Selman Repišti: Izbor tekstova sa magazina Drugi Program

7/22/2019 Selman Repiti: Izbor tekstova sa magazina Drugi Program.

1/39

Rukopis, osobine linosti, afektivna

stanja Ima li povezanosti?

SELMAN REPITI

S obzirom da sam za svoj diplomski rad formulirao temu na sljede i nain:

Povezanost grafolokih crta sa osobinama linosti, trebao sam provesti

istraivanje kojim bi se ispitalo ima li uope korelacije izmeu navedenih

varijabli. Takoer sam uzeo u obzir trenutno afektivno stanje sudionika

istraivanja, kao i neke druge njihove karakteristike (spol, teina i visina).

150 sudionika ove studije trebalo je prepisati relativno kratak odlomak

neutralnog sadraja, na papir bez linija, unutar za to predvienog (unaprijed

definiranog) prostora. Slijede nalazi istraivanja.

Osobine linosti Generalno gledano, ne postoji povezanost izmeu osobinalinosti i grafolokih crta.Meutim, u nekoliko posebnih sluajeva, dobivene su

niske, ali statistiki znaajne korelacije.

Tako osobe otvorene za nova iskustva preferiraju pisati naliv-perom i grafitnom

olovkom, ne vole pisati plavom kemijskom, slova naginju vie ulijevo, a nagib

retka im varira. Savjesne osobe vole pisati plavom kemijskom i naliv-perom, a

ugodne osobe preteno plavom kemijskom. Optimisti imaju tendenciju umanjiti

veliko poetno slovo, kao i irinu slova. Slova preteno naginju udesno, a retci

pisanja su im neto zbijeniji.

Takoer sam angairao tri neovisna procjenjivaa, koji su na osnovu rukopisa

trebali procijeniti u kojoj mjeri sudionici posjeduju odreene osobine linosti,

pretpostavljenePetofaktorskim modelom(inae dominantnim modelom u

suvremenoj psihologiji linosti). Tako procjene: ekstraverzije, neuroticizma,

savjesnosti, ugodnosti i otvorenosti prema iskustvu nisu povezane sa prosjenim

ocjenama koje su dala tri neovisna procjenjivaa.


2/39

2

Pozitivni i negativni afektivitet Sudionici istraivanja trebali su procijeniti kakose osjeaju u datom trenutku. Emocionalna stanja koja su mogla biti prisutna

kretala su se od uznemireno, uplaeno, ivano, pa sve do poletno,

ponosno, uzbueno. Neka su nosila negativne, druga pozitivne

konotacije. Nije dobivena statistiki znaajna povezanost izmeu znaajki

rukopisa i trenutnog emocionalnog stanja sudionika ove studije.

Spolne razlike Studentice ostavljaju vee margine dok piu, te kod njih vievarira lijeva margina, nego to je to sluaj kod studenata. Takoer, srednja zona

slova (npr. visina slova a, r i s) je via nego kod mukaraca, s druge strane,

mukarci istiu gornju zonu rukopisa (npr. duina gornje petlje slova d, b i

k). Sudionice, u odnosu na sudionike istraivanja, preferiraju pisanje plavom i

crvenom tintom. Druge znaajke i parametri rukopisa nisu spolno specifini.

eina i visina.Za rukopis debljih i viih osoba karakteristian je dulji gornji dioslova (gornja zona), kao i ue margine, te vei razmaci izmeu redaka. Ostale

karakteristike rukopisa nisu u korelacijama sa teinom i visinom.

Stabilnost rukopisa Stabilnost je operacionalizirana (odreena u terminimamjerljivosti) kao stupanj povezanosti mjere date grafoloke crte na poetku i na

kraju uzorka rukopisa ispitanika. Drugaije reeno, u pitanju je stupanj u kome

sudionik dosljednopie, tako da je njegov rukopis slian u razliitim dijelovima

prepisanog odlomka. Najstabilniji je nagib slova, potom visina gornje zone, pa

visina donje zone (donje petlje slova g j i p). Najmanje su stabilni (zadnja je

najnestabilnija): irina desne margine, udaljenost toke (slova i i j) od osnove

slova i nagib retka.

Uzimajui u obzir izloene rezultate, zakljueno je da, openito gledano, nema

povezanosti izmeu afektivnih stanja, osobina linosti i teine i visine s jedne i

grafolokih crta i preferencije sredstva za pisanje s druge strane. Prisutne su

odreene spolne razlike u rukopisu, koje se vjerojatno mogu objasniti odreenim

bioantropolokim osobinama mukaraca i ena. Stabilnost rukopisa je vana

stavka u forenzici, gdje moe sluiti kao provjera autentinosti rukopisa

poinitelja i/ili rtve.

Rukopis se, pored ostalog, koristi u mjerenju implicitnog samopotovanja, na

nain da se ispituje veliina neijeg potpisa unutar zadanog okvira (prostora).


3/39

3

Potpis je ipak lini peat odreene osobe, tako da se ovdje otvara nova zanimljiva

istraivaka tema. Takoer, trebalo bi ispitati povezanost grafolokih crta sa

rezultatima na projektivnim tehnikama (famozne Rorschachove mrlje i slino),

kao i na mjerama linosti i psihopatologije koje sadre kontrolne skale (npr.

skalu lai).


4/39

4

Maske i maskiranje - zapaanje jenog

psihologa

SELMAN REPITI

Za nama je karneval u Veneciji, kao jedan od najpoznatijih i najpopularnijih

tradicionalnih deavanja te vrste u Europi. Zato se imamo potrebu maskirati?

Biti netko drugi ili neto drugo od onog to inae jesmo?

Prvenstveno psiholozima linosti, poznato je da svatko od nas ima svoje privatno

ja i javno ja. Privatno ja je najbolje znano nama samima i ukljuuje, pored

ostalog, osobine linosti i ponaanja koja ne pokazujemo pred drugima. Tono je

da je veinom rijeo socijalno- neprihvatljivim nagonima, kao to su pretjerana

agresivnost i otvorena seksualnost. Zato je Carl Gustav Jung, doajen analitike

psihologije, skovao termin za ovu, mranu stranu nae linosti. Nazvao ju

je sjenkom. Meutim, privatno ja obuhvata i nau idealnu sliku o sebi: kakvi

bismo eljeli biti (a iz nekih razloga ne smijemo ili se stidimo biti). Dakle,

privatno ja nije negativni aspekt linosti, koga bismo se to prije morali odrei,

u cilju ope, a time i osobne dobrobiti. Svaki dio svoje linosti treba integrirati u

jednu cjelovitu sliku o sebi, koja je autentina, neponovljiva i u odreenoj mjeri

razliita od osobnosti ljudi koji nas okruuju.

Javno ja je veinom izvjetaena slika nastala kao produkt interakcije onoga to

zaista jesmo i oekivanja drutvene ili kulturne sredine u kojoj se nalazimo. Zato

je Jung pozajmio rijepersona, koja je u starim grkim kazalitima bila oznaka za

masku. Kod dovoljno mentalno i socijalno funkcionalnih osoba, postoji balans

izmeu privatnog i javnog ja, drugim rijeima, ovi aspekti su uspjenointegrirani u kompletnu sliku o sebi.

Ako maskiranje promatramo iz ugla psihopatologije, sigurno bismo ga mogli

povezati sa ekshibicionizmom i voajerizmom. Maskirani je onaj koji stavlja i

oblai masku i/ili kostim, tj. ono to ne nosi u svom svakodnevnom ivotu. Teei

da ostavi utisak, da se pokae i istakne, moemo rei kako se slui socijalno-

dozvoljenim ekshibicionizmom. S druge strane, osoba promatra druge, a da

pritom one ne mogu vidjeti tko je ona zapravo, vesamo vide njenu masku. Akoovaj poloaj subjekta prihvatimo kao kulturni, nenametljivi voajerizam, onda s


5/39

5

pravom moemo rei da drutvo u odreenom stupnju, s vremena na vrijeme,

potie i ohrabruje ovu sitnu perverziju. Ono to je ovdje najzanimljivije je da

imamo situaciju u kojoj je jedna te ista osoba ekshibicionista i voajer u isto

vrijeme. tovie, svi koji su maskirani funkcioniraju po principu pomenute

dvostruke kombinacije.

ta dobivaju od ovoga? Prvo, sakrili su svoj privatni self (ali, to je paradoksalno,

paralelno ga ispoljavaju kroz: oblik, boju, veliinu, teksturu i sadraj maske).

Drugo, sakrili su i svoj uobiajeni javni self (opet paradoks, privatni self im se

kroz maske i kostime pretae u javni self). Tree, preutnim dogovorom su

lanovima svoje skupine obezbijedili da slobodno pokazuju

bizaran/ekstravagantan izgled i neka od socijalno-neprihvatljivih ponaanja.

Time su zadovoljili potrebu za zabavomi slobodom, ali i za povezivanjem i

pripadanjem, s obzirom da su se uzajamno obvezali da e tolerirati raznoliko i

neuobiajeno oblaenje i ponaanje. Potreba zamoije ispunjena kroz ulogu

promatraa, tj. nekog tko sve vidi, ali drugi ne vide ono to on zapravo jest. Isto

tako, i kroz ulogu objekta promatranja, interesantnog podraaja ivopisnih boja i

nesvakidanjeg dizajna koji postaje predmetom panje ostalih uesnika.

Kada dovedemo u vezu i zbrojimo sve to smo rekli, moemo zakljuiti da postoji

viestruka psiholoka i socijalna korist od maskiranja, koja rezultira intenzivnim

uivanjem. To je zato to maskirana osoba u isto vrijeme osjea efekte

ispoljavanja i sakrivanja razliitih dijelova svoje linosti, kao i dinamiku kontrole

i gubitka kontrole nad svojim nagonima i osjeanjima.

Zbog ovoga, maskiranje, odnosno ekstravagantno oblaenje moe postati

predmet svojevrsnog uitka i izdii se do svojevrsnog fetiizma.Tako komad

odjee ili obue sam po sebi postaje izvor (seksualnog) zadovoljstva, a dobro

znamo da se ovaj proces odvija, prije svega, po principu klasinog uvjetovanja.

Naravno, drugi dio posljednjeg pasusa nije pisan u svrhu oznaavanja

maskenbala kaoina kolektivnog fetiizma, veu cilju povezivanja dva fenomena

koja svjedoe o preplitanju normalnog ponaanja i odreenog otklona od njega.

