TRŽIŠTENOVCA    I     KAPITALA

Dr Jovan Sejmenović,

redovan profesor    

1. Šta je tržište?

a)Tržište je prostor na kome se obavlja razmjena roba i usluga ;  

b) Tržište je oblik razmjene  različitih proizvoda i usluga posredstvom novca ;

c)Tržište označava sistem svih ekonomskih veza posredstvom novca, pri čemu dio tržišta čine ponuda i tražnja i mehanizam tržišnih cijena.

2. Ponuda i tražnja

Novac je roba-sudija između prodavca i kupca. Ponuda i tražnja se odvija na određenom prostoru, vremenu i određenom cijenom. Što je veća cijena – veća je i ponuda robe, putanja je u tom slučaju uvijek uzlazna. Putanja pri tražnji je silazna, što znači da kupac traži nižu cijenu pri čemu kupuje više robe.    

3. Pojam finansijskog tržišta Finansijsko tržište je organizovano mjesto i prostor na kome se traže

i nude finansijsko-novčana sredstva i na kome se u zavisnosti od ponude i tražnje formira cijena tih sredstava. Cijena novčanih sredstava na finansijskom tržištu je u stvari kamatna stopa. Kamata zavisi od iznosa novčanih sredstava i vremena. Ako je vremenski rok manji i kamata je manja i obratno.

Dakle,finansijska tržišta predstavljaju način putem koga najčešće preduzeća i država pribavljaju dodatna sredstva za svoje investicione projekte i javne potrebe ali i mogućnost za investitore da ulažu svoja slobodna sredstva kako u težnji za njihovo realno očuvanje protivu inflacije, tako i u nastojanju da kroz stope prinosa obezbijede njihovo realno uvećanje.

To praktično znači, prenos novčanih sredstava sa onih fizičkih i pravnih lica koja raspolažu većim slobodnim iznosima, od onih koji ih žele ili mogu samostalno uložiti, na ona fizička i pravna lica čiji je dohodak nedovoljan za finansiranje tekućih i razvojnih planova i programa iz oblasti proizvodnje, potrošnje, prometa i usluga za koje se pretpostavlja da su društveno i ekonomski opravdani

4. Podjela finansijskog tržišta

1. Tržište novca: tržište žiralnog novca, eskontno i lombardno, kreditno tržište, tržište kratkoročnih vrijednosti;

2. Tržište kapitala: tržište kredita, kreditno investiciono, hipotekarsko, tržište vrijednonosnih papira, obveznica, dionica i derivatnih finansijskih istrumenata;

3. Devizno tržište: specifičan oblik (internacionalno tržište novca).

5.Poslovi na finansijskom tržištu

Vrsta finansijskog tržišta na kome se obavljaju, glavni je kriterijum podjele poslova na finan. t.

Na novčanom t. u osnovne poslove ubrajaju se davanje i uzimanje kratkoročnih kredita, kupovina i prodaja kratkoročnog novca, kratkoročnih hartija od vrijednosti, eskontnih mjenica, kupoprodaja deviza.

Na tržištu kapitala u poslove spadaju kupovina i prodaja dugoročnih novčanih sredstava- kapitala i hartija od vrijednosti kao što su: obveznice, akcije, vaučera, certifikata. Na tržištu kapitala i novca postoje dvije vrste poslova: PROMPTNI I TERMINSKI.

PROMPTNI poslovi se nazivaju i spot, keš ili gotovinski, transakcija se izvršava odmah, a najkasnije od 2 do 5 dana računajući od dana sklapanja posla.

TERMINSKI poslovi se karakterišu time da se kupoprodaja izvršava u naprijed utvrđenim daljnim u naprijed utvrđenim rokom koji počinje teći sa istekom posljednjeg dana za izvršenje ugovora. Kod ovih ugovora prisutni su  kursevi, kamatnim i kreditni rizik kod obije banke.

6. Pojam, funkcija i značaj novčanog tržišta Novčano tržište je dio ukupnog finansijskog tržišta na kome se trguje

novcem, kratkoročnim vrijednosnim papirima  sa rokom dospijeća do jedne godine dana.

Pojam novčanog tržišta podrazumijeva : - institucionalno definisan prostor i vrijeme;

- ponudu i tražnju novca, novčanih sredstava u vidu kratkoročnih kredita,te kratkoročnih vrijednosnih papira,    učesnike,

- instrumente novčanog tržišta,

-”tehnologiju” rada.

NOVČANO  TRŽIŠTE

a)  Tržište žiralnog novca,

b)  Eskontno  i lombardno tržište,

c)  Kreditno  tržište, i 

d)  Tržište kratkoročnih vrijednosnih papira.

7. Pojam tržišta novca Tržište novca je dio novčanog tržišta koji predstavlja organizovani

institucionalni mehanizam sa tačno utvrđenim učesnicima, njihovim pravima i obavezama, definisanim prostorom i vremenom funkcionisanja, i regulisanim uslovima pod kojima se obavljaju finansijske transakcije i tehnologija rada. Samim tim, tržište novca se razlikuje od novčanog tržišta.

Razlika se ogleda u slijedećem :

-------------------------------------------------------------------------------------------

0pis                      novčano tržište                          tržište novca

-------------------------------------------------------------------------------------------

Učesnici               svi subjekti finansijskog                sve banke i                              

                                  sistema jedne zemlje                    specijalizovane

                                                                             finansijske organizacije Predmeti rada  - novčana  srestva                 -  novčana sredstva

                         - vrijednosni papiri                  - vrijednosni papiri

                        -  devizna sredstva

                        -  krediti.

8. Pojam i nastanak novca

     Novac je nastao u periodu prvobitne ljudske zajednice, tj sa

     pojavom viška vrijednosti.

     Naime,pojava viška vrijednosti nametnula je potrebu da se

     razmjenom robe,određeno upotrebno dobro izdvaja, i kod

     učesnika u procesu razmjene se nameće, kao sredstvo

     razmjene.

Razmjena robe :  razvoj oblika vrijednosti robe

      a) Prost ili slučajni oblik vrijednost :

      b) Potpuniji ili razvijeniji oblik vrijednosti robe,

      c) Opšti oblik vrijednosti robe, i

      d) Novčani oblik vrijednosti robe.

a) Prost ili slučajni oblik vrijednosti robe

  R (1)     :    R ( 2 ),     ili  

  1 koža  =  10 strijela.

1 koža  predstavlja  relativni oblik, a  10  strijela ekvivalentni oblik vrijednosti robe  

b) Potpuniji ili razvijeniji oblik vrijednosti           R1                         10 strijela

    R   =  R2    ili   1 koža =     5 sjekira               R3                          20 kg čaja

     c) Opšti oblik vrijednosti

      R1                                 10 strijela

     R2  =  R      ILI                5 sjekira     =  1 koža

     R3                                  20 kg čaja

Novčani  oblik  vrijednosti

se postiže onog momenta kada određena roba u određenom vremenu

Stekne monopol u vršenju opšteg ekvivalenta.

Istorijski posmatrano, ta roba – novac najčešće je bila  zlato, srebro i

Drugi plemeniti metali.

Međutim, u početku nastanka robno – novčane privrede pojavljivala su se i

neka druga dobra koja su vršila funkciju novca : stoka, koža, platno.

Današnja riječ “platiti” ukazuje da se kao novac koristilo platno.

Ipak , daleko više se koristio metalni novac, iskovan od zlata, srebra i

drugih plemenitih metala.

Najčešće novac se kovao od  zlata i srebra.  Ako je novac kovan samo od

zlata ili samo od srebra riječ je o tzv. monometalizmu.

Ako je kovan istovremeno i od zlata i od srebra riječ je o  bimetalizmu.

Pri kovanju novca država određuje vrstu i količinu metala koju treba da sadrži jedna novčana jedinica, tj. kovničku stopu.9. Papirni i metalni novac

Metalni novac postepeno iščezava. Popis o veličini, težini  i obliku novca donosila je država. Takav novac se zvao moneta. Takav novac se zove moneta, a ona podrazumijeva jednostavan znak i ime novca, a javili su se i problemi oko plaćanja manje vrijednosti roba i zato dolazi do pojave papirnog novca.

Pojavljuje se papirni novac. Ulogu novca vrše pismeni nalozi koji nemaju nikakvu vrijednost. Njegova vrijednost ogleda se  u tome samo što funkcioniše u prometu. Dakle,vrijednost papirnog novca zavisi od pokrića robama i masom roba koje mu stoje nasuprot, a ne zlatom koje reprezentira.

Unutar granice jedne zemlje, papirni novac je u određenom dijelu reprodukcije potpuno zamijenio punovrijedni (zlato) novac. U međunarodnim plaćanjima ne. Tamo novac su konvertibilne novčanice.

Funkcija novca

1. Funkcija novca kao mjera vrijednosti,

2. Funkcija novca kao sredstva razmjene ili prometnog sredstva,

3. Novac kao platežno sredstvo,

     4. Novac u međunarodnim plaćanjima  (  savjetski novac ).

5. Novac kao blago

1. Funkcija novca kao mjera vrijednosti  -  je najznačajnija funkcija novca. Pomoću nje , različite robe i usluge postaju uporedive i razmjenljive.

Da bi se nekom robom stvarno mjerila vrijednost druge robe mora se odrediti neka mjera, tj mora se utvrditi tzv. mjerilo cijene.

Potrebno je imati u vidu da svaka roba ima svoju vrijednost. Vrijednost robe  se ogleda u količini opredmećenog  apstraktnog rada uloženog u njenu proizvodnju

Novac kao mjera vrijednosti

Primjer 1. Pretpostavimo da se :

1 kompjuter proizvede za  2000 časova;

1 štampač se proizvede za 1000 časova;

Kako se mogu ove dvije robe međusobno upoređivati i razmjenjivati. To se može uraditi ako država  utvrdi težinsku jedinicu. Pretpostavimo da je to 1gr.zlata, za čiju proizvodnju je potrebno 2 časa.

Na osnovu težinske jedinice- 1gr.zlata omogućuje se da se sazna :

a) koliko je puta vrijednost jednog kompjutera veća od vrijednosti jednog štampača, i

b) koliko se štampača može dobiti za jedan kompjuter.

