UNIVERZITET U TUZLIPRIRODNO MATEMATIČKI FAKULTETODSJEK: GEOGRAFIJAPREDMET: KULTURNA ANTROPOLOGIJA

SEMINARSKI RAD:

ABORIDŽINI

STUDENT: MENTOR:Asmir Suljić Dr.sc. Salih Kulenović, red. prof.

Tuzla, oktobar 2011. godine

Sadržaj

1. Uvod……..…………………………………………………………………………… 32. Tko je Aboridžin?......................................................................................................... 43. Tasmanski Aboridžini………………………………………………………………... 54. Povijest Aboridžina- prije europskih doseljenika …………………………………… 54.1. Nakon europskog doseljavanja…………………………………………………….. 54.2. Porijeklo i vjerovanje………………………………………………………………. 64.3. Religija……………………………………………………………………………... 64.4. Kreacija života……………………………………………………………………… 74.5. Kultura……………………………………………………………………………… 74.6. Zemlja……………………………………………………………………………… 74.7. Inicijacija…………………………………………………………………………… 75. Društvena organizacija i sistem srodstva…………………………………………….. 85.1. Običaji……………………………………………………………………………… 85.2. Sveta zemlja – Bora Ground……………………………………………………….. 95.3. Pećine-skloništa……………………………………………………………………. 95.4. Tradicionalni život Aboridžina ……………………………………………………. 95.5. Svečanosti i glazba ………………………………………………………………… 106. Aboridžini danas …………………………………………………………………….. 107. Zaključak …………………………………………………………………………….. 118. Literatura …………………………………………………………………………….. 12

2

1. Uvod

Aboridžini jest skupni naziv za domorodačka plemena Australije. Korijen ove riječi je ab origine što znači 'od početka' (prebivati na jednom mjestu od pamtivijeka), došla je iz latinskog, i poznata je u frazi Agnus, qui est occisus ab origine mundi koja znači jaganjca, koje će biti ubijeno od početka svijeta. Jedno neidentificirano pleme s apeninskog poluotoka prvo je dobilo ime Aborigines. Kasnije se riječ internacionalizira, označava prastanovnika neke zemlje ili kontinenta. Danas je to uobičajeni naziv za australske domoroce. Domoroci Australije naseljavaju svoj kontinent najmanje 30 000 godina.Prema mišljenjima znanstvenika na kontinent su se naselili još u vrijeme posljednjeg ledenog doba. Tada su veliki otoci Nova Gvineja i Borneo bili veći nego danas, a morski prolaz između njih i Australije mnogo uži. Sumnja se da su preci današnjih australskih domorodaca u Australiju došli iz tih područja. Premda današnji Papuanci i susjedni Melanezijci imaju crnu put poput Australaca, fizičke razlike su ipak očite, i na prvi pogled lako ih je razlikovati. Tipovi kulture su također različiti, no oni mogu nastati uslijed različitih klimatsko-geografskih uvjeta. Jezično se Australci danas klasificiraju u porodicu 'Australian'.

3

2. Tko je Aboridžin?

Dok postoji suglasje o tome da se zbila tragedija, pitanje sudbine i stanja tasmanskih Aboridžina je bilo predmetom proturječja posljednjih godina.Većim dijelom 20. stojeća, smatralo se da su Tasmanski Aboridžini izumrli zbog izočnosti "čistokrvnih" nakon što je umrla Truganini 1876. Do polovine, ovo motrište je bilo prihvaćeno diljem bjelačke Australije, ali pojava glasnih voditelja kampanja za aboridžinsku stvar, kao što je Michael Mansell stubokom je promijenilo ovo općenito mišljenje, do te točke da se danas u široj zajednici prihvatila činjenica da u tasmanskoj zajednici je 15.000 ljudi tasmanskog podrijetla.Većina današnjih Tasmanskih Aboridžina su potomci dviju žena: Fanny Cochrane Smith i Dolly Dalrymple. Fanny Cochrane je bila rođena u kampu Wybaleena na Flindersovu otoku. Rodila je jedanaestoro djece. Dolly Dalrymple je rodila desetero djece i bila je prva Tasmanka koja se udala za europskog doseljenika.Legitimnost stanovitih polaganja prava na to da je netko potomak Lie Pootah (onih koji nisu podrijetlom sa Flindersova otoka) su osporavali aboridžini Palawa.Nedavno je bilo inicijativa za uvođenjem DNK-testiranja radi pokušaja utvrđivanja obiteljske sveze sa Palawom, tako da bi se moglo utvrditi tko je mjerodavan za glasovanje i sudjelovanje u mjesnoj aboridžinskoj politici i za biti uključen u mjesna pitanja kao što su zahtjevi za domorodačkim nazivima. Ovo je izazvalo ljutitu reakciju brojnih četvrti, jer neki ljudi također tvrde da imaju duhovnu svezu, kao i još važniju, različitu genetsku svezu.U lipnju 2005., Zakonodavno vijeće je proširilo pravni akt (Aboriginal Lands Act) kojim se je definiralo aboridžinstvo.