Veliko je pitanje koja je granica prihvatljivog otklona


6/39

6

Stanislav Grof: LSD, matrice i

transpersonalna psihologija

SELMAN REPITI

Krajem ivota, veliki psiholog Abraham Maslow je na sami vrh svoje teorije o

hijerarhiji potreba postavio potrebu za transcendencijom, odnosno

samonadilaenjem. Time je oznaio poetak stvaranja jedne oblasti koju je prvo

nazvao transhumanistika, a potom prihvatio naziv transpersonalna psihologija.Sa svojim suradnicima, primijetio je da neki ljudi (itaj: istaknuti, osvijetenipojedinci) doivljavaju stanja u kojima se individualno ja rasplinjava i iri van

svojih granica. Drugim rijeima, nadilazi sebe i stapa se sa sutinom postojanja,

apsolutom, samim bitkom. Bljeskovi ovakvih iskustava javljali su se uporedo sa

tzv. vrhunskim doivljajima (eng.peak experiences) ili doivljajima platoa

(eng.platean experiences), kako ih je sam Maslow nazvao. Nisu humanisti prvi

koji su govorili o ovoj vrsti nadlinih iskustava. Freud ih je nazvao okeanskim

osjeanjima, Piaget je govorio o doivljaju nedjeljivog apsolutnog, Allport je

koristio naziv beozoblino sve, Huxley (koji je eksperimentirao sa uzimanjem

meskalina i dao fantastine opise psihodelinih tripova) je upotrebljavao

pojmovejedinstvena transcendentnosti manifestirana takvost, a Leary je

govorio o irenju uskih tunela stvarnosti.

Sa Maslowom je suraivao Anthony (Tony) Sutich, koji je bio suosniva

Udruenja za humanistiku psihologiju i urnala za humanistiku psihologiju,

kao i dr. Stanislav Grof, koji je sa prethodnom dvojicom 1969. godine pokrenuo

asopis transpersonalne psihologije (eng.Journal of Transpersonal Psychology).

Stanislav Grof je roen 1. jula 1931. godine u Pragu. Studij medicine zavrio je

1957. god. na Karlovom univerzitetu, a svoju doktorsku tezu odbranio 1965. na

ehoslovakoj akademiji nauka. Od 1956. do 1960. je, u prvom redu, istraivao

uinke: LSD-a, meskalina i psilocibina. Od 1960. do 1967. bio je voditelj

istraivanja efekata psihodelinih supstanci u okviru Prakog instituta za

istraivanja u psihijatriji. 1967. godine dobija mjesto docenta psihijatrije na

Medicinskom fakultetu Univerziteta Johns Hopkins u Baltimoru. Takoer, dr.Grof dobija visoku poziciju u Centru za psihijatrijska istraivanja u Merilendu.


7/39

7

Narednih sedam godina bavi se istraivanjima djelotvornosti psihodeline

psihoterapije. Od 1973. do 1987. njegov nauni rad se odvija u institutu Esalen u

Big Suru, u Kaliforniji. Ondje, sa svojom suprugom Kristinom, razvija

alternativnu metodu dolaenja do izmijenjenih stanja svijesti i transpersonalnih

iskustava/doivljaja. Nazvali su je holotropsko disanje (eng.Holotropic

Breathwork). 1977. godine, osniva i postaje prvi predsjednik Meunarodnog

transpersonalnog drutva (eng.International Transpersonal Association).

Njegova profesionalna karijera traje vevie od impresivnih 50 godina.

Grof je u svojim istraivanjima sa LSD-25 otkrio da je ovom supstancom mogue

postii ekspanziju selfa, koja moe posluiti u terapijske svrhe (to je kasnije

postalo poznato kaopsihodelina, odnosnopsiholitina terapija). Niske dozepomagale su osobama sa dijagnozom histerije (danas je to konverzivni

poremeaj), a visoke doze su koritene u tretmanu pacijenata sa opsesivno-

kompulzivnim poremeajem (OCD).

O LSD-25 je govorio kao o katalizatoru mentalnih procesa koji dovode sadraje

nesvjesnih slojeva linosti na povrinu. Svoja prva iskustva sa ovim

psihodelikom opisuje vrlo zorno i slikovito. Govori da je imao izvanredan susret

sa svojim podsvjesnim, to je zasjenilo sav njegov interes za Freudovu

psihoanalizu, koja je tada bila aktuelna. Upeatljivo podvlai da se osjeao kao da

je katapultiran iz svog tijela i naglo zasut zraenjem koje je ravno onome iz

epicentra neke atomske eksplozije. Dalje opisuje da mu je svijest poprimila

kosmike dimenzije, pri emu mu se inilo kao da je iskusio Veliki prasak ili

eksploziju supernove.

Sve u svemu, ova istraivanja su rezultirala: dubljim razumijevanjem ljudske

psihe, poveanjem kreativnosti uesnika eksperimenata i njihovim boljim

kapacitetom za rjeavanje problema. Primijetio je da aplikacija niskih do

umjerenih doza halucionogena kod ispitanika izaziva oivljavanje scena iz ranog

i srednjeg djetinjstva. Ukoliko im se daju visoke doze, te provede nekoliko sesija,

klijenti prije ili kasnije dospijevaju do onoga to nadilazi njihova dosadanja

iskustva, a moe se jedino uporediti sa opisima nadnaravnog u istonjakim

filozofijama. Identifikovao je etiri tipa psihodelinih iskustava: apstraktno-

estetska, psihodinamska (buenje potisnutih mehanizama i procesa iz

podsvjesnog dijela psihe), perinatalna (oivljavanje sjeanja na period vlastitog

roenja i na sve ono to se deavalo tokom tog dogaaja, a relevantno je u


8/39

8

nastanku aktuelne psihopatologije) itranspersonalna(religijsko-mistina i

arhetipska). Posljednja iskustva obuhvataju: irenje selfa izvan postojeih ego-

granica i prostornovremenskih okvira, identifikaciju sa drugima (razvijanje

grupne/kolektivne svijesti), uspostavljanje jedinstva sa ivotom, vantjelesna

iskustva, povezivanje svijesti sa univerzalnim simbolima kolektivnog

nesvjesnog

Smatrao je da ovjek, osim dvije razine psihe koje su ve opisane u

literaturi (biografska svijest, odnosno svjesni dio linosti i lino nesvjsno),

posjeduje jo dva nivoa koje nazivaperinatalnii transpersonalni. Perinatalni nivo

je vezan za iskustva traume biolokog roenja (bioloko roenje Grof razlikuje

od psiholokog, koje je vie simbolikog karaktera). Transpersonalni nivo je za

njega nita drugo do direktna povezanost individualne psihe sa Jungovim

kolektivnim nesvjesnim i, na irem planu, sa univerzumom.

Kako bi to bolje pojmio i opisao ove doivljaje koja se javljaju usljed

izmijenjenog stanja svijesti, Grof je esto razmjenjivao iskustva sa

antropolozima, parapsiholozima, tanatolozima (tanatologija = nauka o smrti),

vidovnjacima, amanima i sl. Inae, treba spomenuti da je proveo vie od 4000

sesija psihodeline terapije.

Holotropno disanje je nastalo otprilike onda kada su istraivanja sa LSD-ompoela biti zabranjivana. Stanislav i Kristina Grof su primijetili da se do

odreenih iskustava koja nisu dostupna uobiajenoj, svakodnevnoj svijesti, moe

doi i bez upotrebe psihodelika. Tako su objedinili tehniku brzog disanja, sa

posebnom vrstom muzike, tjelesnim pokretima i umjetnikom ekspresijom.

Oni smatraju da ova tehnika omoguuje istraivanje cjelokupnog spektra

unutarnjeg svijeta svake osobe. Do sada je provedeno vie od 20000 sesija

holotropnog disanja.

Tokom ovih seansi, primijeeno je da se ljudi u svojim vizijama i doivljajima

vraaju u vrijeme kada su bili u materici, ili kada su bili, novoroene, dojene,

odnosno malo dijete. Poinju se ponaati (hodati, isputati zvukove, pokazivati

gestove) kao djeca, a ak su prisutni i refleksi koji predstavljaju normalne

neuroloke odgovore beba (refleks sisanja i Babinski refleks, koji su neuobiajeni

za odraslo doba). Tako su primijetili da kod ljudi koji su se vratili u period


9/39

9

novoroeneta, kada im se unutranja strana stopala podrai nekim predmetom,

dolazi do pomicanja palca prema gore i lepezastog irenja ostalih nonih prstiju

prema vani. Meutim, prije i nakon zavretka seanse, na isti podraaj prsti se

savijaju prema unutranjosti stopala, to je normalna reakcija odrasle osobe.

Grof je primijetio jedan fenomen, poznat pod nazivom kondenzovana iskustva.COEX (eng.condensed experience) je oznaka za skup sjeanja koja su

koncentrirana oko zajednike teme i povezana sa intenzivnim emocionalnim

nabojem. Primjerice, to moe biti osjeaj ponienja, koji ini niz sjeanja na

situacije u kojima se osoba osjeala posramljeno i degradirano.

Jedan od njegovih najveih doprinosa je identifikacija etiri razliita iskustvena

obrasca koja su karakteristina za period neposredno prije, tokom i odmah

nakon samog roenja djeteta (tj. zaperinatalni period). Nazvao ih je osnovnimperinatalnim matricama(eng.Basic Perinatal Matrices, BPM). One su redom:

BPM I: simbiotsko jedinstvo(dijete doivljava matericu kao dobru, odnosno lou

sredinu za vlastiti razvoj, sigurnost i ugodu);

BPM II: istjerivanje iz raja (fetus osjea pritisak i potekoe sa disanjem, to se

deava tokom kontrakcija);

BPM III: borba izmeu ivota i smrti(kontrakcije se nastavljaju, ali je grli

materice irom otvoren);

BPM IV: smrt i iskustvo ponovnog roenja(dijete se pojavljuje, oslobaa kroz

poroajni kanal, te ini prvi udah, odnosno, javlja se tzv. poroajni krik bebe).

Smatrao je da uz pomoholotropnog disanja ljudi mogu ponovo proivjeti ove

etiri faze roenja, te identificirati eventualne probleme i traume, to moe

djelovati na rjeavanje njhovih aktuelnih psihikih smetnji i problema.

Vratit emo se jo malo na razmatranje o nadlinim iskustvima. Stanislav Grof se

ak odvaio da o tome govori kao o novoj, transpersonalnoj paradigmi. Za svoje

nastojanje da ova oblast postane priznata od strane akademske zajednice i

savremene psihologije, navodi odreene dijelove Jungovog opusa. C. G. Jung je

jednom rekao da u svakom od nas postoji neto to nam moe rei stvari koje mi

sami ne znamo, niti smo ih ikada namjeravali saznati. Drugim rijeima, svako od


10/39

10

nas posjeduje skrivene kapacitete za saznanje s one strane onostranog,

odnosno potencijal da ue u, kako Grof to naziva,carstvotranspersonalnog.Opet

citira Junga, koji je napisao da psiha s vremena na vrijeme prestaje funkcionirati

po zakonima prostor-vremena i uzronosti. Dodaje da potpuno razumijevanje

svijeta, prostora i vremena zahtijeva ukljuivanje jo neke (vie) dimenzije. Grof

ova iskustva slikovito naziva putovanjima izvan fizikih ogranienja, a govori i o

doivljaju totaliteta ivota, jedinstvu sa drugima, kosmikoj ekstazi i planetarnoj

svjesnosti.

