nosti za zaključenje ugovora:1. Jedna država se ne može pozvati na činjenicu što je njenpristanak da bude vezana ugo-vorom izražen na taj način što

se narušava odredba njenog unutrašnjeg prava u vezi sa nadležnošću za zaključenje ugovora, kao na slučaj manjkavosti - osimako ova povreda nije bila očigledna i ne od-nosi se na neko pravilo unutrašnjeg prava od suštinskog značaja”. Očigledno je izzadnje dvije riječi citiranog dijela Člana

g j g j

Dejtonski sporazumDejtonski sporazum

krši temeljne odrednicekrši temeljne odrednice Bečke konvencije i Povelje UN-aBečke konvencije i Povelje UN-a

Činjenica da su potpisnici

susjedne države,

nepobitan je dokaz

da se u BiH nije dogodio građanski, etnički ili

vjerski rat, odn. sve troje zajedno - nego

agresija tih susjednih država.


25

46, da se on odnosi na našu si-tuaciju jer su Ustav RBiH, ustav-nost, suverenitet i teritorijalni in-tegritet RBiH, svakako predmetiod suštinskog značaja.

“Član 49 - Prevara - Akoje država navedena da zaključi ugovor obmanjljivim postupkomneke druge države koja je učestvo-vala u pregovorima, ona se može pozvati na prevaru koja čini ni-štavnim pristanak da bude veza-na ugovorom”. Tri godine nakonpotpisivanja ugovora, bošnjačkoje rukovodstvo za neostvarenjepovratka izbjeglica i jasne do-kaze destruktivnosti ugovora po državni integritet, svoj dioodgovornosti pravdalo izjavomkako “u vrijeme potpisivanja nijeočekivalo da zemlje posrednicii zemlje potpisnice neće ostva-riti svoj dio obaveza”. A prema Bečkoj konvenciji, ako posredni-ci i potpisnici nisu ostvarili svojdio ugovorenih obaveza, posrijedi je pre-vara iz Člana 49, a ukoliko nije preva-

g p j j pa

ra onda je zabluda iz Člana 48 – a oba j p

ačlana povlače ništavnost ugovora (pod uvjetom da to oštećena strana zahtijeva).

“Član 51 - Prinuda izvršena nad pred-stavnikom države: Izražavanje pristanka neke države da bude vezana ugovorom koje je dobiveno prinudom izvršenom nad njenim predstavnikom putem postupaka ili prijetnji upućenih lično njemu, lišeno je svakog pravnog djelovanja”.

“Član 52 - Prinuda nad državom izvršena putem prijetnje ili upotrebe sile: Ništavan je svaki ugovor čije je zaključenje postignuto prijetnjom ili upotrebom sile, kršenjem principa međudržavnog pra-va koji su unijeti u Povelju Ujedinjenih nacija”.

U nizu izjava i intervjua, svoje su dejtonske potpise predstavnici RBiH objašnjavali pritiskom posrednika, pri-jetnjama zatvaranja kanala humanitar-ne pomoći, a i sam je glavni medijator Richard Holbrooke napisao da je bh. pregovarače “morao vući za rukav” i “držati zatvorene” sve dok nije iznudio njihov pristanak. Važno je istaći i to da se cijeli proces pregovaranja odvijao u vri-jeme ratnih dejstava agresora i embarga na obranu nametnutog žrtvi agresije, uz tada tek obavljen genocid u Srebrenici. Dakle, faktor prinude je totalno prisu-tan i lagano dokaziv, što i po toj osnovi Republiku srpsku čini ilegalnom tvorevi-nom, stvorenom terorom nad članicom UN, koji se i dalje nastavlja.

“Član 53 - Ugovori koji suu sukobu sa imperativnim nor-mama općeg međudržavnog prava (jus cogens) - Ništavan je svaki ugovor koji je u trenutkusvoga zaključenja u sukobu sa imperativnim normama općeg međudržavnog prava. Za svr-he ove konvencije imperativna norma općeg međudržavnog prava je norma koju je prihva-tila cjelokupna internacionalna zajednica država kao normuod koje nikakvo odstupanje nije dozvoljeno i koja se ne može izmijeniti novom normom op-ćeg međudržavnog prava istog karaktera”. Ovaj Član 53 je izuzetno

g p gp

snažan i važan jer kaže da je ništavan čak i dobrovoljno i sa stanovišta unutarnjeg prava legalno potpisan ugovor ako je usuprotnosti sa imperativnim normama Internacionalnog prava; npr. ako činiprimjer koji ugrožava “živote” i drugih,a ne samo “države samoubice”. To je jus cogens, na engleskom jeziku peremptory law odn.w compelling law. Član 53 nalaže

p p y

da je međudržavni ugovor koji u sebi sa-drži ustav (Aneks 4), potpuno nelegalan,a time i neprihvatljiv čak i u slučaju da tajugovor RBiH svim srcem želi i podrža-va! Jednostavno, u Dejtonskom ugovorunije smio biti niti dodirnut, niti za jednuriječ promijenjen, a kamo li suspendiranili ukinut Ustav RBiH. To je jus cogens,o kojemu nema rasprave.

Konvencija omogućava i ukidanje bi-lateralnih ili multilateralnih ugovora akose naknadno ispostavi da je bilo prljavih

poslova vezanih za sklapanje ili implementaciju ugovora, ili ako se naknadno sazna za neke važne i dokazive faktore koji su nezakoniti a negativno su uticali na interese jedne od strana u ugovoru.

“Član 60 - Gašenje ugo-vora ili obustavljanje njegove primjene; 3. Za svrhe ovog člana suštinsko kršenje ugovo-ra predstavlja: a) odbacivanje ugovora koje nije odobreno ovom konvencijom; ili b) ru-šenje odredbe bitne za ostva-renje predmeta ili cilja ugovo-ra”. Neostvarivanje povratka protjeranih sa teritorija RS prema Aneksu 7, opstruk-cija funkcija BiH predviđe-nih ugovorom, aparthejd u zapošljavanju i ostvarenju ljudskih prava, i mnogo toga drugoga, su sve kršenja ugo-vora u bitnim dijelovima i proklamiranim ciljevima. Bečka konvencija sadrži niz odredbi koje se odnose na situaciju nakon eventual-nog proglašenja ništavnosti ugovora; postoji niz instru-menata storniranja i anulira-nja efekata koje je proizveo ugovor koji je poništen zbog nezakonitosti, manjkavosti ili kršenja Internacionalnog prava.

Dvodržavnu agresiju na RBiH, u svim mirovnim ugo-vorima u periodu 1992-1995, te nakon Dejtona, susjedne

agresorske države i njihovi surogati u BiH, a nažalost i predstavnici odanih građana RBiH u strankama sa centrala-ma u Sarajevu, tretiraju kao “građanski i/ili etnički rat u BiH”, amnestirajući tako agresorske države SRJ/Republiku Srbiju i Republiku Hrvatsku – iako je poznato i postoji veliki broj veoma kvalitetnih do-kaza, da je dvodržavna agresija Srpsko-hrvatskog pakta na Republiku BiH, ui-stinu najvažniji, presudni faktor. Jedan od tih dokaza je i način na koji je posti-gnut i napisan Dejtonski ugovor i ko su njegovi potpisnici. Činjenica da su pot-pisnici susjedne države, nepobitan je do-kaz da se u BiH nije dogodio građanski, etnički ili vjerski rat, odn. sve troje za-jedno - nego agresija tih susjednih drža-va. Da se dogodio građanski, etnički ili vjerski rat u kome susjedne države ne bi bile značajan faktor, u Dejtonskom ugo-voru bi se zahtijevali potpisi predstavnika srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda

Republici BiH je u svim

pregovorima o njenom ustavu,

od 1992. do ‘Dejtona’,

nezakonito oduzet status ravnopravne članice UN - jer

je njen ustav bio objekt, a susjedne

države subjekti pregovora o

ustavu.


u BiH, a ne susjednih država, SRJ i RH.Svojim potpisima na Dejtonski ugovor,SRJ i RH su priznale svoju zločinačkuulogu.

‘Dejton’ i povelja UN

Negiranje suvereniteta članice UN:Republici BiH je u svim pregovorima onjenom ustavu, od 1992. do ‘Dejtona’, nezakonito oduzet status ravnoprav-ne članice UN - jer je njen ustav bioobjekt, a susjedne države subjekti pre-govora o ustavu. Koliko god se RBiHnije miješala u pitanja ustava republika Srbije, Crne gore i Hrvatske, toliko se terepublike nisu smjele miješati u pitanjeUstava RBiH. To je, znamo, žestokoprekršeno na štetu RBiH. Povelja UN,Član 2, Tačka 1, kaže: pp

“Organizacija počiva na načelu suverene jednakosti svih njenih članica”. Pošto je nedo-dirljivost ustava svake države članiceUN, izraz suverene jednakosti država članica UN, jasno je da je pregovara-nje Ustava RBiH i njegovo ukidanjeuz nametanje nekog novog ustava odstrane drugih država, direktno kršenjeČlana 2 Povelje UN, kao imperativne

g j

norme Internacionalnog prava.

“Povelja UN, Glava 1 – Ciljevi i prin-cipi; Član 1 - Ciljevi Ujedinjenih nacija:

j j p

1. održavati među državama mir i sigur-nost i u tu svrhu: poduzimati djelotvorne kolektivne mjere radi sprječavanja i otkla-njanja prijetnji miru, i suzbijanju napada ili drugih narušavanja mira, i ostvarivati mirnim sredstvima i u skladu sa načelima Internacionalnog prava, uređenja ili rješe-nja međudržavnih sporova ili situacija koje bi mogle dovesti do narušavanja mira”.Očigledno je Dejtonski ustav sporan sa stanovišta deklariranog cilja citiranog Člana 1 Povelje UN, jer su SRJ i RH po-

g j g

stale sudionice pregovora o ustavu državekoju su napale, pri čemu su za svoj ratnicilj imale upravo ukidanje tog ustava.Dakle, cilj Dejtonskog ugovora identičanje ciljevima Srpsko-hrvatskog pakta kojije izveo i izvodi agresiju i genocid protiv RBiH odn. njenog odanog građanstva.Podjela BiH na dvije ustavne i izbornejedinice sa zasebnom zakonodavnom,sudskom i izvršnom vlasti (tri stuba dr-žave, po definiciji) i poništenje građanina BiH kao državljanina na cijeloj teritoriji,stvarni su ciljevi koji stoje iza deklarativ-nih ciljeva “mir, ljudska prava, zajednič-ke (a ne jedinstvene – op. a.) institucije”itd. Ovi ciljevi su u ugovornom pravupoznati kao “posredni ciljevi obveziva-nja u svrhu realizacije glavnih ciljeva”.Zbog karaktera obmane, promocije ovihciljeva obvezivanja su nezakonite prema Povelji UN.

“Povelja UN, Član 2: 7. Ništa u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene nacije da se miješaju u poslove koji po svojoj biti pri-padaju u unutrašnju nadležnost države niti obavezuju članove da takve poslove podnose na rješavanje prema ovoj Povelji; No to načelo ne dira u primjenu prisilnih mjera prema glavi 7”. Prof. dr. Ibrahim Festić sa Pravnog fakulteta u Sarajevu je ispravno protumačio da je Poglavlje 7 Povelje UN skup normi koje se odnose na pravo UN da primijeni silu prema dr-žavama agresorima i ostalim nasilnicima protiv drugih država. Poglavlje 7 je bilo na raspolaganju Predsjedništvu RBiH da insistira da UN zaustavi agresiju i geno-cid. Ali je ova obaveza UN prema RBiH otpala nakon pristanka Predsjedništva RBiH da umjesto primjene prava pri-ahvati primjenu dogovora sa nosiocima ailegalne pobune i agresije izvana. Time, a pogotovo pristankom na pregovore o glavnom cilju agresije, izmjeni Ustava, Predsjedništvo RBiH je poklonilo legi-timitet napadaču i njegovim ciljevima, a ujedno izjednačilo poziciju agresora (SRJ i RH) i žrtve (RBiH). Također je pred-stavljanje Predsjednika Predsjedništva RBiH - koji je inače po Ustavu RBiH, predsjednik svih građana - kao lide-ra samo jednog naroda (Muslimana/Bošnjaka) u BiH, vodilo u redefiniciju rata od agresorskog u građanski, te pot-puno oslobodilo UN od obaveze pri-mjene instrumenata sile prema agresoru iz Poglavlja 7, u pravcu samo obaveza humanitarne pomoći “svim stranama u sukobu” iz Poglavlja 6. Povelja UN i njeni relevantni članovi su dokaz da nikakav “Svijet” iz retorike bh. potpi-snika planova o podjeli BiH u periodu 1991-1995 – počevši od Lisabona, preko

Sarajeva, Londona, Ženeve, New Yorka,Washingtona… i konačno do Dejtona -nije imao pravo vršiti pritisak na ustavnoi teritorijalno uređenje RBiH. Odnosno,ako je vršen pritisak, pozivanjem na ovajčlan Povelje UN, takvi se ugovori mogujednostavno poništiti.

“Povelja UN, Član 78 - Starateljski se sistem ne primjenjuje na zemlje koje supostale članice UN, među kojima se odno-si moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti”. Dejtonski ugovoruvodi starateljstvo i diktat, a ustvari te-ror SRJ/Republike Srbije i RepublikeHrvatske nad članicom UN, suspendi-ranom Republikom BiH, što je striktnozabranjeno Članom 78 Povelje UN. To

p j

je stanje kapitulacije RBiH i okupa-cije njene teritorije, što je zabranjenoPoveljom UN i Bečkom konvencijomkoja ne dopušta zaključivanje “ugovora kapitulacije”. Jedna od mnogih primjena tog ilegalnog odnosa, su “posebni odnosientiteta sa susjednim državama”, koji susa aspekta međudržavnih ugovora nedo-pustivi. Dejtonskim ustavom je izvršen itotalni prekršaj Deklaracije UN o ukida-nju svih oblika rasne i etničke diskrimina-cije; prekršena je ; Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka. Prekršeno je i načeloPovelje UN o ravnopravnosti naroda.Naime, sama procentualna podjela od49% teritorije za samo jedan narod kojije u ukupnoj populaciji zastupljen sa 33%je nepravedan prema druga dva naroda idokazuje da su granice navodnih entiteta zasnovane na neravnopravnosti naroda.Ta podjela nema osnova bez obzira da lije u pitanju jedna država (što BiH prema ‘Dejtonu’ nije) ili unija dvije države. Uoba je slučaja riječ o teškom prekršaju.


Razgovarao: Bedrudin Guši

Sa osvjedočenim prijateljima Bosne nije teško naći povo-da za razgovor, niti je ikad

razgovora previše. Naprotiv. A ako je, k tome, riječ o jednom renomi-ranom sveučilišnom profesoru koji argumentirano javno istupa u situa-cijama kada je na tragu zavjera pro-tiv države Bosne i Hercegovine, i pri tome se ne libi principijelno prozvati i predsjednika svoje matične domovi-ne, onda je taj sugovornik više nego dobrodošao.

Gospodine Banac! Vaš javni kritički odnos u odnosu na politi-ku predsjednika Josipovića prema BiH u posljednje vrijeme je popri-lično odjeknuo, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Šta je suština te Vaše kritike?

Banac: Glavna crta moje kritike odnosi se na činjenicu da je Josipović pokrenuo niz neprimjerenih po-stupaka oko BiH – sa drugima bez predstavnika BiH, unutar BiH mimo

državne cjelovitosti BiH (poseban od-nos prema RS), te izvan BiH o unutar-njim odnosima unutar BiH (napuci o tomu kako bi i s kojim strankama SDP BiH morao sastaviti Vladu Federacije). No, moja je kritika počela još prolje-ća 2010. kad sam u Globusu ukazao da Josipovićevi sarajevski “izrazi ža-ljenja” nisu ni isprika ni elaboracija neke nove ili alternativne politike, te da bi njegovo usmjerenje prema prio-ritetnim odnosima sa Srbijom mogao imati negativne posljedice za Hrvatsku i učiniti je taocem srbijanske politike na uštrb hrvatskom usmjerenju prema drugim partnerima u regiji, u prvom redu BiH. Te se izjave nisu čule u općoj josipovićevskoj euforiji od prije skoro godinu dana. Ali čuo ih je Josipović, koji je preko svojih pobočnika sve uči-nio da uredniku Globusa ne padne na pamet da tako što ikad više tiska. Zato ste posve u krivu da su moje najnovi-je intervencije odjeknule u Hrvatskoj. Odjeknule su u BiH i dale hrabrosti onima koji su do tog trenutka razmi-šljali hoće li reagirati. U Hrvatskoj su

27

IntervjuProf. dr. Ivo Banac, profesor emeritus na Univerzitetu Yale i redoviti profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Republika Srpska je negacija Bosne i Hercegovine

Dodik želi stvoriti hrvatsku kopiju RS-a kako bi što bolje i do kraja uništio Bosnu i Hercegovinu, a Federaciju sveo na bošnjačku etnodržavu, čime bi se proces uništavanja BiH kompletirao. No, Dodik je lukav. On svojim hrvatskim klijentima nudi dijelove Federacije, ali ne i RS-a, gdje su Hrvati uglavnom etnički očišćeni, posebno iz Posavine i Krajine. Drugim riječima, “treći entitet” je sredstvo za pokretanje novog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, a Dodik će, kao i Dabić u svoje vrijeme, samo zadovoljno trljati ruke



one uglavnom cenzurirane, da se ne bi oštetili tankoćutni živci novog hrvat-skog predsjednika.

Kako komentirate Josipovićevu nervoznu reakciju na Vaše kritičke osvrte?

Banac: Josipović nije političar, a ponajmanje strateg. O Bosni zna onoli-ko koliko je potrebno od Gundulićeve do Petrinjske. Zato na moje kritike i ne može reagirati činjenično. Morao je ići na moju osobu. Na takve sam se situaci-je navikao još od Tuđmanova vremena.

Neki analitičari tvrde da je ova-kav stav službenog Zagreba prema BiH i zbog općih izbora u RH, naje-sen. Da li dijelite takvo mišljenje?

Banac: Uglavnom, ne. Josipović ne izlazi na izbore još četiri godine, a on je – mnogo više od Vlade Jadranke Kosor – glavni motor sadašnje hrvat-ske politike prema BiH. Ovdje je nešto drugo na djelu: strateška procjena da su za Hrvatsku prioritetni dobri od-nosi sa Srbijom. Ako je to tako, Bosna neminovno strada, jer cilj srpske poli-tike još uvijek je podjela BiH, te otcje-pljenje RS i ujedinjenje sa Srbijom. U takvim okolnostima opet smo u zoni Tuđman-Milošević. Mnogi ljudi bez mnogo političke mašte, kao i razne korisne budale, na to se uzvrpolje. Pa nije, vele oni, dražesni dr. Josipović po-put Tuđmana. Često se smije, lice mu uopće nije u grču, ne reži i ne ujeda, pravi je profesor, još usput i kompozi-tor. Inkarnirana blagost. No, stvar nije u izgledu ili estetici. Stvar je u politi-ci. Više od stotinu godina Srbija nije imala privlačnijeg predsjednika vlade od Borisa Tadića. Ako je riječ o este-tici, ni Pašić ni Stojadinović, o Draži Mihajloviću i Slobi Miloševiću da i ne govorim, nisu mu ni do koljena. Ali kad krenemo na politiku estetske se razlike pomalo gube. Pitajte Kosovare.

Kako biste ocijenili prvu godi-nu mandata aktuelnog hrvatskog predsjednika?

Banac: Već pogađate. Nisam im-presioniran. Predsjednička funkcija u Hrvatskoj nije tako neznatna kako bi se moglo zaključiti iz svih sporednih ce-remonijalnih aktivnosti koje Josipović svojim izborom obnaša. On je na te-leviziji baš svaki dan u raznim uloga-ma – promotor knjiga, uvodničar na skupovima, posjetitelj na sajmovima, domaćin na prelima, komentator svega i svačega, da ne nabrajam. Istini za vo-lju, ovakva populistička predsjednička uloga amanet je Stipe Mesića. No, ona savršeno odgovara Josipoviću – malom čovjeku sklonom samofetišizaciji. No, kad je riječ o djelatnostima koje jesu u njegovu radnom opisu – promišljanje

vanjske i obrambene poli-tike, tu stvari nisu ni jasne ni demokratski utemeljene. Naziru se neki posebni od-nosi između predsjednika i legije savjetodavaca. No, sve je to mutno i pomalo komič-no. Hrvatska jednostavno nema sreće sa svojim pred-sjednicima. Ili su preveliki ili premaleni za tu funkciju. Imamo problema s mjerom.

Nemoguće je zaobići pi-tanje tzv. trećeg entiteta u BiH, kojeg prizivaju Čović i Ljubić, a Dodik ga “veli-kodušno” predlaže kao dio rješenja za BiH. Da li je takav model prihvatljiv za bh. Hrvate, te za drža-vu BiH?

Banac: Sve što je prihvatljivo ne mora biti i dobro. Bosna postoji una-toč činjenici da je svakodnevno siste-matski uništavana ne samo u jednom od svojih dvaju entiteta. RS je negacija BiH. Zato Dodik i želi stvoriti hrvat-sku kopiju RS-a kako bi što bolje i do kraja uništio Bosnu i Hercegovinu, a Federaciju sveo na bošnjačku etno-državu, čime bi se proces uništavanja BiH kompletirao. No, Dodik je lukav. On svojim hrvatskim klijentima nudi dijelove Federacije, ali ne i RS-a, gdje su Hrvati uglavnom etnički očišćeni, posebno iz Posavine i Krajine. Drugim riječima, “treći entitet” je sredstvo za pokretanje novog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, a Dodik će, kao i Dabić u svoje vrijeme, samo zadovoljno trljati ruke. Ima budala kojima je ovo prihvatljivo. Zato i nema neke bitne razlike između Čovića i Vlajkija. Sve su to marionete u povijesnoj pušioni.

BiH već 15 godina živi u ustavno-pravnoj agoni-ji i više je nego jasno da po Dejtonskom ustavu ne može normalno funkci-onirati. U samoj BiH ne-moguće je, upravo zbog ovakvog ustava, osigurati potreban konsenzus za pro-bh. ustavna rješenja. Gdje je izlaz iz tog začara-nog kruga?

Banac: Ili će se pronaći dvotrećinska većina za pro-mjenu ustava ili će se naći izvanustavna rješenja. To je posve jasno. Ljudi su spre-

mni mnogo pretrpjeti, podnositi ne-prihvatljivo, prihvatiti i samoponižava-juće situacije, ali sve ima svoje granice. Postoji trenutak kad se nepodnošljivo ne može više podnositi. Jedan takav trenutak upravo promatramo u Egiptu. Je li bilo dvojbe da će u Egiptu prije ili kasnije doći do promjena? Mislim da nije. Sjećam se sveučilišnih predavanja na tu temu još iz sredine 1990-tih. I onda se jednog dana dogodilo. Tako je i s dejtonskim ustavom. Ovo privreme-no rješenje, koje je Clintonova admini-stracija nametnula u trenutku slabosti – općenite slabosti – ima rok trajanja. Kao i sve ljudsko. Vidjet ćemo kad će dotrajati.

Kako komentirate međusobni odnos Beograda i Zagreba u po-sljednjih godinu dana i je li on bitno drugačiji nego u vrijeme Mesićeva mandata?

Banac: Mesić je počinio mnoš-tvo grešaka. Njegova reputacija među Bošnjacima uglavnom je nezaslužena, posebno kad se uzme u obzir da za BiH

Ovdje je nešto drugo na djelu:

strateška procjena da

su za Hrvatsku prioritetni

dobri odnosi sa Srbijom. Ako je to tako, Bosna

neminovno strada, jer cilj srpske politike

još uvijek je podjela BiH, te otcjepljenje RS i ujedinjenje sa

Srbijom.


zapravo ništa nije napravio. No, sve je u percepciji. Poštovao je ideju cjelovitosti BiH i to nikad nije dovodio u pitanje. U Hrvatskoj je podilazio moćnom ti-toističkom lobiju i na taj način slabio vrlo krhke temelje demokracije. Ipak, ne može se reći da je podilazio Srbiji. Upravo to se događa u Josipovićevom mandatu, a slučaj Purda je pregnantan primjer zašto takav odnos ne može imati perspektive. Dok na Zapadu, posebno onom europskom, postoji percepcija da je Srbija središnja balkanska zemlja, bit će pokušaja gledanja Srbiji kroz prste, a Srbija će takvu popustljivost koristiti za svoje nacionalne ciljeve. To objašnjava i skandal Mladića i Hadžića. Hrvatsku se goni radi nekakvih topničkih dnev-nika, a Srbija nesmetano napreduje pre-ma EU integracijama unatoč činjenici da ne hapsi ove posebno odiozne zlo-čince. Moje je mišljenje da se Hrvatska u datim okolnostima mora oslanjati na one sredine koje su kroz cijelo dvadese-to stoljeće s njom dijelile isti problem – pritisak velikosrpske hegemonije. To su BiH, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Makedonija, itd.

Ovih dana je obznanjeno da bi RH mogla postati članica EU 2013. ili 2014. Ali, moglo bi se desiti da neki njeni državljani postanu i gra-đani EU, a žive u državi koja nije nje-na članica. Riječ je o bh. Hrvatima. Da li taj mogući paradoks otežava poziciju Hrvatske kada je riječ o ko-načnom pristupanju RH u EU?

Banac: Nisam baš siguran da će to tako ići, ali ako i postanemo čla-nicom EU 2014., što dvojim, bit će mnogo problema oko BiH; primjerice kako ostvariti schengensku granicu na ovoj posve poroznoj međi. Glavna opasnost nije to što svi Hrvati u BiH imaju hrvatske dokumente (imaju ih i mnogi Bošnjaci, pa i Srbi), nego u či-njenici da Lajčák i drugi EU funkcio-nari po svemu sudeći razmišljaju o EU integracijama preko bh. entiteta, tako da bi nam se mogao dogoditi novi ci-parski slučaj. Kako je poznato, Cipar je članica EU, ali to se odnosi na grčki Cipar, a ne onaj pod turskom kontro-lom. Također nema sumnje da postoje europski diplomati koji bi Hrvatsku i Srbiju u EU članstvo željeli primiti u paketu. Kao što vidite, problema ima i bit će ih. Zato je važno povezivati one snage koje mogu surađivati protiv bilo čije hegemonije i diktata.

Kao Bosanac i prognanik iz Banja Luke, ne mogu zaobići pitanje da li je, po Vama, Republika Srpska legal-na i legitimna tvorevina, s obzirom na način na koji je nastala, neke pre-sude dvaju haških sudova i činjenice

da Dejtonski ustav nikada nije ratificiran u Skupštini RBiH?

