58
Mangalia, Tomaž Šalamun Mangalia Ja sam brat lakeju. Jata ribe svete višnje. Ja sam unutrašnji mračni krov, voz koji razgovara s gorivom. Skiti su me polili vinom. Oni su mi zavrnuli rukav. Drvo nije martovsko. Gabriela premeće isprave. Kraj je u duplji. Med je u duplji. Kilimandžaro putuje iz žice oko bradonje kad sam konjiću svlačio zube. Prozorsko okno je vreme i cvet, moj deo je uglavljen. Osećam tvoju rosu, glavu, prstima ti pospem kosicu. Vrat ti polomim u raku koga jedem. Ovidije se slaže, u togi. Moj deo je smesa od rupica za dugme. More ne ostaje na jeziku. Još jednu kafu, još jednu kafu, još jednu kafu. Ližem kožice među prstima patki. Ispod poklopca je alabaster. Pečati me udaraju kao tombole. Kao sito iznad vulkana. Padni na lice. Padni na lice. Žito je svila. Pravim okrugle kozolce nazad, u planinu dovodim kiseonik. Jedi adidaske. Jedi eukaliptusovu kosu. Venera je trorogi šešir, cement i eter. Optereti ruku. Sipi sređujem udove. Dobila je ruku invalida.

šalamunpjesme.docx

Embed Size (px)

Citation preview

Mangalia, Toma alamun Mangalia

Ja sam brat lakeju.Jata ribe svete vinje.Ja sam unutranji mrani krov,voz koji razgovara s gorivom.Skiti su me polili vinom.Oni su mi zavrnuli rukav.Drvo nije martovsko.Gabriela premee isprave.Kraj je u duplji.Med je u duplji.Kilimandaro putuje iz ice okobradonje kad sam konjiu svlaiozube. Prozorsko okno je vreme i cvet, moj deo jeuglavljen. Oseam tvoju rosu, glavu,prstima ti pospem kosicu.Vrat ti polomim u raku koga jedem.Ovidije se slae, u togi.Moj deo je smesa od rupica za dugme.More ne ostaje na jeziku.Jo jednu kafu, jo jednu kafu, jo jednu kafu.Liem koice meu prstima patki.Ispod poklopca je alabaster.Peati me udaraju kao tombole.Kao sito iznad vulkana.Padni na lice.Padni na lice.ito je svila.Pravim okrugle kozolce nazad, u planinu dovodim kiseonik.Jedi adidaske.Jedi eukaliptusovu kosu.Venera je trorogi eir, cement i eter.Optereti ruku.Sipi sreujem udove.Dobila je ruku invalida.Prva i trea bukva izgori.I brljan ih obavije kao bluz.

Toma alamun: Jona kako zalazi sunce?kao snijegkakve je boje more?irokojona jesi li slan?slan samjona jesi li zastava?zastava samsve krijesnice poivaju

kakvo je kamenje?zelenokako se igraju psii?kao makjona jesi li riba?riba samjona jesi li morski jei?morski jei samuj kako umi

jona je ako srna tri kroz lugovejona je ako gledam goru kako diejona su sve kueuj kakva duga?kakva je rosa?spava?u 09:23 Oznake: Jona, poezija, slovenska poezija, slovenski pjesnici, Toma alamun srijeda, 12. svibnja 2010.Toma alamun: ITATI: LJUBITI Kad te itam, plivam. Kao medo me apamapotiskuje u blaenstvo. Lei na meni, ti koji si merazdao. Uzljubih te do smrti, prvi meuroenima. U jedincatu trenu postah tvoj krijes.

Siguran sam kao nikada. Ti si posljednjiosjeaj zadovoljenja: znati otkuda udnja.U tebi sam kao u meku grobu. Sijee i raarisve slojeve. Vrijeme se uge i iezne, ujem himnekada te gledam. Strog si i zahtjevan, stvaran. I nemogu govoriti. Znam da eznem za tobom, tvrdi surielie. Za jedan tvoj dodir dajem sve. Gledaj, kasno sunce

tue o stijenje dvorita u Urbinu. Za tebe sam umro.Osjeam te i ti si mi potreban. Nijemi. Trga me i iiga,uvijek. I u prostore, koje si unitio, utjee raj. u 16:48 Oznake: poezija, RIVA, slovenska poezija, slovenski pjesnici, Toma alamun, itati i ljubiti utorak, 4. svibnja 2010.Toma alamun: FEDOR

Fedore! Spakirao sam te u plua konja.Tamo visi i plivaj kao neka malalokva. Umorit u ti zube kabliem,

arenim, vedrim hidrantom koji e seaktivirati i opustoiti zemlju. Brano jeskriveno u kripanju snijega, ne u

otisku, otisak je plah i moe se sleditipreko noi. Hoe li na pribadai niknutisvjetovi vie? Hoe li se izljutiti, kako smo nekad

rekli, gamin i seka? Tvoje srce je otvorena,dreava torba. Zaleti se u molbokom. U boku ne moe napraviti rupu.

Tito je stajao na obali u Kopru kad sekrstilo pristanite. Parobrod je zaoraopramcem zemlju. Svi su zastali.

Ja sam se s balkona zapanjio. Na balkon,ispod kojega su se jednom on i Hruovve vozili i mi smo mahali

i ve tada sam se strano plaio da ese zaletjeti u platanu. Kako to oferi izveduda otpeljaju uvijek tamo kamo ele,

da se uvijek dre ravne crte inikad ne padnu s ceste (rijetko! rijetko!),minute i minute, duge minute tlae

zrak te ga odguruju na stranu, na sjedalima se nitkone uzbuuje, e, kad je, dragi moji, zadnji potez Raymonda Roussela, onaj glavni,

u Palermu, na raspolaganju sve vrijeme? Kao toje bio na raspolaganju pojas zemlje (jo ne sasvimzaliven betonom), u koji je tresnuo brod.