Jedno cijelo poglavlje knjige Holotropski um (eng.The Holotropic Mind)

posveuje putovanju kroz vrijeme. Primijetio je da njegovi klijenti -ispitanici ne

samo da se vraaju u period fetusa, veimaju odreene predstave i ive slike

embrionalnog razdoblja. Dr. Grof ide i dalje, smatrajui da su neki izvjetaji

njegovih ispitanika vezani za iskustva iz prolih ivota, te podrobno prouava i

opisuje doktrinu karme i reinkarnacije (kruga raanja i smrti). Zanimljivo je da je

i H. J. Eysenck, klasik i autoritet na podruju psihologije linosti, u svojoj knjizi

koju je napisao sa Carlom Sargentom (Objasniti neobjanjeno) takoer

razmatrao tematiku reinkarnacije, navodei nekoliko empirijskih potvrda na

osnovu sekundarne grae kojom se sluio (tanije, podrobnih biljeki i

dokumentacije psihijatra koji se bavio ovim fenomenom).

Stanislav Grof je objavio preko 150 lanaka i 20 knjiga, kojima u podruje

psihijatrije, psihologije i psihoterapije uvodi sijaset revolucionarnih ideja. Zato

nije zastupljen u naoj psiholokoj literaturi? Najvjerovatnije zato to je u svoja

razmatranja ukljuio metafiziku terminologiju, misticizam i tekovine

istonjakih religija i filozofija.


11/39

11


12/39

12

Zaivljujudi ometi astrobiologije

SELMAN REPITI

Ova, relativno mlada nauna discipina, poznata je i

kao egzobiologija, ksenobiologijaibioastronomija. Predmet njenog prouavanja

je viestruk, a dobro polazite za njegovo sagledavanje je postavljanje odreenog

broja pitanja na koja ova oblast treba odgovoriti:

1. ta je ivot?2. Od ega je i kako on nastao (na Zemlji)?3. Zato se ba javio u odreenom obliku, a ne nekom drugom?4. Unutar kakvih granica fizikih uslova se razvija ivot? (Ili, ta je

to bioprostor?)

5. Koji uvjeti trebaju biti zadovoljeni da se na nekoj planeti ili prirodnomsatelitu razvije ivot?

6. Jesu li prepoznatljive bioloke forme mogue i na drugim mjestima uUniverzumu? (Jesmo li sami u Svemiru?)

7. Ako jesu, da li su one inferiornije, jednake ili superiornije u odnosu na onesa Zemlje?

8. Ako je rijeo nama slinim biima, da li je i kako mogue komunicirati snjima?

9. Ukoliko su u pitanju superiornije forme, i ako je mogue komunicirati snjima, da li su miroljubive i kooperativne ili imaju predatorske i

konkvistadorske namjere prema nama?

10.Postoji li mogunost da ovjek, sa svojim postojeim biosocijalnimkapacitetima, naseli odreene dijelove Svemira (bez nekih veih prilagodbi

fizioloko-psiholoke prirode)?

Kao to vidite, ova discipina je spoj astronomije i: biologije, hemije i fizike (jer su

biohemijski procesi nuni u nastanku i razvoju ivota), ali i antropologije,

sociologije, komunikologije i psihologije (zato to je predstava o biima slinim

nama i uspostavljanju kontakta s njima dobrim dijelom diktirana: oekivanjima,

vjerovanjima, prethodnim iskustvima i svijeu o naim socijalnim vjetinama i

kanalima komunikacije).


13/39

13

Iz biologije znamo da su neke osnovne karakteristike ivota: sposobnost

reprodukcije (stvaranje vlastitih replikacija), sposobnost razvoja (evolucije) i

sposobnost rasta. Mogunost kretanja (pomjeranja u prostoru) nije kljuna

karakteristika ivota, jer neke bakterije nemaju to svojstvo.

ivot je zasnovan na ugljeniku i to onom njegovom izotopu koji ima est

neutrona. Element slian njemu je silicijum (Si), pa se jedno vrijeme raspravljalo

o njegovoj potencijalnoj ulozi kao okosnici ivota. Najvei problem je to

silicijum formira vrlo stabilna jedinjenja sa kiseonikom (silicijum-dioksid,

odnosno staklo, pijesak i slino), pa bi ee reagovao sa okolinom, to bi dovelo

do ozbiljnih promjena u tjelesnim strukturama koje se temelje na njemu.

Predloen je i neon (Ne), ali on nije dovoljno aktivan i teko formira stabilna

jedinjena sa drugim elementima. Magnezijum (Mg) je takoe bio jedan od

kandidata, ali, ni on se nije pokazao kao najsretnije rjeenje.

esto se kao dokaz ivota navodi postojanje vode ili naznake njenog postojanja u

prolosti planete/satelita. Voda rastvara mnogo supstanci, nuna je za

biohemijske reakcije, a ima i pogodan raspon temperature za razvoj ivota.

Znanstvenici su predloili amonijak kao alternativu vodi, s obzirom da moe

rastvoriti mnoge supstance.

U veem dijelu nama vidljivog i do sada otkrivenog Svemira, oekuje nas:

nedostatak kiseonika, kosmiko zraenje, nedostatak gravitacije, i izrazito niske

temperature. Za razvoj ivota na Zemlji (a pretpostavlja se i van nje), nuno je da

sljedei parametri budu unutar prihvatljivih granica: pritisak, temperatura,

kiselost sredine, salinitet, radijacija i slino.

Ekstremnim uslovima na Zemlji preteno odolijevaju jednoelijski organizmi,

kao to su odreene vrste bakterija. Uostalom, bakterije su prvi pronaeni

organizmi, i to prije oko 3,4 milijarde godina.

Uslovi na tek formiranoj Zemlji mogu se saeti u sljedeih nekoliko stavki:

postojao je vei uticaj ultravioletnih (UV) zraka, atmosferom je dominirao

ugljen-dioksid uz odreenu koliinu metana, bilo je manje od 0,1% dananje

koliine kiseonika, a Sunce je sjalo 25-30% slabije nego danas. Postavlja se

pitanje: kako se zagrijavala Zemlja? Odgovor lei u djelovanju ugljen-dioksida i

metana, plinova zaslunih za efekt staklenika. Danas se globalno


14/39


15/39

15

neogranskog porijekla.Jupiter je daleko od Sunca (oko 5 astronomskih jedinica).

Preteno se sastoji od vodonika, a manjim dijelom od helijuma. Pronaeni su i

tragovi metana, vode i ugljen-dioksida. U sluaju najveih Jupiterovih satelita,

dva imaju vodeni led na povrini, a tenu vodu u dubini (Evropa, Ganimed i

Kalisto); dok je jedan (Io) leglo vulkanskih erupcija koje su dovele do formiranja

sumporovitog tla. Saturn se sastoji od vodonika i helijuma, a u gornjoj atmosferi

nalazi se (pored pomenuta dva elementa) i amonijak. Kao i u sluaju Jupitera,

Saturnova povrinska temperatura je drastino ispod nule. Najvei njegov

satelit,Titan, jo jedan je kandidat za eventualno postojanje (tragova) ivota. Na

njegovoj povrini je vodeni led, a atmosfera mu se veim dijelom sastoji od azota

(kao i u sluaju Zemlje), ali ima i metana, argona i vode. Ipak, njegova povrina je

jako hladna. Jo jedan Saturnov satelit,Enceladus, ozbiljan je kandidat za

postojanje ivota. Povrina mu je prekrivena ledom, a odmah ispod nje je tena

voda. Prisutni su i ledeni vulkani (kriovulkani), koji u atmosferu izbacuju led

(primijeeni su i na Titanu). Uran spada u gasovite divove. Niski oblaci u

njegovoj atmosferi sastoje se od vode, a visoki od metana. Povrina mu je

hladna.Neptun je najudaljenija planeta Sunevog sistema (Pluton od 2006.

godine vie nije planeta, nego transneptunski objekat oznaen kao 134340

Pluton). Atmosfera mu se sastoji od vodonika, helijuma i metana. Izmeu jezgra i

povrine, nalazi se sloj koji se sastoji od vode, amonijaka i metanskog leda.

Sedmog januara ove godine dobili smo informaciju da je otkriven jo jedanegzopanet slian Zemlji. U pitanju je tijelo oznaeno kao KOI 172.02, koje, unutar

zone povoljne za ivot, krui oko zvijezde sline Suncu (period revolucije mu je

242 dana, dakle, krai nego Zemljin). Zvijezda oko koje krui je neto hladnija od

naeg Sunca, ali je zato ova planeta manje udaljena od nje, nego to je Zemlja od

Sunca. Kao to vidimo, na nekim nebeskim tijelima koje smo istraili postoje

minimalni uslovi za razvoj primitivnijih, jednostavnijih formi ivota, koje mogu

odoliti relativno ekstremnim okolinskim faktorima. Na pitanja pod rednim

brojem est do deset naunici su pokuali odgovoriti u seriji projekata traganjaza i komuniciranja sa (iz)vanzemaljskom inteligencijom (SETI i CETI projekt).

Dravna radio-opservatorija u Ohiu je 1977. godine uoila signal iz Svemira (koji

nije bio um, ali se vie nikada nije ponovio). Izmeu dva svjetska rata, poslan je

televizijski signal u Svemir, a novembra 1974., putem radio-teleskopa iz Areciba

u Puerto Ricu, binarni zapis sa osnovnim informacijama o lokaciji naeg sistema i

karakteristikama naeg ivota. Ovaj zapis sadravao je jedinice i nule, koje su

predstavljale kd za: na decimalni sistem, strukturu DNK, atomske brojeve

kljunih elemenata koji ine organsku materiju (ugljenik, vodonik, azot, fosfor ikiseonik), prikaz Sunevog sistema U meuvremenu su i putem nekih letjelica


16/39

16

(npr. Pionir 10) poslane u Svemir ploice sa osnovnim informacijama o naem

poloaju i ivotu na Zemlji. Problem predstavlja to to pretpostavljamo da

potencijalna izvanzemaljska bia koriste istu logiku, odnosno aksiomatski sistem

kao mi, na emu se i bazira svaki pokuaj komuniciranja s njima.

Evo nekih kultnih filmova sa izloenom tematikom, koji sadre elemente naune

fantastike:E.T. the Extra-Terrestrial(1982); My Stepmother is an Alien(1988),

glumi Kim Basinger;Apollo 11 (1996); Contact(1997), u ijoj glavnoj ulozi je

Jodie Foster, itd.