Slika br. 1. Stanovnik plemena: Aboridžini

Izvor:http://www.google.ba/imgres?q=aborid%C5%BEini_aboridzin_Wikimedia_540px.jpg&w, (12.10.2011.)

4

3. Tasmanski Aboridžini

Tasmanci su bili domorodačko stanovništvo otoka Tasmanije. Vlastita oznaka je lutrawita ili trouwunna. Dolaskom engleskih kolonizatora, nad njima je počinjen genocid. U razdoblju od 30 godina, od 1803. do 1833., broj Tasmanskih Aboridžina se smanjio sa 5.000 na 300. Povjesničari 20. stoljeća, znanstvenici i antropolozi su smatrali da je taj narod izumro smrću Truganini 1876.. Mnogi još ovako smatraju stvari, posebice izvan Australije. Ipak, neki današnji Aboridžini mogu potvrditi pretke među domorodačkim Tasmancima, ali su u međuvremenu se uvelike izmiješali sa europskim doseljenicima. Najveći dio domorodačkog tasmanskog jezika (koji je imao nekoliko narječja), kao i većina aboridžinskog kulturnog nasljeđa je otišla u nepovrat. Današnji mješanci Tasmanaca i i pristiglih Europljana tvrde da potječu od nekoliko skupina.

4. Povijest Aboridžina- prije europskih doseljenika

Vjeruje se da su prvi ljudi na Tasmaniju došli prije 40.000 godina preko kopnene prevlake između današnjeg otoka i ostatka Australija za vrijeme ledenog doba. Uzdignućem morske razine, tamošnje stanovništvo je ostalo odvojenim i izoliranim od ostatka svijeta i takvo je stanje ostalo otprilike 10.000 godina, sve do pojave europskih istraživača u prvoj polovici 19. stoljeća.Aboridžini na Tasmaniji su se dijelili na devet glavnih plemena. Plemena su im se sastojala od skupina od 40 do 50 ljudi koji su živjeli u susjedstvima, dijelila su isti jezik i kulturu, družila se i ženila međusobno, kao što su i vodila ratove protiv drugih plemena. Prema Jaredu Diamondu, domorodački Tasmanci nisu rabili vatru.Tasmancima, čiji broj se 1803. procjenjivao između 4 i 6 tisuća, je broj smanjen na oko 300 do 1833. uglavnom zbog bolesti, ubijanja od strane britanskih doseljenika i vojaka.

Tasmanska domorodačka plemena: Velika rijeka (Big River) - Teen Toomle MennenyerJugoistok - Tahuni LingahJugozapadna obala - ToogeeSjeverSjeverni MidlandsBen Lomond - PlangermaireenerSjeveroistokSjeverozapadZaljev kamenica (Oyster Bay) - Paredarerme

4.1. Nakon europskog doseljavanja

George Augustus Robinson, kršćanski misionar, sprijateljio se sa Truganini, naučio nešto njihova jezika i 1833. je uspio uvjeriti preostale pripadnike tih plemena neka presele na novo mjestu, na Flindersov otok , gdje im je suvremenije i udobnije okružje, i da će biti premješteni

