KATOLIČKA KLASIČNA GIMNAZIJA S PRAVOM JAVNOSTI U

VIROVITICI

Leo Fel

Spolno prenosive bolesti i kontracepcija

seminarski rad

Predmet: Biologija

Mentor: mr. sc. Andrea Bobanac

Virovitica, 21. veljače 2014.

1

Sadržaj:

Uvod

1. Spolno prenosive bolesti

1.1. Bakterijske spolno prenosive bolesti

1.1.1. Sifilis (lues)

1.1.2. Gonoreja (kapavac)

1.1.3. Klamidija

1.1.4. Infekcije mikoplazmama

1.2. Virusne spolno prenosive bolesti

1.2.1. Hepatitis (A, B, C, D)

1.2.2. Sindrom stečene imunodeficijencije (kopnica, AIDS, SIDA)

1.2.3. Humani papiloma virus (HPV)

2. Kontracepcija

Zaključak

Literatura

2

Uvod

Seksualnost i spolnost su dva pojma o kojima se danas govori mnogo slobodnije i otvorenije

nego prije dvadesetak godina. Tome su svakako pridonijele demokratske promjene i

liberalizacija medija, ali i način marketinškog oglašavanja. Naime, mnoge tvrtke implicitno

koriste seksualnost kao sredstvo boljeg plasmana svojih proizvoda i usluga. Navedeni razlozi

utječu na povećanu zainteresiranost mladih ljudi za istraživanjem vlastitog tijela i spolnosti.

Nerijetko takvo istraživanje dovodi do rizičnog seksualnog ponašanja. Posljedice takvog

ponašanja jesu obolijevanje od raznih spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Prema

istraživanju UNICEF-a, provedenog 2009. u osnovnim i srednjim školama diljem Republike

Hrvatske, mladima je najteže razgovarati upravo o seksualnosti, spolnosti, spolnom odnosu i

kontracepciji. Ukupno 45% ispitanih tvrdi kako su to najteže teme o kojima ne vole

raspravljati zbog sramežljivosti i neugodnosti. Stoga ovaj seminarski rad ima za cilj sustavno

predstaviti spolno prenosive bolesti i metode kontracepcije. Namjera je informirati mlade

ljude o ovim važnim temama kako bi izbjegli rizična spolna ponašanja koja mogu dovesti do

neželjenih posljedica.

1. Spolno prenosive bolesti

Venerologija poznaje veliki broj spolno prenosivih bolesti, no tek ih je nekolicina raširena

među populacijom. Neke od bolesti zahvaćaju primarno spolni i reproduktivni sustav. S druge

strane, određene bolesti ne smatramo bolestima spolnog i reproduktivnog sustava budući da

primarno zahvaćaju neke druge organske sustave. U ovom ću poglavlju razvrstati spolno

prenosive bolesti na bakterijske i virusne.

1.1. Bakterijske spolno prenosive bolesti

U bakterijske spolno prenosive bolesti ubrajamo sljedeće bolesti:

1. sifilis (lues)

2. gonoreja (kapavac)

3. klamidija

4. infekcije mikoplazmama

1.1.1. Sifilis (lues)

3

Sifilis je već stoljećima poznata bolest, a sve do otkrića antibiotika bio je neizlječiva bolest.

Uzrokuje ga bakterija spiroheta (Treponema pallidum). Najčešće se prenosi spolnim

kontaktom, kroz posteljicu sa zaražene majke na fetus u maternici i transfuzijom zaražene

krvi. Uzročnik sifilisa ulazi u krvotok, gdje se razmnožava. U organe se širi pomoću krvi,

limfe i okolnog tkiva. Neliječenjem sifilisa, on prolazi kroz tri faze (primarna, sekundarna,

tercijarna). U primarnom stadiju, nakon 3-4 tjedna, uočava se čir (vrijed) na mjestu ulaska

spirohete. Sekundarni stadij podrazumijeva širenje sifilisa na kožu. Tercijarni stadij, ujedno i

posljednji, čine razarajuće tkivne promjene u mozgu, leđnoj moždini, aorti, kostima ili jetri.

Valja napomenuti kako između stadija (faza) postoje kraći ili duži periodi mirovanja bolesti.

Danas se uspješno liječi penicilinom.

1.1.2. Gonoreja (kapavac, triper)

Gonoreja je donedavno bila najraširenija spolno prenosiva bolest. Uzrokovana je bakterijom

gonokok (Neisseria gonorrhoeae), a uzrokuje gnojnu upalu gnojnu upalu mokraćne cijevi.