Polazeći od datih podataka proizilazi :

1 kompjuter = 2.000 časova =1000 gr. zlata(1gr=2čas;1000gr=2000čas). 1 štampač   = 1.000 časova =   500 gr.zlata ( 500 gr.zlata x 2 časa=

1000 časova.

Za 1 kompjuter se može dobiti dva štampača.

Zlato ne funkcioniše u platnom prometu u obliku grumena , već kao novac čiji oblik,težinu, finoću i ime određuje država. Tako utvrđen novac naziva se moneta.

Primjera radi neka je jedan gram zlata jednak jednom dolaru, koji predstavlja novac na osnovu koga se utvrđuju i upoređuju vrijednosti kompjutera i štampača.

Na osnovu datih podataka proizilazi :

1 komjuter(2000 čas.)=1000gr.zlata;

1000 gr.zlata x 1 dolar=1.000 dolara;

1štampač(1000čas.) = 500 gr.zlata;

500 gr.zlata x 1 dolar =500 dolara.

Šta predstavljaju iznosi : 1.000 i 500dolara?

Predstavljaju cijene robe. Cijena  je novčani izraz vrijednosti robe, ili vrijednost robe izražena u novcu.

Cijena robe se mijenja ( povećava ili smanjuje) zavisno od niza faktora kao npr. :

a) vrijednosti robe;

b) vrijednosti novčane robe;

c) promjena mjerila cijene,  drugih tržišnih faktora ( ponude, tražnje i sl.).

NOVAC KAO BLAGO

Sav novac se ne utroši. Jedan dio se zadržava – štedi. Izvlači se iz prometa, tezauriše se. Postepeno novac se uvećava što se u ekonomiji naziva zgrtanje blaga. Novac kao sredstvo plaćanja

Ova funkcija novca nastala je u razvijenijim novčanim sistemima. Ima nekoliko svojih karakteristika. Naime, prilikom razmjene može se desiti da se roba da kupcu uz odgođeno plaćanje. Takođe dešava se da se prvo izvrši naplata a tek onda isporuka robe, - u naprijed plaćanje. U prvom slučaju kupac postaje dužnik.

SVJETSKI NOVAC Karakteristična funkcija novca za spoljnu razmjenu ili trgovinu. Ovdje

postoji niz otežavajućih okolnosti da novac nesmetano obavlja svoju funkciju. Veliki broj zemalja na svojoj teritoriji zabranjuju da se kao sredstvo plaćanja koristi drugi novac, itd. Tada se novac pretvara u novac te zemlje,tj obavlja se zamjena novca.

10. Određivanje potrebne količine novca u opticaju Metalistička teorija- jedino plemeniti metali i to prvenstveno zlato i

srebro mogu biti novac. Papirni novac može funkcionisati samo dok postoji uvjerenje da se može zamijeniti za metalni novac.

Terija funkcionalne vrijednosti- vrijednost novca vezuje za njegovu funkciju kao prometnog sredstva.

Kvantitativna teorija o novcu- polazi od kupovne vrijednosti novca. Vrijednost novca zavisi od odnosa količine novca u opticaju i količine roba i usluga koje se trebaju razmijeniti .Količina novca je zavisna od nivoa cijena i mase roba.

Nm = Q x p;    P = Nm/Q

Nm = 8.000.000 KM;

Q    = 4.000.000 komada

p   =  8.000.000/4.000.000= 2

Radna teorija vrijednosti    Nm= Q x c/ b

Dohodovna teorija     Nm =  ND / b

Teorija inflatornog jaza  Nm =  P + Š

Savremene teorije

       Nm = (Rc – Kc + Dp – Kom)/b

11. Primarno i sekundarno tržište novca

Na sekundarnom tržištu novca učesnici su : a) prodavci – svi vlasnici bilo koje HV TN , koji žele da ove HV dalje

prodaju; ( PONUDA ).

b) kupci – svi vlasnici novčanih sredstava koji žele da kupe HV.        (TRAŽNJA).

     Kupo-prodaja  mora da sadrži na svome blanketu jasna pravila i pojmove trgovine , koji se odnose na :

     - utvrđivanje nominalne cijene ili nominalne vrijednosti;

     - utvrđivanje cijene koštanja, odnosno prve kupoprodajne cijene, i

     - na utvrđivanje druge i svake dalje prodajne cijene HV TN.

Nominalna vrijednost – novčani iznos koji je upisan na njenom blanketu;

Cijena koštanja – je iznos koji kupac mora platiti emitentu kod prve prodaje;

Tržišna cijena – po kome se prodaje HV drugi i svaki naredni put ( prodaja na sekundarnom  tržištu.

Nominalna vrijednost

Primjer: Blagajnički zapis CB emitovan je dana “X”. Dospijeva za naplatu nakon 30 dana od dana emitovanja, tj X + 30. Ima nominalnu vrijednost od 1.000,00 KM.  Godišnja kamata iznosi 18%.

Prva prodaja na dan “X” =  1.000,00 KM. Na dan dospijeća, tj. nakon 30 dana  ( X + 30) iznosiće 1.015,00 KM. To znači da se obezbjeđuje prihod od 15,00 KM.  (1.000,00 –(1000 x 30 x 18% : 36.000).

Primjer : Državna obveznica koja se emituje na dan “X” ima nominalnu vrijednost od 1.000,00 KM.  Naplata se

može izvršiti za 90 dana .Diskontna stopa = 18% godišnje. Prva prodajna cijena ove HV na dan “X” biće 955,00

KM.  ( 1.000 – (1.000x90x18)  :  36.000.

Dakle, kupac kupuje HV za 955 KM, da bi na dan dospijeća, tj za 90 dana  dobio 1.000 KM  što je nominalna vrijednost ove HV. Nominalna vrijednost je veća od prve prodajne cijene za 15 KM  .

Cijena koštanja

CK je novčani iznos koji kupac plaća kod prve kupovine. Ona predstavlja nominalnu vrijednost umanjena za kupoprodajne troškove , ili za posredničke troškove ako ih ima.

Primjera radi CB prodaje svoj blagajnički zapis od 1.000KM

    za 990 KM. To znači da su troškovi 10 KM.

U slučaju HV sa diskontom, cijena koštanja je ustvari nominalna vrijednost umanjena za diskont  i  troškove.

Npr. CB prodaje državne obveznice čija je cijena koštanja 945 KM.

    diskont = 45 KM; Troškovi = 10KM. Nominalna vrijednost iznosi 1.000KM

13. Učesnici na tržištu novca : centralna banka kao monetarna vlast;

b) poslovne banke kao osnovni činioci i nosioci trgovine novcem, i

c) specijalizovane i za to posebno ovlašćene posredničke fin.org. kao značajni učesnici u trgovini, prije svega kratkoročnih hartija od vrijednosti i kao jedini posrednici između centralne banke i poslovnih banaka na jednoj strani i velikog broja sitnih novčanih sredstava na drugoj strani.

Sva ostala društveno-pravna lica i fizička lica mogu koristiti tržište novca indirektno, tj preko zvaničnih učesnika i to :

država  i paradržavne institucije i organizacije preko centralne banke;

b) sva druga pravna i fizička lica preko poslovne banke ili zato posebno ovlašćene posredničke organizacije.

14. Centralna banka kao učesnik na tržištu novca

Centralna banka  - je najvažniji učesnik na tržištu novca. Ta i takva njena važnost proizilazi iz njenog mjesta i uloge koju ima  i ostvaruje u funkcionisanju tržišta novca.

Najznačajnija uloga centralne banke :

Potpuno je samostalna  u regulisanju , propisivanju i sprovođenju pravila ponašanja,funkcionisanja i načina rada na tržištu novca, koja su obavezujuća za sveCentralna banka-učesnik na tržištu novca

Centralna banka samostalno utvrđuje uslove poslovanja na tržištu novca.  Donosi odluke vezane za :

- cijenu novca izraženu u većoj ili manjoj eskontnoj i diskontoj stopi,

- obim ponude izražen u povećanju ili smanjenju novčanih kontigenata;

- obim tražnje izražen u povećanju ili smanjenju obavezne rezerve, i

- obim javnog duga izraženu u prodaji ili kupovini državnih hartja od vrijednosti.

Na osnovu ovih činjenica proizilazi da je CB praktično osnivač, organizator, regulator i kontrolor ukupnih poslovnih događaja i radnji koje se dešavaju na tržištu novca.

Tržište novca je osnovni mehanizam putem i preko koga CB svojim instrumentima ( MKP, Deviznom politikom, Fiskalnom politikom  i politikom unutrašnjeg i spoljnjeg duga) ostvaruje sve svoje ciljeve i zadatke.  Situacija na tržištu novca tako postaje osnovni indikator

stvarnog stanja stvari u ekonomiji jedne zemlje. Promjene diskontne i eskontne stope, stope obavezne rezerve, obima kredita državi, obima i uslova kredita i druge aktivnosti CB, imaju direktan i neposredan odraz na promjene na tržištu novca. 

15. POSLOVNA BANKA Poslovna banka na TN može se pojaviti na dva načina:

1. može imati poslovni odnos sa CB,  i

2. može imati poslovni odnos sa drugim učesnicima na tržištu novca koji takođe moraju imati svojstvo legitimnog učesnika na tržištu novca.

Za sticanje svojstva  učesnika na tržištu novca PB mora ispunjavati određene preduslove i to :

a) mora imati svoj ŽR. Stanje na ŽR mora biti poznato CB svakog momenta;

b) mora biti  u poslovnom odnosu sa CB na području izdvajanja i držanja obavezne rezerve i ostalih instrumenata kreditno-monet. i dev. politike.

c)mora biti samostalna finansijska institucija osnovana po zakonu o bankama i imati svojstva pravnog lica, i

d) mora imati poseban organizacioni dio – službu, tehnički i kadrovski osposobljenu za obavljaje poslova na tržišti novca.

Poslovna banka, ukoliko obavlja poslove na TN za nekog drugog koji ne učestvuje na TN,mora te poslove sa drugim učesnikom obavljati u svoje ime.

