Sirius 045

  • Upload
    zelnid4

  • View
    282

  • Download
    6

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/29/2019 Sirius 045

    1/147

  • 7/29/2019 Sirius 045

    2/147

    1

    SADRAJ: str.

    Mladen Juri

    POSLJEDNJA NO 6Arthur C. Clarke

    ZRAKA SMRTI 23

    Sergio Turone

    RAZVOD NIKAKO 30

    Ray Bradbury

    VRAENA BUDUNOST 40

    Jaa Zlobec

    BALADA O PASTRVI 56

    Mack Reynolds

    UZORITI PRIMJERAK 60

    Gza Czath

    KIRURG 69

    Predrag Raos

    POTOVANI UREDNIE 74

    Cliford Simak

    VELIKO PREDNJE DVORITE 82

    SCAN i OCR: SekundicaIspravka i prelom: MasterYoda

    www.sftim.com

  • 7/29/2019 Sirius 045

    3/147

    2

    SIRIUS broj 45 oujak 1980.

    Urednik: Borivoj JurkoviU ureivanju ovog broja Siriusasudjelovali su elimir Koevi i

    in. Damir Mikulii.Grafika oprema:Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

    S I R I U S, biblioteka znanstvenefantastike izlazi svakog petog umjesecu. Izdava: OOURInformativno-revijalna izdanjan.sub.o. Radna organizacija Vjes-nik n.sol.o. OOUR-a Zagreb,Avenija bratstva i jedinstva 4 Predsjednik izdavakog savjetaRedakcije: prof. Dr AdolfDragievi Struni savjetredakcije: Klub prijatelja znan-stvene beletristike i fantastikeSFera Zavoda za kulturu iobrazovanje Zagreb, Ivanigradska42a Glavni i odgovorniurednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS,Redakcija Romani i stripovi,Vjesnik, 41000 Zagreb, Avenija

    bratstva i jedinstva 4. Telefon(041) 515-555. Cijena pojedinomprimjerku SIRIUSA 20 dinara.Pretplata: za jednu godinu 240dinara (s popustom 10% 216dinara), za est mjeseci 120 dinara(s popustom 108 dinara). Samounaprijed uplaena pretplataosigurava popust od deset posto.Pretplata se uplauje opom

    uplatnicom u korist rauna 30101-833-42 s oznakom za Sirius.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    4/147

    3

    rije urednikakad sam ovaj put napisao itatelju zaista sam i mislio na muki rod, unatoovome osmomartovskom mjesecu i sluajno ba u njemu. Naime, ba kad sambio pomislio da se najzad slegla ona seksualna praina oko famoznog 35.(erotskog) broja SIRIUSA kad evo Vae une (na sreu ne i masovne)

    reakcije na priu PARTENOGENEZA iz prologa broja: ... ako je ova glupostprola Vae sito i reeto, oito ima u njemu rupa! Jer objaviti ovakvu besmislicuuz jednog Asimova, Bradburyja ili Sturgeona djeluje infantilno. No nema sumnjeu to da Vi tako ne mislite, jer na koricama propagirate tu kretenariju kaoizvanredno iskriavu i duhovitu! Jedino smijeno u PARTENOGENEZI su

    pokuaji da se lezbijske fantazije proture pod SF tivo. Autorica svojim bolesnimenskim ovimzmom ini uda! Jedino za ime ale preostale na Lezbosu jest'tekuina ivota' koja je nestala s mujacima. Ne ali ena mua ve plae zanjegovom spermom! Zaista jadno! Tko jo treba muke egoiste, poruujeautorica, kad je dovoljna snana koncentracija i evo trudnoe bez runih igrubih snoaja. Runi, dlakavi mukarci pripaste prolosti... Bojim se samo dase taj recept za bezgreno zaee ne zloupotrijebi: neuljudna bi se kondukterka,

    prodavaica ili uiteljica mogla izloiti riziku da je nezadovoljna gomila oplodina javnom mjestu svojom kolektivnom svijeu. Jedino rjeenje za nas je

    prezervativ razuma, a za SIRIUS da PARTENOGENEZU svrsta u rubrikutotalnih promaaja. Ozbiljno reeno, mislim da se autorica vrlo grubo poigralanajdubljim osjeajima obaju spolova, a S1RIUS naom itateljskomstrpljivou. Opaliste me, dragi itatelju dobro po glavi koja je skrivilaobjavljivanje PARTENOGENEZE u SIRIUSU. Zaudo, nije me zaboljelo!

    Pomno sam pregledao sito i reeto i nigdje ni najmanje rupice! Proitao samjo mnogo novih pria Asimova, Bradburyja i Sturgeona i nisu ni bolje niloije od PARTENOGENEZE. samo to su obino manje iskriave i duhoviteod PARTENOGENEZE. to mogu, takav sam: ne padam na prezimena nego naono to njihovi vlasnici stvore i po tome ih cijenim ili necijenim. I kad bi miTatjana Vrani ponovo poslala PARTENOGENEZU, ponovo bih ocijenio da jeSJAJNA pria! A ne ono antilezbijsko promukaratvo to izvire iz Vaih redaka,dragi itatelju, o onoj Vaoj optubi za enski ovinizam (i moj, valjda?) i o onojVaoj domiljatoj razradi autoriine ideje na podruje tramvaja, trgovine ikolstva, imam samo dvije opaske: kad sam odluio objavit'i

    PARTENOGENEZU, svjesno sam se izloio riziku da me napadnu MUKIovinisti; i drugo: ideju o kolektivnoj svijesti koja oplouje IZ REVOLTA mogliste vrlo uspjeno iskoristiti kao kostur SF prie... A sad smo na kraju: autorica(i ja?) poigrala se najdubljim osjeajima obaju spolova... NIJE, tvrdim ja!

    Najdublji osjeaj enskoga spola nije, koliko sam upuen, ed za spermom (kakoVi to tvrdite) nego NAGON ZA MATERINSTVOM, TENJA ZAPRODUENJEM VRSTE. Vi i ja nikad ne bismo mogli, bez spola kojem pripadaTatjana Vrani, autorica PARTENOGENEZE, stvoriti potomstvo. Niti se ijedan

    pripadnik moga i Vaeg spola dosjetio oplodnji kolektivnom svijeu, sram nas

    bilo... Eto, dragiitatelju, moga razloga zbog kojega mi je PARTENOGENEZAtoliko prirasla srcu: u toj je prii upravo MAJINSTVO glavni movens, a ne

  • 7/29/2019 Sirius 045

    5/147

    4

    lezbijstvo, kako ste Vi pogreno shvatili! A ako sam, nekim sluajem (ilipravilom?) ja pogreno shvatio cijelu stvar, ipak nisam uinio nikakav zloin niprema SIRIUSU ni prema Vama, kao pripadniku Drutva. Naime, kao alibinavodim lanak Veselka Tenere Tehnologija sterilnosti i seks iz 289. brojaSTARTA (koji, ako pourite, moete jo nabaviti u kioscima)... Uostalom, sve jeto moje, uredniko miljenje, a Vi, dragi itatelju, ionako imate glavnu rije

    kojoj se UVIJEK priklanjam. Javite se, molim Vas, ponovno na tu temu, samoVas molim da pritom, ubudue, ne zaboravljate na ravnopravnost spolova.

    Ravnopravnost-zajamenu Ustavom i razumom. Drutvenu, seksualnu i literarnu! YU SIRIUS 2? O tome, bar zasad, nita: itate i sami novine i u njima

    jadikovke o nestaici papira... Ipak, dug popis pozitivno ocijenjenih naslova umojoj rijei u prolom broju SIRIUSA kao da daje neto naslutiti... a tko sluti,valjda se neemu i nada... SEMENKA ZA KUU i SNJEGULJICA IZ BUDUE PROLOSTI a

    pogotovu LJUBAV NA MEMFISU izazvali su burne raspre: je li to SF, smije lise petnaestogodinjakinjama dopustiti da u jednom SIRIUSU objavljuju svojeumotvore, je li naruena Einsteinova teorija relativnosti ako netko u SF prii

    putuje bre od svjetlosti sve to (kao, uostalom, i sve to propustim nastranice SIRIUSA) ostavljam na ocjenu Vama, dragi itatelju. Na ocjenu i na

    javnu diskusiju. Nema smisla da ostavljate recenzije po tri-etiri mjeseca, pa ih onda svestrpate u jedan broj... kaete Vi, dragi itatelju. A ja: SIRIUS nije novinanego asopis, mjesenik, koji se to u urednitvu, to u tiskari pripremanekoliko mjeseci unaprijed, i nema tehnikih mogunosti da se ubrza proces

    primljeno ocijenjeno odtampano. (Pogotovu ako je rijeo prii poputZLATNE RIBICE, koja je u dva navrata bila pozitivno ocijenjena u mojojrijei a jo nije objavljena u SIRIUSU: mnoge prie, s ocjenom objavljivestoje u stoku (a ne u kou) i ekaju na red. Ne zaboravile: ja kao urednik usvakom trenutku moram imati u zalihama pria, to domaih to stranih. BAR zaetiri broja unaprijed!) Nije li u takvom svjetlu, mjesec vie ili manje

    zanemarljiv? Pazite na platnice SIRIUSA! Veinoma so kiaste! piete mi. Dragiitatelju, meni je vrlo razumljivo ne samo Vae stajalite, nego i definicija

    pojma KI. Meutim, kad je rijeo omotnim stranicama SIRIUSA, tada i Vi i jai uene definicije zavravaju u pliaku. SEGRELLES, autor veine naslovnihstranica dosadanjih 45 brojeva SIRIUSA, iz svoje rodne Barcelone nudi ono toVi nazivate kiem, ja smatram privlanim kiem, a moja Biba, ekonomisticaRomana i stripova koji izdaju SIRIUS, najjeftinijom ponudom za naslovnestrane jednoga od desetak izdanja za koje ona (i ja!) odgovara pred Slubomdrutvenog knjigovodstva i svojom savjeu. Ipak, kao urednik, obeajemVam da u nastojati svim silama da tog dragog (tj. jeftinog) Segrelovia

    zamijenim nekim jednako skupim Jugoviem. Zato se klasici SF-a poput Zelaznyja, Vancea, Le Guin pojavljuju samo po

    jednom u SIRIUSI, a 'kiolozi' neprestano gostuju u vaoj reviji... piete. Moj odgovor: Zelaznyja & comp. i ja smatram vrhunskim SF autorima... no

  • 7/29/2019 Sirius 045

    6/147

    5

    znam neto to Vi ne znate, dragi itatelju: njihove se prie objavljuju unakladama od desetak tisua primjeraka na ENGLESKOM jezikom podruju,to je tek treina naklada SIRIUSA na hrvatskom ili srpskom jezikom podruju,gotovo deset puta skuenijem od engleskoga. SIRIUS je ne zaboravite to ETVRTI znanstvenofantastiki asopis NA SVIJETU po prodanoj nakladi! Dali bi se drao na tom asnom mjestu da doputam elitislike egzibicije na

    njegovim stranicama? Zamisao koju smjesta prihvaam: SIRIUS e odsad objavljivati adreseljubitelja, fanova, pisaca, amatera, profesionalaca i drugih poslenika SF-a kojise ele dopisivati ili na drugi nain komunicirati sa svojim istomiljenicima.Ima nas izvan Zagreba, Beograda, Ljubljane i drugih gradova gdje jeorganizirano djelovanje klubova prijatelja znanstvene fantastike. Vjerujemo da

    je SIRIUS jedino nae glasilo posredstvom kojega bismo se mogli povezatimeusobno i moda osnovati sline klubove i u manjim mjestima irom

    Jugoslavije. To le to: ALJITE SVOJE ADRESE SIRIUSU!

    Zamisliteovjeka kojemu je

    etrnaest i pol godina i koji prvi put u ivotusjeda za pisai stroj samo zbog toga to SIRIUS ne prima rukom pisane

    rukopise... Zar se ne moe izmisliti neki drukiji nain pisanja pria? Svjestansam greaka to ih inim svakim udarcem prsta... Ja: Nema drukijegnaina. Izmiljali su ga ostalih etiri milijarde ljudi na svijetu i nisu smislilinita praktinije od pisaeg stroja. Prema tome: kud svi svjetovci, tud i mali

    Mujo (ili Ivica, kako ste se potpipisali . . Zato samo dvanaest velianstvenih? pitate me. I nastavljate: Ta jeideja pogodak u srijedu, a komentari Zarana ivkovia zaista su vrhunski ili: Nai itatelji su dosad zaista premalo znali o vrhunskim stvarateljima SF-

    a; ivkovi im pomae da otvore oi.... Ili: Zakljinjem vas: nemojteivkovievu seriju ograniiti na dvanaest SF-autora... Zaklinjem se: budu li,dragi itatelju, Vae reakcije u tome tonu i potkraj godine, obeajem Vam da unagovoriti Zorana ivkovia. naeg prvog i jedinog magistra znanstvene

    fantastike, da naini novu seriju: Dvanaest (malo manje) velianstvenih. OVO SVAKAKO PROITAJTE: Mnoge pripovijetke zavravaju na polovicistranice SIRIUSA i ostaje mnogo praznoga prostora. Zato ne biste na timmjestima objavljivali SF VICEVE STO IH ALJU ITATELJI SIRIUSA?

    Lakonski: IDEJA PRIHVAENA. DRAGIITATELJU, ALJITE SF VICEVE,SVIE BITI OBJAVLJENI I HONORIRANI!