Titu nije zadrhtala ni rukavica i sumnjamda je nekoga dao strijeljati. Hladne, sive,eljezne oi mogle su obalu ponovno

izbetonirati preko noi. Talijani su tada bili nanivou. Tisak nije pisao tko je u zemlji napraviorupu. Ni ja. Kad bi se u mene zaletio

kit i pukao od stranog sudara (ili uobalu sasvim blizu), pravio bih se da nitanisam primijetio i svima bih zabranio plakati.

u 15:56 Oznake: Fedor, MORE, poezija, slovenska poezija, slovenski pjesnici, Toma alamun Toma alamun: RIBA Ja sam mesoder, ali biljka.Ja sam ujedno i Bog i ovjek.Ja sam buba. Iz mene raste ovjeanstvo.Ja imam posve razliven mozak, poputcvijeta, tako da mogu jae ljubiti. Ponekadstavljam prste u nj i on je topao. Zli ljudigovore da se drugi ljudi utapajuu njemu. Ne. Ja sam trbuh.U njemu primam putnike.Ja imam enu koja me voli.Ponekad se uplaim da me onavoli vie no ja nju i tada sam alostani utuen. Moja ena die poput mladaptia. Njezino me tijelo odmara.Moja ena se boji drugih gostiju.Govorim joj, ne, ne, nemoj se bojati.Svi su gosti jedan jedini i za nas sve.Bijela igica s modrom glavicom pala mi jeu stroj. Uprljao sam nokte.Sad razmiljam to da napiem.Ovdje ivi jedna susjeda. Njezina djecaprave veliku buku. Ja sam Bog i umirujem ih.U jedan idem kod zubara. Dr Mena,calle Reloj. Pozvonit u i rei da miizvadi zub, jer previe patim.Najsretniji sam dok spavam i piem.Majstori me predaju iz ruke u ruku.To je potrebno. To je toliko potrebnokao i drvetu da raste. Drvo treba zemlju.Ja trebam zemlju da ne poludim.ivjet u etristopedeset godina.Rebazar Tarzs ivi ve est stotina godina.Ne znam je li on bio u onom bijelom kaputu,jer ih jo ne razlikujem. Kad piem, imamdrugi krevet. Ponekad se razlijem i vieno voda, jer ona najvie ljubi.Strah ranjava ljude. Rua je najmeka,ako stavi dlan na nju. Rua volidlan. Ja volim sve. Juer samsanjao da se moj otac nagnuonad Harriet. Plaim se drugih ena izato s njima ne spavam. Ali razdaljina izmeuBoga i mladih ljudi je mala.U Bogu je uvijek jedna sama ena i to jemoja ena. Ne bojim se da e me gostirastrgati. Ja mogu sve dati i jo e izrasti.to vie dajem, to vie raste. Potom otplivakao pomo za druga bia. Na jednoj je planetisabirni centar za moje meso. Ne znam nakojem. Ma tko da popije neto od ovoga,bit e sretan. Ja sam cjevica. Ja sam Bog,jer ljubim. Sve mi je tamno ovdje, unutra,izvana nita. Svaku ivotinju mogu prosvijetliti.Kruli mi. Kad ujem sokove u svojemtijelu, znam da sam u milosti. Ja bihmorao danonono gutati novac, kad bih htioizgraditi svoj ivot, ali i to ne bipomoglo. Ja sam stvoren za to dasijem. Novac je smrt. Idem na terasu.Odatle vidim cijeli krajolik, do DoloresHidalga. Toplo i mekano je kao u Toscani,a nije Toscana. Sjedimo tamo Metka i jai gledamo. Sunce je zalo ali jo sjedimoi gledamo. Ona ima ruke kao Shakti. Ja imamnjuku kao egipatska ivotinja. Ljubav jesve. Mojsijeva se koara nije nikadrazbila na stijenama. Iz ravna predjeladolaze mali konjii. Od Sierre puevjetar. Ja ljudima s glavom nasrem u usta,ubijem ih i rodim,ubijem i rodim, jer piem.u 09:25 Oznake: poezija, Riba, slovenska poezija, slovenski pjesnici, Toma alamun Toma alamun: JELEN

Najstranija hridino, bijela bijela eljo. Vodo, koja izvire iz krvi. Neka mi se suzi oblik, neka mi zdrobi, tijelo da sve bude u jednom: ljaka, kosturi, pregrti.

Pije me kao da mi upa boju due. Loe me, muicu u sitnu unu. Imam razmazanu glavu, osjeam kako su nastale gore, kako se rodile zvijezde.

Odmaknuo si mi svoje tjeme, tamo stojim. Gledaj, u zraku. U tebi koji si sada izliven i moj. Zlatni krovovi pod nama se ukrivljuju,

pagodini listovi. U ogromnim svilenim bombonima sam, njean i postojan. Maglu ti utiskujem u dah, dah u boju glavu u mom vrtu, jelene.

Pismo

Ljubavi, koja seokree poput geometrije,gdje si? Da uistinu vjerujem usebe, kao to kae da tivjeruje, drvo s najamnicima, prsts obruima, zemljas kiom? Nisam tolikopotpun, savren, nisu ni ivotinje koje separe,zmaj sa zmajem, ovca s ovcom, svjetlost sasjenkom, i to ti je konanouzimala ova moja ezoterina metoda iprevoditeljska strast? Zar ti nisam svevraao? Odbacila si me, jer si povrna i nestrpljivaitateljica. I zato to sam govorio da sambog, a ti si vjerovala. Mislila si da je okrutnost to je bilavatra, voda, zrak. Je li ti sadabolje, kada si naslonjena nadrugo rame? Drugo, dostatnotroniji oblik od onoga koji sam ti bioja?

Nevjerni unuk

Djeco, u vlaku Trst-Be spavajte. TamoVani nemate to za vidjeti. Tamo nieganema.(moja nonica Mila Guli, 1891-1978)

Ne zaspi uvlaku Mleci Be, dragiitatelju.Slovenija je takositna da je lako moe promaiti! Sitnija od mogarana istono odSierre!Radije ustani,Prui ruku kroz prozor, iako pie:ZABRANJENO!Osluni mojzlatni glas!

* * *

Nisi me zameo. Sam sam iao po snijeg.Obrane su pale, prijatelju.Polja, ume miruju.

Rastapam se,Prejako si me zakovao.Otpremam se, jer ljubim.Tu isto: jedina slast je u gubitku.

Poezija

Veaslast jegubitienenegonovac.Najveaslastjegubitisvojusmrt.

itati: ljubiti

Kad te itam, plivam. Kao medo me apamapotiskuje u blaenstvo. Lei na meni, ti koji si merazdao. Uzljubih te do smrti, prvi meuroenima. U jedincatu trenu postah tvoj krijes.