16. SPECIJALIZOVANA I  ZA TO POSEBNO OVLAŠĆENA  POSREDNIČKA FINANSIJSKA ORGANIZACIJA

- je treći tip učesnika na tržištu novca. To je finansijska organizacija koja je specijalizovana za finansijske transakcije na tržištu novca i koja je za tu vrstu djelatnosti dobila posebnu dozvolu i ovlašćenja od centralne banke.

Sve institucije koje se mogu baviti novčanim transakcijama  na tržištu novca možemo svrstati u dvije grupe :

Prvu grupu čine posrednici koji novčane transakcije obavljaju u svoje ime i za svoj račun. U ovu grupu spadaju najveći broj diskontnih ili eskontnih finansijskih organizacija, novčanih fondova i sl. Osnovni zadatak  je obavljanje poslova eskontnih i lombardnih kredita, poslova kupovine i prodaje novčanih sredstava i hartija od vrijednosti i dr. finansijskih transakcija na novčanom tržištu.

Drugu grupu čine posredničke finansijske organizacije – brokeri koji posluju u tuđe ime i za tuđi račun. Zadatak im je da na TN dovode u

vezu kupca i prodavca novčanih sredstava i hartija od vrijednosti bez angažovanja svojih sredstava.

17. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA 1. Međubankarska kupoprodaja novca – svodi se na kupovinu i

prodaju salda na kontima PB. Riječ je na uzimanju i davanju  :

a) Dnevnog  i  b) Terminskog novca.

a) Pod dnevnim novcem smatra se svako potraživanje na kontu, tj svaki višak likvidnih sredstava koja PB kao ovlašćeni učesnik ponudi nekom zainteresovanom učesniku :

a) na rok od jednog dana ili sutradan ili 24 sata od dana kada je uzimalac novca dobio na svoj račun, ili

b) sa otkaznim rokom od jednog dana, ili 24 časa ili sa valutom sutra. To znači da banka koja je na TN uzela tzv dnevni novac obavezna je

narednog dana ( sutra) da iznos novca stavi na raspolaganje banci od koje ga je uzela.

Ili pak,banka koja je na tržištu novca uzela novac sa otkaznim rokom od jednog dana ,koristiće taj novac sve do dana otkaza, plus jedan dan. Otkaz može zahtijevati banka davalac kao i banka koja je novac primila i to u svako vrijeme do kraja radnog dana.

b)  Terminski novac – je svaki saldo potraživanja na ŽR. Ustvari to je svaki višak likvidnih sredstava koja PB ponudi nekom zainteresovanom učesniku na rok od :

- jednog do tri mjeseca u primjeru tržišta novca Njemačke ili Japana,

- jednog do dvanaest mjeseci u primjeru tržišta novca ostalih zemalja.

Terminski novac, za razliku od dnevnog novca koji se smatra poslovno nepouzdanim , predstavlja i pokazuje karakteristike stabilnog izvora bankarskih sredstava i to naročito onaj novac čiji su termini tri ili više mjeseci. S toga,terminski novac je većeg kvaliteta i za primaoca ima značajne prednosti nad dnevnim novcem, između ostalog i zbog toga što se njegovo dospijeće unaprijed zna pa s tim u vezi i njegovo vraćanje se može planirati. Saglasno tome, terminski novac je tzv novac sa utvrđenom valutom vraćanja ili po isteku određenog otkaznog roka koji ne može biti kraći od mjesec dana niti duži od godinu dana, tzv terminski novac sa otkaznim rokom.

18. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI  NA TRŽIŠTU NOVCA

Šta su hartije od vrijednosti Pod hartijama od vrijednosti sa kojima se obavljaju novčane

transakcije na tržištu novca podrazumijevaju se samo one hartije od vrijednosti koje su emitovane,odnosno izdate od strane CB , kao i one koje su od nje dobile neku vrstu saglasnosti da su to hartije tržišta novca i da se sa njima može trgovati na organizovanom nacionalnom

tržištu novca. Dakle, da li će se neka hartija od vrijednosti, van izdanja CB , smatrati hartijom tržišta novca ili ne, odluku o tome donosi autonomno i isključivo CB.

Suština je u spremnosti  CB da :  a)   tu i takvu hartiju od vrijednosti proglasi podobnom za diskont i za svoje poslovne transakcije u okviru politike otvorenog i zatvorenog tržišta,  i  b)  da tu hartiju od vrijednosti rediskontuje ne tereteći pri tome rediskontni kontigent banke čija se hartija od vrijednosti uzima u rediskont. Rediskontni kontigent je obim novca koji CB odobrava PB sa isključivom namjenom povlačenja sredstava  iz tog kontigenta  od strane PB koja je mjenicu rediskovala kod CB.

19. Vrste  tržišta                                          1. Otvoreno tržište – javna emisija i trgovina HV bilo onima koji su

kreditni (obveznice) ili onima koji su vlasnički (dionice).

2. Kreditno tržište – kratkoročno, srednjoročno i dugoročno zaduživanje.

3. Dogovoreno ili ugovoreno tržište – prodaja HV se provodi privatnim plasmanom jednom ili nekolicini velikih fin.inst., bogatim pojedincima;

4. Samostalno tržište – je trž. na kojem sami transaktori neposredno traže partnera  da bi ujedinili  ponudu i tražnju. Na ovom trž. nema angažovanja spec. inst. jer se vrši trg. sa  HV  koje se traže veoma rijetko. Karkteristično – za mala preduzeća.

5. Brokersko tržište – je tržište posrednika  (brokera) koji rade za proviziju u tuđe ime i za tuđi račun .

Hartije od vrijednosti sa kojima se obavljaju novčane transakcije na tržištu novca su znači u principu diskontne hartije kojima se zasnivaju kupoprodajni odnosi na tržištu novca , prije svega :

- dvije poslovne banke; - jedne poslovne banke i  centralne banke;

- države i centralne banke;

- države i poslovne banke, i

- države i njenih organizacija,

Sve hartije od vrijednosti mogu se svrstati u tri osnovne grupe i to :

1. hartije od vrijednosti države ili posebnih paradržavnih institucija, kao što su : državne obveznice, državne mjenice i blagajnički zapisi;

2. hartije od vrijednosti CB kao što su blagajnički zapisi,

3.hartije od vrijednosti privatnog izdanja (firmi i dr.organizacija) kao što su : bankarski akcepti  i  privatni diskontni papiri raznih vrsta.

20. Državna obveznica i državni blagajnički zapisi

      Državne obveznice i  državni blagajnički zapisi su jedne od najvažnijih hartija od vrijednosti na tržištu novca. To su zapisi trezora Ministarstva finansija koji služe za kratkoročno finansiranje privremenih budžetskih deficita, ili refinansranje ranije izdatih državnih obveznica. Veoma su siguran izvor finansiranja jer se na strani emitenta nalazi državna blagajna. Stoga za investitore su vrlo atraktivan finansijski instrument.

Izdavanjem državnih obveznica država ostvaruje dva cilja.  Prvi, što prikuplja slobodna novčana sredstva od privrednih subjekata za svoje potrebe , tj za pokriće trenutnog budžetskog deficita.   Drugi,  država smanjuje ili eliminiše svoje zahtjeve za kreditom kod CB čime se otklanja mogućnost deficita u budžetu.

Državna obveznica , na svom blanketu, mora da sadrži elemente i obilježja koji je čine hartijom od vrijednosti i to

- naziv izdavača;  -  reg.br.obveznice;   -  kamatnu ,  odnosno diskontnu stopu;   -  nominalni iznos na koji obveznica glasi;  - zakonska osnova po kojoj se obveznica izdaje;  -  rok dospijeća;  - mjesto isplate; - da li obveznica glasi na ime ili na donosioca,  i    - potpis izdavaoca obveznice.

Državne obveznice se emituju sa rokovima dospijeća od 90 do 180 dana. Emituju se kao hartije od vrijednosti gdje se prinos ostvaruje u isplati nominalne vrijednosti o dospjeću koja je veća od cijene koja je plaćena pri kupovini. Stopa prinosa se izračunava po formuli .

                NV  - CK             365  

           SP =   _______     x     _____    

                       CK                   BD                      

     Gdje je:o sp  = stopa prinosa za godinu;

o nv  = nom.vrij. koja se isplaćuje;

o ck  = cijena kupovine, i

            bd = broj dana dospijeća.

21. Blagajnički zapis centralne banke

Blagajnički zapis (BZ)  CB predstavlja instrument pomoću koga

CB ostvaruje ciljeve politike otvorenog tržišta,  MKP  i  politike stabilnog

novca. Prodajući i kupujući svoje blagajničke zapise CB na jednoj strani

reguliše optimalnu novčanu masu, a na drugoj strani usklađuje ponudu i

tražnju, pa prema tome i cijenu novca na tržištu novca  .Na taj način se

obezbjeđuje optimalna likvidnost ukupnog bankarskog i finansijskog sistema

zemlje. Blagajnički zapis CB se razlikuje od BZ  države i PB.  Njime, neke razvijenije

zemlje, npr. Njemačka, izdaju  “beskamatni blagajnički zapis” radi

obezbjeđivanja sredstava za pokriće tekućeg buđžetskog deficita, tj za iste

namjene za koje izdaju se državne obveznice.  Na taj način povećava se

tražnja za ovim vrijednosnim papirom.   BZ    je prenosiva potvrda  banke izdavaoca,koja glasi na određeni novčani iznos deponovan kod nje sa određenim rokom dospijeća obično 1 do12 mjeseci, sa određenom kamatom.Blagajnički zapis centralne banke

    -  mora na svom blanketu  da ima sledeće elemente : Serijski broj; -  naziv CB izdavaoca;  - oznaku da je “Blagajnički

zapis”;

Mjesto i datum izdavanja,nominalni iznos i oznaku da glasi na donosioca;

Kamatnu ili diskontnu stopu; - datum dospijeća; -potpis guvernera CB. Izdaju se na rok od 7 do 90 dana.

Tekst BZ u principu treba da glasi :

Dana 20.11.2006. g.  Centralna banka Sarajevo, platiće donosiocu ovog blagajničkog zapisa  1.000 KM, slovima : hiljaduKM;

Plativo u __________, kod centralne banke.

22. Bankarska potvrda o depozitu – Depozitni certifikat

Depozitni certifikat predstavlja hartiju od vrijednosti koju

izdaju poslovne banke.  Novijeg  je datuma.  Prvi  put  je

emitovana u SAD 1960.god. To je bankarska potvrda koja

glasi na donosioca, sa tačnim rokom i  kamatom.