Banac: O Republici Srpskoj mislim sve što i vi. Čak mislim, da je krupna greška što je bosansko pred-stavništvo, u Dejtonu redu-cirano na “bošnjačku stranu rata”, potpisalo ovaj spora-zum. To sam, usput budi rečeno, mislio i onda, te po-kušao uvjeriti Aliju Izetbegovića da to ne radi. Kako sada stvari stoje, RS je u očima internacionalne zajednice legal-na i legitimna. Takva će i ostati dok ne bude likvidirana. Alija Izetbegović je

mislio da se to može dogo-diti po njemačkom modelu; Federacija bi bila slobodnija i gospodarski uspješnija, pa bi na kraju integrirala neu-spješni RS, onako kako je Zapadna Njemačka integri-rala Istočnu Njemačku. No, dogodilo se mnogo toga što ne ukazuje na neke posebne prednosti Federacije. Mislim da je još uvijek slobodnija

i pluralnija, ali ne toliko da bi postala modelom boljeg političkog ponašanja u BiH. Na tomu treba raditi. Zato je vrlo važno da se Hrvati i Bošnjaci ne suko-bljavaju nego da surađuju.

Hrvatska pomaže sistem aparthejda u BiH

Poznato je da Hrvatska iz svog proračuna izdvaja financijska sredstva kao pomoć bh. Hrvatima. Kakav je Vaš stav po tom

pitanju i, prema Vašim saznanjima, čini li se to transparentno?Banac: Ništa protiv toga ne bih imao kad bi se pomoć prenosila, kako

se to inače radi, preko središnjih institucija BiH, te dijelila za potrebe onih udruga i organizacija koje su od koristi svim građanima BiH. U protiv-nom, pomaže se sistem aparthejda, odnosno paralelne ustanove na korist samo Hrvatima. To ima dvojak učinak: prvo, ruši se bosanska cjelovi-tost; i drugo, Hrvate se getoizira. Tako od nečega što se predstavlja pro-hrvatskom politikom dobivate protuhrvatsku politiku. To je Tuđmanov “Catch-22”.

Napomena: Odgovor Prof. Banca “...u očima internacionalne zajed-nice, RS je legalna”, je ispravan, ali mu treba dodati da drugačije ne može niti biti s obzirom da niko od zvaničnih bošnjačkih predstavnika to ne dovodi u pitanje. Kako može internacionalna zajednica ići ispred oštećene strane i kazati “RS je nelegalna”, kada oni na čiji je krvavi račun stvorena RS, to neće da kažu? Kako bilo ko može osporavati RS, ako same žrtve to ne čine, ako je sami Bošnjaci preko svojih zvaničnih organa ne dovode u pitanje?

Hrvatska jednostavno nema sreće sa svojim

predsjednicima. Ili su preveliki ili premaleni

za tu funkciju. Imamo

problema s mjerom.

30

Pokret Muslimanska braća i pad diktatora

Islamski svijet

Piše: Mustafa Prljaa

Pokret Muslimanska braća (Al-Ikhwan al-muslimun) pojaviose u prvoj polovici dvadesetog

stoljeća, tj. 1928. godine, u vrlo teškimi nepovoljnim društvenim uvjetima. Usuštini, bila je to reakcija na jednu poni-žavajuću situaciju u koju su muslimanibili dovedeni. Jedno ogromno geograf-sko područje, čije je stanovništvo ma-hom bilo muslimansko - do tada manje-više kompaktna cjelina - potpalo je podvojnu i političku vlast nemuslimana,prije svih Engleza, Francuza i Italijana,i našlo se pred realnom prijetnjom gu-bitka vlastitog identiteta i subjektiviteta.Dodatnoj konfuziji i obezglavljenostidoprinosilo je i ukidanje institucije hila-feta - simbola muslimanskog jedinstva -od strane kemalističkih vlasti u Turskoj1924. godine te izražena nemoć svih dotada postojećih institucija da napravebilo kakav pozitivan pomak u pravcuprevladavanja takvog stanja. Bile su to,mogli bismo kazati, godine duboke mu-slimanske depresije.

U tom beznađu i općoj musliman-skoj pometnji, skoro da ništa što je nosilo prefiks “islamski”, ili ” “muslimanski”, nije ”funkcioniralo, odnosno nije vršilo svoju ulogu na način primjeren potrebama, vre-menu i okolnostima. U takvoj društvenoj klimi, nakon niza bezuspješnih pokušaja da se visoke vjerske institucije – uključujući i slavni El-Azhar - pokrenu i mobiliziraju svoje snage kako bi se stanje koliko-toli-ko dovelo ured, jedan skoro golobradi mladić, Hasan el-Benna (1906-1949), svršenik Učiteljske škole, po zaposle-nju u Ismailijji donosi odluku da sam pokuša nešto učiniti i osniva svoj pokret – nekolicini mladića kojima je iznio tu ide-ju i koji su mu postavili pitanje kako će nazvati tu svoju orga-nizaciju, rekao je: “Nemojmo biti formalisti – mi smo braća u službi islamu, prema tome, mi smo muslimanska braća!”

Taj naziv je ubrzo zaživio među lju-dima Egipta i pod tim nazivom, za samo nekoliko godina osmišljenoga rada i dano-noćnoga djelovanja na egipatskoj društve-noj sceni, pojavila se tako moćna organi-zacija da joj više ništa nije moglo stati na put. Hasan el-Benna, izuzetna pojava toga vremena, vizionar i reformator kakvoga muslimanski svijet dugo nije imao, definira ciljeve svoje organizacije i donosi program koji dijeli u tri faze: fazu promoviranja ide-je, fazu pripreme i fazu realizacije. Svaka od predviđenih faza trebala je trajati po deset godina. El-Benna je uspješno ostvario prve dvije faze, djelujući prema precizno ustroje-noj unutrašnjoj strukturi pokreta i prema zacrtanoj dinamici, da bi, kad je trebalo preći u završnu fazu, egipatska politička

policija na njega izvršila atentat. Desilo seto 12. februara 1949. godine, nedugo na-kon ubistva tadašnjeg egipatskog premijera Nukrašija (decembar 1948.), inače bliskog saradnika engleskih kolonijalnih vlasti, za šta je optužen pokret Muslimanska braća,budući da je atentator bio formalan pripad-nik tog pokreta.

Ipak, Pokret je, uz sve teškoće i izazoves kojima se suočavao, nastavio djelovati ibez fizičkog prisustva svog harizmatičnog vođe, da bi 1954. godine njegovo djelova-nje bilo zabranjeno i proglašeno nezako-nitim. Ta zabrana ostala je na snazi sve dokraja vladavine Husnija Mubareka.

Ciljevi Pokreta

Pokret Muslimanska braća nikada nijebio politička stranka, već uvijek pokret čijije zadatak bio poduzeti i dovesti dokraja cjelovitu reformu društva, od pojedinca do vlasti. Na samom početku djelovanja,Hasan el-Benna je ljudima govorio:

“Mi nismo politička partija, prem-da je politika, zasnovana na islamskimnačelima, bitna komponenta naše ideje.Mi nismo reformatorsko humanitarnoudruženje, premda humanitarni rad i po-boljšavanje postojećeg stanja spadaju u

red naših najvećih ciljeva. Minismo sportski klub, premda duhovna i tjelesna vježba spa-daju u naša najvažnija sredstva.Mi ne spadamo niti u jednu odtih formacija, jer sve njih stva-ra neki ograničen, lokalni cilj,za određen vremenski period.Nerijetko je to isključiva želja da se osnuje neka asocijacija kako bi se u njoj zadobilo ka-kvo administrativno zvanje.

Ljudi! Mi smo ideja, i vjero-vanje, i sistem, i životni put koji

ne omeđuje nikakva lokacija, koji ne spu-tava rasa, koji ne priječi geografska zapreka i koji će trajati sve dok Allah ne naslijediZemlju i sve što je na njoj. To je stoga štoje to poredak Gospodara svih svjetova išto je to način života Njegova pouzdanog Poslanika.

Mi smo – bez ikakve hvale – ashabiBožijega Poslanika, s.a.v.s. Nakon njega minosimo njegovu zastavu i dižemo je uvis -onako kako su je dizali i oni, mi je razvi-jamo onako kako su je i oni razvijali, mičuvamo njegov Kur’an onako kako su ga i oni čuvali, mi ljudima radost donosimoonako kako su radost pronosili i oni, kaomilost svim svjetovima!”

U svojoj Poslanici omladini (Risala ila eš-šebab) zapisao je:

Novi predsjednik Novi predsjednik EgiptaEgipta

mogao bi biti iz redovamogao bi biti iz redova

muslimmuslimananskog bratsvaskog bratsva


Muslimanska braća su, pak, sa svoje strane od samog početka demonstracija isticali da oni nisu njihovi pokretači, ali da daju punu podršku zahtjevima demonstranata i da će svoje snage uključiti u njihove i snažno se angažirati na reformi političkog sistema Egipta

Možda smo svjedoci i velikih svjetskih

događanja, a ne samo promjene

nekolicine arapskih režima.


“Hoćemo, potom, sebi priključiti svaki dio naše islamske domovine koju je ras-parčala zapadna politika i dezintegrirale je evropske aspiracije. Stoga mi ne priznaje-mo ove političke diobe, niti ćemo se držati međunarodnih sporazuma koji su od naše islamske domovine napravili pocijepane, bespomoćne državice koje agresori s lah-koćom mogu progutati. Mi nećemo šutjeti na uzarpaciju slobode tih naroda, niti na njihovu korišćenju u porobljavanju drugih. Egipat, Sirija, Irak, Hidžaz, Jemen, Tripoli, Tunis, Alžir, Marakeš – svaki pedalj zemlje gdje živi musliman koji izgovara ‘La ilahe illallah’, sve je to naša velika domovina za čije ćemo se oslobađanje, spas i izbavljenje boriti i čije ćemo dijelove priključiti jedne drugima...”

Osnovna karakteristika pokreta kojeg je osnovao bila je oživljavanje izvornih uče-nja islama, oživljavanje prvobitnog duha islama, moralni preporod muslimana, vraćanje pod islamsku jurisdikciju svih po-dručja koja su naseljavali muslimani - na-ročito Palestine - i, naravno, oslobađanje od kolonijalnih vlasti. Pokret je, na svoj speci-fičan način pokušao efikasno odgovoriti najezdi laicističkih, ateističkih, ekstremno liberalnih i inih vrijednosti i koncepcija koje su sa svih strana snažno bile zaplju-snule muslimanski svijet ozbiljno prijeteći da ga istrgnu iz samog njegovog korijena, da ga pometu sa historijske pozornice. Temeljna odrednica tog njihovog pokušaja temeljila se na aksiomu islamskog učenja, tj. da islam predstavlja cjelovit, zaokružen sistem čovjekovog individualnog i društve-nog življenja.

U tom smislu pokret je razradio cjelo-vit, kompleksan i osoben sistem odgajanja i obrazovanja koji je u potpunosti bio in-spiriran kur’anskim i hadiskim sadržaji-’ma, te praksom samoga Poslanika, a.s., i prvih muslimana, gdje se posebno isticao tzv. sistem porodica, kroz koji su prošli svi potonji istaknuti lideri Pokreta. Pored porodice Pokreta, kao temeljnog obrasca cjelokupnog sistema odgajanja i obrazova-nja, korišteni su i drugi obrasci: bataljon, ekskurzija, logorovanje, simpozij, semi-nar i savjetovanje, što je sve činilo jednu kompaktnu cjelinu, dajući svoj doprinos u - kako je zamišljeno - cjelovitoj izgradnji nove muslimanske ličnosti.

Aktivisti pokreta dopirali su i tamo gdje nije dopirao ni jedan zvanični zavod - bio on vjerski, kulturni, sportski, omla-dinski... - zalazili su u kafane, raznorazne klubove, spuštali se do samog dna egipat-ske ulice. Na svim tim mjestima unosili su žar, uvodili nove sadržaje i u ljudima pobuđivali oduševljenje islamom, nadu u budućnost i polet.

Zahvaljujući toj velikoj požrtvovanosti svojih članova, njihovoj discipliniranosti pri realizaciji zacrtanih programa i odanosti

ideji, Pokret je za veoma kratko vrijemeosvojio simpatije ljudi u Egiptu i ubrzo seproširio i izvan njegovih granica. Za samonekoliko godina brojao je pola miliona čla-nova – što je za ondašnji broj stanovnika Egipta bio fascinantan broj - i bio ne samonajrespektabilnija, najorganiziranija i naj-moćnija društvena činjenica na egipatskojpozornici, već - zahvaljujući svom sveo-buhvatnom programu reforme zajednice- i ekonomski snažan i neovisan, što je za-smetalo ne samo engleskim okupacionimvlastima već i domaćim strukturama vlasti.Pokret se sve razgovjetnije uobličavao kaojedno autonomno društvo, neovisno odonog iz kojeg je izrastalo, s prenaglašenomvitalnošću i snagom, s neobično jasnomvizijom budućnosti i s realnim izgledima da “usisa” ono što je preostajalo od starog,onemoćalog društva. Stoga se u drugoj de-kadi svoga djelovanja počinje - što je biloneizbježno i, k tome, očekivano - suočava-ti s ozbiljnim izazovima i prijetnjama odkojih su neke bile vrlo opasne.Sve to na kraju te dekade, 1949.godine, - dvadeset godina odosnivanja Pokreta - dovodi doPPatentata na njegovog osnivača Hasana el-Bennaa od stranepolitičke policije.

Pokret Muslimanska braća,zahvaljujući svom unutrašnjemustrojstvu koji je producirao in-telektualno i duhovno snažneličnosti, uspio je preživjeti sveizazove s kojima se suočavao iopstati sve do današnjih dana.On je još uvijek respektabil-na društvena snaga u većembroju muslimanskih zemalja,uključujući i Egipat u kojem jeponikao.

Pokret u novim okolnostima

Nakon što je njihova ak-tivnost u Egiptu označena nezakonitom,Muslimanska braća su se suočila s pravimpogromom. Režim predsjednika Džemala Abdunasira (Nasera), kojega je Pokret idoveo na vlast, krvavo se obračunavao sa njima. Naime, Naser je odstupio od pro-gramskog opredjeljenja Pokreta – da se nesvrstava u tabor nikoje strane sile, već da političke odluke donosi samostalno, za-stupajući načela i idući za interesom svojevjere, svoga naroda i svoje zemlje – i timeMuslimansku braću okrenuo protiv sebe.Sve od tada oni su hapšeni i mučeni, izvrga-vani torturama, uzurpirana im je imovina istajano je na put i njihovom individualnomdruštvenom etabliranju. Njihovo snažnoprotivljenje mirovnom sporazumu izmeđuEgipta i Izraela, koji je u Kemp Dejvidu1978. potpisao predsjednik Enver es-Sadat,a kojim se Egipat praktično obavezivao da

neće štititi Palestince od izraelskih ugnje-tavanja i ubijanja, njihovu situaciju učinilo je još kompleksnijom i težom. Paralelno sa tim, njihov ugled u egipatskom narodu sve je više rastao. Suštinski, narod ih je doživ-ljavao i kao jedinu stvarnu opoziciju omra-ženom režimu.

Ustanak egipatskog naroda protiv režima Husnija Mubareka iznenadio je svijet, a u srca zapadnih zemalja - ponaj-više Amerike - i Izraela unio je zebnju, jer je Mubarek bio ključni arapski saveznik tih zemalja. Primijetna je bila zbunjenost Zapada, dok su iz Izraela stizali vapaji da se učini sve da se Mubarek održi na vlasti i spasi se njegov režim. No, kako nije bilo nade da se Mubarek može održati, Zapad ga se i odrekao te dao svoju podršku de-mokratskim demonstracijama i zahtjevima demonstranata, uz eksplicitno isticanje za-htjeva da se ne smije dopustiti da vlast pre-uzmu “fundamentalistička” Muslimanska braća, koja “i nisu imala nikakve uloge u

organiziranju demonstracija”i koje, prema tome, “nemaju pravo ni uživati u njihovim plodovima”.

Muslimanska braća su,pak, sa svoje strane od samog početka demonstracija isticali da oni nisu njihovi pokreta-či, ali da daju punu podršku zahtjevima demonstranata i da će svoje snage uključiti u njihove i snažno se angažirati na reformi političkog sistema Egipta. Uz to, više puta su ponovili da neće kandidirati svoga kandidata za izbor no-vog predsjednika Egipta, ali da će podržati onog kandidata koga budu smatrali najboljim rješenjem za Egipat, arapsku naciju i muslimanski um-met. To praktično znači da će sljedeći predsjednik Egipta

biti čovjek za kojega se opredijeli Pokret, jer Muslimanska braća nesumnjivo uži-vaju najveću popularnost, ali i najveće povjerenje egipatskog naroda tako da će narod i glasati za onog za koga se izjasni taj Pokret. Kako najnovije vijesti (16. fe-bruar, www.aljazeera.net) najavljuju da će i Muslimanska braća osnovati vlastitu političku stranku i preko svoje stranke ostvarivati svoje političke ciljeve, to je sko-ro izvjesno da će naredni izbori za pred-sjednika Egipta na čelo države dovesti čo-vjeka iz njihovih redova. To će na Bliskom Istoku imati široke i duboke implikacije i značajno promijeniti političku kartu tog područja, te utjecati na preraspodjelu sna-ga i na svjetskoj političkoj sceni. Možda smo svjedoci i velikih svjetskih događa-nja, a ne samo promjene nekolicine arap-skih režima.

To praktično znači da će sljedeći predsjednik Egipta biti čovjek za kojega se opredijeli Pokret, jer

Muslimanska braća

nesumnjivo uživaju najveću

popularnost, ali i najveće povjerenje egipatskog

naroda.

32

Mladi i društvoMladi i društvo

Brojna istraživanja su pokazala porast nekih oblika kriminaliteta upravo u prilikama privrednih kriza i depresija. Prema Hetingu u Njemačkoj je 1923. godine bilo 120.000 delinkvenata više nego u prethodnoj godini, a što je značajno s obzirom da je spomenuta godina poznata po visokoj inflaciji koja je ekonomski osiromašila zemlju, te je teško pogodila najsiromašnije slojeve stanovništva, koji su se u takvoj situaciji većinom odali kriminalu

Piše: Džemal Subaši

Relativno rano su počela RRistraživanja o mjestu kojeRRzauzimaju klima i geograf-RRski položaj kao makrosocijalni faktoru etiologiji kriminaliteta. Tridesetihgodina devetnaestog stoljeća počinjese izučavati kretanje kriminaliteta kaomasovne društvene pojave. Brojni sta-tističari, ekonomisti i sociolozi vršerazličita istraživanja kako bi utvrdi-ti postojanje zakonitosti u nastankuove društvene pojave. To je i periodnastanka kriminalne statistike koja je odigrala veliku ulogu u izučavanjuovog fenomena.

Klimatski i geografski položaj

Otac kriminalne statistikeAdolf Kette je prvi isticao da je kriminalitet zakonita društvena pojava, te je naveo faktore koji utiču na njen nastanak. U te faktore, pored ostalih, on ubra-ja i klimu i godišnje vremen-ske varijacije. (R. Mlađenović - Kupčević, Kriminologija,Sarajevo 1982., str. 62). Kriminološko značenje fizičke okoline ispitivalo se uglavnom u odnosu na klimu, godišnja doba i meteorološke uslove neke zemlje. Quetelet, Gerry, Ferry, Achaffenberg i drugi autori su pokušavali statistički dokaza-ti da se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj u toplijim predjeli-ma tih zemalja, u ljetnim mjese-cima češće čine krvni delikti, a da su imovinski delikti učestaliji u hladnijim predjelima i u zim-skim mjesecima. (M. Singer, Kriminologija, Zagreb, 1994.,str. 71). Istraživanja su išla do te mjere da su pojedini autori izvodili zaključke o postojanju korelacije između prosječne tem-perature zraka, stepena vlažno-sti i učestalosti kriminaliteta. Takav pristup uzrocima kriminaliteta doživio je neuspjeh. Kritičari su oštro reagovali ocijenivši takav pristup primitivnim. Oni su naglašavali da se pri utvrđivanju takvih korelacija nije do-voljno vodilo računa o socijalnim razlikama i ekonomskim prilikama pojedinih predjela, kao i o kvalitetu i smjeru djelovanja organa otkrivanja.

Klima i geografski položaj u novijoj kri-minološkoj literaturi zauzimaju skromno mjesto. Razlog tome jeste što novija istra-živanja koja koriste savremene statističke metode, nisu mogla potvrditi ranija stano-višta. Prema novijim istraživanjima razlozi oscilacija u obimu i strukturi kriminaliteta prije bi se mogli pripisati radnim i kulturnim

događajima u različitim godiš-njim dobima, nego klimatskim i geografskim uslovima.

Teritorij - obilježja

Uporedo sa istraživanjima o povezanosti kriminaliteta sa klimatskim i geografskim uslovima tekla su i istraživa-nja o odnosu kriminaliteta i karakteristika određenog teritorija. Poseban doprinos u izučavanju uzroka krimi-naliteta kao i maloljetničke delinkvencije dali su radovi Shawa i McKaya. U toku 1920-tih, grupa sociologa s bazom u Chicagu razradila je ekološki pristup prouča-vanju društvenog života, a u središte svojih istraživanja je stavila grad. Oni su ekološku koncepciju primijenili na rast gradova i dokazivali kako se u toku rasta gradova stvaraju ra-zličite četvrti, od kojih svaka ima svoj karaterističan stil ži-vota. U sklopu tih istraživanja Shaw i McKay su analizirali problem maloljetničke delin-

kvencije polazeći od ekoloških karakte-ristika teorija, od demografske strukture, od organizacija i udruženja na nekom teritoriju, kao i od specifičnih oblika organiziranog zločina. Shaw i McKay podijelili su grad Chicago na pet zona koje su šire u koncentričnim krugovima od poslovnog centra grada. Analizirali su stopu zločina u svakoj od tih zona i


Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (VI): Neposredni društveni uzroci delinkventnog ponašanja: Nezavisni odnosi među društvenim slojevima – makrosocijalni faktori

Ekonomske krize i privredne depresije kao jedan od moćnih kriminogenih faktora

Nezaposlenost i siromaštvo

u prvom redu pogađa

porodice, te u takvim okolnostima dolazi i do

poremećaja u samim

porodičnim odnosima, te

dolazi do ličnih kriza i sukoba.

33

otkrili da se stopa delinkven-cije neprestano smanjuje odzone 1, područja koje okru-žuje poslovni centar grada,sve do zone 5 u predgrađima.Oni su teritorijalne razlike ukretanju i strukturi kriminali-teta unutar grada objašnjavalifunkcionalnim razvojem poje-dinih dijelova grada koji uzro-kuje ekonomsku i socijalnudiferencijaciju na pojedinimpodručjima. Vršeći analize de-mografskih podataka zaklju-čivali su da se zone u znatnojmjeri nastanjene osobama kojesu imigrirale, crnim doseljenicima iz juž-nih država, kao i bijelcima niskih priho-da. U tim gradskim četvrtima je izražena socijalna dezorganizacija čiji su znakovi delinkvencija, prostitucija, kockanje i igre na sreću, ilegalna upotreba droge, velika potrošnja alkohola, nasilje i razorene obi-telji i dr. Ponašanja tipična za prijelaznu zonu. Shaw i McKay nadalje konstatuju da su “godinu za godinom, desetljeće za desetljećem za ista područja karakteri-stične iste koncentracije delinkvencije”.To je dijelom posljedica razvoja devijan-tnih normi i vrijednosti koje se prenose s jednog pokoljenja na drugo, ali ni teorija strukture niti teorija supkulture ne mogu do kraja objasniti zločinačku devijan-tnost. (Prof. I. Bakić, Sociologija, Sarajevo, 1997., str. 242). Schaw i McKay su dali objašnjenje delinkventnog ponašanja kao individualne pojave. Naime, oni smatra-ju da maloljetnik postaje delinkvent tako što usvaja vrijednosne norme i oblike po-našanja delinkventne skupine, a koje se obrazuju samo u nekim užim područjima grada. Ovoj koncepciji je upućeno mnoš-tvo kritičkih primjedbi. Jedna od mnogih je i ta da se ne može objasniti sve veći ebroj maloljetnih delinkvenata iz dijelova

grada koji nemaju obilježja de-linkventnih područja, kao i toda na područjima s najvećomstopom kriminaliteta većina mladih ne postaju delinkventi.Korištenjem ekološkog modela u brojnim istraživanjima kri-minaliteta i drugih negativnihpojava došlo se do spoznaje da određene sredine pojedinih re-jona i gradskih četvrti utiču na razvoj delinkvencije. Posebnoje utvrđeno istraživanjima da je veći postotak maloljetnihdelinkvenata u većim industrij-skim gradovima nego u ma-

njim gradovima ili ruralnim sredinama. Tose opravdava činjenicom da urbane sredinesadrže sve potrebne elemente koji privlačedevijante. Naime, radi se o područjima na kojima su smješteni objekti s turistič-kim poslovnim, ugostiteljskim, zabavnimi drugim sadržajima, a koji su atraktivniza kriminalne i prekršajne akte. Međutim,razlika između grada i sela u tom pogledunije samo u broju zločina nego i u vrsti.Jedna od glavnih karakteristika seoskog kriminaliteta jeste relativno veći broj kri-vičnih djela protiv života i tijela, dok seostali delikti znatno manje vrše nego što jeto slučaj u gradu. Za relativno manji stepenkriminaliteta na selu postoji više razloga.Takav razlog je postojanje neformalne so-cijalne kontrole na selu, koja mehanizmomspontanog grupnog pritiska efikasno sprje-čava potencijanog delinkventa, već u naj-manjoj fazi njegove namjere. Pored toga,razlike u bogatstvu su manje na selu negou gradu, što je za delinkvenciju važno, pa je zbog toga ona na selu manja. Uz ove ra-zloge može se još dodati: manji broj prilika i iskušenja, manja je pokretljivost stanov-ništva, najpovoljnije su okolnosti za skri-vanje nakon izvršenog delikta, itd. (Prof. I.Bakić, Sociologija, Sarajevo, 1997., str. 279).

