R.GARAU

1113t�IJ�T 1998

Roger Garaudy Slučaj Izrael

Naslov originala: The case of Israel

(a study of po litica!) zionism­

SHOROUK INTERNATIONAL 1983

Copyright: Bemust

Za izdavača: Mustafa Bečirović

Prijevod: Azra Saračević

Lektor: Isnam Taljić

Dizajn naslovne strane: M.S. Štrika

DIP: ABC Fabulas

Štampa: Dom štampe Zenica

C!P Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 323.13(=924):299.2 341.218(569.4):327

GARAUDY, Roger

Slučaj Izrael studij političkog cionizma l Roger Gara Udy: /prijc\'od sa engleskog Azra Sarače,ić/. Zenica· BemusL 1997. 178 str. ; 21 cm

1:3ibliogratlja i bilješke uz kkst.

ISI:30i 9958725010

ROGER GARAUDY

v

SLUCAJ IZRAEL Studij političkog cionizma

Zenica, 1997.

"Časni Quds" (Jerusalem) je glavni grad Palestine i, nakon harema Mekke i Medine, treće časno mjesto svih muslimana svijeta. Prije njegove okupacije od strane cionističke tvorevine, koju danas službeno nazivaju "Izrael': muslimani su pohodili ovo mjesto prilikom putovanja na hadždž.

Danas je, nažalost, muslimanima zabranjena pos­jeta ovom časnom gradu i džamiji "Al-Aksa".

Zbog svog značaja kojeg ima kod muslimana i oku­pacije kojoj je izložen već dugi niz godina, Quds pred­stavlja jedno od najvažnijih pitanja muslimana, a po­sebno muslimanskih zemalja u regionu. Zbog toga se svake godine zadnjeg petka u mjesecu ramazanu obilježava međunarodni Dan Qudsa. Ta praksa datira još od ramazana 1979. g. To je pokušaj kojim se želi doprinijeti konačnom rješenju ovog problema. Ujed­no, ovaj dan simbolizira snažan i odlučan otpor svih potlačenih i ugnjetavanih protiv tlačitelja, ma ko oni bili, te doprinos istinskom poštivanju ljudskih prava u svijetu. To je poziv za razotkrivanje svih trikova i spletki koje stoje na putu konačnog rješenja ovog pro­blema.

Dan Qudsa je i dan islama i dan njegovog stupanja na svjetsku scenu događaja, kako bi konačno zauzeo svoje mjesto koje i zaslužuje i koje mu niko ne može osporiti.

Izdavač

5

Predgovor engleskom izdanju

Ima mnogo knjiga koje se bave ovim pitanjem - sa pozitivnog i negativnog stajališta, ali nikad neutralnog, čak i kad imaju takve pretenzije - i nesumnjivo će ih još biti. Ali sada, kad jedan od vodećih intelektualaca Francuske daje značajan doprinos rasvjetljavanju ovog pitanja, pravo je da se njegova knjiga učini dostupnom na engleskom jeziku.

Roger Garaudy se ne priklanja neutralnosti. On, naime, vjeruje da se državstvo Izraela - njegovo čuveno pravo na postojanje, koje bi palestinski Arapi trebalo da priznaju -zasniva na ogromnoj prijevari. On kaže: "Izrael ne posjeduje legitimitet - ni historijski, ni biblijski, ni pravni - u pogledu prostora na kojem je osnovan". Za njega je politički cionizam, koji je rođen jedva prije jednog stoljeća sa pojavom Theodora Herzla i njegove knjige Der Juden­staat (Židovska država), ne samo iskrivljavanje istine nego izdaje vjerskog cionizma i istinskog duhovnog poslanstva judaizma, kojeg Garaudy veliča. Bilo bezočno ili iskreno, ali uvijek nemilosrdno, sljedbenici Herzla iskorišćavali su ono što Garaudy zove "historijskim mitom" i "biblijskom izlikom" za zaposjedanje Palestine i izgon njenog stanov­ništva.

Sjećam se da sam jednom pitao jednog istaknutog izraelskog diplomatu i učenjaka na čemu se, po njegovom mišljenju, zasniva izraelska diplomacija. Odgovorio je: "Vrlo jednostavno. Na Starom zavjetu". Činjenica da je on sam, poput Herzla, bio ubijeđeni ateist ili, recimo, pretpostavka

7

R. Garaudy

da je izraelsku d iplomacij u trebalo provoditi , pnmJence, negdje među Hindusima i l i neznabošcima, koj i nemaju n i kakvog posebnog obzira prema Starom zavjetu, nije ga se dojmi la kao poteškoća. Golda Meir je riješi la cjelokupni problem kad je, svojom uobičajenom, žustrinom kazala: "Ova zemlja postoj i kao rezu ltat obećanja koje nam je dao sam Bog. Bi lo bi smiješno tražiti priznanje njene leg itimnosti " . Roger Garaudy ne pri hvata ovakve tvrdnje. On dokazuje da imamo pravo da se pitamo je l i to zaista bi lo Božija volja, budući da nam je njegove zapovijesti prenosio , često na kontrad iktoran i neubjedlj iv način , upravo narod koj i polaže pravo da bude nasljedn ik Njegove oporuke. Osim toga, i uz pretpostavku da je Bog uistinu dao takvo obećanje, Garaudy sumnja da su oni koj i danas vladaj u Palestinom pravi nasljednici . Stoga se bavi anal izom ne samo "bibl ijskog mita" nego i onog što on naziva "mitom historijskih prava" .

Argumenti u tom smis lu predočavani su i ranije, a l i , po mom mišljenju , n ikad tol i ko uvjerlj ivo. Sti l rasprave je polemičan i ponekad žestok, ali uvijek racionalan. Rasprava će kod nekih, zasigurno, izazvati srdžbu, no zavrjeđuje razborit odgovor. N išta manji gnjev neće proizvesti n i tvrdnja da su "cion izam i antisemitizam u neku ruku braća bl izanci" . Bi lo bi teško osporavati postojanje objektivn ih veza među nj ima, jer i cion izam i antisemitizam imaju korijene u vjerovanju da je asimi lacija Židova u nežidovska d ruštva nepoželjna i u krajnjem s lučaju nemoguća. Sumnju u ovu vezu lahko će pobiti uvod u N i rnberške nacističke zakone o rasama iz 1 935.: "Da Židovi imaju vlastitu državu koja bi većini nj ihovog naroda znači la domovinu, židovsko pitanje bi još danas bi lo riješeno , pa čak i za nj ih same. Strastveni cion isti se ni najmanje ne protive osnovnim postavkama N i rnberških zakona, jer znaju da su ovi zakoni ispravno rješenje za židovski narod" .

B i lo bi apsurdno poricati da neki od današnj ih antisemita uzimaju Izrael za metu iz mržnje. Međutim, mnogi od nas oduvijek su bil i uvjerenja da bi, na kraju 8

Predgovor

krajeva, d ržava Izrael prije povećala nego smanj i la antisemitizam u svijetu . Nakon invazije na Liban, može l i se reći da n ismo u pravu?

Uz logičnost i jasnoću Garaudyevog argumenta postoji još jedan razlog zbog kojeg će ova knjiga imati osvježavajuću privlačnost za či taoce engleskog govornog područja. Ma kol iko davno da su učili o Pismima i ma koje vjere bi l i , na njih je ostavi la uticaja protestantska privrženost Starom zavjetu , tako da lahko mogu postati skloni brkanju modernog cion ističkog pokreta s ispunjenjem proročanstva. Ovo se manifestiralo i u neobičnoj tvrdnji Arthura Balfoura, 1 91 9 . , da "cion izam, bi lo to dobro i l i loše, tačno i l i pogrešno, ima korjene u drevnoj tradicij i , sadašnj im potrebama i budućim nadama, što je od znatno dubljeg značaja od želja i predubjeđenja 700.000 Arapa koj i sada naseljavaju tu starodrevnu zemlju (tj . Palesti nu)" . l J immy Carter je rekao nešto vrlo sl ično kad je, 60 godina kasnije, u izraelskom Knesetu izjavio da je odnos između SAD i Izraela "neuništiv, jer se zasniva na svijest i , moralu , rel igi j i i vje rovanju samog američkog naroda . . ".

Roger Garaudy je baštin ik razl ičitih tradicija. Za njega su pitanja koja je pokrenula afera Dreyfus još živa stvarnost. On pri hvata zdravo za gotovo da biti D reyfusov protivnik - to jest biti rasist i vjerski zatucan čovjek koj i osuđuje židovski uticaj na francusko društvo - znači biti pobornik političkog cionizma. P rema vlastitom svjedočenju (Le Monde, 30. jula 1 983.) prihvatio je kršćanstvo i postao članom Komunističke partije Francuske 1 933. godine, u vrijeme kad je Hit ler stupio na vlast. Pristupanje vjeri i Komunističkoj partij i svoje zemlje za njega n ije bi lo n i naj manje kontradiktorno. U svijetu "apsurdnosti i užasa" kroz privrženost vjeri bio je u stanju ponovo pronaći smisao u vlastitom životu i h istorij i , ali je osjećao manjkavost crkvene d ruštvene doktrine "koja nije omogućavala prevazi laženje ovozemaljskih kontradiktornosti u posto­jećem poretku" . U to vrijeme se čini lo da je komunistička partija najodlučnij i protivn ik kapitalizma i nacizma. Danas smatra jednako pri rodn im da je bilo normalno da, uz svoje

9

R. Garaudy

dugotrajno i nteresi ranje za arapsko-islamsku civi l izaciju nađe mir i upotpunjenje u islamu, un iverzalnoj vjeri koja Mojsija i Isusa ubraja u svoje vjerovjesnike i u kojoj , po riječima Garaudya, nema podvojenosti između nauke, razuma i objave. Osim toga, islam pruža mogućnost da se savlada problem odnosa vjere i političkog djelovanja - što je od vel i kog značaja za čovjeka poput Garaudya.

Garaudyev život, ispunjen borbom protiv zapadnog pol itičkog i kulturnog imperijal izma, rasizma i nacionalistič­kog ekstremizma, doveo ga je do ove javne optužbe pol itičkog cionizma u svim njegovim prošl im i sadašnj im manifestacijama. Ova rasprava zaista zaslužuje pažnju.

Peter Mansfield

1 0

Uvod

Ova rasprava se bavi "zabranjenom" temom: cionizmom i državom Izrael. U Francuskoj se može kritikovati katolička dogma ili marksizam, napadati ateizam ili nacionalizam, osuđivati režimi Sovjetskog Saveza, SAD ili Južne Afrike, propovijedati anarhija ili monarhizam bez posebnih rizika, osim uobičajenog polemiziranja koje se može završiti i opovrgavanjem autorovih postavki. Ako se, međutim, pristupi analiziranju cionizma zakoračuje se u sasvim drukčiji svijet. Iz domena literature prelazi se u domen sudova pravde. Na temelju jednog zakona od 29. jula 1 88 1 . godine, koji, vrlo ispravno, zabranjuje klevetanje bilo koje osobe na temelju njene pripadnosti određenoj etničkoj grupi, naciji, rasi ili religiji, svaka kritika države Izrael i političkog cionizma na kojem počiva izlaže vas gonjenju.

Zbog korjenite kritike Države Izrael - a pod "korjenitom" ne mislim na kritiku pojedinačnih radnji, pa čak ni kriminalnih, nego na unutrašnju logiku jedne države koja se temelji na načelima političkog cionizma - bit ćete smjesta tretirani kao "nacist", što će vam život dovesti u opasnost. Autor ove rasprave može posvjedočiti ovu činjenicu, budući da je iz navedenog razloga osobno doživio proganjanje, optužbu za "nacizam" i prijetnju smrću.1

1 . Ne radi se ovdje ni o čemu novom. Velečasni A.C. Forrest u knjizi The Unho/y Land (Toronto i Montreal, Maclelland Stewart, 1 971 .) priča kako je, nakon što su mu prezbiterijanske crkve povjerile da pripremi izvještaj o palestinskim izbjeglicama, vrativši se sa

11

R. Garaudy

Kakvim mehanizmom je bi lo moguće da se strem ljenja političkog cion izma stave u ravan vjerskih ratova? Pomoću raznih amalgama, pomjeranja značenja i supstitucija koj ima je Beg in dao zeleno svjetlo kad je izrekao slogan: "Ne postoji n ikakva razl ika između antiizraelizma, anticio­nizma i antisemitizma". Ovaj slogan odmah su prihvati li i izorkestri rali ši rom svijeta vođe Svjetske cionističke organi­zacije.2

P rije nego se latimo ispitivanja ideologije i prakse pol itičkog cion izma, potrebno je da iz strogo razloga koj i su navedeni , utvrd imo predmet naše kritike defin i ranjem i podvlačenjem razlike između vjerskog cionizma i politič­kog cionizma, između cionizma i judaizma, te između bib l ijskog Izraela i cionističke Države I zrael .

A. Vjerski i politički cionizam

Nemoguće je ne razlikovati dva potpuno različita karak­tera: karakter vjerskog cionizma i karakter političkog cion­izma.

Vjerski cion izam često su ispovijedali židovski mistici . On se dovodi u vezu sa vel ikom mesijskom nadom

dokazima u vidu fotografija da su Izraelci upotrebljavali napalm­bombe, primio sljedeće prijateljsko upozorenje anticionističkog židovskog vođe Billa Gottlieba: "Ukoliko moje pretpostavke nisu pogrešne, doći će do javne povike cion ista i možete biti spremni na sve vrste klevetničkih optužbi" (str.39.). Od slučaja Forrest do parnica pokrenutih protiv Georgesa Montarona (Temoignage Cretien), Jacquea Fauveta iz Le Mondea i mene, metodi se nisu promijenili.

2. U Nacionalnom komitetu Međunarodne lige protiv rasizma i antisemitizma M.Andre Monteil je donekle parafrazirao Beginov slogan. Anticionizam, rekao je, jest "utjelovljenje antisemitizma". "Moderni antisemitizam je našao respektabilniji način izražavanja: jednostavno, nije moguće biti antisemitski raspoložen jer je riječ o anticionizmu" (Le Monde, 1 6. nov. 1 982.) . Poslije ćemo razmotriti razlog ove mimeze.

12

Uvod

judaizma, prema kojoj će se sa dolaskom Mesije po isteku vremena ostvariti Carstvo Božije cijelog čovječanstva, "svih ljudskih zajednica zemlje" (Postanje, Xli. , 3) , u čijem centru će bit i ona mjesta u koja Bibl ija smješta priče o Abrahamu i Mojsiju .

Ovaj vjerski cionizam doveo je do tradicionalnog židovskog hodočašća "svetoj zem lj i " , pa čak i ustanovlja­vanja duhovnih zajednica, naročito u Safedu, kad su progoni od strane "naj kato l ičanskij i h kraljeva" Španije (nakon dugog i sretnog suživota musl imana i Židova u toj zemlji) nagnali neke pobožne ljude da odu u Palestinu kako bi mogl i živjeti u skladu sa svojom vjerom.

U nama nešto bl ižem vremenu, u 19. stoljeću , " lj ubitelj i Ciona" (Choveve Zion) teži l i su da u zemlji Ciona stvore duhovni centar iz kojeg bi se šir i le židovska vje ra i kultu ra.

Treba istaći da se ovom vjerskom cionizmu (koji je okupljao relativno male grupe vjernika) muslimani nisu n ikad suprotstavljal i jer se i sami smatraju potomcima Abrahama i njegove vjere. Duhovni cionizam, kojemu je stran svaki politički program o stvaranju d ržave i bi lo kakvoj vladavini Palestinom, ni kad nije vodio u sukobe između židovskih zajednica i arapskog stanovništva, bilo musl imanskog i l i kršćanskog.

Politički cionizam je čedo Thedora Herzla, koji je u Beču počev od 1 882. godine utemelj ivao doktri nu ovog pokreta, da bi mu 1 896. dao konačan obl ik u knj izi Der Judenstaat (Židovska država). Svjetski cionistički kongres održan u Bazelu 1 897. godine označio je početak konkretne primjene Herzlove doktrine. Na samom početku nužno je defin irati da samo ovaj pol itički cionizam, sa svoj im načel ima i posljedicama, predstavlja temu rasprave koja je pred vama.

Prije svega, suprotno vjerskom cionizmu, Herzl je u svoj i m shvatanji ma bio radikalni agnostik i čak se žestoko suprotstavljao onima koj i su j udaizam defin i ral i kao rel igiju . Sa stanovišta političkog cionizma, Židovi su, prije svega, "narod " . (Kad se budemo bavi l i "temeljn im zakonima"

13

R. Garaudy

države Izrael razmatrat ćemo osnovnu dvosmislenost definicije "Židov" i konstante koja se koleba između definicije po "etničkom porijeklu" i defin icije po "rel igiji " . 3

Herzl , čije sušti nsko zanimanje n ije b i lo vjerske nego pol itičke naravi , predstavio je problem "cionizma" na radikalno nov način. Na osnovu dojma koj i je, po njegovim riječima, na njega ostavi la afera Dreyfus, došao je do sl ijedeći h zaključaka:

1 ) Židovi , bi lo gdje u svijetu i u ma kojoj d ržavi živje l i , čine jedan jedinstven "narod" .

2) Oduvijek su i svugdje bi l i izloženi progonu. 3) Ne mogu ih asimi l i rati narodi među koj ima žive (istu

pretpostavku izražavaju svi antisemiti i rasisti ) . P raktični zaključci , koje je Herz izveo iz ovih m išljenja i

rješenja koja je zagovarao u smislu okončavanja postojećeg antagonizma, mogu se ukratko svesti na sl ijedeće:

1 ) Odbijanje asimi lacije, koju , istina, ne podržavaju zemlje Istočne Evrope, a posebno Carska Rusija, dešava se u sve većoj mjeri na Zapadu (naročito u Francuskoj , gdje je, poslije afere Dreyfus, antisemitizam razotkrio svoje sramotno l ice).

2) Stvaranje ne samo duhovnog "doma" , centra iz kojeg bi se rasijavala židovska vjera i ku ltu ra, ne�o osnivanje "židovske d ržave" u koju bi b i l i dovedeni svi Zidovi svijeta. Ovdje se, u ovim kasnim godinama 1 9. stoljeća (koje je u Evropi stoljeće "nacionalnosti" ) , prepoznaje jedan od izraza tipično zapadnog nacionalizma. Ovaj nacionalizam se veoma snažno manifestirao u Njemačkoj i znatno uticao na Herzla, čovjeka njemačkog obrazovanja i shvatanja.

3. Osnovno djelo na ovu temu, na koje ćemo često imati priliku da se pozivamo, napisao je vatreni cionistički pravnik Prof. Claude Klein, direktor Instituta za komparativno pravo na Hebrejskom sveučilištu u Jerusalemu. Djelo je naslovljeno: Le Carctere juif de /'Etat d'lzrael (Paris, izdanje Cujas, 1 977.). On ne skriva da dolazi do stalnog b rkanja etničkog kriterija i vjerskog kriterija u odgovoru na pitanja ko je Židov (Poglavlje 2, str. 47.) i ko nije Židov (Glava 3, str. 52.).

1 4

Uvod

3) Državu treba uspostaviti na "praznom" prostoru. Ovakva zamisao, karakteristična za kolonijal izam kao preovladavajuću pojavu tog razdoblja, značila je isključivanje bilo kakve brige o domorodačkom stanovništvu. Postavka Herzla i kasnij ih vođa političkog cionizma koj i su bi l i njegovi sljedbenici zasnivale su se na ovakvom kolon ijalističkom stavu, koji će biti osnova cijelog budućeg cionističkog podhvata, a kasnije i države Izrael koja je proistekla iz njega.

Pitanje izbora područja n ije bi lo od značaja za Herzla, koji je, kao što ćemo vidjeti, za mjesto djelovanja svoje "čarter kompanije" , zametku buduće države, uzimao u razmatranje i l i Argentinu (prema sugestiji barona H i rsha) i l i Ugandu (koju je predlagala Britanija). Značajno je da je Herzl tražio savjet od Ceci la Rhodesa koji se u to vrijeme angažirao na kolonizaciji Južne Afrike, jer je, po Herz­lovim riječima i njegov vlastiti pothvat bio "kolonizator­skog" t ipa.

Od svih teritorija u koje je židovska država mogla biti usađena, Herzl je, međut im, dao prednost Palestin i , jer je žel io iskoristiti , stremljenja " ljubitelja Ciona" i ojačati svoj pokret kanal iziranjem u svoju korist vjerske tradicije u koju sam n ije vje rovao.

Za implementaciju zacrtane polit ike trebalo je iskoristiti svaki povod koji je podsticao ovu dvosmislenost. Najti­pičn iji primjer mudrog korišćenja brkanja ovih dviju vrsta cion izama, mnogo godina posl ije Herzlove smrti, jest Belfourova deklaracija iz 1 9 1 7. godine, kojom je b ritanska vlada podržala neku vrstu "nacionalne domovine za Židove" u Palesti n i , al i ne na štetu interesa domaćeg stanovništva. Međutim , vođe političkog cion izma iskoristi l i su Deklaraciju u smislu nagovještaja stvaranja "židovske države" od Palestine, u kojoj bi domaće stanovništvo bi lo elimin i rano u korist prevlasti cionističke države nad cijelom teritorijom.

Upravo ovaj kolonijal istički karakter političkog cionizma, sa mitskim "osnovama" i strašnim posljedicama i po narod

1 5

R. Garaudy

podvrgnut kolonizi ranj u i po svjetski mir, či n i jed inu temu naše kritičke anal ize .

B. Cionizam i Judaizam

Do prelaska sa književnog na sudski rat, a sa političke debate na vjerski sukob došlo je unošenjem još jedne zabune, još jednog amalgama. Igra sa nedopustivim brkanjem vjerskog i političkog cionizma (što omogućava, korišćenjem rel ig ije u službi politi ke, pravdanje određene politike i njeno pretvaranje u neku vrstu tabua koji je iznad svake kriti ke) nije bi la dovoljna, pa je zaigrana i igra identif ikacije pol itičkog cion izma s j udaizmom , da bi se za antisemitizam mogl i optužiti svi kritičari izraelskih vođa cionističke politike. Dublje razmišljanje o antisemitizmu može se naći u knjizi Bernarda Lazarea Antisemitism, its History and Causes (Antisemitizam, njegov historijat i uzroci), objavljenoj 1 894. godine,4 usred pregrijane atmosfere Drey­fusove afere i rođenja Herzlovog političkog cionizma.

Neistinito bi bi lo reći , što se nekad dešava, da je " u svoj im kasn ij im radovima Lazare morao prestati pripisivati čak i djelomičnu odgovornost za antisemitizam samim Židovima". U pamfletu Contre l'antisemitisme (Protiv antisemitizma), koji je objavio Stock 1 896. , on je p isao: "Ono što sam napisao u svojoj knjizi" ponovio sam i u pamfletu pod naslovom Antisemitisme et revolution (mart 1 895.) . Ponovo, 1 896., kod njega čitamo:

" Pisao sam da ne smijemo polaziti od pretpostavke da je do manifestacija antisem itizma u prošlosti dolazi lo samo zbog vjerskih sukoba. Još uvijek i mam takvo mišljenje . P isao sam da je razlog pojave antisemitizma kroz h istoriju

4. Srećom, ovo fundamentalno djelo (L'antisemitisme, son histoire et ses causes 1 982.) izašlo je u reprint-izdanju kuće Editions de la Difference. (Jedno ranije reprint-izdanje pojavilo se u Parizu 1934. a engleski prijevod, nažalost nepotpun, datira iz 1 967. - primjedba prevodioca).

16

Uvod

)i la činjenica da je svugdje i uvijek, pa i do dana 'ianašnjeg (ku rziv je Lazareov}, 'židov bio nedruštveno )iće'. Još uvij ek sam tog mišljenja . . . Najzad , na kraju <njige sam napisao: 'uzroci antisemitizma su po svojoj )rirodi etnički, vjerski , politički i ekonomski . Sve su to .Jzroci od dalekosežnog značaja i ne javljaju se samo zbog :;amih Židova niti isključivo zbog njihovih susjeda, nego .Jglavnom zbog prevladavajućih d ruštvenih uvjeta" .

Poslije izvjesnog vremena, prerađujući svoju knj igu , <.ao što bi to učin io i svaki d rugi ozbiljn i pisac, Lazare je jodao:

" Kad bih trebao danas ponovo napisati jednu ovakvu <.njigu, vjerovatno bih ustanovio da mnoge stvari treba oromijeniti i mnoge dodat i , ali ako uopće ima nešto zbog 5ega sebi trebam predbacivat i , to je što se nisam tačnije pozabavio vjerskim uzrocima antisemitizma, odnosno, što nisam dovoljno ukazao kako oni služe ekonomskim interesima nekih kapitalista.

l, odgovarajući još jedanput Drumontu, dodao je: "Rasprava o židovskom pitanju ne treba da se izvrne u raspravu o meni osobno" . (str. 1 8. i 1 9. Lazareovog pamfleta).

Djelo Bernara Lazarea napisano je kao odgovor na Drumontov bestseler o antisem itizmu La France juive (1 886.) (Židovska Francuska) . Za razliku od D rumontovog neukog pamfleta, iz kojeg izvire snažna mržnja, Lazareova studija, čak i čitaocu koj i ne dijeli njegovo mišljenje po svim pitanj ima (a koja se uglavnom treti raju pošteno samo kao radne teze) , doima se zasnovanom na mirn im historijskim analizama koje podstiču na razmišljanje i dovode do zaključka da i židovske zajednice snose d io odgovornosti za progone čije su često bili žrtve, ali i da antisemiti nečasno koriste objektivne prilike parti kularizma ovih zajednica.

Lazare p ravi razliku između antijudaizma kršćanskog porijekla, koj i je na sceni od početka 4. do sredine 1 9 . stoljeća, i fenomena antisemitizma, koji se pod ovim nazivom prvi put javlja 1 873. godine u knjizi Der Sieg des

17

R. Garaudy

Judenthums uber das Germanenthum (Pobjeda židovstva nad njemstvom), hamburškog novinara Wilhelma Marra.

Specifično kršćanski antijudaizam bio je uzg redni proizvod ideološkog i političkog konstantinizma crkve pob­jednice, nasljednice ne samo tradicije vel ik ih svećenika sinagoge nego i Rimskog carstva. Čim je stekla moć i vlast, od ranijeg progonjenika, crkva se preobrati la u progonitelja d rugih rel igija, i paganstva i j udaizma. U judaizmu, do tada vrlo uspješnom u pridobijanju preobraćenika, crkva je vidjela moćnog suparnika kojeg je trebalo savladati (Prva poslanica sv. Petra, l l , 9: "Vi ste izabrana generacija, kraljevsko svećenstvo, sveta nacija, poseban narod .. " . ) . P remda apsurdno, crkva je optužila Židove da su narod koji je, odbijaj ući da prihvate Isusa kao Mesiju , postal i " bogoubice" , budući da je u N ise i (Nicaea) proglašeno da je Isus Krist od iste "supstance" kao i Bog.

Bernard Lazare pokazuje kako je cjepidlački partikula­rizam židovskih zajednica i nj ihovo pribjegavanje najužem i najstrožijem tumačenju Mojsijevog zakona stoljećima pružalo jednostavne izgovore za podizanje ovakve optuž­be. Židovi su se " utvrd i l i iza ograda koje bijahu najprije podignute oko Tore i prvih učenih pisara, zatim im zaklon postadoše feriseji i talm ud isti , nasljednici Ezre , izobličitelji prvobitnog Mojsijevog nauka i neprijatelj i poslanika".5 To je bilo u suprotnosti sa "pravi m naukom Mojsijevim, kojeg su pročisti l i i p roš i ri l i l saija, Jeremija i Ezekiel , a obogati l i i uopćil i j udeo-helenisti " .6

Postojeća izolacija se pogoršavala, dodaje Lazare, zbog okolnosti koja je Židovima značila nešto sasvim izuzetno: izraelski narod se "dičio savršenstvom Tore i smatrao sebe izvan i iznad svih drugih naroda".?

Ovakav stav se dalje potenci rao jačanjem nacionalizma u Evropi 19. stoljeća. "Smatraju sebe izabranim narodom,

5. Bernard Lazare, Antisemitism, its History and Causes, London, 1 967.str 1 1 . 6 . Ibid., str. 1 2. 7. Ibid., str. 1 O.

18

Uvod

bolj im od svih drugih naroda, a to karakterizira sve šovinističke nacije, i N ijemce i Francuze i Engleze dana­šnjice" .8

Povlačenje Židova u neki nj ima svojstven svijet nije bi lo ništa novo. Najplemenitije pokušaje koji su činjeni stoljećima da se taj svijet otvori suzbijal i su integral isti , tj . ultrastrogi rabini i "okamenjeni tal mudizam". Lazare se prisjeća kako su se u 1 2. stoljeću integ ral isti žestoko suprotstavi l i pokušaju Maimonidesa, najvećeg židovskog fi lozofa svih vremena, da dokaže sklad vjere i razuma. Njegovo najveće djelo More Nebuchim (Vodič za zbu­njene) žigosal i su svi od talmudista do dominikanaca. Godine 1 232. rabin Salomon iz Montpel l iera bacio je anatemu na svakog ko pročita spomenutu knj igu i pobrinuo se da se ona spal i . Tal mudisti su se bori l i da "ograniče židovski narod da isključivo proučava (Mojsijev) Zakon" .9 Na nagovor izvjesnog njemačkog ljekara Ashera 1en Yechiela u Barceloni se sastao konci l od 30 rabina pod predsjedavanjem Ben Ad reta i ekskomunicirao sve ljude ispod 25 godina koj i su čitali bi lo kakve druge knj ige mimo Bibl ije i Tal muda. 1 0 Lazare ukratko iznosi rezultat tog nastojanja ovako: " Postig l i su ci lj . I sključi l i su židovski narod iz zajednice naroda" .11

U 1 7. stoljeću je ono isto nastojanje koj im se želio ugušiti Maimonidesov glas produženo u naporima talmu­dista da unište Spinozu . U 1 8. stoljeću predmet nj ihovih napada b io je Mojsije Mendelssohn. Prijevodom Bibl ije na njemački jezik, on je na sebe navukao osudu rabina, koj i su željel i zadržati monopol tal mudskog tumačenja Zako­na. Budući da nisu dozvoljavali d i rektan pristup Tori , oni su zabrani l i čitanje ovog prijevoda.

Sada ćemo razmotriti kako danas u državi Izrael židovsko svećenstvo ekstremnog desnog kri la vjerskih

8. I bid., str. 1 33. 9. I bid. , str. 63. 1 O. Ibid . , str. 64. 1 1 . Ibid. , str. 1 4.

1 9

R. Garaudy

partija nastoji održati "selektivno" i sektaško iščitavanje Biblije u nove političke svrhe i uspijeva državi nametnuti svoj stav.