Emisiju depozitnog certifikata  vrši  PB, a kupci su pravna

i fizička lica.   Mora da sadrži obavezne elemente :

- broj i oznaku da je depozitni certifika; - naziv banke koja ga je izdala i datum i mjesto izdavanja; - iznos na koji je emitovan;- oznaku da glasi na donosioca; - rok dospijeća i kamatnu stopu;  - zakonsku regulativu i potpis ovlašćene banke.

Depozitni certifikat u odnosu na obični oročeni depozit ima određenih prednosti i nedostataka.

Prednosti su:

-jednostavnost prenosivosti sa jednog na drugog vlasnika;

-daleko većem stepenu likvidnosti; - većoj mogućnosti da se

sredstva deponuju po višoj kamatnoj stopi, ukoliko je

ograničena kamatna stopa na depozite oročena na kraći rok;

-postojanje  manjeg rizika za uložena sredstva i  jednostranom

prenosu prava svojine prostom predajom iz ruke u ruku.

Nedostaci  :  - veći troškovi; - nešto niža kamatna stopa u odnosu na neke druge oročen depozite.23. Bankarski  akcept

Bankarski akcept   ili kako se često naziva akcept menične trate je kratkoročna hartija od vrijednosti  komercijalnog  karaktera, koja samo pod određenim uslovima koje odredi CB može biti hartija od vrijednosti tržišta novca.

Kao jedan od oblika komercijalne mjenice, bankarski akcept, uvijek glasi na vrijednost komercijalnog posla uvećanu za kamatu do dospijeća roka, odnosno do roka naplate mjeničnog iznosa. Jedna je od najstarijih hartija od vrijednosti.

Osnovna funkcija bankarskog akcepta je sadržana u mogućnosti banke da kreditira određeni posao svoga komitenta iz tuđih izvora novčanih sredstava, najčešće iz sredstava CB. Tuđa sredstva se obezbjeđuju reskontom meničnog akcepta kod druge PB ili kod CB. Na taj način banka dobija novčana sredstva u visini diskontovane nominalne vrijednosti – najčešće do 90 dana. Bankarski akcept glasi na ime i može se prenositi samo cesijom.

On mora da sadrži : neopozivu naredbu da se isplati određena suma novca; ime osobe koja treba da izvrši plaćanje; mjesto plaćanja; ime lica kome ili po čijoj naredbi treba da se izvrši plaćanje; datum i  mjesto izdavanja ; potpis izdavaoca; oznaku akcepta; ime akceptanta, datum i mjesto akcepta; potpis akceptanta i oznaku i elemente trgovinske transakcije.

Kako se kreira bankarski akcept ? Uvoznik pribavlja akreditiv od svoje banke i sa poruđžbinom ga dostavlja izvozniku i njegovoj banci. Izvoznik, po prijemu porudžbine i potvrde o prispijeću akreditiva, vrši isporuku robe kupcu. Dokumenta o isporuci proslijeđuje i kreira trasiranu mjenicu (neovjereni bankarski akcept), po naredbi ( na donosioca) sa dospijećem koje koincidira sa predviđenim prijemom robe od strane uvoznika. Mjenica (neovjereni bankarski akcept) ovjerom kod banke uvoznika postaje efektivan bankarski akcept i vraća se banci uvoznika. Banka uvoznika može sačekati dospijeće ili, uz pravičan diskont, prodati prije dospijeća bankarski akcept na sekundarnom tržištu i isplatiti izvoznika. Prijemom isporuke uvoznik vrši plaćanje svojoj banci koja time stiče sredstva za isplatu bankarskog akcepta o njegovom dospijeću.

Suština bankarskog akcepta je u tome što banka izvoznika može da povuče pripadajuća sredstva i prije roka dospijeća prodajom akcepta na sekundarnom tržištu uz odgovarajući diskont.Tako banka izvoznika može da kreditira određeni posao svoga komitenta i bez angažovanja svojih sredstava.Krajnji imaoc bankarskog akcepta o roku dospijeća ima pravo na potraživanje u odnosu na banku uvoznika.

24. Tehnologija rada na tržištu novca-obuhvata :1. Organizaciju rada na tržištu novca kod pojedinih učesnika;

2. Bankarske operacije na tržištu dnevnog i terminskog novca, i

3. bankarske operacije na primarnom i sekundarnom tržištu hartija od     vrijednosti tržišta novca.

1. ORGANIZACIJA  RADA

     Svaki od učesnika na trž.novca mora da ima u okviru svoje finansijske institucije  poseban organizacioni dio koji se isključivo bavi novčanim transakcijama tzv. “ Organizacioni dio sredstava i njihovog disponiranja” ili jedinstveno “ Tržište novca”.

Dobrim radom ovoga dijela banke, obezbjeđuju se preduslovi za funkcionisanje banke u cjelini, a oni su :

a) dnevna ili časovna ažurnost ;

b) informaciona veza za evidenciju priliva i odliva sredstava;

c) savršeno disponiranje tim sredstvima u koordinaciji sa ostalim sektorima u banci,i donošenja najracionalnije i najoptimalnije odluke o plasmanu viška i nabavci manjka novčanih sredstava.

2. Bankarske operacije na tržištu dnevnog i terminskog novca

    Transakcije između jedne poslovne banke sa drugom poslovnom bankom ili jedne PB sa CB. svode se na pregovore dilera o visini iznosa koji se kupuje odnosno prodaje, roku na koji se novac uzima ili nudi i kamatnoj stopi.

Primjer : Banka “A” mora da plati 110.000 KM za svoje klijente. Istog dana na svom ŽR sa očekivanim prilivom ima 100.000 KM. Manjak novca od 10.000 KM banka mora da kupi. To može uraditi kupovinom od banke “B” na tržištu dnevnog novca po ugovorenoj kamatnoj stopi koja toga dana važi na tržištu novca.

3. Posebne operacije sa hartijama od vrijednosti tržišta novca -  obuhvataju :

a) prvu ili primarnu emisiju, odnosno plasman ili prodaju hartija od vrijednosti. TN na tzv. primarnom tržištu novca, i 

b) poslovne operacije vezane za drugu ili svaku dalju kupoprodaju hartija od vrijednosti TN, tzv. sekundarno tržište.   

Primarno tržište HV TN je dio TN koje obuhvata ukupnost poslovnih operacija CB i ostalih učesnika na TN prilikom prve prodaje HV, državnih obveznica i blagajničkih zapisa CB , kao i prve prodaje HV  PB i drugih učesnika na tržištu novca : depozitnog certifikata; bankarskog akcepta itd.

Sekundarno tržište vrijednosnih papira – predstavlja tržište  gdje se ponovo vrši prodaja ili promet već emitovanih dugoročnih vrijedosnih papira.

Poslovne operacije sa hartijama od vrijednosti javno-pravnog sektora : državnih obveznica i blagajničkih zapisa

CB prodaje ove HV PB ili nekim drugim ovlašćenim učesnicima na tržištu novca. Prodaja se vrši na način i pod uslovima koji utvrđuje CB.

5. Poslovne operacije sa HV privatnog karaktera  na TN : Depozitni certifikati, bankarskih akcepata itd.

PB  ili neki drugi ovlašćeni učesnik na TN , prodaje hartije od vrijednosti, a CB ili  druge PB odnosno drugi učesnici na primarnom TN kupuju te HV. Nastavak Tržišna cijene -  Primjer

N – Nominalna vrijednost = 1.000  KM,

P -  Kamatna stopa  = 18 % godišnje ;

T -  dan prve prodaje.............................. 30.03.2004.god.;

  -  dan dospijeća.................................. 30.01.2005.god.;  ( 300 dana)

V – dan kupoprodaje.............................. 01.09. 2004.god.

D -  diskontna stopa = 16 %.

Tc ( 01.09.2004.)   =   1.075 KM. Kamata od 30.03.2004. do 30.01.2005g.  K = ( N x p x t) : 36.000; K=

(1.000 x 18x 300) : 36.000 = 150 KM.

Vrijednost hartije od vrijednosti na dan 30.01.2005 : 1.000 + 150 = 1.150 KM.

Diskont ( novčani iznos koji pripada kupcu)  = 75 KM,a Tc=1.075KM.

Tc=(N+d):(1+dxv) : 36.000 = 1.150 : (1+16 x 150) : 36.000 = 930 KM.25. Kamata  kao cijena novca

Štaje kamata ?

         Kamata je cijena pozajmljenog novca. Kamata je “iracionalni” oblik cijene. Nije jednaka cijeni koja se

pozajmljuje nego samo njenom dijelu.

Teorije kamata Teorija likvidnosti :  Vlasnik novca se privremeno odriče od potrošnje

toga novca, ustupajući ga drugom na određeno vrijeme.

         Za to dobija određenu naknadu – kamatu. Marksova teorija – kamata je cijena zajmovnog kapitala i to njegove

produktivne upotrebe. Vraća se iz ostvarenog bruto profita.

        Primjer :  100.000 KM;   kamata 5%;  Iznos kamate =5.000 KM.

        100.000 KM; prof.stopa 10%; bruto prihoda=10.000KM.Vrste kamatnih stopa

Kamate centralne banke

Eskontna stopa – predstavlja kamatnu stopu po kojoj CB odobrava kredite PB.

Lombardna stopa predstavlja kamatnu stopu  po kojoj CB na bazi zaloga hartija od vrijednosti daje  kredite za likvidnost poslovnim bankama.

Diskontna stopa – je stopa po kojoj CB prodaje ili kupuje  hartije od vrijednosti na TN.

Diskontna stopa je različita i zavisi od vrste hartije od vrijednosti , roka njihovog dospijeća kao i od situacije na

tržištu novca.

Eskontnu i lombardnu stopu CB javno objavljuje. Diskontnu stopu NE.

Ona je poznata tek nakon obavljanja transakcije sa HV na TN.

26.Ravnoteža ponude i tražnje novcaKretanja na tržištu novca

Povećanje ili smanjenje  ES  CB

Eskontna stopa CB je najvažniji faktor  koji djeluje na ponudu i tražnju novca na TN. S toga bilo kakva promjena ES ima poseban značaj na TN.