Društveno-ekonomski procesi – privredne i ekonomske prilike u zemlji

Svaku društvenu zajednicu karakterišemnoštvo društveno-ekonomskih procesa i kretanja koji mogu imati manje ili veće kriminogeno značenje u složenoj etiologiji kriminaliteta kao socijalne pojave. U lite-raturi se najčešće spominju loše privredne i ekonomske prilike u zemlji, odnosno ekonomske krize i privredne depresije kao jedan od moćnih kriminogenih fakto-ra. Brojna istraživanja su pokazala porast nekih oblika kriminaliteta upravo u prili-kama privrednih kriza i depresija. Prema Hetingu u Njemačkoj je 1923. godine bilo 120.000 delinkvenata više nego u prethod-noj godini, a što je značajno s obzirom da je spomenuta godina poznata po visokoj inflaciji koja je ekonomski osiromašila ze-mlju, te je teško pogodila najsiromašnije slojeve stanovništva, koji su se u takvoj si-tuaciji većinom odali kriminalu. Također je poznato da je za vrijeme velike svjetske krize koja je započela 1929. godina u ve-ćini zemalja kriminalitet naglo porastao. Naime, za vrijeme privrednih kriza dola-zi do smanjenja materijalnih dobara, te naglog porasta cijena proizvoda, što pre-rasta kupovne moći većine stanovništva, a također i do nezaposlenosti među sve većim brojem stanovništva, što je slučaj i u našoj zemlji. Nezaposlenost i siromaš-tvo u prvom redu pogađa porodice, te u takvim okolnostima dolazi i do poreme-ćaja u samim porodičnim odnosima, te dolazi do ličnih kriza i sukoba. Nastaje jedna konfliktna situacija iz koje se izlaz traži u delinkventnom ponašanju. Prema mišljenjima većine autora, privredne kri-ze i depresije značajno utiču na javljanje određenih oblika kriminaliteta, u prvom redu imovinskih delikata.

Međutim, u literaturi se upozorava i na mogući porast kriminaliteta kao posljedicu raznovrsnih problema koji prate ekonom-ski razvoj. Ali se, istovremeno, ne mogu adekvatno objasniti uzročne veze između kriminaliteta i razvoja. Razlog tome je što su oba ova koncepta dinamična i što nema-ju općeprihvaćenih pokazatelja. Ipak, očito je da ekonomski razvoj i mijenjanje društva izaziva promjene u društveno-ekonomskoj strukturi, što bi moglo uticati na devijan-tno i delinkventno ponašanje. Ekonomski rast i razvoj prate i određene pojave koje mogu, u određenim situacijama, imati kriminogeno značenje. Te popratne pojave su: neplanska urbanizacija, nejednakost u raspodjeli dohotka, raspadanje porodica, društvena mobilnost, kidanje tradicional-nih veza i dr., koje u zajedništvu sa drugim faktorima doprinose kriminalitetu. To se, posebno, negativno odražava na mlade koji se tom prilikom ne mogu prilagoditi novo-nastalim uslovima.


Prema mišljenjima

većine autora, privredne krize

i depresije značajno utiču

na javljanje određenih

oblika kriminaliteta, u prvom redu imovinskih delikata.

34

Pripremio: Mr. Semir Imamovi

Viđenje meleka i poslanika

Čuo sam od nekih svojihprijatelja da su vidjeli me-leka Džibrila, a neki su

mi opet pričali da su se selamili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Da li je takvo neštouopće moguće?

Dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid

U vjerodostojnom hadisu kojeg je zabilježio Imam Muslim u svomSahihu, pojašnjava se da su meleci bića stvorena od svjetlosti (nura). Bilo kakva i bilo čija tvrdnja da ih je neko vidio unjihovom stvarnom obliku (suretu) nemože biti istinita, osim ako dolazi odAllahovog poslanika (vjerovjesnika),čiju riječ je obaveza prihvatiti kao suštuistinu. Običan smrtnik može vidjetimeleka samo ukoliko se on, uz Božijiizun (dozvolu), preobrazi u čovjeka,što potvrđuju mnogobrojni slučajevikoji su se desili u ovome ummetu, ali iprijašnjim narodima, a o čemu svjedo-če vjerodostojni hadisi i predanja. AkoPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem,kao najsavršenije i najpotpunije ljudskobiće, nije mogao fizički podnijeti viđe-nje Džibrila u njegovom stvarnom liku,sa šesto krila kojima je prekrio obzor-ja, kako je onda moguće da to podneseneko drugi, ako je uopće istina da sutvoji prijatelji nešto vidjeli. Rekao je šejhSulejman el-Eškar: “Budući da su me-leci bestjelesna svjetlosna bića, ona suljudskom oku nevidljiva, posebno kada se ima u vidu činjenica da Allah, džellešanuhu, čovjeka nije obdario takvom

sposobnošću. U njihovom stvarnom liku (suretu), od ovoga ummeta, me-leke je vidio samo Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, on je dva puta vidio Džibrila u njegovom stvarnom liku. Vjerodostojni hadisi upućuju na to da ostali ljudi mogu vidjeti meleka samo ukoliko se on preobrazi u čovjeka.” (‘Ālemul-melāiketil-ebrâr,

p11.). Isti uče-

njak, u kontekstu odgovora onima koji smatraju da je poslanik trebao biti iz reda meleka, kaže: “Četvrto: poslanik

j j p

je čovjek, a ne melek i zbog toga što je vizualni kontakt sa melecima gotovo nemoguć. Oni koji to traže, u biti, ne razumiju prirodu (narav) meleka, kakva su to u suštini stvorenja, te na kakve bi sve fizičke poteškoće naišli ukoliko bi, umjesto sa čovjekom, bili prinuđe-ni komunicirati sa melecima. Kontakt sa melecima i njihovo optičko viđenje nije nimalo bezazlena stvar, kako se to njima, na prvi pogled, činilo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pored određenih psihofizičkih predis-pozicija i kvaliteta kojima je bio obda-ren, kada je vidio Džibrila u njegovom stvarnom suretu, toliko se uplašio da je žurno otrčao kući i od svojih uku-ćana zatražio da ga pokriju (umotaju). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, prilikom primanja objave, osjećao veliki pritisak i napor. Allah, dželle šanuhu, na ovaj njihov poziv (da poslanik treba biti iz reda meleka) odgovara: Onoga Dana kada ugledaju meleke grješnici se neće radovati i uzviknut će: “Sačuvaj nas Bože!” (El-Furkan, 22.). Stoga je jedina prihvatljiva i logična opcija da poslanik bude iz reda ljudi, kako bi oni, kojima je on poslan, mogli bez problema komu-nicirati s njim, učiti od njega propise i ispravno razumijevanje (rezonovanje) stvari, jer da je kojim slučajem druga-čije, da je poslanik melek, sve to ne bi bilo moguće. U tom smislu su i riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: A ljude je, kad im je dolazila objava, od-vraćalo od vjerovanja samo to što su govo-rili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka

poslao?” Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba me-leka za poslanika poslali.” (El-Isra, 94.,”95.). A kako oni koji hode Zemljomi koji je nastanjuju nisu meleci, negoljudi, onda je u skladu sa Allahovommudrošću i milošću, da im objavu do-stavljaju ljudi a ne meleci, kao što kažeUzvišeni, u prijevodu značenja: Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao,da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Ali ‘Imran, 164.).S obzirom da ljudi ne mogu vidjeti me-leke, niti kontaktirati s njima, osim uznesnošljivu poteškoću, onda bi, ukoli-ko i dalje insistiraju da poslanik budemelek, jedina moguća opcija bila da imse on pojavi u ljudskom suretu (liku),ali to bi također kod njih stvorilo nedo-umicu: da li se stvarno radi o meleku,ili čovjeku, tako da ni to ne bi imaloneku posebnu svrhu. Štaviše, slanjem

j

meleka u ljudskom liku ne ostvarujese primarni cilj poslanstva, budući da melek, iako u ljudskom liku, ne osjeća i ne doživljava stvari onako kako ih do-življava čovjek.” (Er-Rusulu ve r-risālāt, tt72., 73.).

Što se drugog dijela pitanja tiče, a )

ono je da li je moguće vidjeti Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, na javi, ka-žemo da takvo nešto nije moguće,osim u iskrivljenom vjerovanju nekihfrakcionaških skupina. Takvo vjero-vanje nema uporište u Šerijatu niti u

p j

stvarnosti. Odmah nakon Poslanikovesmrti, u vrijeme njegovih odabranihashaba, desili su se krupni događaji,koji su do temelja protresli do tada re-lativno mirnu muslimansku zajednicu,i postojala je velika potreba za njegovimprisustvom i posredovanjem, no da li seto ikada desilo? Nije, i pored njihoveprevelike ljubavi prema njemu i njegoveprema njima! Ako bi neko rekao: ‘A šta je sa Poslanikovim, sallallahu alejhi vesellem, riječima: -Ko me vidi u snu, vi-djet će me i na javi (Buharija i Muslim)’,

FetveAktuelna pitanja i dileme

Ko me vidi u snu, vidjet će me i na javi (u Džennetu)Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


35

kažemo da ovaj hadis ne zna-či da će ga vidjeti na ovomesvijetu, nego u Džennetu.Rekao je imam Nevevi u ko-mentaru ovog hadisa: ‘U vezisa značenjem ovog hadisa postoji nekoliko tumačenja:prvo, da se ovdje misli na nje-gove savremenike, koji su ga vidjeli u snu, ali još nisu biliučinili hidžru, Allah će imomogućiti da učine hidžru ida ga uživo vide; drugo, da će se san onoga koji usni-je Poslanika, obistiniti na onome svijetu, u Džennetu,kada će ga moći vidjeti svinjegovi sljedbenici, treće, da će onaj ko usnije Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,biti počašćen na budućem svijetu nje-govom blizinom i šefatom, i sl.” (Šerhu

j

Sahīhi Muslim, 15/26.). Ibn-Hadžer prenosi od Ebul-Abbasa el-Kurtubija da je rekao: “Nije potrebno imati neko posebno znanje niti posjedovati poseb-nu pamet da bi se shvatila ništavnost ovakvog mišljenja, jer ono nužno impli-cira da onaj ko ga vidi, vidi u njegovom pravom liku, da bude viđen u isto vrije-me na dva različita mjesta, da je u ovom trenutku živ, da je napustio svoj kabur, obilazi ljude i selami se snjima, da je njegov kabur trenutno prazan i da onaj koji ga zijareti, prilikom posjete njego-vom mesdžidu, ustvari zijareti prazan

kabur, i naziva selam onomekoji nije tu, i sl.” (Fethul-bāri, 12/384.). Prethodnimimplikacijama možemo do-dati još jednu izuzetno važnuopasku: da je moguće vidjetiPoslanika, sallallahu alejhi vesellem, nakon njegove smrti,onda bi, po definiciji koju supostavili učenjaci hadisa, svioni koji su ga vidjeli, istog momenta morali biti progla-šeni njegovim ashabima, i tobi tako potrajalo do Sudnjeg dana.

Psovanje Božijih blagodati

Cijenjeni šejhu, zanima me da li se psovkom hljeba,

kukuruza, i drugih žitarica i njenihproizvoda (kifla, krofna i sl.) izlazi iz vjere ili ipak ne. Da li je u pitanju ma-nji prijestup, ili je veliki grijeh u pita-nju ali koji ne izvodi iz dini-islama.Imam nekoliko prijatelja koji, hvala Allahu, obavljaju redovno namaz alipod srdžbom ponekad opsuju dotič-ne stvari, jer kako kažu “ne mogu se kontrolisati” te da psuju kada su “van sebe”. Pokušavam im ukazatina grijeh ali bez uspjeha, nažalost.Iz tog razloga ja bih Vas zamolio da mi predočite propis po ovom pita-nju iz Kur’ana i Sunneta Poslanika a.s., tj. koliki je grijeh kada je riječ

o psovkama spomenutih stvari, te da mi savjetujete na koji način da ja njima ukažem na psovku, jer je ova stvar sveprisutna u našem društvu, nažalost i među vjernicima.

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminEs-selamu alejkum! Oduvijek je naš

narod doživljavao psovanje hrane, kao velikog Allahovog nimeta od kojeg za-visi život svih živih bića, kao neku vr-stu bogohuljenja i gotovo poput psovke same vjere. U Kur’anu i Sunnetu se ne tretira izravno to pitanje, budući da se takvo što nije dešavalo u ono vrijeme, a i u kasnijem vremenu je gotovo ne-zamislivo. To mogu činiti samo veli-ki nezahvalnici i veliki grješnici. Zato se posebno čudimo Vašoj tvrdnji da to rade osobe koje navodno redovno klanjaju namaz. Kakvo je to klanjanje ako ih namaz ne sprječava da čine tako gnusan grijeh kakav je psovanje hrane!? Zar se ne boje Boga da im uskrati taj svoj nimet i da ih učini mahrumima? Takvima treba na lijep način sugerirati da preispitaju svoj iman i da se pokaju zbog takvih psovki uz čvrstu odluku da to više neće činiti. Nije slučajno da je Poslanik, a.s., savjetovao jednog as-haba riječima: “Ne srdi se!”, jer srdžba je izvor mnogih zala i belaja. Vjernici i namaščije ne mogu činiti takve psov-ke, pa ni u srdžbi. To dvoje je nespo-jivo. Naravno, u savjetovanju treba biti mudar i odmjeren, kako ono ne bi uzrokovalo još veći grijeh i nevolju.

Ako bi neko rekao: “A šta je sa

Poslanikovim, sallallahu alejhi

ve sellem, riječima:

‘Ko me vidi u snu, vidjet će me i na

javi’ (Buharija i Muslim),

kažemo da ovaj hadis ne znači da će ga vidjeti

na ovome svijetu, nego u

Džennetu.


36

Piše: Muhamed Abdun-Nasir el-UvejdPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatli

G ovoreći o def iniciji str-pljivosti u svojoj knjiziZemmul-heva, Ibnul-

Dževzi je, između ostalog, rekao:“Sabr u jeziku znači zabraniti, za-rtvoriti, suzdržati, i onaj ko neko-me nešto zabrani, on ga samim timtjera da trpi i sabura. Mjesec ra-mazan se naziva mjesecom strplji-vosti jer se u tim danima vjernicisustežu od jela, pića i intimnog odnosa. Dakle, strpljiv je onaj kojise susteže od onoga za čim teži nje-gova duša, kao i onaj koga je pogo-dilo iskušenje, pa on u ime Allaha trpi i podnosi to iskušenje bez oča-javanja i srdžbe.”

Neko je upitao Džunejda označenju strpljivosti, pa je re-kao: “Strpljivost je dočekivanjebola i iskušenja bez ljutnje i srž-dbe.” A Zunun el-Misri je rekao:“Strpljivost znači udaljavati se odprijestupa, biti smiren u srdžbi iprikazivati se bogatim u stanju si-romaštva te ne jadati se ljudima.”

Postoje dvije vrste jadikovanja ili jadanja. Jedno je jadanje Allahuna svoje stanje i ono ne poništava

Put do Dženneta je popločaniskušenjima i teškoćama,a put do Vatre strastima i porocima. Pa kako će ondačovjek ući u Džennet ako ne bude strpljiv na iskušenjima i ako ne bude strpljiv u sustezanju od poroka i strasti

sabur. Primjer za to je Jakub, a.s.,koji je, nakon što je izgubio sina Jusufa, govorio: “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate” – reče on.”(Jusuf, 86.). A drugo je jadanje ljudima na težinu stanja i iskušenja. Ova vrsta jadanja je u suprotnosti sa strpljivošću i ona je zapravo poništava. Jedan pobožnjak je čuo čovjeka kako se žali svome drugu na svoje teško materijalno stanje, pa mu je prišao i rekao: “Kako te nije stid da se žališ na Milostivog Gospodara, onome ko te ne razumije i ko nema milosti.”

Vrste strpljivosti

U islamskoj literatu-ri spominju se tri vrste strpljivosti: strpljivost u pokornosti Allahu, strpljivost u ostavljanju grijeha i strpljivost na udarcima sudbine.

Sabr ili strpljivost u pokornostiAllahu postiže se prije svega spozna-jom i sviješću da su posljedice pokor-nosti sretan kraj na dunjaluku i vječna nagrada na ahiretu.

Ibnul-Kajjim el-Dževzi je u svojoj knjizi Tarikul-hidžretejnnabrojao sljedeće uzroke strpljivo-sti u sustezanju od grijeha. Prvo, svijest o odvratnosti grijeha i spo-znaja da je Allah zabranio grijehe kako bi čovjek zaštitio i sačuvao svoju dušu od poroka koji je upro-paštavaju, kao što brižan otac čuva i štiti svoje dijete od svega što bi mu moglo štetiti. To je uzrok koji bi svakog razumnog čovjeka trebao da odvrati od grijeha, čak i onda kada se taj grijeh ne bi vezivao za

kaznu na Sudnjem danu. Drugo,stid od Allaha. Iskreni i ubijeđe-ni vjernici znaju da ih Allah vidi ičuje i oni se stide da ih Allah vidiu grijehu te strahuju da ne izazo-vu Njegovu srdžbu. Treće, čuvanjeblagodati koje nam je Allah poda-rio, jer grijesi poništavaju blago-dati tako da kad god čovjek počini

grijeh, od njega ode neka blagodat, shodno poči-njenom grijehu, a kada se pokaje i vrati u okri-lje pokornosti Allahu,onda se vrate i blagodati.Neko od islamskih uče-njaka je rekao: “Učiniosam grijeh zbog kojeg godinu dana nisam biou stanju da ustajem na noćni namaz.” Drugije kazao: “Zbog grijeha koje sam počinio uskra-ćeno mi je razumijevanjeKur’ana.” Četvrto, strah

j j j

od Allahove kazne, a to se postižeiskrenim vjerovanjem u Njegovuprijetnju i obećanje, vjerovanjemu Allaha, vjerovanjem u objavlje-ne Knjige i Allahove poslanike.Uzvišeni je objavio: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.(Fatir, 28.). Rečeno je: “Dovoljno je čovjek učen ako je bogoboja-zan, a dovoljno je neznalica akoje obmanut u pogledu Allahovenagrade i kazne.” Peto, ljubav pre-ma Allahu. Onaj koji voli pokoranje Onom kojeg voli. Što je sna-

j j p

ga ljubavi u srcu veća, pokornostje jača kao i ostavljanje grijeha.U tom smislu su i riječi Omera,r.a.: “Divan li je vjernik Suhejb,i kada ne bi posjedovao strah odAllahove kazne, on ne bi činio gri-jehe.” Šesto, svijest o lošim poslje-

g

dicama i tragovima koje ostavljaju

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: Sabr (strpljivost) – I dio

Strpljivi će biti bez računa nagrađeni

Strpljivost je poput rasnog

konja koji se nikada ne

spotiče, ona je nesalomljiva, britka sablja, nepobjediva

vojska i sigurno

utvrđenje.


37

grijesi, kao što su: crnilo na licu, tmina u srcu, tjeskoba u grudima, tuga i beznađe, očaj i depresija, kukavičluk, zaboravljanje nau-čenog znanja, nestanak sigurno-sti i osjećaj straha i usamljeno-sti. Griješnik osjeti žestinu vatre u svom srcu prije Sudnjeg dana i prije džehennemske vatre koja će do srca dopirati.

Strpljivost na iskušenjima

Postoje mnogi razlozi koje bi vjernike trebali motivirati i pod-staknuti na strpljivost na iskuše-njima i udarcima sudbine, a mi ćemo spomenuti neke od njih. Prvo, dokazi o nagradi i sevabima za iskušenje, kao i dokazi o tome da iskušenja brišu grijehe i da su dio sudbine koju je Allah odredio i koja je zapisana prije nego je čo-vjek i stvoren, tako da očajavanje neće donijeti ništa dobro. Drugo, svijest o tome da su iskušenja za-pravo posljedica grijeha. U tom smislu je i kur’anski ajet: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog gri-jehova koje ste zaradili, a on mnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30.). Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: “Nedaće ne dolaze osim s grijesima, a ne otklanjaju se osim pokajnjem.” Treće, spoznaja da je iskušenje

poput gorkog lijeka kojiće na kraju biti uzrokomozdravljenja i potpunog izlječenja. Zato vjernicine trebaju gledati na gor-činu lijeka, već na njego-ve posljedice. Uzvišeni jeobjavio: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas;nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare,216.). Četvrto, svijest da

(

nedaća ne dolazi da uništi čovjeka,već dolazi kao iskušenje i provjera strpljivosti. Ako se čovjek strpi na nedaćama i bude postojan, onda će mu Allah, dž.š. ukazati poseb-nu počast i učiniti ga odabranimrobom ili evlijom, a ako se poko-leba i izrazi svoje nezadovoljstvoAllahovom odredbom, onda će seiskušenje samo povećati i jedna nevolja će se pretvoriti u mnoštvonevolja, kao što se kod strpljivog čovjeka jedna nevolja na kraju pre-tvori u mnoštvo blagodati. Peto,svijest o tome da Allah putemiskušenja želi da vjernici potvrdesvoju pokornost i vjerovanje u sva-koj situaciji. Nije istinski Allahov rob onaj ko obožava Allaha samokada mu je dobro, a kada ga snađeiskušenje, onda očajava i zaboravina Allaha. Iskušenja su za vjernike

poput vatre koja odvaja patinu od zlata, pa ono ostane čisto i zablista svojim punim sjajem.

Dunjalučki dani su dani sabra

Život na dunjaluku jeprotkan različitim vrsta-ma iskušenja tako da ljudi imaju potrebu za strplji-vošću u svim vremenima

i svim generacijama, kao što imaju potrebu za hranom, vodom i zra-kom. Kroz ljudski život se nepre-stano smjenjuju radost i tuga, sre-ća i nesreća, smijeh i suze, a da bi čovjek ostao uspravan i izdržao sva iskušenja, najbolje je da se naoru-ža strpljivošću. I sljedeći primjeri i predaje to potvrđuju.

Ibn Ebi Dunya u svojoj knji-zi El-I’tibar ve a’ kab es-surur vel-ahzan, spominje predaju od IbnAbbasa u kojoj je on rekao: “Nećete sresti ljude da im drugi govore: ‘Blago njima’, a da im vrijeme nije pripremilo dane kada će im govo-riti: ‘Teško njima’.TT ” A Ibn Mes’ud je rekao: “Svaka radost sa sobom nosi tugu, i nema ni jedne kuće koja se ispuni radošću a da nakon toga neće biti ispunjena žalošću.” Prenosi se od Jezida ibn Mehleba da

Rečeno je: “Dovoljno je čovjek

učen ako je bogobojazan, a dovoljno je neznalica ako

je obmanut u pogledu Allahove nagrade i kazne.”


je rekao: “Jedanput sam nosio dva tovara miska iz Horosana za hali-fu Sulejmana ibn Abldulmelika, pa sam došao pred vrata dvorca njego-vog sina Ejuba koji je bio presto-lonasljednik. Njegov dvorac je bli-stao od sjaja, a kompletna posluga je bila obučena u žute uniformenakićene zlatom. Zatim sam ušaou drugi njegov dvorac u kojem jebila posluga sa zelenim odijelima inakitom od smaragda. Ušao sam usobu u kojoj je bio Ejub sa svojomženom i predao mu dva tovara mi-ska. Jedanaest dana nakon toga,ponovo sam došao u Šam, ali su

J g

sada Ejubovi dvorci zjapili prazni.U njima nije više bilo ni Ejuba, ninjegove porodice, niti posluge. Svisu pomrli od kuge.”

U predaji, koju također bilje-ži Ibn Ebi Dunya, spominje se da je učenjak Seid Ebu Osman rekaojednoj sredovječnoj ženi na čijemlicu su još uvijek bili tragovi lje-pote i s kojeg osmijeh nije sila-zio: “Vjerovatno su ova ljepota ista lni osmijeh posljedica sretnog života u koji se tuga nikada nijeuselila.” Ona mu je odgovorila:“Čovječe, moj život se zove tuga!”

j g

“Kako?”, upitao je Seid. Tada muje žena ispričala sljedeće: “Jednog Kurban-bajrama moj muž je za-klao ovna u našoj bašči. Nakontoga smo ušli u kuću, a naša dva sina su osta la u bašči da se igraju.U jednom trenutku stariji je rekaomlađem: ‘Hajde da ti pokažemkako je babo zaklao ovna!’ Staviomu je glavu na zemlju, uzeo je noži zaklao ga. Kada smo čuli njegov smrtni krik, muž i ja smo istrčaliiz kuće i zatekli smo mlađeg sina mrtvog. Stariji sin, vidjevši šta je uradio, pobjegao je u planinui nikada se nije vratio. Kasnijesmo saznali da ga je vuk pojeo.Moj muž je otišao da traži starijeg sina i pošto sa sobom nije ponioni vode ni hrane, skapao je u pla-nini od žeđi. Ja sam tako ostala potpuno sama.” Nakon toga, Seidju je upitao: “Tako ti Allaha, recimi kako podnosiš toliku tugu?”Iskrena i strpljiva vjernica mu jeodgovorila: “I kada bih bila sigur-na da je očajavanje i jadikovanjejedini lijek za moju tugu, ja opetne bih očajavala.”

Prenosi se da je Abdurahmanibn Jezid ibn Muavija, koji jebio službenik na dvoru hali-fe Abdulmelika ibn Mervana,na dženazi halif i Abdulmeliku,stao pred njegov mezar i pred

okupljenim lju-dima obra-tio se mrtvomA b d u l m e l i k uovim riječima:“Ti si onaj istiAbdulmelik či-jim obećanjima sam se nadao iod čijih prijetnjisam strahovao.Eto, sada si došaou takvu pozicijuu kojoj od tvo-je vlasti i silnog bogatstva nijeostalo ništa osimćef ina u koje sizamotan i dva metra zemlje ukoju si ukopan.”Nakon toga sevratio svojojkući i potpunose posvetio iba-detu. Strahujućida sam sebe neuništi iscrplju-jućim ibadetomi asketizmom,jedan njegov ro-đak je došao kodnjega da ga posavjetuje iupozori na moguće po-sljedice takvog života.Abdurahman je saslušaonjegov savjet, a onda murekao: “Poslušat ću tvojsavjet ako mi iskrenoodgovoriš to što ću tepitati?” “Bit ću potpunoiskren u svom odgovoru”, rekaomu je rođak. Abdurahman ga je upitao: “Reci mi da li si zadovo-ljan sa svojim trenutačnim sta-njem i bili bio siguran za sebe da ti u takvom stanju dođe smrt?”Odgovorio je: “Nisam zadovoljan sa svojim stanjem i ne bih volio da me u ovom stanju zatekne smrt.”Tada mu je Abdurahman rekao: “Daleko bila kuća u kojoj ti živiš i stanje u kojem se nalaziš”, i na-stavio je sa ibadetom.