    Potpis:Va (i SIRIUSOV) urednik

    Borivoj Jurkovi

  • 7/29/2019 Sirius 045

    7/147

    6

    Mladen Juri

    Posljednja no

    Pomisao na smrt vie me ne plai, iako mi je, moda, preostalojo samo nekoliko tjedana ivota. Netko e se vjerojatno zauditi dadvadeset sedmogodinji mladi moe ovo tako mirno konstatirati.Ali, ja se vie niemu ne iuavam.

    Odluio sam zapisati protekle strane i sudbonosne dogaaje nezato da bi, kako otrcana fraza kae, svijet saznao istinu o svemutome svijetu ne dugujem nita, ak ni objanjenje nego da bimakar naas odvratio misli od neizbjenog nitavila. Moj je ivot za

    relativno kratko vrijeme postao toliko ispunjen uasom da granii sfantastinim. Ali s izvjesnim ponosom mogu ustvrditi da vie nepomiljam na samoubojstvo. Odluio sam dokraja prihvatiti ono tomi je sueno Tcako bih okajao svoj zloin... Prvi put u kratkom aliburnom i sve do ove posljednje godine nitavnom ivotu, moj sepogled razbistrio. Da se ovo nije desilo, vjerojatno bih proao krozivot poput slijepe, arene lutke ispunjene pilovinom, a i tada dali bi mi sudbina bila ita bolja?

    Imao sam dovoljno vremena da razmiljam, pa u pokuati reisve ono to sam napokon o sebi shvatio zahvaljujui spletu dogaaja,pokuat u ocrtati svoj lik onako... Moram ovdje zastati. Ovo samnapisao jedonstavno kao govornu figuru i tek sada sam shvationehotian gorak humor te reenice. Ocrtati svoj lik dobar vic! Tau ovom asu ja vie i nemam ljudsko oblije!

    Ali vrijeme urno protjee, pa je bolje da ponem odmah.Do trenutka kad mi je pala na um zamisao o zloinu, moj ivot

    bio je jednostavan i prazan. Oduvijek sam bio nekoristan, ali ni u snunisam pretpostavljao da sam sposoban za ovakvo zlodjelo...

  • 7/29/2019 Sirius 045

    8/147

    7

    Potjeem iz dobrostojee obitelji oduvijek sam imao sve i nita.Materijalno, roditelji su mi mnogo pruali, ali zaokupljeni vlastitimposlovima nikad se nisu pretjerano bavili sa mnom, pa sam udjetinjstvu skoro uvijek bio usamljen, izmiljajui igre u praznimsobama ili u vrtu. Ipak, djetinjstvo mi nije bilo nesretno.

    Ponekad, da bih se neim zabavio, potkradao sam roditelje ilidrugu djecu, ne zato to bi mi neto bilo potrebno, nego,.kako samrekao, iz puke zabave. U koli sam uvijek bio osrednji (iako vrlootrouman i inteligentan) i to zato to mi je sva ta stega sa svojimimperativima bila mrska. Nekako sam se progurao kroz gimnaziju,,ali, nepotrebno je i napominjati, studije nisam zavrio do danas. Nomoram pouriti pa u se samo zadrati na onome to je, na izvjestannain, i pokrenulo lanac dogaaja o kojima elim govoriti. Bilo bi

    moda i zanimljivo detaljno pratiti moje postupke kako bi seustanovila neizbjena povezanost najmanjih i na izgled potpunonevanih dogaaja s onima kasnijim, sudbinskim, jer na rastrganiivot kao da se zapravo odvija unutar elinog obrua odkoncentrinih krugova, u mekoj ali sveobavijajuoj pauinipostojanja koju je izuzetno teko raskinuti i koja je tako gusta da jekroz nju gotovo nemogue prodrijeti pogledom.

    Moj dio pauine u to vrijeme sastojao se od potucanja s

    drutvom sebi slinih po kontinuiranom lancu zabava, kavana, disko-klubova, hotelskih terasa i privatnih stanova. Tu sam otkrio veliko iza mene tada neobino zanimljivo drutvo iji su lanovi bili punivjeitih velikih ideja kojima sam se tada divio ve ponetoostarjeli studenti, pisci i pjesnici koji nikada nita vrijedno spomenanisu napisali, filozofi puni vlastitih razgranatih beznaajnihsistema, muziari, itd. Kako sam bio iroke ruke, stekao samnjihovu naklonost kojom sam se uveliko ponosio, kao i njihovimpozivima na razne seanse i terevenke koje su se esto pretvarale uprave orgije. Ni na tome se neu potanje zadrati jer kako ive takvadrutva dobro je znano.

    Iako moji roditelji, naravno, nisu imali pojma to se deava samnom, ipak su mi jednog dana, kako nisam napredovao u studijama,ustegli deparac. ak su me poeli nagovarati da se zaposlim to mije strahovito ilo na ivce. A uz sve to upao sam i u neke neprilike sdjevojkama kojima sam morao isplatiti pozamane svote. Bio mi jehitno potreban novac i to mnogo novca ali kako i gdje da ganabavim?

  • 7/29/2019 Sirius 045

    9/147

    8

    A onda mi je, iznenada, sinula ideja o toj velikoj krai injezinoj izvedivosti. Najprije sam se samo poigravao njome praveistotinu planova u brojnim asovima dokolice, a onda sam je poeoshvaati sve ozbiljnije. Zamisao ml se inila sve realnijom, svespasonosnijom i napokon me sasvim opsjela.

    Moj je otac, naime, bio dobar prijatelj jednog poznatoguenjaka, kemiara, u iju smo kuu esto zalazili. On je bionadaleko poznat pa su ak i Amerikanci otkupili dva njegovapronalaska neke izvanredno efikasne filtere koji spreavajuzagaivanje okoline. Mojem je ocu u jednoj prilici sav uzbuenpovjerio da sada radi na svom najznaajnijem izumu i, ako stvarikrenu kako treba, na jednom od najveih izuma naeg stoljea, ali jeenergino odbio da kae o tome neto vie. Govorilo se i da su ga

    nekoliko puta pokuale bezuspjeno podmititi neke strane sile.Moj otac bio je jedan od rijetkih prijatelja to ih je imao ovajusamljeni i svojim radom potpuno opsjednuti ovjek. esto mevodio sa sobom u posjete pa sam tako detaljno poznavao kuu. Znaosam da u kui dri golemu svotu naeg novca i deviza to ih je dobiood inozemnih tvrtki za otkupljene patente. ivio je sam, a esto jeboravio u institutu gdje je radio duboko u no. Znao sam satnicunjegova izbivanja i malo-pomalo plan je poeo sazrijevati.

    Jedini uvari kue (ali dovoljni) bili su veliki, otri psi.Slobodno su lutali dvoritem i svaki nepoznati ovjek koji bi se,usprkos upozorenjima, usudio nepozvan ui u dvorite proveo bi seloe. Ali ja sam se sprijateljio s njima, esto sam ih hranio i oni sume dobro poznavali. Kua je bila opskrbljena i osjetljivim alarmnimureajem, no ba je moj otac preporuio starome taj ureaj pa mi jeon bio poznat. Mnogo sam planova stvorio i odbacio kad mi sejednog dana ukazala izvanredna prilika. Bio bih lud da je propustim,

    mislio sam tada.Prilikom jednog posjeta stari je povjerio mom ocu da je daougraditi nov velik sef, ali kako je zaboravan i rastresen, nikako nemoe zapamtiti kompliciranu kombinaciju. Zato je brojku zapisao nakomadi papira koji je zakljuan u ladici. Kad sam to uo neto kaoda me je presjeklo u grudima! Kakve li prilike! Ladicu je bilo lakorazvaliti.. Odabrat u vrijeme kad starkelja ne bude kod kue i novacje moj! Samo sam morao biti brz jer postojala je mogunost da on svremenom naui brojeve napamet i uniti ceduljicu. Od uzbuenostijedva sam se svladavao. Stigavi kui, etao sam gore-dolje po sobi i

  • 7/29/2019 Sirius 045

    10/147

    9

    puio beskrajan lanac cigareta sve dok mi se nije smuilo. Da neduljim izabrao sam veer kada e stari dugo ostati u institutu ipaljivo sam se pripremio. Kako sam k njemu mogao zalaziti kadsam htio, uzeo sam otiske brava na vratima i dao izraditi kljueve.

    Te sudbonosne veeri, dakle, izaao sam na ulicu dok mi je

    srce strahovito tuklo i stigao do tramvajske stanice (sjeam sesvakog koraka, ba svakog trenutka te tople, zvjezdane noi). Nakondosta dugog ekanja uao sam u tramvaj i odmah sjeo na sjedalo jersu mi noge drhtale. Kroz prozor tramvaja promatrao sam poznateulice i kao da sam ih vidio prvi put.

    to e mi donijeti ova no? elio sam da tramvaj vozi dugo,vrlo dugo prije nego budem morao sii, kako bi se sabrao. Ako stvaruspije, otii u na put, nekamo u inozemstvo, i tamo u se najprije

    dobro zabaviti, a onda u ve odluiti to dalje. Ponem li ovdjetroiti, to e se opaziti i postati sumnjivo. U inozemstvo sam ionakove putovao naroito u Englesku ta studirao sam anglistiku, pasam odlazio preko fakulteta, ili su, pak, roditelji plaali put iboravak. Za takva putovanja nisu alili dublje posegnuti u dep.Vjerovali su da e mi to koristiti za studije. I kad sada otputujem, tonikome nee biti sumnjivo, a ondje me ionako nitko nee nadgledati.Novac u mijenjati malo-pomalo u raznim bankama i gradovima.

    Namjeravao sam posjetiti Veneciju, Pariz, itd. Kad se budem vratio,oprezno u troiti novac.Tako planirajui, promaih stanicu na kojoj sam trebao sii.

    Siao sam na iduoj, pa sam morao jo dosta pjeaiti jer je kua bilau predgrau. Unaokolo su takoer bile privatne kue, a kako je bilasubota uveer stanari su veinom nekamo izili i prozori su bilimrani.

    Hodao sam opustjelim krajem grevito stiui u depovima

    kljueve. Usta su mi bila potpuno suha. Uzalud sam vlaio usne, onebi se vrlo brzo ponovo osuile. Pirkao je lagan vjetri i mrsio mi

    kosu, dok su mi koraci zlokobno i nestvaron odjekivali asfaltom.Nisam vie mislio ni na to odreeno. Jednom sam se spotakao nanekakvu okruglastu izboinu svega se tako jasno sjeam!

    A onda, iznenada, ped sobom na cesti ugledao sam nekupognutu priliku koja se njihala amo-tamo i mrmljala sebi u bradu,motrei neto uz rub ceste.

    Pijanac, pomislih nezadovoljan. Priavi blie, vidio sam dataj prilino loe odjeven ovjek saaljivo promatra psa koji je leao

  • 7/29/2019 Sirius 045

    11/147

    10

    uz sam rub plonika. Vjerojatno ga je pregazio automobil jer jeivotinja krvarila i oito je umirala. Tiho je i otegnuto skviala. Htiosam zaobii pijanca, ali je on uo moje korake, uspravio se,nesigurno se dogegao do mene i uhvatio me za ruku.

    ovjee... dobri ovjee rekao je zapliui jezikom.

    Moj pas... Trao je ispred mene i pregazio ga auto. Da mu...pomognemo... ovjek me je, gotovo plaui, vukao za rukav. Strana je ova veer. Bio sam pijan, zato se to i dogodilo... A voliome je... i ja njega. to u sada? Da ga . .

    Pustite me rekoh ljutito i pokuah otrgnuti rukav, ali onme vrsto drao.

    Ja sam kriv ponavljao je plano. Da pokuamo...Nestrpljiv i na rubu ivaca snano sam ga odgurnuo tako da je

    zateturao i pao pored zida.Tada se desi neto jezovito. Kad je vidjela kako sam gurnuo

    njezina gospodara, ivotinja se onako nemona i krvava posljednjimsnagama pokua pridii i zalajati na mene. Jedan dugi trenutakgledala me oima punim bola i mrnje, a onda ponovo pade.

    U napetom raspoloenju, u kakvom sam bio, taj me se prizor,poput nekog zlokobnog predznaka, dojmio vrlo neugodno i poveaomoje uzbuenje. Pourio sam da se to prije udaljim s tog mjesta,

    dok je pijanac, i dalje leei pored zida, neto mrmljao planimglasom.Uskoro sam stigao na cilj. Otvorio sam ulazna vrata mrane

    kue (na rukama sam imao rukavice), zatvorio ih paljivo i uao udvorite. Veliki me psi odmah opkolie i poee mahati repovima. Sasobom sam donio nekoliko komada otrovana mesa. Ta morao sam ihotrovati kako bi izgledalo da je provalio stranac! Odluio sam da imdam meso kad budem odlazio. Nisam ih elio vidjeti kako umiru.