Povećanje ES  CB , poskupljuje novac, tj eskontne kredite. To se primjenjuje kada na tržištu novca dođe do povećanja količine novca u opticaju.  ( Sprečavanje inflacije).

Smanjene ES vrši se radi povećanja novčane tražnje i podizanja privredne aktivnosti.

tražnja ,  ponuda   ,  kamata.     

27. Pojmovno određenje tržišta kapitala

1. Šta se  podrazumijeva  pod samim kapitalom ?

Da li je to nekakva materijalna stvar, da li  je to novac, mašina, preduzeće ili nešto  drugo? Kao odgovor moglo bi se reći da nijedna materijalna stvar sama za sebe nije i ne može biti kapital. Oni u određenim društveno – ekonomskim odnosima postaju kapital.

Ustvari, kapital je društveni odnos proizvodnje koji omogućava da se materijalna stvar, materijalno dobro stalno uvećava ili samooplođuje.

Izraženo uvidu formule kapital je :  N  -  R  -  N1  ( višak  vrijednosti ).

To znači , da ulaganje novca mora obezbijediti njegovo uvećanje: N=N+m. Primjer: Izvršena je nabavka

robe u vrijednosti od 10.000 KM. Roba je prodata za 11.000 KM.  Razlika od 1.000 KM predstavlja

uvećanje ,  tj    K A P I T A L. 

Tržište kapitala Tržište kapitala – je skup institucija, finansijskih instrumenata i

mehanizama pomoću kojih se novčana sredstva nude i traže dugoročno.To je specijalnizovano tržište na kome se trguje dugoročnim novčanim sredstvima-kapitalom i dugoročnim vrijednosnim papirima. Shodno tome, kada su nekome potrebna investiciona sredsta on ih može obezbijediti na tržištu kapitala emitujući obveznice ( zajmovni kapital), ili emitujući akcije ( akcijski kapital). 

Tržište kapitala :  1) tržište kredita, i 2) trž. Vrijednosnih papira.

1) Trž.kredita :   a) kred.investciono i   b) hipotekarno tržište.

2) Trž.vrij.papira :   a) Trž.obveznica i    b) Trž. Akcija.

28. Vrste tržišta kapitala Kreditno-inv.trž. je trž. na kome  se nude i traže sredstva za

investicije(duži period). Tu se pojavljuju banke, preduzeća i dr. finansijski subjekti, zavodi za osiguranje , investicioni fondovi itd.

Hipotekarno tržište – kapital se koristi u formi hipotekarnih kredita.

Tržište hartija od vrijednosti dugoročnog karaktera ili tržište efekata,predstavlja specifičan oblik TK . Javlja se kao

         -  primarno, ili  emisiono, i

         - sekundarno tržište.

Primarno TK odnosi se na prvu emisiju efekata, tj hartija od vrijed. ,i to . Obveznica i akcija. Cilj- pribavljanje , prvenstveno novčanih sredstva.

Sekundarno TK odnosi se na kasniju kupovinu  i  prodaju ranije emitovanih hartija od vrijednosti na primarnom tržištu.

29. Emisije hartija od vrijednosti Direktna,    2. Indirektna, i  3.  Interna emisija.

Direktna emisija : emitent vrijedn.papira i investitor su u direktnoj vezi bez posrednika (banke),

Indirektna emisija  - obavezno posredovanje banke;

Interna emisija - vrši se kada se emisija vrši na osnovu dobiti stvorene u preduzeću.  Dividenda se ne isplaćuje u gotovom,već se emituju dividendne akcije.

Sa aspekta mjesta na kome se obavljaju operacije sa HV, TK predstavlja jedinstvo:

       a) Berzanskog prometa i  b) vanberzanskog prometa. Berzanski promet – predstavlja ukupnost transakcija  na službenom

dijelu berze HV, odnosno efekata,kao instituciji TK.

Vanberzanski promet – predstavlja tržište transakcije sa HV koje se realizuju van sl.dijela berze. Po svome obimu ovaj promet je veći od berzanskog

.Ostvaruje se :

- u okviru berzanskog poslovnog prostora, na svim mjestima  i u svim prostorijama koje su van onih koje se smatraju službenim;

- u bankama i drugim finansijskim posrednicima na tržištu kapitala i naziva se međubankarski promet HV TK ili tzv “ šalterpromet efekata”, i

- između učesnika na TK, direktno i neposredno van berze i banaka i naziva se slobodnim prometom HV ili “ telefonski promet efekata”.

30. Kapital i njegovi vlasnici

   1.   Izvori kapitala :

a)  Štednja kao izvor kapitala : Kapital je odložena potrošnja na rok duži    od jedne godine. Osnovni motiv odlaganja potrošnje je adekvatnije trošenje  u narednom periodu. To je i osnov za uspješno funkcionisanje tržišta kapitala. Dakle, štednjom se proizvodi kapital.

    Vremenski rok odlaganja trošenja sredstava zavisi od:

1. stope ostatka LD  i  Akumulacije;

2. stope očekivanog prihoda u narednom periodu;

3. stepena razvijenosti instrumenata za stimulisanje odlaganja trošenja, odnosno štednje, i

4. stepena razvijenosti i uspješnog funkcionisanja sekundarnog tržišta hartija od vrijednosti.1.  Stopa  ostatka  LD (plate )  i  akumulacije            

D  =  P  +  Š   Veća štednja  -  veća je i  mogućnost da će i vremenski period odlaganja potrošnje biti duži od 12 mjeseci.

D = 1.000 KM ;   P = 600 KM ;  Š = 400 KM. U toku godine iznos od 400 KM tj. štednje se potroši.  Je li ostvaren kapital ?  NE !

Š = 400 KM. U toku godine potroši se 300  KM. Ostalo je 100 KM. Iznos od 100  KM  predstavlja  kapital.

2. Stopa očekivanog  prihoda ,  ili visina prihoda koja se očekuje u narednom periodu kao naknada za odloženo trošenje, tj štednju, ako je veća , biće i dužina roka odlaganja trošenja veća od 12 mjeseci i obrnuto.

3. Stepen razvijenosti instr. za odlaganje trošenja,tj. štednje, predstavlja razvijenost bankarsko- finansijskog sektora, posebno funkcionisanja sekundarnog tržišta hartija od vrijednosti, jer ono direktno određuje dužinu roka odlaganja trošenja.

31. Transformacija novca  kao  izvor  kapitala  Suština je  u “prerađivačkoj” funkciji bankarsko – finansijskog

sektora, da štednju,  čiji je rok odlaganja trošenja kraći od 12 mjeseci transformiše na rok duži od 12 meseci. Ovo je motiv svake banke jer na taj način obezbijeđuje veće prihode. Na taj način, uporedo sa ličnom  koristi, banka obezbijeđuje korist i za ukupni privredni sistem, jer značajnim iznosima kapitala omogućava uspješno funkcionisanje tržišta kapitala.

Ukupan iznos kapitala formiran iz  navedena dva izvora predstavlja ponudu TK.

Vlasnici štednje su učesnici na TK, a  oni su : pojedinci ;  privredni subjekti ;  državni  ili  paradžavni subjekti, institucije i organizacije svih vrsta  i bankarsko – fin. Institucije svih oblika  i vrsta.

32. Korisnici kapitala                

Korisnici kapitala   su :

pojedinci ;  -  privredni subjekti svih oblika ;  -  državne  ili paradržavne  institucije i organizacije,  i  bankarsko -  finansijske organizacije svih oblika i vrsta .

Pojedinci – pri korišćenju hipotekarnih – stambenih kredita ;

    Privredni subjekti , kao i svi oblici drž. i paradržavnih inst. i org. Mogu biti korisnici kapitala u svim njegovim pojavnim formama.

    Bank. Fin. Organizacije mogu se javiti u trostrukoj ulozi :  -  kao  korisnici kapitala u svoje ime i za svoj račun ;  -  kao korisnici kapitala u svoje ime a za tuđi račun,  i kao korisnici kapitala u tuđe ime i za tuđi račun.

     Ukupan iznos kapitala koji se traži na TK čini tražnju kapitala.

  33. Oblici  korišćenja  kapitala                 

    Svi oblici  kapitala mogu se grupisati  u dviie grupe :

     1.  Oblik  zajmovnog kapitala, i

      2. Oblik  akcijskog  kapitala.

Zajmovni kapital :  Vlasnik kapitala je povjerilac,  a  dužnik je korisnik kapitala.

Zajmovni kapital se može pojaviti u formi :  a)  Investicionog kredita;

    b)  Hipotekarnog kredita, i  c)  Dugoročnog  zajma .

    Dugoročni zajam je dugorpčni kredit obezbijeđen emisijom dugoročnih hartija od vrijednosti.

34. HARTIJE OD  VRIJEDNOSTI NA TRŽIŠTU KAPITALA                       

Tržišni  materijal                    

  Hartije od vrijednost se nazivaju -  EFEKTI.  Sveukupnost  HV  ili  efekata  koji su u funkciji tržišta kapitala čini tržišni materijal TK. To su u stvari oni efekti putem kojih se formira i realizuje ponuda i tražnja na TK.

1. Pojam hartije od vrijednosti

Hartija od vrijednosti  je pismeni dokument ili isprava koja imaocu iste daje određeno imovinsko pravo

Koje se može koristiti samo pod uslovom zakonsog vlasništva nad tom hartijom od vrijednosti. To je

dokument koji mora da ispunja određene uslove i to :

-  da je pismena isprava;  -  da je u toj  pismenoj ispravi određeno imovinsko  ili lično pravo i da je  korišćenje i ostvarivanje tog prava veoma jasno uslovljeno zakonskim vlasništvom – posjedovanjem te hartije od vrijednosti.

Bitni elementi hartije od vrijednosti 

   Da bi se jedna pismena isprava mogla smatrati hartijom od vrijednosti, neophodno je da na svom blanketu ima slijedeće elemente :

1. naziv hartije od vrijednosti ;

2. naziv i sjedište izdavaoca HV;

3. tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti ,

4. naziv firme ili ime lica na koje HV glasi;

5. mjesto i datum izdavanja i serijski broj;

6. potpis izdavaoca HV.         