Siguran sam kao nikada. Ti si posljednjiosjeaj zadovoljenja: znati otkuda udnja.U tebi sam kao u mekom grobu. Sijee i raarisve slojeve. Vrijeme se uge i iezne, ujem himne

kada te gledam. Strog si i zahtjevan, stvaran. I nemogu govoriti. Znam da eznem za tobom, tvrdi surielie. Za jedan tvoj dodir dajem sve. Gledaj, kasno sunce

tue o stijenje dvorita u Urbinu. Za tebe sam umro.Osjeam te i ti si mi potreban. Nijemi. Trga me i iga,uvijek. I u prostore, koje si unitio, utjee raj.

Pont-Neuf

Moja rua si, moja usta, moje nebo.U tvom pogledu zanijemi sedam zrna. Nosim ih dok se ne skamenim.Sve dok drugi miris ne preplavi stubita.

Moje si bilo, moj dah, moja trava.Najnjeniji zloinac, crveni barun.Zdrobit e te oko labirinta. Moj dlante skuplja sustavno kao staklo boje.

ivimo za umorstvo. Seine valja gnjilo voe.I kada te oslonim o zid, obazrijem se davidim blii li se tko, ti izmakne u kristal. Kao izdajnik mi produuje ivot.

Sinji svod

Svojom tihom, tankom rukom gasi zvijezde.Dijeli moje ime kao pela med.Ugrizi me! Uie mi oi. Udaljenomore bivola u pepeljastu, zelenuzraku. Ukras je zamjenjiv, ja nisam.Na kri sam pribijen i troim svojeplodove. Gledaj: svaka kap mogspomena je bilo svoda, jo sadaskupljena u udo to ivi nebo.ivotinja klone, klecne, pogoena.Odrijei se od bijela paperja svjetiljki ine zasja napis na tvojim prsima ni zakoga. U svojim tihim, mekimustima sagao si moj vrat.

Lak

Sudbina me kotrlja. Gdjekad kao jaje. Gdjekad mekandama lamata obalom. Viem. Ne dam se.Sav svoj sok zaloim. To raditi ne smijem.Usud me moe utrnuti, to sam ve osjetio. Ako

nam sudba ne pue u duu, u tren se smrznemo.Dane sam ivio u stranoj stravi da suncevie nee zagrijati. Da je to moj posljednji dan.utio sam da mi svjetlost puzi iz ruku i da

nisam imao dovoljno quartera u depu i Metkinglas da nije bio dovoljno mio i ljubazan i konkretani stvaran, tijelo bi mi napustila dua, to e se

jednom zbiti. Sa smru bi trebalo bitisusretljiv. Domaja je odakle smo potekli.ivi smo samo u trenu. Dok se lak ne osui.