    Nakon nekoliko pokuaja otvorio sam i druga vrata, pazei naalarmne ureaje, koji su mirovali ako ste vrata paljivo otvaralikljuevima koji su pristajali. Uoh u mrano predsobljeosvjetljavajui put baterijskom svjetiljkom. Srce mi je udaralo, a ustai grlo bili su mi tako suhi, da sam prvo otiao u kuhinju, otvorioslavinu i drhtavim rukama ispio dvije ae vode. To me je osvjeilo.Donekle sabran, poao sam u sobu sa sefom, provalio ladicu, izvadioifru, a onda sam obio i preostale ladice kako bi izgledalo da

    provalnik nije imao pojma u kojem je pretincu ifra. Otvorio sam sefi zaprepastio se kad sam ugledao golemu hrpu krupnih novanica u

  • 7/29/2019 Sirius 045

    12/147

    11

    naem i stranom novcu. Napunio sam dobro depove i vreice kojesam ponio sa sobom. Ruke i elo su mi se oznojili. Paljivo sampriao prozoru, presjekao i vanjske ice, a onda paljivo razbiostaklo kako bi izgledalo da je neki spretni profesionalni provalnikonesposobio alarmni ureaj i uao. Priznajem da sam glupo postupao

    i tko zna kako bi se sve to na kraju zavrilo, da se nije desilo ono tose desilo. Vjerojatno bi me uhvatili.Vratio sam se kroz prozor u kuu da jo malo pretraim sobu

    ne bih li pronaao kakve dragocjenosti. A tada usred traenja zauo sam korake u susjednoj sobi! Gotovo izgubivi glavu odstraha, zgrabio sam teak bronzani kipi sa stola i stao do vrata. Onase as zatim otvorie i stari uenjak ue u sobu. Bit e da je danasizuzetno, zbog svojih pokusa, ostao kod kue. Sva srea, sine mi

    kroz glavu, da prije nije uo buku. A nije ni mogao jer se nalazio usvojem dobro izoliranom laboratoriju.Jedan as zaprepateon je buljio u sav taj nered, a onda se brzo

    okrenuo i spazio me kraj vrata s podignutim kipiem u ruci. Licemmu se razli takva grimasa zaprepatenja i straha da sam dokrajaizgubio glavu. Uenjak krikne tako dugim i otrim krikom da sam seskamenio, a zatim kao da me je taj krik pokrenuo. Kao da su metalasi toga krika obavili i upravljali mojim pokretima. Bio sam

    siguran da se sam jo cijelu vjenost ne bih bio sposoban pomaknuti.Ruka mi se podie jo vie, noge mi brzo zakoraknue, a kipi sespusti na starevu napol elavu glavu. Krik se naglo prekine i staracpade. Ustuknuh ak u drugi kraj sobe osjeajui nezadrivu potrebuda i sam urliknem. Mislim da sam i zaurlao, a onda stavio ruku prekousta. Pomislio sam da sam ubio starca ali sam ga zapravo samooamutio jer on odjednom skoi i velikom brzinom, poput ranjeneivotinje, jurne kroz vrata i nestade. Skoio sam kao da me je oinuostrujni udar, i pojurio za starcem. Protrao je kroz drugu sobu i veskakao niz stepenice koje su na kraju hodnika izravno povezivalelaboratorij s kuom. Pokuao je zalupiti vrata laboratorija, ali ja samse ve naao na vratima i gurnuo nogu u otvor. On je svom snagomgurao s jedne, a ja s druge strane. Znao sam da sam izgubljen akouspije zatvoriti teka vrata laboratorija koja su se iznutrazakljuavala automatski. Izvan sebe od straha i bola vrata su mistrahovito pritiskivala stopalo navalih se na njih, starac popusti iskoro pade. Uao sam i zalupio vratima. U ruci sam jo stiskao kipi.

    Pribliavao sam mu se sav izbezumljen. Mora da sam djelovao

  • 7/29/2019 Sirius 045

    13/147

    12

    grozno. On potri meu velike staklene posude i bezbrojne epruvete,vjeto se provlaei. Vie nije imao kamo. uo sam ga kako tekodie. Da ponovo zavie, bilo bi besmisleno. Ovdje ga nije nitkomogao uti. Pojurih za njim a onda sam se naglo zaustavio jer je i onstajao nepomino, zaklanjajui nekom cijevi nekoliko povezanih

    staklenih posuda. Ispruio je ruke prema meni i oajno zavikao: Ne diraj ovo, avole! Velika je opasnost sa... a onda se

    njegovi uzvici ponovo pretvorie u onaj visoki vibrirajui krik jersam mu se poeo pribliavati. Htio sam samo jedno: prekinuti tajkrik koji me je. izluivao. Udario sam ga posred glave nekoliko puta.On se sruio a kako sam, ne znajui vie to radim i dalje mahnitoudarao, razbio sam i jednu od onih spojenih posuda. Iz nje prokuljanekakav gust bijeli dim i zaas ispuni prostoriju. Obavijao me i

    guio. Smrad je bio nepodnoljiv. Zaslijepljen, potrao sam do vratai pipajui potraih bravu. Neko sam vrijeme prtljao kaljui kao dae mi se plua rasprsnuti. inilo mi se da sam nakon cijele vjenostiuspio otvoriti vrata. Bila su vrlo teka a ja sam ih tako odlunopovukao i otvorio da sam izgubio ravnoteu, pao s visoke stepenice(vrata su bila na vioj razini nego sam laboratorij) i pri tomeprevrnuo stol s epruvetama.. Ono to se tada desilo teko je opisati.Cijelu prostoriju zahvatio je plamen, a ja sam skoio kroz vrata i

    pojurio. Na svu sreu plamen me nije zahvatio. Kad sam se naao naulici, kroz velike prozore onog krila gdje se nalazio laboratorij ve

    su lizali visoki plameni jezici. inilo se da gori nebo.Ne znam koliko sam trao kad se prolomi nekoliko snanih,

    uzastopnih eksplozija. Na kuama su otvarali prozora. Uspanien,pourih da se to prije izgubim.

    Ostalo sam saznao iz novina. Uenjakova kua izgorjela je dotemelja. Vatra se brzo proirila i eksplozije su bile tako snane da je,

    kad su stigli vatrogasci, ostalo samo zgarite. Oteeno je i nekolikosusjednih kua. Na zgaritu su jedva pronali dijelove lea. Naravno,

    nita vie nije ukazivalo na provalu, krau ili ubojstvo. Sve seslubeno pripisalo nesretnom sluaju, vatri koja je naglo planula ulaboratoriju punom vrlo zapaljivih smjesa, vjerojatno za vrijemenekog eksperimenta. Svi tragovi uenjakova rada na novomsenzacionalnom otkriu bili su uniteni.

    Dobro je da me te noi nije nitko vidio kad sam se vratio kui,jer bio sam u stranom stanju. Sav sam drhtao, a kad sam koraaojedva sam osjeao noge. Munim i sporim pokretima (negdje iz

  • 7/29/2019 Sirius 045

    14/147

    13

    dubine i tuposti oka i sam sam se udio sporosti svojih kretnji)popeo sam se u sobu i odmah se sruio na krevet. Ostao sam takovrlo dugo, ne gasei svjetlo, oiju upiljenih u jednu toku na stropu.Nisam se mogao ni pomaknuti, kao da mi je tijelo od olova. Nitanisam osjeao, nizato nisam mario. Da su oko mene poeli letjeti

    meci, ne bih se prenuo ni obratio panju. Bilo mi je kao da senalazim pod nekom vrstom anestezije misli su mi bile mutne iteke, ali podnoljive. Grinja savjesti i potpuna svijest o zloinupojavili su se tek mnogo kasnije. Pod izgovorom da sam obolionisam izlazio iz sobe. Ubojica! Ovu rije jo nisam pravo shvaao.Znao sam samo da vie nikada neu biti onaj stari...

    Kad sam se nakon tjedan dana agonije i grinje savjesti malooporavio, odluio sam prognati mrane osjeaje stalnim kretanjem,

    jer sam se bojao da u poludjeti budem li mirovao. Na kraju krajeva,ipak sam bio vrlo bogat i slobodan. Ubrzo sam otputovao uinozemstvo...

    * * *U Londonu, a poslije i u Parizu, ivio sam na irokoj nozi.

    Takva terapija pokazala se kao vrlo uspjena: bauk savjesti ostao jena pristojnoj udaljenosti. Svota koju sam ukrao bila je golema(naravno, uspjeno sam je prokrijumario preko granice), pa se me

    drali za bogatog i vrlo misterioznog stranca. ene s kojima sam sezabavljao svata su nagaale o meni, ali mi nitko nije znao ak nipravo ime, a kamoli to drugo. To je mojoj osobi davalo poseban ar.Upravo fanatino sam nastojao da nikad ne budem sam, da samuvijek u raspoloenom ili preciznije reeno raskalaenom drutvu.Napokon sam mogao ivjeti onako kako sam elio oduvijek. I uLondonu i u Parizu (svijetlom i arenom) osjeao sam se kao daplovim njihovim prostorima, a kamo... to uope nije bilo vano. Sve

    kao da je bilo razbijeno u tisue djeli

    a, raskidano, ali ja sam seosjeao slobodnim. Zaronio sam u bajku, svakidanji se sivi ivot

    povukao a zajedno s njim i sva ona mrana udovita grinje. I bakad se inilo da sve tee kako treba, neto se udno poelo dogaatisa mnom.

    Iznenada sam osjetio potrebu da malo predahnem jer me jeobuzela neka tajanstvena klonulost. Jedne mi veeri ena i kojomsam trenutno ludovao zabrinuto ree da sam vrlo blijed i upita je limi pozlilo. Pogledao sam se u zrcalo i zaista moje lice, inaerumeno i esto zaareno od pia, dobilo je. potpuno brskrvnu

  • 7/29/2019 Sirius 045

    15/147

    14

    nijansu. Ruke su mi takoer postale sasvim blijede, pa su mi ak imjesta pod noktima izgubila boju. Pomislio sam da je to posljedicaneprestanog opijanja, pa sam odluio da malo usporim tempo. No tisu simptomi ostajali i ja sam sve vie slabio a s vremena na vrijemebilo mi je i muno. Prestao sam se opijati i poeo uzimati vitamine i

    sredstva za jaanje. Slabost proe a onda se vrati. Uplaen, posjetiosam lijenika koji me je odmah poslao specijalistu. Na kraju mnogihpregleda i pretraga bio sam izmoren i jo vie uplaen, svjestan da jesituacija ozbiljnija nego to sam mislio. Lijenikovo lice nijedjelovalo nimalo umirujue kad mi je rekao da odreenog danadoem po nalaz. Gledao me nekako udno, kao da jedva krije velikuzabrinutost.

    Toga sam se dana tekim koracima popeo irokim bolnikim

    stepenicama. U tih nekoliko dana vratila se strepnja, a zajedon snjom poeo je nov velik napad mojih starih neprijatelja, jezovitoupornih fantoma. Napredovali su sporo ali sigurno i u velikom broju,povlaei se samo da bi obnovili napad, ekajui as kad e ponovoovladati mojim mislima uz zlurado, otegnuto, trijumfalno zavijanje.

    Uinilo mi se da me je bolniarka pred lijenikovomkancelarijom nekako udno, skoro uplaeno pogledala, a onda jebrzo odvratila pogled i rekla mi da mogu ui.

    Lijenik je sjedio za velikim stolom, nagnut nad spise velikogformata, a kad sam otvorio vrata tako se naglo trgnuo da su munaoale kliznule s nosa i pale na stol. On ih automatskom kretnjompodigne prema svjetlu i kad vidje da nisu oteene, paljivo ih sloi istavi u futrolu. Rukom mi pokae da sjednem a sam ustade i ode doprozora. Neko je vrijeme utio i gledao van.

    Ovo je najnevjerojatnija stvar koju sam ikada u ivotu vidio ree muklo i nakalje se. Jeste li... Vi ste vjerojatno radili u

    nekom laboratoriju na ispitivanju... raznih kemijskih spojeva. Pozanimanju ste kemiar? Ja osobno ne. Ali esto sam bio kod jednog svog prijatelja,

    uenjaka. On se time bavio. esto sam bio i u njegovom laboratoriju,ali...

    I tada se neto desilo? upita on naglo. Oznojih se. Ovome pitanje preseneti, no onda sam rekao sebi da on ne moe znatinita o onom dogaaju. Nekako sam se pribrao.

    Da, razbilo se nekoliko posuda s kemikalijama. Ja sam biotamo...

  • 7/29/2019 Sirius 045

    16/147

    15

    to se desilo njemu? upita doktor brzo i napeto. Nekosam vrijeme utio, zbunjen i oznojen. to da mu odgovorim? On nezna nita od onoga to se desilo u mojoj domovini, ali sam ipakmorao biti vrlo oprezan. Pa ma i riskirao, morao sam mu rei netopriblino istinito, ako hou pravu dijagnozu. Sada mi je ve bilo

    jasno da sam se u laboratoriju zarazio nekom opasnom itajanstvenom boleu. Onaj dim, zaguljiv i smrdljiv... Mrtav je odgovorih. Izbio je poao, dolo je do

    eksplozije i on je poginuo. Ja sam se spasio. Hoete li... hoete li mirei to je zapravo sa mnom? Rupiem sam obrisao hladan znoj.Neki straan predosjeaj budio mi se u dubinama bia. Sav sleen,ekao sam odgovor. Lijenik malo posuti, nakalje se i zbunjenoprijee rukom preko ela. Jo je stajao kraj prozora i gledao van.

    Ne znam kako da vam ovo saopim. Starim i to mi je svakiput sve tee, do avola. Ali evo istine: teko ste bolesni. Rije je ojednoj opakoj bolesti koju uza sve svoje znanje nisam bio u stanju sasigurnou dijagnosticirati, neka zaraenost na osnoviradioaktivnosti, ali ne obina kontaminiranost radijacijom nego...neto drugo... Kao da ste bili izloeni nekoj vrsti dezintegratora kojiod tada polako ali sigurno potpuno bezbolno razara stanice vaegtijela. Tako nastaju promjene koje jo ne mogu... odrediti.

    Ima li lijeka? protisnuh. Bojim se da nema. Nikakvog. Znai, umrijet u?Tom je jadnom ovjeku, ini se, bilo jednako muno govoriti o

    tome kao i meni, iako mu nije bilo prvi put. On pusti da tiina dadeodgovor. Pred oima mi se zacrni, no ipak sam ostao priseban.