35. Vrste hartija od vrijednosti     Akcija ;

Obveznica;

Blagajnički zapis;

Komercijalni zapis;

Bankarska potvrda o depozitu ( depozitni certifikat);

6.    Bankarski akcept

36. AKCIJA i akcijski kapital                   

   Akcija je hartija od vrijednosti  koja glasi na dio akcionarskog kapitala. Varijabilnog je karaktera, što znači da vlasniku ne obezbijeđuje unaprijed poznat, niti zagarantovan prihod. Prihod je isključivo zavisan i uslovljen rezultatima rada privrednog subjekta koji je do sopstvenog kapitala došao upravo emisijom tih efekata. Osim toga, visina prihoda, bez obzira na ostvarene rezultate rada,zavisna je i od odluke skupštine svih vlasnika akcije.  Iz tih razloga prihod može biti različit od jednog do drugog obračunskog perioda.

    Akcija simbolizuje vlasništvo :  a)  nad određenim dijelom kapitala; i

    b)  nad određenim dijelom imovine ( suvlasništvo ).

Posmatrano sa aspekta vlasništva nad imovinom jednog privrednog subjekta postoji veliki broj organizacionih formi i oblika putem kojih se vrši osnivanje i rad privrednih subjekata. Najznačajniji su : akcionarska  i suvlasnička društva.

Akcionarska društva predstavljaju privredne subjekte koja su upisana u sudski registar sa tačno određenim iznosom osnivačkog – akcionarskog kapitala, uplaćenog od strane akcionara – vlasnika. Dakle, osnivanje AD se ostvaruje emisijom i plasmanom akcija.

Suvlasnička društva predstavljaju takve privredne subjekte kod kojih je u registar privrednih subjekata upisana imovina svakog od suvlasnika posebno bez obzira na način i oblik tog učešća. To dalje znači da obaveza uplate učešća ne mora biti izvršena samo uplatom u

kapitalu što je slučaj od AD, već može biti izvršena i unošenjem određene imovine ( zemljišta, osnovnih sredstava itd.

Akcijski kapital – pribavljanje slobodnih sredstava na FT i njihovo angažovanje u rentabilnije svrhe .

                             Vrste akcija                        

1.  Akcija na donosioca i na ime;

2. Akcija sa nominalnom vrijednošću i bez nom.vrijednosti;

3. Obične i povlašćene akcije ;

4. Akcije sa garantovanom dividendom i bez garant.dividende;

5. Akcije koje daju veći broj glasova, sa ograničenim pravom glasa,  bez prava glasa i sa kumulativnim pravom glasa;

6. Konvertibilne akcije;

7. Akcije sa odloženim plaćanjem dividende;

8. Otvorene i zatvorene akcije, i

9 Nove akcije.

1. Akcije koje glase na donosioca i na ime ,- kriterij vlasništvo;

Vlasnik akcije koja glasi na donosioca, za isplatu dividende mora uz zahtjev za isplatu da podnese i odgovarajući kupon za dividendu koja dospijeva.

Akcija koja glasi na ime,vlasnik akcije mora biti unijet u popisnu knjigu AD.Prenos prava vlasništva vrši se indosiranjem tih prava na novog vlasnika i upisom prenosa u  knjigu akcionarskog društva. U mnogim zemljama akcije na ime su zakonska obaveza us slučaju da iznos akcije nije u punom iznosu isplaćen.

Obične akcije  predstavljaju onu vrstu  akcija koje vlasniku iste 

garantuju ostvarivanje i realizaciju svih materijalnih i nematerijalnih

     prava iz akcije.  

Povlašćene ili preferencijalne akcije – dividenda je unaprijed određena

tj. poznata, a samim tim garantovana.                                                                 

Konvertibilne akcije su akcije koje mogu biti zamjenjive, prema želji vlasnika;

Akcije sa odloženim plaćanjem dividendi su akcije kod kojih se

unaprijed utvrdi rok u  kojem se neće isplaćivati dividenda. Poslije toga

  roka dividenda se konventira u obične akcije.

Otvorene  - sve akcije  određene za kupovinu i prodaju na zatvorenom

  tržištu. Zatvorene- kupovina i prodaju u postojećem ADOsnovne razlike između akcije i obveznice  

1. Obveznica je za emitenta efekata dužničkog karaktera , a akcija vlasničkog karaktera,

2. Obveznica se stiče u posjed isplatom u gotovu ukupne kupoprodajne cijene, a akcija se može steći uplatom u gotovu,

3. Akcije se na tržištu mogu prodavati po nominalnoj cijeni, nešto ispod ili iznad nominalne cijene što nije karakteristika za obveznice,

4. Obveznica, čiji kurs u principu zavisi od kamate na tržištu novca i kapitala,ne obezbijeđuje vlasnika od poslijedica inflacije dok akcija da.

    37. Instrumenti tržišta kapitala          1. Obveznice,

2. Dionice,

3. Fjučersi,

4. Opcije,

5. Varanti, i

6. Swap ( swap  ugovori)

Obveznice-izdavalac se obavezuje da će izvršiti isplatu iznosa navedenog u obveznici donosiocu.     

Emisijom OBVEZNICA pribavljaju se dugoročna sredstva na određeni rok. Stvara se kreditni dužničko – povjerilački odnos, pa je obveznica kreditni dug.vrij. papir sa unaprijed utvrđenim rokom dospijeća kojim je dug podijeljen u jednake dijelove. Unutar toga roka obveznica se može prenositi i vršiti njena kupoprodaja.

Obveznica ima :  Plašt  i   Talon.

Plašt : Suština fin.odnosa između emit. i vlasnika.  Talon : Ostvaruje se periodična naplata.

Dionica                 

... je dokumenat o uloženim sredstvima preduzeće. Na osnovu nje vlasnik ili donosioc iste, ima odgovarajuća prava, proporcionalna iznosu sredstava uloženih u vlasničku glavnicu preduzeća. Prava proizilaze iz bitnih elemenata dionice:

   a) fiksnog iznosa naznačenog u samoj dionici;

   b) vrste dionice;

   c) rokovima isplate dividendi.

Prava mogu biti materijalnog i nematerijalnog karaktera.

   Materijalna prava : - pravo  u ostvarenoj dobiti;

   - pravo prvog otkupa novo emitiranih dionica;

  -  pravo na proporcionalni dio likvidacione mase u slučaju likvidacije preduzeća .

Nematerijalna prava                                                                 Pravo učešća u radu skupštine dioničara ;

Pravo dobijanja svih poslovnih informacija, i

Pravo kontrole poslovanja preduzeća uvidom u poslovne knjige.

   Prava se ostvaruju individualno u zavisnosti od broja dionica. Zatim, kolektivno ili preko izabranih menadžera preduzeća.

U skladu sa brojem  dionica isplaćuje se i dividenda (osnovni motiv).

Dionice su instrumenti pomoću kojih preduzeće (korporacija) obezbijeđuje

potrebna novčana sredstva za svoje poslovanje i za svoj razvoj. To su vrij.papiri koji nemaju određeni rok dospijeća. 

Vrste dionica                      

Krterij :

Prava  :  obične  i  prefercijalne dionice;

Vlasništva  :  dionice na ime  i  na donosioca;

Garancija dividende : garantvane  i negarantovane dionice;

Prava kupovine  :  otvorene  i zatvorene dionice, i

Redoslijed izdavanja : dionica  prve , druge  i  n-te  emisije.

Fjučersi

Standarizovani ugovori o kupoprodaji vrijednosnih papira

Bitni elementi : predmet  - količina fin.instr, (prven.obveznica)

    vrijeme – budući tačno utvrđen dan;  cijena  - ugovorena;

    zaključenje ugovora – direktno  i  indirektno

Suština : Ugovor se zaključuje “danas”. Razmjena neke robe (vrijed .papira,valuta, roba,) izvršiće se u budućnosti, na tačno određen dan, i po tačno utvrđenoj cijeni.  Ugovor se završava isporukom i plaćanjem. Cijene se upoređuju, i to cijena na dan sklapanja ugovora i tržišna cijena na ugovoreni dan. Kada cijene rastu kupac ostvaruje profit. Obratno, kada cijene padaju profit ostvaruje prodavac.

Cijena ugovorena = 100 KM;   Cijena tržišna = 95 KM;

     Prodavac je u dobitku.

OPCIJE

Su pisani , finansijski ugovori izdati prilikom emisije vrijednosnih papira, ili pak kasnije tokom emisije, tj na sekundarnom tržištu.

    Na osnovu ovih ugovora vrši se kupoprodaja vrijednosnih papira ili dobara u određenim iznosima, cijenama i vremenu.

    Opcije daju prava imaocu a ne stvaraju obavezu da se i realizuju. Njihova vrijednost povezana je sa vrijednošću dionica ili obveznica.

    Opcije su tzv. derivatni vrij.papiri kojim se može trgovati na TK. Na njihove cijene utiče niz faktora :

    - promjene tekuće cijene. Rast cijena povećava i cijenu opcije.

    - dužina vremena dospijeća opcije ( duži rok utiče na porast premija opcijskih ugvora);

    - visina dividende na obične dionice ( viša dividenda na obične dionice, niža vrijednost opcije);

    - sposobnost učesnika na tržištu da održavaju podešenu opciju

VARANTI

Varant predstavlja pravo koje se pridružje uz obveznicu i dionicu ( preferencijalnu),kje dopušta kupovinu običnih dionica. Izdaju se sa ciljem da se poveća atraktivnos emisije obveznica ili preferencijalnih dionica.

TRŽIŠTA  ZAMJENE  Pojavila su se u toku osamdesetih godina na eurotržištima. Suština : 

omogućuje se posuđivaču na jednom tržištu kapitala da ostvari pristup na drugom TK  putem  neog partnera u poslu razmjene.

   Naprimjer: Preduzeću iz BiH trebaju  EUR-i, a  preduzeću iz neke druge zemlje KM.