RATPrvo je led. Onda borove ume.Onda opet led. Ljudski ivoti sudlaice. Kolone bjegunaca, kue u plamenu,krici poput grebanja boje dadevnjaka nakoi milione godina. Hou da imam utufleku. Sunce je sada iaeno. Poprilinorazmiljamo ta su nae ape. Pritke,na koje se stere ito? Dovoljan jecrveni prah. Dovoljno je malo sulfata. A onaglatkoa na porculanu, je li vrsta? Talog kave kao da bi ga izlivali divovi iz kanti.Tu stoji Odesa. Tu su lovaki psi. Kruna,koja se zaustavi u grudima vremena. Sekulariziranavarijanta je kako se vrti pile naranju. Prozorsko staklo ne proputa toplotu. Ko ga jenapravio prozirnim? ija je energija kojakrcka pod zubima? Jeste li kada razlili kantuu pustinji? Kao da bi bacili kokokama snijeg. * * *Onaj koji jede s Drveta ivota, izgubi sve grijehe.POSLJEDNJI SVJETIONIARMojzesu, odjavi se.Ne osvjetljavaj vie planinu.Tvoje table su suviepicaste,neupotrebljive.Slinije su tetraedrima nego mirisnimsloniima. U plavo dolaze pokretni mostovi,mahovina, koju sebi nabije poduzglavlje.Svjetlo je montirano namjestu na kojem su bile oipijanista, koji su javljali o laama. Svjetioniari su prestaliruati kad se radilo o visokimvalovima. Hodali su pozaralimletvama,razgrtali plahtu, kad bi neko pao uobru.HVARNa rukama, u procesijama neka tandre poputjegulje koja dojuri iz usta sunca. SAKO STEFANELBuljim u izlog u Arezzu. Prsti se naslanjaju nastaklo. Kavu proguta tunel, slavoluk je pun sitnihsvjetiljki. Zvonik se die od kamena do fuge, odkamena do fuge i potom pljuje s pticama sBadie. U papuicama sam preao put, u dottu egrassu. Gdje su imali gradonaelnika Valtera. U mojoj vitrinilei divlja svinja koju je ubio Maurizio. Seljaci se podijele u grupe. Otkrio sam je, kad je spavala.Sad pee orade. vrsto meso je mugalo u moru.Posut sam bazilikom. Moj campanile sanja. Parkiramkao ivotinja. Abruptno vuem svoj plijen po stepenicama,Metku. Provalim vrata i bacim je na kau, tako da je boli,da je boli, da je boli, sve dok ne zanjae poput sivaca. Sivcistoje na ledu i gledaju zalazak sunca i pjevaju. * * *Snijeg se zavlai pod demper i u rukave.Peena jabuka podsjea na Tatare.RALPFSastavljen sam kao ogromna olovna vaza, ujedno od majolike i putera.Bdijem nad dolinom Drave. Izmislio sam jei produbio. Oni kapci mi postaju teki.Grabe i trepavicu. I kapci i trepavica i splavari, pljus! pljus! Lijevo je castrum.Zato lijevo, zato takva glupa ideja,zato ne tamo odakle su Canetti i RalphAngel. ene polude, a i vojnici. One se sameuspinju na balkone po puzavicama ikidaju vitice. Mi, sva trojica sefarda, upotrebljavamobijelu minku. Oi su nam izmiksane, najslinije kaastim sanjivim pogledima alosnih etruanskih pasa. VRELE STRASTIPogledajmo.ta se je razdijelilo.ta je otvorilo kruh.Dva kruha, bijele ruke.Spaljena polja, male ruke.ta dotie san.Rijei lijepe.Zaboravi to otplee.to otplee izbaci.Tu unutra je zamak.Vlaga je praktina.Pristup je u otvorima.Istrgnu se iz gvoa i olova, obrui.Oprotaj ukida lavinu.Iz sela banu vojnici.Jezgro je zaplombirano, zatieno, ima bijelu kou.Mo krcka sve.Ono to smo izdubili, padne.* * *Iznad rijeka je zrakkupastiji od oblaka.Voda je hladna.ANTON GOJMIR KOSNema otpora, zato smo alosni. Fedra jepuna glicerina. empres, koji bi trebaoispljusnuti sok na Tavridi, posustaje.Znam da pui gleda kroz brda.Znam da se popenje. Vidim da divovima sijeva u eljusti. Toplitrbuh kozmosa je elastian. Pokroviteljski i prazan. Kosa, srp,ioda i maeta, svi su isti. Ne vre svoju funkciju. Smrt odmjeri kao cjepanicu i odloi.Sjeate li se? Anton Gojmir Kos,prije nego umre, kako zasike svjetlostpo ledenicama na kofjelokimkrovovima, koje slika? Tako veliki gospodinna neto tako ranije uope nije pomislio.Zaario je kad mu je ena prala kist. Naslonio se na svjetlo i ugasio. QUID PRO QUOista reenice, stresi sjeme u moju tu. Tatar jeuzeo skakavca. Riba i uti oima.Doao je do zvona, opipao ga, skakavacga je tipao oko kose. Je li se rastao od svog konja, kad se pokliznuo? Je li za svojtobogan upotrijebio Aziju? Pjeaci imajusvoja lica umotana u marame. Kote suizrasle na rubovima sjena. Ninive putuju podugoj cijevi i onda pricaju. U liftu sesreu kradljivci. Merkur na kosii na masi. Okrugao sam. Tintast, tako da mi seoni kapci ire. A dok susjetka, dolje,doji svoje dojene na balkonu,sunce dahe uzbrdo. Ivi sam rekao.Iva je sad optereena amarom.Pee. Hladi se. Pauk baci svog insekta na metronom. I opet smo kodTatara koji je prvi put vidio stepenicei otiao lei na njih. Stavljeni ukitre i nie, ne ini li ti se da je tu vieelemenata nego u bombonu? Historijaui. Kad tee kolijevku, kad udari konja(udari ga kao ormar) i due seli s miem. ovjek je putna torba. Kapci su muzalili blizinu. Viljuke, ibice, kaputNike sam usisao iz bitumena. Takesu se prilijepile. Tenis, dok je lopticaprazna, priruno mirie. Rub reketapretvori ti se u parobrod. Sloi palazzo.Zadihtuj krpe i otvori srebrni ekser. IZ MELOSAGeniji gurnu jezik u usta, sunevi sustavi im oslabe.Ustanu svjei, kao iletiz pilje alamun.*Povraam u sunce.Treba me.*Kad bismo ogromnu uarenu kuglu sapeli,travu bi scvrlo bez svjedoka.*Da pone ovca: be be be *Poi na pau trbuhom za kruhom i dodaj glinu.Baci tap, kengure!U visinama plea nisu potrebna.*Cipele su prohodale,pupoljci su ocvali.Uzeo sam daicu za ravnanje malte.Noge su tonule u ulje.Suza, prikovana na dno bor-mainom,kao da bi lokomotiva gurnula snijegsa safirom pjeaka uzbrdo.*Gdje ti duu gasi?Odlazi meu dva kamena.Rudu sam izmolio za amalgam.Barmen jede s nostalgijom.O SLIKARKINOJ ODJEITo nije koulja, to je atlas. Bila je skinuta, smotana,otrcana.Leprala je. Probuio ju jegigant. Svako jutro, kad ju je oblaio. Podreuje li tvojeotkucaje srca?I moje stare hlae, kojekrpa, zakrpu na zakrpu, samo jo oeve iz Barija imajuvie zakrpa. Dobro je da smo sedobro razumjeli. I da ti moe kombinirati koulju ihlae. Kad jeumirao, bio je kaobog.Kao uporno dijete, u smrtisvje.POIPoi.Zdrobi i obrii isto svjetlo.Ui u isto svjetlo.Tamo je i leluja kao zastava.Klei.Pretopiti ne treba ba nita.Svuda je, u vlazi.U bijeloj krgi srebrne niti.Izreka stoji: nina te.Nosi moe napraviti od svjetla.Da die lae, grobove i zrak,zid bijelog mi.HRAM 1.Tamo, gdje se nema ta rei,svjetlost je nestajanja.2.Vrijeme se pomie.Lava ari.Ispod lijeba sam, tiha gljiva.Bronca ljulja.Plamen je nijem.To je za mene.Strano.To je za mene.3.Kuti, suh crven kuti.Ko je opruga?Tu sam pokopan s tobom.Time imam sve.4.Kao Buda zurim u nepominog.U damiju i stijenu. Ruke uzimam.Savu pijem.Vidim aku. rijebam se.Glava mi je sasvim mala i bujna.Govori mi. Govori mi.Sa svatovima sam povezan.5.Povraam od sree.Ko su tihi, bijeli konji?Boe, kako si okrugao.Boe, kako si dobar.6.Poloaj trna u tvojoj kruni,mlin se zaustavio u stijeni.U jabuci, u sjemenu,nema pod nebom usta za tebe.7.Sve koje satovi zebu,vrijeme ne zauje.Nema kaska blagog.Divljak ne lei na titu.A grom, koji ti je iz usta krenuo,pita dragulje. Drobi vrata mozganja.8.Pjena na gubici govori o boli.Kravu obriem.Tikvo! uje li me?Drugog nemam.9.U suncu se izobliio tvoj oganj,koji je bio bratu brat.