Lazare ističe još jedan pristran aspekt ove tradicije: Praviti Izrael centrom svijeta, mjestom previ ranja naroda,

pokretačem nacija. Apsurdno je al i to rade i prijatelji i neprijatelji Židova. Bilo da se zovu Bossuet i l i Drumont, oni Židovima pridaju pretjeran značaj . 1 2

U dje lu Discourse on Universal Histcry (Rasprava o univerzalnoj historiji) Bossuet je od J udeje napravio centar svijeta. Svi historijski događaj i , osnivanje i propast carstava, prouzrokovani su jedino voljom Boga odanog Sinovima Izraela, kojima je stavljeno u dužnost da čovječanstvo usmjeravaju samo ka jednom , krajnjem cilju -dolasku Krista. Dovoljno je ovu šemu okrenuti naglavačke da dobijemo Protokole starješina Ciona, tu patvorinu koju je, neposredno poslije Svjetskog cionističkog kong resa u Bazelu 1 897. godine, stvorio tajni odjel ruske policije u svrhu podrške ideji o "judeomasonističkoj zavjeri" skovanoj s ci ljem uspostavljanja dominacije svijetom, što bi znači lo čistu pobjedu zla. Savršena je simetrija sa Bossuetovom koncepcijom.

Kad kod Bernarda Lazarea spominjemo struje u židovskoj misl i koje naglašavaju židovsku izuzetnost naspram univerzalizma, struje koje podvlače duh pobjede, dominacije i krvoprolića kod Jošue, rasnu diskri minaciju kod Ezre, sklonost da se narod I zraela pretvori u centar i svijeta i njegove historije, č in imo to sl ijedeći tok Lazareovog mišljenja da bismo otkloni l i konfuziju koj u su antisemiti stvori l i hotimično u pokušaju da cionističke iskrivljavanje istine izvedu iz navodno temeljne nesavršenosti judaizma.

1 2. Ovaj odlomak se ne pojavljuje u engleskom prijevodu. Nalazi se na strani 263. druge sveske francuskog izdanja iz 1 934. Međutim , to je učinio čak i Andre Neher u svojoj divnoj knjizi L'essence de prophetisme (Calmann-Levy, 1 972. str. 1 1 1 .): "Israel is the axis of the world, its nerve, its centre, its heart.

20

Uvod

Bogata tradicija judaizma, kao i tradicija kršćanstva i islama, sadrži uzajamno kontrad iktorne tendencije i , up ravo poput kršćanskog konstanti n izma i integral izma i musl imanskog integralizma i zatvaranja vrata idžtihada (pravu individualnog tumačenja islamske doktrine) , tako i u historiji judaizma ima tendencija koje vode i ntegral izmu i zatvorenosti . Najfanatičnij i cionisti danas izrabljuju upravo te tendencije u judaizmu, u koj i oni sami ne vjeruju . M i se suprotstavljamo takvom selektivnom tumačenju Bib l ije i židovske tradicije koju Židove izoluju od d rugih naroda. N i jednog trenutka ne prestajemo biti svjesni da u velikoj tradiciji judaizma i njegovom doprinosu uzdizanju čovje­čanstva postoji , nasuprot nepomirljivostima, ferment božanskog rascvjetavanja života. Sa temama zavjeta i obećanja, zavjeta i obećanja na koje su pozvane, prema Postanju , "sve ljudske zajednice zemlje", cijelo čovječanstvo, pojavljuje se u humanoj formi jedan novi zahtjev - da čovjek, da svi ljudi u svakom trenutku svoje h istorije nastoje dokučiti Božiju namisao, božansku namjeru i da im se pokore i ispune ih , kao što je i Abraham učinio pri noseći svoju žrtvu, te da tako učine relativnom svu našu mudrost i etiku kako bi vjera počinjala tamo gdje misao završava.

S Abrahamom, sa mesijanskim obećanjem kraljevstva Božijeg, sa Božij im zapovijestima koje su objavljene Mojsiju, sa pojavom mnogobrojn ih poslanika, sa inte rna­cional izacijom vjere uz odbacivanje svih vanjskih forma­lnosti vezanih za nju , sa proklamacijom Hosea (VI,6) " . . . je r ja sam žel io mi lost više nego s rdžbu, spoznavanje Boga više od spaljene žrtve" , sa Amosom, lsaijom i Jeremijom, koj i obećanje "pravednog Boga i Spasitelja ( lsaija, XIV, 2 1 ) či ne univerzalnim, sa vel ikim židovskim mesijan izmom, koj i je, zacijelo, najveći dopri nos judaizma svjetskoj civi l izacij i , pojavljuje se razdoblje nade, razdoblje upi ranja pogleda u budućnost i ispunjenje same budu­ćnosti . Odajući poštovanje judaizmu u Appelu aux vivants (Poziv živima) , pisao sam:

Takav je sušti nski doprinos judaizma, novo shvaćanje vremena kakvo su zastupali vel iki poslanici : razdoblje

21

R. Garaudy

obećanja, nade, gledanja u budućnost. . . Svojom vje rn­ošću Zavjetu narod postaje vrijedan ispunjenja obećanja: ostvarenja Kraljevstva Božijeg. Odazivajući se Božijem pozivu koji svjedoče i prenose Božiji poslanici , ljudi uzimaju učešća u Božijem neprekidnom stvara- teljskom djelovanju kroz historiju. H istorija je konstantno pojav'" ljivanje onog što je radikalno novo u životima ljudi . . . Ona je osvijetljena mesijanskim obećanjem svršetka vre­mena" . 1 3

Dalje sam pisao: "Jedna od najvećih nesreća današnje države Izrael leži u tome što potrebu za poslanicima u ovoj zemlj i nadomještaju tako što je podvrgavaju zakonu rabina i ntegral ista" .1 4

N i stoljećima nakon pojave velikih poslanika Pisama, poslanički upliv, sa svom svojom ljudskom snagom i toplinom nije iščezao među onima koje Gerschom Sche­lem zaziva u svojoj knjizi Major Trends in Jewish Myst­icism (Glavni pravci židovskog misticizma) , koja je postala klasikom.

On navodi gnosticizam Židova Phi loa iz Aleksandrije, na razmeđi uticaja Istoka i G rčke, i njemački "hasidizam" skoncentri ran oko rabina Yehude, tako bliskog njegovom suvremeniku sv. Franji iz Assissie u smislu propovijedanja posvuda prisutnog Boga i Ljubavi .

U Španij i , u susretu judaizma i islama andaluzijskih sufija i iz nj ihovog doživljavanja l ičnog i neposrednog kontakta s Bogom, što ih dovodi , kako Gerschom Scholem ističe, u bl isku vezu sa tibetanskim budizmom i h induskim spi ritual izmom, rađaju se najbolji plodovi judaizma: vel i ka sinteza židovske vjere, koju je na arapskom jeziku napisao Mai monides (1 1 35 . - 1 204. ) , prijatelj i učenik muslimana Averroesa (lbn-Rushda) , te Zohar (Knj iga vel ičanstve­nosti) Mojsija od Leona (kraj 1 3. stoljeća), gdje se strah od Boga zamjenjuje lj ubavlju prema Bogu, kao i kod njegovog

1 3 . Roger Garaudy, Appel aux vivats, Edition de Seuil, biblioteka " Point", 1 979., str. 1 54.

1 4. Ibid., str. 1 55.

22

Uvod

:;uvremenika kršćanskog monaha iz Kalabrije Joachima =!orisa.

Konačno, posljednji " hasidizam", rođen u Poljskoj u 1 6 . ::;toljeću - tako b l izak viziji mistika Rheinlanda i Meistera Eckharta - i njegov dalj i procvat u 1 9. stoljeću s pojavom :ljela Letters to the Hasidism on ecstasy ponovo bude u svakom čovjeku Božansku iskru koju nosi unutar samog sebe.

Nauk o općem spasenju - vel ičanstveni univerzalizam poslanika, koj i tako snažno prožima Spinozinu Etiku, uprkos suzdržanosti kartezijanskog matematičkog formal izma, mesijanizam koj i pokreće mladog Marxa i čini njegovo djelo fermentom revolucionarnog duha cijelog stoljeća.

l dalje, sve do duhovne poruke Martina Bubera, koji konačno otvara pukotinu u pet stoljeća dugom kanibalističkom individualizmu i podsjeća nas da središte "jastva" leži u drugom: "Mi živimo u tokovima univerzalne uzajamnosti" .16

Po njegovom m išljenju , duh se ne može tražiti u svom "ja" nego u njegovom odnosu prema drugom. Isto p ravi lo važi i za civi l izacije i za pojedince; civil izacije opstaju i cvjetaju samo putem uzajamnog oplođivanja. Otkrovenje Božije se najpotpunije doživljava u uzajamnom odnosu ljudi .

Na temelju ove prastare un iverzalistička tradicije judaiz­ma politički cionizam stvara neku vrstu nacionalističke i kolonijalističke distorzije, koja svoj nastanak ne duguje judaizmu nego evropskom nacionalizmu i kolonijal izmu 1 9. stoljeća. Koristi se selektivnim i plemenskim tumačenjem, B iblije iskrivljujući tako stvarnu Božiju namisao, a sve u ci lju prikrivanja i kamufl i ranja svoj ih političkih ci ljevaY

1 5. Jerusalem, 1 941 . 1 6. Martin Buber, l and Thou, Edinburgh, 1 970., str. 69. i 67. 1 7. Bernard Lazare je rekao da nas Talmud odvraća od Bib l ije:

"Crkveni oci su ubili poslanike" (Ne nalazi se u engleskom prijevodu; u francuskom izdanju iz 1 934., sveska 2, str. 1 84) . Ovdje se, ipak ne žel imo upuštati u polemiku o Talmudu. Bi lo bi nepošteno služiti se smicalicama u pogledu ovih i l i onih stranica Talmuda sa kojih izbijaju osjećaji mržnje i okrutnosti vezanih za običaje određene epohe ili za shvatanje vjere koje je karakteristično za tu epohu. Kad je rabin

23

R. Garaudy

G. Biblijski Izrael i današnja "Cionistička država" Izrael

U posljednjoj etapi historije cion ističke države, koja bi se mogla nazvati mi l itantn im cionizmom, pribjegavanje b ib l ijskim p retekstima poprima nove di menzije.

U trenutku kad Izrael troši , prema izvještaj ima Svjetske banke, više od 50 procenata svog budžeta na ratnu mašinerij u , i kad ova mi l itarizacija, prema riječima samog Ariela Sharona, kao i u politici cionističkog pokreta, o kojem ćemo govoriti kasnije, nema za ci lj samo odbranu Izraela nego dezintegraciju arapskih država u regionu, citi ranje odlomaka iz Biblije treba pomoći u "opravdavanju" stalnog ši renja g ranica i metoda d ržavnog terorizma i krvoprolića.

Sama po sebi ova stvar n ije nova. 18 Još 1 937. godine Ben-Gurion 19 je trasi rao granice Izraela pozivaj ući se na Bibl iju. Po njegovom mišljenju, zemlja Izraela trebala je obuhvatiti pet oblasti : južni dio Libana sve do rijeke Litani (ovaj dio on naziva sjevern im d ijelom Zapadnog Izraela); južnu S i rij u ; Transjordaniju (sada Jordan); Palestinu (koju

Simeon ben Yokhai rekao: "Treba ubiti najbolje pripadnike nežidova", nije bio ništa okrutniji od Saint Louisa kad je ovaj preporučivao da ni jedan svjetovnjak ne treba da se prepire sa Židovom, ali "čim čuje da se kršćanska vjera kleveće, treba ustati u njezinu odbranu i to samo mačem i da ga zarije protivniku što dublje u utrobu" (Joinville, The Life of St. Louis� Sheed and Ward, 1 955., str. 36). Drama leži u tome što se danas iz Biblije rabin Jošua, a iz Talmuda rabin Simeon ben Yokhai da bi se opravdala politika i što se hotimice okreću leđa univerzalističkoj i proročanskoj tradiciji judaizma.

1 8. Ovakvo tumačenje Biblije analizirat ćemo u prvom poglavlju ove studije n e samo da bismo i lustrirali nego i dokazali potpuno nepostojanje osnova za takav pristup.

1 9. Izvještaj podnesen svjetskom kongresu Poalei Zion, Zurich 29. jula 1 937. godine (Tel-Aviv, 1 938., str. 206. , 207.).

24

Uvod

zove teritorijom /britanskog/ Mandata) i S inaj . Sjeverna granica države trebala bi da ide geografskom ši r inom g rada Hama u Sirij i , jer ga on poistovjećuje sa Hamathom, koj i u četvrtoj knj izi Starog zavjeta (XXXIV, 1 -8) označava sjevernu g ranicu Kanana. Neki drugi cionisti , strastveni "tumači Bib l ije" , vođeni vlastitim interesima, identifici ra Hamath sa Aleppom, dok ima i onih koji ga smještaj u čak u Tursku! Rabin Adi n Shte insalz, b l izak partiji Shel l i , na jednom kolokviju koji je organizi rao Sartre u Izraelu , predlagao je da se uzmu u razmatranje židovska "h isto­rijska prava" na Kipar! God ine 1 956. Ben-Gurion je, uz odobravanje Kneseta, izjavio da je Sinaj činio dio "Kralj­evstva Davida i Solomona". Kad su SAD i Sovjetski savez u v rijeme napada na Suez zauzdal i ove neutemeljene ambicije, "b ib l ijska geografija" našla se ispod stola da bi ponovo 1 967. ugledala svjetlo dana. U defi n i ranju granica obećane zemlje, sl ično je " rijeka Egipat" ponekad tuma­čena kao rijeka N i l (ali koje od njezin ih ušća?) , a ponekad kao Wadi ei-Arish.

U ovako elastičnoj koncepciji g ranica, uvijek je u datom trenutku, bitno pozivanje na B ib l iju - da bi se prije svega legal izirala ag resija i l i , nakon svršenog čina, opravdala aneksija.

Na sadašnjem stupnju ekspanzije cionizam se da bi opravdao pothvate izraelskog mi l itarizma poziva na paranoičnu fantazij u rabina "vjerskih partija", koji su najfanatičn i ji zagovornici osvajanja. Ni je slučajno što je, pri l i kom invazije na Liban, Begin odlučio da subotom , u znak poštivanja sabata, obustavi letove zračne kompanije EI AI .

Ovakvim obi lježj ima, koja su karakteristična za i nteg­ral iste, obi l no se daju ideološka opravdanja: ne samo da su okupirane teritorije Libana postale zemlje "plemena Asher" , nego su za potrebe ovog ci lja "osvještana" i sama krvoprol ića. Razaranje Tira i Sidona, bombard i ranje Bejruta, te pokolji u Sabri i šati l i n isu bili samo d i rektno produženje "Oradoura" Deir Yasina (u izvođenju Begi­novog l rguna 1 948. godi ne), Qibyae i Kafr Kasema i

25

R. Garaudy

drug ih krvavi h pothvata Sharonove " 1 0 1 . jedin ice" ; svako ovo ubijanje dobilo je počasni naziv. Kad današnja d ržava Izrael postupa sa Arapima onako kako se nekad postupalo sa Kanitima i ostal im bivšim stanovnicima ove zemlje, za nju se kaže da samo ponavlja sveto djelo Bib l ijskog lzraela.20

"Od ljudi ovih gradova, koje ti Gospod tvoj Bog daje u nasl ijeđe, nećeš ostaviti u životu n išta što diše. Nego ćeš ih potpuno un ištiti: i Hitite , Amorite, Kan ite i Perizite, H ivite i Džebuzite, kao što ti je naredio tvoj Gospod Bog" .21

l l i ovo: "Sada id ite i kaznite Amaleke i potpuno uništite sve što imaju; i ne štedite ih ; ubijajte muško i žensko, dijete i dojenče, goveda i ovce, kami le i magarce" .22

" Bibl ijsko" pravdanje genocida, legitimizi ranje uzastop­n ih agresija i nasi lnog prisvajanja područja sadašnje cion ističke d ržave Izrael , koja se predstavlja za legitimnog nasljednika i nastavljača b ibl ijskog Izraela, č in i da i ono što je apsolutno neprihvatljivo lahko prihvataju Židovi u d ijaspori i mnogi kršćani koj i nekritički pri hvataju kao isti nu katol ički katekizam i protestantske nedjeljne propovijedi i tako nesvjesno promoviraju cionističku mitolog iju , čiju osnovnu nesupstancijalnost egzegeza dokazuje već čitavo jedno stoljeće, a osobito zadnj ih god ina.

Ovdje nalazimo dokaz mobi l izi rajuće snage mita. U jednom članku novina Nekudah pod naslovom "Snagom do završetka posla" ,23 rabin El iezer Waldman daje pol itici Sharona i Begina onakvu "teološku" podlogu kakva odgovara nj ihovim d ržavnim planovima: koristeći se mnogim citatima iz Bibl ije, on objašnjava da je okupacijom Libana Izrael dokazao da može uspostaviti "novi poredak" ne samo na Srednjem istoku nego i š i re i da je to "početak spasenja" svijeta. Nije više zadovoljan veličanjem odbrambenog

20. U prvom poglavlju ove knjige objasnit ćemo čisto mitski karakter ovih "svetih istrebljenja" .

21 . Deuteronomion, XX, 1 6. - 17 . (Peta knjiga Mojsijeva) 22. l. Samuel, XV, 3 23. Analiza Aharona Mogeda u Davaru od 3. sept. 1 982.

26

Uvod

rata: rat sam sobom nosi vrijednosti. Ovim načinom "spa­senja" , kaže on, Izrael je u Libanu dosegao "naprednij i stadij nego Šestodnevn i m ratom". "Ovim ratom smo poka­zali našu vojnu snagu. Mi smo odgovorni za red i na Srednjem istoku i u svijetu" .

U suočenju s ovako megalomanskom poh lepom izraelskog nacionalizma i m i l itarizma, lahko je shvatljiva proročanska tjeskoba i upozorenje jednog ranog cioniste koji se 1 958. godine prisjećao kako je , šezdeset godina ranije , stu pio u pokret. Martin Buber, jedan od najvećih misl i laca našeg stoljeća, autor djela The Kingdom of God, The Knowledge of Man, On the Bible i Israel and the World (Kra ljevstvo Božije, Znanje čovjeka, O Bibl ij i , Izrael i svijet) , repl ic irao je Ben-Gurionu u Jerusalemu 1 957.:

" l sada nam Ben-Gu rion govori da je mesijska ideja živa i da će živjeti do dolaska Mesije. Ja mu odgovaram pitanjem: 'U kol iko srca ove generacije u našoj zemlji me­sijska ideja živi u bilo kojem drugom obliku osim u usko nacional ističkom koj i se ograničava na dovođenje izgna­nika?' Mesijska ideja l išena žudnje za spasenjem čovje­čanstva i želje za uzimanjem učešća u njegovoj real izacij i daleko je od mesijanski h vizija poslanika lzraela".24

Tokom cijelog svog života, sve do smrti u Izraelu, Buber nije n ikad prestao, u svojstvu cioniste, javno žigosati pol itičko i nacionalističko izopačavanje vjerskog cionizma:

"Govoreći o duhu Izraela, mi držimo da smo drukčiji od ostal ih naroda. Al i , ako duh Izraela znači samo sintetički identitet naše nacije, samo lijepo pravdanje našeg kolektivnog egoizma, samo transformaciJU našeg gospodara u idola -nakon što smo odbili da za gospodara pri hvatimo bi lo koga d rugog Gospodara svemira - onda smo mi zaista sl ični d rugim narodima; s nj ima pijemo iz iste čaše opojnosti".25

Nacionalna ideologija, duh nacionalizma, korisna je samo

24. Martin Buber, Israel and the World (New York , Schochen, 1 948. , str . 263.)

25. Ibid ., str. 1 85. (predavanje na Univerzitetu u Tel-Aviv, 1 939.)

27

R. Garaudy

do trenutka dok naciju ne dovede do njenog skončavanja u njoj samoj. Judaizam nije samo nacija. Judaizam, uisti nu , ima i to značenje, ali , zbog njemu pri ređene specifične osobine da znači i vjersku zajednicu , judaizam je nešto više od toga.26

Pokazujući duboke korijene izopačenosti političkog nacionalizma, koji n ije nikao iz judaizma nego iz evropskog nacionalizma 1 9. stoljeća i koji je sad postao zamjena za relig iju - idolatrijski kult jedne države koja sebe naziva Državom Izrael, on je pisao:

"Židovska religija je iskorijenjena i to je srž bolesti i ndicirane usponom židovskog nacionalizma sredinom 1 9. stoljeća . . . Ta prvobitna čežnja je oslonac svih vidova prerušavanja koje je moderni nacionalni judaizam posudio od modernog nacionalizma Zapada.. . Ovdje se može postaviti pitanje u kakvoj je to vezi sa svim tim idejama o izabranosti židovskog naroda. Ta ideja ne ind icira osjećaj superiornosti nego, više, ima smisao sudbine. Ona ne izbija iz poređenja sa drugima nego iz usredotočene odanosti zadatku . . . Poslanici su zadatak formuli rali, ali n ikad nisu prestali upozoravati : ako se budete samo hvalisali svojom odabranošću umjesto da pokažete da ste je vrijedni , ako je preobratite u statički objekat umjesto da je pri hvatite kao zapovijest, vi ćete je proig rat i . "27

U kazujući na "nacionalističku krizu" političkog cionizma, koj i je izopačenje duhovnosti judaizma, on zaključuje:

"Nadali smo se da židovski nacionalizam neće počiniti g rešku uzd izanja naroda na pijedestal idola. Naša nada je blila uzaludna" .28

Martin Buber bio je strastveno privržen i odan zemlji Ciona. To je 1 939. godine istakao u jednom pismu upu­ćenom Gandhiu , odgovarajući na njegovo pitanje zašto

26. Ibid., str. 221 .-222. (upućeno 12. cionističkom kongresu, Karlsbad, 5. sept. 1 92 1 .)

27. Ibid., str. 223.-224. 28. Ibid., str. 224.

28

Uvod

cion ist i ne osJeCaJu vezanost za zemlju svog rođenja i zašto se u toj zemlj i ne pridruže d rug im g rađanima u borbi p rotiv ugnjetavanja nego traže d rugu, "nacionalnu" d ržavu. Buberov odgovor je g lasio da ž idovska vjera ne može opstati pod bi lo koj im d rug im okolnostima osim u zajednici , u skladu sa svoj im vlastit im zakonima i na vlastitoj teritor i ji :

"Od odlučujućeg značaja za nas n ije obećanje zemlje nego zahtjev či je ispunjenje je nerazdvojno vezano za zemlju , za postojanje slobodne židovske zajednice u toj zemlj i " .29

Kad ga je Gandhi podsjetio da Palestina pripada Arapima i da je bilo nepravedno i nehumano nametnuti Arapima židovsku vlast, Buber je odgovorio: "Nije nam želja da ih obezvlastimo nego da živimo s nj ima" .30

U predavanju koje je održao 1 958. godine u New Yorku naglašeno je defi n i rao svoj nepromijenjeni stav po pitanju odnosa s Arapima. Po njegovom mišljenju , "ponovno rađanje židovskog naroda" treba se događati ukorak sa "nj ihovim učlanjenjem u svijet Bliskog istoka" , što je isključivalo pribjegavanje sil i : " Najpogubn ije od svih pog­rješn ih učenja jest ono po kojem se smjer historije određuje samo si lom", koja je uvijek " pobjeda nehumanosti nad humanošću i g ruba " izdaja vjere". Najgora grješka, po Buberovom mišljenju, b i lo je smatrati Izrael "enklavom Zapadnog svijeta". Godine 1 958. podsjećao je da je još 1 921 . izložio "zamisao stvaranja Federacije Bliskog istoka, u kojoj trebamo da učestvujemo" .31 "Međutim , suprotno prijed lozima o dvonacionalnoj d ržavi i li židovskom učešću u bliskoistočnoj federacij i , des i la se nesretna podjela Palestine, naprslina između dva naroda š i roko se raskol i la i otpočeo je rat" .32 B uber je spominjao da u početku nije bio protiv nasilja i da n ije osporavao nastajanje d ržave Izrael, ali je čvrsto ostao na stanovištu,

29. Ibid., str. 229. (Pismo Gandhiu, 1 939.) 30. Ibid., str. 223. 31. Ibid., str. 255.-256. 32. Ibid., str. 256.

29

R. Garaudy

posl i je prva dva izraelsko-arapska rata, koj ima je bio svjedok, da "mir između Židova i Arapa koji znači samo prestanak borbe nije n ikakav mir; ono što je moguće je istinska su radnja". "Danas se mnogima čini apsu rdn im . . . razmišljati o izraelskom učešću u bl isko- istočnoj fede­racij i . Sutra, sa promjenom koja će nezavisno od nas nastupiti u svjetskoj političkoj situacij i , ova mogućnost se može pojaviti u krajnje pozitivnom smislu" .33

Ovakve izjave bi danas bi le dovoljne da Begin i l i njemu lojaln i agenti cionističke organizacije treti raju Bubera kao protivnika Izraela, "odnosno� kao antisemita - Bubera, najvećeg židovskog poslanika koji je živio u d ržavi Izrael od njezina osnivanja.

S rećom, ova tradicija, premda vezana za skromnu manj inu zbog ideološkog usmjeravanja djece u školama, rabinskog preodgoja vojn ika i utjecaja na cije lu populaciju putem službene propagande, nije u ·potpunosti izum rla. U vrijeme agresije i krvoprol ića u Libanu čul i smo, primjeri ce, kri k prof. Benjamina Cohena, sa U niverziteta u Tel-Avivu, upućen P. Vidai-Nacquetu 8. juna 1 982. god ine:

'Pišem vam dok slušam radio koji je upravo objavio da smo 'mi ' angažirani na 'postizanju naših ci ljeva' u Libanu, naime, na osiguravanju 'mira' za žitelje Gali leje. Ove laži, koje ne bi umanji le ni 'slavu' Goebbelsa, dovode me u ludi lo. Očito je da ovaj divljački rat, barbarskiji od svih ranijih , nema nikakve veze sa pokušajem ubojstva u Londonu, il i sa sigurnošću Galileje.. . Je l i moguće da su Židovi, si novi Abrahamovi . . . Židovi, i sami žrtve tol ikih brutalnosti, postali tako okrutni? ... Najveći uspjeh cionizma je, dakle, samo 'dejudaizacija' Židova. Dragi prijatelj i , učin ite sve što je u vašoj moći da spriječite Begine i Sharone da postignu svoj dvostruki cilj: konačnu l ikvidaciju (danas je to moderan izraz) Palestinaca kao naroda i Izraelaca kao ljudskih bića".34

33. Ibid., str. 257. (Predavanje održano 30. aprila 1 958. u New Yorku, američkim prijateljima lhuda).

34. Pismo objavljeno u Le Mondeu, 1 9. juna 1 982.)

30

Uvod

Po svojoj žestin i , ova osuda ravna je osudama poslanika, kao, napri mjer, Jeremij inoj , koj i je prokli njao one "koji vam propovijedaju laži u moje ime . . . Oni su počin i l i sramotan čin u Izrael u .. ". (Jeremijah, XXIX 21 , 23) . l l i Mikaij ina, koj i osuđuje vođe Izraela: "Mol im vas, posl ušaj te ovo, vi starješine kuće Jakovljeve i prinčevi kuće lzrailove, koj i prezi rete razboritost i izopačujete jednakost. . . Oni jačaju Gion krvlju a Jerusalem krivdom" (Micah, 111. 9-1 0) .

Danas se svi oni koj i žigošu poli tiku "prinčeva kuće lzrai love", poli tiku cionističke d ržave Izrael proglašavaju antisemitima. Po tom kri teriju , Amos, lsaija, Mikaija, Jeremija, svi vel iki židovski poslanici, b i l i bi optuženi kao "an tisemi ti " . Jer, od svih vel ikih tradicija judaizma, današnje cionističke vođe odabrale su da se priklanjaju samo onima koj i mogu opravdati nj ihovu pol i tiku pričama o Jošuinom masakru nad Kaniti ma, nagovještavajući tako pokolje nad Arapima Palestine i Libana, a ne prokletstvima Jeremijinim i l i Mikai­j inim; Ezrinim zakonima rasne diskriminacije, a ne univerza­lističkom mesijanizmu Ezekijela i lsaije. Odabrali su "svete oce koj i ubiše Poslanike".

Ovakvom prijevarom, koja svaku kritiku pol itike cionističke države lzraelizjednačava s antisemitizmom, prouzrokuje se ozbiljan rizik pojave stvarnog antisemitizma.

Ono što bi moglo prouzrokovati antisemitizam u današnje vrijeme nije kri tika pol i ti ke agresije i krvoprolića nego sl ijepa, bezuvjetna podrška toj pol i tici .

Jer, n i Menachem Begin , n i Ariel Sharon ni I tzhak Shami r nisu sami sposobni svojim svirepostima proizvesti antisemitizam. Ovi odavno ozloglašeni ratni zločinci (čiji masakri u Libanu su logična posljed ica nj ihove ideologije, mitologije i pol i ti ke kolonijal ističke ekspanzije) ne mogu se, zaista, ni na koj i način pobrkati s izraelskim narodom u cje l in i , a još manje sa naši m sunarodnicima koj i pripadaju židovskoj vjeri i tradicij i .

Najveću opasnost u ohrabrivanju antisemitizma predstavljaju

35. Sažetak njihovih "biografija" vidjeti u zadnjem poglavlju ove knjige.

31

R. Garaudy

vođe nekih takozvanih "predstavničkih" organizacija koj i se ponašaju kao istinski agenti cion ističke vlade Izraela, jer odobravaju njene najflagrantnije zločine i laži i prihvataju njezine slogane. Oni nadalje tvrde, bez ikakvih dokaza, da govore u ime "židovske zajednice" kao cjel i ne, dok se mnogi članovi te zajednice, s l ijedeći primjer stotina hi ljada ·

Izraelaca u samom Izraelu , gnušaju t ih zločina i nji hovih počin i laca.

Bez svake sumnje je da dolazi do opasn ih zabluda kad Begi n i njegov t im imaju financijsku podršku rabina "vjerskih partija" , koj i pozivaju na "sveti rat", tumače B ibl i ju u plemenskom duhu i pog rješnom upotrebom tema o "odabranom narodu" i "obećanoj zemlj i " zavaravaju i Žido­ve i kršćane da bi, u ime navodno božanskog prava, opravdal i krvavo kršenje lj udskih prava. Služiti ci ljevima judaizma i kršćanstva znači odbacivati prijevaru nastalu manipulacijom svetih stvari ; odbijati izjednačavanje judaizma, tj . vjere Abrahama i Mojsija, vel ikog univerzalizma poslanika, sa rasističkim šovinizmom cionizma i ne nazivati mučitelje u službi Haddada i njemu sl ičnih koji rade prljavi posao za vladu u Tel-Avivu " l ibanskim kršćanima" . Naš jasan ci lj je borba protiv ovakvih zabluda i konfuzija: treba podvlačiti razl iku između d ržave Izrael i njezine pol iti ke, s jedne strane, i mase izraelskog naroda s druge strane, koj i počinje postajati svjestan da nj ime manipul i raju njegovi upravljači; treba praviti razl iku između judaizma i cionis­tičke mitolog ije koja ga deformira u pol itičke svrhe; treba odbiti popuštanje intelektualnom terorizmu izraelskih rasistički h agenata koj i bi želje l i svijet podijel iti na cioniste i antisemite, jednako kao što su dojučerašnji rasisti pokušavali da ga podijele na Židove i nežidove.