Vrijednost strpljivosti

Strpljivost je poput rasnog ko-nja koji se nikada ne spotiče, ona je nesalomljiva, britka sablja, nepo-bjediva vojska i sigurno utvrđenje. Strpljivost je povezana s pobjedom tako da su te dvije osobine kao se-stre blizanke. To je put uspjeha i sreće, ljestve kojima se stiže do uzvišenog cilja. Strpljivost je put

onih koji žele Allahovozadovoljstvo, poputnina dobrih i pobožnih ljudi.Nema dostojanstvenog ži-vota bez strpljivosti, ona je lijek za problem u kućiiskušenja, oružje mudža-hidima kada im ponesta-ne snage, poputnina daiji

kada ljudi odbiju njegov poziv, pri-bježište učenjaku u vremenu kada se znanje ne bude cijenilo. ImamAhmed u knjizi Ez-ZuhdZZ prenosidda je Omer, r.a., rekao: “Najljepšetrenutke u životu doživjeli smosa strpljivošću.” Strpljivost se uKur’anu spominje na više od de-vedeset mjesta. Allah je u Kur’anupohvalio strpljive i obećao im na-gradu bez računa. Uzvišeni je obja-vio: Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni. (Ez-Zumer, 10.). Allah je sa strpljivima i on im daje dobro na dunjaluku ina ahiretu, a onaj uz koga je AllahSvojom pomoći i podrškom, netreba da se brine za svoj ishod. UKur’anu stoji: I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.(El-Enfal, 46.). Vođstvo na dunja-luku povezano je sa strpljivošću iubjeđenjem, kao što stoji u sljede-ćem ajetu: Između njih Mi smo vođe određivali i oni su, odazivajući se


Griješnik osjeti žestinu vatre u svom srcu prije Sudnjeg dana i prije

džehennemske vatre koja će do srca dopirati.

zapovijedi Našoj, na Pravi put upu-ćivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. (Es-Sedžde, 24.). Strpljivima neće nauditi spletke neprijatelja ma koliko veli-ke bile. U tom smislu su kur’anske riječi: I ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. (Ali Imran, 120.). Allah je u Kur’anu strpljive obradovao sa tri blagodati koje su, svaka poseb-no, vrjednija od dunjaluka i svega što je na njemu. Uzvišeni je obja-vio: A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”, njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu! (El-Bekare, 155! .-157.). Strpljivima je obećana dupla nagrada, kao što stoji u ajetu: Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjelju-ju. (El-Kasas, 54.). Allah je strplji-vost učinio pomagačem vjernicima i sigurnim osloncem. U Kur’anu stoji: Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti. (El-Bekare, 45.).Pobjeda na dunjaluku je povezana

sa strpljivošću ibogobojaznošću,kao što stoji uajetu: Ako bude-te strpljivi i bo-gobojazni, i akovas oni napadnuodmah, Gospodar vaš će vam po-slati u pomoć pet hiljada mele-ka, sve obilježe-nih. (Ali Imran,125.). Meleki ćeu Džennetu po-sebno selamiti ipozdravljati str-pljive: “Mir neka je vama, zato štoste bili strpljivi, a divno je najljepše prebivalište!” (Er-Ra’d, 24.). Allahje Svoju ljubav prema vjernici-ma vezao za nji-hovu strpljivost,kao što stoji uajetu: A Allah voli strpljive. (AliImran, 146.).Allah je pohvalio

Ejuba, a.s., zbog njegove strpljivo-sti, rekavši: Mi smo znali da je onstrpljiv; divan je rob on bio i mnogose kajao. (Sad, 44.). Strpljivima je Allah obećao uspjeh, džennetskeperivoje, i spas od VatreVV : Njih samJa danas nagradio za ono što su tr-pjeli, oni su, doista, postigli ono štosu željeli. (El-Mu’minun, 111.). Putdo Dženneta je popločan iskuše-njima i teškoćama, a put do Vatre VVstrastima i porocima. Pa kako ćeonda čovjek ući u Džennet ako nebude strpljiv na iskušenjima i akone bude strpljiv u sustezanju odporoka i strasti.

Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, o strpljivosti

Poslanik, sallallahu alejhhive sellem, je u mnogim svojim ha-disima spomenuo vrijednost strplji-vosti, a mi ćemo spomenuti samoneke. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, rekao: “Kome Allah želi do-bro, iskuša ga.” (Buharija i Muslim).Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao:“Ušao sam kod Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, kada je bio bolestan,dodirnuo sam ga svojom rukom i re-kao mu: ‘Allahov Poslaniče, ti imaš‘jaku groznicu!’ Odgovorio je: ‘Da, ja

trpim groznicu koliko dvojica dru-gih ljudi.’ Rekao sam: ‘Je li zato imaš ‘i duplu nagradu?’ ‘Da’, odgovorio je. Zatim je kazao: ‘Neće ni jednog mu-slimana pogoditi neka bolest, a da mu Allah time neće obrisati grijehe, koji s njega spadaju kao što lišće spada sa sta-bla.’” (Buharija i Muslim). Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao: “Veličina nagrade sukladna je veličini iskuše-nja. Kada Allah zavoli nekog roba, onda ga iskuša, ako bude zadovoljan Allahovom odredbom, Allah mu uz-vrati Svojim zadovoljstvom, a ko se srdi na Allahovu odredbu, bit će mu uzvra-ćeno srdžbom.” (Tirmizi). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je kazao: “Allah, dž.š., je rekao: ‘Kada Ja Svoga roba iskušam oduzimanjemvida i on se strpi na tome, zamjena za to mu je Džennet.’” (Buharija). U drugom hadisu, Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada čovjeku umre dijete, Allah kaže me-lekima: ‘Uzeli ste dijete Mome robu?’Oni odgovore: ‘Da!’ Allah onda kaže:‘Uzeli ste plod njegovog srca?’ ‘Da’, odgovore meleki. Tada ih Allah upita: ‘A šta je rekao Moj rob?‘ ’ Meleki odgo-vore: ‘Zahvaljuje Ti i govori: -Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo! Onda im Allah kaže: ‘Sagradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.’” (Tirmizi). Ebu Sa’lebeprenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pred vama su dani strpljivosti, onaj ko u tim danima bude postojan, njemu pripada nagrada kao nagrada pedeset od vas.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, je li pedeset od njih ili pedeset od nas?” Odgovorio je: “Pedeset od vas.” (Silsila es-sahiha)a .

Vjerovanje (iman) se sastoji od dva dijela, jedna polovica je strpljivost, a druga je zahvalnost. Na to aludira i sljedeći ajet: I Musaa smo poslali s doka-zim Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim da-nima!” To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan. (Ibrahim, 5.). Suhejb ibn Sinan, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao: “Čudna je stvar vjernika, j j

njemu je uvijek dobro. Ako živi u izo-bilju i rahatluku on zahvaljuje Allahu i to je dobro za njega, a ako ga pogodi kakva nevolja i iskušenje, on se strpi i opet mu je dobro.” (Muslim).

Nakon što vjernik i vjernica, na ovakav način, spoznaju i shvate su-štinu vjerovanja, onda nipošto ne bi smijeli zapostaviti ova dva puta koji vode Allahovom zadovoljstvu i pridruživanju skupini sretnika na Sudnjem danu.


40

Zelena transferzala Bata Živojinović i Kinezi snimaju igranu seriju “Valter brani Sarajevo”

Pripremio: Ramiz Hodži

Bata Živojinović je najpopularniji glumac u Kini,

a “Valter brani Sarajevo”ubedljivo najgledaniji film u najmnogoljudnijoj državi na svijetu. Upravo zbog toga Bata Živojinović namjerava

j p g g

da sa Kinezima uđe u novi veliki izazov oživljavanja ovog velikog filmskog pro-jekta. Legendarni Valter će najvjerovatnije uskoro ponovo u ruke uzeti o klin okačeni šmajser i krenu-ti u odbranu Sarajeva, ali ovoga puta pravo iz Novog Pazara. Naime, Valter je to već jednom davno trijumfalno i neza-boravno učinio u antologijskom filmu Hajrudina Baje Krvavca, a kineski pro-ducentski tim namjerava da snimi čak 30 novih epizoda serije “Valter brani Sarajevo”. Bata Živojinović, originalni

p j

i autentični Valter, kaže da će to biti najveći projekat koji se ikada snimio u Srbiji, a da će on ovoga puta biti or-ganizator snimanja. “Projekat će se možda snimati u Novom Pazaru jer je

ambijent u tom gra-du takav da po arhi-tekturi podsjeća na originalno Sarajevo.Teško nam je da odemo u Sarajevo izviše razloga, dodušeja se Sarajevu nisamni javljao jer mi jeNovi Pazar bliži.Očekujem da ovihdana dobijem sce-nario za 30 epizoda,od kojih smo mi većimali četiri, a Kinezisu dopisali 26, pa da vidimo koji se objek-ti pominju i gdje senalaze. Prvo ćemodoći u Novi Pazar iprocijeniti da li onizadovoljava zahtjevesnimanja ove serije.Pretpostavljam da će zadovoljiti krite-rijume jer znam da Novi Pazar ima izu-zetnih arhitekton-skih rješenja, kao idžamija, i da asocira

na Sarajevo” - priča Bata za srbijanske medije. On do-daje da će cijeli projekat fi-nasirati Kinezi, a da će ljudiiz Srbije pružiti umjetničkei tehničke usluge. “Na serijiće raditi isključivo naši ljudi,od šminkera do glumaca, a trenutno tražimo filmskog ili televizijskog partnera s naših prostora. Kada sesve završi, dijelićemo zara-du, koje će sigurno biti jerKinezi ne rade ništa, a da ne zarade. U Kini su rekla-me na televiziji veoma sku-pe, koštaju oko pet miliona dolara, a po ugovoru polo-vina novca od reklama ićiće onome ko bude snimao

seriju. Koristi od snimanja ove serijeće imati svi jer želim da naši ljudi do-biju posao i da zarade. Koristi će imatii Novopazarci, jer, ukoliko odlučimoda snimamo seriju u njihovom gra-du, tamo će stići velika ekipa” - kaže Bata. On kaže da je film “Valter bra-ni Sarajevo” i dalje popularan u Kini,kao i da se već 38 godina prikazu-je redovno u okviru novogodišnjeg programa.

Valter brani Novi PazarKineski filmski producentski tim namjerava da snimi čak 30 novih epizoda serije “Valter brani Sarajevo”. Bata Živojinović, originalni i autentični Valter, kaže da će to biti najveći projekat koji se ikada snimio u Srbiji, a da će on ovoga puta biti organizator snimanja. “Projekat će se možda snimati u Novom Pazaru jer je ambijent u tom gradu takav da po arhitekturi podsjeća na originalno Sarajevo


“Prvo ćemo doći u Novi

Pazar i procijeniti da li on zadovoljava

zahtjeve snimanja

ove serije. Pretpostavljam

da će zadovoljiti kriterijume jer znam da Novi Pazar

ima izuzetnih arhitektonskih rješenja, kao i džamija, i

da asocira na Sarajevo” - priča Bata

41

Zelena transferzala Popis stanovništva u Hrvatskoj


Popis stanovništva za Bošnjakeu Hrvatskoj ima višestru-ko značenje: kao homogeni

nacionalni kolektivitet u RepubliciHrvatskoj zasigurno Bošnjaci mogupoboljšati svoj položaj u svim sfera-ma društva. Popis stanovništva jedin-stvena je prilika da Bošnjaci potvrdei ojačaju poziciju druge nacionalnemanjine po brojnosti (prema Popisu iz2001. godine) i isprave štetu kojoj susami doprinijeli izjašnjavanjem pripad-nosti nepriznatoj i nepostojećoj naci-onalnoj kategoriji – Muslimani, kakose tada polovica bošnjačkog naroda izjasnila. Povijesni tokovi uveliko suodređivali sudbinu bošnjačkog naroda i njegova imena. Posljednji rat u Bosnii Hercegovini za Bošnjake je, izmeđuostalog, značio konačnu i neupitnu de-finiciju nacionalnog imena i identiteta.Dok je Bošnjake ime Musliman, prviputa primijenjeno u Popisu 1971., sjedne strane, očuvalo kao kolektivitet,s druge je ostavljalo isuviše prostora za kojekakve manipulacije. Bošnjačkepolitičke opcije u Hrvatskoj krenulesu u ozbiljnu kampanju animiranja Bošnjaka da iskoriste šansu popisa sta-novništva u Hrvatskoj koji će se održa-ti od 1. do 28. aprila 2011. godine. Unovoosnovanoj Bošnjačkoj demokrat-skoj stranci Hrvatske ističu:

“Ime Bošnjak konačnonas povezuje sa zemljom i pro-storom koji su naši preci na-stanjivali stoljećima i koji nasodređuju kulturno i povijesno.Ideja o vraćanju našeg historij-skog imena Bošnjaci usvojena je 27./28. septembra/rujna 1993. godine na Drugom boš-njačkom saboru u Sarajevu, a ono je potvrđeno i amandma-nom na Ustav BiH iz 1994.godine te Daytonskim spo-razumom i Ustavom BiH iz1995. godine.

Time je iskorišteno pra-vo našeg naroda da konač-no odlučuje o svome imenu.Svoj položaj u RepubliciHrvatskoj sami određuje-mo i gradimo. Oklijevanjemda se izjasnimo svojim je-dinim stvarnim nacionalnim imenom - Bošnjaci smanjujemo kapacitet na-ših općih i političkih prava. Ustavnim

zakonom RH propisanoje da broj izjašnjenih pri-padnika nacionalne ma-njine direktno određujekapacitet tih prava u kojespada i pravo na zapošlja-vanje njezinih pripadnika u državnim institucijama.Iako nijedan kolektivniidentitet nije u cijelosti ho-mogen, bošnjaštvo svaka-ko odražava naš kolektiv-ni identitet. Ime Bošnjacinapokon nam je omogu-ćilo da sve razlike objedi-nimo i pomirimo. Danasmi Bošnjaci, koji živimou Hrvatskoj, prihvaćamoHrvatsku kao svoju do-movinu (što smo potvrdilii velikim brojem učesnika u Domovinskom ratu), a Bosnu i Hercegovinu osje-ćamo zavičajem i izvoromsvoje historije, kulture, tra-dicije, identiteta i imena.Zato s ponosom možemoreći da smo: državljaniRepublike Hrvatske, po

nacionalnosti Bošnjaci, da nam je jezik bosanski, a vje-roispovijest islam. Ponosimose onim što jesmo jer samotako zaslužujemo poštovanjeonih s kojima dijelimo životniprostor”. Također ovim povo-dom i Stranka demokratskeakcije Hrvatske je uputila apel Bošnjacima u Hrvatskoj.Predsjednik SDAH prof. dr.sc. Šemso Tanković je apelirao

j p

kod Bošnjaka da se prilikomidućeg popisivanja stanovniš-tva izjasne kao takvi - a nekao Muslimani ili Bosanci,čime bi bili evidentirani kaonepoznati - da bi dobili izbor-nu jedinicu. Trenutno se izja-snilo svega 10 posto Bošnjaka,a cilj političkog osvješćivanja je da se dosegne 80 posto. U

SDA smatraju da bi mogli imati 1,5 po-sto pripadnika manjine, čime bi povećalibroj svojih zastupnika u parlamentu.

Historijska prilika za BošnjakeBošnjačke političke opcije u Hrvatskoj krenuli su u ozbiljnu kampanju animiranja Bošnjaka da iskoriste šansu popisa stanovništva u Hrvatskoj koji će se održati od 1. do 28. aprila 2011. godine


Popis stanovništva jedinstvena

je prilika da Bošnjaci

potvrde i ojačaju

poziciju druge nacionalne manjine po brojnosti i

isprave štetu kojoj su sami

doprinijeli izjašnjavanjem

pripadnosti nepriznatoj i nepostojećoj nacionalnoj kategoriji – Muslimani.

42

Zelena transferzala Popis stanovništva u Crnoj Gori


UCrnoj Gori će biti prove-den popis stanovništva (od1. do 15. aprila 2011.), pa se

vlast trudi da u ovoj politički i eko-nomski neuređenoj državi(ci) izvučemaksimalnu korist, kako bi učvr-stila svoju poziciju. Za nju je glavniproblem nacionalni sastav građana,jer je stanje na terenu u koliziji sa vladajućom strukturom, zato je po-trebno stvoriti njegovu lažnu sliku.Princip je isti kao i ranije: što većibroj Bošnjaka nagovoriti da se na po-pisu izjasne kao Crnogorci. Metodese također nisu promijenile: obeća-nja, zastrašivanja, uvjeravanja, pišeŠemso Agović. O pritiscima o koji-

j j j j p

ma piše kolega Agović progovorili suovih dana iz Udruženja Bošnjaka izCrne Gore u SAD kada su najavili suda će obavijestiti zvaničnike u ame-ričkom State Departmentu i u New Yorku o, kako su saopštili, pritiscima na Bošnjake od crnogorskog režima da se na predstojećem popisu od 1.do 15. aprila izjasne kao Crnogorci.U tekstu koji je prije nekoliko dana objavljen na portalu “Bosnjaci” tvrdise da su u te aktivnosti režima uklju-čeni diplomatija i tajna služba CrneGore. Takođe, istaknuto je “da svikoji su vjerovali vladajućem klanuda je Crna Gora sekularna, odnosnograđanska, država i garant suživota različitih kultura i vjera nijesu mo-rali dugo živjeti u iluziji”. “Upravodanas na desetine domaćih izdajnika koji jedu mrvice iz jasli crnogorskog

fa š i s t ičko-z lo-činačkog i ma-fijaškog režima putuju od dr-žave do države, od asocijacije do fondacije, od stana do restora-na. Nude pare, ucjenjuju, lažu, ali i prepada-ju i obmanjuju. Članove boš-j j j

njačke dijaspore porijeklom iz južnog Sandžaka ubje-đuju da preporučuju svojima u zavi-čaju da se pišu kao Crnogorci, tako da se bolje osjećaju u tuđoj nego u svojoj koži. Traže spas u prevaziđe-nim frazama i podvalama “ako bude manjka Crnogoraca, Srbi će preuzeti državu i onda će opet biti zajednica sa Srbijom”. Zar te iste fraze nisu poznate i iz predizbornih kampanji vladajućih stranaka koje su se bo-rile za “uvozni glas više”, istaknuto je u saopštenju Bošnjaka iz SAD. Bošnjaci u New Yorku su na velikom

ispitu, odno-sno oni čiji supreci daleke1912. i 1913.godine u Plavui Gusinju pocijenu vlastitog života i svojihporodica odbiliprimiti sveto-savlje. Namjerec r n o g o r s k i hvlasti i njiho-vih plaćenika da preko poje-dinaca, međup r o g n a n i mB o š n j a c i m a ,o t v a r a j u“Crnogor skukuću” izvan-

redan je primjer konačnog skidanja maski sa lica, kako vladajuće huntei mešetara tako i njihovog diplomat-skog kora koji su nas baš juče, u na-šoj bošnjačkoj kući, došaptavanjemčašćavali “terorističkim” floskulama,možete zamisliti šta bi se dešavalo utoj njihovoj kući koja bi bila pod ud-baškom kontrolom”, zaključeno je usaopštenju Bošnjaka iz SAD.

Nema sumnje da predstavnici vla-sti preko svojih emisara iz bošnjač-kog naroda pokušavaju još jednomzbuniti i podijeliti Bošnjake predovaj važan događaj. I pred popis2003. godine bilo je pritisaka, pri-jetnji, čak i otvorenih ucjena prema sunarodnicima, sa jasnim porukama da se ne iskazuju kao Bošnjaci, a ši-rene su insinuacije i laži da je to, na-vodno, usmjereno protiv Crne Gore,koja je tada bila u državnoj zajednicisa Srbijom.

Ukoliko žele bolji položaj Bošnjaciće morati konačno iskorijeniti sjemerazdora koje se opasno raširilo međunjima. Ako izgube ovu historijsku pri-liku teško će dočekati neku novu.

Pritisci na Bošnjakeda se izjašnjavaju kao CrnogorciPrincip je isti kao i ranije: što veći broj Bošnjaka nagovoriti da se na popisu izjasne kao Crnogorci. Metode se također nisu promijenile: obećanja, zastrašivanja, uvjeravanja


Nema sumnje da predstavnici

vlasti preko svojih emisara iz bošnjačkog

naroda pokušavaju još jednom zbuniti

i podijeliti Bošnjake pred

ovaj važan događaj.

43

Zelena transferzala Sandžački putokazi

Piše: Almir Mehoni

S andžak se nalazi prednekakvim izborima za Nacionalne savjete, koje

je najavilo Ministarstvo za ljud-ska i manjinska prava. Taj utisak ne možete dobiti po sandžač-kim gradovima i mahalama, jerBošnjaci su imali svoje izbore iizabrali svoje Vijeće. Beogradu seto Vijeće ne sviđa, vjerovatno štoje bošnjačko. Zato su rekli: “Puj,pike, ne važi se, idemo ponovo,treba nam režimsko vijeće”.

Međutim, čak i dvije liste,koje su bile prorežimsko krilo uSandžaku, nemaju jasan stav okobudućih izbora za režimsko vije-će. Odmjeravaju i osluškuju ka-kav bi potez mogli povući. Lista Sulejmana Ugljanina je pokušala da utvrdi pazar. Njen predstav-nik, Esad Džudžević je izjavioda ako ne budu ukinuti postojećiokruzi, koji Sandžak dijele u dva okruga, oni neće izaći na izbore.Riječ je otišla. Okruge Beograd,sasvim je sigurno, do izbora nećeukidati, a da li će Džudžević iza-ći na izbore, ostaje da se vidi.Druga lista, kobajagi nezavisna “Bošnjački preporod”, iza koje jestajao Rasim Ljajić, za sada šuti.Imali smo samo jednu najavu odAide Ćorović, da je moguće da se

j j

na tim režimskim izborima po-javi neka nova “nezavisna lista”sastavljena od predstavnika ne-vladinih organizacija. To bi mo-gla biti nova lista Rasima Ljajića,odnosno “Bošnjački preporod”,pod novim nazivom. I zaista minisu jasni pojedinci iz tih NVO.Kao da ne vide da je njihovo an-gažovanje na listi iza koje stojiLjajić, isto kao odlazak u četnike1945. godine. No, vidjet ćemo,da li će se na tu udicu upecati inekoliko zaista nezavisnih NVO

u Sandžaku, poput Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Ono što je važnije od nekih na-vodnih izbora, koji će, sasvim je sigurno, biti još jedan debakl re-žima i režimskih snaga u Sandžaku, jesu proce-si koji se dešavaju u po-sljednjih nekoliko mje-seci. Evidentno je da se Sandžak i Sandžaklije uče autonomnom djelovanju. Možda i nesvjesno, srpski režim primorava sandžač-ke Bošnjake alternativ-nom metodama vandr-žavnog institucionalnog djelovanja. Dobra je toškola i dodatna nastava,Bog zna za šta će nam tre-bati. Bog zna i šta sve do-bro mi ne bi uradili da nasmuka nije natjerala, ili šta ćemo još sve dobro uraditipod ovom tiranijom.

Nekako Sandžak sveviše miriše sandžački,onako ponosno, gordo,

neustrašivo, nepokolebivo, ne-popustljivo, nekako slobodarski,neporobljivo. Nekako ovih dana sve miriše na san, koji smo uvijek izbjegavali javno pričati.

I pravo da vam kažem, nekakobi se trebali osjećati duž-ni ovom režimu. Dužnizahvale što nas natjerašeda pokažemo kakvi smo.Jer, istina je, i mi smobili počeli da sumnjamou nas. Počeli smo zauda-rati kako nikada vaktilenismo, onako poltronski,podanički, ma brate miliizdajnički. A ne ide to uzSandžak, ne paše brate.Sandžak, to tako pono-sno zvuči.

Naučili smo lekcijuda nam i nije bitno šta Beograd kaže, da nami nije važno šta “tamooni” misle. Čak je i ne-

j

kako bruka pomenutinjihovo mišljenje i stav.

E sad, ko nema stida,neka radi šta hoće.

Sandžak, kako to ponosno zvuči


I pravo da vam kažem, nekako bi se

trebali osjećati dužni ovom

režimu. Dužni zahvale što

nas natjeraše da pokažemo

kakvi smo. Jer, istina je, i mi

smo bili počeli da sumnjamo u

nas.

44

ZločinRatni zločini protiv Bošnjaka u Kotor Varoši

Zločincima nema ko da sudi


T užilaštvo i Sud Bosne iHercegovine nisu podiglinijednu optužnicu za zlo-

čine nad Bošnjacima Kotor Varoši.Do novembra 1992. srpske zloči-načke snage u Kotor Varoši ubile suna stotine nesrpskih civila, desetinežena i djevojčica silovali, a na hi-ljade Bošnjaka i Hrvata protjerale snjihovih ognjišta. Među stradalim,njih 125 je ekshumirano iz masov-nih i pojedinačnih grobnica dok jesudbina 282 kotorvaroška Bošnjaka i Hrvata još neizvjesna, još se traga za njihovim posmrtnim ostacima,uključujući i grupu od 161 zaro-bljenog Bošnjaka u Garbovici, op-ćina Kotor Varoš.

Napad na prvi dan Bajrama

Kotor Varoš se nalazi u sjevernomdijelu centralne Bosne, zapadno odTeslića i južno od Čelinca. Godine

j p

1991., Kotor Varoš je imao 36.853stanovnika, od kojih su 38% biliSrbi, 30% Bošnjaci i 29% Hrvati.Na višestranačkim izborima 1990.godine, SDS je dobila oko 36%glasova, HDZ 31 %, a SDA 30%.Premda je dobila samo 36% glaso-va, SDS je insistirala na tome da dobije preko 50% mjesta u opštini.Prijateljski odnosi među strankama počeli su da se pogoršavaju kra-jem 1991. godine. Do kraja janua-ra 1992. godine, SDS Kotor Varošosnovao je Krizni štab (kasnije pre-imenovan u Ratno predsjedništvo),u skladu s “Uputstvom” Glavnog odbora SDS od 19. decembra 1991.Krizni štab je bio u bliskom kon-taktu s vojskom. Pukovnik Peulić

je prisustvovao sjednica-ma Kriznog štaba i nagla-šavao potrebu za koordi-nacijom između vojske,specijalnih jedinica i po-licije. Pokazalo se da suti kontakti bili od ključ-nog značaja za preuzima-nje vlasti u gradu KotorVaroš u junu 1992. godi-ne. Srpsko preuzimanjevlasti u Kotor Varoši biloje od početka do kraja brutalno i nasilno. U tokupreuzimanja, uhapšeni sumnogi nesrbi (uključuju-ći i istaknutije ličnosti) iodvedeni u policijsku stanicu Kotor Varoši, gde su ih ispitivali, tukli i mučili. Prema zabilježenom istraži-vanju Muhameda Sadikovića sve je počelo na prvi dan Bajrama.