Svakog dana dolazimo do novih nalaza o (ne)postojanju mogunosti za razvoj

(mikro)organizama u Svemiru. Nauka je naravno skeptina, objektivna, i

suzdrana u iznoenju konanih sudova, sve dok ne pribavimo adekvatne, bilo

neposredne i opipljive, bilo posredne, ali validne i utemeljene dokaze za

suprotno stajalite.


17/39

17

Timmy Leary: kreativni disident

psihologije i/ili ikona New agepokreta

SELMAN REPITI INAIDA RUSTEMPAI

Psiholog koji je napisao 27 knjiga, objavio 250 lanaka, dao preko 100 intervjua,

odrao ogroman broj javnih predavanja

Socijalizirani ekscentrik koga su zvali Galileom svoga doba, herojem amerike

svjesnosti, amanom hippie generacije

Kontroverzna linost naeg drutva, futurista, tipini ekstravert otvoren prema

novim iskustvima, ikona razuzdane mladosti, kolski primjer upornog i

intelektualno stimulirajueg lidera svih vremena

Timothy (Timmy) Francis Leary bio je kliniki psiholog, filozof, optimista,

harizmatik, inspirator, voa i vizionar svog vremena, odnosno vjesnik cyber-

budunosti. Roen je 20. oktobra 1920. godine u Springfieldu (amerika savezna

drava Massachusetts). Bakalaureat iz psihologije stekao je na Univerzitetu u

Alabami. Svoju magistarsku tezuDimenzije inteligencije, odbranio je 1946.

godine na Washington State University.Doktorat stie 1950. godine na University

of California Berkeley, odbranivi tezu pod nazivomSocijalne dimenzije linosti:

Grupna struktura i dinamika.Slijedi jo nekoliko kurioziteta iz njegovog

privatnog i profesionalnog ivota. Dok je slavio 35. roendan, njegova depresivna

supruga poinila je samoubistvo. Inae, Leary je istupio iz akademske zajednice

zbog, kako sam kae: bavljenja zanimanjem koje izgleda daba i ne funkcionira.Tanije, nije bio zadovoljan to psihologija tog doba nije mogla dovoljno precizno

i pouzdano predvidjeti reakcije i ponaanje ljudi. Njegov vidljiv doprinos nauci

bio je kruni (circumplex) model linosti, koji je 1957. godine objavio u knjizi

Interpersonalna procjena linosti (eng.The InterpersonalDiagnosis of

Personality). Kako sam objanjava, rijeje o reprezentaciji linosti organiziranoj

oko dvije glavne osi: dominacija submisija i ljubav (toplina, prijateljstvo)

mrnja (neprijateljstvo). Po njemu, svaka osobina linosti, odnosno pridjev kojim

se ona opisuje, moe se predstaviti vektorom unutar ovog kruga. Tako je

pozitivni pol ekstraverzije pozicioniran izmeu ljubavi i dominacije, a negativni


18/39

18

pol (introverzija) izmeu submisije i mrnje. Inae, na njegov rad iz oblasti

psihologije linosti i socijalne psihologije uticali su radovi Harryja S. Sullivana i

Karen Hornay. Dakle, priklonio se socijalno-psiholokoj paradigmi, odnosno

opisivanju i tumaenju linosti u terminima meuljudskih odnosa, tj. interakcija.

Zanimljivo je da je 1960. godine dobio mjesto na Harvardu, prije svega zbog svog

izuzetnog prodora u oblasti psihoterapije. Njegova teorija egzistencijalne

razmjeneogledala se u zalaganju za jednak odnos izmeu terapeuta i klijenta, tj.

dvosmjerno razmjenjivanje iste koliine informacija. Iste godine, na odmoru u

Meksiku, Timmy je probao tzv. svetu peurku (eng.sacred mushroom), kada je

rekao da je u samo etiri sata nauio mnogo vie o umu, mozgu i njegovim

strukturama, nego posljednjih 15 godina kao posveeni psiholog. Nedugo nakon

zaposlenja na Harvardu, tanije 1963. godine, biva najuren jer je podsticao

osoblje i studente fakulteta da uzimaju halucinogene supstance. Njegova izjava iz

tog vremena glasi ovako: LSD is more important than Harvard.

Kasnije je poeo provoditi eksperimente koji su imali za cilj opise iskustava i

efekata halucinogenih droga. Nije bio pristalica behaviorizma, koji je zagovarao

nepristrasno biljeenje ponaanja subjekata, ve je smatrao da i sam

eksperimentator mora uzimati psihodelike koje nudi svojim ispitanicima. Pojam

psihodelino uveo je sam Leary, jer je smatrao da je taj termin najbolje

odreenje onoga to se krije u rijeima mind-manifesting. Neki su ga

nazvali visokim sveenikom LSD-a. Interesantno je pomenuti da su u Learyjevim

eksperimentima uestvovale poznate linosti onog doba, kao to su: Aldous

Huxley (mistik, vizionar, autor djela: Vrli novi svijet, Vrata percepcije, Raj i

pakao), Irwin Allen Ginsberg (kontroverzni ameriki pjesnik, pripadnik

tzv. Beat generacije), Jack Kerouac (jedan od prvih zagovornika hippie pokreta,

koji je u svojim romanima pisao o budizmu, duhovnosti, promiskuitetu,

drogama) i Arthur Koestler (pisac i novinar, ezdesetih godina pisao o

subkulturi narkomana i vlastitim iskustvima sa halucinogenima).

Njegovi saradnici bili su Richard Alpert (takoer predavana Harvardu, doktor

psihologije, koautor knjige Psihodelino iskustvo; koji je 1967. otiao u Indiju,

dobio duhovno ime Ram Dass i vratio se kao guru) i Ralph Metzner

(psihoterapeut, sadaprofessor emerituspsihologije u San Franciscu, koji se 45

godina bavio istraivanjima o meditaciji, psihodelicima, jogi i amanizmu).


19/39

19

Leary je vjerovao da su politiki problemi manifestacija psiholokih, a ovi drugi

su u sutini neuroloko-kemijske prirode. Kasnije je osnovao religijsku

grupu The League for Spiritual Discovery, poznatije pod akronimom L. S. D.

Njegova najee citirana krilatica bila je: Turn On, Tune In, Drop Out. Svaki njen

dio zasluuje posebno objanjenje.Turn On(ukljui)upuuje na promjenu

stanja svijesti uzimanjem psihodelika, meditiranjem i sl., kada postajemo

osjetljiviji na sve nivoe svijesti do kojih smo na taj nain sposobni doi. Tune

In (podesi) aludira na uspostavljanje harmoninih interakcija sa svijetom koji

nas okruuje, te slobodno izraavanje vlastite unutarnje perspektive. Drop

Out (otkai) je aktivan proces odvajanja od nesvjesno i nevoljno usvojenih

obaveza i obrazaca ponaanja koje nam namee drutvo. Jo jedan poznati slogan

glasio je: Think for yourself, question authority(Misli svojom glavom, preispitaj

autoritete).

Timmy je autor pojma uski tuneli stvarnosti (eng. narrow reality tunnels), koji se

odnosi na injenicu da smo svi mi programirani od strane naih roditelja,

politiara, nastavnika i vjerskih poglavara da pojmimo, doivljavamo i vidimo

svijet onakvim kakvim oni ele da ga vidimo. Primjerice, prisutan je trend da

meuljudske interakcije posmatramo u terminima dominacije i podreenosti.

Srodan koncept je socijalna fabrikacija(eng. social fabrication), koji je definiran

na slian nain: autoriteti nam infiltriraju sliku koja za nas postaje objektivna

realnost. U pitanju je, dakle, jedan vid metaprogramiranja naih mozgova.

Leary ide jo dalje, kada predlae kvantno-psiholoku teoriju (eng.Quantum

psychology theory). Tako kae da su osnovni elementi univerzuma bitovi

informacije. Dakle, nule i jedinice. Takoer, uvodi koncept sajberdrutva

(eng. cyber society) i posthumanog postojanja (odnosno besmrtnosti kroz

informatike tehnologije, kako on to objanjava).

U martu 1970. god. objavljuje svoju kandidaturu za guvernera Kalifornije, kada

mu John Lennon pie pjesmu Give peace a chance, koju je kasnije prisvojio, dok

je Leary bio u zatvoru. U knjizi Politika ekstaze, predloio je novu deklaraciju o

nezavisnosti, baziranu na ideji line slobode (odnosno slobode mijenjanja

vlastitog stanja svijesti). Nazvao ju je Deklaracija o evoluciji. Napisao je i novi

ameriki ustav, preimenujui ga u Ustav ivota. Umjesto deset amandmana,

predlae samo dva, koja jezgrovito odslikavaju njegovu filozofsku doktrinu:


20/39

20

1) Niko ne smije mijenjati stanje svijesti druge osobe.

2) Niko ne smije sprijeiti drugog da sam promijeni vlastito stanje svijesti.

Njegova glavna ideja zvui gotovo poput imperativa: Stvorite vlastite stvarnosti

(realnosti), ije su granice odreene samo dometima vae imaginacije.

Predsjednik Richard Nixon nazvao je Learyja najopasnijim ovjekom na planeti,

te ovaj ubrzo zavrava u zatvoru. Iste godine, bjei iz njega i putuje za Alir, a

kasnije biva uhapen i deportovan nazad u Ameriku.

Timmy je napisao nekoliko knjiga o neurotehnologiji, a ovu kovanicu koristi da

oznai skup metoda za kontrolu naeg nervnog sistema. Najpoznatija knjiga na

ovu temu jeEgzopsihologija iz 1974. godine. Objanjava da se pojam

egzopsihologije odnosi na naunu fantastiku (eng. science fiction), a svakako je

usko vezan za pojavu kompjutera i nastanak sajberprostora. Leary je bio jedan

od prvih zagovornika virtualne stvarnosti i Interneta. Jednom je izjavio da je PC

(personalni raunar) LSD devedesetih godina.

Formulirao je sedam sutinskih pitanja duhovnosti:

1) Krajnje pitanje moi: ta je to to pokree univerzum? (Koja energija lei u

pozadini svemira?)

2) Pitanje ivota: ta je ivot? Gdje i kako poinje? Kako se razvija?

3) Pitanje ljudskog bia: Ko je ovjek? Kakva je njegova anatomija i fiziologija?

4) Pitanje svijesti (svjesnosti): Kako ovjek opaa, doivljava, saznaje?

5) Pitanje sopstva (Ja-pitanje): Ko sam ja?

6) Pitanje emocija: Kako se trebam osjeati u vezi sa ivotom?

7) Krajnje pitanje bijega: Kako da se izvuem iz toga (svega ovoga)?


