�Franina i Jurina 2013.

1. Utorak Nova godina

2. Srijeda Bazilije, Grgur

3. Četvrtak Genoveva, Cvijeta

4. Petak Anđela, Borislav

5. Subota Emilijana, Ruđer

6. Nedjelja Tri kralja

7. Ponedjeljak Lucijan, Rajmund

8. Utorak Severin, Teofil

9. Srijeda Julijan, Živko

10. Četvrtak Aldo, Agaton

11. Petak Higin, Paulin

12. Subota Ernest, Tatjana

13. Nedjelja Veselko, Hilarije

14. Ponedjeljak Feliks, Nina

15. Utorak Pavao, Stošija

16. Srijeda Marcel, Ticijan

17. Četvrtak Antun, Berard

18. Petak Faustin, Priska

19. Subota Mario, Ljiljana

20. Nedjelja Fabijan, Sebastijan

21. Ponedjeljak Agneza, Janja

22. Utorak Vincencije, Irena

23. Srijeda Emerencijana, Ema

24. Četvrtak Franjo, Vera

25. Petak Paulo, Paulina

26. Subota Timotej, Tito

27. Nedjelja Anđela, Elvira

28. Ponedjeljak Toma, Tomislav

29. Utorak Valerije, Zdeslav

30. Srijeda Martina, Hijacinta

31. Četvrtak Ivan, Vanja

siječanjantonšćak

1. Petak Brigita, Miroslav

2. Subota Svijećnica

3. Nedjelja Blaž, Oskar

4. Ponedjeljak Veronika, Gilbert

5. Utorak Agata, Dobrila

6. Srijeda Pavao, Doroteja

7. Četvrtak Teodor, Rikard

8. Petak Jeronim, Orian

9. Subota Apolonija, Sunčica

10. Nedjelja Alojzije, Izidor

11. Ponedjeljak Sever, Ela

12. Utorak Reginald, Zvonimir

13. Srijeda Pepelnica

14. Četvrtak Valentin, Zdravko

15. Petak Klaudije, Onezim

16. Subota Julijana, Gerard

17. Nedjelja Marijana, Ratko

18. Ponedjeljak Bernardica, Eleonora

19. Utorak Bonifacije, Konrad

20. Srijeda Eleuterije, Jordan

21. Četvrtak Petar, Maura

22. Petak Foška, Šimun

23. Subota Polikarp, Romana

24. Nedjelja Sergije, Goran

25. Ponedjeljak Viktorin, Romeo

26. Utorak Aleksandar, Branimir

27. Srijeda Gabriel, Leandro

28. Četvrtak Tugomil, Roman

veljačasičan

JOSIP BILIĆ GAŠPAR

Rođen je 1936. godine u selu Režanci kod Svetvinčenta. Neumoran je promicatelj zavičajne kulturne baštine. S glumcem Ivom Ermanom više godina tumačio je lik Jurine na Radio Puli. Stvara kipove i reljefe u drvu.

IVAN HEKIĆ

Rođen je 1939. godine u Svetom Petru u Šumi. Električar je u mirovini. Živi u Pazinu. Član je Društva likovnih stvaratelja iz Pazi-na. Slika akvarele i ulja na platnu.

Gospodar zemlje

Mladi svirač Motiv iz Pazina

Cvijet začina

48 Franina i Jurina 2013. 49Franina i Jurina 2013.

DVADESET GODINA MALE GLAGOLJSKE AKADEMIJE “JURI ŽAKAN” U ROČU

NASTAVLJAČI MISIJE SVETE BRAĆE

Mala glagoljska akademija “Juri Žakan” u Roču, državna škola učenja glagoljice, jedina takve

vrste u Hrvatskoj, u lipnju 2012. godine pro-slavila je dvadeseti rođendan. Jubilarni saziv okupio je u Roču 45 malih žaknića, učenika šestih razreda iz dvanaest hrvatskih škola: iz Županje, Zagreba, Novigrada Podra-vskog, Sv. Filipa i Jakova, Jastrebarskog, Pazina, Žminja, Rovinja, Labina, općine Tar-Vabriga i Buzeta. U jednotjednoj ljetnoj akademiji izučavali su glagoljicu.

„Zanimljivo je i poučno i drago mi je da se osnovci iz čitave Hrvatske mogu upoznati s glagoljaškom baštinom Istre“, povjerila nam je svoje utiske šestašica Ivana Džinić iz Osnovne škole Mate Lovraka u Županji. Ivana u rodnoj Županji uređuje školsku radioemisiju i piše za školski list Polet pa se i u ročkoj akademiji uključila u novinarsku radionicu.