“U jutarnjim satima 11. juna 1992. godine, na prvi dan Bajrama, specijalna jedinica policije pod komandom kapetana Slobodana Dubočanina sa borbenim oklo-pnim vozilima i uz pomoć pripad-nika tzv. ‘Srpske stanice javne be-zbjednosti’ Kotor Varoši, otpočela je sa širokom kampanjom neza-konitog privođenja i protjerivanja Bošnjaka i Hrvata iz grada te pri-gradskih naselja. Prvo su uhapsili

bogate i ugledne Bošnjakei Hrvate, aktiviste SDA iHDZ, intelektualce tedruge. Svi uhapšeni suzatočeni u zarobljeničkelogore gdje su podvrgnutisvim mogućim vidovima fizičkog i psihičkog zlo-stavljanja u najnehuma-nijim uvjetima. Takva mjesta mučenja bili su‘Pilana’, te lokalni za-tvor iza zgrade općin-skog suda. Rukovođenjei odabir osoblja za ču-vanje vršili su policija ivojska, te njihovi agenti

pod kontrolom Kriznog štaba. Za komandanta ovih logora postav-ljen je Zdravko Samardžija, rad-nik CSB Banja Luka. Uporedo sa akcijom etničkog čišćenja područ-ja grada i prigradskih naselja, pu-tem letaka i saopćenjima upućiva-nih preko megafona, oglašavao se Krizni štab SDS-a proglasima ukojima je stajalo da su Srbi preuzelivlast, da su proglasili Kotor Varošsrpskom općinom, pozivali su svostanovništvo na lojalnost novimvlastima. Ultimativno su zahtije-vali da svo nesrpsko stanovništvomora u roku 24 sahata predati, nesamo naoružanje koje posjeduje,

Nakon što smo u više brojeva obrađivali ratne zločine protiv Bošnjaka u općinama Pounja, od ovog broja počinjemo obraživati zločine nad Bošnjacima u općini Kotor Varoš


Kada bi se štitili rukama stražari bi im udarcima

palica to onemogućavali,

te je pas doslovce do

smrti izujedao obadvojicu. Jednu grupu

muškaraca su natjerali da

kopaju jame za ubijene, ali i ranjeni su u jamu bačeni i živi zatrpani.

45

već i pogonsko gorivo, zaprijetivši smrtnim kaznama licima koja to ne učine. Uporedo sa ovom akcijom tekle su pripreme kotorvaroškog bataljona 22. PBR za vojni napad na sela nastanjena većinskim boš-njačkim stanovništvom: Hrvačane, Hanifiće, Dabovce, Čirkino brdo

j

te Večiće.”

Zločini u čaršiji

Srpski zločinci su usred dana u čaršiji izvršili više stravičnih ubi-stava. Tako su srpski zločinci za-klali bespomoćnog 70-godišnjeg starca Denijela Hadžiselimovića u njegovoj kući u Kožarskoj ulici. Omer Beganović, Senad Đikić i Bitić Alija bili su pozvani na raz-govor u stanici policije, navodno su pušteni i na udaljenosti od oko 300 – 400 metara od stanice po-licije, iza zgrade, ubijeni su pucnji-ma u leđa. Sva trojica su iz Donjeg Varoša, starosti 20 – 40 godina. Ubijeni su i Enver Beharić, zvani Ćuta, golman Mladosti, te njegov

j

komšija iz Čelinca Smajo Hodžić. g j g

Huzeir Prlja, aktivni policajac SJB Kotor Varoš, ranjen je i dovezen u bolnicu i umjesto ljekarske pomoći biva isječen nožem po cijelom tije-lom, rane mu zasute solju i na kraju je zaklan.

Masakr u Kukavicama i Kotoru

Kako su četnici postupali sa lo-jalnim muslimanima Bošnjacima pokazuje primjer predaje oruž-ja u gradskim naseljima Kotoru i Kukavicama. Sa zvaničnim načel-nikom Savom Tepićem i njegovim suradnicima među kojima je na-žalost bio i Bošnjak Sejdo Tatar, 17. juna 1992. dogovorena je pre-daja oružja. Bošnjački predstavni-ci Hajro Terzić, Fikret Salčinović i Huso Huseinović su skupili te predali 72 duge cijevi, uglavnom lovačkog naoružanja i nekoliko au-tomatskih pušaka iz rezervnog sa-stava policije. Međutim, Srbi igraju na kartu izražavanja sumnje da su svi Bošnjaci predali naoružanje te vrše detaljan pretres naselja. U tim pretresima nisu našli ništa. Istog dana, pripadnici specijalne poli-cije koju je predvodio Slobodan Dubočanin krenuli su u etničko čišćenje Kotora i Kukavica. Znali su da je naselje predalo naoružanje i potpisalo lojalnost srpskim vlasti-ma. Na potpuno nenaoružan na-rod krenuli su pod punom ratnom

opremom sa oklopnim transporte-rima sa jakim pješadijskim snaga-ma. Odmah po ulasku u naseljepočeli su nasilno izvoditi stanov-ništvo iz njihovih kuća na sabirnomjesto, gdje su razdvajali žene odmuškaraca. Slobodan Dubočaninje odmah naredio strijeljanje petmuškaraca, kako bi posijao strahmeđu ostalima. Maksimović Duškoje odabrao i izdvojio pet Bošnjaka i Hrvata. Nakon što su strijelja-ni, preostali uhapšeni muškarci suu koloni povedeni prema Domuzdravlja u gradu a žene i djecu suprebacili u logor u zgradi OŠ “24.

j g j

april”. Na putu od Kukavica do

Doma zdravlja, prelazeći preko mo-sta na rijeci Vrbanji, ubijeno je još desetak muškaraca i jedna starica od 90 godina, koja se tu slučajno našla. Kada su ih doveli do Doma zdravlja ponovo su izdvojili grupu od deset Bošnjaka i Hrvata, tu su ih strijeljali a ostale počeli fizički maltretirati. Doveli su dresiranog psa vučjaka, te ga nahuškali na dvojicu zarobljeni-ka. Kada bi se štitili rukama stražari bi im udarcima palica to onemogu-ćavali, te je pas doslovce do smrti izujedao obadvojicu. Jednu grupu muškaraca su natjerali da kopaju jame za ubijene, ali i ranjeni su u jamu bačeni i živi zatrpani.

Spisak ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz naselja Kotor i Kukavice


UHrvaćanima kod KotorVaroši dogodilo se veli-

ko stradanje Bošnjaka i Hrvata.Od 11. juna 1992. godine dopotpisivanja Dejtonskog mirov-nog sporazuma poginulo je 408stanovnika s područja ove opći-ne, kao i pripadnika Oružanihsnaga Republike BiH, te višestotina civilnih žrtava, dok sena spiskovima nestalih, za ko-jima se još uvijek traga nalazi251 Bošnjak i 32 Hrvata. Višestotina ljudi prošlo je logo-re i kazamate i bili su izloženisvim vrstama torture, kao štosu premlaćivanja, ponižavanja i silovanja. Za zločine počinje-ne nad Bošnjacima i Hrvatima od strane tadašnjih vlasti RS-a

s područja općine Kotor Varošjoš niko nije procesuiran, nitise vodi sudski postupak na bilokojem sudu. Porodice ubijenih inestalih upozoravaju da su ide-olozi, naredbodavci i počinio-ci zločina općepoznati, a ipak se slobodno kreću prostorima Bosne i Hercegovine. “Prošlostnas upozorava na žrtve mržnje igenocida - budućnost nas obave-zuje da se zlo više nikada i ni-kome ne ponovi i ne dogodi”, poručile su porodice ubijenih inestalih Bošnjaka i Hrvata ovihdana s područja općine KotorVaroš predstavnicima državnih,entitetskih i lokalnih vlasti kojene čine ništa da odgovaraju onikoji su krivi za zločine.

Ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima u Hrvaćanima

u Ameriku. Kada je u jesen 1998. godine u oglasnim policijskim novinama vidjela ponu-du za posao u Bosni, pored godišnje plaće od $85.000, zbog porodične biografije njezino in-teresovanje za ovaj dio Evrope je bilo presudno da se prijavi na konkurs. Do tada je radila kao policijski službenik u Nebraski. Njezin uži krug kriminala protiv kojeg se borila je bilo nasilje u porodici što joj je olakšalo pozitivni odgovor na konkurs. Njezin tadašnji nadređeni nije bio oduševljen time da Bolkovčeva napusti radno mjesto u Nebraski i ode u daleku Bosnu.

“Rekao mi je da nisam ozbiljna jer želim raditi sa tom ruljom idiota. Tada sam mislila da je to njegov način da mi kaže zbogom. Nisam ni pomišljala da je mogao znati više od onoga šta je govorio – o privatnim vojnicima i firmama kao što je DynCorp i možda je čuo za izvještaje sa te-rena i brinuo se za mene u šta sam se upuštala.”

Prvi crv sumnje u profesionalnost budućih policajaca unutar američkog IPTF kontigenta se javio prilikom labavih testova za kvalifikacije za radno mjesto. DynCorp je priredio sedmod-nevni seminar u Forth Worthu, Texas, nakon kojeg je Kathryn dobila radni ugovor.

“I to je sve, čudila sam se. Sad sam dio tima? Nikakav lični intervju? Ipak je ovo firma koja pred-stavlja Ministarstvo vanjskih poslova i očekivala sam da ću biti podvrgnuta intenzivnim pretragama.”

Njezina sumnja o samom kvalitetu posla koji ih čeka u Bosni je rasla kada je upoznala druge američke IPTF policajce. O tome u knjizi kaže:

“Pretpostavljala sam da ću raditi sa američ-kim elitnim policajcima. Umjesto toga kandidate ste mogli podijeliti u dvije grupe: mladiće sa bubu-ljicama na licu čije djetinjasto ponašanje vas nika-ko nije moglo uvjeriti da ispunjavaju uvjet osam godina aktivnog službovanja u policiji i druga skupina koju su sačinjavali policajci pred penziju, sjedih kosa i debelih stomaka. Jedan gospodin mi je čak rekao da ima 71 godinu.”

Mnogi od njih su dolazili iz zabiti južnoa-meričkih gradića i njihova plaća se do tada kre-tala oko $20.000 godišnje.

Put za Bosnu

Zadnju noć jednosedmičnog tre-ninga u Teksasu desila se još jedna sce-na koja je bacala sjenku na ponašanja

američkih IPTF-ovaca u Bosni. Osoba koju Bolkovac imenuje kao “Jim” je uz pivo i u opuštenom društvu drugih aspi-ranata izjavio kako je već služio godinu dana u Bosni i da ponovo želi da ide dolje:

“A onda u istoj rečenici u kojoj je opi-sivao kako je Bosna živopisna, rekao je: ‘A znam i kako da dođete do zaista lijepih dvanaest- do petnaestogodišnjakinja.”

DynCorp se na račun misije IPTF-a bogatio; od američke vlade su dobijali pozamašne sume, koje su zadržavali za sebe jer su štedili na sve moguće načine; da bi ispunili broj kandidata američkog kontigenta, interno su snizili dužinu službovanja u policiji koja je bila predu-vjetv za primanje u službu u Bosnu – sa osam na pet godina. Testovi iz fizičke sposobnosti su bili smiješni:

“Nije bilo iznenađujuće da su skoro svi iz naše grupe prošli testove. Testovi kondi-cije su se sadržavali u trčanju 100m – a za one sa pejsmejkorom daljinu su mogli tr-čati niz brdo. Drugi test je bio da stavimo ruke na glavu, provedemo 30 sekundi u čučećem položaju i onda zatvorenih očiju dodirnemo nos – slično kao test za alkoho-lizirane u prometu.”

Put za Bosnu je DynCorp također or-ganizovao po najmanjim mogućim stan-dardima: zbog tehničke neispravnosti, američka agencija za civilnu avijaciju FAA je oduzela licencu ruskom avionu koji ih je trebao prebaciti do Bosne, tako da je let išao iz New Yorka preko Londona do Zagreba. U Zagrebu su se ukrcali u troš-ne autobuse i nakon 18h vožnje su stigli u Sarajevo. Tu im je rečeno da im je sma-njena dnevnica za troškove sa $90 na $75.

“Jedan iz naše grupe je odmah napustio po-sao a ja sam razmišljala da li da uradim isto… Ali oko mene su se nalazili preživjeli okrutnog rata, i patnja im se vidjela na licima. Ovo je bila zemlja koja je izdisala očaj ali koja je udi-sala izdržljivost. Nisam bila spremna da se jed-nostavno okrenem i vratim kući.”

46

Pripremio: Sejfuddin Dizdarevi

Ona je bivša pripadnica američkog OOkontigenta međunarodne polici-OOje za stabilizaciju mira u Bosni,OIPTF. U Bosni je boravila od 1999. do 2001.godine i svoje doživljaje je objavila u toj knjizi.Nakon nepune dvije godine, njezin posloda-vac, privatna firma DynCorp raskinula jeradni ugovor s njom jer je otkrila cijelu mre-žu trgovanja ženama iz Istočne Evrope, kojeje srpska mafija dovodila u Bosnu. ‘Korisniciusluga’ tih žena, među kojima je bilo i djevoj-čica od 12 godina, su bili službenici UN-a iIPTF – i samim tim Boljkovčeve kolegekoje su u Bosnu došle da – kojeg li paradok-sa – pomognu pri uspostavi pravne države isuzbijanja kriminala. Knjiga podupire sličneizvještaje, među kojima i nedavno objavljenedepeše Wikileaksa u kojima stoji da su pripad-nici privatnih američkih vojski, pored Bosne,seksualno zlostavljali i dječake u Afganistanu.

U popularizaciji ove tematike sigurno ćedoprinjeti i igrani film koji je snimljen po uzo-ru na knjigu. U njemu lik Kathryn Bolkovacglumi popularna glumica Rachel Weisz. Filmje već premijerno prikazan prošlog septembra na festivalu filma u Torontu a u kinima će sepojaviti ovog ljeta.

Prolog

Bolkovac je unuka hrvatskih useljenika uSAD. Njezin djed je prije 90-ak godina iz oko-line Zagreba emigrirao ‘trbuhom za kruhom’

Knjige“The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice”

Trgovina ženama uaranžmanu UN-a i IPTF-a U nekoliko narednih brojeva, SAFF će ekskluzivno i po prvi put na bosanskom jeziku objavljivati djelove knjige “The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice” (Informant: trgovina ljudima, privatne vojske i borba jedne žene za pravdu) autorice Kathryn Bolkovac



47

Svijet medijaUgledni američki novinar Seymour Hersh otkriva motive ratovanja američkih generala u Iraku i Afganistanu

Prijevod: Muamer NeimarlijaObrada teksta: Ismail Ibrahim

Seymour Hersh, poznati američ-ki novinar prošlog mjeseca odr-žao je veoma zanimljiv govor u

Kataru u Dohi. Pred studentima američ-ke škole “Georgetown’s School of ForeignService”, Seymour Hersh je govorio ovanjskoj politici Sjedinjenih AmeričkihDržava, odnosno usporedio je aktuelnuadministraciju Baraka Obame sa bivšomadministracijom Bush-Cheney. Nakonšto je konstatirao “ne znam kako opisa-ti Obamu, kao nekoga ko sada sjedi uOvalnom uredu dvije godine. I baš kadsmo trebali ljutitog crnca, nismo dobilitakvog. On ima lijepog psića”, SeymourHersh je objasnio kako su u vrijeme ad-ministracije Bush-Cheney Amerikomvladali osam ili devet neokonzervativnihekscentrika. “Toliko mnogo žalosnih sje-ćanja koliko možete imati o tome šta jeAmerika učinila nakon 11.9., ma kakvoda je bilo opravdanje. Prodiskutirao biho tome o čemu ja stvarno pišem, o tomekako je osam ili devet neokonzervativnihekscentrika, ako dozvolite, zbacilo američ-ku vladu. Preuzeli su je. I ne radi se samoo tome. Ne samo da su je neokonzerva-tivci preuzeli, već kako su to lahko učinili- kako je Kongres nestao, kako je štampa postala dio toga, kako se javnost prešutnosložila s tim. I svi mi, pretpostavljam, usmislu povratne reakcije i bijesa i straha,ogromne količine straha u Americi, svi minekako smo se potpisali na ono što danas

zovemo globalna vlada GWOT, globalni rat protiv terorizma koji, za ovu vladu, još uvi-jek postoji”.

Kao što je inaučio u svojoj vi-šedecenijskoj no-vinarskoj karijeri, Seymour Hersh je i ovaj put otvo-reno progovorio o nekim motivima američkih oku-pacija u Iraku i Afganistanu, od-nosno motivima američkih oficira i njihovih vojni-ka zbog kojih ratuju u Iraku i Afganistanu. “Mi ćemo džamije pretvoriti u katedra-le. A kad zaposjednemo svu naftu, niko nas neće osuditi.” To je stav: “Mi ćemo džami-je pretvoriti u katedrale.” To je stav kojeg širi, ja to ovdje kažem, veliki procenat iz Komande za specijalne opera-cije, Zajedničke komande za specijalne operacije i Stanley McChrystal (Stanley Allen McChrystal je general američ-ke vojske. Bio je komandant Međunarodnih snaga (ISAF) i komandant Snaga SAD u Afganistanu. Prije toga je slu-žio kao direktor Združenog štaba od augusta 2008. do juna 2009. i kao komandant Združene komande za specijalne operacije od 2003. i 2008. godine, kada mu se pri-pisuju zasluge za likvidaciju Abu Musaba al-Zarqawija, vođe Al-Qaede u Iraku. Za McChrystala se navodilo da je poznat po tome što govori ono što druge vojne vođe misle, ali se ne usude reći, a to se i navo-dilo kao razlog njegovog imenovanja na mjesto komandanta snaga u Afganistanu, koje je vodio od 15. juna 2009. do 23. juna 2010., op. prir.), onaj koji je dospio u nevolju zbog članka u Rolling Stone i nje-egov pratilac, admiral po imenu McRaven,

Bill McRaven -svi oni su članoviili barem pobor-nici Knights of Malta (Knightsof Malta iliMalteški red ri-mokatolički jeviteški red nastaou Jeruzalemu.Njihovo je sje-dište danas uRimu, gdje Redposjeduje dvijeeksteritorijalnezgrade koje suizvan jurisdik-cije RepublikeItalije. U svijetudanas imaju sta-

tus suverenog viteškog reda,što znači da imaju atribute dr-žave. Stalni su promatrač priUjedinjenim narodima i mno-gim drugim međunarodniminstitucijama, a također ima-ju uspostavljene diplomatskeodnose i sa Hrvatskom, op.prir.). McRaven je prisustvo-vao, kako to ja razumijevam,nedavnoj godišnjoj konven-ciji Knights of Malta koju suimali na Cipru unazad ne-koliko mjeseci, u novembru.Oni su svi vjernici - mnogi odnjih su članovi Opus Deia.Oni itekako razumiju ono štorade - i to nije netipičan stav među pojedinim vojnicima -to je krstaški rat, doslovno.Oni sebe vide kao zaštitnike

kršćana. Oni ih štite od muslimana iz 13. stoljeća. I to je njihova funkcija. Oni imaju male znakove, oni imaju kovani-ce koje razmjenjuju jedni s drugima, to su krstaški novci, i oni imaju simboliku koja to odražava, cijelu jednu ideju da je to rat, međukulturalni rat. Pogledajte, Knights of Malta čini velike stvari. Oni puno djeluju na planu humanitarnog rada, kao i Opus Dei. To je veoma ek-stremna, krajnje religiozna, rimokato-lička sekta, ako dozvolite”, zaključuje Seymour Hersh.

Seymour Hersh je jedini američki novinar koji je popularnost stekao tako što piše samo isitinu, istinu koja najčešće otkriva pravo lice američkih vlasti. Seymour Hersh je otkrio mnoge zločine američke vlade, on je prvi u javnosti objavio dokaze o zloglasnom zatvoru Abu Graib u Iraku

Generali vode krstaški rat

“Mi ćemo džamije

pretvoriti u katedrale.

A kad zaposjednemo

svu naftu, niko nas neće

osuditi.” To je stav kojeg

širi, ja to ovdje kažem, veliki procenat iz Komande za specijalne operacije, Zajedničke komande za specijalne operacije.


48

Svijet medijaOsmansko carstvo

Piše: Shibli ZamanPrijevod: Sejfuddin Dizdarevi

Radu cel Frumos, je rođenRR1435. u pokrajini Vlaška,u današnjoj Rumuniji.RR

Turci su ga zvali Yakisikli Radu Bey za ostatak svijeta on je bio “LijepiRadu”. Saveznik i prijatelj sultana Mehmeda II je bio još od djetinjstva i igrao je važnu ulogu u osmanskojupravi. Bio je jedan od odlučujućihosmanskih vojskovođa u borbi pro-tiv šiitskih Safavida na Istoku i protiv Srba, Rumuna i Mađara na Zapadu.Islamski svijet mu duguje mnogo,nažalost nije sve ostalo sačuvano uhistorijskim spisima. Zbog svoga pre-laska na islam i zbog njegove uloge upropadanju njihovog carstva, Raduje za Vizantijce slovio za despota. Aliovaj general je igrao veću ulogu. On jegonio uzora legende o vampiru, svoga brata Vlada III, kojeg danas poznaje-mo kao Drakulu. Karakter profesora Abrahama van Helsinga je plod ma-šte autora Brama Stokera, ali sultanMehmed II i Radu cel Frumos su bilijedini historijski lovci na Drakulu.

Rođena braća

Prijateljstvo Mehmeda Fatiha iRadua, kao i njegov prelazak na islam jerezultat političkog savezništva njihovihočeva. Vlad II iz plemstva Draculestije bio saveznik sultana Murata II, oca Mehmeda Fatiha. Rumunski vladar jeimao četiri sina:

Mircea II, Vlad IV Calagural(“Monah”), Vlad III i Radu III cel Frumos. Kao čin svoje odanosti sulta-nu, Vlad II mu je ponudio službu svojih dvojice sinova: Drakule i Radua. Kod janičara su studirali Kur’an, arapski, turski, perzijski, islamsko pravo i – prije svega – osmansku vojnu strategiju i tak-tiku. Mladi Vlad III je zloupotrebljavao osmansko gostoprimstvo i počinio je niz delikta što ga je odvelo u pritvor. Zbog reakcije na svoje ponašanje ra-zvio je duboku mržnju. Mrzio je svoga oca zbog savezništva sa Osmanlijama. Istovremeno je bio ljubomoran na svoga brata Radua zbog poštovanja kojeg su mu Osmanlije odavale. Ljubomoran je bio i na ostalu svoju braću – navodno jer ih je otac volio više od njega. Prema svome bratu Mircei je osjećao straho-poštovanje. Od njega je naučio taktiku teroriziranja nabijanjem ljudi na kolac.

Radu je ostao odan islamu i sulta-nu i svoj život je proveo na granicama Osmanskog carstva. Njegova porodič-na pozadina i sposobnost vođenja rata su nailazili na poštovanje kod janičara i spahija. Odigrao je važnu ulogu u histo-riji Bliskog istoka tog vremena. Spriječio je turkmenski plemenski sa-vez “Ak Kojunlu” da pregazeOsmansku carevinu. Ovajdogađaj bi promijenio liceBliskog istoka i Evrope.

Konstantinopolj

“Treći dan nakon pada našeg grada, sultan je svojupobjedu proslavio velikimtrijumfom. Izdao je sljede-ću deklaraciju: građani bilokoje starosne dobi, koji su seuspjeli sakriti neka napuste svoja sklo-ništa i neka izađu na svjetlo dana. Oni su slobodni (…) Pored toga naredio je povrat svih kuća i imovine onima koji su napustili grad prije opsade. Ako se vrate, prema njima će se ophoditi shodno njihovom stepenu i vjeru. Imat će ista prava kao da se ništa nije desilo.” (Georgije Sfrances, vizantijski hroničar i očevidac).

Za stanovnike Konstantinopolja jeovo bio trenutak radosti i olakšanja, jer su se bojali protjerivanja iz grada. Kada je Mehmed Fatih kao pobjednik

ušao u grad, pogled na njegovog prija-telja iz dječijih dana, Radua, koji se kaomudžahid borio da muslimani zauzmuIstanbul, ga je podsjetio da na sjeveručekaju ljuti neprijatelji. Najužasniji odnjih je bio Vlad III Drakula

Drakulin uspon

Međusobne prevare kod vladara Vlaške su bile uobičajene. U jednomtrenutku slabosti, Vlad II je dozvoliosvojim najstarijim sinovima Mirceii Vladu IV pobunu prilikom kojesu svi zarobljenici nabijeni na kolac.Mladom Drakuli se dopalo ono šta je vidio. Pridružio se Mircei pri jošjednoj anti-osmanskoj pobuni. Ona je bila usmjerena i protiv rivalizira-jućeg klana Daneštija, koju je podr-žavao mađarski plemić SibinjaninJanko (Janoš Hunaidi). Njegova voj-ska je na kraju pobijedila i ubili suVlada II, Drakulinog oca. Za vlada-ra Vlaške, Sibinjanin Janko je posta-vio Vladislava II, plemića iz klana Daneštija. Iz svoje želje za vlašću,Vlad III Drakula je potisnuo nagonza osvetom, postao je Jankov saveznik

i služio mu je kao savjet-nik. Ali kada je ovaj Mađarkrenuo u boj protiv Turaka u bitku kod Beograda,Drakula je iskoristio mo-menat, ubio je Vladislava II i preuzeo vlast. U mađar-skom taboru je izbila kuga čija žrtva je bio i Janko. Ovidogađaji su Drakuli omo-gućili vlast za sljedećih šestgodina.

Nabijač na kolac

“Ubijao sam muškarce i žene – starei mlade (...) Ubili smo 23.884 Turaka iBugara, ne brojeći one koje smo spaliliu njihovim kućama ili čije glave nisusmakli naši vojnici”. (Vlad III Tepeš, upismu Matiji Korvinu).

Nakon što se sultan Mehmed Fatihpribližio onome šta je iz daljine izgledalokao šuma truhlih drveća, nazirao je na-govještavajuću stravu. Osmanska vojska je bila u blizini cilja – grada Targovišta,- prijestolnice pokrajine Vlaške. Na toj poljani se nalazilo 20.000 tijela

Kada čujemo ime “Drakula” prvo na šta pomislimo je roman Irca Brama Stokera. Ali pored lika opisanog u tom romanu postojao je i historijski Vlad III Tepeš – ili Drakula, kako su ga Rumuni zvali. Ali malo kome je poznat njegov brat Radu koji se na strani Osmanlija borio protiv njega

Kako su muslimani ubili Drakulu

Glava ovog krvoloka je odnešena u

Istanbul, kao opomena i kao ibret da se ljudi

uvjere kako završavaju zulumćari.