5

na glavno kopno čim prije bude moguće. Nakon što ih je doveo na Flindersov otok, Robinson je otišao od Aboridižina. Od 300 ljudi koji su došli sa Robinsonom, 250 je umrlo u idućih 14 godina u lošim životnim uvjetima.Ostatci naroda iz Oyster Cove-a su bili tretirani s nepoštovanjem tijekom 1860-ih, tako da su brojni muzeji uzimali dijelove tijela za svoje zbirke, ne poštujući jedno od glavnih aboridžinskih vjerovanja, da duša može počivati u miru samo onda kada je u svojoj domovini. Jednom prigodom, Kraljevsko društvo Tasmanije ("Royal Society of Tasmania") je dobilo dozvolu za iskop Truganinijina tijela 1878. uz uvjet da ga se "dolično odloži na sigurno mjesto za boravak, dostupno samo uz posebno dopuštenje znanstvenom osoblju i u znanstvene svrhe." Njen kostur je bio izložen u Tasmanskom muzeju (Tasmanian Museum) do 1947. Brojni ljudi u zajednici, akademiji, upravnim tijelima raznih razina i nevladinim organizacijama trenutačno radi na jačanju tasmanske aboridžinske kulture i poboljšanju uvjeta istoj.

4.2. Porijeklo i vjerovanje

Doslovan prijevod riječi "Aborigine" je: ljudi koji su tu od početka.Za razliku od većine drugih dijelova svijeta, gdje su moderni ljudi evoluirali iz ranijih formi, Aboridžini su u Australiju stigli kao moderni ljudi prije 40.000 do 60.000 godina. Neki ljudi vjeruju da su Aboridžini na tlu Australije postojali još prije 120–150.000 godina, ali nisu uspjeli pronaći uvjerljiv dokaz koji bi mogao poduprijet njihovu teoriju. Kao rasa su preživjeli tisućama godina i njihov način života i kultura ostali su gotovo nepromijenjeni u tom razdoblju. Još prije 9.000 godina posjedovali su kult štovanja Dugine zmije, najvažnijeg aboridžinskog božanstva. Zbog toga se danas smatraju narodom koji je najdulje u kontinuitetu uspio očuvati svoju vrlo specifičnu duhovnu povijest.

4.3. Religija

Aboridžini vjeruju da je njihov svijet nastao u Vrijeme snivanja koji nazivaju ALTJERINGA. Snivanje je aboridžinska priča o stvaranju. Aboridžini vjeruju da je na početku vremena svijet bio neoblikovana masa ničega, koja je čekala da bude oblikovana u ono što danas znamo. Tada su božanski preci sišli s neba u mnogim oblicima, ali najčešće u obliku velike zmije, i počeli oblikovati mračni krajolik. Preci su počeli putovati diljem svijeta oblikujući krajolike i stvarajući novi život kamo god bi došli. Aboridžini vjeruju da oni stalno žive u snivanju i da svaki put kada nešto naprave to ostavi trag u drugoj stvarnosti. Oni vjeruju da sve na ovoj planeti postoji zbog nekog razloga i ima svoj smisao. Ne postoje nezgode, hirovi i slučajnosti. Postoji samo nerazumijevanje i tajne koje još nisu razotkrivene smrtnicima. Također vjeruju da su dio Zemlje i zato je posebno štuju.Preci Aboridžina dolaze u svim oblicima i veličinama i na neki su način vrlo slični grčkim bogovima i božicama s obzirom da predstavljaju određenu tematiku, kao što su nebo ili voda. Tijekom snivanja preci su prošli Australiju uzduž i poprijeko, oblikujući zemlju u sadašnji izgled. Aboridžini i određene zvjezdane konstelacije drže precima. Velike zmije predstavljaju rijeke Australije, te vodu općenito. Najmoćnija i najpoznatija zmija je Dugina Zmija. Dugina Zmija je poznata u svim aboridžinskim kulturama, te je poštovana od sviju. Aboridžini predajama objašnjavaju svaku pojavu u prirodi. Najviše se poštuju predaje koje se bave brojnim i različitim božanskim precima. Dugina zmija duboko je zastupljena u aboridžinskoj kulturi, tako da i najpoznatije australsko oružje – boomerang predstavlja Duginu zmiju, kao i didjeridoo, glavni aboridžinski instrument koji nalikuje švicarskom rogu. Didjeridoo je najstarije glazbalo na svijetu, napravljeno od drva eukaliptusa kojeg su izdubili termiti. Dugačko je od 1 do 2 metra i stvara duboke tonove.