STUDENTI!Hoete li i vi dozvolitistruci da vas potue,onako kako ja tuem zob za svogakonja? Ne! Dravne koare! Ne!Odluite se: zob, konj,oni koji tuku zob za konja.Genij je zaraza kao to susifilis ili gripa ili ljubavili lijep dan. Suicid!Genij je odviedemokratska stvar za kulturu.Genij je iskra, i to narodna iskra.Tri tisue gortaka stajalo je u redu.Svakome su iupali nos. I nita.Studenti! Odluite se!ROBIPonekada, uveer, kada ve svi spavaju,plaem, jer znam da u ii u pakao.Teta Liza nee ii, iako je ona deblja od mene.Prostirka me bode.Ne mogu spati, jer previe mislim.Kada ne plaem, upalim arulju.Samo ako rukom uinim zeia da skoi nazid, tada se umirim.Nemam nijednog prijatelja, jer kada sam imaotri godine pao sam na stubitu.Govore da sam se tada jako prestraio, tolikoda sada hodamraskoraeno.Govore mi Kanta.Tata radi cijeloga dana.Mama radi na trnici.Liza kuha i tue me, jer ne moe nai mua.U koli su samo suhi.Imamo kolu kojoj se zid runi.Sva je ograda zarala, i ako seprimi rukom, dobit e smee.Ja smee ruke uvijek obriem u travu da mismea boja ne prijee na hlae.Nitko me vie u kolu ne dolazi traiti.Kada budem velik, bit u sam.Teta Liza para kao tvor, za dotu, inikada mi na tanjur ne da toliko koliko mi treba.Ja nita ne jedem.Zvijezde moraju biti vrlo lagane.Vrapci pak nisu tako lagani kako sam mislio, izmjerio sam ih.Zato, koliko su veliki, teki su toliko koliko i ja. Kada bih mogao letjeti, izgubio bih teinu. Znam kako zrak brije po obrazima ako se otvori prozor u autu.Samo su mi noge normalne.Sada govorim ono to mislim.Tko tako ne govori, taj se raspadne.Naprave se velike ivotinje, unutra ileima pritiu na trbuh.Ja ponekad mislim da sam kutija u kojoj jejo jedan Robi.I da je u tome Robiju jo jedan Robi.Da smo tri i da svatko ide svojim pravcem, sam.Jednom u obojicu ispustiti.Kupit u vrlo tanak konopi i oba u svezati zanoge da mogu pasti i hodati po svojoj volji.Cijeli dan, cijelu no, tako u biti bez njih, i ako mitrbuh splasne, prerezat u konopi i oni e seizgubiti u onome prostoru gdje budu pasli.I govore: Ako tko hoe zbilja smraviti,neka ne jede jednu nedjelju.Ali ako ih ja pustim obojicu jednu nedjelju, mogu se smrznuti. Mogu se izgubiti.Nije sigurno, ako ne bih bio tanji, ako njih ne bi ni bilo. Nije sigurno.I onda bi mi se inilo da nemam ni ruku.Tako je. Obojica su moje ruke i brat, na svakom ramenuimam jednoga, to da su unutra, u tijelu, tako je kaokrila leptira u bubi.Jednom e van.I tada u imati suhe ruke.Stare dvije ruke baciti u u pakao, ii u nizstubite i spaliti ih.Ja drugu brau nemam, jer je Aldo blond. Ne moe jedan brat biti blond, a drugi crn. Ja bih rado sam iao na misu, ne zajedno, neka se Aldo zaleti u crkvena vrata, neka tamo ostane zguvan kao gruda snijega. Neka svi tamo ostanu zguvani. U crkvi se ne smije trati, da se moe gledati s Bogom.Jer ljudi tako iz kuhinje u crkvu prenesu smrad. Ako se operu i lijepo obuku, ne pomae, ja njuim hranu.Ja njuim hranu za uzaaa.Ja njuim hranu pri ispovijedi.Ne putaju mi da se dotaknem Isusa.Nekada su putali da mu ljudi ljubenoge, sada bi ga rado takvoga nacrtali,takvoga kao to je uitelj gimnastike, i to je gnjusno.Najgnjusnija je teta Liza, jer jenajdeblja i zato ne moe dobiti mua.Iupat u ogradu u koli.I kada doe mama kui, vie nee imatione mrtve oi.I tata e mi itati knjige.Priu o zrnu.Zato sam najmanji i najdeblji? Zato se zeii pare?Nije li Bog mogao uiniti tako da barem zeiibudu isti, koji nita nisu skrivili?Sve ivo, to odraste, i grijeh narubovima pustinja naprijed dere.Grmlje.Travu.Osui i one izvore za koje znaju samo Arapi.Ljudi se pare i oi im ugasnu.Dua istjee ve odmalena iz ovjeka, kao vino iz boce koju dri pijanac koji vie ne nalazi ni svoja usta.Ja sam debeo toliko zato to suspreem duu.Suspreem je za svu trojicu.Robi, Robi, Robi, Kanta, Bunka.Bolje je ii u pakao zajedno s duom nego ii unebo ako mora sve ostaviti.Ja u iupati onu ogradu pa pa makar mojehlae bile smee kao to je drek.Prostirka me bode.arulju su mi ugasili.Kau da ne spavam, ako gori arulja, onda je loe.Ako arulja gori, umirim se, jer vidim svoga zeia.Ako vidim zeia, mogu moliti za njega. Mogu moliti za svaki dio zeieva tijela, za uhce, za apice, za sivi trbui, za oice, da zei ima mirne oice.Ako toliko dugo vremena molim i posve polako miemruku, moja ruka postaje zei.Ponekad je zei sasvim na zidu a ponekad jeposve u mojoj ruci.Prostirka me bode.Prozor mora biti otvoren i mora bitiuvijek jednako toplo.Prozor se ne smije zatvoriti da se ne zadui, ali nizrak ne smije previe kruiti.Zrak, koji previe krui, pari se.Svatko tko se pari, gubi svoju samobitnost.Zrak se jednako razvodnjuje kao i stari eer kojivie nema snage.Zrak neka bude neprestano svje, ali unutra, u dui. Neka zrak krui samo u dui. Zarezat u sebi ranu.Neka iz mojih rana izraste rua da moj zei dobije drutvo.I pod ruom neka bude takav tepih djeteline kakav je Ankaranski zaljev.