49

nabijenih na kolac nedužnih muškara-ca, žena i djece. U zimu 1462. godine ih je ubio Vlad III Drakula.

Njegov odgoj među muslimani-ma i poznavanje turskog jezika mu je omogućavalo da se nesmetano kreće po osmanskom taboru. Ovo je imalo smrtne posljedice. Sa svojim vojnici-ma, koji su bili prerušeni kao osmanski vojnici, je upao u jedno selo u Srbiji. Pobili su muslimanske stanovnike kao i one nemuslimane koji su im bili naklonjeni.

Zanimljivo je da ne postoje histo-rijski zapisi o dezertiranju iz osmanske vojske. Uprkos vidljivom užasu kojeg je Drakula sijao, oni su jednostavno dalje marširali i nisu se dali zaplašiti. Neki historičari su signalizirali da je sultan nakon ulaska u Vlašku izgu-bio interes da proganja pobunjenika. Ovaj zadatak je prepustio jedinoj oso-bi koja je bila u stanju da uhvati Vlada III. Bio je potreban neko će razumjeti njegovu psihu, i niko nije bio pogod-niji za taj zadatak do njegov rođeni brat Radu.

Radu protiv Vlada

Nakon što je izgubio svoju prijestol-nicu Targovište, Vlad III je pobjegao u Transilvaniju u nadi da će kod sina Sibinjanina Janka, Matije Korvina, naći utočište. Ovo je bilo simptoma-tično za njegov oportunizam. Da bi sebi osigurao Korvinovu naklonost Drakula mu je ponudio da pređe na katoličanstvo. Vladova politika je bila “spaljena zemlja” – ubijao je svakoga ko mu se ispriječio na putu i iza sebe je ostavljao tugu i jad. I mjesta puna tijela nabijenih na kolac. Ovaj Vlah je vodio podmukli gerilski rat kome osmanski konjanici nisu bili dorasli. Navodno je u jednoj noći pobio 15.000 osmanskih vojnika. I kada je sultan napustio boj-no polje, Radu nije odustajao. Iman u njegovom srcu ga je podstrekivao da nastavi i da okonča krvavu vladavinu svoga brata. Na kraju je ostao Radu sa rumunskim janičarima da se bore pro-tiv Drakule.

Ova dvojica braće su vodili dugi rat. Radu je počeo da kontroliše sve veće dijelove Vlaške, dok Drakuli ni Mađari više nisu priticali u pomoć. U jednoj čudnoj igri sudbine, Mađari, kojima je Drakula pribjegao, su ga 12 godina bacili u tamnicu, pod op-tužbom da je počinio veleizdaju. Stanovnicima Vlaške i njihovom kr-šćanskom plemstvu je bila puna kapa Drakulinog terora i podržavali su mu-slimana Radua koji je 1462. godine

postao vojvoda Vlaške. Dosvoje smrti, punih 11 godi-na vladao je svojom domo-vinom dok je njegov bratVlad III truhnuo u jednojbudimpeštanskoj tamnici.

Drakulina zadnja bitka

Nakon smrti Radua,1473. godine Mađari supustili Drakulu iz zatvora.Prvo što je uradio jeste da jeoko sebe okupio hajduke skojima je upao u Bosnu, čijestanovništvo je tek počeloprimati islam. U Bosni jeubio i na kolac nabio 8.000Bošnjaka muslimana. Iztame zatvora je izišao sa samo jednomnamjerom – da zauvijek zatre sjemeislama na Balkanu. Nakon te vojneakcije pošlo mu je za rukom da osvojiprijestolje svoje domovine – ali samona mjesec dana.

Sultan Mehmed II je ušao u Vlaškuda sa trona svrgne onog čovjeka kojiga je zaposjeo nakon smrti sultanovog prijatelja Radua. 1476. godine su sekod Bukurešta suočili sultanovi vojni-ci i Drakulini. U jednom iznenadnomnapadu Drakulina vojska je poražena i ubijeni su svi, uključujući i Vlada IIITepeša – Drakulu.

Glava ovog krvoloka jeodnešena u Istanbul, kao opomena i kao ibret da se ljudi uvjere kako završavaju zulumćari.

Muslimani su, naposli-jetku, ubili Drakulu.

(http://www.suhaibwe-bb.com/islam-studies/hi-story/how-the-muslims-ki-lled-dracula)

* Shibli Zaman rođenje u Summitu, New Jersey, a odrastao je u Houstonu, Texas. Još od ranog dje-tinjstva putuje po cijeloj Europi, Bliskom Istoku i Aziji. Neuobičajeno za

jednog muslimana, vješt je u hebrej-skom i aramejskom jeziku. Njegovo obvladavanje semitskom lingvisti-kom omogućilo mu je studiranje bi-blijskih tekstova iz jedinstvene per-spektive. Dobitnik je zlatne medaljeza Bible Memory od Oral Roberts Universiteta u Tulsa, Oklahoma. Dao je značajan doprinos u odbrani islamskih tekstualnih i tradicional-nih izvora iz akademske perspek-tive, putem web portala Islamic-Awareness.org. Trenutno, on radi kao stručnjak i konzultant za SAP NetWeaver.

postao vojvoda Vlaške Do Glava ovog krvoloka je

Ubijao sam muškarce i žene – stare i mlade (...) Ubili smo

23.884 Turaka i Bugara, ne brojeći one

koje smo spalili u njihovim kućama ili čije glave nisu

smakli naši vojnici”. (Vlad

III. Tepeš, u pismu Matiji

Korvinu).

50

IslamnetPreko 400 hiljada Amerikanaca angažirano u okupaciji Afganistana

Kralj Abdullah teško bolestan

SAD

Saudijska Arabija

Američki i afganistanski novinari AAsu istražili sa kolikom brojnošću AAAmerikanci učestvuju u okupaciji Af-ganistana. Iako Pentagon krije takve informacije, prema spomenutom istra-živanju američkih i afganistanskih no-vinara, Sjedinjene Američke Države učestvuju u okupaciji Afganistana sa preko 400 hiljada pripadnika. U ovaj broj je uključeno 150 hiljada vojnika,

hiljade pripadnika obavještajnih služ-bi, hiljade civilnih lica angažiranihkao plaćenici (Pentagon trenutno uAfganistanu ima oko 100 hiljada pla-ćenika), te brojno političko osoblje. Odnavedene brojke od 400 hiljada velikibroj njih nije fizički prisutno u Afgani-stanu već se nalazi u okolnim zemlja-ma gdje daju logističku, obavještajnu idrugu vrstu podrške američkoj okupa-

ciji Afganista-na. Pentagonkrije sve važneinformacije osvom učešću uokupaciji Af-ganistana. Čak

p j

se krije i brojvojnika, a da ne govorimoo broju pri-padnika CIA idrugih obavje-štajnih američ-kih službi kojesu premrežileAfganistan.

Saudijski kralj, 86 – godišnji Ab-dullah Ibn Abdulaziz al-Saud je

teško bolestan. Iako zvanični Rijad krije prave informacije o zdrav-lju kralja Abdullah Ibn Abdulaziz Al Sauda, evidentno je da je kralj Abdullah već duže vrijeme teško bolestan zbog čega se mjesecima li-ječio u Sje-d i n j e n i m Američkim D r ž a v a -ma gdje je imao teške ope-racije na srcu. Pre-ma nekim medijsk im i z v je š t a j i -ma kralj A b d u l l a h je doživo težak sr-čani udar zbog čega

je postao mentalno nesposoban.Kralj Abdullah se trenutno nalazi uMaroku u svojoj rezidenciji. Saudij-ske vlasti ne žele dati više detalja ozdravlju kralja Abdullaha osim izja-va da je kralj dobrog zdravlja. Da je zdrav sigurno bi ga imali prilikuvidjeti u javnosti.

Američko tajno podzemlje

Pakistan

R aymond Davis, bivši pri-padnik američkih specijal-

nih snaga i aktuelni pripadnik jedne od brojnih američkih plaćeničkih grupa koje operi-raju u Pakistanu krajem proš-log mjeseca ubio je dva agen-ta pakistanske obavještajne službe ISI. Davis je u po bijela dana u centru Lahora iz pišto-lja ubio dvojicu pakistanskih obavještajaca. Na njegovu ne-sreću pakistanska policija ga je uhapsila i sada se protiv njega vodi sudski proces. SAD su pokrenule diplomatsku kam-panju da se oslobodi Raymond Davis za kojeg tvrde da ima diplomatski imunitet. Slučaj Raymonda Davisa u mnogo-me podsjeća na brojne američ-ke akcione f ilmove, međutim ovaj slučaj istovremeno nam otkriva svu složenost američ-kog tajnog podzemlja koje hara Pakistanom. Zarad navodne borbe protiv terorizma Ame-rikanci su u Pakistan poslali hiljade svojih plaćenika kao što je Raymond Davis. Ame-ričko tajno podzemlje u Paki-stanu je odgovorno za brojna nerazjašnjena ubistva i otmice. Pakistanci često optužuju ame-ričku tajnu mrežu plaćenika da izvode čak i bombaške napade za koje kasnije budu optuženi pakistanski talibani.


51

Umma islamska partija

Ministrica pravde: Islamu treba dati istu šansu kao i kršćanstvu

Saudijska Arabija

Njemačka

D eset sa-u d i j s k i h

profesora jeformira lo pr vupol it ičku pa r-t iju u Saudij-skoj A rabiji .Nakon protesta u Egiptu i uSaudijskoj A ra-biji javljaju sepokret i za pro-mjene. Spome-nut i profesor isu na tom planuosnova l i Umma i s lamsku pa r t i-ju. Poznato je da u Saudijskoj A rabiji ne postoji n ijedna pol i-t ička pa r t ija jer je Saudija mo-narhija kojom vlada porodica A l Saud. Osnivači Umma i s lamske pa r t ije posla l i su zaht jev k ra lju Abdul lahu da im odobri osniva-nje pa r t ije . Jedan od osnivača spomenute pa r t ije je šejh Mo-hammed bin Ghanim a l-Qahta-ni, koji zna da je te ško povje-

rovat i da će k ra ljevska porodica dozvol it i osnivanje bi lo kakvepol it ičke pa r t ije , ipak se nada ismatra da je k rajnje vr ijeme da se i u Saudiji dozvole pol it ič-ke s lobode. Bez obzira kako ćena k raju završit i Umma i s lam-ska pa r t ija , ovo je dokaz da sei u Saudijskoj A rabiji okupljajusnage koje ž e le promjenu vla st ii re forme u zemlji .

Njemačka ministrica pravde gospođa Sa-

bine Leutheusser-Sch-narrenberger napisala je tekst u njemačkom listu Frankfurter Allge-meine Zeitungu u kojem iznosi stav da islam za-služuje istu šansu kao i kršćanstvo. Ovaj tekstministrica Sabine Le-ut heu s s e r- S c h n a r r e -nberger objavila je na zvaničnoj web straniciMinistarstva pravdeNjemačke. U spomenu-tom članku ministrica Sabine Leutheusser-Schnarrenberger ističeda su današnje rasprave o islamu zasnovane na stereotipima a ne na znanju. “Muslimane ne treba treti-rati kao grupu. Svako je obavezan da poštuje zakone i svakom su za-

garantina osnovna ljudska prava”, piše ministrica zaključujući, “tre-bamo naučiti mnogo više o islamuprije nego što počnemo kritikovatiislam”.

Glavnog imama Al Azhara više neće nametati pred-sjednik države

Egipat

S amo nekoliko dana nakon svrgavanja Hosnia Muba-

raka ulema najpoznatijeg egi-patskog univerziteta Al Azhara počela je proces reformi ove važne institucije. Ključni ko-rak na tom putu je način izbo-ra glavnog imama. S obzirom da je po sada već dokinutom Ustavu Egipta bilo propisano da glavnog imama Al Azha-ra imenuje predsjednik drža-ve aktuelni glavni imam dr. Ahmed Al Tayyeb je također postavljen od strane Hosnia Mubaraka. Imam dr. Ahmed al-Tayyeb se slaže sa ulemom Al Azhara da se glavni imam ovog Univerziteta izabire pu-tem izbora na kojim će glasati svi profesori A l Azhara. Uko-liko se ovaj proces sprovede na zadovoljstvo svih i po princi-pima koje na la že is lam nema sumnje da će A l Azhar postat i još važnija inst itucija u svije-tu islama. A l Azhar je najveći i najut icajniji islamsk i uni-verzitet u svijetu. Ulema sa ovog univerziteta je cijenjena širom muslimanskog svijeta. A l Azhar je također popularan i u Bosni i Hercegovini. Po-znato je da su brojni Bošnjaci uspješno završili studije na Al Azharu.


52

Al Džazira je jača od arapskih diktatora

Katar

K atarska globalna televizij-ska mreža Al Džazira još

jednom je pokazala svu svoju snagu. Ova televizija je bila glavni akter muslimanske revo-lucije u Tunisu i Egiptu. Može-mo slobodno reći da bez učešća Al Džazire u spomenutim revo-lucijama teško bi narod Tunisa i Egipta izvojevao pobjedu nad svojim diktatorima. Mubara-kov režim se otvoreno sukobio sa Al Džazirom čiji novinari su prebijani, zatvarani, signal gašen i slično. Međutim, ništa nije spriječilo Al Džaziru da objavljuje istinu o događajima u spomenutim zemljama. Egi-patska revolucija je pokazala da je Al Džazira jača od bilo kojeg arapskog diktatora. Nijedna druga arapska TV mreža, list, ili radio-stanica ne može da se prati u čak 50 miliona arapskih domova, kao Al Džazira. To je, u ovom dijelu svijeta, čini najmoćnijim medijskim igra-čem. Bivši izraelski ambasador u Egiptu Cvi Mazel tvrdi da je Al Džazira bila neformalni lider protesta u toj zemlji, od početka. “Oni nisu politička snaga po sebi, pa ne mogu da vode direktan politički dija-log. Oni su, međutim, tamo 24 sata, prenose svoje poruke i otežavaju položaj vlastima”, kaže izraelski ambasador.

Evnusi Južna Azija

UPakistanu, Indiji, Banglade-šu i drugim zemljama u regiji

južne Azije postoji dosta čudnih običaja i pojava. Jedan od takvih stvari je veliki broj evnuha (Ter-min se obično odnosi na muškarce koji su kastrirani ili su rođeni sa urođenim mahanama na genita-lijama). Tako naprimjer, samo u Pakistanu ima preko 300 hiljada evnuha. U južnoj Aziji se zbog vjerskih ubjeđenja i tradicije sma-tra velikom uvredom ako neko-me na vrata dođe evnuh. Evnu-si uglavnom žive od prosjačenja, igraju na vjenčanjima, dok se neki

čak bave prostitucijom. U decem-bru 2009. godine pakistanski Vr-hovni sud je po prvi put priznaoevnuhe kao odvojeni spol i dobilisu nacionalnu ličnu kartu. Upravosu evnusi ovih dana poslužili paki-stanskoj vladi za utjerivanje dugo-va. Administracija u pakistanskomgradu Sialkotu planira da angažujeevnuhe za naplatu dugovanja za vodu od građana. Gradske vlastise nadaju da će vjerovanja o evnu-sima, čije se prisustvo na nečijimvratima zbog potraživanja duga smatra uvredom, podstaći građaneda izmire račune.


Egipćani su velika i ponosna nacijaEgipat

Rušenjem omraženog diktatora RRHosnia Mubaraka Egipćani su RRpokazali da se radi o veoma hrabrom i odlučnom narodu. Me-đutim, Egip-ćani ovih dana pokazuju još jedno svoje pozitivno lice. Naime, nakon završetka pro-testa hiljade Egipćana se priključilo do-brovoljnom či-šćenju ulica, zgrada i drugih objekata koji su ostali zatrpani smećem nakon protesta. Ovih dana se u centru Kai-ra mogu vidjeti hiljade Egipćana kako

čiste svoj grad. Ovakva praksa još nijezabilježena nigdje u svijetu. Ovakav patriotski odnos pokazuje nam koli-

ko Egipćanivole svoju ze-mlju. Sjetimose kako je hi-ljade ljudi to-kom protesta klanjalo u dže-matu dnevne inoćne namaze.Takav prizornije zabilježennigdje u svi-jetu. Pa ipak,

hiljade dobrovoljaca koji učestvuju učišćenju svoga grada i svoje zemlje sudogađaj koji zaslužuje svaku pažnju ipohvalu cijelog svijeta.

53

Yediot Ahronot: Mubarak i njegov režim bili su zadnja prepreka pred cu-nami zvani islamsko buđenje

Izrael

I zraelci ne prestaju da žale za odlaskom Hosnia Mubaraka

sa vlasti. Moglo bi se reći da je tekst objavljen u izraelskom listu Yediot Ahronot najslikovi-tiji primjer šta je za cioniste iz Izraela bio Hosni Mubarak. U spomenutom tekstu koji je na-pisala Eitan Haber navodi se da su Izraelci svjesni činjenice da je Mubarak bio veoma okrutan diktator, korumpirani predsjed-nik, “ali to su za nas bili pre-dobri uvjeti, uvjeti u kojima je Mubarak podržavao mirov-ni sporazum, ugošćavao naše predsjednike u svojoj palači, a čak nam je obezbijedio gas po specijalnim cijenama”, piše Ei-tan Haber i dodaje: “Mubarak i njegov režim bili su zadnja pre-preka pred cunami zvani islam-sko buđenje”.Prema izjavama izraelske vla-de i vojske, Izrael je već počeo sa pripremama za nove izazove koje će im donijeti musliman-sko – arapska revolucija. Za sada cionisti najviše jadikuju što su izgubili takvog ahbaba kao što je bio Mubarak.

Sve oči Palestinaca uprte su u EgipatPalestina

Grupa islamskih alima iz pojasa Gaze uputila je iskrene čestitke

egipatskom narodu na pobjedi nad diktatorom Mubarakom. Uz čestit-ke islamski alimi iz Gaze pozivaju novu egi-patsku vlastda otvoreg r a n i č n iprelaz Ra-fah. HosniMubarak jeu saradnji sa Izraelom za-tvorio pojasGaze sa egi-patske stra-ne. Posljed-nje dvijegodine gra-nični prelazRafah je bio u potpunosti zatvoren. Svakih četiri mjeseca egipatska vlada je ovaj prelaz djelimično otvarala če-tiri dana. U ta četiri dana mogli su

da prođu samo oni koji imaju poseb-na odobrenja, a najčešće se radilo obolesnim, studentima te osobama sa stranim državljanstvima. Mubara-kov razlog za sprovođenje ovako ri-

gorozn i hmjera bila je njegova želja da pomogneI z r a e l uza šta jev je rova t-no dobi-vao veliken o v c e .Pa le s t in-ska ulema i palestin-ski narodse nadaju

da će ih njihova braća u Egiptu sada drukčije tretirati i da je došao krajnjihovim patnjama. Sve oči Palesti-naca uprte su u Egipat.

Foto islamneta

Čamcima kroz pustinju punu vode

Saudijska Arabija - Jeddah: Nesvakidašnji prizor na

ulicama Jedde.


54

Urbani terorizam

Piše: Sejfuddin Dizdarevi

Iako je sada već malo popustio, inter-net hype o Melisi S. je prohujao krozdruštvene mreže južnobalkanskih

korisnika interneta, ostavljajući iza sebedevastiranu biografiju te srednjoškolke izBanovića.Federalna TV je krajem oktobra prošlegodina emitovala prilog o neuspjeloj ek-skurziji učenika srednje škole iz Banovi-ća. Naime, autobus koji ih je prevozio doPule bio je bliži autootpadu nego pojmutehnički ispravnog vozila. Kako je tokomputovanja padala kiša, zbog korozivnelimarije putnici u autobusu, spomenu-toj Melisi S., kiša je padala na glavu. Popovratku u Banoviće, opisujući zbivanja za FTV, ona uzrujano kaže “kisla mi jeglava, ljudi”, pri čemu riječ “glava” zvučikao “glova”, što je izazvalo pravu lavinupodsmješljivih komentara, čineći tu fra-zu južnobalkanskim internet fenome-nom. Samo na Youtubeu, kad se saberusve verzije, video je imao preko 500.000otvaranja što ga čini možda najpoznati-jim od pojave Ekrema Jevrića i njegovog evergreena “Kuća – pos’o”.

Nenormirani jezik

Čak i danas u vremenu rasprostranjenekomunikacije, za koju se obično koristidijalekt najbliži književnom izgovoru, re-gionalni dijalekti su i dalje vitalni. Tako uNjemačkoj za frazu “spitzer stein” korisni-ci regionalnog hamburškog dijalekta kažu“spicer stajn” dok se svugdje u germano-fonim dijelovima Evrope to izgovara kao“špicer štajn”. Niti jedno niti drugo nijemanje ispravno ili neispravno. A transfor-macija samoglasnika “a” u “o” (u bosan-skoj gramatici poznato kao i ‘muklo a’ ) sekoristi i u južnoj Njemačkoj. Za one kojiznaju njemački neka poslušaju govore nje-mačke ministrice za zaštitu potrošača, IlseAigner na http://goo.gl/qrnU7.77Kad se već želimo “ugledati na Evropu”mogli bismo i u ovome – da ljude neismijavamo zbog njihovog dijalekta.Pogotovo ako je gramatički ispravan.S druge strane, postoji pojava kad istin-ska nepismenost po pitanju gramatike,kako u pisanoj tako i verbalnoj formi,

uopće nije predmet ničijeg ismijavanja. Ovdje mislim na fenomen stanovnika srednje Bosne (Zenice pogotovo) gdje na prste jedne ruke možeš nabrojati ljude koji ispravno koriste afrikate “č”i “ć”. Bosansko “č” je skoro pa iščezlo,na njegovo mjesto je došlo “ć”, ali niko-me ne bi palo na pamet da ovo uzima predmetom ismijavanja.I meni samom je poznato da se ne radio “lingvističkim inkvizitorima” kojisu se okomili na jadnu srednjoškolku. Vjerovatno većina njih i ne zna da Me-lisa priča čistim bosanskim. Ovdje se radi o drugoj stvari. A to je set asoci-jacija koje se automatski aktiviraju kod većine nas pri transformaciji “a” u “o”.

Urbani terorizam

Ako je u Americi bolje biti “pedernig-gakomunjaramusliman” u jednoj osobi,nego li biti “pacifista” - onda je najgore što vas u Bosni može trefiti da ste “se-ljak” (OK, osim u Krajini. Tamo je naj-gore ako si “autonomaš”). Kao i kod svih klišeja, tako i “seljak” ne označava osobu ruralnog porijekla nego skup određenih osobina koje definišu urbani teroristi projicirajući na “seljake” sve ono što oni nisu. Tako možete biti “seljak” i ako vamporodica u trećoj generaciji stanuje u gra-du, npr. u slučaju da se previše identifi-kujete sa svojom vjerom. Tako nešto je nespojivo s “urbanizmom”.Mobilizacija građanskih masa (ili barem onih koji takvim same sebe smatraju) najlakše se ostvaruje preko ove linije. Kad je sadašnji gradonačelnik Zenice, Husein Smajlović, obznanio da jedan dio zeničkog bulevara Kulina bana treba biti preimenovan u “Bulevar Eze Arnautovi-ća”, bivšeg zeničkog gradonačelnika s po-četka ‘60-ih, “čaršija” je bila na nogama. Veoma brzo, argumenti se nisu razmje-njivali na nivou za i protiv same odluke, nego je dominirajući ton bilo porijeklo samog Huseinovića koji je “seljak”. Iako je, objektivno gledajući, ovaj “seljak” za Zenicu učinio više nego zadnje tri osobe prije njega koji su obnašali ovu funkciju.Ali odakle ova podjela koja se graniči sa šovinizmom u društvu koje je prilično homogeno?

Društveno prihvaćeni rasizam

Svako društvo gaji suptilnu netrpelji-vost prema određenoj grupi ljudi koji su u njihovim očima manjina koja na-meće svoju volju većini. U zemljama zapadne Evrope ova uloga je dodijelje-na migrantima odnosno, preciznije go-voreći, muslimanima. Averzija prema njima je društveno prihvaćeni rasizam nakon što je mržnja prema Jevrejima, homoseksualcima i inim marginalnim grupama postala društveno izopćena. Njihovo ustavom zagarantovano pravo na slobodu vjeroispovijesti se, u gru-pama koje imaju averziju prema njima, interpretira kao preuzimanje javnog prostora od strane “došljaka”.Iste stereotipe preuzima i zenička čar-šija kada optužuje Smajlovića da joj je nametnuo svoj “seljakluk”.U nedostatku društvene diverzifikaci-je bosanskog društva – manjak druš-tvene grupe koja je druge boje kože, drugog maternjeg jezika, a nakon za-vršetka rata je ta homogenija prošire-na i na religiju i naciju – kao žrtveni jarac je aktiviran motiv “seljaka”. Ovaj proces je sigurno ubrzala i ga-lopirajuća globalizacija sa svojim uni-formističkim trendom oblačenja, na-čina razmišljanja, afiniteta ka tehnici itd.U kontekstu Bosne ovaj fenomen je pomalo i šizofreničan. Prema poda-cima “The World Factbooka” u Bo-sni danas tek 47% stanovništva živi u gradovima, isti postotak je i u Albani-ji i na Haitiju. Ovaj postotak je time zanimljiviji jer je rat od 1992.-1995. ubrzao ovaj proces i nakon etničkog čišćenja njihovih sela, mnogi su našli utočište u gradovima. Uprkos tome, Bosna ima najnižu stopu urbanizaci-je u regionu. U Srbiji ona iznosi 52%, Hrvatskoj 57%, a u Crnoj Gori čak 60%.

Posljedice

Priča Melise iz uvodnika je protekla prilično tragično, zbog psihoterora njenih školskih kolega (u čemu se ogleda sljedeći paradoks – vjerovatno i sami koriste “muklo a” u govoru) prohujala je vijest da je ova odlična učenica morala napustiti završni ra-zred Mješovite srednje škole – što je u međuvremenu demantovano. Ali, Melisa je zbog histerije kvaziurbane inkvizicije prinuđena da se, umjesto koncetrisanja na učenje, sada bori protiv posljedica bosanskog krkan-luka.