Vodimo borbu protiv pol itičkog cionizma upravo zato što smo anti rasisti . Anticionizam ne daje povoda antisemitizmu, nego to čin i sam cionizam.

Borimo se protiv cionizma koji žel i da iskoristi rel igiju za opravdanje određene pol itike.

Da bismo se probili iz opasnog brkanja vjerskog cionizma

32

Uvod

;a političkim cionizmom, Bibl ijskog Izraela sa cion ističkom l ržavom Izrael pokušat ćemo anal izirati politički cion izam >olazeći od m itologije na kojoj se zasniva, h istorijske i >seudobibl ijske, i političku stvarnost koja, utemeljena na nističn im postavkama političkog cionizma, postaje 1em inovnost, naime: unutrašnju pol itiku zasnovanu na asizmu; vanjsku politiku agresije i ekspanzio- nizma kojoj je :ilj zaposjedanje "životnog prostora" za smještaj potencijalnih 11igranata; metod pol itičkog djelovanja za koji je tipičan !ržavni terorizam.

33

PRVI DIO

HISTORIJSKI

MIT

MIT O .. H ISTORIJSKIM PRAVIMA ..

"Ova zemlja je historijska domovina Židova", kaže se u Memorandumu Cionističke organizacije Mirovnoj konferenciji 1 91 9. godine.

Proklamiranje države Izrael 1 4. maja 1 948. godine u Palestini učinjeno je "na temelju prirodnog i historijskog prava židovskog naroda na domovinu u toj zemlji".

Ideju "historijskih prava" cionistička propaganda stalno veže za ideju "obećane zemlje", što Izraelcima treba poslužiti kao podloga za istinsko "božansko pravo" na posjedovanje i dominaciju Palestinom.

Međutim, ova dva problema tretirat ćemo odvojeno. To nije teško, jer se osim u biblijskim tekstovima nigdje drugdje ne može naći nikakav trag starozavjetnih priča o događajima koji su se desili prije 1 O. stoljeća stare ere. O njima nema spomena ni u tekstovima srednjoistočnih naroda a ni u arheološkim iskopinama. Čak i učenjak kojemu je toliko stalo da se sačuva autentičnost Starog zavjeta dominikanac otac De Vaux priznaje da, osim u Bibliji, nije moguće naći "izričite podatke o hebrejskim patrijarsima, periodu provedenom u Egiptu ili zauzimanju Kanana. Osim toga, sumnja se da bi neki novi tekstovi mogli baciti više svjetla na ovo pitanje".1

1 . R. de V aux, O. P., The Early History of Israel, London, 1 978., sveska 1 , str. 1 56.

37

R. Garaudy

Tako se tema "obećanja" zemlje Palestine pojavljuje samo u tekstovima onih koji polažu pravo da se koriste tim obećanjem. U prošlom stoljeću neki tumači Svetih pisama došl i su do još radikalnij ih zaključaka, o čemu će biti govora kasnije, kad budemo raspravljal i o "obećanoj zemlj i " (Von Rad, Thompson, Van Seters, Albert de Pury .. . ) .

Čim se prestanemo zadovoljavati nekritičkim prihvatanjem "historijskih" dijelova Starog zavjeta, prvo opažanje koje nam se nameće je da historija Hebreja ne samo što ne predstavlja "središte" historije svijeta, što tvrde teze pol itičkog cionizma koje je preuzela i izvjesna kršćanska katekeza, nego se ni u jednom svom razdoblju ne pojavlj uje drukčijom od historije vel ikih imperija kakve su bile mezopotamska, hititska i l i egipatska.

Ako ostavimo po strani arheologiju , koja svjedoči da je više od deset tisuća godina čovjek prisutan na području koje odgovara Palesti ni , i ako se ograničimo na historijski period za koji postoje pisani dokumenti , shematski možemo razl ikovati :

·

1 ) Rano bronzano doba, koje traje do trećeg mi lenija stare ere. Iz tog razdoblja postoje dokazi (osobito pos lije otkrića tekstova Ebla, 1 976. godine) o postojanju vel ike urbane civi lizacije u Kananu, koju su činili narodi zapadno­semitskih jezika, u koje ubrajamo aramejski i hebrejski

2) Razdoblje {2200- 1 900) koje karakterizi ra najezda nomada

3) Nova faza u rbanizacije (1 900-1 550) u srednjem bronzanom dobu

4) Od sredine 1 6. stoljeća stare ere regionom domin i ra Egipat: faraon i 1 8. dinastije pretvori l i su Palestinu u egipatsko g ranično područje

Oblast u srcu "plodnog polumjeseca", koja se prostire od N i la do Eufrata, područje je kroz koje su prolazi le naj razl ičitije zajednice ljudi i tu se m iješale. Kad su nomadi i l i polunomadi Mezopotamije i l i Transjordanije, koji su već bi l i na putu da napuste nomadski način života, stig l i - u

38

Mit o "historijskim pravima"

toku svoj ih sezonskih seljakanja - u Kanan početkom 2 . mi lenija stare ere, dakle, u rano bronzano doba, zatekli su tamo Kanite, koj i su već odavno b i l i učin i l i Kanan svojom domovinom i imali urbanu civil izaciju, a krajem 2. mi len ija b i l i i na pragu da prihvate upotrebu željeza i praksu alfabetskog pisma.

"Hebrej i " , suprotno tradicionalnoj shemi Bibl i je, prije nomadskog upada u Kanan n isu č in i l i posebnu etničku zajedn icu. Oni su predstavljal i konfederaciju razl ičit ih etničkih grupa i bi l i samo jedan od elemenata vel ikih nomadskih migracija (prema ocu De Vaxu, Amoriti i l i Aramejci) .

Neka od ovih nomadskih plemena nastani la su se u Kananu, dok su druga nastavi la put ka Egiptu. P rvi (među koj ima su b i l i i oni koj i će kasnije dobiti ime Hebreji ) preuzel i su od Kanita jezik, pismo i rel ig iju , dok n isu, oko 1 400. godine, možda sl ijedeći osvajače Hyksose, ponovo krenul i u potragu za pašnjacima u Egiptu .

Kad su Hyksosi istjerani iz Egipta, oni koj i su vjerovatno stig l i skupa s nj ima i užival i nji hovu zaštitu i privi legi ran status smatrani su nj ihovim "suradnicima" i b i l i podvrgn uti užasnom ugnjetavanju i teškom načinu života. Ovi buntov­nički nastrojeni l judi, koji su nastanjivali granična područja i nisu predstavljali neku etničku skupinu nego više kategoriju ljudi neprijateljski raspoloženih prema faraonu, zvani apiru (od čega, po mišljenju oca De Vauxa, vjerovatno potiče riječ "Hebrew") , pobjegoše iz Egipta. Mora da je ovakva vrsta "egzodusa" nezadovoljn ih autsajdera bi la pri l ično česta i obična kad u egipatskim hronikama nema ni spomena o ovom "i ncidentu" , pa čak n i u izvještaj ima graničnih straža, iako takvi izvještaji postoje od 1 9 . stoljeća stare e re naovamo.

" Izvori" koj ima raspolažemo o ovom događaju, uz one iz Starog zavjeta, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Najranije spominjanje imena " I zrael " pojavljuje se na jednoj uspravnoj nadgrobnoj kamenoj ploči iz perioda oko 1 225. godine, na kojoj se slave pobjede faraona Merneptaha.

39

R. Garaudy

Tu se kaže, bez navođenja pojedinosti , da je on, kad je zauzeo gradove u Palesti n i , un ištio i " I zrael" . " Izrael je uništen , njegovo pleme više ne postoj i " . Ovaj tekst više ništa ne kaže o lzraelu .2

Nadalje , četiri stotine g l inenih tabl ica koje su otkrivene od 1 887. godine naovamo u Tel -ei -Amarn i , prijestol nici faraona Amenophisa IV. (Akhenaton, 1 375.-1 358.) sadrže zapise koj i svjedoče o korespondencij i između faraona i vazalskih prinčeva Palestine i Sirije . U nj ima nema ni traga o Izrae lu , ali pružaju zan imlj ive podatke o gradovima­državama Kanana i nj ihovom rivalstvu .

Iz slabašnih tragova o Izraelu koje nalazimo u historijama drugih naroda dolazimo do dva zaključka:

P rvo, židovskom narodu n ije moguće "pravo prvog osvajača" pripisati kao "h istorijsko pravo" . Kad su njihova plemena, sa talasom Aramejaca, stig la u Palestinu, zatekla su tamo "domaće" Kanite, H itite (oko Hebrona, čiji su oni bi l i osnivači), Amonite (oko Amana), Moabite (istočno od Mrtvog mora) i Edomite (na jugoistoku). Istovremeno, s Egejskog mora stizao je još jedan narod, Fi l istejci, koj i su se nastani l i između Mount-Carmela i pustinje. Stoga, oni koj i se danas nazivaju Palestincima ne vode porijeklo samo od Arapa. Arapi su u malom broju stigl i u 7. stoljeću nove ere, preveli na islam najveći dio stanovništva (uključujući i lzrael ite), stopil i se s nj ima posredstvom mješ­ovitih brakova i uveli svoj jezik. Pojava Arapa u Palestin i u 7. stoljeću bila je daleko više kulturni nego etnički fenomen. Palestinci vode porijeklo od domaćih Kanita koji su nastanjivali Palestinu najmanje još prije pet h i ljada godina (od početka h istorijske epohe) , F i l istejaca (koji su zemlji dali ime Palestina - arapski Fi lasti n) , al i i od Perzijanaca, Grka, Rimljana, Arapa i Turaka, koji su, poslije Babi lonaca, Hitita i Egipćana, uzastopno osvajali zemlju. "Prvi osvajači"

2. "To se nije moglo odnositi na c io Izrael, tj. na svih 1 2 plemena, jer 'cio Izrael' nije bio ni konstituiran u to vrijeme. Stoga se moralo odnositi na Izrael u mnogo užem smislu" . (Ibid . , sv. 1 str. 390.)

40

Mit o "historijskim pravima"

zem lje su oni Palestinci koji je nastanjuju od samog svanuća h istorije.

Drugi zaključak koj i se nameće iz historije Palestine jest da su Hebreji (apiru), kad su stigl i iz Egipta u 1 3. stoljeću stare ere i nasel i l i se u Palestini , bilo postepenim prodiranjem i l i osvajanjem, (na ovo ćemo se vratiti kasnije kad budemo raspravljal i o bibl ijskim pripovijedanj ima) bi l i samo jedan od osvajačkih naroda (u koje se ubrajaju Babi lonci , H ititi, Egipćani , Perzijanci, Rimljani , Arapi, Turci, Britanci) .

Tek posl ije nj ihovog nastanj ivanja u Kananu, a to je otpri l ike u 1 3. stoljeću, može se govoriti o izraelskom narodu , koj i je bio samo jedno pleme u savezu plemena raznog etničkog porijekla, i pozivati se na izvore bi lo unutrašnje i l i vanjske: prvenstveno zato što, kako je već spomenuto , nema n ikakvog d rugog izvora osim Bib l ije koji govori o periodu prije toga,3 a i stoga što ni jedan od bibl ijskih tekstova n ije sastavljen prije razdoblja vladavine Solomona (1 0. stoljeće) . Prve biblijske verzije bile su inspirisane političkim preokupacijama tog vremena (potaknute bilo zanosom i l i kritikom kraljevstva, legitimiziranjem posje­dovanja zemlje i l i njezinim zaposjedanjem itd.) i zasnivale su se na usmenoj tradicij i . One su bile poput norveških snaga, Homerovih spjevova, legendi o kralju Arturu, herojskih genealogija afričkih griotsa, i l i priča u kazivanju arapskih pripovjedača u koj ima se, kako kaže otac De Vaux (op. cit. , str. 1 82 . ) :

Imena mjesta i l i imena grupa unutar plemena kao i prezi mena predaka objašnjavaju popularnom etimologi­jom. Kroz priče se dokazuje plemensko pravo na korišćenje izvjesne teritorije i l i na uživanje izvjesne privilegije i u nj i ma glavnu ulogu igra ona skupina kojoj pripada autor.

Iz analize bib l ijskih tekstova Ger ne posjedujemo druge) saznajemo da je oko h i ljadite godine stare ere vođa jedne skupi ne (koji bi u 1 6. stoljeću nove ere bio imenovan

3. Uzet ćemo samo najznačajniji primjer: samo ime David i priča o njemu ne pojavljuje se ni u jednom drugom izvoru osim u Biblij i - ni u tekstovima ni u arheološkim ostacima.

4 1

R. Garaudy

condottiereoml iz plemena Juda, na čelu fil istejskih i kritskih plaćenika, vješto se koristeći izbalansi ranošću snaga dviju "supersi la" tog doba, Babilona i Egipta, uspio stvoriti kraljevstvo i , uz pomoć tjelesne straže Krićana i Fi l istejaca, ustol ičiti se u Jerusalemu, gdje je dotadašnj im stanovnicima Džebuzitima dopustio da i dalje žive. Vođa ove družine, David , koji je komandovanje nad jednom trećinom svoje vojske povjerio Fi l istejcu imenom l ttai od Gatha, a u Transjordaniji u vrijeme pobune Absaloma dobio podršku amonitskog vladara Shobia, n ije ni pokušao "judaizirati" Kanan. Naprotiv, stvorio je višenacionalnu državu, prihvatajući pod svoje okrilje narode različit ih VJ.Jra i porijekla. Njegova prababa bi la je Maobičanka, i kad je zapao u teškoće stavio je svoju rodbinu pod zaštitu kralja Maoba.

S jednom ženom iz roda Hitita imao je sina Solomona, koji ga je nasl ijedio na prijestolju i koj i je zadržao i čak proši rio višenacionalni karakter države.4

Poslije Salomonove smrti, Davidovo kraljevstvo je podijeljeno na Izrael na sjeveru i Judeju na jugu. Godine 721 . Asirci su zaposjel i Izrael , a 587. Judeju su pokori l i Babilonci . Ug lednici zemlje otjerani su u izgnanstvo. Kad je perzijski kralj Ki r zauzeo Babi lon, dozvol io je prognanicima da se vrate (iako su mnogi više voljel i ostati u Babilonu) . Posl ije toga Hebreji su uzastopno živjel i pod vlašću Perzijanaca, Grka i Rimljana do pobune Maka­bejaca u 2. stoljeću stare ere, koja je bi la usmjerena protiv Antiochusa Epiphanesa, Aleksandrovog pristaše iz dinastije

4. Zanimljivo je primijetiti da na osnovu zakona sadašnje države Izrael, po kojima je neko Židov samo ako mu je majka Židovka ili ako je prihvatio židovsku vjeru, kralj Solomon ne bi bio smatran Židovom niti bi se mogao koristiti "zakonom o povratku" - prvo, zato što mu majka nije bila Židovka nego pripadnica Hitita, a drugo, zato što nijedan ortodoksni rabin koji je ovlašten da potvrdi preobraćenje ne bi pristao da preobraća čovjeka koji je u Jerusalemu podigao oltare za bogove svojih konkubina iz Egipta, Edoma, Maoba, Sidona itd. Isto bi važi lo i za Savla, čija je majka bila kanićanka kao i za kralja Davida, čija je prababa Ruth bila Maobićanka.

42

Mit o "historijskim pravima"

Seleuković. Poslije dvadesetogodišnje borbe Makabejci su osnoval i di nastij u Hazmoneanaca. Ona se raspala zbog unutrašnj ih sukoba. Godine 63. stare ere Pompej je osvoj io Palestinu i učinio je vazalskom monarhijom pod ! rodom, nakon čega je postala rimskom provincijom. Dvije pobune protiv r imskog okupatora, 70. i 1 35. godine nove ere, ugušene su. Poslije ugušenja d ruge pobune, koju je predvodio Bar Kokhba, H ram je razoren . Židovski narod se raspršio po svim obalama Mediterana. U Palesti n i je prestala postojati židovska zajednica.

Benjamin iz Toleda, židovski hodočasnik, pril ikom posjete Jerusalemu 1 1 70. godine zatekao je u cijeloj Palestin i samo 1 .440 Židova. Nahmanides je 1 267. sreo samo dvije židovske porodice u Jerusalemu.

l, dok su križari pri l ikom zauzeća Jerusalema 1 099. god ine spal i l i Židove u nj ihovoj sinaQogi , Salad in je, nakon što je oslobodio ovaj g rad, dozvol io Zidovima da se vrate.

Židovi su se vraćali u Palestinu samo zbog progona koje su trpjel i drugdje, a ne iz nostalgije za "domovinom svoj ih praotaca" . U 1 5. stoljeću među prvim povratnicima u Palestinu b i l i su Židovi Španije, koji nisu imal i n ikakve potrebe da emigriraju tokom osam stoljeća koegzistencije s Arapima, al i su pobjegl i od netolerancije inkvizicije i "najkatol ičanskij ih od katol ički h kraljeva". Samo je mal i broj Židova Španije došao u Palestinu . Veli ka većina našla je utočište u Francuskoj , Holandij i , I tal ij i , Egiptu, Kipru i l i na Balkanu. Godine 1 845. u Palestini je od ukupno 350.000 stanovnika bi lo samo 1 2.000 Židova, a 1 880. tek 25.000 od ukupne populacije koja je brojala 500.000. Proganjanja koja su počela 1 882. godine u Rusij i dovela su do novog talasa doseljavanja u Palesti nu , posl ije čega su uslijed i l i talasi izbjegl ica iz Poljske i Rumunije.

Stigavši sada do momenta kad se, posl ije objavljivanja knj ige Theodora Herzla The Jewish State (Židovska država) , 1 896. , počeo razvijati pol itički cionizam, potrebno je da sumiramo problem takozvanih "historijskih prava" da bismo mogl i shvatiti nove motivacije ovog pokreta.

43

R. Garaudy

Ne samo što Hebreji nisu b i l i pNi "stanari" Palestine, nego nisu bi l i n išta više do jedne od komponenti mješavine mnogobrojnih naroda u "plodnom polumjese­cu" . Nemaju n ikakvih osnova da polažu pravo na izuzetno mjesto u ovoj dugoj historij i . Politički cionizam učestvuje u sistematskom manipul iranju i i zvrtanju č injenica kad u izraelski m školskim udžbenicima i u propagandi za vanjski svijet ističe kao značajne za h istoriju Palestine samo one malobrojne momente kada su Hebreji u njoj ig ral i i zvjesnu ulogu. Takvi su:

1 ) Plemensko zauzimanje zemlje Kanan u vrijeme Jošue, koje b iblijski tekstovi iz 1 O. stoljeća smještaju u 1 3. stoljeće stare ere. Teolozi 6. stoljeća, koj i su nekol i ko stotina godina posl ije spomenutog događaja ponovo pisali historiju , preinači l i su ovo prodi ranje u "sveti rat" , vodeći računa o određenim pol itičkim ci ljevima. (O tome će biti više riječi kad se budemo bavi l i vjerskom m itologijom cion izma kao dopunom historijske mitologije)

2) 73 godine vladavine Davida i Solomena. 3) Izgnanstvo u Babilon i povratak iz izgnanstva. 4) Konačno, pobune protiv r imske vlasti u periodima od

66.do 70. i od 1 32. do1 35. Sav ostali dio palestinske historije izbrisan je kao da se

za dvije tisuće god ina, sve od 3. mi len ija pa do dolaska Hebreja, n ije ništa dogodi lo u toj zemlj i , kao ni za skoro dva naredna mi lenija , od konca pobune Bara Kokhba, 1 35. nove ere, do stvaranja države Izrael , 1 948. !

Dakle, osnovni h istorijski mit stvoren je tako što su historije duge pet tisuća godina proizvoljno zadržane samo nekol iko epizoda: migracija Hebreja, između tol iki h drug ih migracija; kraljevstvo Davidovo, među tol ikim d rugim kraljevstvima; i l i pobune Makabejaca i l i Bara Kokhbe, od svih drug i h pobuna koj ima vNi h istorija.

H istorija Palestine koja se predaje u školama države Izrael djelo je krivotvoritelja. Al i , i "sveta historija" kojoj podučavaju i katol ički katekizam i nedjeljne protestantske

44

Mit o "historijskim pravima"

škole, d ržeći se Bibl ije i zanemarujući stvarnu h istoriju drevnog Istoka, nenamjerno pomažu propagandu političkog cionizma i pripremaju mi l ione kršćana ši rom svijeta da mitologiju koja je pogubna za palestinski narod i svjetski mi r prihvate kao istinitu . Jer, ova mitologija služi pol itičkom cionizmu kao osnova za teritorijalne pretenzije , aneksije i agresije.

Ovom početnom iskrivljavanju istine cionisti dodaju još dva historijska m ita:

1 ) P retvarajući Palestinu u historijsku pusti nju ( izuzev u period ima kad su oni b i l i tamo), oni je transformi raju u geografsku pustinju: "Dajte zemlju bez naroda narodu bez zem lje" , poznata je formulacija Israela Zangwil la. 5

' 2) Nakon što je un ištio h istorijski kontinu itet zemlje

Palesti ne, cionizam (poput antisemita) stvara rasn i i rasistički kontinuitet "židovskog naroda" izmišljanjem genealogija i odbacivanjem asimi lacije u svrhu opravdanja vraćanja zemlji "predaka" ovog nqroda - kao da su "Židovi" današnjice potomci i prirodni nasljednici lzrael ita iz bibl ijskih vremena i kao da konačno tako ispunjavaju pradavnu i vječnu želju svih "židovskih" zajednica svijeta.

Analizi rat ćemo ova dva historijska m ita.

1 . Mit o "pustinji "

Kad je Herzlova Židovska država (The Jewish State) 1 896. godine otvoreno i jasno defin i rala politički d ion izam, počelo je potpuno ignoriranje prisustva naroda Palesti ne. Ovo prisustvo je ostalo nespomenuta i u Herzlovoj knj izi i

. na konstitui rajući m skupštinama svjetskog cionističkog pokreta. Nepostojanje palestinskog naroda jedan je od

5. Israel Zangwill, The Return to Palestine, New Liberal Review, decembar 1 901 ., str. 672. (Palestina je zemlja bez naroda; Židovi su narod bez zemlje")

45

R. Garaudy

osnovnih postu lata cionizma i u korijenu je svih kasnij ih zločina. U Sunday Timesu od 1 5 . juna 1 969. godine, gospođa Golda Mei r je rekla: "Palesti nci n isu postojali i u tome je sušti na. To nije isto kao da je postojao palest inski narod , a mi onda došl i , izbaciti ga i zauzel i njegovu zemlju . Oni n isu postoja l i " .

Ako Palesti nci ne postoje, a ipak pružaju otpor, ovaj "odsutni al i prisutn i " narod mora biti i l i istjeran i l i uništen, upravo kao što se dešavalo I ndijancima sa dolaskom doseljenika u Ameriku.

Kad je Einstein upitao Weizmanna dok je ovaj bio jedan od vođa Svjetskog cionističkog pokreta: "Šta će biti sa Arapima ako Palestina bude data Židovima?" , Weizmann je odgovorio: "Kakvi Arapi? Oni nisu ni od kakvog značaja".6

Profesor Ben-Zion Dinur, prvi ministar obrazovanja u državi Izrael i b l iski prijatelj osn ivača države Davida Ben-Gu riona, u uvodu svog djela History of the Haganah, u izdanju Svjetske cionističke organizacije, pisao je: "U našoj zemlj i ima mjesta samo za Židove. Reći ćemo Arapima: I zlazite! Ako ne pristanu i pruže otpor, istjerat ćemo ih s i lom".

Joseph Weitz, bivši d i rektor Odjela za naseljavanje pr i Židovskoj agencij i , pisao je 1 940. : "Nama mora biti jasno da nema istovremeno mjesta za oba naroda u ovoj zemlj i . . . Jedino rješenje je Eretz Israel , barem Zapadni Izrael bez Arapa, i stoga preostaje samo preseljavanje Arapa odavde u susjedne zemlje" _?

I pak, stvarnost je bi la sasvim drukčija. Posl ije Balte­urove deklaracije 1 91 7. godine, posl ije 20 godina politi­čkog cionizma i njegove propagande za "povratak" , posl ije prvih talasa židovskih imig ranata koj i su bježali od pog-

6. Citirao Alfred Lilienthal, The Zionist Connection, New York, 1 978. , str. 341 .

7. Davar. 29. sept. 1 967. Naveo Noam Chomsky, Israeli Jews and Palestinian Arabs", Holy Cross Quarterly. ljeto 1 972. (Preštampano u djelu Chomskog Peace in the Middle East, London, 1 975., str. 94.)

46

Mit o "historijskim pravima"

roma u Rusij i , Poljskoj i Rumunij i , prema popisu koj i su izvrš i l i Britanci 31 . decembra 1 922. godine, u Palesti n i je bilo ukupno 757.000 stanovnika, od čega su 663.000 bi l i Arapi (590.000 musl imana i 73.000 kršćana) i 83.000 Židova, tj . 88 procenata populacije č in i l i su Arapi, a 1 1 procenata Židovi . Treba napomenuti da je ova takozvana "pusti nja" b i la izvoznik žita i citrusnog voća.

Godine 1 891 . jedan od prvih cionista Asher Ginzberg (koj i se koristio pseudonimom Ahad Ha'am) pisao je posl ije posjete Palestin i : "Mi vani smo naviknuti da vjerujemo da je Palestina gotovo potpuno zapuštena: samo gola pustinja u kojoj je moguće kupiti zemlju po vlastitoj želj i . Stvari stoje drukčije. U cijeloj zemlj i teško je naći zi ratno zemlj ište koje nij e obrađeno . . . "Jedina mjesta koja n isu kultivirana su, kako je sam istakao, pješćane dine i kameniti brežuljci, gdje ništa ne uspijeva osim voća i to nakon mnogo mučnog rada na raščišćavanju i nasipanju tla. 8

Ustvari , prije dolaska cion ista "beduin i " (odnosno, zemljoradn ici) izvozi l i su 300.000 tona žita godišnje; područje pod voćnjacima u vlasništvu Arapa utrostruči lo se između 1 921 . i 1 942. godine; gajevi u koj ima su se uzgajale naranče i d rugi citrusi sedmerostruko je povećano u periodu od 1 922. do1 947. ; proizvodnja povrća bila je deseterostruko veća 1 938 . nego 1 922 .

Ako se uzme u obzir samo citrusno voće, u Peelovom izvještaju koj i je Državni sekretar za kolonije podnio britanskom parlamentu 1 937. a koj i se temelj i na rapidnom porastu voćnjaka pod narančama u Palestin i , procijenjeno je da će proizvođači i izvoznici 30,000.000 sanduka zimskih naranči , na kol iko se očekivalo da će porasti svjetska proizvodnja u narednih deset godina, biti zastupljeni ovim redom:

8. Ahad Ha'ma, Complete Works (na hebrejskom), Tel Aviv, Devir Publishing House, i Jerusalem, The Hebrew Publishing House, 8. izdanje

47

R. Garaudy

Palesti na: 1 5 ,000.000 sanduka SAD: 7,000.000 sanduka Španija: 5,000.000 sanduka Druge zemlje: (Kipar, Egipat, Alži r itd . ) : 3, 000.000 sanduka Ovaj "projekt" i podaci na koj ima se zasnivao mogu se

naći u Peelovom izvještaju , poglavlje 8, paragraf 9, str. 2 1 4.

Ako se uzme u obzir opći napredak koj i je ostvaren u poljoprivredi svih zemalja tokom zadnj ih pedeset godina i tome doda nevjerovatan iznos financijske "pomoći" koju država prima iz inozemstva (o čemu ćemo više govoriti u vezi sa financiranjem države Izrael) , jasno je da se u ovoj oblasti nikako ne može govoriti o "čudu zvanom Izrael" .

M it o h istorijskoj i geografskoj praznini trebao je posl užiti kao osnovno polazište cionističke pol itike u Izraelu , u svrhu pravdanja progona, pljački i represalija o čij im dometima i jačini će biti riječi na narednim stranicama.

2. Mit o rasi

Drugi osnovni h istorijski mit cionizma govori o kontinu i ranosti rase i stalnoj čežnji za povratkom. Lažna genealogija cilja na nametanje vjerovanja da su svi današnji Židovi svijeta potomci jedne "rase" koja je, po Božijem naređenju , s Abrahamom i patrijarsima stig la en bloc u "obećanu zemlju" Kanan, potom je izbjegla u Egipat, da bi zatim, posredstvom svog Boga, bi la oslobođena ropstva čudesnom seobom koju je predvodio Mojsije u i l i oko 1 3. stoljeća, i koja je konačno pod vodstvom Jošuinim pokorila "obećanu" zemlju, iskorjenjujući, prema Božijim naredbama, domaće stanovništvo s ciljem da izgradi carstvo Davidovo - da bi nakon svega bila pobijeđena i pretjerana u izgnanstvo. 48

Mit o "historijskim pravima"

Kada je 539. godine Kir dozvolio izgnanicima da se vrate, dva čovjeka bl iska perzijskom dvoru, visoki svećen ik Nehemijah i pisar i svećen ik Ezra, u brizi da sačuvaju čistotu svoje rase i rel ig ije i izbjegnu stapanje Židova u narode među koj ima su živje l i , p ropisali su stroge zakone koji su zabranjivali ženidbe sa nežidovskim ženama i kodifici ra l i Zakon koji je još ranije objavljen Mojsi ju, uspostavljajući apsolutnu svećeničku vlast.

Zakoni koj i su se odnosi l i na rasnu podvojenost bili su osobito strogi: "Odvojite se od ljudi ove zemlje i stranih žena" (Ezra, X, 1 1 ) . Supruge iz tuđih naroda trebalo je otjerati u roku od tri mjeseca. Kod Nehemije (Xl i i , 3) čitamo:

"U to vrijeme viđao sam Židove koji su b i l i oženjeni ženama iz plemena Ačshdoda, Amonita i Maobita. Nj i hova djeca govori la su više jezi kom svoj ih majki i n isu umjela govoriti židovski m jezi kom. Borio sam se s nj ima i prokl injao ih, kažnjavao neke od nj ih , i čupao i m kosu i tjerao ih da se zakl inju Bogom, govoreći im : "Vi nećete dovoditi nj i hove kćerke svoj im sinovima niti davati svoje kćerke nji hovim sinovima, i l i dovoditi nji hove kćeri sebi samima" (Xl i i . 23-25).

"Tako sam očistio narod od svih stranaca i naimenovao odjele svećenika i levita, svakog sa posebnim zadatkom" (Xl i i , 30).

Dakle, u načelu čuvan od svakog vanjskog utjecaja, judaizam je trebao biti ovjekovječen pod budnim nadzor­om visokih svećenika.

Kad budemo anal izi ral i kako suvremeni cionizam selektivno, m itski i plemenski tumači Bibl iju , vidjet ćemo da ova "službena" verzija židovske historije, "zlatna legenda" , apologetika u službi jasno utvrđenih ci ljeva, predstavlja njegov glavni element.