                  Z a m j e n e

             valuta                                           kamatnih stopa

            obična zamjena                              obična zamjena

            zamjena duga u razl.valutama         vanilla

Obična valutna zamjena -  razmjena različitih valuta;      

- Preduzeća emituju dug uz fiksnu kamatnu stopu valute koju neko od njih može obezbijediti. Poslije mogu zamijeniti iznose i pretpostaviti međusobnu obavezu za otplatuglavnice i kamate;

-Obična zamjena kamatnihstopa = plaćanja kamata po fiksnoj stopi zamjenjuju se za plaćanja po varijabilnoj stopi ;

- Vanilla = jedan posuđivač emituje dug po fiksnoj kamatnoj stopi, a drugi posuđuje po varijabiloj stopi i nakon toga zamijenjuju svoja plaćanja.

Tipovi zamjena :  a)  terminske i otplatne, opcije na zamjenu,

zamjene sa pozivom i zamjene vezane za ndeks.

38. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA     

U svim zemljama u kojima postoji i radi TK, učesnici su :

1. Investitori, vlasnici kapitala u ulozi prodavaca ;

2. Preduzetnici, korisnici kapitala u ulozi kupaca ;

3. Posrednici u formi banaka i drugih bankarskih organizacija, specijaliz.

Fin. Institucija kao i berzi,  i

4. Država  u  ulozi regulatora  i  kontrolora.

1. Investitori – imaju primarno mjesto i značaj u odnosu na druge učesnike. Oni su istovremeno i vlasnici kapitala. Njihov kapital je osnov stvaranje nove nacionalne vrijednosti, bogatstva i prosperiteta.

   Zaštita interesa investitora je ključno pitanje na TK. Njegov interes treba  prvenstveno zaštiti od rizika koji dolazi od strane korisnika kapitala, od posrednika i od rizika povraćaja kapitala i naplate prihoda po osnovu kamate

39. Korisnici kapitala  kao učesnici na tržištu kapitala 

     Zaštita od korisnika kapitala ili njegovog posrednika ogleda se u informisanju investitora o svim pitanjima na TK. To obezbjeđuje donošenje odluke o prodaji kapitala čiji je vlasnik.

Zaštita inves. od  rizika naplate glavnice i kamate pretpostavlja postojanje regulative  tržišnog mehanizma koji investitoru garantuje povraćaj po osnovu kamate, ai samo u onim slučajevima kada je odluka investitora o izboru korisnika bila dobra, pa  njenoj realizaciji nije postojao rizik ulaganja. To se u savremenijim i razvijenijim tržišnim privredama postiže  efikasnom državnom i tržišnom regulativom i kontrolom.

Najvažniji instr. zaštite investitora i ostalih učesnika na TK  su:

Funkcionisanje savremenog i objektivnog sistema informisanja ;

Javni karakter berzanskih operacija ;

Javno objavljivanje svih informacija i odluka nadležnih organa;

40. POSREDNICI KAO UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA  Posmatrano kvalitativno, posrednici zauzimaju najvažnije mjesto na

TK. U njih spadaju:

-banke i druge bankarske organizacije kao posrednici između investitora i korisnika kapitala,

-investicioni fondovi i druge fin. inst. kao institucionalizovani posrednici investitora, i

- berze kao specijalizovane institucije TK.

Banke i dr. bank.organizacije – su najbrojniji i najvažniji učesnici na TK. Javljaju se  u ulozi : a) investitora, plasirajući svoj kapital na TK u svoje ime i za svoj račun;

  b) korisnika, uzimajući kapital od investitora u svoje ime i za svoj račun;

  c) komisonara, plasirajući kapital investitora u svoje ime a za njegov račun, i

  d) čistog posrednika obavljajući sve transakcije na TK u ime i za račun invetitora, odnosno korisnika kapitala.

Učešće banaka u kupnim tržišnim odnosima na TK kreće se od 40% do 90%.

Na TK  javljaju se :

- depozitnebanke ;  -  investicione;

- hipotekarne ,  i   -    univerzalne banke.

41. Uloga banka na trzistu kapitala

Uloga Depozitne ili komercijalne banke – na  svakom TK je realizacija njihove tzv “prerađivačke” funkcije, tj. sposobnosti za transformaciju novca u kapital. S toga njihov je rad zakonski regulisan i nalazi se pod kontrolom CB. Posebna pažnja je usmjerena na prikazivanju

štednje i depozita i plasmana sredstava iz njih, kao i pridržavanja koeficijenta plasmana prema strukturi izvora sredstava.

Tačno je određen procenat koliko se od štednje može plasirati na rok duži od  12 mjeseci. Tako npr. procentom se utvrđuje da jedna depozit banka može samo 30% od ukupnog iznosa štednje i depozita sa ročnošću od 6-12 mjeseci transformisati u kapital, ili 20% sa ročnošću 3-6 , 5%  ispod roka od 3 mjeseca.

Kada se utrdi ograničenje koeficijentom : ukupan plasman = 100.000 KM mora imati pokriće 80.000 KM iz dugoročnih izvora a 20.000 KM iz izvora na rok do 12 mjeseci  ( 4 : 1 ). Odnos utvrđuje CB. 

Investicione  banke             109 - su po obimu kapitala najveći učesik na TK. One na tržište izlaze sa

sredstvima koja predstavljaju kapital. U odnosu na depozitne banke one nemaju razuđenu mrežu svojih filijala. Stoga na sekundarnom TK njihova uloga je znatno manja u odnosu na dep.banke.

Hipotekarne banke se pojavljuju u ulozi investitora, korisnika kapitala, ili posrednika. Njihov ukupni plasman je pokriven hipotekom nekretnine. S toga od posebnog su značaja za stvaranje uslova za razvoj gradova  sa aspekta stambenog , infrastrukturnog i poslovnog prostora , uređenja i korišćenja gradskog i dugog zemljišta. Samim tim služe za ostvarivanje ciljeva socijalne politike vezane za stambenu i komunalnu djelatnost.

Univerzalne  banke                 - su proizvod savremenog kretanja na bankarsko-finansijskom

sektoru. Nastale se kao rezultat negativnih pojava banaka klasičnog tipa, posebno depoz. i inves.ba.

Posebnu pažnju posvjećuju jačanju vlastitog kapitala sopstvenim emisijama HV i povećanju likvidne rezerve. Imaju razuđenu mrežu svojih filijala.

Štedionice su spec.fin. org. Stoga i njihova uloga na TK je nešto drugačija u odnosu na banke. Osnivaju ih država ili najčešće opština.

Uloga na TK  se sastoji u :

   -  mobilizaciji kapitala putem izdavanja –emitovanja sopstvenih ili najčešće komunalih HV-efekata, zajmovnog karaktera na kom području ostvaruju velike rezultate.

  - plasiranju mobilisanog kapitala svojim komitentima;

- transformaciji novca u kapital pri čemu bilježe veliki rezultat, čak veći i od depozitnih banaka, jer imaju veliki broj svojih filijala;

  - značajnom obimu transakcija na sekundarnom tržištu.

Šteditnokreditne zadrge -                            

Predstavljaju ban.orga. od značaja za svoje osnivače. Najznačajnije su štedno-stambene zadruge. Imaju veliki kapital sakupljen os svojih štediša. Upravo oni se i kreditiraju, prvenstveno radi ostvarivanja stambene i socijalne politike. Na TK učestvuju sa svojim kapitalom na strani ponude. Imaju određene poreske beneficije što im daje određene prednosti kao učesniku na TK.

42. Uloga investicionih fondova i dr. Fin. institucijama

Investicioni fondovi i druge finansijske institucije kao učesnici na tržištu kapitala

1. Investicioni fondovi- nastali su uslijed brzog razvoja TK u ind.raz. zemljama (SAD,Japan). Ipak, prvi oblici se susreću u Belgiji, a početkom ovoga vijeka u Engleskoj. Dotadašnji bankarski sektor postao je kočnica daljeg razvoja tržišnih odnosa i TK uopšte. Njihovim osnivanjem upotpunjenja je struktura ban.fin.sektora. Povećana je konkurentnost. Ostvaren je savremeni pristup tržišnim transakcijama što je dovelo do naglog razvoja TK.

U zavisnosti od org. formi i karaktera, investicioni fondovi mogu biti : zatvorenog i otvorenog tipa i državni investicioni fondovi.

Inv.fond zatvorenog tipa – osniva se emisijom akcija koje garantuju njihovim vlasnicima sva prava koja akcija u sebi  sadrži. Ima naziv “zatvroren” jer je unovčavanje akcije moguće jedino na sekundarnom tržištu.

Investicioni fondovi otvorenog tipa    - se osniva sa ciljem da vlasnik akcije može svakog momenta da

proda svoju akciju samom fondu i tako povuče nazad svoj uloženi kapital. To obezbjeđuje značajan razvoj fonda. Ujedno stiče se maks.povjerenje kod investitora. Istina, to stvara veliki rizik od nelikvidnosti,jer uzimajući u obzir obavezu o unovčljivosti akcija u svakom momentu, ovaj fond se izlaže riziku nelikvidnosti.

Državni investicioni fond je naročito pogodan za zemlje sa nedovoljno razvijenim TK, jer se smatra da je sa aspekta sigurnosti plasmana ovaj fond najpouzdaniji i najsigurniji. Obično je osnovan u formi fonda otvorenog tipa i predstavlja jednu od najvažnijih fin.inst. čijim učešćem se ostvaruje rad

TK na jednoj, i njegov stabilan prosperitet na drugoj strani.

Ciljevi koji se ostvaruju osnivanjem i funkcionisanjem IF su:

  - ključna uloga za stabilizaciju i razvoj tržišta;

- da dospije do pojedinaca sa neznatnim iznosom kapitala  pa čak i do onih koji nisu vidjeli berzu ili akciju, koju će koliko već sutra kupiti i koristti prava iz nje;

  - da mobiliše značajan tezaurisani kapital prodajući svoje akcije milionima sitnih investitora koji po prirodi stvari, ne mogu poznavati ili pak to ne

žele sva obiježja ponude. Pri tome se fond nalazi u ulozi zaštitnika njihovih interesa kao i garanta da su uslovi koje im fond nudi najpovoljniji i najsigurniji. Na taj način fond dolazi do ogromnog kapitala koga preko TK plasira na najbolji način;

- ostvarivanje elemenata socijalne politike u smislu da dolazi do bogaćenja velikog broja malih investitora. To se postiže izdvajanjem jednog dijela novoemitovanih akcija ( 10-20%) koje se mogu prodavati samo određenom sloju investitora, po nešto povoljnijim uslovima. Na taj načinveliki broj pojedinaca uvećava svoju imovinu kroz dividendu na akciji, putem povoljne cijene koštanja i kroz porast cijene akcije na sekundarnom tržištu, jer akcije fondova iz godine u godinu bilježe porast.