21/39

21

Na zadatak, kao ljudskih bia, je odgovoriti na ova pitanja i iskusiti (odivjeti)

odgovore. Leary smatra da su sve emocije bazirane na strahu, te samim tim

predstavljaju neto negativno i nespojivo sa duhovnim razvojem. Za njega

ljubav nije emocija, jer se ne odnosi na egocentrina osjeanja, ve na

povezivanje sa drugima i svijetom.

Na pitanje Ko sam ja?, Timmy daje odgovor: Moe biti onaj koji eli da

bude. Na njegovom spiritualnom putu, najvii nivo koji se moe dostii, poznat

je pod nazivomatomsko-solarni nivo. Mogue ga je postii jedino velikim dozama

LSD-a.

Krajem ivota, pie knjiguDizajn za umiranje(Plan umiranja), u kojoj navodi

da je ultimativni vid slobode svakog ovjeka pomno planiranje vlastite smrti. U

skladu sa tim, nakon to mu je dijagnosticiran kancer prostate koji nije bilo

mogue odstraniti operativnim putem, bira da ostatak ivota provede radujui

se, slavei i dajui blagoslove svojim poklonicima u privatnoj kui na Beverly

Hillsu. Umire 31. maja 1996. godine, a njegov pepeo poslan je raketom u svemir.

Njegovo uenje mogli bismo nazvati lerologijom (learology), koncepte koje je

osmislio lerizmima (learisms), a one koji ga tuju i cijene njegov rad leristima

(learysts).

Univerzum je test inteligencije.

Danas imamo posla sa najbolje educiranom generacijom. Ali, ona ima mozak

koji je podeen tako da ne vodi nikuda.

U budunosti e vas, umjesto: Koju knjigu itate?, pitati: Koju supstancu

koristite?

T. F. Leary


22/39

22

U svijetu zrcalnih neurona

SELMAN REPITI

Zrcalni neuroni (eng. mirror neurons, kratica: MR) su ivane stanice koje se

aktiviraju dok promatramo odreenu aktivnost, na isti nain kao kada tu

aktivnost i sami izvodimo. Otkrili su ih, ranih 90-ih godina, talijanski

neurofiziolozi Vittorio Gallese i Giacomo Rizzolatti. Ovaj nalaz su poslali

urednitvu poznatog asopisa Nature, ali su ga ovi odbili, jer su smatrali da nee

izazvati iroko interesovanje.

Zrcalni neuroni su prvo primijeeni u prednjem renju mozga makaki majmuna.

Tonije, u premotornom dijelu modane kore (cortexa). Oni ine neuralni sustav

koji povezuje promatranje i izvravanje cilju usmjerenih motornih aktivnosti. Od

ostalih motornih neurona, poznati su nam: neuroni hvatanja, dranja, trganja i

manipulacije (rukovanja, upravljanja). Kod majmuna, neuroni hvatanja se dijele

na one koji omoguavaju hvatanje akom i one koji reguliraju hvatanje ustima.

Jedna od regija motornog korteksa je tzv. F5. Pomenuti autori su u njoj otkrili

dvije grupe ivanih stanica: jedna se aktivira kada primati promatraju objekat

koji se moe uhvatiti, a druga su upravo zrcalni neuroni. Vizualni okidai

aktivnosti mirror-neurona su scene u kojima eksperimentator ili drugi majmun

manipuliraju objektima pomou ruku ili usta. Puko promatranje objekta ili

samog eksperimentatora ne izaziva neuralne reakcije ovakve vrste, ve, dakle,

samo njihova interakcija.

Sustav mirror-neurona (zrcalni neuralni sustav) otkriven je i kod ljudi.

Pomenuta grupa neurona aktivira se ukoliko opserviramo situaciju u kojoj

israiva hvata neki predmet (dakle, u pitanju je cilju-usmjerena aktivnost).

Takoer je primijeeno da dolazi do malih (ali detektabilnih) reakcija samo onih

grupa miia koje bi ispitanik koristio pri obavljanju iste aktivnosti. Ove ivane

stanice se nee pobuditi ukoliko istraivane manipulira odreenim predmetom,

tj. ne stupa u interakciju s njim.

Naredni napori su, logino, bili usmjereni na otkrivanje podruja modane kore

kod ljudi, za koje se pretpostavljalo da sadre zrcalne neurone. U tu svrhu

posluila je pozitronska emisijska tomografija (PET). Tako je primijeeno da su,


23/39

23

prilikom promatranja osobe kako hvata odreeni objekt, aktivirana sljedea

podruja mozga: prednji dio Brocainog podruja (regija mozga zaduena za

produkciju govora i artikulaciju), lijeva gornja sljepoona brazda i lijevi donji

tjemeni renji.

Otkriveno je i da, u okviru skupine zrcalnih neurona, postoje razlike u aktivaciji.

Tako se jedna treina njih (nazvana striktno kongruentni MN) ukljuuje pri

opserviranju i izvoenju identine aktivnosti, a preostale dvije treine

(nazvane iroko kongruentni MN) se pale pri promatranju i izvravanju slinih

aktivnosti (tj. onih koje su logiki povezane i/ili imaju isti cilj). Sve u svemu,

zrcalni neuroni fleksibilno kodiraju akcije samog organizma i drugih ljudi, to je

nuno za uspostavljanje adekvatnih interpersonalnih odnosa. Preciznije reeno,

za kooperativne obrasce ponaanja, zadueni su iroko kongruentnimirror-

neuroni.

Smatra se da zrcalni neuroni igraju znaajnu ulogu u uenju imitacijom i

mogunostisuosjeanja s drugima(empatiji). Neurozrcaljenje je vana karika u

procesu razumijevanja tue perspektive: miljenja, namjera, potreba,

pretpostavki, sklonosti, percepcija. Moe se naslutiti da su deficiti u

funkcioniranju mirror-neurona povezani s razvojem autizma. Provedena su

istraivanja sa djecom i predadolescentima, uz upotrebu funkcijske magnetske

rezonance (fMRI). Ona su potvrdila vezu izmeu paljenja zrcalnih neurona i

razumijevanja stanovita druge osobe, te ispoljavanja socijalno kompetentnog

ponaanja (jednog od neizostavnih aspekata socijalizacije).

Zbog svega navedenog se, u irem smislu, pretpostavlja da ova skupina ivanih

stanica ima znaajnog udjela kako u ontogenetskom, tako i filogenetskom

razvoju ovjeka i njegovih humanoidnih predaka. Istaknuti neuroznanstvenik, V.

S. Ramachandran, miljenja je da su zrcalni neuroni za psihologiju ono to je DNK

za biologiju.


24/39

24

A.B. Breivik: Fanatini misionar

neonacistikog kova

SELMAN REPITI i NAIDA RUSTEMPAI

Cijelom svijetu je poznata tragedija koja je zadesila norveku naciju 22. 7. 2011.

godine. Anders Behring Breivik izvrio je organizirani oruani napad na zgradu

norveke vlade i pripadnike radnike partije, usmrtivi ukupno 77 ljudi,

uglavnom tinejdera. Breivik, voen slijepom nacistikom ideologijom, elio je

poslati snanu poruku Norvekoj i ostatku svijeta kako je dolo vrijeme da se

silom oisti Noveka kraljevina od stranih uljeza i njihovih pristalica i zatitnika.Po njemu, Norveka nacija je dugi niz godina bila ista i takva treba ostati.

Norveka vlada ve dugo sprovodi jedan vid useljenike politike koja svim

strancima prua priliku za kvalitetniji ivot i bolje ekonomske prilike, a to je u

zadnjih 20-tak godina uzelo maha i uzrokovalo masovni priliv pripadnika

razliitih rasa, nacija i kultura, naroito u Oslo. Breivik je sredinom 90-tih godina

20. stoljea bio tinejder, iao u gimnaziju u Oslu i bio svjedok velikih drutvenih

promjena koje su zadesile njegov grad, neposrednu okolicu i ostatak Norveke.Ve tada je poeo stvarati jedan vid averzije prema strancima, smatrajui ih

nedovoljno doraslim norvekoj omladini i kulturi. Za njega su to bili uljezi koji

se nikada nee uklopiti, i ak ih usporeivao sa divljim ivotinjama koje uope

nemaju dostojanstva. Ovo se pogotovo odnosilo na muslimansku omladinu koja

je veinski zastupljena u Oslu (Iranci, Turci, Arapi, Bonjaci i dr.). Smatra da oni

ire nemoral meu Norveanima u smislu poveanog sekusalnog openja i

mijenjanja partnera, kao i seksualno prenosivih bolesti, a koje u domenu

zdravstvenog sustava iziskuju ogromnu koliinu sredstava godinje. Samuslimanskom omladinom Breivik nikada nije dolazio u fizike sukobe

smatrajui takav kontakt neasnim i bespotrebnim. Konflikte je, uglavnom,

izbjegavao ili su se svodili na verbalne obraune. Anders je i nacionalista i

islamofob. Veliki je poznavalac islamske i drugih kultura u potrazi za iscrpnim

dokazima protiv njih. Rukovodi se principom da treba prvo dobro upoznati

protivnika, da bi ga se moglo pobijediti. Poruuje da je vojnik svoje nacije i da ju

je spreman braniti svim sredstvima.


25/39

25

Brejvik je godinama planirao svoje napade, u skladu sa ideologijom, na temelju

koje je podgrijavao mrnju prema strancima. Svakodnevno je sprovodio

mentalni trening koji se sastojao od meditacije (kako on to kae, simulacije) i

filozofiranja. Tijekom etnje koja je trajala 40-ak minuta, izvodio

je samoindoktrinacijuili ideoloko filozofiranje, te mentalno simulirao svoju

operaciju dok je na iPod-u sluao motivirajuu muziku. Simulacija se sastojala od

razliitih buduih scenarija vezanih za napore uloene u otpor, suoavanja sa

policijom, scenarije ispitivanja, budua pojavljivanja na sudu, budue intervjue

za medije. Samoindoktrinacija se odnosila na pojedine dijelove iz manifesta.

Smatrao je kako konzervativni revolucionari trebaju nauiti prakticirati efektne

dnevne rituale kako bi zadrali visok nivo morala i motivacije. Akumuliranoj

mrnji je konano dao oduka, a ovakatarzaje eskalirala u vidu masovnog

ubojstva osmero ljudi blizu zgrade vlade u Oslu i 69 tinejdera na otoku Utya.

Analizirali smo Breivikov manifest, koji je objavio na dan napada (tj. operacije).