Ovakva h istorija predstavlja se i "dijaspori " , Židovima raspršenim među svi m narodima svijeta, u kojoj se za židovske zajednice, po mišljenju cionista uvijek i svugdje

49

R. Garaudy

proganjane, kaže da su sačuvale mesijsku nadu u "povratak" u "obećanu zemlju " koju su samo privremeno bi l i izgubi l i .

Stoga su jedino oni od svih naroda svijeta nasljednici "svećeničkog naroda" , zaduženi božanskom misijom da svojom patnjom i neuništivom vjerom svjedoče temeljn i Božij i naum. Iz tog razloga, h istorija cijelog čovječanstva okreće se oko sudbine ovog naroda.

Kasnije ćemo vidjeti kako je današnji pol itički cion izam "sekularizi rao" ovu shemu da bi čak i pred onima (i u Državi Izrael i u "d ijaspori ") koji više ne ispovijedaju židovsku vjeru opravdao neke obl ike pol itike si le.

Prije nego što pređemo na raspravu o osnovnom pogjrešnom teološkom tumačenju koje je podloga cionističke ideologije, sa temama "obećanja" kojim se stiče "božansko pravo" na zem lju Palestinu i " izabranosti " ž idovskog naroda koja mu dozvoljava da u ime tog "božanskog prava" gazi sva ljudska prava onih koj i godinama žive i rade u Palesti n i , razmotrit ćemo dva pomoćna mita: mit o "židovskoj rasi " i m it o vječnoj čežnji za povratkom.

Pojam " rase" je izum Evrope 1 9 . stoljeća, koja je , da b i našla opravdanje za kolonijalno vođstvo Zapada, samovoljno preinačila razl iku između li ngvističkih grupa u pojam biološke razl ike i, prije svega, u hijerarhiji među vel ikim etničkim razdiobama čovječanstva.

Prije nego što se ovaj tragični m it razvio (osobito kroz umobolna tumačenja g rofa Josepha-Arthura de Gobi ne­aua u djel u pod naslovom Essay on the lnequality of the Races of Mankind (Esej o nejednakosti ljudskih rasa), 1 853. godine, najbl iže pojmu rase bilo je plemensko shvaćanje krvne zajednice, "pravdane" u svim civi l izacijama mitskom projekcijom zajedničkog pretka, "eponimičkog" junaka plemena i l i legendarnim genealogijama kakve nalazimo kod američkih I nd ijanaca i l i u Eneidi (Vi rgi lovom spjevu) i Starom zavjetu. Međutim , ovo shvaćanje nije imalo značenje " rase" u onom smislu koji je ta riječ poprimi la u Evropi 1 9 . stoljeća. Naime, smisao nekol iko vel ikih skupina ljudskih bića. Ono je znači lo osobe istog porijekla u mal im

50

Mit o "historijskim pravima"

plemenskim zajednicama i l i izvjesnim društvenim slojevima. U francuskom jeziku 16. stoljeća, naprimjer, određena kraljevska dinastija nazivala se "race", a u 18. stoljeću nasljedno plemstvo, "de race" ,suprotstavljane je novopečenim plemićima koji nisu imali rodoslovlja.

Tek u 1 8. stoljeću , primjerice sa Buffonom, pojavi la se predstava o iskonskom obrascu čovječanstva, o bijeloj ras i , koja se sve više "degenerira" sa udaljavanjem od umjerenog pojasa. Zatim je, u ime visoko etnocentričnog "evolucion izma" , Evropa, njegov g lavn i stožer, kao i uvijek, počela gledati na nezapadne narode kao "primitivne" i pravdati kolon ijalna osvajanja bijelog čovjeka kao vid širenja "progresa". Današnj i pojam "nerazvijenosti" ovjeko­vječuje ovu hijerarhijsku koncepcij u prema kojoj je model putanje čovječanstva model Zapada: neki narod je više i l i manje " razvijen" zavisno od toga kol iko je bl izu ovome modelu. Levi -Strauss, u Race et Histoire (Rasa i h istorija), snažno napada ovaj etnocentrizam i pokazuje kako dje luje na osiromašivanje, jer isključuje d ijalog među ku lturama: "Jedinstvena g rješka koja može prouzrokovati patnje jedne ljudske zajednice i omesti je u potpunom ispunjenju njene pri rode jest izol i ranost od drugih" .9

Psudoteorija o rasi uvijek je služ i la za opravdavanje dominacije i nasilja. Vrhunski primjer je nacizam. Hit ler u Mein Kampfu optužuje Židove da su "dovel i crnce u područje Raj ne sa krajnjim ci l jem križanja bijele rase koju mrze" , tvrdeći da "Židovi truju krv drugih , al i čuvaju vlastitu od patvorenja".

Mora se istaknuti da je Hitler, od drugih mogućih rješenja, izabrao da imit ira svoju žrtvu. Zakonodavac koj i je objavio krvave N i rnberške zakone naveo je u preambul i da su mu inspiracija bi le prve h istorijske odluke koje su sa svrhom očuvanja čistote rase donijel i Ezra i Nehemija.

Ovdje nije riječ samo o drevnoj historiji i l i arheologij i , jer, na temelju rabinske tradicije, osnovni zakon današnje

9. C.Levi-Strauss, Race and Victory u Structural Anthropology, sveska 2, London, 1 977. , str. 356.

5 1

R. Garaudy

države Izrael defin i ra "Židove" onako kako su traži l i Ezra i Nehemija i kako je ustanovljeno rasističkim Ni rnberškim zakonoma. Židov je čovjek koj i je rođen od majke Židovke (rasni kriterij) i l i je pr imio židovsku vjeru (teokratski kriterij). 10 Jedine osobe koje mogu imati koristi od Zakona o povratku i privi leg ija koje iz toga proističu u d ržavi Iz rael su oni koj i zadovoljavaju ove kriterije. Tako se ovdje ne radi samo o rasnoj defin iciji nego i rasističkoj diskriminacij i , jer, kao što ćemo vidjeti, pripadnost jednoj i l i drugoj etničkoj skupini donosi i l i privi legije i l i podređenost.

Rasizam nema naučne utemeljenosti . Sa biološkog stanovišta stara teorija o "kranijalnom indeksu" , koja pravi razliku između "dolichocephalous" i "brachyephalous" smatra se neupotrebljivom. Moderna genetika, prema kojoj izvjesni "geni" upravljaju serološkim osobinama krvi, također pokazuje nepri hvatljivost biološkog koncepta rase .

Arhaični mit Postanja (Xl , 1 8-27) služi, poput d rugih rasističkih mitova, da "opravda" hijerarhije i dominacije . Tri Nojeva sina, koj i su se, po iskrcavanju iz Barke, poduzeli "napućivanja cijele zemlje", trebal i bi se smatrati začet­nicima Azijata {Shem), Evropejaca (Japhet) i Afrikanaca (Ham). Ovi zadnji bil i su osuđeni na ropstvo i nasilje. Feudalni Srednji vijek vidio je u Hamu pretka robova, a u Japhetu pretka gospodara. Shem je kao predak svećenstva dospio u vrh hijerarhijske ljestvice. Leon Poliakov u knjizi The Aryan Mith (Arijski mit) primjećuje da je prema hebrejskoj tradiciji ( i l i tačnije rabinskoj), iako se ona izričito ne poziva na "rasu" , "barijera između izabranog naroda" i "naroda" trebalo je očuvati svećenićku funkciju ovog prvog" . 1 1

Historija n e nudi n išta objektivniju osnovu pojma rase od biologije. Tvrditi da su "Židovi" " rasa" drukčija od ostal ih "naroda" znači stvarati mit, i to mit koji je prihvatljiv i za antisemita i cioniste. Antisem itizam i cion izam oslanjaju se na istu pretpostavku i vode ka istim rezu ltatima.

1 O. Vidjeti Joseph Badi , Fundamental Laws of the State of Israel, New York, 1 960., str. 1 56.

1 1 . Leon Poliakov, The Aryan Mith, London, 1 874. , str. 327.

52

Mit o "historijskim pravima"

Ova zajednička pretpostavka jest vjerovanje u izvjesnu "židovsku" posebnost koju ne mogu asimilirati drugi narodi , bez obzi ra radi l i se o posljedicama " izabranosti " i l i "eks­kluzivnosti " .

Rezu ltat stava i antisemita i cion ista jest zaključak da "Židovi " moraju biti izdvojeni iz ostal ih naroda i okupljen i u jednom svjetskom getu, što je uvijek bio ci lj antisemita.

U stvarnosti nije nikad postojala nikakva židovska rasa osim u pomahnitalosti Hitlera i trabunjanjima cionista. Na svakom stupnju historije "Židovi" su bil i jedna od komponenata većih etničkih skupina (koje, uz to, nisu bile rase).

Nomadi il i pasti ri koj i su ušli u zemlju Kanan i koj i su već bi l i na putu da prihvate život u staln im nastambama bi l i su Aramejci , došljaci iz oblasti sjevernog Eufrata, Transjordanije i l i Arabije , dakle , "Semiti " , ali ne na temelju krvi nego jezika, kao što su to i današnji Arapi i Izraelc i . Srodstvo hebrejskog i arapskog jezika potvrđuje tu činjenicu.

Apiru i l i habi ru (Hebreji ) koj i su izišl i iz Egipta (Exodus, Druga knj iga Mojsijeva) b i l i su samo društvena kategorija, ( ljud i sa ruba društva, d isidenti ) , a ne etnička skupina.

Plemena koja su prodirala u Kanan, miroljubivo i l i oruž­jem, izmiješala su se kulturom i krvnim vezama sa domaćim stanovništvom, o čemu svjedoče nekoliko stoljeća kasnije rasni zakoni Ezre i Nehemije.

Kraljevstvo Davida i Solomana bilo je višenacionalno i pružalo je dobrodošl icu stranim etničkim grupama i nj ihov­om rel ig ijskom ku ltu .

Kad je Ki r dozvol io izgnanicima u Babi lonu da se "vra­te" , vel ika većina je ostala u Mezopotamij i , gdje su već bi l i pusti l i duboko korijenje.

Konačno, kad su Rim ljani izgnali l zrai lce posl ije pobune Bara Kokhbe i pobune iz 70. godine nove ere, ovi su se često laćali preobraćenja u svoju vjeru stanovništva koje ih je pri hvatalo. Joseph Reinach je 30. marta 1 91 9. pisao u Journal des Debats:

"Židovi Palesti ne predstavljaj u samo neznatnu manj i nu . 53

R. Garaudy

Poput kršćana i musl imana, Židovi su bi l i vrlo revnosni u preobraćanju naroda u svoju vjeru. Prije početka kršćanske ere, Židovi su već bi l i preobrat i l i u monoteističku Mojsijevu vjeru brojne druge Semite ( i l i Arape) , Grke, Egi pćane i Rimljane. N i kasnije Židovi nisu b i l i manje aktivni u pridobijanju preobraćen ika u Azij i , cijeloj sjevernoj Africi , Italij i , Španiji i Galij i . U židovskim zajednicama, koje Gregory od Toursa spomi nje u svojim hronikama, nesumnj ivo su domin i ral i galski i rimski preobraćenici . Među Židovima koje je Ferd inand Katol ik protjerao iz Španije i koji su se nasel i l i u Italij i , Francuskoj , na istoku i u Smirni ( Izm i ru) , b i lo j e mnogo preobraćenika iberijskog porijekla. Vel ika većina ruskih, poljskih i galicijskih Židova potomci su Khazara, tatarskog naroda iz južne Rusije, koj i su gomil ice prevedeni na judaizam u vrijeme vladavine Karla Vel ikog. Govoriti o nekakvoj židovskoj rasi znači i l i biti neznalica il i nepošten . . . Židovi su bi l i samo jedno od brojnih arapskih i l i semitskih plemena koja su se naseli la u zapadnoj Azij i " . Jasan j e zaključak Josepha Reinacha: "Budući da ne

postoji n i židovska rasa n i židovska nacija, nego samo židovska rel ig ija, cion izam je, zaista, besmisl ica - trostruka g rješka: historijska, arheološka i etnička".

Maxime Rondison potvrđuje Reinachovo gledište sa još više naučne tačnosti :

54

"Vrlo je moguće - i fizička antropologija nastoj i dokazati da je to tačno - da takozvani arapski stanovnici Palestine (koji su, uostalom, kad je riječ o većini 'postal i Arapi ' ) i maju mnogo više starohebrejske 'krvi ' od većine Židova d ijaspore koje vjerska isključivost nije ni na koj i način spriječi la da apsorbiraju preobraćenike razl ič itog porijekla. Stoljećima je židovski proselitizam bio značajan čak i u zapadnoj Evropi , a nastavljen je drugdje tokom dugih vremenskih razdoblja. U historijskom smislu, dovolj ni dokazi toga su židovska država j užne Arabije u 6. stoljeću, čiji su podanici b i l i južni Arapi preobraćeni na judaizam; ruska židovska država Khazara u

Mit o "historijskim pravima"

j ugoistočnoj Rusiji od 8. do 1 0. stoljeća, osnovu koje su č in i l i Turci , Fino-Ugrijci , a nesumnj ivo djelomice i S laveni ; Židovi Kine, koj i su se potpuno "pokinezi l i " ; crni Židovi Cochina, Židovi Etiopije i d rugi . l sa antropološkog stanovišta, pogled na bi lo koj i skup Židova različitog backgrounda dovoljan je da nam da predstavu o obimu d rugih naroda. 1 2

Iz ovog patvorenja historije Thomas Kiernan je formu l i rao najjasniji zaključak: "Antropolozi su zaključi l i . . . da istočnoevropski židovski izum itelj i cionizma imaju malo i l i ni malo bi loške veze sa Palestinom" . 1 3

***

Da bismo raspravu o ovim navodn im "h istorijskim pravima" doveli do kraja, trebamo uzeti u obzi r tr i ključna momenta u stvaranju države Izrae l :

1 ) Balfou rovu deklaracij u, sadržanu u pismu upućenom baronu od Rothschi lda 2. novembra 1 9 1 7:

"Vlada Njegovog Ve l ičanstva sa blagonaklonošću g leda na uspostavljanje nacionalne domovine židovskog naroda u Palesti ni i trudit će se da olakša postizanje tog ci lja, s tim da se jasno razumije da se ničim neće okrnjiti g rađanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini i l i prava i politički status Židova u ma kojoj d rugoj zemlj i " . l sam Balfour ubrzo je postao svjestan postojanja

opasnost i . Devetnaestog februara 1 9 1 9. godine pisao je Lloydu Georgeu: "Slaba tačka našeg položaja je, naravno, to što u slučaju Palesti ne hotim ično i s pravom odbijamo pri hvatiti načelo samoopredjelj enja" . " Kad bismo traži l i

1 2. Maxime Rodinson,_/sreal: A Colonial Settler Statei,_New York, 1 973., str. 79, 80. Također, vidjeti I lan Halevi, La Question juive, Paris, Editions de Minuit, 1 981 , str. 1 1 6-1 25., i njegovu raspravu o knjizi Arthura Koestlera o Khazarima, The Thirteenth Tribe, London, 1 976.

1 3. Thomas Kiernan, The Arabs, Abacus Edition, 1 975. , str. 296.

55

R. Garaudy

mišljenje sadašnj ih stanovnika", dodao je, "oni bi neosporno donijel i antižidovsku presudu" .

Ovo je potvrd io i izvještaj Komisije King-Crane koju je poslao predsjedn ik Wi lson da ustanovi "opcije i želje stanovništva u cje l in i " . U poruci o Palestin i koju su članovi Komisije uputi l i P redsjedniku 1 2 . juna, stoj i :

"Ovdje starije stanovništvo, i musl imansko i kršćansko, ima jedinstven i vrlo neprijateljski stav prema bi lo kakvoj ekstenzivnoj židovskoj imigracij i i l i nastojanj ima da se uspostavi vlast Židova nad nj i ma. Sumnjamo da i ko od britanskih i l i američkih služben ika ovdje vjeruje da je provođenje cionističkog programa moguće na neki d rugi nači n osim uz podršku snažne vojne s i le. 14 Odbacujući najveći d io cion ističkog prog rama, Komisija

je predloži la da se podrži ujedinjenje Si rije i Palestine pod američki m mandatom, uz os iguravanje ograničenog nacional nog obitaval išta za Židove.

Arthur Koestler je odl ično defini rao ono što je postignuto Balfourovom deklaracijom: "Jedan narod svečano je obećao drugom narodu zemlju trećeg naroda". 1 5

S ovom deklaracijom počele su se nizati jedna za drugom ogromne laži kao putokazi u historiji d ržave I zrael i djelovanju njezinih vođa. Ne samo da je klauzula Balfourove deklaracije o poštivanju ljudskih prava "nežidovskih zajednica" stalno ismijavana, nego je i zamisao koju je defin i rala britanska B ijela knj iga iz 1 922. godine o "židovskom nacional nom obitaval ištu" kao centru iz kojeg bi se šir i la židovska kultura i re l ig i;a bi la samo maska iza koje se je skrivalo stvaranje cionističke države, 26. februara 1 9 1 9. lord Curzon je pisao:

" Dok vam Weizmann možda govori jedno i dok vi pod nacionaln im zavičajem podrazumijevate nešto drugo, on sprema nešto sasvim treće. On ima na umu židovsku državu, židovsku naciju, potčinjavanje arapskog stanovniš·

1 4. Harry N. Howard, The King-Crane Commission, Beirut, 1 962. , str. 92. 1 5. Arthur Koestler, Promise and Fulfilment, London, 1 949., str. 4.

56

Mit o "historijskim pravima"

tva pod židovsku vlast itd . Njegovi planovi su vješto maskirani , a nastojat će i h ostvariti pod zaklonom britanskog skrbništva" . Očigledno je l icemjernost cionističke diplomacije. U

martu 192 1 . godine Židovsko nacionalno vijeće uputi lo je Winstonu Churchi l l u memorandum u kojem se kaže da židovski narod "ne može trpjeti sumnj ičenja da poriče prava drugom narodu" .

Golda Meir je, međutim, 25. juna 1 969. godine u Knesetu izjavi la suprotno: "Žel im židovsku državu s odlučujućom židovskom većinom koja se ne može stvoriti preko noći . . . Uvijek sam vjerovala da je to suština cionizma".

2) Odl u ku o podjel i Palestine, koju je 29. novembra 1947. godine usvoj i la G eneralna skupština U N .

Židovi su tada č in i l i 32 procenta ukupnog stanovništva zemlje i posjedovali 5,6 procenata zemljišta. Cionističkoj državi dodijeljeno je 56 procenata teritorije sa najplodnij im zemlj ištem.

Glasanje o planu podjele bi lo je uzrokom nekih prljavih rabota. Osmanaestcg decembra 1947. godine član Pred­stavničkog doma UN Lawrence H. Smith podsjetio je Kongres o onome što se dogodilo:

" Pogledajmo zapisnik da vidimo što se desilo na zasjedanju Skupštine UN prije glasanja o podjel i : za usvajanje rezolucije bi le su potrebne dvije trećine glasova. Skupština je trebala glasati u dva navrata i g lasanje je oba puta odgođeno. Postoje pouzdani izvještaj i da su u međuvremenu predstavnik Sjedinjenih Američkih Država u Skupštini i "najviši zvaničnici Wash­ingtona" vrši l i snažan pritisak na predstavnike triju mal ih naroda . . . Odlučujući glasovi za podjelu dobijeni su od Haitia, Liberije i Fi l ipina. Ti g lasovi bi l i su dovoljni da se postigne dvotreći nska većina. Prije toga, ove zemlje su se suprotstavljale spomenutoj mjeri . . . P ritisak koj i su vrši l i naši predstavnici, naši zvaničnici kao i privatni građani Sjedinjenih Država, zaslužuje svaki ukor" . 1 6

1 6. U .S. Congressional Record, 1 8 dec. 1 947., str. 1 1 74. 57

R. Garaudy

Drew Pearson, u svojoj rubrici Merry-Go-Round (Vrtuljak) od 2. decembra 1 947. , iznio je ovakve pojedinosti:

"Harvey Fi restone, koji posjeduje plantaže kaučuka u Liberij i , sklopio je posao sa l i berijskom vladom .. " .

Sam predsjednik Truman izložio je besprimjernom prit isku Min istarstvo vanjskih poslova. Državn i potsekretar, Sumner We l les, pisao je: " Bijela kuća je izravno nared i la da se na američke zvaničnike izvrše svi obl ici pritisaka d i rektnih i ind i rektnih kako bi se u dogledno vrijeme os1gurala potrebna veći na" .H

Ovo potvrđuje i James Forrest, tadašnji sekretar Ministarstva odbrane:

"Metodi kojima su pribjegaval i lj udi izvan organa izvršne vlasti da bi vrš i l i pris i le i pritiske na d ruge narode u General noj skupštin i g raniče sa skandalom" . 1 8

3) Između odluke o podjel i donesene 29. novembra 1 947. godine i stvarnog kraja britanskog mandata 1 5. maja 1 948. godine cionističke trupe zauzele su teritorij , u zoni koja je bi la dodijeljena Arapima; primjeri su Jaffa i Acra.

Pod dati m okolnostima može l i se zamjeriti Pales­t incima i susjednim zemljama što se n isu pomi ri l i s monstruoznom nepravdom "gotovog čina" i što su odb i l i "priznati" cionističku d ržavu?

Međutim, cionističkoj d ržavi n ije bi la dovoljna sama zemlja. Trebalo ju je očistiti od domaćeg stanovništva da bi se stvori la kolonija, al i ne tradicionalnog t ipa kojoj je cilj eksploatacija domaće radne snage nego kolon ija doseljenika koj i trebaju zauzmaju mjesto domorodaca.

Da bi ostvarila ovaj cilj , cionistička d ržava se upusti la u ono što se može nazvati samo jednim imenom - d ržavni terorizam, tj . u isti nske pogrome protiv palesti nskog stanovništva. Najizrazitiji primjer je Deir Yasin. Devetog

1 7. Sumner Welles, We Need not Fail, Boston, 1 948. , str. 63. 1 8. The Forrestal Diaries, New York, 1 951 ., str. 63.

58

Mit o "historijskim pravima"

apri la 1 948. godine, povodeći se za primjerom nacista u Oradouru , trupe l rguna, čiji vođa je bio Menachem Begin , izmasakri rale su 254 osobe ovog sela - muškarce, žene, djecu , starce.1 9 U svojoj knj izi The Revolt Beg in piše da bez onog što je učinjeno u Deir Yasinu ne bi b i lo d ržave lzrael i dodaje: "U međuvremenu, Haganah je vršio uspješne n8.pade na drugim frontovima . . . Arapi su počel i bježati u panici , uzvikujući 'Dei r Yasin ! ' (str. 1 65. ) .

Tek 1 5 . maja 1 948. godine Generaln i sekretar Arapske l ige obavijestio je Generalnog sekretara U N da su arapske države primorane i nterveni rati da bi zaštit i le Palestince.

Posl ije prvog izraelsko-arapskog rata 1 949. god ine, cionisti su kontro l i rali 80 procenata Palestine, a 770.000 Palestinaca bi lo je protjerano iz zemlje.

Ujedinjene nacije su imenovale posredn ika, g rofa Folkea Bernadottea. U svom posljednjem izvještaju g rof Bernadette je napisao:

'Načela elementarne pravde bi la bi uistinu povrijeđena ako bi se ovim nevinim žrtvama sukoba zanijekalo pravo povratka kućama u vrijeme dok židovski imigranti stalno pritječu u Palestinu. Zanijekati to pravo značilo bi prihvatiti prijetnju permanentnog raseljavanja arapskih izbjegl ica koji su vije kovima pružali svoje korijenje u ovoj zemlj i" . On je opisao "pljačke, haranje i otimačinu ogromnih

razmjera" i "primjere uništenja sela koja nisu bi la nikakvi vojn i ci ljevi" .

Ovaj izvještaj (dokumenat UN A.648, str. 1 4) predočen je U N 1 6. septembra 1 948. godine. Dan kasnije, 1 7. septembra 1 948. , godine grof Bernadette i njegov francuski pomoćnik pukovnik Serot ubijeni su u d ijelu Jerusalema koji je bio pod okupacijom cionista.

1 9. što se tiče masakra u Deir Yasinu zanimljivo je uporediti verziju koju je ispričao Begin u svojoj knjizi The Revolt, u engleskom izdanju 1 951 . , i svjedočenje Jaxquesa de Reyniera, upravnika misije Međunarodnog crvenog križa u Jerusalemu u njegovoj knjizi 1948. a Jerusalem (Neuchatel, Editions de la Baconniere, 1 950. , reprint 1 969., str. 69.-78.)

59

R. Garaudy

Suočena s općim svjetskim ogorčenjem, izraelska vlada je uhapsiia vođu grupe Stern Friedman-Yel l ina i osudi la ga na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Amnestiran je i 1 950. izabran u Kneset. U julu 1 971 . godine Baruh Nade! , jedan od vođa grupe Stern iz 1 948. godine tražio je da mu se oda priznanje zato što je izdao ilaređenje za masakr.20

Cionistički vođa države Izrael može s lahkoćom izig ravati Ujedinjene nacije zato što je većina članova tog tijela prešutno dopustila cionističku uzurpaciju Palestine.

P rije talasa "dekolonizacije" 1 948. , Organizacijom U N uvel iko s u domin irale sile Zapada. Odbijajući Arapima, koji su u to vrijeme čini l i dvije trećine palestinskog stanovništva, pravo odlučivanja o svojoj sudbini, Organizacija je prekršila vlastitu Povelju.

Ako se stvari sagledavaju čak i sa samo pravnog aspekta, javlja se niz pitanja. 21 Odluku u korist podjele donijela je Generalna skupština, a ne Svjet sigurnosti . Stoga ona ima značaj samo preporuke, ali ne i pravo­snažne odluke. Osim toga, nisu samo Palestinci odbi l i ovu podjelu. Beginov l rgun izjavio je u to vrijeme da je takva podjela nezakonita i da n ikad neće biti prihvaćena

"Jerusalem je bio i uvijek će ostati naša prijestonica. Eretz Izrael bit će ponovo vraćen narodu lzrailovom. Cio i zauvijek... Ono što trebamo pripremati nisu lokalni odbrambeni planovi nego široki strategijski planovi, i za odbijanje napada i za pripremu ofanzive oslobodilačke židovske armije.22

20. O ubojstvu generala Bernadotta vidjeti izvještaj generala A. Lundstroma (koji se u vrijeme ubojstva nalazio u Bernadottovom automobilu) koji je poslat U N istog dana kada se ubojstvo dogodilo. General Lundstrom je napisao i knjigu objavljenu u Rimu 1 970.: Un tributo alla memoria del Conte Foke Bernadotte, a Ralph Hewin knjigu: Count Bernadotte, His Life and Work, (London, 1 950.) . Ispovijest Barucha Nadela pojavila se u milanskom tjedniku Europa, a prenio ju je i Le Monde 4. i 5 . ju la 1 97 1 .

21 . O aspektu ovog problema vidjeti: Henry Cattan, Palestine, the Arabs and Israel, London, 1 969.

22. Begin, The Revolt, str. 335-337.

60

Mit o "historijskim pravima"

Ben-Gurion je l ično pisao: " Dok Britanci n isu otišl i , n i u jedno židovsko naselje, ma kol i ko udaljeno, n isu ušl i Arapi i zaposjel i ga, dok je Haganah . . . zauzeo mnoge arapske položaje i oslobodio Tiberias i Haifu, Jaffu i Safad" .23

To je način na koji je teritorija, koju je OUN prvobitno dodijel i la cionistima (56 odsto) uvećana na gotovo 80 odsto.

Ukratko, pogrješno je govoriti da su državu Izrael "stvorile" Ujedinjene nacije. Ona je stvorena n izom "gotovih činjenica", nasiljem Haganaha, l rguna i grupe Stem.

Tako se priča o "historijskim m itovima" završava zapisom o lažima i krvoproliću. N ije ni moglo biti drukčije, ako ni zbog čega drugog a onda zbog same ideje o "historijskim pravima" koja kad se primjenjuju na duge staze, vodilje apsurdnostima i strahotama rata.

Kad bismo "cionistički" način "svojatanja" koji se zasniva na "historijskim pravima" general iziral i , cijela naša planeta bi se našla u haosu. Zašto !talijani ne bi dokazival i "historijska prava" nad Francuskom, gdje su, nakon što je Julije Cezar pokorio Galiju, Rimljani vladali mnogo duže nego kraljevi Izraela Palestinom? Zašto Skandinavci ne bi svojatal i Normandiju, Englesku i Sicil iju u ime svoj ih norveško­normanskih "predaka"? l šta bi b i lo od Afrike kad bi njeni drevni osvajači traži l i rekonstrukciju imperije Mandingo i l i vrhovnu vlast plemenskih poglavica Fula?

Ako se ograničimo čak samo na Evropu, bismo li b i l i u stanju pretpostaviti s l ijed događaja do koj ih bi neminovno došlo kad bi se današnje evropske zemlje latile dokazivanja "historijskih prava" na teritorije koj ima su vladale i l i gdje su čini le većinsko stanovništvo u nekoj od minu l ih vremenskih epoha. Ako bismo se vrati l i samo od Vestfalskih ugovora 1 648. godi ne, samo neki h 350 godina unazad, koji su označil i "novi početak" Evrope, sa konačnim raspadom "kršćanstva" i rađanjem države-nacije, Evropa bi kontradik­tomim "historijskim" potraživanjima svake od svojih država bi la

23. David Ben-Gu rion, Rebirt and Destiny of Israel� New York, 1 954., str. 530.

61

R. Garaudy

bačena u užasan krvavi metež. Požari bi plamsal i od Švedske do Ita l ije i Austrije, i od Alzasa do Balkana. A šta bi se tek desi lo kad bi se trebalo vratiti do propasti Rimskog carstva, prije petnaest stoljeća? Sve "nacije" , skupa sa svoj im granicama, u znatnoj su mjeri samo rezul tat međusobnih sukoba, odnosa snaga, "savršenih činjenica" i svega d rugog što čini historij u. Blaise Pascal je oštroumno primijetio da "ne uspjevši da pravednosti istovre­meno damo moć, mi smo moć preinačil i u pravednost".

Krajnji primjer ove apsurdnosti može se naći u Americi . Teolog Albert de Pury, sa U niverziteta Nauchatel , pisao je: " Kolonijal izacija Amerike zasnivala se na sramnom istjerivanju indijanskih plemena sa nj i hove zemlje, ali ta činjenica se ne bi danas mogla uzeti kao osnova za osporavanje država koje su stvorene na tom konti nentu".24 I pak, "h istorijska prava" Indijanaca znatno su vjerodostoj­n ija nego prava cion ista. I ndijanci nisu bi l i samo prvi nego i jedin i posjedn ici Amerike i živjel i su tamo h i ljadama godina prije dolaska Španaca, Britanaca i drugih evropskih naroda, koji su ih desetkoval i i otel i im zemlju. Dok oni danas imaju nezastarivo prvo da postojano traže da im se vrate sredstva za život, ko bi mogao i pomisl it i da ih smatra jed in im gospodarima Amerike sa pravom da protjeruju i ugnjetavaju etničke g rupe evropskog porijekla?