    Koliko mi jo ostaje? Ja bih vam dao... jo oko est mjeseci, ali moda e trebati i

    manje... Vaa bolest je tako nova i neobina da u vas uputiti u jedaninstitut gdje e vas detaljnije ispitati i rei vam neto vie. Tamoimaju najmodernije ureaje.

    A hoe li mi pomoi? Bojim se da nee. Pomoi nema. Strahovito mi je teko da

    vam moram ovako govoriti, ali vi vjerojatno elite samo istinu.Jedino to tamo mogu uiniti jest da vam prue pomo i njegu za svevrijeme dok...

    Razumijem. Je li moja bolest zarazna? Nije.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    17/147

    16

    Hoe li... hoe li smrt biti bolna? Mislim da nee. Naravno, nita poblie ne mogu rei, jer

    vaa je bolest vrlo tajanstvena, ali ako vas do sada nita nije boljelonee ni ubudue. Stanice vaeg tijela malo-po-malo dezintegriraju ito, koliko sam uspio razabrati, u dosta pravilnim lananim

    reakcijama. Proi e neko vrijeme dok bolest ne stigne do vitalnihorgana, no... u ovih est mjeseci mogli bi se pojaviti neki popratnisimptomi. Koliko mogu prognozirati oni e biti i vrlo neobini, tj.nepredvidivi, jer supstanca kojom ste zaraeni izaziva nekenesvakidanje reakcije u organizmu. Kakvi e biti ti simptomi i kadae se pojaviti, ako se uope pojave, to sada jo ne mogu rei...

    Iz bolnice sam izaao kao u snu. Misli su mi bile gotovoblokirane kao poslije ubojstva. Dugo sam lutao gradom ne znajui

    kamo da odem i to da uinim. Pogled mi je bio tako unezvjeren daje privlaio panju, pa su se ljudi okretali za mnom. Da to sprijeim,u jednoj trgovini kupio sam naoale za sunce kako bih kako-takosakrio svoj prestraeni izraz. Tumarajui, naiao sam i sjeo na klupuu onom. dijelu gdje je bilo najmanje ljudi. Promatrao sam uurbanegolubove, ali ih, zapravo, nisam vidio. Jo nisam govorio: Uskorou umrijeti, uskoro svijet za mene nee vie postojati, gotovo je!,nego sam se tek pitao: to je to? to se desilo?, kao u zlokobnom

    polusnu - nakon none more. Znao sam, meutim, da ovaj put neebiti spasonosnog buenja ili, bolje reeno, ovo je i bilo buenje, to jebilo ono najstranije, buenje nakon dugog, nestvarnog, ludog sna.Ne ne, natrag u san, natrag u san stvarnost je previe jezovita!Ustao sam s klupe i nastavio lutati. O, strahote! Nekad primamljive,rascvale, rasvijetljene parike ulice kojima sam obino brzao u srcefrenetinih noi provoda, sada su se pretvorile u praumu a ljudi okomene u nepomine, ravnodune orhideje. Nije bilo izlaza! Nikakvaizlaza! U sumrak sjedoh ponovo na jednu klupu. Crne naoale davalesu veeri dublju, sudbonosniju i bezizlazniju nijansu. Sada su venaoale za sunce bile upadljive, ali ih nisam skidao. Bolje i to negomoj pogled straan pogled probuenog osuenika na smrt.

    Bio sam strahovito umoran, a u hotel se jo nisam elio vratiti.Iako nije bilo zima, zubi su mi cvokotali. Drhtao sam. Mehaniki,jedva gledajui kuda idem, uao sam u kino i sjeo na stolicunesvjestan bilo ega oko sebe. Ipak, postupno sam razabrao da sedavala neka trivijalna, pornografska komedija. Platnom je defiliralabeskrajna procesija golih tjelesa u najrazlicitijim pozama, a publika

  • 7/29/2019 Sirius 045

    18/147

    17

    se smijala. Valovi smijeha obaviljali su me i kao da su mi se rugali.Jo sam imao crne naoale. Obuze me fiksna ideja da se na ekranuprikazuje moj nitavi, trivijalni i glupavi ivot, a ovaj smijeh samo jekomentar okrutnih bogova. Naglo sam ustao i iziao.

    Ne znam kako sam se vratio u hotel. U sobi sam dugo sjedio u

    mraku, buljei pred sebe. Proao je sat, pa jo jedan. Nisam mogaopomaknuti ni jedan dio tijela. Mrak je postajao sve gui. Jo senisam potrudio da skinem crne naoale. Nakon nekoliko sati svelikim naporom podigao sam ruku i dohvatio slualicu telefona.Trudei se da mi glas zvui mirno, kazao sam djevojci s kojom samse zabavljao da noas neu izlaziti.

    Neu opisivati probdjevenu no najstraniju no u mojemivotu. Idueg jutra ustadoh, odvojih poveu svotu novaca, adresirah

    je na onu sad ve tako delaku djevojku; manje svote uputio sam najo nekoliko mjesta, spakirao se i siao niz stepenice. Naravno,nisam namjeravao otii u institut u koji me slao lijenik, a gdje miionako nisu mogli pomoi. elio sam otii kui, roditeljima, ali prijetoga, da bih se bar malo sredio, namjeravao sam otii u neko maloplaninsko selo, gdje me nitko ne poznaje, negdje u Alpama, naprimjer, koje sam oduvijek elio vidjeti i tamo u...

    * * *

    Ponovo osjeam klonulost koja na mahove postaje sveopa, azatim malo popusti. Ne smijem umrijeti ovdje, u ovoj nepoznatojsobi. Moram otii u... ali tek kad zavrim s pisanjem. Neu nidospjeti napisati sve to sam namjeravao pa u iznijeti samo onoglavno.

    Seoce u koje sam stigao nalikovalo je na svijetli i pravilnidragulj u srcu golemih planina. Iako nikad nisam pretjerano mario zaprirodne ljepote, od prizora zastajao mi je dah. Vrhovi pokriveni

    snijegom i duboki klanci kao da su predstavljali okamenjenu slikusudbine nekog prastarog, nespoznatljivog diva koji je znao mnoge,davno izgubljene tajne. Tako sam duboko uranjao u ovaj pejza dasam naas zaboravljao i svoju bolest, pa sam se i sam osjeaoneprolaznim, vjenim. Meutim, ovo potraj a samo kratko, a zatimse ushienje razbije, svijest o svemu se vrati i bol se pojaa.

    Moji domaini bili su ljubazni, jednostavni i vedri. U drutvutog starijeg branog para osjeao sam se gotovo preporoen.

    Izbrazdani, postojani ljudi i sami nalik na udne stijene.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    19/147

    18

    S prozora moje sobe pruao se velianstven pogled i zanajturobnijih trenutaka, kad su me strah i oaj najjae zapljuskivali,sjedio bih nepomian pored prozora, oiju uprtih u najvie snjenevrhove.

    Duge su mi etnje godile. Stizao sam esto do rubova dubokih

    klanaca, ponora i usjeklina. Tu bih zastao osjeajui se na trenutakponovo snanim, jer sam na takvim mjestima mogao donijetikonanu odluku: da li da se bacim u jednu od tih provalija i tako uzpodrugljivi, prkosni smijeh preduhitrim tu ogavnu sudbinu ili da semirno vratim u selo. Volio sam te opasne igre na rubovima bezdana,jedina zabava koja mi je jo preostala. Kretao sam se ponajnesigurnijim mjestima izazivajui sudbinu. Osjeao sam da smoja i ona, napokon, ravnopravni suigrai. Tako sam provodio itave

    dane a ponekad i veeri kad se dolaskom tame poveala i opasnost.Ali morao sam te igre prekinuti jer me je na etnjama poelapratiti sa svojim psom jedanaestogodinja unuka mojih domaina,neobino lijepa i ljupka djevojica. Kakve li slike! ovjek kao ja nabezazlenoj, romantinoj etnji s djevojicom i psiem! Ona me je,kako je inae bila usamljena, vrlo zavoljela, a moram priznati da samse i ja malo zaljubio u nju. Kako sam dobro govorio jezik, provelismo mnogo vedrih asova razgovarajui rukama i tu su nas

    razgovori nasmijavali. Njezina naklonost vrlo mi je godila pa bihponovo ivnuo, ali to je vea bila tjeskoba kad se, poslije preputanjazaboravu, pomaljala svijest o stranoj situaciji u kojoj sam senalazio.

    Meutim, mogu rei da sam se nakon nekog vremenaprovedenog ovdje relativno smirio, ak su i napadaji slabosti imunine postali rjei, a sklopio sam i neku vrst primirja i sasavjeu. Sada kad sam i sam bio osuen na jezovitu smrt, fantomovjeka kojeg sam ubio kao da se, zadovoljan, malo povukao.Jednostavno sam se prepustio ovom ivotu ne mislei ni na prolost

    ni na budunost. A onda se jednog dana desilo neto tako strahovitoda...

    Ve sam pomiljao da nastavim svoj put u domovinu, jer eliosam umrijeti u svom rodnom gradu, pa sam jedne veeri odluio dau prekosutra na put. Idueg jutra ustao sam kasno jer obino dugo uno nisam mogao zaspati. Preko dana sam mogao donekle odagnatistrah i nemir, ali s nailaskom noi i sveopeg muka, vraili su se iobnovljenim me snagama napadali tako da sam dobar dio noi

  • 7/29/2019 Sirius 045

    20/147

    19

    provodio u besanim grevima. esto bih zaspao tek pred zoru pa semoj nemirni san ujutro nastavljao. Umoran i pod dojmom tekihsnova, toga jutra poloio sam noge na hladni pod, priekao da mi seglava razbistri, te ustao s kreveta i sporim koracima priao ogledalu snamjerom da se, kao i obino, umijem i uredim za doruak. Polako

    sam podigao oi i pogledao se u zrcalo, a onda sam tako nagloustuknuo da sam gotovo pao na lea. Ne znam kako mi je uspjelozadrati krik koji bi vjerojatno uzbunio cijelu kuu. vrsto sampritisnuo ruku na usta i ostao tako neko vrijeme, irom razrogaenihoiju buljei u svoj lik. Nedostajalo mi je skoro pola glave!! Odozdonagore vidio sam neobrijanu bradu, obraze, nos, oi i polovinu ela to je bilo sve! Zgranut, stavio sam ruke na glavu i pod prstimaosjetio nevidljivu kosu i lubanju, ali u ogledalu sam drao ruke u

    zraku, u praznini! Gornji dio glave nije se vidio! Je li to mogue?Polovina glave postala mi je nevidijiva! Sagnuo sam glavu. Tamogdje je vidljivo elo zavavalo pa do stranjeg dijela lubanje kao daje bilo neko mutiio staklo pod kojim sam ugledao nejasne ali vidljivekonture mozga. Tjeme mi je postalo prozirno! U glavi mi se zamuti ipadoh na koljena u polusvijesti od strave. Ne znam koliko sam ostaou tom poloaju. Kad sam. malo doao k sebi, osjetio sam nezadrivupotrebu da viem i urlam iz sve snage. Krajnjim sam se naporom

    suzdrao, bacio se na pod koliko sam dug i irok i zajecao. Puzaosam po podu i plakao u tekom oaju. Lijenik me je u Parizuupozorio da bi se mogli pojaviti neoekivani simptomi moje bolestikoji se ne mogu prognozirati i evo! Tko bi mogao i pomisliti dae mi pojedini dijelovi tijela postati nevidljivi! Da u izgledati kaona j fantastini je udovite! Leao sam na podu, preslab da ustanem,i poluglasno ridao. Kao da je to bio vrhunac mojih muka. Sto sada?Kako u meu ljude? Vie nije moglo biti ni govora o povratku udomovinu! Ta kako u se tamo pokazati roditeljima i znancima?Kako bi ovakav putovao?

    Satima sam leao na podu u nemonoj obamrlosti. Kad jeposlije podne domaica pokucala na zakljuana vrata, uspio samsamo protisnuti da se ne osjeam dobro i da u ostati u sobi.

    Kakvu li sam kaznu navukao na sebe kad sam ubio uenjaka iiz posuda oslobodio onaj paklenski plin! Dobro da njime nisamzarazio cio grad! Stari uenjak vjerojatno je prouavao taj plin umalim koliinama (to je bila neopisiva srea u nesrei), pa sam se

  • 7/29/2019 Sirius 045

    21/147

    20

    plinom zarazio samo ja, a kasnije se, izgubivi prvotnu snagu, plinraziao.

    Tek sam se uveer nekako prenuo iz obamrlosti. Morao samneto pojesti, eludac mi je bio potpuno prazan. Nabio sam na glavueir, to sam ga sreom kupio u Parizu, i nastojei da ne izgledam

    oajan, siao sam i zamolio stanodavku da mi u sobu donese neto zajelo...

    Snaga mi je na izmaku. Ve piem s mukom, sve se eeodmaram, pa moram pouriti da zavrim kako bih imao snage da nakraju uinim ono to sam naumio, da odem duboko u planinu itamo...

    Popratne pojave moje bolesti nisu prestale time to mi je polaglave postalo nevidljivo. Uskoro mi se to desilo s jednom akom, a

    onda i s drugom. Sada sam izlazio sa eirom iji sam obod navukaosasvim do oiju i s rukavicama koje nikada nisam skidao, esto nikad sam bio sam jer nisam mogao podnijeti pogled na svojenevidljive ruke. Nikad se nisam privikao na svoj jezovito nepotpunlik u ogledalu, ali ipak s vremenom nauio sam ga promatrati smanje groze.

