Esej iz kolegija:MAKROEKONOMIJA 2

Tema:

 Energenti kao činitelji ekonomskog rasta

Akademska godina 2013/2014Zagreb, 29.03.2013.

S A D R Ž A J

str.

I. UVOD......................................................................................................................2

II. SADRŽAJ

II.1. Geneza štetnih učinaka

energenata..........................................................3

II.2. Međudjelovanje globalne krize i

energenata...........................................4

II.3. Povezanost ekonomske i energetske

krize ..............................................6

II.4. Moguća rješenja postojećih svjetskih

kriza.............................................7

III. ZAKLJUČAK........................................................................................................7

IV. LITERARURA ....................................................................................................8

1

I. U V O D

Vremenski periodi povijesti su odredili čovjekov stav prema prirodi i okolišu. Tad odnos se s vremenom znatno modificirao. Prvotni čovjekov stav prema prirodi je bio vrlo pozitivan, obramben zbog slabog poznavanja štetnog djelovanja na okoliš. Ljudi su imali određen strah prema prirodi i svim vrstama s kojima dijeli životni prostor. Slijedom napretka tehnologije, industrijske revolucije, taj stav se počeo ubrzano mijenjati. Priroda i njeni resursi su za čovjeka bili samo sredstvo postizanja svojih ciljeva bez obzira na posljedice. Više se nije pratilo dugoročno djelovanje na okoliš. Održiv razvoj je nakon industrijske revolucije postao posljednji faktor na koji se obraćala pozornost. Period prosvjetiteljstva kroz 17 i 18. st.prirodi nije donio ništa dobro. Čovjekov se odnos dodatno pogoršava i on počinje intenzivno iskorištavati prirodu. Izuzetno pojačan antropocentrički stav počinje ugrožavati pojedine životinjske vrste. Čovjek se udostojio biti sudac za životinjske vrste, te ih je počeo kategorizirati kao korisne i nekorisne. Prema nekorisnima nije postojao nikakav odnos više, a one korisne su izrabljivane bez obzira na posljedice i prava životinja. Ravnoteža koja je do razdoblja prosvjetiteljstva postojala, ozbiljno se počela narušavati te je ugrožen održivi razvoj.

Iako je čovječanstvo zakoračilo u period racionalizma jačao je mehanicistički način rješavanja poteškoća s naglaskom na redukcionizam i tehnocentrizam. Priroda je na te procese imala svoj odgovor. Francis Bacon je vjerovao kako je tehnologija počela biti nadmoćna prirodi i njenim resursima, nepovratno. Znanstvena otkrića tog vremena su mnoge teoretičare navela na slično razmišljanje. Odnosi u prirodi su izuzetno složeni da bi ih se smatralo naučenima. Tvorac ekonomskog neoliberalizma, Adam Smith u svom djelu „Bogatstvo naroda“ pogrešno navodi kako se temelji na načelima u skladu s prirodom i ekologijom općenito. Poštivanje prirodnih zakonitosti ne postoji ni u temeljnom obliku.

Danas, 21. stoljeće donosi nešto posve novo. Tehnologija je do te mjere uznapredovala da može predvidjeti buduće štetne učinke na okoliš, te je ekološka osvještenost jedina opcija koja je permanentno dostupna i od koje se mnoge industrije zbog zakonodavstva svojih država ne smiju odricati. Sve više tvrtki uvodi i posebne norme nakon čije implementacije dobiju i zasluženi certifikat. Europsko naslijeđe je dovelo ISO sustav i u Hrvatsku, iako nešto sporijim tempom. Norma ISO 14001, sustav upravljanja zaštitom okoliša, dovodi sustavnost upravljanja okolišem i svjesnije korištenje energenata u poslovne svrhe.Tehnologija u svom sustavu mijenja način na koji proizvodimo i nudimo usluge, i način nakoji kupujemo proizvode i usluge, kao i način globalnog razmišljanja. Uzročno posljedična veza poboljšanja tehnologije dovodi do ostvarenja jednake proizvodnja uz manje utroške,

2

odnosno veća proizvodnja uz iste utroške. Tehnološka progresivnost predstavlja karakteristiku ekonomije da proizvede više outputa bez korištenja više inputa.

Povećanje količine proizvoda i usluga koje nacionalna ekonomija proizvodi i povećanje ukupne proizvodnje neke zemlje tijekom vremena su glavne odrednice pojma ekonomski rast.

Globalizam je potaknuo neke negativne trendove u raspolaganju resursa. U globalnoj ekonomiji značaj resursa postaje sve manji. Najvažniju ulogu u stvaranju resursa u globalnim razmjerima ima tehnologija i transfer tehnologije.