Znači li to da se u bi lo kojem trenutku h istorije čovjek treba predati i prepustiti "poput mrtvog psa u jarku" udarcima i "savršen im činjen icama"? Ne, ni pošto. Trajanje nepravde ne dovodi do sticanja prava. Iščeznuće Poljske sa karte Evrope koje je trajalo stotinu i dvadesetak godina ( 1 795.-1 9 1 8.) n ije dovelo do historijske smrti te zemlje i jedino je nesavladivo odbacivanje stranog podjarmljivanja u kojem je ustrajavao narod Poljske, učini lo mogućim njezino ponovno rađanje. Isto vrijedi danas i za palestinski narod , koj i je već desetljećima istisnut iz zemlje u kojoj je živio i radio tisućama godina, s ci ljem da bude protjeran i l i

24. N a Evropsko-arapskom kolokviju održanom u Parizu septembra 1 977. godine, France/Pays Arabes, 1 978., str. 1 36-1 40.

62

Mit o "historijskim pravima"

natjeran da u vlastitoj kući živi kao stranac. Otpor Pales­tinaca ne znači traženje nekog apstraktnog ili dalekog "h istorijskog prava" nego vitalno, neosporivo odbacivanje permanentnog čina nasilja nad samim korijen ima nj ihova života.

Ovo nema ničeg zajedničkog sa mitom koj i je proizveo pol itički cionizam. Prije tri tisuće godina, kao rezultat jedne od mnogih invazija, nastalo je jedno kratkotrajno kraljevstvo (trajalo je samo 73 godine) , kraljevstvo koje čak nikad nije teži lo etn ičkoj homogenizacij i . Kob historije dovela je tu d ržavu do p ropast i , kakvu sudbinu su doživjele i sve imperije i dominioni . Oni osvajači koj i su pokazal i da n isu voljn i da budu apsorbirani u svijet u koj i su ušl i b i l i su izgnan i , što se desilo i križarima koj i su osvoj i l i Palestin u u 1 1 . stoljeću i svojevoljno izabra l i da u njoj žive kao strano tijelo potčinjavanjem domaćeg stanovništva pod svoju vlast, upravo kako to radi današnja država Izrael s osloncem na moć oružja i novac Zapada. Poslije dva stoljeća okupacije (1 096.-1 291 . ) , koja je bi la obi lježena nizom ratova protiv domaćeg stanovništva, križari su istjeran i . Posljednji križar isplovio je iz Acre 1 291 . godine.

Propagandisti političkog cionizma s historijskog stanovišta nemaju ništa većih "historijskih prava" nad Palestinom nego što su ih imali križari.

***

Kolonijal istička stvarnost cion ističke d ržave 20. stoljeća maski rana je mitom o vječnoj čežnJ i za "povratkom". Predvodnici židovskog duhovnog života koji su zagovaral i povratak u Palestinu ostal i su izo l i rane figure. Takav je bio slučaj i sa J udom Halevi (1 075.-1 1 41 . ) , židovskim fi lozofom i pjesnikom onog perioda kada su u musl imanskoj Španiji Židovi uživali privileg i ran položaj . Ovaj vel iki pjesn ik -mistik, koji je u svakom Židovu vid io proroka, objavio je da "božanska intuicija kojom je Bog posebno obdario Židove može doživjeti napredak samo u Izrai lovoj zemlj i " . Njegov apel (na koj i se današnji politički cionisti pozivaju iako ne

63

R. Garaudy

dijele njegovo mišljenje) ostao je svojevremeno bez odjeka, a njegov pri mjer (otišao je u Jerusalem i umro na gradskim kapijama) bez sljedbenika. Isto se desilo i u 1 3. stoljeću sa filozofom i mistikom Nahmanidesom, koj i je otišao da se nastani u Jerusalemu, al i na svom putu nije imao istomiš­ljenika.

Ono što je dovelo do vel ikog vala useljavanja Židova u Palesti nu n ije vječita "čežnja" koja ne nalazi poticaja čak ni u mesijskom propovijedanju rabina,25 nego progoni . Kad su Židove, k�i su križari nasi lno izbacil i iz Jerusalema, protjerani i iz Spanije 1 492. godine "katolički kraljevi" (osim onih koj i su promijeni l i vjeru p red terorom inkvizicije) , on i su u vel ikom broju našli utočište u evropskim zemljama, a jedan mal i b roj i u Palestin i , gdje su mistici Safada stapal i u jedinstvenu cje l inu svoju uzvišenu un iverzal ističku viziju božanske ljubavi i jedinstva svijeta sa mitsko:n inter­pretacijom historije Izraela. Zadatak političkog cionizma bio jeda igra na kartu stalnog brkanja proročanske vel ič ine judaizma i historijskog mita koji je temelj pol itičkog cionizma. Činjenica da su m istici učin i l i Safad središtem duhovnog utjecaja judaizma nije imala kao posljedicu neku masovnu imigraciju. Kad je 1 570. don Joseph Nasi , vojvoda od Naxosa, bježeći pred portugalskom inkvizicijom, dobio od svoj ih musl imanskih prijatelja sultana Sulejmana i Sel ima l l . dozvolu da ponovo podigne Tiberijadu (sjeverna Palestina) za sljedbenike židovske vjere, njegov pokušaj političke obnove nije probudio n ikakvo zanimanje među židovskim zajednicama i uskoro je propao.

Na duhovnoj ravni, s pojavom Barucha Spinoze najveće univerzal ističke tradicije judaizma konačno su odvojene od h istorijskih m itova, od židovskog etnocentrizma "odabranog naroda" i njegovih šovinističkih i rasističkih posljedica.

25. Od kraja 1 3. stoljeća osnovni tekst kabalističke literature, odnosno Zohar (Knjiga svjetlosti"najvažnija knjiga Kabale) tumačio je čovječanstvo kao sažetak kosmosa, a misija židovskog naroda u okviru čovječanstva je da obnovi jedinstvo svijeta i uspostavi sveopće Kraljevstvo Božije

64

Mit o "historijskim pravima"

Karl Marx, čije je cjelokupno djelo produžavanje u 1 9. stoljeće odjeka un iverzal ističkog mesijanstva vel i kih proroka i Spi noze, u svom djelu On the Jewish Question (O židovskom pitanju) (1 844.) n ije mogao zamisl iti b i lo kakvu emancipaciju Židova izvan un iverzalnog osloba­đanja čovječanstva iz sistema unutar kojeg je Židovima � i la namijenjena specifična u loga.

Polit ički cionizam nastao je na potpuno d rukčijem tlu od onog na kojem je rođen židovski m isticizam. On je težio da iznađe čisto kolonijal ističke rješenje za problem prog­anjanja Židova u Evropi.

Istjerivanje Židova iz Španije odmah posl ije pada Granade, koj i je značio i kraj posljednjeg musl imanskog kraljevstva u toj zemlj i ; pokolj 300.000 Židova u Poljskoj 1 648. god ine za koj i je odgovoran Bogdan Khmelnitsky sa svoj im kozacima; pogromi koje su organizi ral i ruski carevi počev od 1 882. godine; Dreyfusov slučaj u Francuskoj (1 894. -1 906.) , u kojem je došla do izražaja sva besramnost koju su bi l i kadri ispoljiti iskvarena visoka buržoazija, ponižena vojna struktura, srozana štampa i crkva s c i ljem da se posluže naciono.l izmom kao instrumentom očuvanja stečenih privi legija po svaku cijenu; i, konačno, nacizam, koj i je borbom protiv Židova htio prikriti svoj osnovni c i lj -vladavinu svijetom, i satrati svog glavnog protivnika -revolucionarn i pokret radničke klase, - svi ovi događaji dovel i su do pojave pitanja iznalaženja mjesta koje bi posluži lo kao s igurno utočište proganjani m Židovima.

Theodor Herzl ,26 koj i uopće nije bio pobožni Židov i kojen: ni na pamet nije padao neki "mistični " povratak u Jeresalem, bio je motivi ran vlastitom brigom za spas Židova od p roganjanja. I nspiri rao ga je, kako je sam rekao, Dreyfusov slučaj . Smatrao je da bi najbolje rješenje problema bilo iznaći teritoriju na kojoj bi bi la stvorena "židovska d ržava".

U kolonijal ističkom političkom kontekstu tog perioda, a suprotno duhovnom cionizmu koji su zagovaral i , primjerice,

26. The Jewish State je objavljena u Beču 1 896.

65

R. Garaudy

"Obožavaoci Ciona" , i na čelu sa židovskim piscem ruskog porijekla Asherom Ginsbergom (Ahad ha'am), sanjal i o stvaranju duhovnog središta razvoja židovske kultu re i rel ig ije , kristal izi rajući tako težnje onih židovskih zajedn ica u svijetu koj ima n ije bio ci lj stvaranje pol itičke i l i ekonomske moći , Theodor Herzl izradio je plan sasvim d rukčijeg poretka. Na Kongresu u Bazelu 1 897. god ine objelodanio je cion izam političkog a ne duhovnog karaktera. Obratio se najt ipičnijem britanskom kolonijal isti Ceci lu Rhodesu (po kojem je Rodezijc: dobila ime) . U obraćanju Rhodesu 1 1 . januara 1 902. godine, u kojem je objasnio svoj plan, dodao je:

"Zašto se obraćam baš Vama kad se ovo n i na koj i način Vas ne tiče? Zaista, zašto? Zato što je riječ o nečem što ima kolonijal istički karakter . . . A ono što žel im da v i u radite je . . . da stavite pečat svog autoriteta na cionistički plan i da nekol ic in i lj udi koji se vama zakl i nju izjavite s l i jedeće: "Ja, Rhodes, ispitao sam ovaj plan i smatram ga ispravnim i izvodivim" .27

Ovo je bilo polazište političkog cionizma: Herzl je nastojao oc1 jedne Zapadne sile dobiti kolonijalističke ko;lcesije kao garanciju za svoj pothvat.

I mao je pravo kad je izjavlj ivao: "Židovsku d ražavu osnovao sam još u Bazelu",28 jer će sve buduće karakteristike države Izrael, neumoljivom logikom, proisteći iz kolon ijalističkih načela na koj ima se temelj i .

Na početku se pol itički cion izam nije posebno orijent irao na Palestinu. U koionijal ističkom žargonu tog doba u pitanju je b i lo samo iznalaženje "praznog prostora", tj . , teritorije pod upravom Zapada na kojoj ne bi b i lo potrebe voditi računa o domaćem stanovništvu . Herz l je pokušavao "dobiti te ritorija lne koncesije u Mozambiku i u Belgijskom Kongu" .29

27. Theodor Herzl, Complete Diaries. London, 1 960., sv. 3, str. 1 1 94. 28. Ibid. , sveska 2, str. 58 1 . 29. J . -P.Aiem, Juifs et Arabes, 3000 ans d'histoire. Paris, 1 968., str. 67.

66

Mit o ''histonjskim pravima"

Neki njegovi suradnici koj i su učestvoval i u osnivanju pol itičkog cionizma dobi l i su i nadimke prema teritorij i koju su zagovaral i . Tako je Max Nordau prozvan "Afrikancem "30, a Chaim Weizmann "Ugandijcem". Raspravljani su i d rugi projekti : Argenti na 1 897. , Kipar 1 901 . - 1 902. , Sinaj 1 902. i , konačno, Uganda 1 903. - 1 904 . , koju je Herzlu predloži la britar.ska vlada. Svjetska cionistička organizacija oc!uči la se u korist Palestine tek 1 905., godinu dana nakon Herzlove smrti .

Palestina, na rar;križju triju kontinenata, bi la je za Herzla samo jedna od mogućnosti , al i je u njegovim nastojanj ima b i la p1·ivlačnija od d rug ih , jer je predstavljala terito rij u prikladnu za pregovore sa kolonijaln im si lama. U vrijeme kad su suparn ičke kolon ijalne si le Njemačka, Rusija i Britanija dolazi le u sukob na Bl iskom stoku , kad je Wi lhelm l l . pokrenuo projekt žel;ezničke pruge Berl in -Bizantija - Bagdad, kad je carska Rusija teži la ka Moreuzu da bi izišla na Mediteran i kad je Britanija budno nadzirala put za I ndiju kroz Suecki kanal i naftna polja u Zaljevu, Herz! je igrao na kartu svi h kolonijal ističkih strasti odjednom. U Židovskoj državi pisao je: "Mi tamo trebamo stvoriti d io odbrambenog bedema Evrope protiv Azije, predstražu civi l izacije naspram berbarizma" . 31

Kao što je Herz! i predviđao, bez apsorbiranja u Bliski istok i pristanka da postane agenturom kolektivnog kolonijalizma Zapada, država Izrael ne bi mogla egzisti rati u tom regionu.

Herz! i osnivači političkog cionizma n isu oklijevali da se u razgovoru s protivn icima, pa čak i sa najžešćim antisemitima, služe jezikom koj i je bio po volj i nj ihovih sugovornika. U svom dnevn iku za 1 895. godinu Herz! je napisao: " Kajzeru ću reći: Pustite naš narod da ide! Mi

30. 1 9. decembra 1 903. godine student Zelig Louban pucao je u Parizu iz revolvera na Nordaua, uzvikujući: "Smrt Nordauu, 'Afrikancu'" .

31 . Herzl, The Jewish State, New York, 1 946. , str. 96. U istom djelu pisao je: "Društvo Židova će pregovarati sa sadašnjim gospodarirr:a zemlje, stavljajući se pod protektorat evropskih sila"

67

R. Garaudy

smo ovdje stranci koj ima nije dopušteno da se asim i l i raju s ovim narodom, nit i m i to možemo".32

Cionistički pisac A. Chou raqui u svojoj biografiji o Herzlu spominje da je 4. marta 1 896. Herz! pisao: "Moj najodanij i pristaša do sada je antisemit Ivan von Simonyi iz Pressburga (Bratislave) " .ss

Zamišljajući budućnost "oslobođenih" Židova, u Herzl­ovi m ušima odzvanjaju nj ihove riječi : "Antisem iti su bili u � ;dvu. Al i , ne bud imo ljubomorn i . l mi ćemo biti sretni " .34

32. Herz!, Complete Diaries, sveska 1 . str. 23. 33. A. Chouraqui, A Man Alone, Jerusalem, 1 970., str. 1 06. 34. I bid., str. 67. Međusobno pribl ižavanje cionizma i antisemitizma

potvrđeno je još u doba Hitlera. Izvještaji njemačkog Ministarstva vanjskih poslova otkrivaju stadije sporazuma postignutog između H itlerovog Rajha i Židovske agencije koji je trebao olakšati transfer i emigraciju njemačkih Židova u Palestinu. Dokument datiran 22. juna 1 937. godine svjedoči o neodlučnosti nacista: "Ovakav njemački stav diktiran zahtjevima domaće politike praktično pomaže konsolidaciju židovstva u Palestini i time ubrzava razvoj židovske države u toj zemlj i " . I pak, sam Hitler je odlučio nastaviti započetim putem. Zamjenik

d irak,�ra Odjeljenja za ekonomsku politiku pri Ministarst'.tu ·;anjskih poslova Clodius bilježi 27. januara 1 938.: "Firer je nedavno ponovo donio odluku. . . da svim raspoloživim sredstvima treba i dalje podupirati židovsku emigraciju iz Njemačke. Sva pitanja koja su do ovog momenta mogla iskrsavati da l i po Firerovom mišljenju iseljavanje Židova treba usmjeravati prvenstveno prema Palestini ili ne, ovim dobijaju potvrdan odgovor''. (Dokumenti o njemačkoj vanjskoj politici, 1918. - 1 945., Serija D. , sv.5, London, 1 953., str. 752.-784.) . Nekadašnji vođa grupe Stern, Nathan Yalin-Mor (ranije FriedmanYellin) navodi argumente koj ima se koristio emisar te grupe u toku pregovora sa nacistima 1 942. godine u punom jeku rata: "Naši planovi o sveobuhvatnom iseljenju pružali su Njemačkoj dodatnu prednost u ispunjavanju ci ljeva koje je javno priznala, očišćenja Evrope od Židova". (Nathan Yalin-Mor, Israel-Israel . . . Histoire de Groupe Stern, 1 940. - 1 948., Paris, 1 978., str. 98 .) Suradnju cionističkih l idera i nacista potvrđuje i Hannah Arendt u svojoj knjizi Eichmann in Jerusalem. Radeći za cionistički pokret, sr. Kastner je s Eichmannom napravio sporazum kojim je trebalo odobriti "i legalni odlazak" nekoliko hi ljada istaknutih Židova i članova cionističkih omladinskih organizacija u Palestinu. Zauzvrat, u logorima iz kojih su stotine i hiljade Židova slati u Auschwitz trebali

68

Mit o "historijskim pravima"

što se Rusije tiče, carev ministar financija Witte cinično je ispričao Herzlu da je u jednoj pri l ici rekao caru Alexandru 11 1 . : "Vaše Vel ičanstvo, ako je moguće utopiti šest ili sedam mi liona Židova u Crnom moru, ja uopće nemam ništa protiv toga" .

No, Herz mu je saopćio da ipak očekuje izvjesno ohrabrenje od ruske vlade, na što je Witte uzvratio: "Mi ohrabrujemo Židove na iseljavanje dobrim udarcem nogom u stražnj icu, naprimjer" .35

Herzl je priznao: "Optužit će me, i to s punim pravom , da sl uži m ci ljevima antisemitizma je r tvrd im da smo m i narod , jedinstven narod" .36

Kad je riječ o Britanij i , u vrijeme Balfourove deklaracije 1 9 1 7. Weizmann je poslao notu Ratnom kabinetu u kojoj se kaže:

"Podnoseći našu rezoluciju , mi smo povjeri l i svoju nacionalnu i cionističku sudbinu Ministarstvu vanjskih poslova i Državnom kabinetu rata u nadi da će se problem razmatrati u svjetl u načela I mperije i načela za koja se zalaže Atlanta" .37 Da bi se shvati lo u kojoj mjeri su cionizam i

antisemitizam braća bl izanci treba još jedanput nag lasiti da je sam Balfour bio antisemist. On je bio j edan od onih pol itičara koji su 1 905. god ine vodi l i žestoku kampanju u korist Zakona o strancima, naime, zakona o izgonu ruskih

su vladati " red i mir". (Hannah Arendt, Eichmann in Jerusalem, London, 1 963., str. 37. i 38. ) . O problemu suradnje cionističkih vođa i nacista može se konsultirati i dokument The Holocaust Victims Accuse: Documents and Testimony on Jewish War Criminals od Reba Moshe Shanfielda, u izdanju Netu rei Karta iz SAD, G.P.O.B. 2 1 43, Bruklin, New York 1 1 202.

35. Chouraqui, citirano djelo, str. 236. 36. I bid., str. 1 99. 37. Chaim Weizmann, Trial and Error, London, 1 949., str. 258:

"Ono što smo i željeli", pisao je Wizmann, "bio je britanski protektorat" . Zatim je u prilog lorda Roberta Cecila pojasnio: "Židovska Palestina bila bi zaštita Engleskoj, naročito u pogledu Sueckog kanala". ( Ibid., str. 242, 243.).

69

R. Garaudy

Židova iz Britan ije . Za njega, kao i za ruskog cara i l i kajzera, njegova deklaracija je znači la usmjeravanje Židova ka Palestin i (čemu se čvrsto suprotstavljao jed in i Židov u Kabinetu Edwin Montagu) , jer ih nije žel io u svojoj zem lj i .

Ako j e u jednom kasnijem periodu i došlo do sukoba cionista i B ritanije, on je po karakteru bio sl ičan sukobu između Južne Afrike i Britanije kao prijestolničke zemlje Imperije i nije bio antikolonijaln i . Kad su se u razdoblju od 1 936. - 1 939. godine palestinski Arapi pobun i l i i protiv britanskog imperijal izma i židovskog kolonijal izma, taj ist inski anti kolonijal istički pokret ugušen je intervencijom britanske vojske potpomognute cion ističkim postroj bama.

Dakle, kad se sa političkog cionizma svuku sve l ukavštine vezane za historijski mit na kojem se, prema tvrdnjama njegovih osn ivača, on zasniva, pol itički cionizam se u svojoj biti pojavljuje kao kolonijalni fenomen. Jedino po čemu se razl ikuje od klasičnog "kolonijal izma" {britanskog i l i francuskog tipa, napri mjer) jest činjenica da mu izrablj ivanje domaćeg stanovništva kao jefti ne radne snage i l i osigu­ravanje tržišta za proizvode "matične zemlje" n ije jedina preokupacija. On je na dje lu zbog kolonijalnog naseljav­anja: n ije mu cilj da samo izrabljuje "domoroce" nego da zauzme nj ihovo mjesto, da im oduzme zemlju , da i h protjerivanjem l iši posla, da i h pris i l i na izgnanstvo i da ih putem rasne d iskrim inacije u v lastitoj zemlj i dovede do polit ičke nemoći . Ovo je pravo značenje s logana pol itičkog cion izma u Izraelu : židovska zemlja, židovska radna snaga, židovska država.

***

Da bi nadomjest i l i potpuno nepostojanje utemeljenosti svog insisti ranja na "h istorij skim pravima", cionisti rabe, i zlorabe, jedan d rugi element koj i se uist inu oslanja na h istorijsku stvarnost - pokolj koj i je Hitler izvršio nad Žido­vima.

Potpuno je razumljivo opravdano nastojanje onih "cion ista" 70

Mit o "historijskim pravima "

koji se ne s luže mitologijom u pravdanju svoje ideologije da se iznađe mj esto koje će biti utočište žrtvama progona. Međuti m , nepravda koju su počin i l i neki d rugi ne može se ispraviti izgonom nevinog naroda i pokoravanjem njegove zemlje, naroda koj i n ije imao udjela u hit lerovskim zločin ima nad Židovima.

Progoni i pokolji koje su Židovi pretrpjel i u periodu vladavine nacizma zahtijevaju odštetu. Al i to ne znači da naknadu treba uzeti od onih koj i nisu počin i l i zločin.

Neki lj ud i , među koje spadaju i politički cionisti , smatraju da je jedino rješenje problema sigurnosti Židova stvaranje židovske d ržave. No, to rješenje, očito, nije prihvatljivo. Koja država je kroz svoju historiju bi la pošteđena uništenja? A tek manje kolonijalne " imperije" osnovane, poput cionističke države, protiv volje domaćeg stanovništva: ni jedna od nj ih, bez obzira na vojnu moć okupatorske si le, n ije uspjela preživjeti . I skustvo kolonijal ističkog pothvata stvaranja cion­ističke države u Palesti n i - države koja je već samom svo­jom suštinom osuđena na ekspanzionističku politiku da bi dobila "životni prostor", dovoljno mjesta za neogran ičeno useljav;tnje - pokazalo je da to podrazumijeva stalno stanje rata i sve veću zabrinutost za budućnost. Ovo je doseglo takve razmjere da je danas židovska d ržava Izrael najnesigurnij i dio svijeta za Židove. Vel ika većina svjetske židovske popu lacije (80%) potpuno je svjesna te činjenice, jer daje p rednost ostanku u zemlji svog porijekla: nakon više desetljeća iskustva kroz koje je prošla država Izrael broj Židova koj i je napuštaju premašuje broj doseljenika.

Međut im, i da se treba složiti da �e stvaranje cionističke države jedino moguće rješenje, n iko se ne bi mogao usprotivit i , naprimjer, da se onima koji su preživjeli nacistički genocid kao poravnanje da teritoriju jedne od njemačkih Lander, kao potpuno nezavisne d ržave, koju bi novčano podupi ral i on i Evropljan i koj i su bi l i krivi za zloči n i koj i bi je prešutno pri hvati l i . Genocid nad Židovima čini d io evropske h istorije i sramne nacističke epizode.

Isplatiti naknadu za ovaj zločin na račun Arapa, koji s nj im nisu i mali nikakve veze, čisti je kolonijal istički pothvat

7 1

R. Garaudy

koj i se želi opravdati navodnim historijskim kontinu itetom bibl ijskog Iz raela i sadašnje d ržave I zrael , kontinu itetom koji je po svemu što je do sada utvrđeno u cijelosti samo mitološki . Takvo je, dakle, pog rješno tumačenje neobičnog argumenta "holokausta" koj im se žel i legiti mizi rati osni­vanje d ržave Izrael u zemlji ukradenoj od Arapa. "Holo­kaust i os1ivanje d ržave I zrael" piše Gerschom Schol'3m "dvije su strane jednog te istog golemog h istorij- skog događaja".38 "Dražava Izrael " kaže jedan d rugi autor, "omogućava nam da podr.esemo agoniju Auschwitza bez neizlječivog očaja" . 39

Način i na koje se koristi "holokaust", u ime kojeg se traži legitimizi ranje ne samo d ržave Izrael nego i apsolutno svakog zahtjeva njezin ih vođa, navode nas da se duboko zamisl imo nad njima.

P rije svega, sama riječ "holokaust" ima vjerski prizvuk: ona znači vjersko ž rtvovanje koje se sastoj i od pri nošenja jedne i l i više ž rtava nekom bogu. Ovdje se ne radi samo o vokabularu . Nacistički zločin protiv Zidova n ije po svom karakteru bio vjerski : on predstavlja pol itički problem koji čini dio jedne cjel ine.

Govoriti o "holokaustu" znači i izdvajati Židove iz one og romne mase Hitlerovih žrtava rata čij i broj se penje na više od 60 mi l iona ubijen ih ljud i i žena. Od civi lnog stanovništva istrijebljena su tri mi l iona nežidovski h Poljaka i preko šest mi l iona civi la d rugih Slavena. Je li u interesu samih Židova da se izdvoje iz ukupnosti svih onih koj i su trpjeli Hitlerov fa šizam i bori l i se protiv njega? Zašto bi smrt imala "sveti" karakter samo za jedan dio čovječanstva?

Nadalje, ovaj partikularizam skriva pravu pri rodu hitler­evskog pothvata, kao da se nacizam može defin irati samo jednim svoj im aspektom: antižidovskim rasizmom. Budući da sam boravio u istom koncentracionom logoru u kojem je bio zatočen i moj prijatelj Bernar Lecache, osnivač

38. Gerschom Scholem, The Messianic Idea in Judaism, London, 1 97 1 . , str. 31 1.

39. Abraham Heschel, Israel: An Echo of Etemity. New York, 1969., str. 1 1 5.

72

Mit o "historijskim pravima"

Međunarodne lige protiv rasizma i antisemitizma, prisje- ćam se da smo u teškom iskušenju i nevolji, čime smo bratski bili povezani, imali upravo isti motiv borbe za slobodu. Od svega onoga što smo kazali jedan drugom ne mogu se sjetiti ničeg čemu bi se ispriječila činjenica da je on bio Zidov, a ja nisam. Svim našim drugovima u logoru bilo je drago kad mu je gradonačelnik New Yorka, La Guardia pomogao da iziđe na slobodu, kao što smo podijelili istu bratsku žalost, godinama kasnije, kad smo čuli za njegovu smrt.

Naz:vati pokolj Židova " holokaustom" ne znači samo izdvajati Židove iz ukupnosti od 60 miliona Hitlerovih žrtav� i skrivati pravu pri rodu hitlerovskog projekta. To, također, znači dati ovom pokolju kvazi-mističan karakter, učiniti ga dijelom samo židovske historije kao jednim momentom u vječnom proganjanju kao posljedici vječnog božanskog izbora ! izdvojiti ga iz historije Evrope, tj . zaboraviti da su zločini nacističkog imperijalizma protiv Židova i m nogih drugih bili nastavak zloči na zapadnog impe rijalizma u cjelini, počev od genocida desetina miliona američkih I ndijanaca ili više od stotinu miliona crnaca u Africi, do deoortacije deset mil iona robova u Ameriku . Genocid koji je poduzeo Hit ler n ije bio n i prvi zločin imperijalizma a ni zločin sa najveći m brojem žrtava, te stoga izdvajati Židove u "holokaust" koji predstavlja " izuze­tak" znači skrivati duboke uzroke ovih genocida, propustiti da se Židovima pomogne skupa sa drugim žrtvama zločina i odustati od borbe protiv korijena uzroka zla.

To, takođe r, znači odsijecati Izrael iz historije svijeta, a posebno iz Trećeg svijeta. Na jednom sastanku u G ush Etzionu, u govoru od ržanom stranim židovskim delegati ­ma, Ariel Sharon je izjavio: " I mamo pravo da od svijeta tražimo što god želimo.

Kao Židovi mi nikom ništa ne dugujemo, dok ostatak svijeta ima prema nama veliki dug".

Boaz Evron, 40 odbacujući još jednom podizanje og rade između Židova i "drugih" , u značenju svih drugih, odgovorio

40. Yediot Aharonot, 27. nov. 1 98 1 .

73

R. Garaudy

mu je da će "ostatak svijeta" reći Izraelu da je to "stvar koja se tiče vas i Evropljana, a ne cije log svijeta".

U Kin i , Japanu, Ind ij i , Africi i Latinskoj Americi, gdje žive tri četvrti ne svjetskog stanovništva, malo lj udi je za vas ikad i čulo. Tamo niste ni p roganjani ni un ištavani , i tamo vam ljudi n išta ne duguju. Osim toga, da budem iskren, tamo ste se uvijek pri klanjali b ije l im, koloni­ja l istima i uzimal i učešća u izrabljivanju obojenih , crnaca, Azijaca i Indijanaca. Ako u tom di je lu svijeta i ma neizmiren ih računa onda ste vi dužnici . . . S Evropljan ima vi trebate izmirivati račune . . . Zato, izvol ite i prepi rite se s onima čijoj ku lturi ;)ri padate. Ostavite nas barbare na m i ru . Uzgred, kad već govorimo o p ravima i obavezma, a šta vaše puške uzis i gal i l " rade u rukama represivnih snaga u El Salvadoru? A što se tiče Evropljana, nastavio je Boaz Evron, oni bi

mogli odgovorit i : "Morate se prisjetiti da su i mi l ioni Rusa, Britanaca, Francuza i d rugih ubijeni u tom ratu. Oni su porazi l i Njemačku i tako spasi l i vas . . . Da nije bi lo nj ih , danas od vas ne bi b i lo ni traga".41

Ako, pak, umjesto da odvajamo Židove od nežidova -što je Hit ler čin io - nacistički pokolj Židova u Evropi posmatramo kao dio cjel ine, tj . kao jedan aspekt hit lerovskih nakana prema svima onima koj i su od nacizma brani l i dostojanstvo čovjeka, svakog čovjeka, Židovima pripada mjesto u svjetskoj historijskoj perspektivi u skladu sa nj ihovim najviš im mesijskim tradicijama.