Sejfudinova hronika


U cikličnim intervalima potrebni su nam “drugi” na koje projiciramo sve ono što navodno nismo, da bismo sami sebe uvjerili u svoj pozitivni identitet

55

IslamBosna.ba - To je trenutak kada znaš da je režim na konopcima: kada njegov obavještajno-sigurnosni

aparat počne paničiti; uništavati dokaze svojih zločina. Kako piše The Econo-mist: “Znao sam da je gotovo kada sam se vratio kući i našao susjeda u panici. Namirisao je dim u blizini. Ubrzo smo otkrili odakle dolazi, nakon što smo se popeli na krov moje zgrade.Dim se uzdizao iznad vrta vile koja se nalazila odmah pored moje zgrade, gdje su radnici nedavno iskopali jednu du-boku rupu, kao za bazen. U udaljenom kutu vrta stajala je hrpa kutija, prepu-nih svježe iscjekanog papira, a odmah do njih je gorjela vatra.Još intrigantnije, grupa mladića, obič-nog izgleda, sjedila je na travnjaku, vrlo blizu rupe. Kutije su ih okruživale, a iz njih su ti ljudi vadili, jedno po jedno, nešto što je ličilo na kasete i CD-ove. Nakon što bi ih pažljivo razbili čekići-ma, bacili bi ih u rupu. Na dnu rupe jedan je mladić prelijevao cementom polomljene dijelove plastike. Donošeno je još kutija, a njihov rad se nastavio i poslijepodne.Vila, okružena visokim zidovima, bila je uvijek tiha. Auta, većinom Fiati i Lade, ulazili bi i izlazili kroz sigurosna vrata, u neubičajenim noćnim satima, dok bi floruscentna svjetla gorjela tokom cijele noći. Čini se da je to bio neoznačeni dio ureda jedne od Mubarakovih najviših obavještajno-sigurnosnih agencija. Čini se da je neko dao naredbu da unište svo-ju arhivu. Bilo koje tajne da su bile na tim kasetama i u tim papirima sada su zauvijek otišle.”Naravno ovakvih scena nije bilo u pred-građima Vašingtona, u danima nakon izbora Baraka Obame. Prirodno, u go-dinama Bušove vladavine bilo je uni-štavanja određenih dokaza - kaseta sa snimkama mučenja - što je bilo poseb-no sramno. Ali nije bilo brige oko toga kada je došao Obama. Nije bilo potrebe da oni koji su bili uključeni u mučenje hiljada i ubijanje mnogih zatvorenika, počnu kopati duboke rupe i cementira-ti svoje kasete i papire u njima. Oni su dobro znali kako će Obama postupati prema njima - kao prema herojima. I za-ista, jedna od prvih stvari koje je uradio jeste da je otišao u glavni štab CIA-e da bi ih uvjerio da oni koji su izvodili taj-ne operacije neće nikad biti odgovorni pred zakonom za svoje zločine.U međuvremenu Guardian nas upo-

Politika

Omar Sulejman - samo još jedan američki mučitelj

Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaKomunisti su mučki ubili 20.000 Hrvata Nestle prodavao kobasice sa svi-njetinom kao “halal” Tekstovi Vjerniku nikad ne smije biti dosadnoVjenčanje: Vrijeme za zahvalu Allahu, subhanehu ve teala

Nauka i zanimljivoUnutrašnjost Mjeseca nalikuje na unutrašnjost ZemljePosmatranje drugih pušača te navodi da i sam zapališ cigaru

IB TVIslamBosna TV: Tunel – Tajna opsade SarajevaVideovijesti: Ali Abdel-Shakour o hifzu


zorava na članak u Dissident Voice kojienosi naslov: “Mučiteljska karijera novog egipatskog potpredsjednika: Omar Su-lejman i nezakoniti program izručivanja i mučenja.” Sulejman je dugogodišnjiegipatski šef obavještajne službe - i kaotakav voljni mučitelj za elitu u Vašingto-nu. Imajte na umu da je administraci-ja dobitnika Nobelove nagrade za mirblisko sarađivala sa Sulejmanom, kaošefom obavještajne službe, sve do nje-govog imenovanja od strane Mubaraka.Kao što piše Stefan Solc: “Kada je ime-novanje Sulejmana prvi put objavljenokomentatori El Džezire su ga opisalikao ‘utjecajnog’ i ‘poštovanog’ čovjeka.Međutim, poslije se ispostavilo da je on poznat, između drugih stvari, zbog svo-je uloge u mučenju u Egiptu i učestvo-vanju u američkom programu ‘nezako-nitih izručenja - deportacija’ i mučenja.Dalje on je ‘poštovan’ od strane američ-kih dužnosnika zvog njegove saradnje unjihovim planovima za mučenje, izme-đu drugih sličnih inicijativa....”Džejn Majer, iz The Dark Side, istakla jenjegovu ulogu u američkom programunezakonitih, izvansudskih izručenja:

“Svako izručenje je odobreno sa najvi-ših nivoa obje vlade... dugogodišnji šef egipatske glavne obavještajne službe, Omar Sulejman, pregovarao je direktno s najvišim dužnosnicima CIA-e. Bivši američki ambasador u Egiptu Volker opisao je Sulejmana kao ‘vrlo bistrog,vrlo realističnog’, ističući da je bilo i ‘ne-gativnih stvari’ u koje je bio uključen uEgiptu, poput mučenja. Usput, on nije bio zgađen s tim.”Sulejman nije bio samo birokrat koji je omogućavao Amerikancima kada su željeli organizirati malo mučenja. Ovaj “urbani i sofisticirani čovjek”navodno je i sam učestvovao u mu-čenju. Nedugo nakon 11. septembra australijski građanin Mamdud Habib zarobljen je od strane pakistanskih sigurnosnih službi i onda, pod ame-ričkim pritiskom, mučen od strane Pakistanaca. Nakon toga on je izručen (pod paskom australijskih diplomata) od strane CIA-nih operativaca Egiptu, što tada nije bila neobična praksa. U Egiptu Sulejman je lično posvetio pa-žnju Habibu. (ostatak teksta pročitajte na www.islambosna.ba)

56

Dokumenti: Otvoreno pismo predsedniku Vlade Srbije Zoranu Đinđiću

Iz arhiva

O srpskoj kritici SANU-a(Srpska akademija nauka iumjetnosti) gotovo da nijebilo riječi u našoj javno-sti. A ona je bitna, kolikozbog samog srpskog naroda,koji zaluđen i zaveden veli-kosrpskom politikom, kojadobrim dijelom počiva naMemorandumu kojeg je izra-dila gore spomenuta akade-mija, evo već dvije decenijeluta i tumara u svojim za-bludama i mitovima o ‘’ne-beskom narodu’’, toliko zbogtrenutih političkih dešavanjau našoj državi, prije svegapozicije s koje djeluje tre-nutna srpska politička elita,a to je pozicija razgradnje,destrukcije i omalovaža-vanja drugog i drugačijeg.Jedan od najpoznatijih srp-skih kritičara SANU-a je sva-kako Stevan Dedijer*, koji sekrajem 80-ih godina otvo-reno suprostavio SlobodanuMiloševiću, SANU-u, i srpskojnacionalnoj eliti, stavljujući

ih u istu ravan sa ideologi-jom Velike Srbije. Početkom 2003. godine poslao je otvo-reno pismo tadašnjem srbijanskom premi-jeru Zoranu Đinđiću, u kome je predlagao raspuštanje i pot-punu reorganizaci-ju Srpske akademije nauka i umjetnosti, jer se ‘’ne bavi ra-zvitkom kreativne moći srpskog naroda u nauci, tehnologiji, u izumima i inovaci-jama’’ već ‘’nazad-nim idejama nacio-nalizma, šovinizma, mržnje i gluposti’’. Posebno je kritiko-vao srpske akademi-ke zbog podržavanja ideje Velike Srbije. Njegovo pismo, zbog izni-mno važnih poruka koje su, prije svega, upućene našim srpskim komšijama, prenosi-mo u cjelosti.

Poštovani g. Đinđiću

Motor razvitka svake drzave

Pišem Vam kaoSrbinu koji jeimao junač-

ke hrabrosti, mudrosti ipolitičke veštine da zlo-tvora Srbije Slobodana Miloševića pošalje na sudza ratne zločince u Hag.Da ostvarite što Vam uovom pismu predlažemtreba Vam mnogo višehrabrosti, političke pa-meti i veštine nego uslučaju Milošević. Akcija koju Vam predlažem jedeo neophodne politikeza razvitak Srbije uopšte injene nauke i tehnologijeposebno.

Od 1950-ih ukazivaosam u svojim radovima usvetskim časopisima i pi-smima Titu, šefovima re-publika bivše Jugoslavijei Srpskoj akademiji nau-ka sledeće: snaga motora razvitka jedne države jeizražena procentom brutonacionalnog dohotka kojiona troši na razvitak na-uke, tehnologije, na stva-ranje sopstvenih izuma i

inovacije. Stanje tog motora razvit-ka danas se vidi iz sledećih brojki:Švedska 3,8% BND, USA 2,8%,

j

najrazvijenije zemlje Evropske unijeoko 2,5% BND, a Srbija i Hrvatska manje od 1%. Moj predlog Vam jeda u reorganizaciju politike, na-uke i tehnologije Srbije uključite

Velika SrbijaVelika Srbija i mali glupi akademicii mali glupi akademici


Glavna i najgora glupost

rukovodilaca SANU-a je da su se bavili svime osim onim čime se svaka

akademija nauka treba

baviti: razvitkom kreativne moći svog

naroda u nauci, tehnologiji, u izumima i inovacijama


i raspuštanje i potpunu reorgani-zaciju današnje takozvane Srpske akademije nauka, koja sa naukom nema nikakve veze jer je generaci-jama, čak i posle Miloševića, vode maloumni zagovornici antidemo-kratske ideologije, nacionalizma i šovinizma.

Od 1973. do danas bavim se izučavanjem kolektivne pameti organizacija, preduzeća i država. Godine 1973. razvio sam uvid, objavljen bez moga imena, u jav-nom državnom dokumentu Švedske

j j g j

za reformu vojne obaveštajne službe “SOU 19, 1975”: da obaveštajnost, njena kolektivna pamet, treba da postane ne samo zaštita bezbedno-sti i nezavisnosti jedne države već glavni faktor njene sposobnosti za razvitak. Ovih dana u Hrvatskoj držim predavanja o umnoj moći Dubrovačke republike od 1301. do 1806, a Švedske od 1700. do

p

2002. U Le Mondu od 20. oktobra vidim da univerzitet Ottawa osni-va odeljenje za kolektivnu pamet organizacija, poduzeća i država. Prema IBM, ulaganje u Business Intelligence preduzeca danas iznosi preko 70 milijardi dolara.

Najnoviji simpozijum SANU-a

Direktni povod da Vam pišemje najnoviji i najlažniji simpozijumSANU-a o Velikoj Srbiji. Tu se izmi-slilo da nikada niko nije nastojao “da stvori Veliku Srbiju nego su se samonjeni protivnici - (odakle i ko su oninije rečeno, S. D.) - služili optužbomo navedenoj velikosrpskoj hegemoni-ji, da bi ostvarili svoje ciljeve na štetuSrba”. Suština takvih simpoziju-ma je ravna po gluposti onom da je danas Humboltova akademija u Berlinu održala simpozijumdokazujući da u Nemačkoj to-kom 1930. i 1940. nije bilo ninacizma ni Hitlera. SimpozijumSANU-a su opet, među ostalim,vodili “naučnici” kao Dobrica Ćosić, Mihajlo Marković i D.Medaković.

Uticaj Velike Srbije u mom zivotu

Ovde ću ukratko opisati samo uticaj ideje Velike Srbije usvom ličnom zivotu. Rođen samu Sarajevu od srpskog oca i maj-ke juna 1911. U istom mesecu

je u Beogradu šef vojne obaveštajne službe pukovnik Dimitrijević “Apis“ ”osnovao terorističku organizaciju Ujedinjenje ili smrt bolje poznatu kao Crna ruka, sa ciljem da terorom rušiAustro-Hungarsku imperiju i “da pod dinastijom Karađorđevića ujedini” - citiram ustav Crne ruke - “sve srpske pokrajine: 1. Bosnu i Hercegovinu, 2. Crnu Goru, 3. Staru Srbiju i Makedoniju, 4. Hrvatsku, Sloveniju

i Srem, 5. Vojvodinu, 6. Morsku Obalu (Dalmaciju)”. Oktobra 1911. bio sam izbegli-ca u naručju majke be-žeći za Beograd jer je Austrija htela da hap-si moga oca, doktora Jevtu Dedijera, kao člana Crne ruke, za šta imam bezbroj dokaza. To se iz svih njegovih obilnih radova - umro je u 37. godini, 1918, i vidi. Godine 1913, posle Prvog balkan-skog rata, on je na-pisao o Makedoniji knjigu Nova Srbija i u njoj rekao: “Imajući Vardarsko-Moravsku dolinu, Srbija sada može dominirati celim

Balkanskim poluostrvom”. U izdanjuknjige Jevta Dedijera o Hercegovini, koju je priredio Vladimir Dedijer, objavljeno je njegovo pismo ministru unutarnjih poslova Srbije u izgnan-stvu 1916, u kojem J. Dedijer kaže: “Kod Bitolja našao sam nekoliko sela Vlaha koje treba pretvoriti u Srbe kulturnim postupkom”. Godine 1915. Hrvat Stupilo je došao u Niš, gde je bila vlada Nikole Pašića, iz-begla iz okupiranog Beograda, da upozori Pašića da Italija namerava da okupira Dalmaciju. Na Pašićevo pitanje “Šta je Dalmacija?

j”, Jevto

Dedijer je napisao, 15. maja 1915, brošuru Dalmacija Na zadnjoj stra-ni brošure stoji: “Velika Srbija biće oko 250 000 km kvadratnih”, to jest veća od Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca uspostavljene na Versajskoj konferenciji.

Aleksandar Karađorđević i Nikola Pašić su uspostavili srpsku diktaturu nad svim narodima jugoslovenskih zemalja. Novembra 1918. kao dete od sedam godina u Bosanskom Šamcu

j

slušao sam majku Milicu Dedijer da zgranuta priča da je gledala kako “naša, srpska policija” na trgu pri-siljuje Muslimane da jedu svinjeti-nu i slaninu. Decembra 1918, posle

Jevto Dedijer je napisao, 15. maja

1915, brošuru Dalmacija Na zadnjoj

strani brošure stoji: “Velika

Srbija biće oko 250 000 km kvadratnih”, to jest veća

od Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca

uspostavljene na Versajskoj konferenciji

58

Podgoričke skupštine, počela su ubi-stva Crnogoraca koji su se borili za monarhiju Petrovića i slobodu Crne Gore. Januara 1919. general Milan Nedić, docnije šef vlade u okupira-noj Srbiji, pucao je na demonstrante na Jelačićevom trgu u Zagrebu koji su tražili autonomiju Hrvatske. Godine 1922. Žika Lazić, ministar unutraš-njih poslova, pozvao me je: “Hajde, Stevice, da ispratimo našu srpsku vojsku koja ide na Kosovo da tuče Arnaute”. Juna 1928. majka Milica rekla je meni i braći, Vladimiru i Borivoju: “Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Prokleti Aleksandar je dao ubiti demokratske vođe Hrvata”. To je bilo kada je Puniša Račić, lični prijatelj Aleksandra, sa kojim je noć prije igrao pokera, ubio u skupštini braću Radić.

Godine 1931. sekretarica Alberta Einsteina, koji je radio u zgradi ma-tematike Princeton univerziteta, gde sam bio student teoretske fizike, dala mi je Einsteinov protest da je vlada Aleksandra dala ubiti hrvatskog nauč-nika Suflaja. Godine 1936, kada sam postao član KPJ u New Yorku, čitao sam Proleter kojeg je uređivao Josip Broz Tito, da je Jugoslavija “tamnica naroda” što je od nje Aleksandrova vlada načinila, te je 1941. propala pod prvim udarom fašističke vojske. Godine 1941. čitao sam u New York Timesu da je Aleksandar Belić, pred-sednik SAN-a, potpisao proglas u kojem napada narodnooslobodilačku borbu Srba protiv nacizma.

“Velika Srbija” je od poslanika skupštine Ante Pavelića, kako piše Svetozar Pribićević u svojoj knjizi Diktatura Kralja Aleksandra (1936), koji je u parlamentu zagovarao samo autonomiju Hrvatske u okviru Jugoslavije, kad je vidio da Puniša Račić ubija hrvatske vođe, pretvo-rio u kvislinga Hitlera i Musolinija i dušmana srpskog življa u Hrvatskoj.

Od 1988. godine sam uvidio ve-likosrpsku politiku Miloševića na prvom mestu protiv srpskog naro-da. U nizu napisa potpisivao sam se, počev od Borbe godine 1989, kao “Srbin sa dna kace”, gde je kiseli ku-pus najbolji, napadajući Miloševiće, Ćosiće i zagovornike Velike Srbije. Miloševićev napad, najavljen na Kosovu 28. juna 1989, na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Kosovo doživio sam kao najgoru tragediju u svom burnom životu. Godine 1989, okto-bra meseca, u otvorenom pismu mom pokojnom ocu, uz uredničku pomoć generala Peka Dapčevića, napisao sam intervju - sa Lukom Brajlom u

Slobodnoj Dalmaciji da je njegova ideja Velike Srbije donela ratove i katastrofu za srpski narod 1914, pa onda 1941, i da će pod Miloševićem doneti i treću katastrofu, za koju da-nas, 2002. godine, i plaća. U tom in-tervjuu izneo sam mnoge ideje - kao na primer pogubna šteta nacionaliz-ma koji je nerazdvojan od sovinizma - u kojima mi je pomagao moj pri-jatelj iz detinjstva sa Bob kluba kod “Šest topola” u Beogradu i najslavniji Titov general Koca Popović. On mi je stalno ponavljao: “Stevo, dok se ne reše nacionalizma i na prvom mestu srpske elite, nema im spasa: propašće sa Miloševićem!” Njega su intereso-vale moje ideje o razvitku inteligen-cije država, koje smo diskutovali na bezbroj ručaka u njegovoj maloj kući u Dubrovniku. Mala mi je uteha u tome bila 5. oktobra 2000. kada me je iz Londona zvao bivši sekretar Laburističke partije Velike Britanije Michael Foot da mi se zahvali i česti-ta na svrgavanju Miloševića.

Pet kardinalnih gluposti SANU-a

Ovde ću samo navesti ukratko pet kardinalnih gluposti SANU-a.

I Uprkos bezbroj do-kumenata, počev od Garašaninovog Načertanija, preko pisanja Jovana Cvijića, ustava Crne ruke, ideologa Draže Mihajlovića S. Moljevića i vladavine svih velikosrpskih vlada od 1918. do 1941. SAN sad negira po-stojanje ideje Velike Srbije.

II Srpski političar Svetozar Pribićević na strani 163 svoje knjige Diktatura Kralja Aleksandra veli slede-će: “Nema na svijetu snage što može slomiti hrvatsku misao. Prije će se Velebit srušiti u more i Drava i Sava presušiti nego će se Hrvati odreći svo-jih težnji što sadržavaju čuvanje i ne-smetani razvoj njihova individualiteta”. Korenita glupost rukovodstva SAN-a kao i Miloševica bila je da ne razu-miju da ovo sto je Pribićević rekao za Hrvate, vredi i za Slovence, Bošnjake, Makedonce, Albance i Crnogorce.

III U istoriji Srbija je počela četiri rata, koja je najavio Milošević u svom govoru na Kosovu 28. juna 1989, protiv Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova i sva četiri izgu-bila. Nema primera u istoriji da jedna država izgubi u pet godina četiri rata, što SANU negira.

IV Glavni zadatak svakog nauč-nog centra danas je da shvati tokove u svijetu uključiv i desetu revoluciju inteligencije u istoriji čovečanstva u kojoj danas svi živimo. Rukovodstvu SAN nije ni na kraj pameti stalo kad su propagirali Miloševića i njegovu Veliku Srbiju, da je međunarodna zajednica danas spremna da otpoč-ne rat protiv jedne suverene države i njenog šefa stavi na sud za ratne zlo-čine, što se prvi put u istoriji dogodi-lo, i to sa Srbijom.

V Glavna i najgora glupost ruko-vodilaca SANU-a je da su se bavili svime osim onim čime se svaka aka-demija nauka treba baviti: razvitkom kreativne moći svog naroda u nauci, tehnologiji, u izumima i inovacijama. Iz priloženog pisma Dobrice Ćosića meni možete viditi da sam ih ja ur-girao u tom smislu i to ne prvi put. U prvom članku prvog broja Nove misli, koju je osnovao Crnogorac i član Politbiroa Komunističke parti-je Jugoslavije Milovan Đilas godine 1952, naći ćete moj članak u kojem osuđujem SANU da sledi katastro-

falnu politiku Sovjetskog Saveza na tom području.

Šta veli to pismo Dobrice Ćosića meni od 25. juna 1984. godine? Napominjem da od njego-ve zamisli da SANU održi konferenciju “Društvo, na-uka, budućnost” ništa nije bilo. Jer su se počeli baviti svojim Memorandumom da ožive ideju Velike Srbije. Drugo: “naš na-rod, on ostaje u planinama Balkana”, jer njegovi aka-demici i blesavi političari kao Koštunica igraju se još uvek nazadnim idejama nacionalizma, šovinizma, mržnje i gluposti. To nji-hov trodnevni simpozijum o nepostojanju ideje Velike

Srbije i dokazuje.Poštovani g. Đindjicu, nadam se

da ćete u ovom pismu naći dovolj-no argumenata da Vam pomognu u teškom zadatku koji Vas očekuje da stavite Srbiju na put dinamičkog razvitka.

S poštovanjemStevan Dedijer, kao i uvek, Srbin

sa dna kace*Stevan Dedijer (Sarajevo, 1911

- Dubrovnik, 2004) je bio nuklerani fizičar, socijalni teoretičar i jedan od najpoznatijih svjetskih stručnjaka iz područja poslovnog obavještavanja (business intelligence).


Novembra 1918. kao dete od

sedam godina u Bosanskom Šamcu slušao

sam majku Milicu Dedijer da zgranuta priča da je

gledala kako “naša, srpska policija” na

trgu prisiljuje Muslimane da

jedu svinjetinu i slaninu

Ni jedna lijep riNi jedna lijep rijječeč za Bosnu i Bošnjakeza Bosnu i Bošnjake

60

Skrivena disertacija: Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano u disertaciji (VII dio): Andrićeva ličnost

Feljton

Andrić nije imao mudrosti da se koriguje ili da prikrije svoje hereditarne nastranosti kojima vri njegov duh. Najbolji primjer je za to opis nabijanja na kolac u romanu “Na Drini ćuprija”. Mada je pokušao, ipak nije uspio sakriti od bosanske i jugoslovenske javnosti činjenicu da je on to plagirao, ukrao od drugog autora i da se u originalu radi o stvarnom nabijanju na kolac jednog muslimana od strane Francuza

Piše: Kemal Zuki

Koliko čovjek duže i više čita KKAndrića u njegovoj svijestiKKsve jasnije isplivava pitanje:KKKakav je čovjek, kakva je osoba bioAndrić?

Svako umjetničko, pa i naučnodjelo, rezultanta je dvaju uticaja: druš-tva koje ga okružuje i duše autora.Andrićev društveni ambijent o kojemjedino piše, kojim se jedino opsesivnobavi je Bosna od prije nekoliko stolje-ća o kojem Andrić objektivno ne zna mnogo ali neodgovorno i nekontroli-rano izmišlja sve najgore i najmračnije.A šta je zaista sve u Andrićevoj duši,srcu, mozgu?

Andrićeva ličnost je rezultanta mnogih hereditarnih, mračnih, zlo-ćudnih i podmuklih sasto-jaka što je dalo jednu od najmračnijih ljudskih osoba u cjelokupnoj svjetskoj knji-ževnosti i umjetnosti.

Provalija bez dna

I što se čovjek više udu-bljuje u to da pronikne su-štinu Andrića kao čovjeka, sve više ima dojam da se nadnosi nad jednu mračnu provaliju bez dna, nesa-gledivu u mraku i zlu, uz opasnost da i sam poremeti pameću.

Zašto niko nije pokušaoopisati Andrića kao osobu, kao čovjeka?

Zato što je on vrlo kom-pleksna mješavina svega i svačega, uglavnog sinteza svog zla koje su u ljudima Balkana nataložila strašna istorijska zbivanja i patnje i sve to pomiješano je sa užasnim hereditarnim nakaznosti-ma. Konačno, Andrić je znao kakav užas i muku nosi u sebi pa je pato-loški brižno sakrivao sve iz svog ži-vota što bi ga moglo razotkriti kao čovjeka. I on je to stalno ponavljao Ljubi Jandriću koji je diskretno, u razgovorima pokušao izvući istinu iz hermetički zatvorenog pisca. Kad bi bar malo krenuo u istinsku ispo-vijest, brzo bi stao i sve pozitivno re-čeno bi poništio, štiteći se zaštitom privatnosti i umjetničkom slobodom izražavanja. I to je suština podlo-sti ovog pisca. On je odbio da pri-zna užase koji se prepliču u njemu

samom a olakšava se tako što je svutu gadost iz sebe istresao na Bosnu i

Bošnjake, projicirajući sebeu nakaznu sliku jednog ci-jelog naroda koji to ničimnije zaslužio. Umjesto da piše ličnu autobiografijuon piše “autobiografiju”Bosne, šaljući u svijet, uzpomoć velikosrpskih luda-ka i zločinaca, najogavnijusliku svoje domovine koja je imala nesreću da porodiovakvog moralno naka-znog negativca.

U razgovoru sa Jandrićempisac stalno užasnuto po-navlja kakav bi užas bio kadbi se novinari dokopali ne-čeg od njegove intime, pa bi ga razapeli na krst. I zatomoli Jandrića da nipošto neiznosi ništa kompromituju-će u javnost. Tako je ostaozatvorena kutija za čitavog svog dugog života iz koje suizlazili užasi u vidu diser-tacije a kasnije književnihdjela.

Ostaje nam da ipak pokušamo na-praviti skicu za portret Ive Andrića samo na osnovu njegovih književnihdjela, njegovog “naučnog” djela diser-tacije i njegovog društveno-političkog djelovanja i tek pokojeg detaljčića iznjegove privatnosti što je izmaklo nje-govoj striktnoj kontroli.

Andrić je bio rođeni Bosanac, ka-tolik, renegat posrbica i patološki mr-zitelj Bošnjaka.

Bio je mračan, hermetički zatvo-ren, mrzovoljan, uobražen i herida-tarno opterećen gomilom užasa kojisu od njega sigurno činili jednog nesretnika.

Andrić je bio apsolutno

nesposoban da se kritički

koriguje ali on to nije ni želio.

Svjesno je ostao do kraja života zatvoren

u vlastitom svijetu užasa.