Uz novinarsku, žaknićima su na raspolaganju bile i literarna, povijesna, keramičko-likovna, grafička i radionica za izradu fresaka. Šestaši su se tako pod vod-stvom Harija Vidovića, profesora likovne kulture iz Roča, mogli okušati i u fresko-

tehnici. Upravo je ta radionica privukla i profesoricu hrvatskog jezika Ivu Major Šujević iz pazinske OŠ Vladimira Nazo-ra, koja također prvi put sudjeluje u radu akademije. Rekla nam je kako je glagoljica, doduše, uvrštena u program šestog razre-da, no ovakvim se načinom rada ona puno intenzivnije može prenijeti djeci.

U neobičan svijet glagoljice žakniće je uveo dokumentarni film “Glagoljica - hrva-tska Atlantida’’, prikazan ispred ročke crkve. Zahvaljujući producentu Petru Krešimiru Perasu i redateljici Susanni Čaić, koja je zajedno s akademkinjom Anicom Nazor napisala scenarij, mali glagoljaši na svom su prvom nastavnom satu pod vedrim nebom uronili u povijest glagoljice, pisma koje su sastavila braća Ćiril i Metod, nastalog iz potrebe za prijevodima liturgijskih tek-stova. Glagoljska azbuka proširila se svim slavenskim zemljama do 12. stoljeća, no samo se u Hrvatskoj razvijala, doživjela procvat i održala sve do 20. stoljeća.

Na terenskoj nastavi žaknići su spoz-nali osnove glagoljice u Istri, prošli Alejom glagoljaša te se susreli sa stalnim vanjskim suradnicima Male ročke glagoljaške akade-

Žaknići svakog ljeta pohrle u Roč

mije - akademicima Anicom Nazor i Josi-pom Bratulićem. Tijekom dana izučavali su glagoljicu u radionicama, a u večernjim satima uživali u raznolikom kulturno-zabavnom programu. Tema jubilarnog saziva bila je “Glagoljica danas”, u što je, pored ostalog, bila uključena i primjena glagoljice u uređenju interijera, dizajnu, na uporabnim predmetima, maramama, kravatama…

Nova ročka glagoljaška atrakcija brončani je kip svete braće Ćirila i Metoda, rad akademskog kipara Tome Serafimo-vskoga, postavljen na ročkom Baštionu. Taj kip slavenskih apostola i prosvjeti-telja, utemeljitelja slavenske pismenosti i književnosti, mogao bi, kako kaže akade-mik Josip Bratulić, slijediti sudbinu kipa sv. Petra u Rimu, ili kipa Grgura Ninskog u Splitu, gdje je običaj da posjetitelji tih gradova dotaknu prst tih kipova kao izraz želje da se u te gradove ponovo vrate. Tako i žaknići i svi drugi putnici namjernici, žele li se ponovo vratiti u Roč, trebaju dotaknuti palac kipa svete braće Ćirila i Metoda, poručio je akademik Bratulić. I, doista, svi žaknići, članovi radnog tima, učitelji-pra-titelji, vanjski suradnici i povremeni gosti pohrlili su dotaknuti palac kipa svete braće, što najbolje pokazuje koliko im je bilo lijepo u Roču i kako se žele ponovo vratiti.

U dvadeset saziva ročke akademije prošlo je osamstotinjak osnovaca. Glagolji-ca je u srcima žaknića otišla u gotovo sve krajeve Hrvatske. Ćiril i Metod u devetom su stoljeću pronosili glagoljicu, a mali žaknići danas nastavljaju njihovu misiju. Postali su stjegonoše, ambasadori glagoljice u svojim sredinama. Kada se vrate kućama, mali glagoljaši dopisuju se međusobno na glagoljici. Bilo je i simpatičnih zgoda – neka bi im se pisma vratila, jer su i adrese prima-telja napisali na glagoljici, a poštar ih nije znao pročitati.

Gordana Čalić Šverko Dotaknuli kip Ćirila i Metoda kako bi se vratili u Roč

S akademikom Josipom Bratulićem u Aleji glagoljaša

186 Franina i Jurina 2013. 18�Franina i Jurina 2013.

cestovni most bio je svečano otvoren 31. prosinca 1926. godine. Cijeli događaj, na svoj cinično-razbarušeni način, zabilježio je i Nikola Polić 8. siječnja 1927. godine:

“Da kažemo još da je naš sugrađanin Quarantaotto sudjelovao u svečanom otva-ranju novog mosta preko Rječine i da je protestovao što je skoro na našu stranu prešao fašistički console Host Venturi, jer je on sudjelovao kod rušenja starog mosta, pa odakle baš on dolazi da nam krsti i novi most. Quarantaotto je izjavio da u znak protesta ne će prelazit na Rijeku još jednu godina dana…”