    Nakon dva mjeseca ruke su mi postale prozirne do ramena, azatim noge i trbuh. Kao da sam od stakla ili leda. Mogao sam, (ali to

    nisam esto inio), promatrati svoje unutranje organe preciznijenego na rendgenskoj snimci. Malo-pomalo i unutranji organipostadoe nevidljivi, pa kada bih se skinuo, vidjeli su se jo dijelovitorza, vrat i donji dio glave. inilo se kao da vise u zraku nepoduprti,nepovezani, kao da nemaju sa mnom nikakve veze. Oko njih samopraznina, kao da sam postao zrak, nepotpun, razbijen ovjek. Da, batako sam izgledao razbijena slika ovjeka iji su se neki dijeloviizgubili. Naoigled pretvarao sam se u nitavilo. Najtee mi je bilo

    kad je grudni ko postao proziran, tako da sam mogao vidjeti srce, jakoji sam do tada vjerovao da sam bez srca! (Gle, jo mi je ostaokakav-takav smisao za humor!) Onda mi je i srce postalo prozirno.Doimalo se kao komad leda i to ba sada kad sam prvi put u ivotupokazivao snane ljudske osjeaje. Znao sam da mi se kraj sve vieprimie, jer e organi koji su do sada bili samo nevidljivi (pod rukomsam, naravno, jo osjeao udove i mogao sam se njima sluiti)uskoro sasvim dezintegrirati. Meutim, do sada sam se ve biopotpuno pomirio sa sudbinom. U toj stravinoj kazni pronaao sam iizvjesnu dozu ironine simbolike. Oduvijek sam bio upalj. I dok

  • 7/29/2019 Sirius 045

    22/147

    21

    sam imao tijelo bio sam moda prazniji i prozirniji nego sada. Kaoda sam postao ovjekom tek sada kada zaista nestajem.

    Put do pomirenja sa sudbinom bio je dug i muan. Vijugao jekroz stravine noi i zore ije sam elino, ravnoduno svjetlodoekivao budan. Ali, na kraju ipak je dolo to pomirenje! Bila je to

    posljednja stanica na mojem fantastinom putu. Sumrak je postaoujednaenijL Vie se nisam bojao da budem sam. Grinja i fantomisu nestali. Nije to bila puka rezignacija, nego i svjesna, konanapredaja.

    Jedino me je nestanak donjeg dijela glave ponovo uznemiriojer sam sada mogao izlaziti samo s duboko navuenim eirom iirokim alom omotanim oko donjeg dijela lica. To nije biloupadljivo jer je stigla otra zima. Tko zna zato, ali oi nisu nestale.

    Kad je ve sve drugo postalo najprije prozirno, a onda sasvimnevidljivo (jo jedna ironija: posljednji su otili spolni organi onisu dosta dugo sami visili u zraku kad bih se potupno svukao, kao dami se rugaju), oi su jo bile tu, zaarene, duboke, kao da sam sadasav bio samo te oi koje su jo mogle gledati.

    Vie nisam mogao etati s unukom svojih domaina jer sam seplaio da e mi naglo pasti eir ili al. Tako je nestala i ta jedinaradost mojih posljednjih dana. Nisam znao kako da joj to objasnim.

    Na sreu, ona je uskoro otputovala k roditeljima u jedno udaljenomjesto. Pozdravio sam se s njom koliko sam mogao, ne skidajuieir i al. Izgovorio jam se tekom prehladom i glavoboljom. Narastanku mala je ak i zaplakala to me je duboko dirnulo.

    Sada sam etao samo s njezinim psiem. I on me je mnogovolio i nije se odvajao od mene. Sjetio sam se onog umirueg iokrvavljenog psa koji me je, poput kobna predznaka zloina, gledaos velikom mrnjom kad sam mu udario gospodara. Odanost ovog

    psia koji mi se toliko umiljavao na etnjama, bila mi je neka vrstudne utjehe kad sam mislio to se sve zbilo one ve tako daleke

    noi...Slabei sve vie, shvatio sam da smrt nije vie pitanje tjedana

    nego dana. Uasavao sam se pomisli da umrem u ovoj sobi. Osimoiju (i naravno odjee) bio sam sasvim nevidljiv, pa nisam smio nizamisliti grozu svojih domaina kad bi me pronali. Ne, moja smrtne smije izazvati onakav skandal kakav bi uslijedio. Lijenici iuenjaci ispitivali bi moje nevidljivo tijelo i... Ne, ve sam odluioda u, kad budem osjetio da mi se blii kraj, otii daleko u planinu, u

  • 7/29/2019 Sirius 045

    23/147

    22

    najzabitiji i najdublji klanac i tamo nestati, to dalje od staza iputova, da nitko ne osjeti smrad mojeg lea. Prije toga poslat u ovajtekst najboljem prijatelju (ako sam takvog imao) iz mog nekadanjegdrutva u domovini. On neka s ovim stranicama uini to eli. Akomi uope povjeruje.

    Evo, zavravam. Za koju minutu otputit u se u snjene planine jo imam toliko snage. Kao to sam ve rekao, ne alim ni zaime. Posljednja mi je elja da u fijuku ledenog vjetra koji budepuhao klancem, to u ga izabrati za svoju grobnicu, bude bar. daleki mutan prizvuk oprotaja. Takoer elim da ovaj tekst proita tomanje ljudi, a oni koji ga proitaju da ga s jezom i gnuanjemodgurnu od sebe...

  • 7/29/2019 Sirius 045

    24/147

    23

    Arthur C. Clarke

    Let There Be Light

    Prevela Mia Ostoja

    Zraka smrti

    Ponovo je razgovor skrenuo na temu o zrakama smrti i neki sepodrugljivi kritiar rugao starim znanstveno-fantastinim stripovimaije su korice esto prikazivale raznobojne zrake koje u svimpravcima siju smrt.

    Kakva teka pogreka prezrivo je promrmljao. Svako

    je vidljivo zraenje neopasno, jer da nije tako, nitko od nas ne bi bioiv! Zato bi svatko trebao znati da su zelene, ljubiaste i kockastezrake najobinija besmislica. Moemo ak izrei pravilo: ako jezraka vidljiva, onda ona ne moe raniti.

    Zanimljiva teorija ree Harry Purvis ali se nikako neslae sa injenicama. Jedina zraka smrti za koju osobno znam bila jepotpuno vidljiva.

    Zaista? Koje je bila boje?

    Rei u vam sve za koju minutu ako elite. Ali kad vegovorimo o tome...

    Uhvatili smo Charlieja Willisa prije nego to se uspio iuljati izbara i nakon nekoliko dudo zahvata ae su nam opet bile pune. Atada je u Bijelom jelenu zavladala znatielja i iekivajua tiinakoju su redoviti gosti prepoznali kao uvod u jo jednu odnevjerojatnih Purvisovih pria:

    ... Ako se tako moe rei. Edgar i Mary Burton nisu uope bili

    jedno za drugo, i nitko od njihovih prijatelja nije mogao shvatitizato su se uope vjenali. Moda bi se to ciniki moglo ovako

  • 7/29/2019 Sirius 045

    25/147

    24

    rastumaiti: Edgar je bio gotovo dvadeset godina stariji od svojeene, a zaradio je 250.000 funti na burzi, nakon ega je neuobiajenorano napustio posao. Vjerojatno je sebi postavio taj financijski cilj iteko radio da ga ostvari. A kad mu je bankovni raun dostigaoeljenu svotu, istog je trenutka izgubio svaku ambiciju. Od tada je

    teio da ivi na selu i htio se u starosti samo posvetiti svom jedinomhobiju astronomiji.Mnogi se ljudi ude tom zanimanju za astronomiju jer ga ne

    mogu povezati s otroumnou i darom za posao, pa ak ni sazdravim razumom. To je potpuno pogreno sa arom nastaviHarry. Bio sam jednom gotovo opeljeen do gole koe kad sam sprofesorom Kalifornijskog tehnolokog instituta igrao poker. No tose tie Edgara, u njemu se poslovni dar, ini se, sukobljavao s

    njegovom sanjarskom rastresenou. Kad je zaradio eljenu svotu,novac je za njega izgubio svako znaenje. To se dogodilo sa svimeime se bavio, osim konstruiranja sve savrenijih i veihreflektorskih teleskopa.

    Kad se povukao, Edgar je kupio lijepu staru kuu visoko iznadjorkirskih movara. Te movare nisu toliko sumorne i puste kako seobino misli; s njih se, naime, prua prekrasan pogled, abentlevem se u grad stie za petnaestak minuta. Unato tome, ta

    promjena nije odgovarala Mary, i moramo priznati da je shvaamo.Nije se imala ime baviti. Posluga je obavljala sve poslove u kui, anjoj nije preotalo drugo nego da utue vrijeme jaui, itajui knjigekao to su Brbljavac i Ladanjski ivot, i to od korica do korica,ali unato tome bilo joj je dosadno.

    Nakon etiri mjeseca pronala je ono to joj je nedostajalo:srela ga je na dosadnoj seoskoj zabavi. Bio je to metar t devedesetvisok bivi Coldstreamov gardist koji je potjecao iz obitelji to jenormanska osvajanja smatrala nepristojnim nasiljem. Zvao se Rupertde Vere Courtenay (da ne spominjem ostalih est imena!) a svi su gasmatrali najpoeljnijim neenjom u cijelom tom kraju.

    Prola su puna dva tjedna prije nego to je Rupert, koji sestrogo drao otmjenih pravila ponaanja engleskog dentlemena ikoji je bio odgojen u duhu najboljih aristokratskih tradicija, podlegaoMarynim arima. Rupertova je predaja bila ubrzana pokuajemnjegove obitelji da ga oeni plemenitom Felicity Fauntleroy, za kojuse ba ne bi moglo rei da je bila ljepotica. Naime, toliko je

  • 7/29/2019 Sirius 045

    26/147

    25

    nalikovala na .konja da je za nju bilo vrlo opasno da proe pokrajoevih glasovitih konjunica u vrijeme kroenja pastuha.

    Maryna dosada i Rupertova odluka da iskoristi posljednjupriliku za spas doveli su do neizbjenog rezultata. Edgar je sverjee viao svoju enu koja je pronalazila nevjerojatno mnogorazloga za svoje sve ee odlaske u grad. U poetku mu je ak bilodrago da se krug njezinih poznanika tako brzo irio, a prolo jenekoliko mjeseci prije nego to je shvatio to se, zapravo, zbiva.

    Prilino je teko skrivati bilo kakvu tajnu vezu u malomseoskom gradiu kakav je bio Stocksborough. A tu je gorkuinjenicu morala svaka generacija ponovo iskusiti, pa i platilimnogim rtvama. Edgar je sluajno otkrio istinu, iako bi mu to prijeili kasnije rekao neki dobar prijatelj. Bio se dovezao u gradrollsom da prisustvuje sastanku mjesnog astronomskog drutva,budui da je Mary ve prije otila bentleyem. Pri povratku kuizadrala ga je guva na ulici, koja je nastala nakon zavretkaposljednje predstave u mjesnom kinematografu. U sreditu gomileugledao je Mary u drutvu zgodnog mladog ovjeka kojega je Edgarve prije negdje vidio, ali se u tom trenutku nije mogao sjetitinjegova imena. Moda se toga ne bi ni sjetio, da se idue jutro Marynije izdala spomenuvi mu da juer nije uspjela dobiti kartu za kino,pa je zato provela dosadnu veer u drutvu jedne svoje prijateljice.

    Iako zadubljen u prouavanje promjenljivih zvijezda, Edgar jezbrojio dva i dva te shvatio da mu ena namjerno lae. Nije se odao,niti pokazao da sumnja, iako su te njegove sumnje potvrene namjesnom lovakom plesu. Premda je takve priredbe mrzio (a ova se,na nesreu, odravala ba kad je Orion prolazio kroz svoj minimum,pa e mu tako promai neka vana promatranja), shvatio je da etamo sigurno susresti Maryna pratioca, budui da e svi mjetani bitiprisutni.

    Vrlo je lako pronaao Ruperta i zapoeo s njim razgovor. Iakoje mladom ovjeku, ini se, bilo pomalo neugodno, bio je vrlosimpatian sugovornik i Edgar se iznenadio kad je shvatio da mu seak svia. Ako njegova ena ve mora imali ljubavnika, potpuno seslagao s njezinim izborom.

    I tako je nekoliko slijedeih mjeseci sve ostalo nepromijenjeno,

    ponajvie zbog toga jer je Edear bio vrlo zaposlen oko bruenja ioblikovanja 35-centimetarskog ogledala, pa nije imao vremena ni za

  • 7/29/2019 Sirius 045

    27/147

    26

    to drugo. Dva puta tjedno Mary je odlazila u grad, toboe u posjetprijateljima ili u kino, a vraala se obino neto prije ponoi. Edgarje mogao vidjeti svjetla automobilskih farova jo kilometrima dalekokako osvjetljavaju movaru; zrake svjetla okretale su se i zavijale, temu se inilo da njegova ena prebrzo vozi kui. Takva je vonja bila

    i jedan od razloga to su rijetko izlazili zajedno u grad. Edgar je biosiguran ali i oprezan voza, i njegova uobiajena brzina vonje bilaje 20 km/h sporija od Maryne.