6

4.4. Kreacija života

Tijekom Vremena snivanja kreatori su stvorili duše svih živih bića, uključujući sve životinje, ptice, reptile, insekte itd. Gdje god se odmarali, Kreatori su iza sebe ostavili duše drugih živih bića. Od tuda je potekao život. Aboridžini su vjerovali da su intrinzično vezani za svaki drugu vrstu života zbog djelovanja Kreatora. Također su vjerovali da je njihova osobna odgovornost osigurati nastavak života životinja putem koncepta zbrinjavanja. To je uključivalo pjevanje pjesama i obavljanje obreda za koje se vjerovalo da osiguravaju nastavak rođenja svake vrste. Tijekom razdoblja snivanja Kreatori su se pretvorili u različite oblike životinja, ptica i ostalih vrsta. Pojedinci su bili vezani za Kreatore preko totemskih odnosa i nisu jeli svoje osobne toteme. Jedenje osobnog totema smatralo bi se ljudožderstvom. Ovakva praksa je provođena radi pružanja sigurnog utočišta raznim vrstama. Vjerovanje u duše i duhove bilo je zajedničko svim plemenima diljem kontinenta. Australski Aboridžini su vjerovali da je zemlja na kojoj su živjeli i sve što je postojalo na njoj (svaki kamen, drvo, izvor i pećina) stvoreno za njih za Vrijeme snivanja.

4.5. Kultura

Kultura predstavlja proslavu vjerovanja i obično (ako ne i uvijek) uključuje obrede prelaska iz jedne faze života u drugu. Kulturu predstavljaju priče i pjesme. S obzirom da su ih njihove priče i pjesme informirale o stvaranju, o odnosu čovjeka i prirode, one su bile izvor plemenskih zakona. Tradicija inicijacije predstavlja izraz aboridžinske kulture i provođena je tisućama godina na točno onakav način kako su im odredili njihovi preci u Vrijeme snivanja. Na drugoj razini se vjerovalo da su priče i pjesme važne za očuvanje i zaštitu njihove zemlje i svega što je na njoj. To je uključivalo pjevanje pjesama koje su pjevali njihovi preci te koncept brige za zemlju na kojoj su živjeli. Do 1788. godine Aboridžini Australije su živjeli i slavili kulturu koja je ostala nepromijenjena tijekom tisuća godina. Svako pleme je imalo svoja vlastita vjerovanja – svoje vlastite pjesme i priče, sve do kolonizacije. Bili su najstarija rasa u cijelom svijetu. Postojali su kao rasa i prije nego što su Egipćani izgradili piramide, dok su Grci gradili Pantenon, a Britanijom vladalo Rimsko Carstvo. Međutim, prvi Europljani koji su stigli na kontinent smatrali su „urođenike“ primitivnima. To je uglavnom bilo zbog nedostatka razumijevanja za kulturu Aboridžina.

4.6. Zemlja

Sklonost vezivanja za određeno područje zemlje kod Aboridžina je bilo zasnovano na njihovoj vjeri o snivanju, da su zemlju za njih stvorili davni preci. Vjerovali su da je sve stvoreno za Vrijeme snivanja, svaki kamen, drvo i izvor; svaka životinja, ptica i insekt; sve nebo iznad njih. Kreatori su nestali, ali mnogi su vjerovali da su ostali na skrovitim mjestima na zemlji – u rijekama, špiljama i drugim mjestima. Drugim riječima, Aboridžini su vjerovali da su njihovu zemlju stvorili duhovi koji su nastavili živjeti na zemlji. To je bilo praznovjerje, ali je mnogo značilo Aboridžinima. Tako, na primjer, nikad nije bilo osvajačkih ratova između plemena. Bili su previše praznovjerni da bi to činili, a život na zemlji drugog plemena bi svakako uključivao život među stranim i bez sumnje neprijateljski raspoloženim duhovima.

4.7. Inicijacija

7

Dječaci su s inicijacijom započinjali kad su imali 7 ili 8 godina. Prva ceremonija inicijacije kojoj su prisustvovali bila je osmišljena kako bi ih učinila neovisnima o njihovim majkama i drugim ženama. Na ostalim svečanostima i susretima sa starijim muškarcima informirali su ih o povijesti i običajima plemena, te su bili poučeni kako opstati i surađivati s drugim muškarcima. Inicijacija traje nekoliko godina i dječaci postupno usvajaju znanja učenjem priča, prisustvovanjem obredima i podučavanjem od strane starijih muškaraca.Djevojke nisu sudjelovale u obredima inicijacije. Kad su ušle u pubertet stupale su u brak i odlazile živjeti sa svojim mužem. Međutim, njihove majke i druge žene pripremale su ih za odrasli život, podučavajući ih o njihovim tijelima i spolnom odnosu. Ritualni obredi su uključivali kupanje, odvajanje od glavne plemenske skupine na određeno vrijeme i zabranu uzimanja određene hrane.