Dva do pet dana nakon spolnog odnosa javlja se učestalo mokrenje popraćeno uz bol i

pečenje. Nekoliko dana kasnije pojavljuje se i gnojni iscjedak. Gonoreju valja liječiti

antibioticima, a neliječenim osobama se opće zdravstveno stanje pogoršava. Naime, ova

bolest zahvaća samo organe sa sluznicom, pa nakon određenog vremena bolest se može

proširiti na srce i zglobove. Kod žena može doći do upale jajovoda koja dovodi i do

neplodnosti (steriliteta). Važno je liječenje oba partnera, a do potpunog ozdravljenja valja

apstinirati od seksualnih odnosa ili koristiti kondom (prezervativ).

1.1.3. Klamidija

Klamidija je najrasprostranjenija spolno prenosiva bolest. Uzrokovana je bakterijom klamidija

(Chlamydia trachomatis). U muškaraca uzrokuje upalu mokraćne cijevi (uretritis), a u žena

upalu rodnice. Infekcija klamidijom ne pokazuje specifične simptome („tiha upala“) te stoga

mnogi ljudi ne znaju da boluju od iste. Ipak, postoje određeni znakovi da osoba boluje od

klamidije. Naime, u oko 50% žena koje su imale više spontanih pobačaja, prisutna je infekcija

klamidijom. Također, 30-50% nespecifičnih upala spolovila uzrokovano je klamidijom.

Budući da je često neliječena, klamidija je po plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest.

Danas se uspješno liječi antibioticima.

1.1.4. Infekcije mikoplazmama

4

Mikoplazme su organizmi koje nalikuju na bakterije, ali im nedostaje stanična stjenka. Češće

ih pronalazimo kod žena, a nerijetko dolaze s drugim uzročnicima upale spolnog sustava žena.

Liječeći te uzroke, i mikoplazme će biti izliječene. Mikoplazme su vrlo opasne, pa tako mogu

uzrokovati rak maternice, a velika je i smrtnost novorođenčadi čije su majke inficirane

mikoplazmama.

1.2. Virusne spolno prenosive bolesti

U virusne spolno prenosive bolesti ubrajamo sljedeće bolesti:

1. hepatitis (A, B, C, D)

2. sindrom stečene imunodeficijencije (kopnica, AIDS, SIDA)

3. humani papiloma virus (HPV)

1.2.1. Hepatitis (A, B, C, D)

Hepatitis je upala jetra i jedna od poznatijih virusno spolno prenosivih bolesti. Razlikujemo 4

glavna tipa hepatitisa: A, B, C i D. Najopasniji su svakako tipovi B i C. Hepatitis se širi

spolnim odnosom bez zaštite, transfuzijom zaražene krvi (vrlo rijetko) te uporabom zaraženog

pribora za tetoviranje i drogiranje. Nakon što se osoba zarazi hepatitisom, uočavaju se

određeni simptomi koji ukazuju na tu bolest. Naime, osobe zaražene hepatitisom postanu vrlo

umorne i bezvoljne, osjećaju bolove u mišićima i tetivama, a posebice imaju problema s

probavim sustavom (gubitak apetita, povraćanje, proljev). Većina osoba primijeti te simptome

da se na vrijeme izliječi. Ipak, oko 10% zaraženih osoba postane potencijalnim izvorom

zaraze za druge osobe, iako se osjećaju zdravo. Neliječenje hepatitisa dovodi do ciroze jetre,

raka i prestanka normalne funkcije jetre.

1.2.2. Sindrom stečene imunodeficijencije (kopnica, AIDS, SIDA)

AIDS je svjetski raširena spolno prenosiva bolest. Neizlječiv je, a do danas je od AIDS-a

umrlo više od 2 milijuna ljudi. Statistika biva sve crnja, jer svake je godine više od 700 000

novozaraženih. Otkriven je 1981. u Atlanti (SAD) kod skupine homoseksualaca. Budući da

živimo u vrlo mobilnom svijetu, bolest se je brzo širila i danas je prisutna na svim naseljenim

kontinentima. Prenosi se spolnim odnosom bez zaštite sa zaraženom osobom, mlijekom

zaražene majke na dijete, posteljicom sa zaražene majke na dijete, uporabom zaraženog

pribora za tetoviranje i drogiranje te transfuzijom zaražene krvi. Po ulasku u organizam,

retrovirus HIV (humani imunodeficijentni virus) ulazi u T-limfocite gdje reverznom