    Oko tri kilometra prije kue, automobilska bi svjetla nestala nanekoliko minuta jer je cesta zavijala iza brda. Na tom je mjestu bioopasan, otar zavoj koji bi vie odgovarao nekom alpskom krajolikunegoli nizijskoj Engleskoj. Cesta je prolazila pokraj ruba litice, ispodkoje je zjapio sto metara dubok ponor, prije nego to je skretalaprema kui. Kada bi automobil preao zavoj, prednji bi farovipotpuno osvijetlili kuu, te je u mnogim noima, dok bi sjedio zaokularom svog teleskopa, Edgar bio uznemiravan tim iznenadnimblijeskom. Na sreu, tim se dijelom ceste rijetko vozilo nou, jer biinae promatranje zvijezda bilo gotovo nemogue. Naime, Edgaru jetrebalo deset do dvadeset minuta da mu se oi potpuno oporave odizravnog blijeska automobilskih farova. U poetku to ga nije mnogosmetalo, ali kad je Mary poela izostajati etiri do pet puta na tjedan,postalo je vrlo neugodno. Edgar je zato odluio da neto morapoduzeti.

    Zacijelo ste uoili nastavio je Purvis da se Edgar vrloneobino vlada za normalnog ovjeka. Naime, ako netko tolikopromijeni svoj nain ivota da od zaposlenog burzovnog meetarapostane gotovo pravi pustinjak koji ivi usamljeno u jorkirskimmovarama sigurno je vrlo neobian. Pa ipak, oklijevao bih ganazvati nekim gorim nazivom od obinog ekscentrika, no samo dokse Maryni pononi dolasci nisu poeli mijeati u njegovapromatranja zvijezda. Pa ak i tada, moramo priznati da je bilo nekelude logike u njegovim postupcima.

    Prestao je voljeti svoju enu prije nekoliko godina, ali joj jeipak zamjerio to je pravila budalu od njega. A Rupert de VereCourtenay je bio, ini se, simpatian momak, pa bi tak uinio dobrodjelo da ga oslobodi Mary. I tako se dosjetio jednostavnom rjeenju,do kojeg je, tonije reeno, doao u zasljepijujuem bljesku ideje.Kaem u zasijepljujuem blijesku jer dok je mirio zaslijepljen

  • 7/29/2019 Sirius 045

    28/147

    27

    svijetlom automobilskih farova, Edgar se dosjetio jedinomsavrenom ubojstvu za koje znam. udno je kako nevane sitniceodluuju o ljudskom ivotu! Iako ne volim govoriti protiv najstarije inajcijenjenije znanosti, ipak se ne moe neto porei: da Edgar nijepostao astronom, on ne bi nikada postao ubojica! Jer iako je njegov

    hobi bio samo dio motiva za ubojstvo, bio mu je i glavno sredstvo zaizvrenje njegova plana...

    Do tog je vremena postao ve pravi strunjak za reflektorsketeleskope pa je mogao sastaviti ogledalo koje mu je bilo potrebno.Ali za njegov naum nije bila toliko vana astronomska preciznost, pamu je bilo jednostavnije da kupi rabljeni reflektor u jednoj odtrgovina ostataka ratnog materijala na Leicester Squareu. Ogledalo jebilo iroko gotovo jedan metar, i trebalo mu je samo nekoliko satirada da naini jednostavan, ali djelotvoran svjetlosni luk u njegovufokusu. Takoer je lako centrirao izvor svjetla. Nitko nije obraaoposebnu panju na taj njegov rad jer su se ve svi i posluga iMary navikli na njegove eksperimente.

    Obavio je posljednji pokus jedne jasne noi i pripremio se dadoeka Maryn povratak. Dakako, nije uludo troio vrijeme, ve jenastavio svoje uobiajeno promatranje grupacije izabranih zvijezda.Oko ponoi jo nije bilo nikakvog znaka o Marynu povratku, ali toga nije zabrinjavalo jer je upravo promatrao vrlo vane zvjezdanenizove koji su mirno prolazili svojim putanjama. Sve je bilo u redu,pa se nije brinuo zbog Maryna neuobiajenog zakanjenja.

    Napokon je opazio automobilska svjetla kako svjetlucaju naobzorju, pa je nevoljko morao prekinuti svoja promatranja. Kad susvjetla automobila nestala iza breuljka, spremno ih je ekao sprstom na prekidau. Njegov je proraun bio toan: istog trenutkakad se automobil pojavio iza zavoja i svjetla zabljesnula, upalio jereflektor.

    Vrlo je neugodno susresti drugi automobil u noi i kad tooekujete vozei se prometnom auto-cestom. Ali kad zaobilaziteotar zavoj i z n a t e da vam u susret ne mogu doi nikakva kola, paodjednom budete izravno zaslijepljeni pedeset puta jaim blijeskomod automobilskih farova dakako da je posljedica vie negoneugodna.

    Dogodilo se tono ono to je Edgar planirao. Skoro istogtrenutka iskljuio je reflektor, ali su mu automobilska svjetla

  • 7/29/2019 Sirius 045

    29/147

    28

    pokazivala ono to je elio vidjeti. Pratio je kako automobil u lukuizlijee iz doline i survava se u dubinu sve bre i bre, te kakonestaje iza vrha breuljka. Crveni plamen buknuo je u sekundi, ali jeeksplozija bila gotovo neujna, a to je Edgaru i odgovaralo jer nijehtio uznemiravati poslugu.

    Rastavio je svoj mali reflektor i vratio se teleskopu jer nije bioizvrio promatranje. A zatim je, zadovoljan to je te noi obaviopredvieni posao, otiao na spavanje.

    San mu je bio miran, ali kratak, jer je sat kasnije poeo zvonititelefon. Vjerojatno je ve netko pronaao ostatke unitenaautomobila, iako je Edgar prieljkivao da se to dogodi tek ujutrobudui da je svakom astronomu potrebno to vie sna. Pomalorazdraljivo, podigao je slualicu i trebalo mu je nekoliko sekundi dashvati da je na drugom kraju ice njegova ena Mary. Zvala je izCourtenay Placea i eljela je znati to je s Rupertom.

    ini se da su se odluili da mu sve otvoreno priznaju o svojojvezi, i Rupert se sloio (nije utvreno da li je bio pod utjecajemalkohola) da kao mukarac razgovara s Edgarom. Trebao se javitiMary odmah nakon razgovora s Edgarom te da je obavijesti kako jeto primio njen mu. ekala je sa sve veim nestrpljenjem i strahom,sve dok briga nije nadvladala razboritost.

    Lako je zakljuiti da je to bio teak ok za Edgarove venaruene ivce. Nakon nekoliko minuta razgovora s muem, Mary jeshvatila da je on potpuno poremeen. Idue je jutro saznala da, nanesreu, to Ropert nije imao mogunosti otkriti.

    Uostalom, Mary se na kraju ipak dobro snala u novoj situaciji.Rupert, zapravo, i nije bio previe pametan i s njim joj ba ne bicvale rue u braku. Kad je Edgar slubeno proglaen ludim a Mary

    postala opunomoeni zastupnik

    itavog imetka bez oklijevanja sepreselila u Dartmouth gdje je kupila draestan stan pokraj

    Kraljevskog pomorskog koleda i rijetko je kada bila prisiljena dasama vozi svoj novi bentley.

    Ali sve to nije toliko vano zakljuio je Purvis. prijenego me netko od vas sumnjiavo upita kako sam to sve saznao, reiu vam da mi je to ispriao trgovac koji je kupio Edgarov teleskopkad je Edgar odveden u ludnicu, alosno je to nitko nije vjerovao

    Edgarovoj ispovijesti, jer su svi mislili da je Rupert previe popio ida je prebrzo vozio po opasnoj cesti. Moda je to i istina, ali meni

  • 7/29/2019 Sirius 045

    30/147

    29

    vie odgovara Edgarova pria. Uostalom, este su nesree nacestama zbog vonje pod utjecajem alkohola. A pogibija od zrakesmrti ipak vie odgovara jednom od Vere Courtenayu!Razmotrivi .sve okolnosti, ne znam kako bi itko mogao posumnjatida zraka koju je upotrijebio Edgar nije bila zraka smrti. To je bila

    vidljiva zraka, a ubila je nekoga! Treba li jo tome neto dodati?

  • 7/29/2019 Sirius 045

    31/147

    30

    Sergio Turone

    Ma il divorzio no

    Prevela Nada Kralj

    Razvod nikako

    Rubrika: POVJERLJIVI RAZGOVORIRim, 15. travnja 2023.

    Draga Gioialba,Unaprijed bih ti se eljela ispriati to e ovo moje pismo, po

    svoj prilici, biti mnogo due od pisama to ih objavljuje u svometjedniku. Ali, sluaj koji ti elim iznijeti tako je sloen i, s mnogihstajalita, prilino neshvatljiv, da ga ne mogu opisati u nekolikoredaka.

    Prije osam godina, potkraj 2015, moj je suprug uznemirioznanstvenike iz cijelog svijeta, postao glavna linost novinstva itema mnogih znanstvenih skupova. U nau su kuu dolazili biolozi ifiziari sa svih pet kontinenata. Bila sam jedinim svjedokomsituacije, pa su me obasipali bujicom pitanja. Iako skrena iizmuena, ispriala sam im sve pojedinosti kojih sam se mogla sjetiti

    u nadi da e netko od njih uspjeti rasvijetliti sluaj to je saznanstvenog stajalita bio apsolutno neprihvatljiv.

    Napisano je vrlo mnogo znanstvenih studija o tom sluaju,potanko je prouavan taj nesvakidanji fenomen, a danas, to veznaju i u srednjim kolama, sluaj moga supruga, nazvan sluaj DeBernardis, nalazi se u svim knjigama s podruja biologije, a tipianje primjer molekularnih promjena u ljudskom organizmu.

    Dobro, a ja? Nakon prvih nekoliko mjeseci golemog interesa za

    taj sluaj, bila sam zaboravljena i nitko vie nije mislio na mene imoju munu situaciju.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    32/147

    31

    Draga Gioialba, ja sam ozbiljna ena i oduvijek sam cijenilatvoje jezgrovite polemike na raun fantastinih feministkinja koje seesto utopistiki bore za svoje ideje. Cilj mojega pisma nijepropaganda protiv braka i obiteljskog ivota openito.

    Uvjeravam te da sam uinila sve to je bilo u mojoj moi danastavim voljeti svoga mua. Svladala sam svaki osjeaj jeze i uasa,ali nesavladiva prepreka je bila ona s vodom, no to u opisatikasnije. Ali, nije li cijena odravanja braka, koji je tako bezizlaznokompromisan, ipak previsoka?

    Kao to zna, moj je suprug bio poznat biolog, strunjak zaihtiologiju, nauku o ribama. Ne bih smjela govoriti u prolomvremenu jer Fillipo je jo iv i zdrav. Ali, vie se ne bavi

    ihtiologijom. Biologu su potrebne ruke kako bi rukovaoinstrumentima i epruvetama, a on ih vie nema.Vjenali smo se 15. travnja 2011. Danas je dvanaesta

    godinjica naeg braka. Filippo je sada ovdje, u sobi; ve godinamane razgovaramo. Moda je razlog to ti piem rezultat upravo ovemelankolije koja me je obuzela na dananji dan.

    Kad samo se vjenali, Filippu je bilo trideset, a meni dvadesetetiri godine. Upoznala sam ga na fakultetu. Bio je tada asistent na

    biologiji, a ja studentica, ne ba suvie marljiva. Ocjene u indeksubile su prolazne ali ne i blistave. Ipak, ispit iz biologije pripremalasam vrlo pomno i savjesno. Dopadao mi se taj asistent. Iako je bioproelav i ne osobito lijep, imao je prekrasan bariton, i taj me jenjegov glas toliko obuzeo, da sam po svaku cijenu eljela da mezapazi.

    Bio je prilino provokativan za vrijeme ispita. Htio je da mupriam o ribama kotunjaama. Ispriala sam mu sve ono to sam

    nala u udbeniku ali saeto. Ribe kotunjae, kao i sve ribeopenito, bile su mu omiljeno podruje ispitivanja: njegovznanstveni rad o jesetrama preveden je na engleski i ruski. Zbog togami je postavljao niz potpitanja. Zna se ve kako profesor poludi kaduje: To ne pie u knjizi. I tako sam pala na ispitu. Bio je tonajokrutniji pad u mojoj studentskoj karijeri.

    Oprosti, opet sam otila u irinu. Ali svi ovi detalji, naokobeznaajni, pomau da se osvijetli Filipov karakter i prikae njegovo

    duevno stanje. Filippo se uvijek drao na distanci, naroito premaonima koji su ga pokuavali osvojiti. A ja, sad ve dosta zagrijana

  • 7/29/2019 Sirius 045

    33/147

    32

    zbog njegova duboka i topla glasa, pokazivala sam sve prije negosimpatiju. Nisam ponovila ispit, samo zato da bih mogla s razlogomprisustvovati njegovim laboratorijskim vjebama. Prouila sam nadesetke knjiga iz ihtiologije. Nauila sam mnogo o svim glavnimgrupama i podgrupama morskih ivotinja, a naroito o ribama

    kotunjaama, dvodihalicama, ganoidima.Ne znam, Gioialba, bit e da se to dogodilo pod utjecajem

    sugestije, ali uskoro sam se uvjerila da sam i ja zanesena tommaterijom koja mi je jo donevadno bila mrska. Naroito sammarljivo obavljala laboratorijske poslove, pomagala sam Filippuprilikom eksperimenata, pratila ga na studijskim putovanjima. Prviput me je poljubio u akvariju u Vercelliju. Kad me je upitao elim lise udati za njega, nisam se upitala je li tome razlog moje bavljenjeribama. Bila sam presretna, a to je bilo dovoljno.