II. S A D R Ž A J

II.1. Geneza štetnih učinaka energenata

Konstantan rast je potreban kako bi se održala neoliberalna ekonomija tvorca Adama Smitha. Njen razvoj paralelno dobodi do velike potrošnje energije i ostalih resursa s posljedicom stvaranja štete u ekološkom sustavu. Kumulativno zbrajanje nastalih šteta uzrokovanih ekonomskim rastom zahtjeva i njihovu sanaciju. Gospodarstvo je dodatno opterećeno takvim vrstama sanacija i dolazi u zatvoreni krug. Postoje parametri ekonomskog rasta i ograničenja istog vezano uz okoliš i ekologiju. Po mnogim parametrima svijet je uvelike premašio i najgornju dopuštenu granicu eksploatacije prirodnih resursa. Neoliberalni teoretičari odbijaju prihvatiti posljedice do kojih je njihov pravac došao, jer to bi značilo negaciju čitavog neoliberalnog sustava. Štetni učinci koje je čovjek prouzrokovao su kompleksni i međusobno umreženi. Isto tako zamjetno je kako jedni druge potiču u takvom djelovanju. Na svjetskoj razini dolazi do povećanja globalnog zagrijavanja zbog čega vidimo atmosferske promjene. Zamjetno je kako postoje sve više meteorološki ekstremi, bez smjena među razdobljima i godišnjim dobima. Naši preci nisu poznavali takvu atmosferu. Ekosustavi i privreda su dodatno opterećeni nepovratnim procesima na globalnoj razini. Koncentracija plinova stvara tzv. efekt staklenika zbog čega se planet ne može više adekvatno hladiti te infracrveno zračenje nema više svoju prijašnju funkciju emitiranja istih u svemir. Staklenički plinovi koji su direktan uzork ovakvih promjena su ugljikov dioksid i dušikov oksid kao i njihovi spojevi koji su atmosferi bili strani sve do industrijske revolucije. Oni su danas sastavni dio svih energetskih sektora, industrija, poljoprivrede, šumarstva, otpadnih voda i ostalim nepovratnim učincima. Kraj 20 st. je oblježen alarmom znanstvenika i neumornim prikazivanjem pokazateljima koji nisu zanemarivi, a ukazuju na nemogućnost prirode samoobnavljanju. Takvi kongresi, konferencije i doneseni zakoni su minimalno revidirani i zanstvenici nisu zadovoljni postignutim rezultatima. Prvi korak je učinjen u vidu donošenja novih zakona o eksploataciji prirode, međutim drugi korak je znatno teži jer treba potrebnim mjerama natjerati privrednike da se pridržavaju istih. To je s ekonomskog gledišta – kratkoročnog, uistinu dvosjekli mač jer se ugrožava konukretnost poduzeća na tržištu. Osim s opasnostima globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena te daljnjim zbrajanjem ostalih štetnih utjecaja, čovječanstvo se suočava s još jednim izazovom, a to je smanjena kvantiteta energije za njeno daljnje funkcioniranje po sadašnjem modusu. Od ukupnih svjetskih potreba za energijom, iscrpivi izvori energije namiruju oko 82 posto ukupne potrošnje. Najveći udio u tome ima nafta s 32 posto, te potom ugljen s 26 posto, plin s 21 posto i nuklearna energija sa dosadašnjih 3 posto. Obnovljivi izvori energije namiruju preostalih 18 posto energetskih potreba, od čega na tradicionalnu biomasu otpada

3

značajnih 13 posto, velike hidroelektrane 3 posto. Najmanji udio u tome otpada na nove obnovljive izvore energije 2,4 posto ukupne potrošnje (Prema REN21, 2012.).

Potrošnja energije je zabilježila porast u posljednjih 10 godina za otprilike 3 posto, a najveći udio u tome ima upravo potrošnja gore navedenih neobnovljivih energenata. Istina je da se nadljudski napori ulažu kako bi se barem smanjila emisija stakleničkih plinova i urgentnoj potrebi da se ostvare ciljevi smanjenja od 50 do optimalnih 80 posto. Zabilježen je porast potrošnje ugljena za industrijske svrhe (primjerice elektrane, Plomin u Hrvatskoj), no s obzirom na njegova svojstva on je najmanje ekonomičan i ekološki od svih energenata ima izrazito jake emisije stakleničkih plinova po jedinici proizvedene električne energije. No to nije slučaj samo u Hrvatskoj, već je u porastu i potrošnja ugljena u svijetu u tome razdoblju rasla zaoko 5 posto na godinu. U korištenju i sve većem oslanjanju svjetske energetike na neobnovljive izvore energije kriju se neslućene opasnosti. Neobnovljivi izvori energije (npr. ugljen, nafta, plin, uran), stvaraju na trenutan način velike štete u lokalnim i globalnom ekosustavu tijekom iskorištavanja u svojstvu energenta na više načina. Pritom se značajno smanjuje i kvaliteta života ukupnog čovječanstva a posljedice su i po zdravlje ljudi.