Ovaj tekst ima vie od 1500 stranica, a na kraju se nalazi sedam autorovih slika,

od kojih est aludiraju na patriotizam i u duhu su pripreme napada, a posljednja

je sa drugim (dragim) ljudima. Na ovim slikama, Anders ostavlja dojam

samosvjesne, dominantne, samodopadne i samopouzdane osobe, koja zna gdje i

ta cilja. Ovom moemo dodati njegov opis sebe u uvodnom dijelu

manifesta. Tako si pripisuje: titulu vrhovnog i politikog sudskog inovnika,

komandanta vitezova templara Europe i jednog od nekoliko voa nacionalnog i

paneurposkog patriotskog pokreta otpora.

Predstavio se kao netko tko je posveen poslu (pripremi operacije): toan,

precizan, poduzetan i zaokupljen detaljima: Poduzimam sve mjere

predostronosti kako bih priveo svoju misiju zadovoljavajuem kraju. U isto

vrijeme, iz njega zrai nacionalna lojalnost, hladnokrvnost, vrstoa, entuzijazam,

elegancija i profinjenost. Ovim poruuje: Ponosim se svojim porijeklom i onim

to ustvari jesam, Veina ljudi bi trebala biti kao ja (ali, nitko me ne moe

dostii), Tko god me vidi, treba osjetiti strahopotovanje.

Njegov blagi, zaleeni osmijeh odaje dojam samodovoljnosti, ponosa i

pronicljivosti (ja sve znam). Ukratko, hoe da o njemu mislimo da je savren u

svakom pogledu i da mu se divimo. Ovo ilustriraju i sljedee rijei: Ljudi treba

da shvate kako slijedim ispravnu logiku (znam da, duboko u srcu, i moji

sunarodnici vjeruju u moje ideale), Vrijedim vie od drugih i oni od mene

trebaju uiti, Konano ete me uskoro upoznati i uvidjeti da sam upravu.


26/39

26

U manifestu navodi i intervju sa samim sobom. Time alje informaciju da nitko

nije dostojan njegove linosti, veda on sam ima ekskluzivno pravo na intervju

sa misionarom Breivikom. Tako pie (kae) da su njegovi hobiji i interesi:

fitnes, snowboarding, odlazak u operu, kazalite, umjetnike izlobe, antikviteti,

masovne video igrice preko Interneta (MMO), znanstvena fantastika, slobodno

zidarstvo (masonerija), europska arhitektura i povijest, umjetnost, genealogija,

heraldika (grboslovlje), politike analize, analize trita i burze, putovanja i

uenje o razliitim kulturama. U standardnom psiholokom opisu njegove

linosti, stajalo bi da je otvoren za nova iskustva, tj. da ima izraenu crtu

intelekta/kulture. Meutim, ovo je kolski primjer podvojenosti javnog i

privatnog ivota. U ovom drugom, Anders je ultrakonzervativan i tradicionalan

(svoje istomiljenike naziva reakcionarno-revolucionarnim konzervativcima, a u

drugom navratu vitezovima-konzervativnim kranima), tj. zalae se za ideje

koje su davno prestale biti aktualne.

Pred sam kraj teksta, govori da je uvijek bio dobar u socijaliziranju, odnosno

upoznavanju novih ljudi (to svakako treba uzeti sa rezervom, s obzirom da je

bio sklon introvertiranoj ivotnoj orijentaciji). Dodaje da pozitivnost i optimizam

predstavljaju kljuni moment, naroito u sluaju kada radimo stvari koje su

katkada deprimirajue Po njemu, vano je uivati u ivotu, ak i tada kada

radimo na nezahvalnim zadacima (poslovima).

Svoj idealni socijalni milje doarava pominjui vitezove koji se, po pravilu,

trebaju okruiti ljudima koji podravaju njihovu ideologiju i ne ugroavaju

njihovu sigurnost na bilo koji nain. On, kao i njegovi potencijalni pomonici (svi

vitezovi) trebaju: biti spremni odrei se materijalnog zarad svojih ideala; teiti

savrenstvu u svom pozivu, tititi interese svih domaih Europljana, sprovoditi

kazne nad uljezima, operiratiu tajnosti i na vlastitu inicijativu (kada za to ima

potrebe i povoda). Breivik, dakle, radi na podizanju socijalnog samopotovanja i

zadovoljavanju potrebe za afilijativnou. Mentalno se identificira sa

imaginarnim istomiljenicima i iz toga crpi svoju snagu i potencijal za to veiutjecaj na drutvo. U krajnjoj liniji, trai opravdanja i ezne za socijalnim

odobravanjem.

Zatosu rtve glavnog dijela njegove ubilake hajke bili mladi ljudi? Zato ih je

lino ubijao?U njegovom devijantnom umu, lei sljedea namjera: htio ih je

poduiti, oitati im lekciju, jer je primijetio da demokracija i meukulturalna

razmjena sve vie uzimaju maha, a da su mlae generacije sve liberalnije i

spremnije na nju. Linim kontaktom sa rtvama (intimizacijom), kanio je

uvrstiti svoju poziciju heroja-ratnika i poslati poruku da je on taj koji ima


27/39

27

legitimno pravo odluivati o pojedinanoj sudbini mladih koji su krenuli

krivim putem. Preuzima ulogu policajca, roditelja i odgajatelja, koji promie

prave vrijednosti. Ponavljamo, oekuje socijalnu zahvalnost.

Andersa Breivika bi se konano moglo opisati kao organiziranog masovnog

ubojicusa misijom. Organizirane ubojice planiraju unaprijed svoje zloine, do u

detalje, i paze da tijekom tog procesa nitko ne narui tajnost njihove misije i

zadatka. Najee su iznadprosjeno inteligentni, socijalno i seksualno

kompetentni, rade posao koji zahtijeva sofisticirane vjetine, nedosljedno su

disciplinirani tijekom djetinjstva, dre raspoloenje pod kontrolom za vrijeme

napada, te prate medijska deavanja i vijesti. Breivik je upravo vodio rauna o

tome da nitko iz ire i nesporedne okoline ne sazna za njegove planove, biraju i

ivot u socijalnoj izolaciji, to je jo jedna od znaajki masovnih ubica.

Kontaktirao je i suraivao samo sa nekoliciom ljudi za koje je bio siguran da

dijele iste stavove i ideje kao i on sam (nacionalistiki forumi i blogovi). Vjerovao

je da se ovjek jedino moe osloniti na sebe, te da je ba on na neki nain

izabran da podui svoju naciju i promijeni politiku i kulturnu situaciju u dravi.

Ovo posljednje je bila njegova misija, a koju je naposlijetku odluio sprovesti u

vidu ienja drutva od nepoeljnih i bezvrednih pojedinaca. Sadraj njegovog

manifesta ukazuje na dublja promiljanja o socijalnim i kulturalnim prilikama

nacije, a to ukazuje na izraenu inteligenciju.

Sadraj dijela intervjua sa samim sobom, upuuje na Breivikovu socijalnu

kompetentnost. Navodi da je, kao tinejder, imao obiaj braniti slabije od sebe u

vrnjakim konfliktima. Takoer napominje kako zabava u seksualnom smislu

nije naodmet i da ju, s vremena na vrijeme, treba prakticirati. Dublje kontakte sa

ljudima i veze je svjesno izbjegavao, kako ga neto ne bi pomelo na putu

planiranja budunosti nacije. Kako bi financirao budue napade, vodio je privatni

posao kompjutorskog programiranja sa nekolicinom uposlenika, a takoer je

pokrenuo svoju farmu za uzgoj voa i povra. Ovo ukazuje na to da je posjedovao

potrebne vjetine pokretanja biznisa idaljeg poslovanja (praktina inteligencija).to se tie nedosljednog discipliniranja, Breivik priznaje kako mu je, tijekom

odrastanja, nedostajalo discipline, te da mu je majka bila popustljiva, dok je oca

rijetko viao. Za masovne ubojice je karakteristino da nisu otporni na

svakodnevni stres, te da nemaju adekvatne mehanizme suoavanja sa njim. Stres

se godinama nagomilava i naposlijetku prouzrokuje ekspoloziju emocija i

agresije u javnosti, to izaziva smrtno stradanje, najee, veeg broja osoba.

Ubijaju osobe koje lino ne poznaju. Nemaju znaajniju kriminalnu prolost, a

ljudi iz neposredne sredine ih percipiraju kao brine i socijalno kompetentnepojedince. Jedan od kolega iz Andersove privatne firme opisao ga je kao


28/39

28

primjerenog i izuzetnog kolegu, dok drugi blizak prijatelj za njega kae da je

imao veliki ego i da bi se lako iziritirao zbog stranaca sa kojima je poslovao.

Preporuamo da se svakom sluaju masovnog ubojice pristupi na specifian

nain, jer je ova kategorija poinilaca izrazito heterogena, u smislu da se

individualni obrasci zloina esto sadrajno razlikuju. Drugim rijeima,

individualni pristup profiliranju, voen odreenim teorijskim modelima i

sistemima, obezbijedit e objektivniji stav prema ovom fenomenu.


29/39

29


30/39

30

Psiholoki portret Clarice Starling u

odnosu sa dr. Hannibalom Lecterom

SELMAN REPITI

Profiliranje agentice i psihologinje Clarice Starling izazov je kojem teko moe

odoljeti ijedan strunjak iz oblasti klinike psihologije/psihijatrije. Nesumnjivo

primamljiv poduhvat, u sebi krije mnoge kontroverze, zamke i pitanja, ne

ostavljajui prostora za ad-hocimprovizacije bilo koje vrste. Tako je teko ne

pogledati odraz Starlingove u oima dr. Hannibala Lectera, notornog kanibala,briljantnog psihijatra iz Baltimorea, smjetenog u amerikoj saveznoj dravi

Maryland. Isto tako, potrebno je biti svjestan da postoje izvjesna razilaenja u

portretiranju njenoga lika u knjigama Thomasa Harrisa i filmovima Jonathana

Demmea (''Kad jaganjci utihnu'') i Ridleyja Scotta (''Hannibal''). Mi emo se

bazirati na slinostima.

Clarice je prikazana kao skromno odjevena provincijalka, spremna da iskrenim

zalaganjem i bolnim odricanjem napreduje u karijeri FBI agentice. Otac, kojegona idealizira pripisavi mu etiketu (lokalnog) policajca, ustvari je bio noni

uvar, koji je poginuo tijekom jednog (opet, ''nevanog'') obrauna. Majka je

teko zaraivala za ivot, radei kao spremaica (toije reeno, istaica) u

nekom motelu. Clarice se prisjea da joj je jednom, dok je istila kupaonicu u

motelskoj sobi, rekla da treba ii ivjeti u Montanu, na ran kod roaka. Njene

nevolje kulminiraju kada ju je jedno jutro probudio vrisak jaganjaca koje su klali.

Pokuala je spasiti jedno, koje su, usprkos njezinom protivljenju, na koncu, i pak

zaklali.