 

43. Osiguravajuća društva i penzioni fondovi Raspolažu sa ogromnim iznosom mobilisanog kapitala putem tzv

“automatske štednje” kojom se ostvaruju redovna plaćanja :

  - premije za socija. osiguranje i zaštitu, za fondove zdr.zaš., za nezaposlenost i sl.

  - premije za osiguranje života i imovine, za osiguravajuće fondove, i

  - za penziju ili rentu u penzione fondove.

   Ove institucije, s obzirom na automatizam i redovnost priliva kapitala su od velikog značaja za funkcionisanje TK, naročito u onim periodima kada zbog permanentno veće tražnje od ponude ispoljava tendenciju nervoze i napetosti.

Dakle, osnovna karakteristika ovih učesnika na TK,najkraće se može izraziti u kvalitetu kapitala sa kojim raspolažu na jednoj strani, i rokom plasmana tako automatski mobilisanog kapitala, na drugoj strani.

Osnovni oblik ulaganja kapitala je hipoteka  i  obveznica.

Ove institucije na TK nastupaju uglavnom u ulozi investitora, rjeđe u ulozi korisnika, a nikada kao čisti posrednici.

Ostale specijalizovane finansijske  institucije 1. Holding kompanije, korporacije i dr. oblici AD, koja imaju

sopstvenu fin. instituciju za obavljanje transakcija sa kapitalom;

2. Specijalizovane inst. za preuzimanje i plasman emisije i preprodaju efekata, i

3. Na hiljade privatnih brokerskih i posredničkih institucija i konsalting firmi koje imaju licencu za čisto posredovanje između invenstitora i korisnika kapitala tzv. agenata ili agencija.

1. Osnovni motiv Holding kompanija i dr. AD u principu nije zarada po svaku cijenu, već prije svega, fin.povezivanje privr.subj. iste ili slične djelatnosti, odnosno grane- horizontalni holding ili raznih privrednih subjekata koji u osnovi koriste istu sirovinu – vertikalni holding.

2. Specijalizovane inst. Za preuzimanje i plasman emisije i preprodaju efekata – osnovni motiv zarada. Ostvarivanje – na razlici u cijeni. Nastupaju uvijek u svoje ime i za svoj račun. Ponekad se i udržuju i tako nastupaju na TK izazivajući značajne oscilacije.

3. Privatne brokerske i posredničke institucije imaju specifičnu ulogu na TK jer nastupaju uvijek kao posrednici između investitora i korisnika kredita. Samim tim trž. transakcije obavljaju za tuđe ime i za tuđi račun, a nikada u svoje ime i za svoj račun.

Provizija je osnovni izvor prihoda. To određuje i veličinu ovih institucija. ( od jednog čovjeka-agenta sopstvene brok.kućr do brok. Saveza i kompanija.

 

44. Ostale specijalizovane finansijske institucije

BERZE EFEKATA  KAO  UČESNIK NA  TRŽIŠTU  KAPITALA

- postoje u svim zemljama gdje  postoji TK.  Osnovni cilj – da nakon  dnevne koncentracije ponude i tražnje  za kapitalom na jednom mjestu omogući :

   a) razmjenu ponude  sa  tražnjom na maks.mogućem kvalitativnom i kvant. Nivou,

   b) utvrđivanje tržišne vrijednosti efekata, a time i realne vrijednosti ukupne imovine i nacionalnog bogatstva, i

   c) stabilnost tržišnih uslova i odnosa u transakcijama sa kapitalom.  

45. DRŽAVA KAO UČESNIK NA  TK 

- javlja se  u ulozi  :

- investitora ;   -  korisnika ; - regulatora ;

- kontrolora .

46. Tržište kapitala  i  berze

Pojam berzi

Riječ “berza” : - potiče  od franc.riječi “bourse”-mjesto gdje su se sastajali trgovci početkom XV vijeka;  Nastale su sredinom XVI vijeka u Londonu , 1566- “Royal Exchanvaleurs” današnja “Stock Exchange” i  u Parizu 1563- “Bourse de valeurs”.

     Berza predstavlja organizovani prostor (tržište) na kojem se kupuje određena roba. To je poslovni objekat  gdje se kupuje i prodaje novac, hartije od vrijednosti, devize, i roba.

47. Pojam i vrste berze 

U zavisnosti od toga šta je predmet trgovine dijele se na :

    1. Efektne berze ;

    2. Novčane berze ;

    3. Devizne berze, i

    4. Robne ili produktivne

   

48. Berzanski poslovi i način poslovanja berze

Efektne  berze                             

- kupovina i prodaja finansijskog kapitala : akcija, obveznica, certifikata.

Efektne berze predstavljaju organizovani trž.mehanizam, inst. osposobljene za posjedovanje informacija o kretanju kurseva efekata što ima prvorazredan značaj za vođenje poslovne poltike svih subjekata. Stabilnost kretanja na berzi efekata: kurseva, ponude i tražnje ,je osnova stabilnosti cjelokupne ekonomije. To je ustvari tržiš. kapitala.

49. Mehanizam formiranja berzanskog kursa

Funkcija berze efekata je u tome da obezbijedi stalno tržište HV po prihvatljivim cijenama.

Efektne berze mogu biti : Terminske  i  Promptne.

Terminske – vrše se transakcije HV  , kojima se obaveze ne izvršavaju odmah   ( promptno), ili neposredno nakon zaključivanja ugovora, već naknadno, u utvrđenom roku,

Promptne berze efekata – poslovi  vezani za transakcije HV  se vrše dnevno. 

Novčane  berze             

Predstavljaju tržišne transakcije, tj. kupovinu i prodaju kratkoročnih novčanih sredstava i HV koje se kotiraju na trž.novca. Predmet kupovine i prodaje je

žiralni ili depozitni novac ( viškovi novca utvrđeni na određeni dan ili sat) i kratkoročnih HV koje emituje CB, ili ona proglasi takvim HV. To je primarno nov.trž. Na sek. trž. novca se vrši kupovina i prodaja svih hartija od vrijednosti.

Prednosti : Ponuda i tražnja su na jednom mjestu i u isto vrijeme, tako da je utvrđivanje cijene novca ( kamate)efikasnije i brže nego na drugim tržištima.

   Devizna berza           

- kupovina i prodaja deviznih sredstava. Na ovom trž. se usklađuje ponuda i tražnja deviza i utvrđuje devizni kurs, kao cijena deviza. Na dev. Tržištu sve transakcije vrše brokeri u tuđe ime i za tuđi račun. Međutim, mogu se  pojavljivati i dileri kao trgovci devizama.

  Na deviznim berzama se obavljaju prometni i terminski poslovi. Prometni poslovi se odnose na kupovinu i prodaju deviza odmah, ili najkasnije dva dana od obavljene operacije. Ovdje CB može po potrebi da interveniše u cilju zaštite deviznog kursa. Terminski poslovi se odnose na kupovinu i prodaju deviza na odloženi rok bez intervencije CB u cilju zaštite deviznog kursa.

 

50. Poslovanje na berzi

Berza se javlja kao centralna institucija ekonomskog mehanizma, preko koje pulsira ukupan privredni život. Ona predstavlja barometar stanja privrede i glavni indikator konjunkture nacionalne ekonomije. Preko berze se dobijaju brze informacije  o uzletu ili slabljenju konjunkture u privredi. Ona omogućava vlasnicima kapitala da svoj kapital  ulože unosno, a investitori (korporacije, država, banke i dr.) da dođu do svježeg kapitala. Trgovina se vodi dosta dinamično, a za laika potpuno nerazumljivo. Sporazumjevanje se vrši određenim gestovima ruku u dvorani, sa tačno utvrđenim signalima (otvorena šaka znači prodato, dlan okrenut licu –kupovinu akcija).Kupac, koji je želi da kupi akcije, odmah će biti obaviješten o transakciji. Vrijednost akcije će uplatiti za tri dana i proviziju brokeru. Akcije se ne dobijaju u ruke, već ostaju u nekom trezoru. Cijenu akcije određuje ponuda i tražnja i samog procesa kupovanja i prodaje. 51. Vanberzansko trgovanje hartijama od vrijednosti

Trgovanje se odvija legalno pored berzi. Pod vanberzanskim trgovanjem se podrazumijevaju sve operacije dugoročnih HV koje se odvijaju izvan zvanične berze. Ovde nema sala za trgovanje, nema tačno određenog mjesta gde bi se susretala ponuda i tražnja efekta. Na ovom tržištu dileri i brokeri u direktnim kontaktima, koristeći telefone, kompjutere i dr. stupaju u direktnu vezu  i vrše kupovinu i prodaju efekta. Ovaj oblik poslovanja je indirektno pod regulativom koja je donesena za berze.

Institucije u vanberzanskom sistemu:

-Brokerske i dilerske kuće,

-Investicione banke,

-Firme koje se bave garantovanjem ili distribucijom  nove emisije HV,

-Kuće specijalizovane za trgovanje obveznicama,

-Ostale institucije koje su dobile odobrenje promjene berzanskim propisima. 

52. Uloga banaka kod primarne emisije HV

U savremenoj tržišnoj privredi banke postaju direktni učesnici na tržištu kapitala, posebno u primarnoj i sekundarnoj  emisiji akcija. Posebno se odnosi na investicione banke. One savjetuju svoje klijente, vrše im razne administrativne poslove u procesu primarne emisije HV, kao i da vrše prodaju HV.

Kada se provjeri finansijska strana preduzeća, sklapa se ugovor između banke i emitenta. Banka dobija status organizatora emisije, pri čemu formira dve grupe: prva čini sindikat (konzorcijum) potpisnika emisije, druga se bavi prodajom HV.

Investiciona banka na osnovu ugovora preduzima sve operacije u vezi s plasmanom HV. Banka se javlja u ulozi garanta i organizatora prodaje, zbog čega ostvaruje značajan prihod na bazi provizije i eventualno nastalih kursnih razlika