Između dva svjetska rata sporo se uspostavljalo povjerenje na pograničnom mostu. Sušačani su išli u kupovinu u Fiju-mu, a njihovi rođaci, talijaniziranih pre-zimena, dolazili su se kupati na Gradsko, Rešovo, Sablićevo, Glavanovo, Ružićevo, te kupališta hotela Jadran i Park. Jedan od kulturoloških posjeta Fijumi zabilježio je 29. ožujka 1925. uvijek podrugljivi Nikola Polić. Povod je bio odlazak u Teatro Verdi na Verdijevu operu Bal pod maskama:

„Rečenog dana, odigravši nekoliko partija na boće kod Doričića, zalijevajući i ovo bacanje trsatskog diskosa dobrom rumenikom, uputila se birana četa trsatske

muzičke kolonije, predvođena Regiments-tamburom u potpunoj propisanoj paradi niz trsatske skale, pa prešavši rječinski most, uz potpuno iskazivanje počasti i s jedne i s druge strane Fijumare, stupila konačno svečano na riječko tlo.

Naravski da su prije negoli stupe u crveno-baršunasti Teatro Verdi skrenuli kod Santine, pa kod La Buona madre (go-stionice!) gdje su upriličili nekoliko proba, i onda oduševljeni lijepim prijemom ušli u samu pozorišnu zgradu... Kako je bilo vruće, neki su od njih skinuli i kapute, pa se tom zgodom osobito istakla veličanstvena pojava najvećeg čovjeka iz Trsata, koji je ne samim svojim likom, već i svojom bujnom nošnjom učinio na dobroćudne Talijane utisak, kao da se na galeriji pojavio sam Mussolini. Evviva il Duce! - bio je urne-besni poklik, a dirigent orkestra, misleći da se zaista nenadano pojavio u publici veliki vožd, dao je znak i mjesto preludija, orkestar je zaigrao Giovinezzu“, fašističku himnu.

Quasimodo, taj neuredni kroničar međuratnog Sušaka, u jednom trenutku svojih lucidnih promišljanja, ležerno je zapisao u siječnju 1940., dok su se oblaci

Jedan od riječkih mostova preko Rječine porušenih u dane Božića 1919. godine

MOSTOVI NA RJEČINI

Mostovi spajaju - ili razdvajaju! – a oni između Rijeke i Sušaka odigrali su značajnu, počesto

tragikomičnu ulogu u njenoj prošlosti. O tome je uzgredno, ali poetično, u više navrata progovorio Nikola Polić.

Nikola Polić – Quasimodo (po grbavom zvonaru iz romana Victora Hugoa Zvonar crkve Notre Dame) rodio se na Sušaku 26. studenog 1890. godine u obitelji Antona Polić Starograđanina i Gemme Gerbaz (Grbac). Ukupno je bilo četrnaestoro dje-ce, no većina ih je umrla u djetinjstvu. Od onih koji su dulje živjeli treba spomenuti: Dragimira (1871.) koji je kao inženjer radio u Beču, Vladimira (1873.) koji je radio kao ekonomist, Dušana (1879.) koji je proda-vao vino, bio direktor kina na Sušaku i radio u gradskoj upravi, Milutina (1883.) koji je bio ozbiljan skladatelj školovan na konzervatoriju u Veneciji, Janka Polića Kamova (1886.) koji je postao karizmatska ličnost hrvatske književnosti romanom Isušena kaljuža, te Nikolu koji je izrastao u kroničara međuratnog Sušaka.

Taj pjesnik, novinar i boem ostavio nam je blistavih redaka u svojim Sušačkim subotama, podlistku koji je desetljećima izlazio na Sušaku, tada bizarnom granicom

odvojenom od talijanske, Mussolinijeve Fiume. Tako je 23. veljače 1924. godine zapisao:

„U eri zabava i plesova započelo je konačno razgraničenje. Po Fiumari su već povučene bijele (talijanske) i crvene (naše) granice. Naš inžinir s bradom Tegethoffa marljivo vuče kistom bez predrisa kao subeskpert ove zlokobne crte. Priča se da će ovaj kist, koji je zapečatio sudbinu nezavisne Rijeke, biti poklonjen riječkom magistratu, gdje će uz zlatno Mussolinije-vo pero dostojno figurirati kao trofej, kao amanet i kao neokaljana i čista uspomena jednog sretno sklopljenog pakta. I tako će se obistiniti proročanstvo riječkog proroka, pokojnog Scrobogne, koji je na repu repače zvijezde godine 1910. pročitao da će sud-bina Rijeke biti pisana zlatnim perom, a zapečaćena prljavim kistom.“

Kako su tijekom Krvavog Božića 1919. - u vrijeme dok je talijanska regularna vojska izbacivala D’Annunzija iz grada! - svi mostovi preko Rječine bili porušeni, a kako je Rijeka 1924. godine potpala pod Italiju (pod kojom će ostati do 1943. go-dine), talijanska država obvezala se da će, umjesto provizornog drvenog, podignuti novi, metalni, pogranični most. Pješačko-

Novi most, granica između Jugoslavije i Italije od 1926. godine