Starlingova stasava u moralno osvijetenu osobu, svjesna kranske krivice i

promordijalnog grijeha steenog samim roenjem, kao i individualne, neurotske,

samoj-sebi-nametnute krivice i mesijanskog imperativa. Identifikaciju s ocem

moemo uoiti iz njezine elje da postane agentica, odnosno da radi u slubi

drave. Ova odluka na neki nain defeminizira Starlingovu, ali, s druge strane,

raa u njoj otpor prema svima onima koji nipodatavaju potencijal, inteligenciju i

kvalitete

enskog roda. Bilo kako gledano, poistovjeuje se s ulogom

zatitnika/zatitnice, to ju, paradoksalno njezinoj skromnosti i skruenosti,


31/39

31

stavlja u poziciju osobe bez koje svijet ne moe opstati. Iz sukoba vlastitih

unutarnjih demona, Clarice crpi snagu i ide naprijed. Ovaj prikaz odlino ilustrira

i potvruje Lacanov stav o ulozi oca: otac u naim ivotima dobija ultimativnu

motek onda kada je mrtav (jasnije reeno, otac je moniji na simbolikom, nego

na realnom planu).

ilavost novakinje Starling i koliko-toliko uspjeno odmjeravanje snaga sa

mukarcima koji je okruuju biva stavljena na kunju u susretu sa

hladnokrvnou podmazanom dijagnostikom mainerijom dr. Hannibala

Lectera. Pozicija iz koje nam je dozvoljeno promatrati odnos agentice Starling i

dr. Lectera, u najmanju ruku je pervezna. Tako, u isto vrijeme svjedoimo relaciji:

roditelj-dijete, doktor-pacijent, mentor-egrt, ali i odnosu zavodnika prema

objektu ljubavi. Onda kada se dr. Lecter obraa svojoj sugovornici imenom,

uvruje svoju poziciju moi, smatrajui je prije svega djetetom, potom

pacijentom, a u krajnjoj liniji potencijalnom partnerkom. Kada je oslovljava sa

''agentice Starling'', manipulativno joj podie profesionalno samopotovanje,

smatrajui ju pritom nita vie do svojim egrtom.

Pokuajmo se sada staviti u njenu kou: Clarice prestaje biti subjekt, linost po

sebi, postajui objekt doktorovog ismijavanja, poniavanja, a u isto vrijeme

plijen, lovina (usudimo se rei: Hannibalov obrok) i predmet njegove udnje.

Pomislili bismo da je njezina pozicija nezavidna, nepoeljna i nesnosna. Meutim,

kada malo bolje razmislimo, ona je podignuta na pijedestal i postaje magini

predmet oboavanja, koji posve obuzima dr. Lectera. Ona konano dobija ono to

od drugih nije mogla dobiti: Hannibal ju tretira sa puno uljudnosti i pristojnosti,

drugim rijeima, kaopravu enu (damu). U drugom, implicitnom registru njihove

komunikacije, prisutno je obostrano uvaavanje i divljenje. Ona mu se

podsvjesno divi, jer je nepobjediv, pouzdan i zatitniki nastrojen (''nitko mu ne

moe nita''). U Clariceinom svijetu fantazama, dr. Lecter je idealna zamjena zaoca, koji je bio izloen i podlegao opasnostima, te je ''napustio'' kada je bila jako

mala. Dakle, moemo pretpostaviti da joj nesvjesno prija Hannibalova panja i

posveenost, te da joj on postaje stabilno i sigurno uporite.

Starlingova je u ulozi pacijentice svedena na mentalni nivo djevojice. Ona je

posluna, izdana u informacijama koje nudi ''svome doktoru'', ali, s vremena na

vrijeme, ukljuuje se odrasla osoba u njoj. To je vidljivo u igri quid pro

quo(''neto za neto'', ''informacija za informaciju''), kada vjeto odbija dati


32/39

32

podatak o svojim sjeanjima na djetinjstvo, ukoliko joj dr. Lecter ne ponudi jo

neku informaciju o krvniku Buffalo Billu. Zanimljivo je da Clarice od ''svog

psihijatra'' dobiva otrgnuti komad djetinjstva nazad, jer dr. Lecter kod nje ''lijei''

period nakon oeve smrti. Ovo je jo jedna potvrda da se u njezin imaginarij

Hannibal useljava kao nadomjestak za oca, ili pak, kao njegov nastavak, odnosno

nasljednik koji e ju pratiti itav ivot. Dakle, ona ponovno na momente postaje

djevojica zato to toeli i jer je to odabrala kao preduvjet svojevrsnog uitka

koji doivljava.

Polako se mijenja i njezina koncepcija Boga kao nekoga tko nam je dao teak

ivot i na tome mu trebamo biti zahvalni. Briljantni psihijatar se izruguje tom

bogu i navodi mnotvo loginih protuargumenata, ime sebe simboliki smjeta

na njegov prijestol. Time poruuje da joj u isto vrijeme moe biti i bog i otac, te

da se, povinujui se njegovoj volji, ne mora odrei svojih prijanjih ideala.

Agentica Starling se, nesvjesna toga, nalazi i u ulozi doktorove sestre, koja je sada

imaginarni entitet (i zato, kako smo veistakli, a shodno Lacanovom uenju, ima

poseban utjecaj na Hannibalove porive i razmiljanja). Mischu su pojeli vojnici

koji su zarobili malog Hannibala i njegovu sestru, a zabiljeeno je jo mnogo

sluajeva kanibalizma na istonom frontu. Kako su i njega (dr. Lecter je ovo

sjeanje potisnuo) nahranili Mischinim ostacima, u njegovom bolesnom sistemu

razmiljanja lei bojazan da ne ponovi ovakvu ''pogreku''. Zato je pozicija

Starlingove, ma kako to djelovalo paradoksalno, sigurna i bezbjedna. Drugi

razlog koji ide u prilog ovom tvrenju je Hannibalova preutna nada da e mu

Clarice Starling, s obzirom da oboje osjeaju krivicu (ona zbog janjeta, on zbog

sestre), pomoi da prevazie konflikte u njegovoj linosti. Clarice je, osim toga,

jedini Hannibalov kontakt sa vanjskim svijetom i nuna mu je za ostvarivanje

odreenih povlastica (dobivanja knjiga, pristupa znanstvenim asopisima, boljeg

smjetaja i slino). Rezimirajui, ovdje je, premda dijelom svjesna te injenice,

konano dola u centar pozornosti i postalanezamjenjiva(prijeko potrebna,

nuna), to je bila njezina glavna ivotna aspiracija.

Na koncu, mo Clarice Starling ogleda se i u ulozi pacijenta. Naime, ona je

pacijent (popularno reeno: klijent u psihoterapijskom procesu) koji je ujedno

onaj koji je kompetentan da lijei (pomae). Prethodni Lecterovi pacijenti bile su

osobe koje su se pasivno preputale njegovom monstruoznom sustavu lijeenja.

Agentica Starling je netko tko koristi doktorovu usmjerenost na tegobe pacijenta,


33/39

33

kako bi paralelno posmatrala njegove slabosti, koje se u tom procesu spontano

otkrivaju. Sloili se mi to ili ne, ipak je ovdje samodopadnost i napuhana

samouvjerenost jednog psihijatra pobijeena odvanou i dovitljivou jedne

psihologinje, koja tek poinje graditi svoju profesionalnu karijeru.

Kako na filmskom platnu, tako i u istoimenim knjigama, vidimo da unutarnje,

latentno znaenje postupaka Clarice Starling drastino odstupa od onog

eksplicitnog, manifestnog. Ona je ta koja najvie profitira i izvlai maksimalnu

psiholoku dobit iz situacije. Posmatrano na irem planu, Starlingova uspjeno

okonava jedan niz seansi samopomoi, koristei splet okolnosti koji joj se,

igrom sluaja, naao na putu ostvarenja ivotnih snova.


34/39

34


35/39

35

Michio Kaku: karizmatini ambasaor

teorijske fizike

SELMAN REPITI

Michio Kaku roen je 1947. godine u Californiji. Inae, vai kao fiziar ameriko-

japanskog podrijetla. Objavio je mnotvo lanaka u prestinim znanstvenim

urnalima, a njegova podruja djelovanja su: teorija struna, supersimetrija, M-

teorija, kvantna teorija polja, supergravitacija i mnoga druga. Napisao je i

nekoliko knjiga: ''Hiperprostor'', ''Fizika budunosti'', ''Paralelni svjetovi'',''Poslije Einsteina''...

Ovdje bih se posebno osvrnuo na knjigu ''Fizika nemogueg'' (eng. Physics of the

Impossible), koja je izdata 2008. godine. Pisana je znanstveno-popularnim stilom

i predstavlja posebnu vrijednost, jer su u njoj opisana predvianja jednog fiziara

o razvoju sofisticiranih i zahtjevnih tehnologija. Za ire italake mase i gorljive

interesente za znanstvenu fantastiku, probleme vezane za futuristike

tehnologije, Kaku je podijelio u tri kategorije: prvu, drugu i treu klasunemogueg.

Uprvu klasuspadaju problemi i teme kao to su: telepatija, teleportacija, roboti,

psihokineza, nevidljivost, te susreti sa civilizacijama koje su naprednije od nae i

nalaze se daleko u vasioni, van trenutnog vidokruga koji nam je fiziki dostupan.

Dr. Kaku je u klaster ovih problema ukljuio i modeliranje i manevrisanje

meuzvjezdanih (interstelarnih) brodova, kao i razmatranje o antisvemirima i

antimateriji. U ovoj kategoriji su tehnologije koje su trenutno nemogue izrazliitih razloga, ali, one ne kre nijedan poznati zakon bazine fizike.

Druga klasa''nemogueg'' obuhvata: kretanja bra od svjetlosti, s tim u vezi

putovanja kroz vrijeme, kao i problem uporedne egzistencije paralelnih

univerzuma. Prilikom dubljeg i detaljnijeg uvida u razmatranja o paralelnim

univerzumima, moemo identificirati tri potpodruja: hipersvemir (vasiona iz

perspektive viedimenzionalnog prostora), multiverzum(svijet postoji kao

jedinstvo beskonanog broja univerzuma) i kvantne paralelne univerzume(

im

neto uradimo, na postojei univerzum se dijeli na nekoliko njih, s obzirom na


36/39

36

to koju smo akciju poduzeli i koje je vidljive posljedice ona poluila). Slijedi

primjer za kvantne paralelne unverzume. Ukoliko smo pristupili polaganju ispita

i poloili ga, u naem vidljivom kosmosu mogli smo opaziti pozitivnu posljedicu

naih akcija (dakle, uspjeh). Meutim, u isto vrijeme, sa pozitivnim ishodom,

postali su mogui (premda je njihova vjerojatnoa niska) i ostali ishodi. Tako se

pretpostavlja da smo u nekom drugom univerzumu izali na ispit, te ga poloili s

boljom ocjenom. U treem unverzumu, dobili smo slabiju ocjenu. U etvrtom nam

je malo nedostajalo da poloimo. U petom smo definitivno pali na ispitu. U

estom je scenario sljedei: nismo uope izali na ispit, dok smo, u sedmom,

recimo, zaboravili na taj ispit. Ovakav ''splet dogaaja'' sigurno nam djeluje jako

udno, ali, fiziarima je ovo ''ravanje vjerojatnoa ili ishoda'' sasvim uobiajen

obrazac odvijanja situacija na irem, meta-univerzalnom planu. Druga klasa

problema je na granici naeg razumijevanja i zdravog razuma, a mogla bi se

sprovesti u djelo tek za nekoliko tisua ili milijuna godina.