Doduše količina ovih energenata je ograničena i ukoliko se nastavi ovakva dinamika potrošnje, većina njih više neće biti dovoljna u periodu od nekoliko desetljeća pred nama. Njihove zalihe nisu obnovljive i zasada nema adekvatne zamjene za njih. Primjerice, pronađene zalihe nafte mogu biti korištene do maksimum 40 godina, plina oko 60 godina, urana oko 70 godina i ugljena oko 130 godina. Već pred sam kraj iskorištavanja takvih resursa dolazi do kulminacije u proizvodnji, povećanih troškova uslijed crpljenja posljednjih zaliha te kvaliteta proizvedenih energenata će izostati što će dovesti i prije nestanka resursa do osjetnog pada u svjetskoj proizvodnji. Navedene činjenice su bazirane na dosadašnjim znanstvenim istraživanjima koja nisu nimalo optimistična. Gorivo za solarnu energiju, je danje svjetlo, koje je besplatno jer dplazi od sunca. Jedini trošak proizvodnje leži u opremi za konverziju. Solarna energija se može lako pretvoriti u elektricitet korištenjem solarnih električnih tehnologija. (Franchi, 2005.)

2.2.Međudjelovanje globalne krize i energenata

Globalna kriza koja je druga po jačini iza 1929.godine je usko povezana sa ekonomskim rastom i utjecaju energenata na njega. Postavlja se pitanje da li je ova kriza samo financijske prirode i da li je umjetno stvorenam ili se iza kulise kriju izgledniji razlozi za nastanak recesije i duboke krize. Pogrešna stajališta neoliberalista samo su jedna od karika koja je dovela do ove navodno, cikličke, pojave. Međutim dublja analiza naglašava pređene ekološke granice u ekonomiji te nedostatak energenata prijeko potrebnih za pratiti dosadašnji trend proizvodnje. Prva ekomomska kriza, 1929.godine je uspješno prebrođena jer se tada privreda koristila uglavnom velikom količinom zaliha povoljnije energije i sličnih resursa potrebnih za ostvarivanje ekonomskog rasta. Globalni ekosustav se tada uspio oporaviti relativno brzo, obnoviti putem svojih procesa te se uspio smanjiti značaj štetnih utjecaja koje je prouzrokovao čovjek svojim djelovanjem. Današnja kriza se ne može „nahraniti“ i prevladati na taj način već se traže alternativni načini izlaska iz krize. Oni prije svega moraju biti temeljeni na ekološkim činiteljima. Hrvatska je nažalost, u puno slabijem položaju kada se govori o potpunom izlasku iz krize, upravo zbog povećane potrebe za energentima koji su i doveli do krize. Do momenta kada se

4

prestane energetska strategija prestane bazirati na neobnovljivim izvorima energije, oporavak neće biti moguć, barem ne toliki da se osjeti u životnom standardu državljana. Hrvatska spada u sam vrh ovisnosti uvoza takvih energenata, koji u velikom dijelu Europe jenjavaju zbog probuđene ekološke svijesti.

U literaturi se spominju negativni aspekti ekonomskog rasta u smislu potrošnje; zagađivanja okoliša, otuđenja i smanjene vrijednosti obiteljskog kruženja kao važne jedinice u privređivanju. Ipak, smatra se da su troškovi opravdani na duži period u slučaju da će dovesti do smanjenja pojava poput nepismenosti stanovništva, smanjenja siromaštva i poboljšanja njihovog zdravlja.

Ekonomski sustav tranzicijskih zemalja funkcionira na način da učesnike neizravno prisiljava i potiče na vremensku efikasnost, rokove, zamjenu za manje invanzivne sustave proizvodnje i pružanja usluga te sve veću ekonomsku centralizaciju. Sigurno je kako ovakav način funkcioniranja privrede podrazumjeva i dodatno crpljenje energije, ali i ostalih značajnih resursa, što vro dinamično djeluje na temelje sustava. Istovremeno se spontano stvaraju sve veće štete ekosustava svih zemalja i smanjuje se kvalitetu življenja u čijem interesu, kako nas stalno uvjeravaju ekonomski i marketinški stručnjaci, sustav mora djelovati.