Andrićeve neistinite “istine”

Najgora Andrićeva osobina je ta što je, bojeći se života i gladi pato-loški, unaprijed odlučio da se preda onima koji odlučuju o njegovom ži-votu i karijeri. U tom cilju je rela-tivno rano uspostavio okvir iz ko-jeg neće izaći. Postavio je neistinite “istine” koje nije želio da koriguje, ni najmanje, sve do kraja života. Svaki čovjek, kako stari, saznaje i sazrije-va, do izvjesnog stepena koriguje svoje mladalačke zablude. Andrić je u tome fenomen okamenjenih zada-tih laži iz mladosti kojih se držao do smrti. Kako bi to mogao on je ostao zarobljen u dalekoj prošlosti Bosne i Bošnjaka. Tako je mislio da je oslo-bođen od istine a u tome su mu po-magali brojni zli i mračni, a uticajni ljudi, braneći njegove laži, podvale i huškanja umjetničkom slobodom.

Nakon svoje disertacije, naučnog djela u kojem je na krajnje neodgovo-ran i nenaučan način presudio Bosni i Bošnjacima, Andrić je živio dugo, više od pola stoljeća. Baveći se istorijom Bosne i pišući književna djela Andrić je morao naići na hiljade dokaza da je njegova isforsirana slika Bosne i Bošnjaka potpuno nakaradna. Istini za volju mora se reći da Andrić nije volio da uči i saznaje istinu. Tako nije zavr-šio nijedan od brojnih fakulteta koje je oblazio, a da nije diplomirao nig-dje i ništa. I disertaciju je radio “pod posebnim uslovima” suprotno svim pravilima struke i nauke, praktično kao gimnazijalac, bez ikakve diplome. Ipak, bavio se historijom Bosne na svoj mračni i mrziteljski način i nemogu-će je da nije naišao na stotine fakata koji pobijaju sve ove užase koje iznosi u svojim književnim djelima. Ali, ne-sklon da uči, Andrić je bio genije da u sebi fabrikuje neku fiktivnu, mrač-nu stvarnost, u skladu sa svim vlasti-tim hereditarnim nastranostima i da to pretvara u nedodirljivu umjetnost. Andrić je bio apsolutno nesposoban da se kritički koriguje ali on to nije ni želio. Svjesno je ostao do kraja života zatvoren u vlastitom svijetu užasa. Da li na sreću ili nesreću njegovu i mno-gih drugih, naročito Bošnjaka, Andrić je imao armiju apologeta, koji su bez razmišljanja i elementarnog ljudskog morala, branili sve gadosti ovog uža-snog mrzitelja i tako mu pomogli da ostane do kraja negativac.

Andrić sam nema osjećaj sti-da, griže savjesti i kajanja za sve loše što uradi drugima, ako ti dru-gi nisu njegovi društveni i duhovni robovlasnici.

margini pored opisa nabija-nja na kolac vidio da je žen-skim rukopisom napisano: “Grozni čoveče”. Znao je da je ta poruka upućena njemu lično a ne možda onima koji su nabijali na kolac. Andrić voli sebe, on se ražalio opet nad samim sobom što mu je upućen takav prijekor, i to očito od Srba i to očito od žene. On uvijek cmizdri nad samim sobom i svojom sud-binom, kao u slučaju bom-bardovanja Beograda od strane saveznika.

Ne razmišlja Andrić, kad vidi tu strašnu poruku “Grozni čoveče”, o narodu kojeg je satani-zirao svojim bestidnim lažima, o brojnim žrtvama svojih huškačkih laži, o hiljadama poklanih nevinih Bošnjaka uz Drinu dok on piše svoj bestidno lažljivi roman. Ne, za njega bošnjačke žrtve ne postoje, ili ako se suoči s njima, za njega su one plod opravdane osvete za izdaju predaka. Nikad toliko bezosjećajno i beskru-pulozno stvorenje nećemo sresti, ne samo među umjetnicima, nego čak i među političarima i vojnicima. Kod svih njih naći ćete bar malo osjećaja morala i časti a Andrić taj osjećaj ne poznaje.

“Grozni čoveče”, kako je ta ne-poznata zgrožena žena jasno rekla šta normalni ljudi moraju misliti o Andriću.

61

Zapanjujuće je to kako je uspio da nikad ne prizna nijednu pozitivnu osobinu Bošnjaka i da o tome ne na-piše nijednu lije-pu i poštenu riječ, ni u disertaciji, ni u književnim djelima.

Andrić baga-teliše i prešućuje herojski otpor bo-sanskih bogumila pokatoličavanju, njihov bezumno hrabri vojni otpor križarskim voj-skama, njihovu žilavost u čuvanju svoje vjere koju su oni izvan Bosne nazivali herezom.

Andrić nema nijedne lijepe ri-ječi za bezumnu hrabrost Bošnjaka pod “Zmajem od Bosne” i za njihov neviđeni podvig, pobjedu nad tur-skom sultanskom vojskom na Kosovu polju. Kao po-srbica, mogao je pohvaliti pobjedu slavenske braće na polju velikog srpskog pora-za. Čak mu je to, možda, mogao biti i renegatski, ud-vorički plus kod velikosrba. Ali, on se plašio rizika, jer ako počne hvaliti svoje ze-mljake Bošnjake, gdje će se zaustaviti, hoće li naljutiti svoje robovlasnike. Zato je bolje tu herojsku i tragičnu epopeju Bošnjaka jednostavno prešuti-ti. A kao književnik, pošten umjetnik nije mogao imati bolji i veći izazov od ovoga. Ali, mržnja je u njemu jača od svega.

“Grozni čoveče”!

Znao je Andrić šta radi ali mračne sile su njime vladale a nije bilo istin-ske kritike izvana, od onih koji su ga stvorili ovakvog kakav je bio i za koje je radio pa je tvrdoglavo nastavljao u pravcu satanizacije Bošnjaka ali i sa-mosatanizacije koja je išla paralelno.

Jedan detalj pokazuje da je Andrić bio svjestan užasa koje pravi. U razgo-voru sa Jandrićem on nakratko izlazi iz ljušture i postaje iskren. Žali se kako je u nekoj biblioteci, na jednom pri-mjerku romana “Na Drini ćuprija”, na


I što se čovjek više udubljuje u to da pronikne

suštinu Andrića kao čovjeka, sve više ima dojam da se nadnosi nad

jednu mračnu provaliju bez dna,

nesagledivu u mraku i zlu, uz opasnost da i sam poremeti

pameću.

Moramo se upitati šta je to u ovomturobnom i mračnom mrzitelju iza-zvalo toliku patološku mržnju prema Bošnjacima? Na to pitanje niko nikadnije odgovarao. Možda se odgovormože naći u jednoj diskretno iznesenojtajni a ta je da je Andrić, možda, be-govsko vanbračno dijete. Nema dokaza o tome, svako ko bi to tvrdio našao bise na bjesomučnom udaru zaštitnika Andrićevih, ali to ostaje jedino logičnoobjašnjenje ponašanja ove patološke lič-nosti, hereditarno opterećene svim uža-sima koje ljudska priroda može da ima.Ovo bi objasnilo i posebno mrziteljskiAndrićev odnos prema begovima što jenjegova omiljena tema. Možda osveta nakon majčinog priznanja. Ko zna šta jesve sakriveno u mraku Andrićeve psihe.

Andrić je bio jako vezan za maj-ku koja, po svoj prilici, nije genetskiuzročnik piščevih mentalnih bolesti,osim možda, Edipovog kompleksa.Kako ga je, po vlastitom svjedočenju,majka savjetovala da ne dira u intimniživot muslimanske porodice i ne prela-zi prag muslimanske kuće, jasno je da ona nije nosila u sebi patološku mržnjukao njen sin. On je to pokupio sa nekedruge hereditarne strane. Ali, Andrić senije strogo držao majčinog savjeta. Onse uvlačio, što se sigurno zna, u kućuDžumhurovih u Beogradu. PoznajućiAndrića nije teško pretpostaviti da je

tražio neke gadosti i u tvrđa-vi islamskog društva, u po-rodičnom životu. Kako nijeuspio naći ništa čime bi bla-tio muslimane, ništa nije nipisao o tome. Nije se uzdr-žao da ne piše užasno ružnoo starim, napuštenim mu-slimanskim kućama, umje-sto da potraži kod drugihkompetentnih autora, kojihje bilo mnogo, humanistič-ku podlogu ove vrhunskestambene arhitekture u cije-loj Evropi.

Podmukli Latin

U podlozi svega što je Ivo Andrićradio i pisao je politikantska ideja brat-stva i jedinstva jugoslovenskih naroda iz čega su isključeni Bošnjaci i stavljeni na odstrel te služe za potkusurivanje Srba i Hrvata. Ta lijepa ideja jugoslovenstva je bila mrtvorođena zbog neiskrenosti sa obje strane, srpske i hrvatske, i na-ročito zbog činjenice da je Srba mnogo više. Andrić je već u tom svom mlade-načkom zanesenjaštvu za ideju bratstva i jedinstva morao vidjeti njene boljke: obostranu neiskrenost i brojčanu pre-moć Srba. Nije mogao to ne vidjeti ali je nastavio glumiti gluhonijemo čudovište koje se dodvorava najbrojnijim Srbima

i za uzvrat dobija brojne pri-vilegije. Kao bezrezervni po-srbica Andrić će imati stalnupodršku srpske intelektualnečaršije, ali istinsku ljubav ipoštovanje nikad nije dobio.Jer takve ljude svi preziru imrze a naročito oni kojima setaj renegat dodvorava i ljubinoge. To je i sasvim normal-no i logočno ljudski. Tako suAndriću u Beogradu “tepali”“Don Ivo” sa jasnom žaokomda to znači “Podmukli Latin”.

Mora se objasniti kakoje taj prezreni usamljenik uBeogradu imao bezrezervnu

stalnu podršku u književnim i intelek-tualnim krugovima. Svi nacionalisti,šovinisti, fašisti a konačno i komunisti,svi koji su zagovarali nemoralno rješenjejugoslovenskog pitanja mržnjom i zloči-nima, a koji se nisu usuđivali to samiizreći bojeći se posljedica, svi su oniuzeli Andrića kao bogomdanu zastavui krijući se iza njega obmanjivali naivninarod i huškali ga na najslabije. Takosu mu obezbijedili i Nobelovu nagradukako bi ta njihova zastava bila još veća i moćnija. To je bio kao poklon s neba:katolik rođen u Bosni koji se kao posr-bica prostro pred noge velikosrpske po-litike bez ostatka. Dok su ovi mračnjaciuzimali Andrića kao zastavu zla, sam


Kako ga je, po vlastitom svjedočenju,

majka savjetovala da ne dira u intimni život muslimanske porodice i ne prelazi prag

muslimanske kuće, jasno

je da ona nije nosila u sebi

patološku mržnju kao

njen sin.

63

Andrić je uzeo Njegoša, Mažuranića, Jukića, Martića i druge kao svoje uzore. Tako je stvorena brojna klika intelek-tualaca i književnika koji su jedan dru-gom bili alibi za najnemoralnije postup-ke. Oni su jedan drugom davali alibi za sramno odsustvo humanizma i gaženje moralnih normi kojih se drže svi umjet-nici svijeta.

Samo tako se moglo desiti da Andrić, najveći mrzitelj jednog od jugosloven-skih naroda Bošnjaka, huškač protiv bratstva i jedinstva, fašistički simpatizer i miljenik, u komunističkoj Jugoslaviji opet bude zaštićen, privilegovan i čak ubačen u novu vlast. On je trebao mno-gim zlotvorima koji su obmanjivali narode da se srpsko-hrvatsko bratstvo može postići preko žrtava Bošnjaka. Da je bilo bar malo slobode govora, ova lu-dost je mogla biti raskrinkana vrlo lah-ko a izbjegnute brojne žrtve “do daleko u budućnost”. Ovakvo bratstvo i jedin-stvo Srba i Hrvata, preko leđa Bošnjaka, kakvo je zagovarao Andrić a mnogi ga slijepo slijedili i pozivali se na nobelovca i akademika, ovakvo bratstvo je zasno-vano na truhlim temeljima i rezultiralo je užasima Jasenovca, Blajburga, jama, hiljada nevinih bošnjačkih žrtava. Sve je to stvorilo mračnu i zloćudnu predsta-vu Balkana u Evropi i za sva vremena potkopalo moguće normalno i moralno bratstvo ova dva naroda.

Bošnjaci kao kohezivni faktor

Između dva pomahnitala naciona-lizma u Drugom svjetskom ratu, srp-skog i hrvatskog, četničkog i ustaškog, jedini mogući izmiriteljski faktor mogli su biti Bošnjaci. Prvo zbog toga što su se sačuvali od pomahnitalog naciona-lizma, koji u ovom narodu nikad nije uhvatio korijena.

Ponašanje Bošnjaka u teškim hi-storijskim sukobima davalo je nadu da oni mogu razblažiti mržnje i spriječi-ti nepotrebna ubijanja drugačijih. Da navedemo samo primjer iz Crne Gore, kada su Bošnjaci, nakon sulude “istra-ge poturica”, dakle nakon genocida počinjenog nad njima, štitili hrišćane Crnogorce od turske vojske koja je došla da kažnjava. U Drugom svjetskom ratu, dok je Andrić u fašističkom Beogradu satanizirao Bošnjake pišući “Na Drini ćupriju” i “Travničku hroniku”, boš-njački intelektualci su pisali peticije vlastima NDH a protiv progona Srba u Bosni. Radili su to uz rizik ugrožava-nja vlastitog relativno dobrog položaja u NDH-a državi. Štitili su Srbe, čiji su divljački ekstremisti četnici pravili ne-viđene zločine u istočnoj Bosni upravo nad Bošnjacima, ne nad Hrvatima. I

dok su ustaše uništavali Srbe i Jevreje u Jasenovcu, četnici se nikad nisu su-kobili sa ustašama kako bi zaštitili svoj srpski narod. Lakše i bezopasnije je bilo ubijati Bošnjake, sasvim nezaštićene. A Bošnjake su u istočnoj Bosni, koliko toliko, pokušavali zaštititi tuđi ljudi, Italijani.

Andrić je sve to morao znati tada kad se dešavalo, ili bar kasnije. Da je malo bar pošteno razmišljao, došao bi do zaključka koliko je pogubno za sviju i suludo njegovo huškanje da se preko leševa Bošnjaka rješava pomirenje Srba i Hrvata i stvara novo truhlo bratstvo. To što nikad nije napisao ni jednu riječ isti-ne i kajanja, spada u primjer najtvrdo-kornijeg istrajavanja jednog intelektual-ca na zlu i zločinu koji nikom ne donosi dobro a svima rađa zlom. Svi huškači i zločinci su zaslijepljeni mržnjom i u nji-hovom ponašanju nema logike. Ali, zar intelektualci, kao Andrić i brojni drugi,

zar oni ne bi morali podučiti političa-re i ubice da zločini ne mogu dati ništa pozitivno.

Bošnjaka je svega oko dva miliona i kad bi njih, u bezbroj puta ponovlje-nim genocidima sve istrijebili, kako mnogi žele, šta bi se time postiglo? Tih dva miliona Bošnjaka su premalen ku-sur u prljavim, nemoralnim političkim odnosima desetak puta brojnijih dru-gih, međusobno na smrt zavađenih ju-goslovenskih naroda. A upravo tu zlo-činačku glupost cijelim svojim djelom mamuza Ivo Andrić i svi brojni njegovi apologeti.

Političari koji se uspijevaju uvijek nametnuti kao vođe u srpskom i hrvat-skom narodu su slabo obrazovani zlo-ćudni glupaci. Njih bi trebali savjetovati obrazovani i pametni intelektualci a na-ročito umjetnici. A šta oni rade? Uzmu Andrića za svog ideologa i svoju zastavu i srljaju u bezumne zločine.


U lavirintu sluganstva

Andrić prešućuje ili kalja i herojski, bezumno hrabri i bezizgledni otpor Bošnjaka okupaciji Austro-Ugarske vojske. To je izazovna

tema za nekog ko je koketirao sa srpskim nacionalistima. Ali, Andrić je i tome odolio i šutio o tome, ili je i to kao u “Drini”, podrugljivo kaljao.

Nasuprot tome, hrvao se dugo sa sudbinom jednog drugog renegata, Omer-paše Latasa. Nikad nije ni završio roman o njemu, jer nije imao izlaza iz toga labirinta sluganstva u kojem je i sam bio.

Andrić nije imao mudrosti da se koriguje ili da prikrije svoje hereditarne nastranosti kojima vri njegov duh. Najbolji primjer je za to opis nabijanja na kolac u romanu “Na Drini ćuprija”. Mada je pokušao, ipak nije uspio sakriti od bosanske i jugoslovenske javnosti činjenicu da je on to plagirao, ukrao od drugog autora i da se u originalu radi o stvarnom nabijanju na kolac jednog muslimana od strane Francuza. Bestidan prevarant kakav jest, Andrić je, prepisujući u svoj roman nešto tuđe, tog nesretnog muslimana iz originala preobratio u srpskog seljaka a one zvijeri koje nabijaju čovjeka na kolac postali su Bošnjaci i Cigani. To je vrhunac u bogatom arsenalu Andrićeve bestidnosti i nemorala. Ono što je u tome Andrićevo, je dodatak patoloških detalja u opisu koje je Andrić izvadio iz vlastite bolesne duše. Taj opis je nešto najogavnije što se može nači u cjelokupnoj svjetskoj književnosti. Još kad se nedvojbeno zna da je Andrić bestidno zamijenio uloge žrtve i mučitelja, užas postaje kompletan. Nema boljeg primjera emanacije Andrićeve bolesne duše, njegovog ucrvanog mozga od ovog morbidnog opisa. Ali, tu nije kraj strahote. Naime, poznato je, a i sam Andrić je priznao u razgovoru sa Jandrićem, da je i Andrićeva supruga htjela zaštititi Andrića da se sasvim ne razgoliti pred svijetom, pa ga je uporno preklinjala da tu grozotu izbaci iz romana. Kada je vidjela njegovu čudovišnu upornost i istrajavanje na ovoj gadosti, molila ga je da bar ublaži opis, da ostane na nivou francuskog originala. Andrić je pod njenim pritiskom, a po vlastitom priznanju, napisao tu blažu verziju nabijanja na kolac. Kada je jadna žena već pomislila da je zaštitila čudovište sa kojim živi od poruge svijeta, Andrić je ostao sotona, ostao je dosljedan mračnjaštvu u sebi i ipak u konačnu verziju romana ubacio onaj najpoganiji opis. Sigurno nije mogao bolje usmjeriti bezumnu mržnju Srba na Bošnjake, ali je ujedno, svakom normalnom čovjeku, pokazao sav užas svoje psihe.

64

No comment


Histerični brod luđaka naFTVFederalnu televiziju, javni servis, ure-đuje i poslovno vodi histerični brod lu-đaka na čelu sa kapetanom “potonulog broda” Bakirom Hadžiomerovićem!Slobodna Bosna, 10. februar 2011.

Bileća: Učenik pretukao pro-

fesora tokom školskog časaDnevnik.ba, 10.februar 2011.

Bosanci su evropski pr-vaci u ispijanju alkohola!Evropski prvaci u konzumiranju alko-hola su građani BiH koji godišnje popiju56 litara čistog alkohola, a od posljedica konzumiranja alkohola u svijetu godiš-nje umre 2,5 miliona ljudi, saopštila jeSvjetska zdravstvena organizacija.Deutsche Welle, 12. februar 2011.

Vlada u Malawiju odlu-čila je zabraniti ‘pušta-nje vjetrova’ u javnostiOsoba koja ‘pusti vjetar’ i time zagadi zrak, te ugrozi zdravlje ljudi u blizini teretit će se za prekršaj, stoji u prijedlo-gu najnovijeg zakona u Malawiju.Reuters, 13. februar 2011.

Više od 10 miliona KMza telefonske računeFunkcioneri i službenici institucija BiHpotrošili su za godinu dana na telefonira-nje i poštanske usluge 10,3 miliona KM,utvrdila je Kancelarija za reviziju BiH.Radiosarajevo.ba, 15. februar 2011.

Vukovi primijećeni u bli-zini centra DrvaraVukovi se nisu zadržali samo u udaljenim planinskim selima, već su primijećeni i na svega dva kilometra od centra Drvara, što je alarmiralo ovdašnje lovce da krenu u hajku.Nezavisne novine, 3. februar 2011.

Milion i po Srba živi bez klozetaVerovali ili ne, svaki peti Srbin nema nužnik, dok svaki šesti nema kupati-lo! Njih pola miliona nema čistu voduza piće, a dvostruko više kanalizaciju!Ovo su podaci koji su frapirali Srbiju.Kurir, 8. februar 2011

Spasit ćemo krave odklaonice, otvaramo imstarački dom!Zamislite da vas netko iskorištava 15godina, a nakon toga vam uskrati da umiru umrete te vas ubije. To je strašno,to nitko ne zaslužuje pa ni krave. Kakobismo ih zaštitili od takve sudbine, na-pravit ćemo u Velemeriću, mjestu po-kraj Karlovca, jedinstveni starački domza krave u ovom dijelu Europe. Kazaonam je to Hrvoje Latković, predsjednik karlovačke Udruge za promicanje vege-tarijanstva i indijske kulture Avadhuta.Večernji list, 12. februar 2011.

Objesio se 12-godišnjidječak kod BihaćaDvanaestogodišnji dječak E. Č. obje-sio se u MZ Brekovica kod Bihaća unedjelju oko 17.30 sati.Radio-televizija Unsko-sanskog kanto-na, 13. februar 2011.

Anel Sejfović pušten naslobodu u 9.45 sati, pu-cao u 12.15Anel Sejfović (23) odlukom sudiniceOpštinskog suda u Sarajevu Lejle Konjićpušten je iz pritvora u četvrtak u 9.45 satinakon što je tokom pretresa njegove kućei vozila pronađeno dva i pol kilograma marihuane, pištolj i meci, da bi istog dana u 12.15 sati pucao ispred svoje kućeu ulici Sulje Jahića do broja 113.Sarajevo-x.com, 11. februar 2011.

Mesić je sa mnom pje-vao ustaške pjesmeIvan Vekić, predsjednik Hrvatske stra-že i ratni ministar policije: O kakvomantifašizmu bivši predsjednik StjepanMesić govori? Pa sa mnom je pjevaoustaške pjesme!Večernji list, 15. februar 2011.

Ivo Miro Jović: Političkimagazin ‘60 minuta’ rušiBiH i dobro je da takonastaveSrna, 15. februar 2011.

Katolička crkva u SAD-uodobrila ispovijed prekoiPhoneaKatolička crkva u SAD-u odobrila je iP-hone kao pomoć katolicima kod ispovi-jedi. Program nazvan “Ispovijed” puštenje u prodaju po cijeni od dva dolara.BBC, 11. februar 2011.

Požalio se haškom sudukako je prevelik za svo-ju zatvorsku ćelijuNizozemski zatvorenik Angelo MacDpožalio se haškom sudu kako je pre-velik za zatvorsku ćeliju i zatražio da kaznu odsluži kod kuće.Dnevnik.hr, 15. februar 2011.

Ja ne pijem, već ločemHana Hadžiavdagić, sarajevska ma-nekenka: Kad izlazim, ja ločem. Ne znam uživati u piću i to mi je problem, pijem samo da se što prije napijem.Depo.ba, 15. februar 2011.

Patrijarh Pavle nezva-nično već svetacNaslov u beogradskom Kuriru, 15. fe-bruar 2011.

Kisela i ljuta hrana, kofein, gazirana KKi alkoholna pića nisu idealan izborKKza one koji imaju problem sa učestalim mokrenjem zbog previše aktivne mo-kraćne bešike. Smanjen unos tečnosti, također, nije dobro rešenje, ukazuju stručnjaci. Međutim, ukoliko unosimo premalo tečnosti, urin će postati viso-ko koncentrisan, što može dovesti do pogoršanja situacije, ističu stručnjaci. Upravo iz tog razloga im je izuzetno važno obratiti pažnju i na tečnosti koju unose, ali i hranu. Bez obzira na pori-jeklo sindroma previše aktivne bešike, treba pokušati eliminirati neke od na-mirnica i napitaka.

Dobro paziti na ishranuzimi

Tajna očuvanja zdravlja leži u prila-TTgođavanju prirodi. Kraći dani i niske temperature nose sa sobom brojne prehlade. Kako bismo zimu proveli što zdravije, teška ishrana ne bi smjela postati uobičajena. Takva ishrana po-većava krvni pritisak, a i nivo holeste-rola raste. Kada je ishrana u pitanju, obavezno je pet do šest lakših obroka. Napravite svoj ritam, pa kroz neko vrijeme tačno određena satnica. Za hronične bolesnike u ovo doba strožija su pravila.

65

NaukaČokolada bogatija antioksidansima od borovnice, kupine i nara

Neprijatelji “hiperaktivne” mokraćne bešike

Promjena računanja vremena ima štetne posljedice

Paukove niti kao hirurški konac

oznato je da čokolada bla-gotvorno utiče na zdravlje,

ali su nedavno istraživači doš-li do otkrića da su neke vrste tamne čokolade bogatije antiok-sidansima čak i od soka od bo-rovnice, kupine ili nara i da po-zitivnije utiču

na zdravlje. Čokoladu ljekovitomčine antioksidansi f lavanoli, koji

joj daju gorčinu, a da bi je učinili ukusnijom mno-gi proizvođači izdvajaju tu ma-teriju i najčešće to ne ističu u deklaraciji, zbog čega treba bira-ti što tamniju i gorču.

Prelazak na zimsko ili ljetno računanje vremena remeti pri-

rodni ritamsna i budno-sti, što orga-nizam veoma teško podno-si. Potrebnesu i do četirisedmice da se adaptira-mo na rani-je ustajanje,a smanjena p r o d u k t i v -nost i odra-slih i djece

prisutna je na svim poljima. Vodećinjemački hronobiolog Til Roneberg

već dugo vre-mena zalaže se za ukidanje prelaska na zimsko i ljet-no vrijeme u cijelom svije-tu, smatrajući da pomjeranje kazaljki na č a sovnicima ima izuzetno štetne poslje-dice po orga-nizam.

Neke vrste pauka proizvode veoma jake niti koje se ne

kidaju i mogu biti duge čak 200 me-tara, što nje-mački plastič-ni hirurzi želeiskoristiti za zašivanje poki-danih nerava kod ljudi. Ve-lika prednost tih niti je što se razgrađu-ju prirodnimputem i neizazivaju upale

tkiva. U zadnjem dijelu tijela pauka nalaze se žlijezde koje luče niti, a na-učnici pomoću pincete hvataju nit i

lijepe je za ma-šinu, koja je u suštini točak prečnika tri-desetak centi-metara. Kada točak počne da se okreće, on iz tijela pa-uka izvlači nit koja može biti dugačka i do 200 metara.

Pripremio: Saladin Kovaevi


Documents

Saff [broj 287, 18.2.2011]