5. Društvena organizacija i sistem srodstva

Domoroci Australije podijeljeni su na više stotina plemena, govorilo se oko 600 jezika. Nekada ih je bilo mnogo više nego danas, mnogi su nestali ili su asimilirani u suvremeno australsko društvo. Svako njihovo pleme govorilo je vlastitim jezikom, a i razne lokalne grupe su vjerojatno razvile posebne dijalekte. Domoroci su bili organizirani po malenim bandama ili porodičnim grupama. Svaka je imala vođu, obično starijeg iskusnijeg muškarca. Njihove socijalne porodice sastojale od očevog oca i često od njegovog brata ili braće, oni se po njihovom sistemu srodstva također nazivaju 'očev otac'; njegove žene ili žena; oca; i možda njegove braće (to su ujaci). Otac se u njihovoj terminologiji često naziva 'djetetov otac'. Vođa ovakve grupe odlučuje gdje će se i kada postaviti logor, odnosno krenuti dalje, i u kojem smjeru. Vođe su trebale dobro poznavati plemenski teritorij, gdje ima vode, gdje se i kada može što uloviti ili pronaći za hranu. Omladina je bila podvrgavana inicijacijama, često veoma zahtjevnim operacijama kao što su subincizija, klitoridektomija, pa čak i odsijecanje jednog testisa. Sva njihova plemena, osim plemena Bad imala su totemske klanove. Klanovi su bili podijeljeni unutar dvije ženidbene klase

5.1. Običaji Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija tri boje: crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol Sunca. Domoroci se bave lovom i sakupljanjem. Koplje i bumerang bili su njihovo glavno oružje. Obalni domoroci sakupljali su mekušce, kao školjke i rakove. U pustinjskim predjelima hvatali su životinje, ptice i razne reptile. Sva lovina koju je lovac uhvatio dijelila se s čitavom grupom. Hrana se pripremala nad otvorenom vatrom. Sakupljanje bilja i sjemenja također je bilo značajno. Poput kalifornijskih plemena, i Aboridžini su znali mljevenjem nekog sjemenja proizvesti brašno.Neki logori ovih domorodaca znali su imati 6-10 osoba, a bilo ih je čak do 400. Njihove kolibe od kore drveta poznate su pod imenom gunyah. Količina hrane bez sumnje je utjecala na veličinu logora. Svaki dan članovi bande odlaze iz logora u potragu za hranom, da bi se zatim vračali natrag i dijelili je s ostalim članovima. Glavna svečanost poznata je pod imenom corroboree, a glazbala didgeridoo, štapići za udaranje i zvečke. Vjerovali su i u reinkarnaciju. Nakon smrti duša se ponovno vraća na zemlju u obliku neke životinje.

8

Slika br. 2. Zastava plemena Aboridžina

http://www.google.ba/imgres?q=aborid%C5%BEini+zastava&um=1&hl=hr&client=opera&sa=N&rls=hr&channel=suggest&tbm=isch&tbnid=Oo3G_UGZLzeT3M:&imgrefurl=http://www.signaturestaff, (12.10.2011.)

5.2. Sveta zemlja – Bora Ground

Aboridžini neka mjesta smatraju svetima. U nekim dijelovima Australije plemena svetim mjestima (tzv. Bora ground) nazivaju mjesta na kojima se održavaju ceremonije inicijacije. Ta mjesta se ne biraju nasumično, već su to mjesta koja plemena koriste nekoliko tisuća godina u svrhu inicijacije. Samo sveto mjesto se može prepoznati po dva prstena nacrtana na zemlji ili po naslaganim stijenama ili kamenju. Krugovi su bili nacrtani na obje strane puta, ili su drugi simboli bili urezani u drveću u blizini terena. Ti simboli su imali veliko značenje u obredima, a također su upozoravali ljude (žene, ne iniciranu mladež i strance) da se drže dalje od tog kraja.