41 . I bid. Dodajmo da tokom historije progoni nisu bili sudbina samo Židova. Bilo je progona kršćana u vrijeme Nerona i Dioklecijana, zatim progona "heretika" - krvavih orgija istrebljenja katara u Languedocu (katar - pripadnik jedne od raznih asketskih i dualističkih sekti koje su se pojavile u kasnom Srednjem vijeku i ispovijedale vjeru u anđeoskog Krista koji nije iskusio ni rođenje ni smrt u ljudskom smislu - prim. pr.) , ugušivanja husita u Bohemiji (Češka) , pokolja valdensa (pristalica Petera Valdoa, juž. Francuska, 1 2 . stoljeće - prim. pr. ) , španske inkvizicije, masakra Bartolomejske noći, proganjanja hugenota uz pomoć vojske itd. To su samo neki od primjera netolerancije , čije su žrtve između ostal ih, bili i Židovi.

74

Mit o "historijskim pravima"

Međutim , pol itički cion izam u suštin i i nsisti ra na " izuzet­nosti" i separatizmu, što treba poduprijeti ideju da Židovi ne mogu imati s igu rnost u dijaspori nego samo u izdvojenoj d ržavi - kao da d ržava pa čak i i mperije, bez obzira kol iko su bi le moćne, n isu sve, bez izuzetka, b i le u nekom momentu historije pokorena i un ištene, a nj ihovo stanovništvo prepušteno mi losti i l i nemi lo�ti osvajača. N ije tačno da je politički dionizam, b i lo kao zamisao i l i kao real izacija te zamisl i u vidu d ržave, spasio Židove. Ži dovi jesu spasen i od nacizma, al i su ih spas i l i Stalj ingrad i A� Alamein . Bez zadržavanja h it lerovskog prodora prema istoku, Palesti na bi, sa cionističkom državom il i bez nje, bila podvrgnuta nacističkom te roru.

U osnovi cionističkih razloga za falsifikaciju historije leže politički motivi . G lavni c i l j , koj i je ostvarivan na temelju " izuzetnosti ", jeste: d ržavu Izrael izdvojit i iz međunarodne zajednice i - umjesto normaln ih odnosa zasnovanih na uzajamnom razumijevanju , zajedn ičkim i nteresima i m i ro­ljubivoj koegzisztencij i , sa d rugima uspostaviti izn imne odnose krivice, tako da i sami pomen "holokausta", izuzet iz ukupnog histori iskog konteksta, bude dovoljan da se izuzetnoj ž rtvi dozvol i sve - čak i to da se prastari pokolji preokrenu u čar, i da danas " izuzetna pomoć" Sjedinjen ih država Izraelu prelazi 750 $ po glavi stanovnika 42 - što iznosi dvostruko više od nacionalnog dohotka po glavi stanovnika afričkih zemalja. šta bi bi lo da američki Indijanci prisile "ostatak svijeta" da na ovakav način otplaćuje genocid koj i je nad nj ima izvršen? l l i da afrički crnici zahtijevaju naknadu "duga" za stotine m i l iona žrtava trgovi ne robljem?

Predanost pol itičkog cionizma š i renju m ita o izuzetnosti ima posljedicu potpune izolacije zemlje. Izolacija Izraela u UN odraz je cje lokupnog stanja i može je podnijeti samo

42 . Za 1 983. godinu američki Senat je, povećavajući iznos pomoći koju je Bijela kuća odobrila Izraelu, podigao iznose na 850 mil iona d olara za privredu i 91 O miliona za nabavku oružja. U ove cifre nisu uključeni doprinosi Židova "dijaspore".

75

R. Garaudy

zahvaljujući do sada bezuvjetnoj i neograničenoj pomoći SAD. Kada bi , međutim, vanjska pomoć Izraelu jednog dana presahla (što se, recimo, desi lo križarima u pog ledu oružja i novca) , fi nancijska i vojna zavisnost cionističke države bi la bi tol ika da bi se lahko razotkri lo kako je politički cionizam priredio Židovima jednu od najgorih katastrofa. Da bi prikri l i ovu strašnu istinu, izraelske vođe služe se svim sredstvima kako bi stvori l i uvjerenje da se nj ihov narod i dalje nalazi na ivici istrebljenja ("novog holokausta") . U tu svrhu potreban im je antisemitizam izvana i udarci "arapskih prijetnj i " sa Srednjeg istoka - dok su, ustvari , oni ti koji su od Deir Yasina do Sabre i Shati le masakri ral i desetine h i ljada Arapa, počin i l i zloči ne koj i su potpuno u disproporciji sa napadima koj i su isprovocirani nj ihovom kolonijalnom okupacijom Palesti ne.

Ukratko, želja za izuetnošću i pseudoposvećenjem židovske h istorije spriječi la je cionističke vođe da postignu ono što je navodno bio nj ihov c i l j , da omoguće Zidovima da žive u državi kakve imaju drugi narodi svijeta.

76

l l

11 8 I BLIJSKI 11 M IT

"Ova zemlja postoji kao rezultat obećanja samog Boga. Bi lo bi smiješno tražiti priznanje njene l eg itimnosti" . Ovo je osnovni aks iom pol itičkog cionizma kako ga je formul i rala gospođa Golda Meir.1

"Ova zemlja nam je obećana i mi imamo pravo na nju" , kaže Begin.2

"Ako postoj i B ibl ija i Narod B ib l ije onda mora postojati i zemlja B ibl ije - zemlja sudaca i patrijarha u Jerusalemu, Hebronu, Jeri honu i nj ihovoj okol in i " .3

Ovako se vođe izraelskog cionizma, bi lo da sebe nazivaju desnim i l i l ijevim, članovima Labu rističke i l i Likud partije , zastupnicima vojske i l i rabinata, neprekidno pozi­vaju na "bib l ijski" argument kao osnovu za dokazivanje svoj ih teritorijaln ih pretenzija, " božanskog prava" na pos­jedovanje Palesti ne. Stvar predočavaj u kao čin poklona sa Božij im potpisom koj im stiču pravo da izvlaste svakog drugog posjedn ika zemlje koja je u pitanju .

Ovakvo poimanje i "obećanja" i s redstva njegovog ostvarenja (budući da ih vođe pol itičkog cion izma izvode iz Knj ige o Joshui u kojoj on priča o svoj im junaštvima pri

1 . Vidjeti kontekst ove izjave u Le Mondeu, od 1 5. okt. 1 9 71 . 2. Beginova izjava data u Oslu, prenesena, u Davaru 1 2. dec. 1 978. 3. Moshe Dayan, u Jerusalem Postu, 1 O. au g. 1 967.

77

R. Garaudy

istrebljenju zatečen ih stanovnika po Božijem naređenj u i uz njegovu pomoć) , uz teme o " izabranom narodu" i "Vel i­kom Izraelu" od Ni la do Eufrata, či ne ideološku osnovu političkog cionizma.

Kolonijal isti svih epoha i svih nacija uvijek su traži l i " izl i ke" za svoje aneksije, p ljačke i prevlast. Iz l i ka se obično traži la u navodnoj "superiornosti " kultu re kojom je osvajač opravdavao "prosvjetiteljsku misiju" svoje " rase" . Vjerski predtekst je također, pružao dragocjenu dodatn u pomoć takvim kolonijalnim osvajanjima i l i , govoreći općenitije, svakoj prevlasti jedne društvene grupe nad drugom.

Sve je dozvoljeno onom narodu koj i je Božiji " izabranik" , "službenik Apsolutnog". Gesta Dei per Francos značilo je da su "Franci" b i l i ruka Božija, pa je tako došlo do križarskih ratova. Španija "najkatol ičanskij i h kraljeva" je Španija i nkvizicije i genocida nad američkim Indijancima. "Sveta Rusija" bi la je Rusija pogroma. Gott mit uns znači lo je Bismarchovu Njemačku pri je nego što je postala Njemačkom Hitlera i Auschwitza. "Vi ste Kristovi vojn ici " , govorio j e general Spel lman američkim ekspedicionim snagama u Vijetnamu.

God ine 1 972. Vorster, premijer Južne Afrike, ozloglašen zbog okrutnog ras izma apartheida, oglašavao se sl ičnom porukom: "Ne zaboravimo da smo mi Božij i narod kojem je povjerena misija".4

U judaisti čkoj vjerskoj trad icij i " izabraništvo" u sušti n i znači " izabran ištvo kroz patnju" , a to je uzvišeni duhovni poziv na odgovornost i žrtvovanje onog ko je primio božansku poruku . No, prisjeti mo se još jednom da je naša kritika izravno usmjerena na pol it ički cionizam, koj i eksploatra ne samo temu " izabran ištva" , nego to čin i i sa " izabraništvom kroz patnju" tako što "holokaust" rabi u političke svrhe. U kolonijal ističkom sm islu, izabranost pod­razum ijeva superiornost koja se, još uvijek u čistoj kolonijal ističkoj trad icij i ideologije opravdanja, predstavlja

4. Vivant-Univers ,No. 290, jan.-feb. 1 974.)

78

"Biblijski mit"

kao superiornost odgovornosti i bolnog žrtvovanja, o čemu je , naprimjer, govorio Rudyard Kipl ing kao o "teretu bijelog čovjeka".

Ideja izabranog naroda je historijski infantilna, jer su svi narodi u svoj im spisima izražaval i privi legirano shvaćanje o sebi u smislu izabranosti. Zašto bi se vjerovalo samo jednom narodu kad su u pitanju njegova pisma?

Ideja izabranog naroda je politički zločinačka, jer je uvijek opravdavala ag resiju , ekspanziju i dominaciju .

Ideja izabranog naroda je teološki netolerantna, jer " izabranost" samo jednih znači "odbačenost" svih d rugih .

Cionistički kolonijalizam nije izuzetak od ovog pravila. Već smo vidjeli da on podrazumijeva poricanje samog postojanja palestinskog naroda (Golda Meir) i l i njegovo protjerivanje od Deir Yasina do Bei ruta (Begin) i vjerovatno još takvih i sličnih vanrednih pothvata.

Ideološki fenomen značaja koj i se u Izraelu pridaje nekim pasusima Bib l ije utol iko je veći što se pol i tički cionizam razvio u opoziciju judaističkom vjerskom protestu rabina, koj: su, 1 897. ,izjavljivali da pokoriti Palestinu novcem i oružjem znači isto što i izdati najviše i najplemenitije tradicije judaizma.

U vrijeme početaka Herzlove kampanje 1 890-ih odbijen je prijedlog o održavanju židovske konferencije u Munchenu zato što su se njemački rabini tome suprotstavljal i tvrdeći da su "pokušaji da se osnuje židovska nacionalna država u Palesti ni suprotni mesijskim obećanjima judaizma".5 Tridesetih godina 20. stoljeća Albert E instein je pisao:

"Daleko radije b ih pri hvatio razuman sporazum s Arapi ma na bazi zajedničkog življenja u m i ru nego stvaranje nekakve židovske države. Na stranu pol itički razlozi , moja svijest o sušti nskoj pri rod i judaizma protivi se ideji židovske države koja bi imala granice, vojsku i neki stepen svjetovne moći , bez obzi ra kol iko skroman on bio.

5. Forrest, The Unholy Land (Profana zemlja), cit. djelo, str. 53

79

R. Garaudy

Boj im se da će judaizam pretrpjeti unutrašnju štetu , naročito od razvoja uskog nacionalizma unutar naših vlastitih redova. . . N ismo mi više Židovi makabejskog razdoblja. Okretanje nacij i u političkom smisl u riječi bi lo bi ravno odustajanju od spi ritual izacije naše zajednice koju dugujemo geniju naših poslanika.6

Ogromna većina današnj ih Izraelaca n isu Židovi po vjerskom ubjeđenju i prakt ic iranju vjere, a razne "vjerske stranke", i pored presudne uloge koju i graju u d ržavi Izrael , u pogledu članstva veoma su malobrojne. Ovaj očig ledan paradoks dobro je objasnio Nathan Weistock: "Ako rab insko m račnjaštvo gospodari Izraelom to je stoga što cion isti čkoj m istici nedostaje koherentnost i , osi m u pogledu Mojsijeve vjere. Ukin ite koncepcije " izabranog naroda" i "obećane zemlje" i srušit ćete temelje cionizma. Stoga, iako je to paradoksalno, vjerske partije crpe snagu iz s loženosti cionističke agnosti ke. Potreba unutrašnje koherentnosti cionističke strukture Izraela primorala je njegove vođe da ojačaju vlast svećenstva. Socijaldemo­kratska partija Mapai je ta koja je, na i nicijativu Ben Guriona, uvela izučavanje rel igije kao obavezan školski predmet. To n isu uči n i le vjerske stranke".?

Zbog istog razloga u Izraelu se ne može sklopiti g rađanski b rak. Židov se može oženit i , razdvoj iti i l i rastaviti samo u skladu sa pravi l ima Tore , tj . vjerskih zakona izlo­ženih u Petoknjižju Starog zavjeta.

G lavna posljed ica nemogućnosti odvajanja si nagoge od države manifesti ra se u činjen ici da d ržava Izrael ni posl ije 44 godine od svog nastanka još nema ustav: "Da bi se izbjegao sukob sa klerika ln im strankama, koje ustrajavaju na korišće nju Tore kao osnovnog zakona zemlje, neophodno je suzdržavanje od donošenja ustava". 8

6. Citirao Moshe Menuhin, The Decadence of Judaism in Our Time, 1 969. , str. 324.

7. Nathan Weinstock, Le Sionisme contre Israel, Paris, Maspero, 1 969., str. 31 5.

8 . I bid. , str. 31 6.

80

"Biblijski mit"

Ono što predstavlja suštinsko načelo cionističke države, naime, definicija "Židova" , tj. osobe koja samo u tom svojstvu može koristiti osnovnim, konstitutivnim Zakonom povratka, ima isti klerikalni i diskriminatorski karakter.

Zakon o povratku (571 0-1 950.) kaže: 1 . Svaki Židov ima pravo postati stanovnikom ove zemlje

kao useljeni k . . . 40. U svrhu ovog zakona, Židovom se smatra osoba

rođena od majke Židovke, i l i osoba preobraćena u judaizam i li osoba koja ne ispovijeda neku d rugu vjeru.9

Navode se, dakle, samo dva kri terija: rasni (naslijeđe putem majč ine krvi) i vjerski (preobraćenje) . Uzgred reče­no, ovaj d rugi smatra se val idn im samo ako ga potvrdi "ortodoksni " (a ne "obraćeni") rab in .

Ideologija opravdavanja koja je karakteristična za cioni­zam poziva se na obećanje dato Abrahamu u Poslanju (XV, 1 8): " Istog dana Gospodar je napravio ugovor s Abrahamom, govoreći: 'Tvom sjemenu dao sam ovu zemlju , od rijeke Egipta do vel ike rijeke, rijeke Eufrat"' .

Već smo istical i da nigdje drugdje ne postoj i n ikakav dokaz ove d revne historije Izraela osi m u zapisima Starog zavjeta. Pitanje koje se, stoga, odmah postavlja jeste: može li b i lo koja zajednica ljudski h b ića nametnuti d rugima svoju vlast upravljajući nj ihovom egzistencijom ako iza nje ne stoj i n ikakvo drugo svjedočanstvo osim vjerovanja dotične zajednice u vlastitu tradiciju?

P itanje postaje još razložnije ako se uzme u obzi r da su svim narod ima Srednjeg istoka - Mezopotamejcima, Hetitima, Egipćanima - data ista božanska obećanja kao i Abrahamu: zemlja i potomstvo. Zašto S i rijci ne bi svojatal i

9. Tekst zakona dao je Claude Klein, direktor Instituta za komparativno pravo na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, u Le Caractere jif de /'Etat d'lsrael (Paris, izdanje Cujas 1 977 . , str. 1 55. i 1 56. Ovaj rad istaknutog cionističkog pravnika, objavljen na francuskom, od fundamentalnog je značaja zbog izvanredne analize odluka Vrhovnog izraelskog suda

8 1

R. Garaudy

- kao svoje h istorijsko i božansko pravo - obećanje koje je božica Arinna dala nj i hovim hetitsk im "precima" (čije je carstvo, za razl iku od Davidovog i Solomonovog, trajalo gotovo tisuću godina, od 1 8. do 8. stoljeća stare ere) "ustanovljavajući granice" obećane im zemlje?1 0 Takav zahtjev s p ravom bismo smatra l i apsurdn im. Zašto onda zauzimati d rukčij i stav prema sl ičn im tekstovima koj i proističu iz neke susjedne civil izacije , ako ne zato što, s pravom i l i ne , vjerujemo da smo nasljednici te civil izacije? (Vidjeti Prvu poslanicu sv. Petra koja je već cit irana.)

Stoga od početka moramo smatrati ovo tumačenje Bib l ije "plemenskim", tj . tumačenjem koje a priori drži tradiciju "našeg" plemena jed inom valjanom, dok tradicije drugih plemena, čak i susjednih, nemaju nikakvu valjanost.

Takvo tumačenje Bibl ije, čak i uz pri hvatanje plemenske pretpostavke o ekskluzivnoj vrijednosti te knj ige, izdvojeno iz cjelokupnog konteksta rel ig ija Srednjeg istoka koje su mu tako bl iske, znači selektivno tumačenje koj im se izdvajaju određene epizode zato što sl uže u svrhu opravdavanja nekog današnjeg ponašanja i isključuju neke druge zato što nag inju osu<:Ji tog ponašanja.

Istina je da u Starom zavjetu ima odlomaka koj i bi, da se uzmu kao uzori ponašanja, opravdali Oradour i l i Dei r Yasin , nas i lnu okupaciju tereitorije i l i genocid . Joshuina knj iga, na koju se tako često danas pozivaju vojn i rab in i u Izraelu u propovijedanju svetog rata i koju forsiraju u školskoj nastavi , 1 1 stavlja naglasak na posvećeno istreblje­nje pokorenog stanovništva "mačem" - "muškaraca, žena,

· mladog i starog" (Joshua, V l , 21 ) - što čit&mo u priči o Jerihonu i mnogim d rugim gradovima.

Brojevi (4. knjiga Starog zavjeta, XXXI, 7-1 8) kazuju nam o junačkim dje l ima one "djece lzrai lja" koja su, savladavši Midianite, "poklali sve muškarce", "uzeli sve žene midianitskih

1 O. Les religion s du Proche-Orient asiatique, Paris, izdanje Fa yard, 1 970. , str. 557.

1 1 . Znakovito je da je ministar obrazovanja vođa jedne vjerske stranke.

82

"Biblijski mit"

zarobljenika" i "spal i l i sve njihove g radove". Kad su se vrati l i pred Mojs ija, on je bio l jut. . . " l Mojsije i m je rekao. Zar ste ostavi l i na životu sve ove žene? . . . Stoga sada ubijte svako malodobno muško dijete i svaku ženu koja je spavala s muškarcem. Al i nevinu žensku djecu ostavite na životu za sebe.

Ove priče su mogle biti djelo samo teologa koj i su želje l i proklam i rati vjeru u nepobijeđenog Boga unatoč porazu koj i su trpje l i kao njegov narod. Svoj u pobjedu Asirci su s lavi l i kao pobjedu svog boga Assura nad poraženim Jehovom. Teolozima perioda izgnanstva bi lo je stoga stalo da pokažu da poraz nj ihovog naroda ni je ležao u nemoći Jehovinoj nego u nji hovom nevjerstvu, zbog čega su b i l i kažnjeni .

U množavanje priča o od Boga naređen im masakrima i istrebljenj ima je, ustvari , kritika načina na koje su kraljevi vod i l i ratove da bi od nj i h imal i materija lnu korist. U trad icij i "svetog rata" , zapravo, materijal na nije dolazi la u obzi r korist od pobjede. Takvo vjerovanje i praksa važi l i su u tom dije lu svijeta u periodu o kojem je riječ. "Anatema" koja je podrazumijevala uništenje pobijeđenih, pa čak i nj ihove stoke, b i la je , ustvari , zakletva Bogu o odricanju od svakog ratnog pl ijena samo ako On dopusti pobjedu. Pobijeđeni ne bi b i l i predavani u ropstvo, a pobjednici ne bi uzimal i n j ihovu stoku . Svi i sve bi lo b i uništavana. To j e b i lo istrebljenje po naređenju Božijem, ispunjenje zavjeta datog Bogu .

Kao samo jedan primjer fabrikacije ovakvih historijskih legendi uzet ćemo "zauzeće Jeri hona", koje je apsolutna izmišljotina. Arheolozi su ustanovi l i da je "Jerihon bio uništen u 1 4 . stoljeću, a napušten tokom perioda za koj i se općenito pretpostavlja da je bio za vremena Joshuina" . 1 2

Međuti m , ove historijske konstrukcije koriste se u školama Izraela sa svrhom podsticanja fanatizma među mladima. Psiholog G.Tamarin sa Un iverziteta Tel-Aviv

1 2 . De V aux, The Early History of Israel, sveska 2, str. 480.

83

R. Garaudy

izvršio je s l ijedeći opit. Učenicima od 4. do 8. razreda uzrasta od 8 do 1 4 godina koj i su čital i Knj igu o Joshu i , a čij i je broj p relazio tisuću, podije l io je priču o genocidu u Jerihonu ispričanu u toj knj izi (Vl , 20, 21 ) i postavio ovakvo pitanje: "Pretpostavite da izraelska vojska borbom zauzme neko arapsko selo. Slažete li se il i ne da bi p rotiv stanovn ika tog sela trebalo poduzeti iste onakve akcije kakve je Jeshua poduzeo protiv stanovnika Jerihona?" Broj učenika koj i su dali pozitivan odgovor kretao se između 66 i 95 procenata, zavisno od škole i l i kibbutza, odnosno g rada u kojem su djeca živjela. 1 3 Objavljivanje rezultata ove ankete, koja je otkri la pravo l ice jednog društva, dovelo je do istjerivanja profesora Tamarina sa Univerziteta.

Rabin i armija nastavljaju s ispiranjem mozgova svoj ih štićenika. Za vrijeme invazije na Liban 1 982. godine vojni rabini n isu prestajal i propovijedati doktri nu "svetog rata" . Središnju temu ponudio je jedan rabin u č inu kapetana:

"Ne smijemo zanemariti b ib lijske izvore koji opravda­vaju ovaj rat i naše prisustvo ovdje. Kao Židovi mi svoju vjersku dužnost (mitzvah) ispunjavamo ovdje. Tako je zap­isano: vjerska je dužnost (mitzvah) zauzeti zemlju od neprijatelja". 1 4

Ovdje se zaista radi o selektivnom tumačenju Bib l ije, tumačenju koje je nekritično i nehistorijsko, i koje se d rži samo onih pasusa koji mogu služiti za ozakonjenje osva­janja i primjenu barbarskih metoda, jer ima i d rugih od lomaka u Starom zavjetu koj i su i nspiri rani sasvim d ruk­čij im duhom.

Prije svega, kad se radi o "obećanju" , Abraham je vrlo malo smatrao sebe vlasnikom zemlje kananske da se u Hebronu, uz vrlo vel iku u ljudnost, obratio molbom Ephronu,

1 3. Liban-Palestine, objavio Centre Protestant de /'Ouest, Paris, izdanje L 'Harmattan, 1 977., str. 84-86. { I zvještaj o ovom nacrtu pojavio se L The Zioniste State and Jewishldentity, objavljen kao lsraca No.5 jan. 1 973. - prev.)

1 4. Ha'aretz, 5. jula 1 982.

84

"Biblijski mit"

Hetitu , da mu proda polje u Machpelachu , prije Mamre , da bi tamo mogao sahraniti svoju ženu Saru (Postanje, XXI I I , 3-20).

Evo još jednog primjera ove dvojne tradicije: u Knj izi o sudijama ( 1 ,8) kaže se da su Jud ina djeca, poslije Joshuine smrti , zauzel i Jerusalem i iskorijen i l i njegove stanovnike. No, u istoj knj izi ( 1 ,21 ) čitamo i suprotno: " l djeca Benjaminova n e istjeraše Džebuzite koj inastanj i ­vahu Jerusalem nego ih ostaviše dn. žive s nj ima sve do dana današnjeg" .

U Drugoj knj izi Samui lovoj vid imo da David smatra zem lju do te mjere malo "obećanom" da od Araunaha, kralja džebuzitskog, kupuje polje za izg radnju H rama i plaća 50 srebrenih sekela za njega (XXIV, 24) . Prva knj iga hronika ponovo nam priča o tome kako je David kupio već spominjani komad zemlje (XXI , 1 8-25) i , premda se u ovoj verzij i džebuzitski kralj zove Ornan a cijena penje na šest stotina zlatn ih sekela, ove kontradikcije nisu od vel i kog značaja. Ono što je zajedničko objema verzijama jeste činjen ica da se David n ije ponašao kao vlasnik zemlje i nije protjerivao domaće stanovn ištvo, nego je , naprotiv, uljudno s nj im pregovarao, upravo kako je to č in io i Abra­ham u svoje vrijeme.

Stvari stoje isto i kad se rad i o primjeni metoda. Verzija priče o ulasku u Kanan u Knj izi o sudijama sasvim je suprotna onoj koju kazuje Knjiga o Joshui . Umjesto invazije koj u opisuje Joshua, i u kojoj plemena ujed injena u jedinstvenu d ržavu i pod jedinstvenom komandom masakri raju stanovništvo pri svom napredovanju , verzija iz Knj ige o sud ijama predočava sl iku postupne infi ltracije , obično mirne, premda ponekad snažne, bez i kakvog većeg sukoba sa kananskim g radovima čija ratna bojna kola neujedinjena i neorganizi rana nomadska plemena nisu mog la lahko potući. Pobjednički spjev koj i pjeva Deborah u 5. poglavlj u Knj ige o sudijama, jedan od najstarij ih dijelova Starog zavjeta, sl ičan ratn im pjesmama Egipćana iz doba Tethmosisa l l i . i l i Ramsesa l l i . , jedna je

85

R. Garaudy

od rijetki h pobjedničkih epizoda u ovoj verzij i , jer ideologija svetog rata i istrjebljenja u ime Boga ne prevladava ovdje kao u Joshui.

Nesumnj ivo daleko od ekskluzivizma i odbacivanja asi­mi lacije, od poricanja i ugnjetavanja "drug ih" , Stari zavjet stalno podsjeća čitaoca: "Stoga, volite stranca; jer u Egiptu vi ste bi l i stranci" (Deutoronomion, X, 1 9: cf. Exodus, XXI I , 2 1 i Leviticus, XIX 33-34) . Protiv bi lo kakve d iskrim inacije propisuje se da će " isti Z8.kon važiti za one koj i su ovdje rođeni i strance koj i borave među vama" (Exodus" Xl i , 49).

Plemensko, nacional ističko i rasističko tumačenje Bibl ije kakvo prakticira pol itički cionizam, neće da prihvati kletve Mikaije:

"Čujte ovo, mol im vas, vi starješine kuće Jakovljeve i pri nčevi kuće lzrai love, koj i prezi rete sud i izopačujete svaku pravdu . . . Oni Cion jačaju krvlju a Jerusalem nepravdom . . . Zato će Cio n zbog vas biti preo ran poput polja, a Jerusalem će se pretvoriti u ruševi ne . . . " Selektivno tumačenje B ib l ije stavlja u prvi plan tri suš-

t inska m ita: o odabranom narodu , Kananu kao poklonu ovom narodu i isključivo židovskom "Vel ikom Izraelu" .

Kritičko tumačenje Bibl i je koje smješta ove teme u period u kojem su ponikle i traži odgovor na pitanja o političkim i teološkim ci ljevima koj ima su bi le i nspi ri rane jeste jedin i način da se one integri raj u u histo rij u čovje­kove sudbine i Božije namisl i .

Ako je za vjern ika Bib l ija objava Božijeg posredovanja u ljudskim životirna da im se da!o određeno značenje, ono što je pri njezinom tumačenju važnije od svega jeste razlučivanje "poetskih" (tj . kreativn i h) manifestacija od božanskog. Stoga se B ib l ija ne može čitati kao h istorijski udžbenik, kao što se, primjerice, čita h istorija Rima. Prvenstveno zato što b i sa ovog stanovišta bi la veoma " i nferiorna" u smislu "objektivne" vrijednosti u odnosu na tu vrstu h istorije. U bi bl i jskim pričama ništa se ne može "objektivno" provjeriti o djel ima patrijarha, boravku u Egiptu, seobi l zrael ićana iz Egi pta, Mojsiju i ustol ičenj u u 86

"Biblijski mit"

Kananu, jer n ije moguće n ikakvo unakrsno provjeravanje, n iti na osnovu pisan ih dokumenata koj i potiču iz vanbib l ijskih izvora n i t i na osnovu arheoloških nalaza. Salomonova "smrt je najranij i događaj u h istorij i Izraela koj i je moguće s tačnošću dati rati " , 1 5 jer u ovom slučaju možemo uspostaviti komparativni h istorijski odnos sa h ronologijom Naosairske imperije, koja je pouzdana, budući da je sa sigurnošću utvrđena astronomskim raču­nanj ima.

Danas ni jedan ozbiljan egzeget ne odbacuje pretpostavku da su najstariji dijelovi Biblije, oni koji se nazivaju "jehovis­tičkim" izvorom, mogli biti sastavljeni najran ije za vrijeme vladavine Solomona (sredinom 1 0. stoljeća stare ere) i da su kompilacija usmenih predanja. Ako se, dakle, držimo samo kriterija historijske "objektivnosti" , ove bibl ijske priče o događajima koji su se dogodi l i i nekol iko stoljeća prije n isu ništa više "h istorijske" u pozitivističkom smislu riječi nego što su I l ijada i l i Ramayana.

Sa stanovišta kratkovidog i dehumanizirajućeg h istorij­skog pozitiv izma koj i se zanima samo za "činjenice" a ne i značenja, "obećanje" dato Abrahamu, "ugovor", " izabraništvo", žrtvovanje Abrahamovog sina Ishaka, iseljenje lzrael ićana iz Eg ipta, te sama l ičnost Mojsijeva ne posjeduju n ikakvu "h istorijsku" realnost.

Stoga, sa "naučnog" stanovišta (u uskom smis lu te riječi , odnosno u pozitivističkom naučnom smislu) , n išta ne preostaje od izabran ištva, ugovora i l i cjelokupne historije Izraela prije Davidove vladavi ne.

Međutim, ako, suprotno tome, na h istoriju ne gledamo s l ij epo nego isti nski lj udski , tj . ako iz prošlosti pokušamo otkriti kako je čovjek postao lj udskim bićem i pri hvatimo njegova "pj esnička" izmišljanja kao nastojanja da pomoću nj i h , za razl iku od drugih život injskih vrsta, da smisao svom životu i smrti , uz predožbe o j unaku i svecu , koje je izmišljao i l i sticao kroz iskustvo, da bi što je moguće dalje

1 5. Martin Noth, History of IsraeL London, 1 958., str. 224.

87

R. Garaudy

otišao u istinski l judskom načinu življenja, zašto, onda, postavljanjem historijskog problema izbijati tlo ispod nogu ovakvom stanovištvu.

Problem nije više u spoznaj i je l i Abraham, zaista rođen u "Uru Kaldejaca" (što je čak anahronizam); 1 6 je l i , u isti nu , putovao opisanom rutom; je l i Bog sišao njemu (i u kojem obl iku) da mu obeća poklon u zemlj i i potomstvu, i l i , recimo, u saznanj u na koju goru treba postaviti "goreći grm" Mojsijev, i l i je l i ,Joshua bio glavnokomandujući plemena i ubica Kanita (kao što su drugi , mnogo stoljeća kasnije imali postati ubicama Indijanaca) itd.