OPASNE MISLIPrijevod KavafijaFrancisco Macas Romero (student iz Toluce u Quertaru, za vrijeme prebivanja T. alamuna u Meksiku u drugoj polovici dvadesetog stoljea nae ere, jednim dijelom Astek, drugim dijelom rimokatolik) rekao je:"Okrijepie me meditacije i uenje, zato kukaviki neu bjeatiod svojih strasti. Svoje u tijelo predatinasladama, o kojima sam sanjao, utopit use u najdivljakije erotineelje. Nee me prestraitinajsenzualniji i najlascivnijiimpulsi moje krvi.Jer, budem li htio - a imat u toliko snage, umorie me meditiranja i uenja u kriznim u trenucima znati obnoviti svoj asketski duh. I bit u onaj koji sam bio."ITATI: LJUBITIKad te itam, plivam. Kao medo me apama potiskuje u blaenstvo. Lei na meni, ti koji si me razdao. Uzljubih te do smrti, prvi meu roenima. U jedincatu trenu postah tvoj krijes.Siguran sam kao nikada. Ti si posljednji osjeaj zadovoljenja: znati otkuda udnja. U tebi sam kao u meku grobu. Sijee i raari sve slojeve. Vrijeme se uge i iezne, ujem himnekada te gledam. Strog si i zahtjevan, stvaran. I ne mogu govoriti. Znam da eznem za tobom, tvrdi suri elie. Za jedan tvoj dodir dajem sve. Gledaj, kasno suncetue o stijenje dvorita u Urbinu. Za tebe sam umro. Osjeam te i ti si mi potreban. Nijemi. Trga me i iiga, uvijek. I u prostore, koje si unitio, utjee raj.IVI UZIDANIKomunisti se slue istim stolicama, istim stubitima. I pod njihovom koom tee krv. Kada jedu, gutaju; oima gledaju, ista elektrika gori u stanovima tihljudi. Dugih sam godina imao najboljeg prijatelja komunista. I moja vlastita djeca: straan primjer polukomunista i poluljudi. Izmueni su. Komunisti postaveuvijek: ili-ili, i jer me nisu likvidirali u svome zenitu, ranili su svoje vrijeme. Ali jo uvijek imaju svu mo i vlast, ure, zvonce, jo uvijek mogu u pola bijela danau lice rei tvome djetetu: doi, budi komunist. Usta imaju kao mravi i ne odriu se imovine. avlima su ih pribili u Izvrno vijee. Uzidaliih u hodnike palaa, imenovane Centralne. Iako je uokolo sve zeleno, iako je uokolo puno drvea, usred grada. Komunisti su najprecizniji udarac ukrv. Njihova se rosa udie nevidljivo. I u grob se polau u miru, s glazbom, za vjenost. alosni i duboko ganuti kao da je rije skoro o istoj smrti kao naoj.(1986.)JELEN Najstranija hridino, bijela bijela eljo. Vodo, koja izvire iz krvi. Neka mi se suzi oblik, neka mi zdrobi ,tijelo da sve bude u jednom: ljaka, kosturi, pregrti.Pije me kao da mi upa boju due. Loe me, muicu u sitnu unu. Imam razmazanu glavu, osjeam kako su nastale gore, kako se rodile zvijezde.Odmaknuo si mi svoje tjeme, tamo stojim. Gledaj, u zraku. U tebi koji si sada izliven i moj. Zlatni krovovi pod nama se ukrivljuju,pagodini listovi. U ogromnim svilenim bombonima sam, njean i postojan. Maglu ti utiskujem u dah, dah u boju glavu u mom vrtu, jelene.MORE TRAJEPrirodno je to s ljepotom opisujemo noeve. Divlja, divlja je snaga krvi. Sat, strke zastori mjere, to je uzrokom ove strane slasti,ukazom otkrivenja. Dui se. Iako u svojpremladi, mokri glib. Neupotrebljive protege.Ovo nije kritika. Ovo je ljepota sa slavom. Nita manjeod njegova na meku gustiu naslonjena velianstva. Treba nam. Posve drukije od torza anela medu bikovima. S posjeenimkrilima i kalpacima. Ne. Tvoje lice mora se vidjeti, ten, krzno, meke crte, krajnja gorea debla Saturna. Neka povijest idena posao za tebe, rasporeena u ljude, svjetlost i tehniku velikih dijelova masa. Hou da iskusim kako ti domahuju rijeke. Neka mi se tvoj svaki udzatakne u grlu. Neka traju sinji zborovi i stijenje, neka se mijenja, neka se smjenjuje. Neka tvoja koa osjeti. To to provjerava mnotva,ne misli da to ne vri ispit na dvoru. Jo u zraku dijeli kine kapljice. Na lijevo i na desno, Svuda. U rombu, u elipsama.u Vicovim satenastim kutijama, u hambarima od pijeska to ih je sin gradio. Ruka se po tome oblikuje. ovjekovoj ruci dodatimikron ljeska, to je sve. To je jedini istinski poljubac. Pomak kao to je bilo ponovno punjenje Mediterana. Tono milijungodina pustinjsko dno i zatim opet masa vode, to se slijeva kroz Gibraltar. Par stotina godina. Par stotina godina da se puina izravna,da iskoristi svoje vrijeme. Silna su klijeta melankolije. I plaveti njezinih presaenih dodira lijeu, plamen gasne.WITTGENSTEINOVE SJENKE "Jednog sam dana na livadi jeo snijeg. Kad sam se vratio kui usta su mi bila plava. Usta su mi bila ukoena - topla i plava." SERGEJ tokrla je bila umazana od penicilina, uglja i lutaka. Oblaci su se sputali niz gredu. Ja sam odmicao i primicao slikarsko otrilo. Otcjepljenje je otcjepljenje. Galline , koje se odlue da vie nee bdjeti, odnese bujica. Jo nekoliko puta umotaju svoje rukavice u naplav, ali to je vie zbog sjeanja. Krokodili se jo povlae. Najprije ne primijete. Zatim se krokodil opet sjeti, kako je rastrgao konja, sjeti se pljuskanja i sunevog izlaska i malo pokua, ako je naplav mekan. Nema glinenih robova. Ni cementa. Ni ljunka. Nema krljuti i panjeva. Ni u zemlju zabijenih komadia odjee. Preselio sam se. Sada veslam Ljubljanicom i razmiljam, da ne vidim vie prozora. Iz zamka je doao i pokucao na njega. Takoe je i Crimsonu oznaio rez. Moja bjelina je okrugla, od njih dvojice u zvuku. Sjeam se, kako su si s Jurijem dijelili rub. Usmren sam bio pred zoru. Skinut ivota lagan. Mlijeko mi je jo mjehurilo iz oiju i vrtjelo kuglice, koje nisu vie registrovale ni apice patkica. Penelopa je izmolila uzmak za brijanje. HELJDA Uzalud sam oljutio tri izgubljene strane. ikanirane su tajno kao da bi top, prekriven pelerinom, proglasili za globus. Mrlja, ako je rodna, u ranu jesen pravilno obrana, lii na brano. Dunka 1 je vie nego bradata. Do prije malo vremena sam na vazi 2vidio tri kamile. Oice su imale otvorene, kiljile su samo neke. Svinja! kiljile su sve tri! PJESMA Gdje sam? Gdje se nalaze moja vjeala? Zato imam zrnaste oi? Grad e ti slijediti. Krokodil mi trpa tijelo u jezik. Kakav je smisao ostati bez tuge u sred umjetnih vatri? Povraam, jer nemam vie tuge. Ne mogu da se odmorim. Ne milujem tvojega tjeleceta, Metka. Daleko si i jezik je blizu. Jede me u krdu. Na mene se kotrlja kao Hanibal sa svojom magaradi, slonove sam ve preesto spominjao, nadam se, da je imao i magarce. Moja poezija ve odavno nije vie vjerodostojna. Od samog arenja gnjije. VILLA DEI PINI Kunii, laute, gatke 3. Majnice 4. Vreo dah predoavanja. Dijete goluba zazidano u stijenu, more e procvjetati. Na jezik e doi alhemijsko blato, lk Paracelzusa. Bez poreskih vaza sam. Automobili planiraju vonje, briu etkice. Posmatrao sam preko stijena. Mart je, ta je tu je. Zemlja e dati rundu. Jedri. Gleda. Plovi. Anna Maria, questo dev'essere un Magnasco. Niko mi nee govoriti, da me ne bi odnijelo more. Iz tebe cure slatke kvrice u namjetaju ureza. Jagodice. Zatim ekam. Pa opet masline i jagodice. Svjetlost, koja ubori sa slinom, postaje slatka. Imenjaci, to se odmarate u tobolcu meu cvjetovima. Tu. Sam. Tu. MAGNA CARTA Varioci. S boka na stalau. Kip se otvori. Voda izvlai. Tajna braa isperu sedam veslaa skupa. Tu na zidovima vise takve slike, da ti oi oslijepe. Nad Riom, zajedno sa ogromnim Hristom, ekali smo, da bi nas odsastavilo 5. Vatra gori u depiima. Ustvari sve vie opisujem procesiju sa ciganskim eljama, itom, pijescima 6. Pojaiima, ako zatvori koiju. Ogromni mesnati listovi mojih nekadanjih tropa. uo 7, ta radite? Koliko je bilo ljudi? Ko je stupio na odar dvadesetprvog marta? Ko je pustio kosu, kao to bi kazali coastal people? Jesi li i ti manino ekao na jutro, da bi ga zaplijenio? ive makice, kakvo breme, jedno ivo breme arobnih. KLI Pto 8, to su moje ripkinge 9. S vrhova mojih tamnih vlasi. Ja sam zid svetilita. Orao, koji ima izgrebanu marku na vodenom satu. Ja sam grlo suvih. U rafiji 10 su ukovane lire. Vijest: presvuena. ivi, to odbija. Vjetar se rastegao. eer se rastegao. Vodena pjena gasi um, Elija. Zlatni dok je odgurnuo na etiri komada razrezanu kruku. Malta: sumnja u aplju - pet tona lijevog kuta sumerskih usta. U abi se smrzavala, uvala se i vjebala zvuk gipkih. Bog je navikao na ploice. MI....DAH....MI....DAH Duplja geometrije pod posuenim oraiem. Vlaan zid vlanih. Najotrija zima u oima risa. Od koluta na kolut skaem. Klizi mi, izmjenjivai obue populacijama. Iz arhiva ieprkam furlanijsku krvnu osvetu. Prali smo testerice. Suile su se u toku rada. Nad obrvama su povri za klizanje, pod obrvama su povri za klizanje, gdje je zamor veslanja? Plivam pored tree zastavice. Noge mi najvie kripe. U zajedniku grobnicu e me ubaciti. U zajednikoj grobnici lee leevi. KUGLICE