    Sada, kad razborito sagledavam situaciju, usuujem seprimijetiti da je na brak neuspio i dijelom mojom krivicom.Razoarala sam Filippa koji je mnogo oekivao od naegzajednikog znanstvenog rada. Nakon vjenanja sve sam se manjetrudila da se pretvaram kako me neobino zaokuplja prouavanjeihtiologije. Poela sam pomalo ak i mrziti ribe.

    Filippo, koji je uvidio da nai brak zahvaa kriza, predloio mije da otputujemo. Kad sam shvatila da je rije o krstarenju na nekom

    ribarskom brodu, odbila sam. Otiao je sam. Sada mislim da sampogrijeila. Poeli smo se otuivati. Viali smo se samo za stolom.On je odmah poslije jela odlazio u laboratorij. Nije elio djecu. Da biupotpunio svoju studiju o razmnoavanju riba, dao je u laboratorijugraditi veliku kadu u kojoj je uzgajao dva zubaca. Ojaen zbogmog slabog interesa za eksperimente, nije me vie zvao da mu

    pomaem, a niti mi je priao to radi. Ubrzo sam shvatila da je brakbio prilino hirovit potez s moje strane.Sada, ipak, alim i za tim periodom. Da su se stvari nastavile

    tim tokom, ne bih ti zacijelo danas pisala o tome. Prihvatila bih takavogranieni brani 'ivot i trudila se da koliko-toliko sauvamprincipe tradicije do kojih mi je i te kako stalo. Ali, od tada su sestvari znatno pogorale; u posljednjih osam godina i najsmirenijapredanost ene ne bi bila dovoljna da mi prui prihvatljiv ivot.

    Filippo, kao to su to radili i mnogi drugi znanstvenici,obavljao je i na sebi neke praktine eksperimente. To je neki

  • 7/29/2019 Sirius 045

    34/147

    33

    mazohistiki heroizam koji nikada neu shvatiti. No, da sam ipokuala prigovoriti, Filippo bi pobijesnio.

    U to vrijeme prihvatio se jednog vrlo ambicioznog pothvata;elio je utvrditi kakve su kvalitete mozga u zubaca. Ubrizgavao je usvoje dvije ribe neku mjeavinu fosfora, planktona, joda i ne znamega jo, u nadi da e mladi zubatac kojeg ove ribe donesu na svijetimati izuzetno kvalitetan mozak. Ovo to sam sada rekla samo jedjelomino tono objanjenje jer Filippo mi vie nije detaljnoopisivao svoje eksperimente. Samo sam po njegovu raspoloenjumogla zakljuiti kako se odvija proces u laboratoriju.

    Zabrinula sam se onog asa kad sam opazila da Filippo i uvlastiti organizam ubrizgava tu istu mjeavinu ne bi li otkrio koje sve

    popratne pojave mogu izbiti u zubaca. Nisam ni slutila dae se stvariodvijati tragino i da nee biti lijeka da ga se spasi.

    Transformacija je biia vilo polagana. U jesen 2015. Filippo,koji nikada nije imao naroite sklonosti za istou, poeo se kupatisvakog dana. Prirodno da sam zbog toga bila zadovoljna; koja bi seena usprotivila muevoj elji za istoom. Isprva je ostajao u kadietvrt sata, zatim dvadeset minuta, pa pola sata, pa trietvrt sata.

    A kad je to glupo Filippovo kupanje poelo trajati i po jedan

    sat, zasmetalo me je jer je kupaonica bila esto zauzeta. Svaali smose. Kad se poeo kupati i poslijepodne mislila sam da to ini kako bimi prkosio. Ojaena, prihvatila sam poziv svoje sestre Clare i pola knjoj u Casenatico na desetak dana.

    Po povratku bila sam zapanjena: Filippo je provodio u kadivie od pola dana. Upitala sam ga ne osjea li se loe i nema li nekesmetnje. Namrtio se i odvratio mi je neto krijetavim glasom, alinisam razumjela to.

    U tako napetoj atmosferi iezla je i najmanja intimnostizmeu nas, ali Filippo je jo dolazio u nau zajedniku sobu iako sesad ve svlaio u mraku. Jedne sam ga veeri htjela iznenaditi, pasam naglo upalila svjetlo dok je navlaio pidamu. Hitro je navlaionogavice ali sam ipak opazila neto to me je zapanjilo: trbuh mu jebio pokriven ribljim ljuskama.

    Vjeruj mi, Gioialba, ni sama ne znam kako se nisamonesvijestila. Zavikala sam i dohvatila nogavicu pidame. On jeposkoio i pidama je skliznula; cijelo mu je tijelo bilo u ljuskama.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    35/147

  • 7/29/2019 Sirius 045

    36/147

    35

    patnje i prezira, ipak sam se suzdravala da bilo to uinim. Uvijekje bio egoist i prepotentan, znam, ali ipak je moj suprug. Ve sam tirekla da prezirem feministkinje. Ja sam staromodna ena i mu zamene ostaje uvijek mu.

    Poeljela sam neto promijeniti u kadi, dati joj malo topliji iintimniji izgled kako bi se bolje uklopila u spavau sobu. U jednomasopisu za ureivanje stana pronala sam dobru ideju i dala amnainiti veliku kadu u obliku koljke od bijela cementa u rustinom,mornarskom stilu. Arhitekt mi je predloio da na dno te goleme kadestavim izbrazdano kamenje kako bi djelovalo to uvjerljivije.Takoer sam stavila na dno i jednu staru amforu. Nad koljkom samrazapela ribarsku mreu. Isprva mi se to dopalo, ali sam je ubrzouklonila. Ne ini li ti se da bi ribarska mrea mogla u ribe izazivatimelankoline misli? Bilo je to pitanje senzibiliteta.

    Priam ti potanko o svim ovim detaljima da bi vidjela kakosam se malo-pomalo privikavala na potpuno drugaiji nain ivota.Nadasve tih! Bila bih se vjerojatno sasvim na to navikla da se nijedogodilo neto novo: upoznala sam drugog mukarca. Jednostavnoupoznala. Poznanstvo je dolo nakon spleta razliitih okolnosti.

    Jednog sam jutra opazila da Filippo mnogo ee no obino

    izranja na povrinu i da neprestano gri peraje. Pomislila sam da muse neto poremetilo u dinom sistemu. Moda mu nedostaje kisika.

    Promijenila sam vodu ali se nita nije izmijenilo. Mu mi serazbolio. Bilo je oito.

    Obuzela me strepnja. Pola sam do telefona da pozovemlijenika u kuu. Tek to sam okrenula prve brojeve, shvatila sam dabi to bilo smijeno. Njemu je zapravo bio potreban veterinar. Nisamniti jednog poznavala. Prelistavala sam ute listove telefonskog

    imenika i postajala sve nervoznija. Prvi broj koji sam okrenula bio jezauzet. Okrenem drugi. Halo, je li to stan veterinara? Jest. Izvolite. Moete li doi, hitno je. Muu mi je pozlilo. Koje li drskosti! zaurla ovaj i spusti slualicu.I dalje sam bila uporna, ali bez rezultata. Svuda sam ula samo

    bujicu grdnji i uvrijeenih glasova. Nisam posustala. Ipak se naaojedan veterinar koji je pristao da doe.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    37/147

    36

    Rei u ti samo njegovo ime. Giancarlo. Visok i vitak, vrloprosjena izgleda ali divna glasa koji je zvuao muzikalno a bio jezanosno dubok. Kad je pregledao Filippa, dao mu je neki antibiotik;probdio je sa mnom no tako dugo dok se Filippo nije uspavao.Vratio se i slijedeeg dana i jo mnoge dane koji su slijedili. Opazila

    sam da vrlo nestrpljivo oekujem njegove posjete; u moju je tiinuuao jedan glas. Pravi, ivi, predivni glas!

    Razgovarali smo kao dobri prijatelji bez ikakvih loih primisli.Ipak sam poela, a da toga nisam bila svjesna, zadravati Giancarla idue no to je bilo potrebno. Uvijek je to tako kada je u pitanju mojaizrazita senzibilnost.

    Jedne je veeri Giancarlo jo smo bili na vi izrazio

    elju da se udam za njega. Shvatila sam da se vie ne moguzavaravati: voljela sam ga. Ali ja sam udana kaem mu ozbiljna lica. U ovakvim okolnostima odgovori on pokazujui na

    sobu u kojoj se nalazila kada i Filippo ne bi smjelo biti tekoaoko dobivanja rastave.

    Danima sam se odupirala i s uasom sam razmiljala oGiancarlovu prijedlogu. Iako nisam uspijevala prikrivati svoje

    osjeaje i elje, nisam mogla ni zamisliti da bih ostavila Filippa.Rekla sam ti da sam odgojena vrlo tradicionalno i konzervativno. Imogu ti otvoreno priznati da nisam propustila Giancarlovimnagovaranjima, iako je to bilo vrlo teko.

    Zaboga, vjenajmo se ponavljao je on iz dana u dan.Moj nemir i nelagoda sve su vie rasli.

    Kako je vrijeme prolazilo, sve sam ee razmiljala o nekompravnom izlazu iz braka. Giancarlo i ja prouavali smo sve stavketalijanskog zakona o rastavi braka. Proitali smo i jedan tekst'zakonakoji je ostao na snazi vrlo dugo, jo od sedamdesetih godina prologstoljea. Bili smo razoarani pa smo potraili pravne savjete nanekoliko razliitih mjesta. Posvuda smo uli iste odgovore: ja samudana, moj suprug je iv, bez njegova pristanka ne mogu dobitirastavu. Ako odem s drugim ovjekom, bit u optuena za bigamiju.Situacija u kojoj se naao Filippo nije bila predviena u zakonu.

    to mi je initi, draga Gioialba? Da i dalje odbijam jednuiskrenu ljubav da bih ostala potena? Giancarlo je divan ovjek, ak

  • 7/29/2019 Sirius 045

    38/147

  • 7/29/2019 Sirius 045

    39/147

  • 7/29/2019 Sirius 045

    40/147

    39

    Htjela bih ti jo neto napisati ali mi svaki as naliv-peroispada iz ruke. Osjeam da mi ve trnu ruke. Bit e da su topredznaci preobrazbe. Gledana ga u kadi kako polako klizi i prevrese a senzualni mu rep pri tom blago titra. Za koji u trenutak bitinjegova. Ne zna li sluajno da li postoji u trgovinama neki proizvod

    za omekavanje ljuski? Sada je ve ionako kasno, no nije ni vano.Giancarlo je shvatio i gleda ma o njeno. Naliv-pero mi klizi...zbogom!

  • 7/29/2019 Sirius 045

    41/147

    40

    Ray Bradbury

    Tomorrow and Tomorrow

    Preveo Boidar Stan

    i

    Vraenabudunost

    Sve do trenutka kad je Steve otvorio vrata, dan se nijerazlikovao od bilo kojega drugog dana. Tumarajui ulicama LosAngelesa, traei posao koji nije moga dobiti, zagledao bi u izloge shranom koju nije mogao kupiti, pitajui se zato je volja za ivotomtako snana da se ne moe skriti ak ni onda kad se zamrzi ivot.

    Ne bi to bilo tako teko da je imao svoj stroj za pisanje. Mogaobi satima pokazivati dugi nos vanjskom svijetu i iznova oblikovatinov svijet, sjajan i bezbrian, gdje je on prvi i gdje nije gladan.Mogao je sebi umiljati da e jednoga dana postati pisac kojega esvi slaviti i koji e imati gomilu novca.

    Radije bi se odrekao svoje desne noge nego pisaeg stroja. Alinijedan lihvar nije davao novac za desnu nogu, a ovjek mora jesti iplatiti stan.

    Otvorio je vrata stana, sobice, zatvorio ih, upalio svjetlo i htioskinuti eir. Ruka mu je ostala u zraku. Zaboravio je da ima eir,pa ak i glavu ispod njega. Ukoio se na mjestu, raskolaenih oiju.

    Na podu je stajao stroj za pisanje.Jest, bila je to njegova soba. Ispucani strop, prljavi papir,

    pidama s plavim prugama na rubu sklopivoga kreveta, ostatakjutronje kave...

    Nije to bio njegov pisai stroj.Nije mogao objasniti otkuda ovdje taj stroj. Bilo je to ve samo

    po sebi udno i ozbiljno, kao to bi bilo nenormalno da nae devu u

  • 7/29/2019 Sirius 045

    42/147

    41

    kupaonici. Ovaj stroj je bio ovdje adekvatan dvogrboj devi ukupaonici. Bio je velik, izraen od metala koji je nalikovao naoieno srebro. Svjetlucao je kao riba u vodi, imao je blistavu,fluidnu liniju, a oko valjka je bio isti bijeli papir. Napokon, udnetipke crvene boje.

    Zatvorio je oi, odmahnuo glavom i otvorio oi. stroj je jo bioovdje, pa e on glasno:

    Nisam pio. Zovem se Steve Temple, stanujem u Devetojistonoj ulici 221 i tri mjeseca nisam platio stanarinu. Danas nisamveerao.

    Njegov je glas zvuao normalno, a ono to je govorio imalo jesmisla.

    Stroj za pisanje bio je ovdje besmislen, ali je ipak ostajao.

    Temple je duboko udahnuo i obiao oprezno oko stroja. inilose da je stvaran, osim to je bio sjajniji nego obino. Mirno sesmjestio na izlizanom sagu, kao da je nikao ovdje s pokustvom.

    Dobro ree on stroju. Vi ste ovdje, i samo me plaiteako vam to ini zadovoljstvo. I to sada?