Problem je sasvim drukčij i i ne isključuje najstrožije naučno istraživanje nego ga, naprotiv, podrazumij eva i . pretpostavlja. Problem leži u s l ijedećem: U kojem trenutku, u koj im h istorijskim okolnost ima, u kakvim lj udskim zajed­n icama i u koje svrhe su ove osnovne priče o junaci ma, stvarnim il i mitskim , stvorene - priče koje su b i le od odlučujućeg značaja za formi ranje čovjeka i njegova života? Ono što je važno je to da su ljudi b i l i u stanju zamisl iti i l i stvoriti takve predodžbe o sebi. Nastojal i su živjeti u skladu s ovim uzof'ima, što je predstavljalo početak jedne druge stvarnosti 1 7 koja je otvarala nove horizonte, horizonte bez granica, otkrivala novi kriterij po kojem su se svi lj udski planovi i nj i hova realizacija svodi l i samo na relativno značenje u poređenju s ovim bezgraničnim horizontom, koj i se pružao pred karavanom čovječanstva. Taj bezgranični horizont koj i se u abrahamskoj tradicij i naziva "Bogom" omogućava čovjeku da postigne u naj-

1 6 . Naziv Chaldea ne se pojavljuje prije devetog stoljeća nego tek u stoljećima poslije perioda u koji tradicija smješta patrijarhe.

1 7. Ono što oduševljava jest činjenica da su ljudi "pjesnici" bili u stanju zamisliti i stvoriti takve likove kao što su Hektor ili Rama, koji još imaju utjecaja na naše živote, čak i pod pretpostavkom da su Hektorova borba sa Ahilom kod Troje ili Ramina pobjeda nad Ravanom u Šri Lanki čiste legende. Ako pod "stvarnošću" podrazumijevamo ono što na nama ostavlja svoj biljeg i inspirira naša djela, onda su ove legende stvarnije od mnogih svakodnevnih "činjenica"

88

"Biblijski mit"

ovosvjetskij im djelima "kretanja u pravcu beskonačnosti " , kako je Kierkegaard pisao u svom izvanrednom razmišljanju o Abrahamu, "vitezu vjere".1 8

I z ovog "teološkog" 1 9 ugla razmotri mo ponovo teme o izabranosti , ugovoru, obećanja zemlje i potomstva, ne sa ciljem da ih shvatimo kao "činjenice" (kao dokaz prava vlasništva, i l i pol itički program, što su pretenzije , istov­remeno pogubne i apsurdne, pol itičkog cionizma) nego da r.; :hovo "značenje" shvatimo kao vel iko nasl ijeđe judaizma 1 1a početku Abrahamovog potomstva kojem piipadaju svi , i Židovi i kršćani i musl imani .

Ako prihvatimo datume ustanovljene naučnim metodama prema koj ima je najstarij i h roničar "jehovist" napisao svoja djela tek u doba vladavine Solomona, moramo se zapitati kakvu on "poruku", prema našim saznanj ima, pokušava prenijeti svoj im suvremenicima.20 Neki kao, primjerice, Von Rad u djelu Theology of the Old Testament (Teologija Starog zavjeta) u h ronici Jehoviste v ide ozakonjenje Kraljevstva Davidovog u smislu suprotstavljanja onima koj i su još žal i l i za starom plemenskom konfederacijom. Drugi , poput Alberta de Perya, naglašavaju nel ikujući , kritički aspekt djela Jehovista, koj i podsjeća čitaoce da se Božija namisao o "obećanju" ostvaruje unatoč činjenici što izabrani nisu toga vrijedni . On ističe čak i Abrahamove propuste u pogledu same suštine "obećanja". U ključujući u svoje

1 8. Soren Kierkegaard, Fear and Trembling, London, 1 939., str. 48. Ovo razmišljanje o činu na kojem se zasniva vjera o "Abrahamovoj lozi" - judaizmu, kršćanstvu, islamu - čini nam se danas od značaja, jer rješava važne probleme našeg vremena, naročito probleme odnosa između vjere, s jedne strane, i moralnosti , politike i nauke, s druge strane

1 9. Pod pridjevom "teološki" mislim na studiju o čovjeku i njegovoj historiji koja a priori ne isključuje transcedentalnu dimenziju čovjekovu, naime, njegovu stalnu sposobnost da "poetski" raskine vezu sa (realn im, ali pristranim i lokalnim) determinizmima svoje prošlosti, i neprkidnim "traganjem" za značenjem svog života i smrti .

20. Na ovu temu vidjeti britiku sintezu Alberta de Purya Les Sources du Pentateuque: une breve introduction u Les Cahie rs Protestants� sept. 1 977., str. 37.-48.

89

R. Garaudy

kazivanje Abrahamov boravak u Egiptu, h ron ičar ukazuje da je Abraham iznevjerio dva precimeta "obećanja" : zemlju (koju je napustio) i potomstvo (koje je na kukavički način ug rozio pri kazujući svoju ženu Saru sestrom i dopuštajući da bude uzeta u faraonov harem) .21

Jehovist je očig ledno zaokupljen željom da čitaoca impresion i ra BožiJom vel iči nom i d ragovoljnošću njegovih poklona. Bog ne gubi ništa od svoje vel ičine unatoč nevjernosti lj udi koj ima je dato "obećanje" i koj i ga zato n isu vrijedn i . Neke epizode svjedoče da uvijek kad se patrijarh i l i članovi njegove obitelj i posl uže prijevarom i l i nasiljem u poslovima sa d rugim ljudima usl ijedi neka katastrofa: kad Abraham dozvol i da njegova žena Sara stekne to l i ki up l iv na njega da otjera s luški nju koja mu je rod i la sina (Poslanje, XVI) ; kad Josipa izdaju braća (Pos­tanje, XXV-XXVI I ) ; i l i kad s inovi Jakovljevi izvrše masakr nad stanovnicima Šekema (Nablusa) u toku ritualn ih ceremonija ( Poslanje XXXIV) .

Svaki put kad Abraham pokuša d a "prisvoj i " Obećanje i ostvari ga na vlastiti način , si lom i l i lukavstvom , njegov pothvat propadne. On ustanovljava da ne može živjeti d rukčijeije nego u dogovoru sa susjedima.

Nadalje, u duhu općeg un iverzalizma, jehovist svodi , u kosmičkoj namisl i Božijoj, ostvarenja Kraljevstva Davidovog i Solomonovog samo na relativan značaj , podsjećajući da se Božije Obećanje neće ispuniti sve dok "u tebi sve poro­d ice svijeta ne budu blagoslovljene".22

Kad se radi o ci l ju naše rasprave, istraživanje d rugih m lađi h izvora bi lo bi nesvrsishodno (kao Elohiste, koj i , nesumnjivo, pripada 8. stoljeću, deuteronomiona iz 7 . stoljeća, svećenićkog zakonika i historiografije deuteronomiona koj i su začeti u 6. stoljeću u doba izgnanstva) .

Čak i ako patrijarsi i Abraham nisu bi l i historijske l ičnosti , ako Ugovor, Obećanje i Odabranost pripadaju legendi i

21 . Postanje. Xl i , 1 0 .-20. 22. Postanje, Xl i , 3.

90

"Biblijski mit"

poezij i a ne historij i , to nas n ikako ne spqecava nego, dapače , podstiče da utvrd imo nji hov značaj , budući da Ugovor predstavlja odnos čovjeka i Boga, Obećanje odnos Božije namisl i i ljudskog nauma, a Odabranost pitanja čovjekove odgovornosti kad on poprim i svoju transcedentnu d imenziju .

tJ Kur'anu se više puta ponavlja: "Svaki poslanik kojeg smo slal i l judima propovijedao je na jeziku svog naroda kako bi svoju poruk,_• mogao učin iti jasnom".23 Kad se pri l i kom egzegeze B ibl ija rasloj i na razl ičite nanose od koj i h se sastoj i , dolazimo do nekol iko sukcesivn ih verzija obećanja zemlje i potomstva. Tu je, prije svega, obećanje dato nomadima, koji su praktici ral i sezonsko premještanje svoj ih stada, obećanje zemlje na kojoj će se moći nastanit i i smi riti (Postanje, XXVI I , 1 0-22). Ovo obećanje ne impl i ­ci ra nikakvu vojnu i l i polit ičku pobjedu nad teritorijom koja je u pitanju , nego, jednostavno, naseljavanje. Drugi stadij ( i druga verzija Obećanja) proši rena na nacionalne di menzije, post facto je pravdanje Davidovih osvajanja: ona daje podršku vrhovnoj vlasti "odabranog naroda" nad svim oblastima koje se 11alaze " između rijeke Egipta i ve l ike rijeke, rij eke Eufrat" . (Postanje, XV, 1 8 . ) . Treća verzija (koj a se još d rži Starog zavjeta) proš i ruje Obećanje na "sve zajednice svijeta" (Postanje, X l i . 3).

Nit koja se provlači kroz cije lu historij u Obećanja jest stalna br iga Božija o dobrobiti čovječanstva: 24 ta briga je očigledna i kad nomadu obećava sigu rnost i blagodati sretnog potomstva u bogatoj zemlji u kojoj se može smi rit i ; i kad obet.�ava stabi l nu i naprednu d ržavu u kakvu su se polagale nade u vrijeme Davidove vladavine; i l i kad otvara izglede za okupljanje cijelog čovječanstva sa svrhom ostvarenja najvišeg čovjekovog ci l ja i samog Božijeg nauma, kako to, primjerice, predočava poslanik lsaija (l l , 4).

23. Kur'an su ra XIV, 4; Penguin izdanje, 1 964., str. 98. 24. O značaju Obećanja vidjeti tezu Alberta de Purya: Promesse divine

et legende culturelledans le cycle de Jacob, sveska 2, Pariz, izdanje Gabalda, 1 975.

91

R. Garaudy

Čovjekovo spasenje n ikad se ne p renosi u neki d rugi svijet, jer se čini da d revna izrael ićanska vjera isključuje takav dual izam pa, i pak, zemlja i politička moć nisu n ikad ci ljevi sami sebi . Oni se uvijek relativizi raj u u odnosu na transcedentnost Boga.

Zemlja p ripada samo Bogu: "Zemlja neće n ikad biti na prodaju , jer zemlja je Sdmo moja: a vi ste samo stranci i gosti kod mene".25 Da bi raskinuo vezu između čovjeka i zemlje, Bog propisuje da se svake jubi larne godine (svake 49. godine) sva zemlja, kroz kol iko god ruku da je u međuvremenu prošla, mora redistribu i rati i vratiti prvo­bitnom vlasn iku : "Svakog jubi leja sve hipoteke će biti otpisane i njemu će biti vraćeno ono što posjeduje" .26

Vlast, kao i zemlja, pripada samo Bogu . U prvoj Samuelovoj knjizi (VI l i , 1 0- 1 8) , Samuel upozorava ljude na sve poremećaje koje će sa sobom donijeti utemeljenje monarhije u Izraelu .

Osnovnim pogrješnim tumačenjem Obećanja politički cionizam je izdao najljepšu poruku judaizma svijetu.

Pol itički cionizam nije samo izdao judaizam nego je izopačio i kršćanstvo. Jer, zar se temeljna izopačenost kršćanstva ne ogleda u zastranjenju od onog što je naj izvanredn ije nasl ijeđe judaizma, tj. Abrahamova vje ra, ona vjera koja ne traži už ivanje u Božij im obećanj ima nego u pokoravanju njegovim naredbama?

Kierkegaard je dublje od svih teologa, Židova, kršćana i l i musl imana, ukazao na zajedničku sušti nu vjere čitavog Abrahamovog potomstva, svih onih koj ima je Obećanje dato, i to ono Obećanje koje za sve tri zajednice (koje su, ustvari , jedna cjel i na) ne znači obećanje povlašćenosti nego odgovornosti : odgovornosti za potčinjavanje čovje­kovih htijenja Božijoj volj i , sa svim rizicima koji u ovom uzvišenom pothvatu mogu čovjeka zadesiti zato što on n ikad neće moći potpuno proniknuti u Božije promisl i .

25. Leviticuz, XXV, 23. {Treća knjiga po Mojsiju) 26. Leviticuz, XXV, 28.

92

"Biblijski mit"

Tako je Karl Barth napisao: "Što god da kažem o Bogu , to su samo riječi čovjeka. Pogrješivo stvorenje kakav je čovjek ne može se izražavati d rukčije nego riječima, a one su samo provizorne, podložne revidi ranju , te tako on n ikad ne može doseći svoju potpunostP "Sada mi j e namjera", pisao je Kierkegaard, "da iz priče o Abrahamu izvučem dijalekt iku koja je u njoj skrivena i da pokažem kako je vjera jedan ogroman paradoks, paradoks koji ubojstvo može transformi rati u sveti č in ugodan Bogu, paradoks koj i se ni kakvom mišlju ne može prevazići , jer vjera počinje tamo gdje m isao prestaje" .28

Kršćani koj i su sebi dozvol i l i da budu uvučeni u pre­nošenje slogana pol itičkog cion izma o "obećanoj zemlj i" i " izabranom narodu" , izl iječeni su, zar ne, od vjek- ovne zablude jedne crkve koja je podržavala specifično kršćanski antisemitizam zasnovan na podloj optužbi usmje- renoj protiv Židova da su b i l i "bogoubi lački" narod , ubice Isusa Krista. Danas ta ista c rkva pokušava korig i rati svoj stav pog rješnim tumačenjem upravo u suprotnom smjeru. Nakon što je svojevremeno "anatemizirala" "odbačen i " narod, sada " izabranom" pruža podršku. Hramati na obje noge n ije isto što i hodati pravo. Ima svetaca i ima g riješni h ljud i . I pak, nema ništa više svetih naroda nego što ih ima p roklet ih.

Posl ije p rezi ra vrijedne svađe rivala u kojoj je kršćanska crkva tvrd i la da je ona predmet " izabranosti" i da je nas ljedn ica "svećen ićkog naroda" ,29 sad je zatičemo spremnu na kompromis i uzimanje učešća u podje l i , kao da se Abrahamcvo potomstvo sastojalo od sekti , kao da je Abrahamova vjera bi la "nasl ijeđe" na koje je imao pravo samo jedan narod, jedna rasa, jedna institucija i l i jedna crkva i kao da to nije b i la obaveza nametnuta svima onima koj i su željel i udovolj iti Božijem pozivu.

šta, zapravo, reći o "katol icizmu" il i "ekumanizmu", ovog i l i

27. Leviticuz, XVI I I� 3. 28. Kierkegaard, cit. op. , str. 74. 29. Prva Petrova poslanica, 1 1 ,9.

93

R. Garaudy

onog ti pa, koji se pretvara da je nesvjestan d rugih članova Abrahamove zajednice - Židova prije nj i h i musl imana poslije nj i h?

Monstruozno je, to treba reći otvoreno, da kršćani prave razl i ku između "obećanja" Zemlje i obećanja " Kralj­evstva" , kao da Bibl ija ne predstavlja jednu cjel i nu , i da se ponašaju s l ično onim Židovima koj i izdvajaju nacional is­tičke i rasističke tendencije Tore od uzvišenog un iverza­l izma poslanika, počev od Amosa do lsaije .

Kakvo je shvatanje Abrahamove vjere i Isusove poruke u pogledu " Kraljevstva" moglo inspi ri rati Jaxquesa Maritainea kad je pisao: "Palestina je jedina teritorija na koju jedan naroda ima apsolutno, neosporivo, Bogom zagarantovano pravo"?30 Znači li to da se pripadnost Abrahamovoj zajed­nici stiče rođenjem a ne vjerom , i da je udio u Obećanju povlastica i vlasničko pravo a ne odgovornost i mi lost?

A šta reći o dokumentu pod naslovom: Pastoral Guide on the Attitude of Christians towards Judaism (Pastorski vodič o stavu kršćana prema j udaizmu) , koji je objavio Biskupski komitet Francuske, 1 6 . apr i la 1 975. godine , kad (u tački 5) tvrdi : " Kao kršćani m i ne možemo zaboraviti da je još u davnim vremenima Bog dao narodu Izraela na poklon zemlj u oko koje je pozvan da se ujed in i . . . "? Mož­emo reći samo da je to tragično brkanje judaizma sa državom Izrael i cionizmom, i čudna kršćanska teologija koja potpuno ispunjenje Obećanja ne vidi više u Isusu Kristu i nagovještaju Kraljevstva cijelog svijeta.31

Kur'an je bolje defi n i rao ono što se podrazumijeva pod Abrahamovim potomstvom, dodajući Abrahamovom odaz­ivu na Božij i poziv: "Evo, ovdje sam" , podjednako bez­uvjetno slaganje njegova sina: "Oče, uči n i kao što ti je naređeno. Ako Bog da, ustanovit ćeš da sam Bogu

30. Jacques Maritain, Le mystere d'lsrael, Paris, 1 965., str. 243. 31 . Na ovu temu vidjeti studiju lazariste Oca Jeana Landousiesa, Le

Don de la terre de Palestine: Etude biblique, koju je kao magistarski rad prezentirao na I nstitut Catholique, u Parisu juna 1 974.

94

"Biblijski mit"

odan" .32 Ovo bezuvjetno potčinjavanje svakog ljudskog častoljublja je ono čime počinje Abrahamovo potomstvo.

32. Kur'an, sura XXXVI I , 1 02, Penguin izdanje, str. 1 67.

95

DR U G I DIO

OD C ION ISTIČKE M ITOLOG IJ E

DO POLITI KE IZRAELA

"Nežidovi ubijaju nežidove, i oni su došli da objese Židove!" ( Izjava Menachema Begina, 22. septe­mbra 1 982. godine, poslije masakra u Sabri i Shatili).

UN UTRAŠNJA POLITI KA: RAS IZAM , IZRAEL KAO KOLON IJALN I ENTITET

"Sve što je na djelu u Izraelu izgleda da ima cilj da u glave Židova Izraela usadi ubjeđenje da postoji kvalitativna i normativna razlika između Zidova i nežidova. . . Ovim načelom su inspirirani svi zakoni i propisi države koji se tiču unutrašnje politike, statusa pojedinaca i porodica, kriterija za sticanje državljanstva i drugog. To je načelo koje upravlja našim ponašanjem prema izraelskim Arapima, beduinima i stanovnicima Zapadne obale i Gaze, i naš način odgovora na njihove aspiracije . . .

Nikakva neopravdana ili iskrivljena primjena židovskog zakona neće moći ušutkati one koji vide razliku između zakona svećenika i vizije poslanika. Mi nećemo dozvoliti nikome da na temelju mesijanskih pretenzija pretvori Izrael u vjerski geto, geto koji izvrgava ruglu univerzalne zakone čovječanstva i međunarodno pravo".

Ovim riječi ma je gospođa Shu lamit Aloni , zastupnik u �nesetu i vođa izraelskog Pokreta za ljudska prava, uazila svoje ogorčenje u članku pod naslovom: " ln the l/ame of Judaism " i izraelskom l istu Yediot Aharonot, 25. Jna 1 978.

U ovom vapaju odjekuje javna optužba na račun načina 1a koj i je temeljn i duh judaizma ideološki iskrivljen 1račnom mitologijom političkog cionizma.

99

R. Garaudy

Cjelokupna politika države Izrael, i unutrašnja i vanjska neumitnom logikom, proizlazi iz dviju osnovnih karakteristik< političkog cionizma: u biti ona je kolonijalni fenomen, zakrabuljen specifičnom maskom pseudoteološ- kog mita fenomen koji su još prije svog zvaničnog rođenja n• kong resu u Bazelu 1 897. 1 javno žigosali gotovo svi rabi r i svi oni koji su odani židovskoj religiji kao izdaju judaizm< u smislu odstranjenja svega onoga što je duhovno u njem1 u svrhu pravdanja nacionalističke i rasističke politike.

Rasizam političkog cionizma je savršeno koherenta1 sistem koj im su inspi ri rani svi zakoni i svi praktični pote2 države Izrael .

Rasizam je već bio organsko načelo prvih planovi Theodora Herzla, što se da zaključiti iz njegove knjige Th1 Jewish State a još više iz njegovih Diaries (Dnevnika) . Poslije Francuske revol ucije, sa jačanjem demokracij� tokom 1 9 . stoljeća, najprije u Francuskoj a zatim i drugin evropskim zemljama, došlo je do uzmaka arhaičnog nehumanog sistema diskriminacije protiv Židova. lntegrirar u pojedine nacije s punim građanskim pravima, Židovi su s� uglavnom "asimilirali" i identifici rali sa sudbinom nacije 1 kojoj su ponikli dajući joj značajan doprinos u političkonr privrednom i kultu rnom životu . Ostvarenja najvećih međ1 nj ima karakterizirao je univerzalizam , koji je Spinozin1 misao već ranije učin io tako uzvišenom. Od Karla Marx• do Martina Bubera, od Heinea do Kafke, od muzičare poput Mendelssohna do fizičara kakav je bio Einstein, S\ su svoju poruku upućival i čitavom čovječanstvu.

Herzlov plan je išao u suprotnorn smjeru od ove plemenit� tradicije. Duboko uznemiren Dreyfusovim slučajem,2 sam j1

1 . Konferencija rabina održana u Filadelfiji 1 869. usvojila je slijedeć rezoluciju : "Mesijanski zadatak Izraela nije da restau rira drevr državu Izrael. .. koja bi podrazumijevala još jedan raski(j s drugi1 narodima, nego ujedinjenje sve Božije djece koja vjeruju u Jedne Boga, tako da se jedinstvo svih razumnih bića postigne paralelno � njihovom težnjom ka moralnoj čistoti " .

2. Još je Dreyfusov slučaj otkrio kako se antisemitizam koristio ke: izgovor za pokriće korumpiranosti, laži i prljavih ciljeva vladajuć

1 00

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

rekao da se borio za suzbijanje asimi lacije podržavaj ući tako osnovnu tezu antisemita. Smatrao je da se Židovi ne mogu asimi l i rati u druge narode predstavljajući samo vjerski i kultu rni e lement unutar nj ih , nego da se moraju izdvoj iti u svoju , zasebnu državu.

Da bi ostvario zacrtane ciljeve, Herzl n ije okl ijevao da se sa sugovornicima s luži onim je:i:.ikom koji je imao najviše izgleda da ih uvjeri u opasnost koju Židovi po nj ih predstavljaju i potrebu da im se olakša odlazak.3

U Londonu, pri mjerice, Herzl je izjavio da bi cioni sti ponuđenim rješenjem židovskog problema "el im in i ral i opasnost od revolucije koja će početi sa Židovima a završiti ko zna gdje . . . " Sl ično je Herzl razgovarao sa njemačkim min istrom vanjskih poslova Von Bulowom, sa Kajzerom Wilhelmom l l . , sa ruskim min istrom unutrašnj ih poslova Plehveom, sa carem N i kolom l l . , kao i sa većinom notorn ih antisemita. Plehve je bio odgovoran za pogrome u Kišinjevu , u apri lu 1903. godine, koj ima po su rovosti nije b i lo ravn ih . U maj u iste godine Herzl se obratio P lehveu preporučuj ući mu cionizam kao l ijek protiv " revolucije" , koj i bi se pos l ije Kišinjeva zasigu rno mogao učiniti privlačnim mladim Židovima. Kad je Plehve pr imio Herzla u augustu , ovaj je od njega tražio pismo pod rške cionizmu. Dobio ga je. Pismom je Plehve jasno stavio do znanja da će podržati onaj cionizam koji će izvesti Židove iz zemlje, al i ne i ku ltivi ranje nekog stranog nacionalizma un utar Rusije. Herzl je smatrao pismo "zadovoljavaj ućim" . Pri l ikom jed­nog drugog obraćanja Plehveu, zamol io ga je da ga predstavi turskom sultanu kako bi od njega rnogao zatražiti dozvolu za ulazak Židova u Palestinu . Unatoč zlim slutnjama svojih prijatelja, Herzl je objavio ovu korespondenciju na Cionističkom kongresu 1903. godine.

klase, političara i vojske. On je bio u pozorenje francuskom narodu o sramoti antisemitizma i njegovoj reakcionarnoj u lozi.

3. Ono što slijedi zasniva se na predavanju gospođe L.M.C. van de Hoeven Leonhard pod naslovom Sionism herzlien et antisemitisme, Paris, sept. 1 977.

1 0 1

R. Garaudy

Prije nego što je Herzlova knj i ga bi la i objavljena, jedar od njegovih kritičara s početka 1 896. žel io ga je ubiti , je r "v i ćete Židovi ma nanijeti strahovitu štetu " . Herz l je be2 okl i jevanja odgovorio: "Evo, ja počinjem sticati pravo da postanem najgori svjetski antisemit" . Savršeno svjestan međusobnog pribl i žavanja cionističkog projekta i antisemi ­ta, rekao je : "Antis-:;miti će postati naš i najsigurn ij i pnjatelj i , a antisemitske zemlje naši saveznici " . U istom kontekstu data je i ova primjedba: "Neće bit i n imalo dobro ako ovo bude dalo još materijala gospod inu Drumontu" .

Herz! je , zapravo, razvijao sve one ideje koj ima su se služi l i antisemiti . Prije nego što je 1 902. godine za cionizam pridobio Britanca Rothschi lda, zagovarao je kampanju ucjena usmjerenih na vel i ke židovske f inancijere i u Dnevnicima skici rao plan na temu: " 'Rothsch i ldova tvrtka' -objektivno prikazivanje prijetnje usmjerene protiv svijeta u vidu ove hobotn ice" .4

l l i , recimo, da bi ojačao dojam da su Židovi stranci u svoj im zem ljama i odgovorio na protest rabina koj i su se žal i l i da on uzrokuje sumnju u pomanjkanje židovske nacionalne odanost i , Herzl je pisao: "G lavni zagovorn i k patriotske ideje za Englesku j e glavni rabin herr Adler, N ij emac. što se pruskog patriotizma tiče, naša svjetlost vod i lja je rabin d r. Maybaum iz Berl ina, Mađar; odnedavno g las koj i se prid ružuje horu protesta u Belgij i je glas rabina M. Blocha, koj i , sudeći po imenu, nije n i Flamanac ni Valonac" .5 Ni najžešći antisemit n ije mogao gore govoriti . Dakle, Herzl je vrlo dobro znao da je antisemitizam potreban pol itičkom cio11izmu da bi se Židovi ubijed i l i u potrebu b ijega i emigracije u Palesti nu. U toku rasprave vidjeti ćemo da je ova njegova ideja sve do danas ostala dominantnom karakte risti kom pol iti čkog cionizma. Čim se judaizam prestane defin i rati kao vjera i defin i ra kao nacija, postaje nemoguće računati na vjersku motivaciju "povratka

4. The Complete Diaries of Theodor Herz/, izdanje Raphael Patai, New York i London, 1 960., sveska 2, str. 592.

5. Herz! , "Zionist Congress", Contemporary Revio w, okt. 1 892 . , str. 591 .

1 02

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

Cionu" . (vidje l i smo da kroz historij u ta motivacija n ije imala mnogo učinka) . Stoga je postalo nužno slaviti "ekstranacionalni nacionalizam", predstavljajući Židove kao tuđince među ljud ima s koj ima žive (što je najbolja h rana za antisemitizam) i u progon ima tražiti stimulacij u iseljavanja. Herz! , znači , nije imao razloga bojati se da antisemitizam pusti s :..�zice i da ga čak ohrabruje .

Upozorenja n ije manjkalo. Baron Chlomecki, predsjed­nik austrijskog parlamenta, pisao je Herzlu: "Ako je ci lj vaše p ropagande podupi ranje antisemitizma, on se može postići . Potpuno sam siguran da će uz takvu propagandu antisemitizam jačati i da ćete Židove baciti u krvoprol iće". 6

Posl ije Herzlove smrti izvršitelji njegove oporuke n isu imali h rabrosti da Dnevnike (Diaries) objave u cje l in i , a l i kad su otrovne stranice konačno publ icirane u Njemačkoj 1 923. , austrij ski pisac Joseph Samuel Bloch (urednik Oesterreichische Wochenschrifta) koj i je dobro poznavao Herzla za života, pisao je u istom proročanskom sti lu :

11Pisma Rothschildu i baronu Hirschu, kao i tvrdnja da su Židovi potencijalni odmetnici i revolucionari u zemlja­ma u kojima žive, dovoljni su da donesu propast židovskom narodu. Herz/ je snabdjeo neprijatelje Žido­va osnovom za 'rješenje židovskog pitanja '. On im je pokazao put kojim trebaju idući u svom budućem djelovanju. Dnevnici su užasni11•

Herz! je umro u ju lu 1 904. godine. U oktobru iste godine Jewish Quarterly Review objavio je rezul tate temelj itog istraživanja antisemitizma i cionizma koje je proveo anglo-židovsi<i naučnik Lucei n Wolf. On je zaklj učio da "već postoje vrlo izraženi znaci opadanja organizi ranog antisemitizma . . . i to unatoč činjenici da pitanje asim i lacije još uvijek predstavlja teškoću" . Međutim, dodao je da će cionisti čka propaganda "zasigu rno dati novu životnu snagu antisemitskom rovarenju, koje bi, inače, moralo ići si laznom

6. Herz/ Year Book, izdanje Raphael Patai, New York, 1 958., sveska 1 , str. 2 1 6. i 2 1 7.

1 03

R. Garaudy

putanjom". " Dakle, da sumi ramo, karakteristična opasnost od cionizma leži u činjenici da je on pri rodni i trajn i saveznik antisemitizma i njegovo najjače opravdanje" .

Poslije stvaranja države I zrael , 1 948. , godine rasizam političkog cionizma donio je štetu ne samo Zidovima cijelog svijeta nego, također, i prije svega, palestinskom narodu , čiju političku egzistenciju cionizam potpuno poriče.

Novi krug problema vezanih za pol itički cioni zam pojavio se iz pitanja kako stvoriti židovsku većinu u zemlji nastanjenoj domaćom palestinskom arapskom zajednicom?

Politički cionizam je odgovorio na pitanje jedinim rješe­njem koje je moglo proisteći iz kolonijal ističkog programa -osnivanjem kolonije doseljenika, istjerivanjem Palestinaca i podupiranjem židovske imigracije.