Litopoetika poetika, veh 11 kovrdavih vlasi, funkcija dozivanja Muze, presvuci se. Izdaj makar crvia. Ne moe zavaravati kukca. Kako se ulazi u vodu? Italijani se najprije prekrste. Drugi (panci) pomole tri oenaa. Ja uzmem macolu i hop po korjeniima, da pricne dan. Raklje su zarale. Ljudi se izgube u Prateru. Sve lunaparkove sravniti sa zemljom i pozvati Sugera. Oi bruje a iraz je daleko. OMLADINA Omladina eli sipe. Mi vie ne elimo sipe. Trojica, koji smo zaklali kozu, svi smo se pokajali. Jedan zbog slineka 12. Jedan zbog predugih nogu. Niko zbog zaklane ivotinje. Miriem na proljeno sunce. Metki sam kupio cloisonnerie . Ruali smo vitello tonato s Komjanevim bijelim vinom. Takav glas ptia ovdje je tuinac. Sam se prilagoavam. Novac i srce su paravan za grivu bekih orlia, i to to nazivamo ikonografija praha, ponekad smo vukli volovima. Moj otac je darovao stoju 13 jadnima na peli. U POZADINI SE TALASA MORE NA CVJETNU NEDJELJU UZ LIGURSKU OBALU