    Stroj je sam od sebe poeo tipkati usred sobe. Temple se nijemicao. Nije se mogao micati. Prignuo se i gledao sjajne tipke kakoudaraju o papir jedna za drugom bez ljudske ruke. Priguena

    zvonjava i tada. je spazio rijei. Bez niti za povlaenje, bez tipkaa.Teledirigirani stroj.

    Oprezno ga je digao i poloio na stol.Pozivam prolost! Pozivam prolost! Pritisnite dugme s

    oznakom Predaja i otipkajte odgovor. Pritisnite dugme s oznakomPredaja poeo je tipkati stroj.

    Steve je osjetio da se neto pomaklo. Pomakla se sama od sebenjegova ruka.

    Pritisnite dugme.Posluao je i ekao. Stroj se zaustavio i takoer ekao. Nastala

    je duboka, iznenadna tiina. Steve je osjetio kako mu je krv navalilau obraze, kako mu gore ui. U toj tiini on je morao proizvesti buku.Otipkao je:

    Sve je dobro. Sve je dobro. Doao je trenutak kad svakiovjek dostojan toga imena mora pritei u pomo svojoj zemlji.

    Svom je snagom udarao po tipkama. Stroj je skakutao kao da

    ga netko udara akama. Zazvonilo je kontrolno zvonce.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    43/147

    42

    Zdravo, odvratio je stroj. Dakle, ivi ste. Bojala sam se dau prodrijeti dalje od ere pisaih strojeva. Znai, Hitler vas nijepobio? Imali ste sree.

    Pa Hitler je mrtav vie od dvadeset godina ree Templeglasno, pa se sjeti da ga stroj ne moe uti i napie to na papir.

    Mi smo u 1967. Hitler je mrtav. Zatim pogleda u prstepitajui to ga je ponukalo da to napie.

    Tipke stroja opet su se pokrenule uz tisuu iskara. Tko ste vi?Gdje stanujete?

    Mogu li ja postaviti isto pitanje? odgovori Steve. Je lito neka ala? Uzdahnuo je duboko. Harry, jesi li to ti? To sizacijelo ti. Nemam od tebe novosti od 1947. Ti i tvoje neukusneale!

    Dugme Prijem zveketne hladno.ao mi je, nije Harry. Zovem se Ellen Abbott, enskoga roda,

    26 godina. Ja sam u godini 2442. Imam 1,75 m. Plavua sam, plavihoiju, strunjak za semantiku i prouavanje dimenzija. ao mi je,nije Harry.

    Steve Temple zatvorio je oi, ne bi li time izbrisao slova spapira. Nije uspjelo. Stroj je zatreperio. Tipke, nosa, dugmeta zapredaju i primanje nestale su kao da su se rastvorile u kiselini. No

    trenutak poslije opet se pojavio, blistav i vrst pod njegovim prstima.Veoma je brzo poeo emitirati poruku, kao da je u panici:

    Imam vrlo malo vremena za razgovor s vama, a treba iprilino dugo dok vam iznesem poruku. Nedostaje mi vremena.Svaka suvina rije sudbonosna je pod diktaturom kao to jeKrakenova. Iznijet u vam zato sve u grubim crtama. No, najprije midajte najosnovnije podatke o sebi, toan dananji datum i drugepojedinosti. MORAM to znati. Ako mi ne moete pomoi, povui u

    stroj i ubaciti se u drugo vremensko razdoblje. Odgovorite, molim.Steve je obrisao znoj sa ela. Zovem se Steve Temple, pisac, 29 godina, premda mi se

    ini da ih imam stotinu. Danas je ponedjeljak, 10. sijenja 1967. Iveer je.

    Odmah je stroj otkucao odgovor.Odlino. Upala sam upravo u odluujue vrijeme. Jo mnogo

    toga moe uraditi do petka 14. sijenja te vae godine. No moram

    prekinuti. Dolazi straa s Krakenom. Odvest e me iz elije pred sud.Mislim da e ove noi pasti presuda. Ostanite kod stroja za pisanje

  • 7/29/2019 Sirius 045

    44/147

    43

    sutra uveer, u isto rijeme, ponovo emo uspostaviti vezu. Neusuujem se odnijeti stroj jer ima malo izgleda da naletim na istovrijeme, budite kod stroja...

    I to je bilo sve. Stroj je ostao u sobi, blistav, tih. Temple jepokuao pritisnuti tipke. Nije mogao.

    Digao se i stavio u usta posljednju cigaretu, zaboravivi jepripaliti. Zatim je potraio svoj eir, ustanovivi napokon da mu jejo na glavi, pa je obuzet panikom izaao sobe.

    Proetao je parkom. Nita ondje nije naao novo, ali se boljeosjeao. Smirilo ga je promatranje zvijezda, ljudi i brodova. Koraaoje dok se nije umorio i dok se nije prestao bojati. Zatim se vratiokui.

    Svukao se u mraku i uvukao u krevet. No iznenada je upalio

    svjetlo. Gledajui bez naoala, vidio je stroj za pisanje kao u magli.Ugasio je svjetlo i navukao pokriva preko glave.

    Zao mi je. Nije Harry. Zovem se Ellen Abbott, ja sam ugodini 2442. ao mi je, nije Harry.

    Stresao se. Neto mu je udarilo u glavu bez razloga. Tako seosjeao sutradan kad se probudio. inilo mu se da je prostorija punaivota, pokreta, kao da je netko uao, nagnuo se nad njega i nestao utrenutku kad je on otvorio oi. Vrata su bila zatvorena. Ugledao je

    pisai stroj. Sjeo je polako na krevet.Kakav uporan san! Ba kao da je zbilja. Ipak, on je sve

    zaboravio dok je spavao, a nije mogao shvatiti kako je mogaozaboraviti neto to mu se tako dramatino uvuklo u ivot.

    Dok se oblaio i ureivao sobu, pravio se da ga zanima svedrugo osim stroja. Nije to bilo lako. Odugovlaei trenutak kad eizai iz sobe, on napokon nerado izae da bi potraio neki posao.Zaustavio se s druge strane vrata i osluhnuo. Nita se nije ulo osim

    njegova disanja. Zatim se sjeti: veeras. Veeras u isto vrijeme spomenula je Ellen Abbott.Poao je traiti neizvjestan posao.Vjerojatno je dugo hodao. Noge su mu otekle. Porazgovorio je

    sa stoinjak ljudi, bio odbijen na stotinjak mjesta. Onda je uao uautobus, jer je, elei se vratiti kui, odjednom u ruci spazio kartu ijedan dolar. Odakle, to nitko ne zna! emu da misli na to?Najvanije je bilo stii u svoju sobu na vrijeme.

    Prvi put se tako urio da se vrati u tu sobu. udno. Vrata odvee su se otvorila pred njim. Uspinjao se stubama oborene glave.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    45/147

    44

    Na pola puta odjednom se zaustavio i digao glavu. uo je zvukovetipaka na stroju. Jedva ujnu zvonjavu. Srce mu je tuklo.

    Ve godinama nije pokuao prevaliti odjednom etiri stube.Sad je to uinio. Kad je za sobom zatvorio vrata, ukoio se im jevidio stroj. Preao je sobu kao u snu.

    Dobar dan, Steve Temple kuckao je stroj.Ukoio se, stisnuo je prste, neodluan, stisnuo je i zube tako da

    ga je zaboljelo. Odlanulo mu je. Dobar dan, Ellen napisao je. Dobar dan!Poto je veza uspostavljena, Temple je opirno opisao svoj

    ivot. Sumorne i jadne godine to su se nizale. Noi u kojima jezurio u vrata ekajui da netko ue i da postane njegov prijatelj.Nitko nikad nije uao osim vlasnika koji je cmizdrio zbog stanarine.

    Njegovi su prijatelji ivjeli u knjigama: neki su od njih izali izpisaeg stroja prije nego to ga je odnio u zalagaonieu.

    Zatim je doao red na Ellen Abbott.Jest, vi ete mi pomoi, jer ste jedina osoba na koju se mogu

    osloniti da e preobraziti budunost. Imate, dakle, pravo da vam sveobjasnim. Moj je otac profesor Abbott. Moda ste uli za njega? Oh,niste, kako sam bedasta. Kako biste mogli uti kad ste ve 500godina mrtvi.

    Steve proguta slinu. Jo se osjeam dobro i iv sam ree.To je paradoks nastavi Ellen. Za vas ja nisam jo ni

    roena i zato sam nevjerojatna. A vi ste mrtvi i pokopani prije 500godina. Meutim, sva budunost svijeta vrti se oko ove dvijemogunosti, osobito oko vas, ako prihvatite da djelujete u nae ime.Valja mi vjerovati na rije, Steve Temple. Mogu se pouzdati samo uono to ete posluati bez prigovora. Ostaju vam tri dana da se

    odluite i ponete djelovati. Ako u posljednjem trenu odustanete, sveovo nee niemu sluiti, i ja bih se ve sada morala obratiti nekomedrugome iz vaeg vremena. Moram vas uvjeriti da govorim ozbiljno.Moram vam povjeriti zadatak.

    Temple je vidio jo nekoliko rijei to su slijedile i zatim se sveu njemu smrailo i soba je postala hladna. Promatrao je slova:Moram vam povjeriti zadatak. Ne za mene nego za sve nas ubudunosti.

    Prva stvar koju je sada vidio bila je alica kave u ruci. Oprioje grlo kipuom kavom. I Greek je bio ovdje. Mogao ga je osjetiti,

  • 7/29/2019 Sirius 045

    46/147

    45

    velikoga i debelog iza anka. Bljesnulo je neto bijelo: Greekovizubi.

    Dobar dan, Greek. Templeove su se usne jedva 'cale. Kako sam dospio ovamo?

    Uli ste kao i svake veeri u ove tri godine. Morate poi

    lijeniku. Izgledate kao sablast. Neto nije u redu? Kao i uvijek. Je li vani maglovito? Zar ne znate? Ja? Steve protrlja ruke i ustanovi da su hladne i vlane.

    Jest, dakako, maglovito je. Zaboravio sam... uboko jeudahnuo. inilo mu se da je prvi put udahnuo nakon nekoliko sati. udno, Greek. Za pet stotina godina uklonit e maglu...

    Da nije izdan neki zakon? Meteoroloka kontrola odvrati Steve. Kontrola.

    Istakao je rije. Sve vrste kontrole. Moda diktatura. Mislite? Greek je slegnuo ramenima i nalaktio se na

    ank. Mislite li, kako sada stvari stoje, da bismo mogli imatidiktaturu?

    Za pet stotina godina odvrati Steve. Do vraga. to mi tu moemo? Pet stotina godina! Ja bih moda mogao, Greek. Jo ne znam. Steve je

    zamiljeno mijeao svoju kavu. Sluaj, Greek. Da si znao, prijeetrdeset godina, to e postati Hitler, i da si imao mogunosti, da libi ga ubio?

    Dakako. A tko ne bi? Dovoljno je da se vidi kakvu jenevolju nainio.

    Dobro promisli. Misli na one ljude koji su rasli s Hitlerom.Netko od njih je morao znati to e od njega postati. A je li netouinio? Nije.

    Greek polako slegne ramenima. Temple opet srkne svojukavu.

    A mene? Da li bi mene, ubio, Greek, kad bi znao da usutra postati tiranin?

    Greek prasne u smijeh. Vi... da budete drugi Hitler? Steve se neprirodno nasmije. Vidi? Ti ne vjeruje da bih ja mogao ugroziti svijet. Tako

    se i Hitler izvukao. Bio je jadnik prije nego to je postao diktator, anitko na jadne tipove ne obraa panju.

  • 7/29/2019 Sirius 045

    47/147

    46

    Hitler je bio drukiji. Zbilja? Steve se ukoi. Tapetar? Drukiji? To je

    smijeno. Nitko ne prepoznaje ubojicu dok ne bude prekasno. Dobro. Pretpostavimo da ja vas uklonim popusti Greek.

    I to onda? Kako da dokaem da ste vi budui diktator? Vi ste

    mrtvi, dakle niste diktator. To ne bi ilo. Bacili bi me u buturu. Tu je problem. Temple je promatrao sliku objeenu o

    zid. Fotografija stasitoga ovjeka rumenih obraza, sive kose, velikihplavih oiju. Pod slikom potpis: J. H. McCracken, kandidat zakongres, 13. okrug.

    Sve se zacrnjelo. Temple se drui die, pogleda oko sebe,protrlja oi i vikne:

    Greek, koji je danas datum. Zaboravio sam. Stalno

    zaboravljam vane stvari.inilo mu se da Greekov glas dolazi izdaleka. Sad je pet sati ujutro 11. sijenja. Ovo stoji 10 centi. Da, da. Steve ostane na svome mjestu, njiui se i

    promatrajui fotografiju J. H. McCrackena, kandidata za kongres. Imam jo vremena tri dana prije nego to ubiju Ellen...

    Greek zapita to, a Steve odgovori Nita, pa stavi dvaputpo pet centi na ank. Zatim se uputi prema vratima krme, otvori ih izauje Greeka tisuu kilometara daleko kako ga pita:

    Ve odlazite? Mislim da odlazim, Greek odgovorio je Steve. uj,

    da li ti se dogodilo da te u snu mui mora, da se probudi drui,usred noi, zatim opet zaspi i sni su ti laki kao zrak i sjajni poputzvijezda? Zaboravlja more. To se meni dogodilo...

    Pritisne vrata i ona se otvore, a u toplinu krme navali hladna iotra magla. Pomislio je na neke stvari i prepao se da ih zaboravi:Ellen, stroj, budunost. Nije smio zaboraviti. Nikada. Ond