Tablica 1. Primjer okolišnih aspekata hrvatske tvrtke po ISO 14001:2004

Izvor: Vlastiti

proces, aktivnost,

proizvod/uslugaaspekt okoliša utjecaj na okoliš

štet

nos

t

inte

nzi

tet

utj

ecaj

korištenje računala i el. uređaja el. energija iscrpljivanje res.3 3 9

korištenje pisača, fotokopirnih i fax uređajael. energijazagađenje

iscrpljivanje res.opasan otpad

3 2 6

papir i karton komunalni otpademisija u zemljuiscrpljivanje res.

2 4 8

rasvjeta el. energija iscrpljivanje resursa1 2 2

fluo rasvjeta zagađenje opasan otpad4 5 20

grijanje i klimatizacija prostora utrošak plina i el. energije

iscrpljivanje res.onečišćenje zraka

3 1 3

sanitarne potrebe i čišćenje prostorija potrošnja vodeotpadne vode

iscrpljivanje res.onečišćenje voda 4 3 12

korištenje automobila,kamiona,bagera i ostale mehanizacije

gorivoemisija plinova

iscrpljivanje res.onečišć. zraka 4 5 20

naftna cisterna istjecanje u tlo,požar onečišćenje,zapaljenje 5 4 20

motorna ulja istjecanje u onečišćenje, 5 3 15

5

tlo,požar,eksplozija

zapaljenje, razaranje

plin istjecanje u zrak iscrpljivanje res.zapaljenje 4 4 16

incidentne situacije (požar, eksplozija, poplava, buka) požar, eksplozijapoplava

onečišćenjerazaranje 5

4 20

2.3.Povezanost ekonomske i energetske krize

Ekonomsku krizu je obilježila i interferencija sa energetskom krizom. Ona se očekivala s obzirom na premećaje u globalnom ekosustavu koji je dosegao svoju kulminaciju. Tek kada su krize nastale i naslonile se jedna na drugu, javnost je usmjerila svu pažnju na značaj kriza na njihove živote i povećao se interes političara na svjetskoj razini, na rješenja koja moraju ubrzo uslijediti. Energetska kriza se prikazala svijetu u vidu rapidnog povećanja cijena i ne može se sa sigurnošću utvrditi koja od navedenih kriza je ranije započela. Vjerojatnost je veća da je kriza s energentima i povećanje cijena dovelo do ekonomske nestabilnosti na svjetskoj razini.

Rješavanje obiju kriza je dobilo najveću pozornost javnosti do sada i ekološka kriza bi se trebala postaviti na prvo mjesto jer se danas zbog svih događanja na svjetskoj sceni ne nalazi u samom središtu umjesto ekonomske krize-financijske. Neoliberalni stručnjaci vide jedino moguće rješenja ublažavanja efekata krize u povećanju ukupne potrošnje, a to se izravno dotiče energenata.

Pojavilo se djelovanje i treće krize, koja se naziva globalno ekološkom krizom, koja je u startno slabijem položaju jer rješavanje prve i druge onemogućavaju rješavanje treće krize. Ograničena financijska sredstva su rezervirana za rješavanje financijskih pitanja zbog poticanja proizvodnje, odnosno potrošnje energenata.

2.4. Moguća rješenja postojećih svjetskih kriza

Svijetu je ponuđeno rješenje za objedinjavanje rješavanja svih aktualnih kriza, a to je koncept „Green New Deal“, u prijevodi „Zelena nova pogodba“. U postavkama ovog koncepta navodi se rješavanje ekonomske krize i stalnorastućeg problema rasta nezaposlenosti putem usmjeravanja javnih i privatnih investicija u smjeru zelenih poslova i zelene industrije, čiji je djelokrug povezan isključivo sa obnovljivim izvorima energije i energetskom efikasnošću.

Ovim postupkom se želi s vremenom odbaciti fokus sa iskorištavanja neobnovljivih energenata koje svjetska gospodarstva još uvijek u velikom broju imaju. Cijena neće padati dok god ima zaliha jer se potražnja ne smanjuje već se iz dana u dan povećava. Kako bi se smanjilo djelovanje stakleničkih plinova, gospodarstva su prinuđena potražiti alternativne obnovljive izvore koje zagovara Green New Deal, koji među svojim postavkama ističe i nultu stopu daljnjeg rasta uz paralelno povećanje kvalitete života. Pritom se materijalizam i antropocentrizam miču iz središta promatranja.

6

Jedna od pozitivnih strana ovog zapadnjačkog koncepta je brza prilagodba sustavima, odnosno, mogućnost praktične provedbe unutar postojećeg ekonomskog sustava.