5

transkriptazom nameće svoj genetski kod. Naime, T-limfociti su nositelji stanične specifične

imunosti i kao takvi važni za odgovor na strana štetna tijela u organizmu. Kroz nekoliko dana

uočljivi su i simptomi koji se ogledaju u povećanju limfnih čvorova, groznici, umoru i

krvarenju iz sluznica. Oslabljeni imunološki sustav više ne može vršiti svoju primarnu

funkciju, tj. ne može obraniti organizam od uzročnika raznih bolesti. Zanimljivo je kako

oboljeli ne umire od AIDS-a, već od oportunističkih infekcija koje zahvate tijelo, a ono ne

može adekvatno odgovoriti na njih. Znanstvenici tragaju za lijekom koji bi ovu neizlječivu

bolest učinio izlječivom, a do pronalaska će AIDS i dalje uzrokovati tisuće novih smrti.

1.2.3. Humani papiloma virus (HPV)

Poznato je više od 100 tipova HPV-a. Možemo ih podijeliti u tipove visokog (16 i 18) i

niskog rizika (6 i 11). HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva bolest, a njome je zaraženo

oko 50% spolno aktivne populacije svijeta. Prijenos bolesti je sličan kao i kod drugih virusnih

spolno prenosivih bolesti. Budući da često oboljeli ne uočavaju promjene u organizmu,

mnogo ih nije svjesno da je zaraženo HPV-om. Doduše, kod većine zaraženih dolazi do

samoizlječenja. U manjem broju slučajeva, HPV uzrokuje rak grlića maternica. Ženske osobe,

koje su potencijalno zaražene HPV-om, pristupaju Papa testu, prilikom kojeg se uzima

cervikalni razmaz iz rodnice. Također, dijagnoza se postavlja i kliničkim pregledom,

kolposkopijom i HPV tipizacijom. HPV infekcija se prevenira odgovornim spolnim

ponašanjem. Protiv navedene infekcije postoje djelotvorna cjepiva (Gardasil), a cijepiti se

mogu osobe ženskog spola od 9 do 26 godina.

2. Kontracepcija

Kontracepcija obuhvaća načine i sredstva kojima se sprječava neželjena trudnoća, ali i zaraza

spolno prenosivim bolestima. Sigurnost kontracepcija izračunava se prema broju trudnoća na

1200 ciklusa primjene neke od mjera, sredstava ili načina. Promatrajući kontracepciju kroz

povijest, neke od prvih primitivnih načina kontracepcije možemo susresti u starom Egiptu.

Naime, ondje možemo pronaći „prakondom“, napravljen od crijeva životinja. Dakle, želja za

sprječavanjem trudnoće poznata je već odavno u poganskim civilizacijama. S druge strane,

spolni odnos u očima kršćana stoljećima je prvenstveno bio način održavanja i nastavka vrste.

Spolni odnos koji isključuje novi život i koji služi samo za uživanje, novija je pojava. No, već

je 1588. tadašnji Papa izdao bulu kojom prijeti izopćenjem svakom vjerniku koji primjenjuje

kontracepciju. Možemo zaključiti kako su renesansne i humanističke ideje, koje su u središte

stavljali čovjeka, a ne Boga, ponovno potakle pitanje kontracepcije. Od tog povijesnog

6

trenutka intenzivno se traga za metodama i sredstvima koja bi isključila mogućnost novog

života, a kako se bi se spolni odnos sveo isključivo na sebičan doživljaj, iako je to čin punine

iz kojeg izvire novi život. Kontracepcijske metode su privremene, dok traje metode

sprječavanja začeća nazivamo sterilizacijom.

Razlikujemo nekoliko kontracepcijskih metoda:

1. zaštita bez uporabe nekih sredstava

2. mehanička zaštita

3. kemijska zaštita

4. biološka - hormonska zaštita

2.1. Zaštita bez uporabe sredstava

Zaštita bez uporabe sredstava jest moralno najispravnija metoda kontracepcije. Nekoliko je

poznatih metoda, od kojih su neke vrlo stare budući da su primitivne (jednostavne). Jedna od

jednostavnih metoda jest prekinuti snošaj. Prije same ejakulacije, muškarac vadi svoj penis iz

rodnice. Ipak, postoji rizik od neželjene trudnoće, jer se spermiji mogu osloboditi i prije same

ejakulacije. U prvoj polovici 20. st. dvojica su znanstvenika, Knaus i Ogino, pronašla novu

metodu kontracepcije. Oni su zasebno istraživali ovulaciju i menstruaciju, a Knaus-Oginova

metoda upravo se temelji na njihovim saznanjima. Ustanovljeno je kako plodna faza traje od

4. dana prije i nakon ovulacije, a tijekom tog razdoblja trebalo bi apstinirati od spolnih

odnosa. Ipak, ta je metoda nadiđena nekim pouzdanijim metodama. Primjerice, temperaturna

metoda temelji se na mjerenju bazalne temperature u ustima. Skok temperature ukazuje da je

nastupila ovulacija. Danas je vrlo popularna Billingsova metoda koja se temelji na analizi

sluzi koja se oslobađa kroz grlić maternice. Kako bi se ova metoda ispravno primijenila,

potrebno je iskustvo osobe koja ispituje sluz. Navedene metode bez uporabe sredstava su

najrizičnije i stoga se ne preporučuju.