U treem klasterunemogueg, koji je ujedno i najneizvjesniji i najnedohvatljiviji,

nalaze se: konstrukcija stroja koji bi bioperpetuum mobilei mogunost

predvianja budunosti (struno reeno:prekognicije). Kroz povijest znanosti,

postojalo je mnogo pokuaja pravljenja i predstavljanja javnosti ovakvih ureaja,

koji bi bili neiscrpan izvor energije. Meutim, po fundamentalnim zakonima

fizike, iz ove perspektive je nemogue konstruirati ovakav ureaj. Ovaj klaster se,

dakle, odlikuje problemima koji se kose sa potvrenim i prihvaenim zakonima

fizike.

Profesor Kaku istie da je, kao fiziar, nauio da je nemoguerelativan pojam, te

da skoro sve ono iji se dometi i horizonti danas ne mogu sagledati, sutra moe

postati vjerojatna ili ak izvjesna stvar. Takoer, primjeuje se da je prva klasa

tehnologija najbrojnija, a lista problema iz tree klase najkraa. To bi znailo da,

shodno zvaninoj, konvencionalnoj fizici, moemo ostvariti puno toga, te da nam

ostaje samo nekoliko stvar koje se ne bi uklapale u empirijski potkrijepljene

postulate, teorije, principe i pravila oficijelne teorijske i primijenjene fizike.


37/39

37

Efekti psihoaktivnih supstanci pod lupom

psihologije

SELMAN REPITI

Drutvo gaji iroku paletu stavova, uvjerenja, predstava i predrasuda o(popularno reeno) drogama, odnosno (znanstveno kazano) psihoaktivnim

supstancama (PAS). Na razliitim TV-emisijama pojavljuju se strunjaci koji

govore iskljuivo peorativno o efektima PAS, te sami zapadaju u zaarani krug

negativnih, samopotkrepljujuih predrasuda. Velikom veinom, to su karikature

komunistikog kroja, iji ''profesionalni'' principi hrabro i neprikosnovenoodolijevaju zubu vremena. S druge strane, pojavljuju se mlae, ultraliberalno

orijentirane generacije, zagovarajui, u hippyjevskom tonu, filozofiju razuzdane

slobode. Njihovi vapaji, u vidu novoproklamirane nostalgije za onim boljim

vremenima koja se nikada nee vratiti, nalikuju na jedan vid supkulture

neotradicionalne retrospektive. Naravno, istovremena egzistencija ova dva

suprotstavljena stajalita, svakako je postala mogua na plodnom tluiskarikiranog politikog sistema kakav je suvremena demokracija. Zahvaljujui

visokorazvijenoj praksi ''socijalne masturbacije'', isplivavaju poluobavijeteni

pojedinci i zaglupljene mase,iji kognitivni kvantovi ne posti

u kriti

nuvrijednost za mravlji skok u razmiljanju, a o veem iskoraku da i ne govorimo.

Ovaj lanak piem za sve one koji smatraju da jo nije kasno za ozbiljniji itrezveniji pristup naoj svakodnevici i svim onim temama koje more i optereujudrutvo u kojemu se nalazimo.

Znanost je oblast u kojoj se ne bi trebali izricati vrednosni sudovi, te je nu no

ostaviti po strani emocije, vjerovanja i neutemeljene pretpostavke o nama

samima i svijetu koji nas okruuje. Ona je tu da unese red u ionako zamrenumreu socijalnih interakcija i mnoinu kolektivnih mnijenja, koja se, pod

utjecajem grupnih imbenika, esto slivaju u pogrean i/ili neosnovanpopulistiki zakljuak.

Ponukan informacijom o nedavnoj legalizaciji koritenja marihuane za osobnepotrebe u amerikim saveznim dravama Colorado i Washington, doao sam naideju da informiram (podsjetim) javnost o efektima psihoaktivnih supstanci,

ali sa stanovita akademske psihologije. Naravno, jednim dijelom ida korigiramneke stavove i uvjerenja itateljstva, te ih potaknem da ne budu kognitivne

krtice, veda paljivo promisle i proanaliziraju ovaj tekst.


38/39

38

Efekti uzimanja droga (ovdje, pored ostalog, ubrajamo alkohol, nikotin i kofein)

ovise o mnotvu individualnih, grupnih, situacijskih, tjelesnih, emocionalnih ikognitivnih faktora. Svaka osoba je entitet za sebe, sa jedinstvenom ekspresijom

vlastitih osobina linosti, sposobnosti, vjetina, interesovanja i vrijednosti,

drugim rijeima, unikatnim spojem nasljednih determinanti, sredinskih

initelja,

vlastite aktivnosti i njihove interakcije. Premda su dokumentirani odreeni

trendovi (neke supstance u pravilu djeluju pobuujue, druge smirujue, tree

izazivaju halucinacije...), individualni doivljaji, percepcije i reakcije su tipine za

datu osobu.

Prije svega, reakcije na uzimanje PAS ovise o fizikom stanju osobe: tjelesnoj

teini, brzini metabolizma, individualnoj toleranciji, genetskim faktorima i o

spolu. Tako, samo djelovanje moe biti sporije kod debljih osoba i onih koji imaju

visok prag tolerancije, a bre kod ena i konstitucionalno (tjelesno) slabijih

osoba. Takoer, kod ljudi koji su imali predispoziciju za odreene psihike

poremeaje, postoji velika mogunost da tripovi budu izrazito neprijatni i da

samo prodube postojee stanje, a naroito psihoze.

Dalje, na percepciju njenih uinaka utiu prethodna iskustava sa drogom: koliko

puta je prije uzimana, u kolikim dozama (koliinama), da li se prethodno

eksperimentiralo sa drugim drogama (za koje se pretpostavlja da imaju sline ili

potpuno razliite efekte). Drugim rijeima, u pitanju je duina narko-staa i sama

ukljuenost probanta, odnosno iskusnog konzumenta.

Vaan je i okolinski setting (vanjski uvjeti, odnosno sami kontekst): tj. da li se

supstanca uzima u drutvu ili samostalno, u eksperimentalne ili rekreativnesvrhe, svojevoljno ili na nagovor drutva, u gradu, manjem mjestu ili u prirodi. Usocijalnoj psihologiji, poznato je da razliita okruenja stimuliraju razliite

odgovore na spoljanje drai, to se svakako odraava na nae miljenje iponaanje. Tako e osobe prije uzeti PAS, ukoliko se zadese na skrovitom mjestuna kojem su vidljivi ostaci nekoga tko je prije bio tu i takoer uzimao drogu. S

druge strane, ureeni ili renovirani prostor (okreen i sreen haustor, planski

poumljen park itd.), nee djelovati potkrepljujue i veinom e odvlaiti osobuod konzumiranja psihoaktivnih supstanci. U ovu grupu faktora spada i socijalno

odobravanje, koje nam je u dobi adolescencije izrazito bitno, pogotovo (tonije,

gotovo iskljuivo) od svojih drugova sa kojima dijelimo zajedniki svijet kvalitete

i kljune interesne sfere. Socijalne zabrane djeluju dvojako. Ukoliko su dovoljno

ubjedljive i uvjerljive, propraene dokazima i injenicama, uz izostanak kritike i

latentnog neprijateljstva prema konzumentima, u pravilu su djelotvorne.

Meutim, ako sadraji iskljuivo imaju negativistike konotacije, sa primjesama

vrijeanja i nerazumijevanja ''unutarnjeg univerzuma'' tinejdera, samo mogu

produbiti postojee stanje i uiniti vie tete nego koristi.


39/39

Bitan je i mentalni set(psiholoka udeenost), tj. sama oekivanja o sadraju iformi iskustava nakon uzimanja PAS. To znai da: neki smatraju da e postati

drutveniji, samopouzdaniji, senzualniji, zavodljiviji, drugi to ine u svrhurelaksacije, trei (pogotovo u sluaju alkohola) kao izgovor za agresivno i nasilno

ponaanje, trei da ''pobjegnu'' od vanjskog svijeta,

etvrti da umanje kroni

nu

bol i efekte kemoterapije (u terminalnim fazama ozbiljnih bolesti, to je zaistaosnovana i utemeljena upotreba). Oni koji su teili za vizijama (halucinacijama)

religijskih sadraja, najee e iste i doivljavati usljed uzimanja PAS. TimothyLeary, poznata ikona kolektivnog bunta, dokazao je da su ove vizije mogue pri

uzimanju LSD-a. Junoamerika i afrika plemena, te indijski yogiji, kao aktivni-

redoviti konzumenti psihodelinih gljiva i kanabisa, svjedoe o ivopisnim

vizijama koje su u skladu sa njihovim vjerskim svjetonazorima. U istraivanjima

su sudionicima davali napitak koji je po okusu podsjeao na alkoholno pie (ali

se ustvari radilo o obinom soku ili vodi, sa izrazito niskom koncentracijom

alkohola), uz informaciju da su dobili alkohol. Veina sudionika se kasnije

ponaalo kao da su zaista pod utjecajem ove supstance, to je nazvano think-drink effect.

Javnost esto zna biti sklona sluanju i prihvatanju egzotinih, u jednu rukusimpatinih objanjenja koja su nastala u duhu psihoanalize. Upozoravam da onanisu znanstveno utemeljena, ve su prije plod paraznanstvenog nagaanja.

Aktualni modeli prihvaeni u intelektualnim krugovima psiholoke brane,su biolokii model uenja. Prvi pokriva genetsku i fizioloku komponentu, a

drugi otvara mogunost za objanjavanje adikcije u terminima uvjetovanja iuenja po modelu.

Dakle, u svjetlu nedavne dekriminalizacije marihuane, itatelji trebaju razmotriti

razloge ''za'' i ''protiv'', te na osnovu toga formirati vlastite stavove, a ne na

temelju nekoliko selektiranih informacija koje s vremena na vrijeme procure u

metodoloki nedovoljno educiranu javnost.

Documents

Selman Repišti: Izbor tekstova sa magazina Drugi Program