Nova struja – ekocentrizam naglašava svoje postavke po kojima je materijalizam po svim načelima pogrešno postavljen i posve je egocentričan. S druge strane, na početku spomenuti tehnocentrizam naglašava važnost rasta, a ekocentrizam razvoja. Rast ne mora nužno značiti razvoj a njihova distinkcija je od velike važnosti.

Od negativnih strana novog koncepta moraju se spomenuti kompleksnost implementacije Green New Deal-a u sadašnje ekonomske sustave. Proces međudjelovanja stare doktrine i nešto drukčijih karakteristika novog koncepta može izazvati kontraefekt.

Ugroza novog koncepta je vidljiva u tome što su generacije njegovale posve tehnocentrični način poimanja svijeta, i sukladno tome isključivo su se bazirale na neobnovljive izvore energije. Iz ovog kuta gledišta, obnovljive se izvore energije shvaća samo kao usputno sredstvo za spašavanje neoliberalnog ekonomskog sustava. Upitni su načini izmjene postojećeg stava prema tradicionalnim izvorima energije jer bi to moglo rezultirati pojačanju ekonomskog rasta te bi središte pozornosti zauzelo poslovanje koje je i dovelo do svjetskih krizan i samim time smanjilo potrebu za postojanjem ekoloških i socijalnih granica rasta. Upravo su te granice glavna prepreka stvaranju održivog društva. Iz ovih postavki obnovljivih izvora energije, pojavljuju se i trendovi centralizacije alternativnih energetskih postrojenja i posljedično stvaranje monopola na tržištima obnovljivih izvora energije.

III. Z A K LJ U Č A K

Sva potrebna tehnologija za prijeko potreban zaokret u načinu poslovanja je već raspoloživa, te nisu potrebna dodatna investiranja na tom području. Održivi razvoj bi bio posve omogućen ukoliko se osvrnemo na trenutnu razinu znanstvenog i tehnološkog napretka. No postoji kontradikcija u apliciranju dosadašnjih znanja i tehnologija u smjeru poboljšanja kvalitete života. Trenutno je vidljivo kako se trenutni posve deadekvatni sustav i dalje potiče na razvoj – te dodatno iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije. Potrebna je izgradanja posve novog sustava. Pritom treba spomenuti kako su najzanimljivji novi izvori energije, posve ekološki, prije svega energija vjetra, sunca, vode i bioenergija. Sunčeva radijacija je prvi među njima i pokretač je ostalih obnovljivih izvora energije, osim onih koji ne potječju direktno od nje. Primjerice, ne toliko poznata široj kavnosti je geotermalna energija koja se može dobiti od utjecaja plime i oseke.

Glavna poteškoća iskorištavanja navedenih ekoloških energenata je posve pogrešan svjetonazor i proizvođača i potrošača te države u cjelosti. Tehnocentrički način analize i sinteze kao da je genetski prenesen u nove generacije. Iako su šanse za drugu orjentaciju malene, one su ipak postojeće i izgledne. Edukacija je na prvom mjestu u rješavanju tog problema, jer će svojim svojstvima povezati ljude s problematikom i ujediniti ih k istom cilju. Kada bi se stručnjaci iz energetike obnovljivih izvora udružili njihovo bi povezivanje proširilo svijest o primjerenijem sustavu na lokalnim i regionalnim razinama. Ova nastojanja bi jedino mogao spriječiti trajno korišteni i jedini poznati neoliberalni sustav razmišljanja.

7

Svaka promjena u svjetskom poretku je nastala iza revolucije i pobune. Iako ova situacija nije nimalo poželjna u ovom trenutku, jedino bi potpuni kolaps postojećeg sustava doveo do željenih promjena. Potpuni hrah jednog sustava dovodi do komformizma i do pojave ekstremnih i fundamentalističkih struja u političkom i ekonomskom sustavu što može opet odvesti ekološku putanju u smjeru tehnocentrizma.

IV. L I T E R A T U R A

(1) Energetske perspektive danas i sutra : svijet - Europa - Hrvatska : zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko energetsko društvo, 2005

(2) Fanchi, J. R. Energy in the 21st century. New Jersey: World Scientific, cop. 2005(3)  Labudović, B. Obnovljivi izvori energije. Zagreb : Energetika marketing, 2002.(4) Splavski, B. Čista energetika i tržište, EGE. 14, 2006, 5 ; str. 26-28.(5) Getliher, A. Obnovljiva energija za "održivi razvoj" u Republici Hrvatskoj,

Naftaplin. 21, 2004. ; str. 10-13.(6) REN 21, Renewable Global Status Report, 2012.

8