2.2. Mehanička zaštita

Primjenjujući mehaničku zaštitu, sprječava se prodor spermije iz rodnice u maternicu.

Prilikom erekcije, muškarac navlači na spolni ud kondom (prezervativ), a žena dijafragmu

(pesara). Na taj se način onemogućava možebitno začeće. Nadalje, u posljednje su vrijeme

popularne i maternički ulošci (spirale) u obliku slova T. Spirale biološkim i kemijskim

promjenama u maternici onemogućuju spermijima da oplode jajnu stanicu. Ginekolog ulaže

7

spiralu, a ona može ostati i duže vrijeme u maternici. Posljednja metoda mehaničke zaštite

jest ženski kondom (femidom) koji se umeće u rodnicu te pokriva grlić maternice i sprječava

oplodnju.

2.3. Kemijska zaštita

Kemijska zaštita podrazumijeva unošenje spermicidnih tvari u rodnicu prije snošaja. Takve

tvari na tržištu se mogu pronaći u obliku krema, pjena, kuglica i dr. Princip djelovanja

spermicidnih tvari jest smanjivanje pokretljivosti spermija. Iako je ovakav način vrlo

jednostavan i efikasan, ponekad može izazvati neugodne nuspojave.

2. 4. Biološko-hormonalna zaštita

Biološko-hormonalna zaštita vrlo je djelotvorna, no ipak je moralno najupitnija. Dok ostale

kontracepcijske metode podrazumijevaju sprječavanje oplodnje, ova metoda može dovesti do

ubijanja već oplođene jajne stanice (zigote). Hormonalna kontracepcijska sredstva (antibebi

pilule) najčešće se uzimaju oralno, a djeluje tako da sprječava ovulaciju ili izaziva propadanje

spermija i jajnih stanica. Izbor tableta je šarolik, a zavisi od raznih čimbenika (dob,

nerotkinje, ...). Zanimljivo je kako se u posljednje vrijeme provode istraživanja s muškim

antibebi pilulama, koje bi, kao u žena, izazvale privremeni sterilitet.

2.5. Sterilizacija

Sterlizacijom se postiže trajna neplodnost, a izvodi se operativnim putem. Kod žena je to

podvezivanje ili razdvajanje jajovoda, a kod muškaraca podvezivanje sjemenovoda. Budući

da se ovom metodom trajno onemogućuje stvaranje potomstva, najveći broj onih koji posežu

za ovom metodom već ima djecu i izvan je optimalne reproduktivne faze (nakon 35. godine

života). Ova metoda često se primjenjuje u siromašnim zemljama suočenim sa visokim

natalitetom.

Zaključak

Spolno prenosive bolesti su vrlo neugodne, a mogu izazvati trajne posljedice po tjelesno i

duševno zdravlje. Važna je edukacija i odgovorno spolno ponašanje. Jedino se tako mogu

prevenirati i iskorijeniti. S druge strane, posezanje za kontracepcijskim metodama mora biti

vrlo savjesno i mora postojati dobar razlog. Neodgovorno korištenje kontracepcije može

uništiti nečiji život. Katolička Crkva nudi najbolju metodu kojom možemo iskorijeniti spolno

8

prenosive bolesti i spriječiti neželjenu trudnoću. Radi se, dakako, o apstinenciji. Koristeći ovu

metodu, čuvamo svoje zdravlje i dostojanstvo te promoviramo odgovorno spolno ponašanje

koje u braku kao čvrstoj vezi koja sama po sebi označava zrelost i promišljenost.

Literatura

Hrvatski jezični portal (http://hjp.novi-liber.hr/)

Portal Aids.hr (http://www.aids.hr/)

Portal PLIVAzdravlje (http://www.plivazdravlje.hr/)

Proleksis enciklopedija, online izdanje (http://proleksis.lzmk.hr/)

Springer, Oskar P., Pevalek-Kozlina, B. Živi svijet 3, Profil, Zagreb, 2011.

9