5.3. Pećine-skloništa

Da bi se zaštitili od nevremena, Aboridžini su često koristili pećine za mjesta prebivališta, te kao groblje. Često su ukrašavali stijene crtežima koristeći bijelu, crvenu ili drugim bojama obojanu zemlju, glinu ili ugljen. Pećine su također slovile za sveta mjesta. Aboridžini, čuvari zemlje Australije, živjeli su u Australiji tisućama godina prije prvih bijelih doseljenika, te bi bilo prirodno pretpostaviti da je ova rasa ljudi zabilježila raznoliku povijest. Novo sveto mjesto koje je nedavno otkriveno sadržava jednu od najstarije iscrtanih špilja poznatih čovjeku. Ispitivanja ugljenom prašinom su pokazala da je ova lokacija starija od špilji otkrivenih u Francuskoj koje su do sada slovile kao najpoznatija takva vrsta umjetnosti.

9

5.4. Tradicionalni život Aboridžina

Aboridžini su tijesno povezani s prirodom i imaju izvanredne sposobnosti za preživljavanje u teškim uvjetima. Preživjeli su tamo gdje bi svatko drugi odustao. Oni znaju gdje su podzemne vode, kako crpiti vodu iz određenih stabala i korijenja. Upadljivo je njihovo izvanredno snalaženje u prirodi, sposobnost čitanja tragova i dobra memorija. Stoljećima su spavali pod vedrim nebom ili u priprostim kolibama. Hranili su se sakupljanjem plodova, korijenja, gomolja i svih jestivih životinja. U lovu su se koristili kopljem, te bumerangom, koji spretno bačen pogađa cilj ili se vraća bacaču. Dio Aboridžina i danas živi tradicionalnim polunomadskim životom u lovačko–sakupljačkim zajednicama.

5.5. Svečanosti i glazba

Aboridžini nisu plesali. Održavali su „Corroborees“ koji su sadržavali elemente glazbe, pjesme i pokreta kojima su imitirali pokrete životinja, junačke podvige u lovu, bitke ili obrede inicijacija. Corroborees su dio aboridžinske kulture. To nisu bili plesovi, već vrlo značajna događanja i bila su svojstvena australskim Aboridžinima. Svoja tijela su ukrašavali ukrasima iscrtanima od bijele gline koji su se sastojali od raznih simbola koji su sadržavali poruke iscrtane na njihovim rukama, nogama i po tijelu – naročito za vrijeme svečanosti. Uzorci nisu bili slučajni već su sadržavali poruke, npr. predstavljali su totem pojedinca ili određene informacije o plemenu. Također su se ukrašavali cvijećem i biljem, koje bi nakon što je poslužilo svojoj svrsi, vraćali natrag majci zemlji. Urešene osobe bi primale komplimente i pozornost drugih članova plemena i pohranjivale u dušu sjećanje na te trenutke, ali se nisu vezivale za predmet kojim su se ukrašavale. Aboridžini nisu slavili rođendane. Smatrali su da nema ničeg posebnog u starenju jer za starenje nije potreban trud već se događa samo od sebe. Proslavama su obilježavali rast nečijeg talenta i vještine, te su na taj način odavali priznanje čovjekovoj biti i njegovom doprinosu životu. Ako je osoba postala vještija i bolja u nečemu, organizirala bi proslavu jer je samo ta osoba mogla znati da je napredovala u nečemu ili je usvojila novu vještinu.Australski Aboridžini su koristili ograničenu raznolikost alata kako bi stvorili glazbene zvukove. Didgeridoo je najvjerojatnije najpoznatiji, a drugi su uključivali klepetaljke, udaraljke i dva međusobno povezana bumeranga. Čini se da nisu koristili bubnjeve. Također nisu koristili flautu ili zviždaljku. Melodije, tonovi, harmonije i ritmovi uključivali su tradicionalne svečane pjesme koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Aboridžinima je bilo vrlo važno reproducirati pjesme koje su njihovi preci svirali i pjevali za Vrijeme snivanja. Međutim, s vremena na vrijeme bi bile stvorene 'nove pjesme'. One su pjevale o važnim događajima iz povijesti plemena, događajima kao što su velike bitke ili lovačke ekspedicije. Pjevali su pjesme kojima su znali mjeriti udaljenost od jednog mjesta do drugog. Neke su pjesme imale preko stotinu stihova, a svaka riječ u pjesmi i stanka su imale svoje mjesto, te se nije smjelo ništa izostaviti ili zaboraviti jer inače ne bi stigli na pravo odredište.