Sazvao sam sve linosti iz ekspirovih tekstova, rasporedio ih od od metra do metra u veliku elipsu i sve ih popiao. Loden, Julija! Luteru su se gadila crvena krilca, imao je takoe svoje originalne ideje oko euharistije, mentalno s obliem izraen sto, kome se kao laudatiu ne moe vie ukloniti. Svakog kompanjona obuzme slast. SVJETLO estitaj, tremendo 14. Uskoro nee vie estitati. Pocinani silvanec 15, kamena lupa, nag na travi. Znamo, da je rijeka voda. Znamo, da Hristos pee. Tano je, da crkve imaju zidove. Tano je, da voda ima oblik leda. Na oltaru su svjetiljke. Nad rijekom mnogo muica. Jedem i namjetaj puca. Vozovi su stvarno iskopali tunel ispod moje kue. Vedro, ako je probijeno kao buba sa slamkom, vrti se oko svoje ose i konca o kom je ovisno. Sad je toplo, sad je sunce. Sad nema zime. Nerval nije imao ogrta. Nije imao Giannija, da bi mu posluivao. Nerval je bio bez vrtlara, koji bi mu auto prao, kada je putovao na istok. Spopala ga je elja da se objesi na svjetiljku. Zato ne bi poeljeli bijeli ekser. Ima ime. Divljak se svojoj travi podsmjehuje. Sve to je teka samurovina neka padne u ormar. Kako napraviti red na postelji. Red na postelji je za afrikate 16. DINGISKANA Dingiskana zaustaviti na ravnom polju. Jesen je. Ptice zviduu. Prerano je da razmilja, hljeb puzi s kljova. Zato o vrbama, mrljama i jezerima. Prljave sjenice lete tako, da se trbusima mekolje. Lastavice mijenjaju vrijeme. Ovaj put ne. Dingiskan. Kako su cvrkutali njegovi konjici. Pod vatrom baklji su bili zemljopisci. Trbuh je okrugao, globus je okrugao, drala za globus su viljukasta. I love restraint. iroko je polje. Konjici pocupkuju iz okolade u srebro. Konjici nisu dalje mogli. Rona ih je zaustavila. Jo i danas boli posebnost i oevidnost Perzepolisa. Maglice japanske nisu se zgusnule. Sada sam focaccio rastegao do Recca, i na desni mi je pobjegla iz Perzije. Elastika se vraa, uho uho umije, nasip je prikovan ekserima. Mjeru hljeba i koricu hljeba moli jato sova. SMJEROVI arenkast, bronzast, zahvalan, riast. S razrokim oima, dlakast. Od bijelog drveta ovamo, u taj smjer, vlaknast. Borbe su za sveanj svjeih usta. Kapi ulijevaju nokte. Od Sv. Bernarda ovamo, od Medvjeda, s glinom premazanog, uspravnog. Oistili smo gestikuliranog. Poni, poni iz njuke ti sija unuk. Mora se pametno raditi za kaptol. Izvuci ruku ispod arafa jednom pokraj ramena. Lopate postaju meke. Meke punog sna. icom sam opljakao kuicu, koja se razgorjela od neona. Ako sam drao ruke pravilno, konjici su glancali parket. Sami od upijaa. Sami od poreta. Sami od vonje. Na maini smo imali kratke, duple i duge. I want to be naked in front of you. Kad sam bio mlad, crtao sam Hrista. Sad se ne usuujem vie. Sad ga dodirujem. WIETLICKOM U slinom ambijentu je Tito pjevao: kanu, kanu, zato vesla, koga e jo natrljati, koga stvarno treba. I ve je dojurio wietlicki, koga se drukije ne da iupati iz Poljske. On vjeruje u svoje grlo i ivae hlae. Leptiri su ostrigari. Patke imaju koicu na plivaljkama. Strana bjelina deminutiva, osjea daj-dam? Ako bumbaru povea oice, strljenovi ine samoubistva. Bruje kao opor smijenih. WITTGENSTEINOVE SJENKE Sve plurimedijske istonice su bombardovane vrelim nevjesta. Raljasta drveta zatruju abu, koja e zbog toga umrijeti bre. Pont 17 - vie nego lijeska. Ako hoe uhvatiti muhu, ne moe roditi muhu, mora uhvatiti muhu. Tautologija su Poncije i Pilat, koji ne gurkaju konja hokejskim pakom, ve korjeniem. Zato se usamljeni potapaju i tako rado imaju bocu kisika? Hljeb vri i sam skoi u mreu. Oima (ponekad ih naemo u duvanu, mnogo puta u onoj kabini iare izmeu Litije i Hrastnika) gledamo. Uvijek, kada hoemo uvis, tijelo uzdignemo. Koja podloga (kesten, izbuena kutija Ilirija, blijede note, zakopano sjeivo) moe obaviti funkciju madraca? Sve je klopka. elim, da se eljeznica uvije bre nego to se uvije eljezo. Kafa se dobija na plantaama. Prvo, namjetaj ne smije putati, drugo ne smije biti ukic 18 pod pokustvom. Poslije moe da ue u iluziju i jami. * kako psii plivaju kako cvjetovi diu sjenke gorostasa to su mali listii sjemena klijaju breze zanijeme tiha tiha rosa sati tako ide vrijeme oblaci su na vrh gora tamne ceste na dnu mora pjesme vjeverica, sjenice obronci are tepisi su tit nebesima rimskim cestama, gladnim grijehom daleki prijatelji veziri misli se izlijevaju Sa slovenakog preveo Zdravko Kecman * Sve pravopisne, gramatike i stilske ekscentrinosti u pjesmama ovog ciklusa rezultat su pjesnike kreacije Tomaa alamuna 1 "Dunka" - kineski un 2"Vazi" - vaza za cvijee 3" Gatki " - gatke, izraz ne postoji u slovenakom jeziku, alamunov neologizam 4"Majnice" - cvijee to cvjeta u maju 5"Odsastavilo" - prema alamunovom neologizmu 6"Pijescima" - prema alamunovom neologizmu 7"uo" - lino ime 8"Pto" - lino ime 9"Ripkinge" - alamunov neologizam hermetinog znaenja 10"Rafija" - biljka slina slami, od nje se mogu izraivati tepisi 11"Veh" - alamunov neologizam hermetinog znaenja 12"Slinek" - salveta za bebe 13"Stojo" - dubljenje na glavi 14" Tremendo" - 'straan': italijanski, izraz upotrebljavaju primorci 15"Silvanec" - vrsta vina 16Sliveni suglasnici: c, , , d, 17"Pont" - alamunov simbol: ljenikov grm, most, Ovidijevo prognanstvo 18" ukic" - izraz iz alamunove porodine mitologije