6. Aboridžini danas

Aboridžinima je status građana Australije priznat tek 1967. godine, a 1984. godine su dobili pravo glasa. Odlukom australskog Vrhovnog suda Aboridžinima je dana mogućnost da potražuju povrat zemlje, te da se prije početka iskorištavanja nekog zemljišta mora istražiti da li ono pripada nekom plemenu. Aboridžini su zadnjih 200 godina trpjeli strahote, no pred

10

njima je bolja budućnost. Danas u Australiji postoje brojna sveučilišta na kojima se može učiti o aboridžinskoj kulturi i jeziku. Došlo je do naglog procvata aboridžinskog slikarstva i kiparstva, kao i do razvoja suvremene aboridžinske književnosti na engleskom jeziku, kojom je njihova kultura doprla i do čitalačke publike diljem svijeta. Oni su i dalje s nama i govore nam da je tajna preživljavanja u ustrajnosti i životu u skladu s prirodom, čega bi se i mi trebali pridržavati ukoliko želimo sačuvati prirodu za nova pokoljenja.

Tablica br. 1. Broj stanovnika po godinamaGodina Broj Aboridžina

1901 93000

1920 72000

1933 81000

1947 76000

1954 75000

1961 84000

1966 102000

1976 160915

1981 159897

1986 227645

1991 265492Izvor:http://www.abs.gov.au/ausstats/abs@.nsf/0/F6FA372655DCC15FCA256C3200241893?opend, (15.10.2011.)

Grafikon br. 1. Broj stanovnika plemena „Aboridžini“

Broj stanovnika plemena "Aboridžini"

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

Godina

Broj Aboridžina

11

Podaci koji su prezentirani su vezani za period od 1901. do 1991. godine. Iz grafikona možemo primijetiti da linija trenda najprije lagano opada a nakon 1920. godine zauzima tendenciju laganog porasta. U periodu od 1961. do 1966. godine prelazi brojku od 100 000 te nastavlja daljni porast broja stanovnika navedenog plemena Australije.

7. Zaključak

Dakle na kraju možemo reći da Aboridžini jesu skupni naziv za domorodačka plemena Australije. Korijen ove riječi je ab origine što znači 'od početka' (prebivati na jednom mjestu od pamtivijeka), došla je iz latinskog, i poznata je u frazi Agnus, qui est occisus ab origine mundi koja znači jaganjca, koje će biti ubijeno od početka svijeta. Aboridžini imaju danas najstariju kulturu na svijetu. Od najranijeg djetinjstva do smrti Aboridžini stalno uče o svojoj kulturi i povijesti. Svaka zajednica poistovjećuje se s određenom biljkom ili životinjom i određuje je kao svoj totem. U društvenom i vjerskom životu Aboridžina važnu ulogu imaju glazbene i plesne svetkovine, takozvane Corroborees (koroboriz). One se obavljaju kad god se Aboridžini utabore. Muškarci oslikavaju tijela, plešu u ritmu dok žene ostaju u pozadini, gdje u ritmu pomiču ruke i tijelo. Aboridžini imaju mnogo smisla za umjetnost. Špiljske slikarije australskih domorodaca prikazuju ljude, duhove i životinje iz “doba snova”- po njihovu vjerovanju doba stvaranja svijeta. Te su slike rađene okerom i bijelom glinom, a njima su prekrivene litice i stijene plemenskih teritorija.

12

8. Literatura

1. Veliki atlas Svijeta, Mladinska knjiga, Ljubljana 1972; (09.10.2011.) 2. http://www.abs.gov.au/ausstats/abs@.nsf/0/

F6FA372655DCC15FCA256C3200241893?opendocument; (09.10.2011.)3. http://www.marinka-hosea.com/Croatia/Aboriginals.aspx; (12.10.2011.)4. http://www.marinka-hosea.com/Croatia/Glazba.aspx; (12.10.2011.)5. http://sl.wikipedia.org/wiki/Avstralski_domorodci; (15.10.2011.)6. http://www.google.ba/search?

client=opera&rls=en&q=aborigini+slikie&sourceid==abori%C4%91ini+slike&spell=1&bav=on.2,or.r_gc.r_pw.,cf.osb&fp=14006892c58202a7&biw=1024&bih=603; (15.10.2011.)

7. http://web1.slobodnadalmacija.hr/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/74183/Default.aspx; (17.10.2011.)

8. http://sh.wikipedia.org/wiki/Aboridžini_Australije; (17.10.2011.)

13