Istjerivanje Palesti naca i zauzimanje nj ihove zemlje bio je smišljen i sistematski pothvat. Šef Židovskog nacional­nog fonda, odgovoran za sticanje zemlje u Palesti n i , Joseph Weitz, p isao je 1940.:

"Govoreći među nama, jasno je da u ovoj zemlji nema mjesta za oba naroda . . . Rješenje je samo Eretz Izrael, bar Zapadni Izrael, bez Arapa, a jedini izlaz je preseljavanje ovdašnjih Arapa u susjedne zemlje; treba sve preseliti - ni jedno selo, ni jedno pleme ne treba biti ostavljeno. Preseljavanje treba usmjeriti ka Iraku, Siriji pa čak i Transjordaniji . . . Tek nakon njihovog preseljenja ova zemlja biti će u stanju apsorbirati milione naše braće".7

Ovaj program je formu l i ran prije nego što je d ržava Izrael i rođena. što se tiče njegove real izacije na pol itičkom i privrednom planu, on se potpuno podudara sa definicijom koju je novembra 1980. dao profesor Israel Shahak, sa Hebrejskog unive rziteta u Jerusalemu, pret­hodno predsjednik Izraelske l ige za prava čovjeka: "Ustva­ri, d ržavu Izrael osnovali su ljudi koj i nisu b i l i svjesni prava nezapadnih naroda . . . Oni nemaju apsolutno nikakav smisao

7. Davar, 29. sept. 1 967.

104

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

za pravdu izvan svog kruga" . Dominirajući stav bio je, po njegovim riječima, "fundamentalno rasistički" sa "kombini­ran im rasizmom. Najprije židovski ,a potom zapadnjački rasizam": osjećaj zapadnjačke nadmoći koj i nije sada tol iko izražen kao prije četrdeset i l i pedeset god ina". Ovaj rasizam je dobio "veoma snažno ubrzanje" između 197 4. i 1980. , u periodu zn koj i j e karakterističan uspon " mistične ideologije" i "vel ika financijska pomoć SAD , što je potpuno promijeni lo njegove dimenzije" .8

Zapanjajuće dje luje tvrdnja cionističke propagande da d ržava Izrael predstavlja "jed inu demokraciju na Srednjem istoku" . Pri tome se poziva na al'gument da se opozicija može javljati u štampi pa čak i na u l ici .

Istini za volju , treba reći da odvažni protivn ici rasizma države Izrael kao što su prof. Is rael Shahak, advokat Felicia Langer, poslanik u Knesetu Shulamit Aloni , U ri Avneri , general Peled, prof. Lei bowitz i neki d rugi -nažalost vrlo malobrojn i , doista uspijevaj u da se sa mnogo odvažnosti i unatoč prijetnjama i represalijama suprotstave načel ima pol itičkog cionizma i praksi koja iz nj i h p roizlazi i javno svjedoče. Međutim , ne treba n ikad smetnuti s uma da se ova sloboda toler ira samo unutar židovskog "establ išmenta" . Izraelska demokracija podrazumijeva fun­damentalnu diskrimi naciju , što je, uostalom , s lučaj i sa svim d rugim kolonijal ističkim d ržavama u koj ima postoj i vlast samo "bijelog čovjeka". Ova čudna "izraelska demok­racija" može se uporediti s onom američkom demok­racijom koja je u svojoj Deklaraciji o nezavisnosti prokla­mirala jednakost svi h ljudi pa je, ipak, čitavo jedno stoljeće podupi rala ropstvo crnih, del ikatno ga nazivajući "poseb­nom i nstitucijom", ali i hajku na I ndijance, koj i su ubijani i protjerivani s ci ljem da se zauzme nj ihova zemlja. Izrael je uisti nu demokracija, izuzev za svoje "crnce" i " I ndijance" na koje osnovni zakoni Izraela tankoćudno aludiraju kao na "nežidovsko stanovništvo", pod čime se podrazumi­jevaju Palestinci , i musl imani i kršćani . 8. I ntervju koji je profesor Israel Shahak dao američkom časopisu

Village Voice, 1 9. nov. 1 980.

1 05

R. Garaudy

Nabrojat ćemo samo naj izrazitije aspekte izraelske pol i ­tike apartheida, jer se tiču i ičnog statusa i sticanja prava na zemlj išni posjed .

a) Lični status. Knj iga koju je sa mnogo tačnosti napisao žestoki cionist prof. Claude Kle in , šef Instituta za komparativno pravo Hebrejskog un iverziteta u Jerusalemu ,pojašnjava mnoge stvari i to prije svega svoj im naslovom: Le Caractere jif de /'Etat d'/srae/.9 Unatoč autorovom poricanju, no zahvaljujući strogosti njegove argumentacije, iz knj ige nepobitno izbija na vidjelo rasistička pri roda države Izrael .

1 ) "Država zvanično priznaje doktr inu cionizma" . 1 0 Ovu tvrdnju profesor Klein potkreplj uje činjen icom da se putem triju zakona daje "poseban status" cionističkim organizacijama u Izraelu. Prvi od tri zakona (571 3-1 952.) tiče se Svjetske cionističke organizacije i Židovske agencije. Autor naglašava da se ovim zakonom ne uspostavlja "zakonska veza između . . . Židova koj i ne žive u Izrae lu i države. Takva zakonska veza može se stvoriti samo činom l ične volje, kakav je, recimo, nastanj ivanje u Izraelu" . 1 1 Međutim , eminentni pravnik je odmjereriij i kad je u pitanju činjen ica da su Svjetska cionistička organizacija i Židovska agencija, kao institucija, i organizacijski i pravno vezane za državu Izrael iako djeluju u svim zemljama svijeta.

Kad bi katolička crkva ili komunistička partija proklamirale takve pravne, državne veze sa Vatikanom ili sovjetskom vlašću, one bi sigurno i s pravom bile proglašene nelegaln im, "agentu rama stranih s i la" , neovlašćenim da pri kupljaju sredstva u korist svoje države. Ukratko, "posebni status" koj im se ustanovljava pravna i državna veza između ovih i nstitucija i države Izrael pokreće pitanje koje je u sušti n i pol itičkog i pravnog značaja. Činjenica da se legal nost Svjetske cionističke organizacije i Židovske agencije ne

9. Paris, izdavač Cujas, 1 977. 1 O. Citirano djelo, str. 22 1 1 . I bid . , str. 2 1 .

1 06

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

dovodi u pitanje, sama po sebi predstavlja jedinstvenu privi legij u i izuzetak.

Druga dva zakona koja Klein izdvaja odnose sa na Keren Kayemet (Židovski nacionalni fond; zakon pri hvaćen 23. novembra 1 953.) i Keren Hayesod (Fond za rekonstrukciju; zakon izglasan 1 0. januara 1 956.). "Ova dva zakona" , piše profesor Klein,1 2 "omogući l i su transformaciju ovih fondova kako bi ostvari l i izvjesne privi legije". Ne nabrajajući te privi leqije, on samo u formi "primjedbe" spominje da su "zem:j išta u vlasništvu Židovskog nacionalnog fon:la p rog­lašena zem lj ištima lzraela'" 1 3 i da jedan od osnovnih zako- na p roklami ra "neotuđivost ovih posjeda" . Ri ječ je o jednom od četi ri "osnovna zakona" - elementa budućeg ustava, koj i još u Izraelu n ije donijet n i nakon 45 godina od osn ivanja d ržave. Spomenuti zakoni su donijeti 1 960. godine. šteta je što ovaj vrsni pravn i k svojom uobičajenom brigom za tačnost ne daje n ikakav komentar na utvrđenu "neotuđivost" . On čak ne defin i ra n i da se pod t im podrazumijeva komad zemlje koju je (otkupom) "spasio" Židovski nacional n i fond s ci ljem da postane "židovska" svoj ina i da ne bude prodata i l i data u najam za obrađivanje nežidovu. 1 4

Može li se na ma koj i način poricati rasistička diskrimi­nacija svojstvena ovom osnovnom zakonu?

Nastavi mo s poučn im išč itavanjem djela profesora Kleina,1 5 u kojem se tu mači Zakon o povratku, zakon koj i je "kruna cionistički h postignuća" . Na početku debate kojom je ovaj zakon jednoglasno prihvaćen u Knesetu, Ben-Gurion je 5. ju la 1 950. godine izjavio da država Izrael "n ije židovska država samo na temelju činjenice da Židovi predstavljaju veći nu njenog stanovništva. To je d ržava Židova ma gdje oni b i l i i svakog Židova koj i to žel i " . 1 6

1 2. I bid . , str. 2 1 . 1 3. U prvoj verziji kaže se: "Neotuđiva svojina židovske rase" 1 4. Treba zapamtiti da 75 procenata zemlje pripada d ržavi, a 1 4

procenata Židovskom nacionalnom fondu 1 5. Klein, citirano djelo, str. 1 9 1 6. Ibid . , str. 29.

1 07

R. Garaudy

Anal iz irajući pos ljedice jednog ovakvog zakona, Kle in postavlja pitanje: "Premda Židovi č ine vel iku većinu stanovništva Izraela, stanovništvo d ržave n ije u potpunosti židovsko, jer u zemlj i živi značajna nežidovska manj i na, koju pretežno čine Arapi i D ruzi . Problem koj i se pojavlj uje može se defin i rati ovako: Do koje je mjere jedan zakon kal-:av je Zakon o povratku, koj i favorizi ra useljavanje samo jedne populacije (defin i rane pripadnošću izvjesnoj vjerskoj i etničkoj zajednici) po svojoj suštini diskrim ina­torski?17

Za autora je od posebnog značaja pitanje je l i međunarodna konvencija o e l im in i ranju svih obl ika rasne diskriminacije (koja je 21 . decembra 1 965. god ine usvojena u Generalnoj skupštini UN) primijenjana i na Zakon o povratku. Koristeći se dijalekti kom, o kojoj prepuštamo slobodu čitaocu da sam sudi, donosi zaključak sa vrlo supti lnom disti nkcijom. Kad se radi o nedeskrim in i ranju "n ikakva mjera se ne smije poduzimati protiv b i lo koje određene grupe. Zakon o povratku je usvojen u korist Židova koji žele nasel iti Izrae l : on n ije usmjeren protiv ma koje g rupe i l i nacionalnosti . Takav zakon se ne može treti rati d iskrimi natorskim" . 1 8

Za dobro čitaoca koj i je u opasnosti da se zbuni i l i ostane zaprepašćen ovom logikom, koja se može nazvati samo drskošću i kojom se hoće reći da su svi g rađani jednaki samo su neki malo više jednaki od d rugih , dat ćemo konkretnu i l ustraciju s ituacije stvorene Zakonom o povratku. Za one koji se ne mogu koristiti ovi m Zakonom propisan je Zakon o nacionalnosti (No. 571 2-1 952.) . On se tiče (čl . 3) "svakog pojedinca koj i je neposredno prije osn ivanja d ržave Izrael bio palest inski državljanin i n ije postao Izraelac na temelj u člana 2" . Osobe na koje se odnosi ovaj opis (i koje se treti raju kao ljudi koj i "n ikad ran ije n isu imali d ržavljanstvo", tj . koj i su nasljedno bez države) moraju dokazati da su živje l i u zemlji u tom i tom

1 7 . I bid. , str. 33.

1 8. I bid. , str. 35.

1 08

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

razdoblju , što je često nemoguće dokumenti rati jer su relevantni dokumenti i ščezl i tokom rata i terora koji je pratio osn ivanje cion ističke države. Ako dokazivanje nije moguće, onda, da bi postao građani nom Izraela, čovjek mora krenuti stazom "natural izacija" , koja, pri mjerice, zah­tijeva izvjesno znanje hebrejskog jezika. Pos l ije toga, "ako to smatra korisnim", m inister unutrašnj i h poslova će i l i odobriti i l i odbiti apl ikantu izraelsko državljanstvo. Ukratko, Židov iz Patagonija postaje izraelskim građaninom čim :skorači iz aviona na tel-avivski aerodrom , dok Palestinac, rođen u Palesti n i od rod itelja Palestinaca, može biti treti­ran kao čovjek bez d ržave. Ono što ovdje imamo nije rasna d iskrimi nacija protiv Palestinaca nego samo mjera u korist Židova!

Ovaj isti apartheid koji se primjenjuje na d ržavljanstvo na snazi je i kada je u pitanja prava prebival išta i braka.

Čitavi g radovi , kao što su Gornj i Nazareth i Carmiel (sjeveroistočno od Haife) , izg rađeni na zemlj ištu koje pripada Ži dovskom nacionalnom fondu, " izvan su g ran ica sektora rezerviranog za nežidove" . Dnevni l ist Ha'aretz of 1 8 . arri la 1 972. godine, objavio je i ntervj u sa sekretarom radničkog savjeta u Carmiel u Moshom Prishmoreom : "Mi žel imo da samo Židovi žive i rade ovdje" . Skrenuta mu je pažnja da ima i Arapa koj i tamo rade. Odgovorio je: "Da, ali samo u židovskim preduzećima i samo kao manuelna radna snaga" . Njegov zamjenik Rahl Ti rosch dodao je: "Ako im dozvolimo da ovdje žive, spriječit će naš cilj, judaizaciju Gal i leje". Ne znači li to da je nežidovima zabranjeno da žive u izvjesnim mjestima? Prema profesoru Kleinu, to ne bi značilo rasnu diskriminaciju protiv Palesti­naca, nego samo mjeru u korist Židova.

Mogl i bismo navesti još mnogo primjera apartheida koj i je na snazi u državi Izrael koj i bi potpuno opravdal i Rezoluciju broj 2279 (XXX) , izg lasan u 1 O. novembra 1 975. u Generalnoj skupšti ni U N : "Cionizam je obl ik rasizma i rasne d iskrim inacije" .

Ovom osnovnom rasizmu , koj i je karakterističan kol iko

1 09

R. Garaudy

za pol itički cion izam tol iko i za svaki kolon ijal izam, dodata je pseudoteološka maska koja je specifikum pol i t ičkog cionizma.

Tako se, primjerice, u svim stvari ma koje se tiču l ičnog statusa u d ržavi Izrael ras izam potenci ra svećen ičkim tutorstvom koje mu daje vjersku "osnovu" . To je naročito uočlj ivo u zakonima o braku.

Zakonom broj 571 3 iz 1 953. godine o rabinskim sudovima ustanovljava se: "Član 1 : Pitanja braka i razvoda Židova u Izraelu, pod uvjetom da imaju izraelsko državljanstvo i l i su nastanjeni u ovoj državi, bit će u isključivoj nadležnosti rabinskih sudova. Član 2: Vjenčanja i razvodi Židova Izraela vršit će se u skladu sa židovskim vjerskim zakonom".

Dakle, nema građanskog braka za Židove u Izraelu . Evo samo jednog primjera posljed ica svemoći rabina u ovoj sferi : Ž idov imena Cohen nema se pravo oženiti rastavljenom ženom (jer su Cohen i , potomci Mojsijevog brata Arona , vrš i l i svećeničke dužnosti u Hramu). Ova rabinska zabrana može se prebroditi samo kompl ici ranom procedurom i od lukom Vrhovnog suda.1 9 Drugi primjer: Hudovica bez djece može se ponovo udati samo za svog djevera ako on pristane da se njome oženi i l i ako mu rabinski sud bude odobrio chalitzu koja ga oslobađa izvršenja te dužnosti .

Sljedeći Kleinov zaključak glas i : "U praksi je vrlo jasan značaj ovog zakona: u Izraelu zakon onemogućava brak između Židova i nežidova ". 20

Rasizam i teokracija ovdje su nerazdvoj ivo povezani sušti nskim pitanjem, tj . defin icijom Židova. Ko je "Židov"? Zakon države na to pitanje odgovara ovako (uputstva od 1 O. januara 1 960. ) : "U rubrikama " re l ig ija" i "etnička g rupa" identifikacion ih dokumenata l ice će se vod iti kao Židov ako

1 9. I bid., str. 1 24. Nacrt zakona za ustanovljavanje postupka pri sklapanju građanskog braka, koj im bi se izbjegle ove zastarjele zabrane, od bijen je 1 972.

20. I bid. , str. 1 23.

1 1 o

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

mu je majka Židovka i ako ne pr ipada nekoj drugoj re l ig i j i i l i ako je preobraćeno u židovsku vjeru u skladu sa Halak­hahom11.

Ova defin i cija podrazumijeva broj ne teškoće, koje prof. K le in iznosi sasvim otvoreno. Prije svega, "judaizam nije rel ig ija koja favorizi ra preobraćanje" .21 Uist inu, u današnje doba preobraćanja su kraj nje rij etka.

Preostaje, znači, etnički kriterij. "Za Židove su" kaže Klein , "poj mov; ;·el igije i etničkog porijekla identični" .22 Proble� se time, međutim, ne rješava. "Utvrđivanje pripadnosti ž idov­stvu po ženskoj l inij i n i je sasvim zadovoljavajuće rješenje. Da bi se to shvati lo, treba imati na umu da to znači pomjeranje unazad prema majc i , pramajci itd" . . 23 Evo kon kretne i l ustracije. Spomenu l i smo da po važećem zakonu države lzraelkralj Solomon ne bi bio Židov jer mu je majka b i la Hetićanka, a ni kralj Savle jer mu je majka bi la iz roda Kan ita. Međutim, nesumnjiva logička opser­vacija profesora Kle ina pokazuje da ni kralj David eventualno ne bi mogao biti smatran Židovom jer je njegova pra-prababa bi la Maobićanka. Ako se smatra njezin im potomkom pe; ženskoj l in ij i , on ne može biti Židov, a ako se ide po muškoj l i n ij i , brak ni jednog od spomenutih ve l i kana ne bi bio legalan u današnjoj d ržavi Izrael . Nažalost, ovo nije tek puka šala. Profesor K le in zaključuje: "Rješenje ovog problema zaista ne postoj i. Sasvim je moguće da će jednog dana ovakva defi n icija dovoditi do problema koj i će završavati na sudu, a l i do sada izraelski pravn ici nisu imal i s lučajeva takve prirode".24

Ovako formu l i rana defi nicija ipak dovodi do nepri l i ka u svakodnevnom životu. Ako se ustanovi da baba nekog Izraelca n ije b i la Židovke, admin istracija ima pravo njego­vu reg istracij u koja je g lasi la "Židov" promijeniti u "neži­dov", u kojem slučaju se neće moći oženiti Židovkom u

21 . I bid . , str. 49. 22. I bid. , str. 48. 23. Ib id . , str. 49. 24. Ib id . , str. 49.

1 1 1

R. Garaudy

Izraelu, osim ako se ne podvrgne preobraćenju . U vrijeme slučaja Shal it, 1 970. , godine kad jedan izraelski pomorski oficir oženio Škotlanđankom koja nije bila Židovka, gospođa Golda Mei r je, kad je slučaj dospio do Vrhovnog suda, javno pozvala gospođu Shalit i d ruge žene koje su bile u sličnoj situaciji da se podvrgnu ceremoniji preobraćenja.

Kolonijal istička i rasistička priroda cionizma ne manifesti ra se samo u l ičnom statusu nego i u otimanju zemlje.

C ionizam odavno : još uvijek poriče postojanje Palesti n­aca sloganom o "zemlj i bez naroda za ljude bez zemlje" i legendom o pustinjama koje, kad su u "pravim rukama" , donose procvat i zemlju pretvaraju u čudo.

U privrednoj sferi Izrael ne predstavlja n ikakvo "čudo". 25 Kad je u pitanju "nepostojanje" Palestinaca, čovjek, u

najboljem slučaju , može ostati samo zapanjen brzinom kojom jedan narod istjeruje i raseljava d rugi , al i ga ništa manje neće zapanjiti ni brzina procesa porobljavanja koj im vlasništvo nad zemljom prelazi iz jednih ruku u druge. Al i , ni ovdje nema "čuda": to je samo implementacija plana sistematske eksproprijacije koji je dobro razrađen još prije stvaranja I zraela, kao osnovni i nstrument kolonijal ističke politike pol itičkog cion izma.

Theodor Herzl je u dnevniku 1 2. juna 1895. godine napisao: "Moramo postupno oduzeti privatno vlasništvo nad

posjed ima koj i su nama dodijeljeni . Nastojat ćemo učiniti da os i romašeno stanovništvo tajanstveno nestane preko granica osiguravaj ući mu zaposlenje u zemljama tranzita i uskraćujući mu ga u našoj vlastitoj zemlj i . l proces eksproprijacije i izmiještanja sirotinje mora se izvesti diskretno i oprezno. 26

Program eksproprijacije primjenjivan j e sistematski (s izostankom "diskrecije") od momenta kad su cionisti došl i

25 . "Arapsko stanovništvo Izraela" (na hebrejskom jeziku) u Arakhim -

u, 1 97 1 . , No. 3, str. 1 O. O palestinskoj privredi prije stvaranja cionističke države, vidjeti supra

26. H erzi, Complete Diaries, sveska 1 , str. 88.

1 12

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

u posjed sredstava za nasi lno provođenje plana otimačine zemlje .

Prva etapa imala je karakteristike klasičnog kolonijalizma. Radilo se o izrabljivanju lokalne radne snage po metodi barona Edwarda Rothschilda. Kao i u Alžiru , gdje je eksploati rao jeftinu radnu snagu seljaka u svojim vinog rad- ima, tako je, samo proširujući polja svoje djelatnosti , i u palestinskim vinogradima nastavio koristiti radnu snagu Arapa, ovdje, istina, nekih drugih Arapa, naime, Palestinaca.

Do prekretnice je došlo kad je poslije poraza Ruske revol ucije 1 905. godine stigao novi talas useljen ika. Umjesto da nastave borbu na l icu mjesta sa d rugim ruskim revolucionarima, ovi dezerteri iz zemlje poražene revo­l ucije unijel i su u Palestinu čudan "cionistički socijalizam" . Osnivali su zadruge zanatlija i kolektivne poljoprivredne farme, istiskujući palestinske seljake s ci l jem uspostavlja­nja privrede utemeljene na židovskoj radničkoj klasi . Sa klasičnog tipa kolonijal izma, kakav su prakticiral i Britanci i Francuzi , oni su prešl i na kolonijal izam naseljavanja. To je znači lo pri hvatiti logiku pol itičkog cionizama koja je forsirala pri l iv doseljen i ka. Za nj ih je trebalo osigurati zemlju i posao, ne radeći (kako to kaže profesor Klein) ništa protiv bi lo koga. Od tog momenta glavni zadatak je bio zamijeniti palestinski narod d rugim narodom i, naravno, oteti mu zemlju .

P risjetimo se da su u vrijeme donošenja Balfourove deklaracije cionisti posjedovali samo 2,5 procenata zemlje, u vrijeme izglasavanja odluke o odjelj ivanju samo 6,5 procenata, a 1982. god ine u nj ihovom posjedu su već bi la 93 procenta.

Godine 1930. dr. A. Ruppin, ekspert Židovske agencije za poljoprivredu i gazdinstva, postavio je ovo načelo:

Zemlja je najbitnija u naseljavanju Palestine. Budući da u Palestini gotovo više nema obradive i slobodne zemlje, mi moramo, kad kupimo zemlju i nasel i mo je, izgnati seljake koji su je ranije obrađival i , bilo da se radi o vlasnicima i l i zakupcima.

1 1 3

R. Garaudy

Postupci koj i su primjenjivan i u razvlašćivanju domaćeg stanovništva spadaju najnesmil jenij i kolonijal izam rasis­tičkog okusa, koj i je u slučaju cionizma još i izraženij i .

Polazna tačka vel ike operacije zvane otimačine bi lo je osnivanje Židovskog nacionalnog fonda 1 901 . godine, koji je u poređenju sa sl ičn im i nstitucijama d rugih kolonijal izama bio osoben po tome što je branio preprodaju i davanje stečene zemlje u zakup nežidovima".

Agrarna pc�:�ika izraelskih vođa bi la je, ustvari, planska otimačina i razvlašćivanje arapskih seljaka. U redba iz 1 943. godine o eksproprijaciji sa svrhom javnog interesa nasl ijeđena Je iz perioda britanskog mandata. Ova u redba, sama po sebi valjana, zlorabi se kad se primjenjuje na d iskrim inatorski način . Naprimjer, 1 962. god ine vlasnicima u Deir ei-Aradu , Nabelu i Be'nehu oduzeto je 500 hektara zemlje, a "javn i i nteres" bio je izgradnja grada Carmiela, rezervi ranog isklj učivo za Židove.

Korišćeni su i zakoni za slučaj potrebe, koje su Britanci izglasali 1 945. godine, a koji su se jednako odnosi l i i na Židove i na Arape. Zakon broj 124 daje vojnom zapovjedniku - za potrebe sigurnosti - ovlašćenje da suspendira sva prava građana, uključujući i slobodu kretanja. Dovoljno je da vojska proglasi neku oblast zabranjenom "iz razloga sigurnosti" pa da se Arapu onemogući odlazak do vlastitih polja bez dozvole vojnog zapovjednika. Ako on ne dobije potrebnu dozvolu, njegova polja se proglašavaju neobrađenim i Ministarstvo poljoprivrede može ih "zaposjesti da bi osiguralo nji hovu obradu" .

l<ad je 1 945. godine Britan ija donijela vi lo stroge kolonijalne zakone sa svrhom borbe protiv židovskog terorizma, pravn ik Bernard (Dov) Joseph, protesti raj ući protiv sistema poznatog kao lettres de cachet (tajna kraljevska pisma koj ima se naređuje progon i l i zatvaranje neke osobe - prim. pr.) , rekao je: "Treba li da svi postanemo žrtvama zvaničnog terorizma? . . . Građanin nema načina da se odbrani od doživotnog zatvora koji mu se može dosuditi i bez suđenja . . . Admin istracija ima neograničenu moć da

1 1 4

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

po vlastitoj volj i progoni lj ude . . . N ije potrebno počin iti neki prijestup jer je odluka koja se donese u nekom uredu sasvim dovoljna . . " . Spomenuti Bernard (Dov) Joseph, postavši ministar pravde u Izraelu, morao je staviti na snagu ove iste zakone protiv Arapa.

Riječi J . Shapi ro izrečene protiv ovih zakona 7. febru­ara 1 946. godine na protestnorn mit ingu u Tel -Aviv (prene­sene u Hapraklitu februara iste godine, str. 58.-64.) bile su još žešće: "Sistem koj i je uspostavljen u Palesti ni pos l ije donošenja Zakona o odbrani nema premca ni u jednoj civi l iz i ranoj zemlj i ; takvih zakona nije bi lo čak ni u r:acističkoj Njemačkoj" . Ova ista osoba, kad je imenovana za javnog tužioca a kasnije i za min istra pravde, stavi la je kriti kovane zakone na snagu protiv Arapa. Da bi se opravdala i dalja primjena svih ovih zakona užasa, od 1 948. god ine do danas u Izrae lu ni je n ikad ukinuto stanje opasnosti .

25. januara 1 972. Shimon Peres je u Oavaru pisao: "Pri mjena Zakona broj 1 25 , na kojem se zasniva vojna uprava, direktan je nastavak borbe za židovsko nastanjivanje Palesti ne i židovsku imigracij u" .

U redba o zemlji ostavljenoj na ugaru, koja je donesena 1 948. a dopunjena 1 949. god ine, ide ist im smjerom, a l i manje zaobi lazno. Čak i ne tražeći izl iku u "javnom interesu" i l i "vojnoj s igurnosti " , m inistar poljoprivrede može rekviri rati svako napušteno zemlj ište. Egzodus ši rokih razmjera arapskog stanovništva, koji je posljed ica terora u sti l u Deir Yasina 1 948. , Kafr Kasema. 29. oktobra 1 956. , i l i pogroma " 1 01 . jedin ice" , čiji j e idej �1 i tvorac bio Moshe Dayan a dugogodišnji izvrši lac Ariel Sharon, "oslobodio" je prostrane teritorije koje su, nakon što su očišćene od arapskih posjedn ika i radn ika, date na uživanje židovskim doseljen icima.

Mehanizam razvlašćivanja seljaštva upotpunjen je i uredbom od 30. juna 1 948. godine; propisom o imetku "odsutn ih " od 1 5. novembra 1 948. ; zakonom o zemlj i "odsutn ih " (1 4. marta 1 950.) ; zakonom o sticanju zemlje

1 1 5

R. Garaudy

(1 3. marta 1 953.) i cijel im arsenalom mjera koje su trebale, pris i ljavanjem Arapa da napuste zemlju i instali ranjem židovskih naselja na njoj , opravdati pljačku i otimačinu . To je tema koju raspravlja Nathan Weinstock u knj izi Le

Sionisme contre Israel. 27

Da bi se izbri salo i sjećanje na postojanje palesti nske zemljoradničKe populacije i dala vjerodostojnost mitu o "pustinj i " , arapska sela un ištavana su zajedno sa kućama, okućnicama pa čak i grobovima i groblj ima. Profesor Israel Shahak je 1 975. godine napravio popis od 385 potpuno sravnjenih arapskih sela, navedenih po pokraj inama, od ukupno 475, kol i ko ih je bi le 1 948. god ine.

Izg radnja izraelskih naselja na Zapadnoj obal i nastavlja se s posebnim zamahom od 1 979. godine, a u znak poštovanja najklasičn ija kolonijal ističke tradicije, naseljeni su , naravno, naoružan i .

Rezultat protjerivanja oko 1 ,5 mi l iona Palestinaca i svega drugog što je prat i lo to protje rivanje jest činjenica da je procent "židovske zemlje" u Palest in i , kako je nazivaju zvaničnici Židovskog nacionalnog fonda, sa cifre od 6,5 iz 1 947. godine danas porastao na 93 procenta ukupne državne teritorije . Od toga 75 odsto p ripada državi , a 1 4 odsto Židovskom nacionalnom fondu.

Pošto smo objasni l i odnos kolonijal ističke i rasisit ičke pol it ike političkog cion izma prema l ičnom statusu i vlasn ištvu nad zemljom, nije teško ocijenit i šta izraelski l ideri podrazumijevaju pod "autonomijom" o kojoj govori Begin. Ta riječ stvarno �nači nastavak provođenja anketi ranja kao pol it ike pol it ičkog cionizma.

Prvo pitanje koje se postavlja je s kim bi izraelske vođe mogl i pregovarati . Sa PLO-om? Ni po koju cijenu. Sa izabranim predstavnicima naroda? Izraelska vlada i h je sve pouklanjala sa položaja.

Navest ćemo sl ijed g lavn ih priprema za ovu iskariki ranu autonomiju . Trećeg maja 1 979. god ine Begin je komitetu

27. Objavio Maspero u Parizu, 1 969., str. 373. i dalje

1 1 6

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

od 1 1 članova izložio plan administrativne autonomije. Osamnaestog maja komitet ga je pri hvatio, a 21 . maja Vlada je defin itivno potvrdi la plan. Plan se sastojao od popisa načela koj ima se osvještava aneksionistička i ekspanzionistička pol itika cionističkog entiteta. Planom je precizi rano da će, nakon prijelaznog razdoblja od pet �odina utvrđenog za uvođenje administrativne autonomije, Izrael tražiti svoje navodno "pravo suvereniteta" nad zapadnom obalom i pojasom Gaze. Ovo načelo rasvjetljava sva ostala. "Židovska naselja i stanovnici Židovi podlijegat će izraelskom zakonu i izraelskoj administraciji. "Pravo" da se nastavi nasAijavanje u "oblastima stavljenim pod režim autonomije bit će zajamčeno: zemljišta u posjedu Vlade i neobrađena zemljišta" 28 zadržat će okupa- ciona sila. Cion istička država biti će odgovorna za plan i ranje korišćenja vodenih resursa i samo će se konsulti rati s administrativnim vijećem. Njene oružane snage "bit će stacionirane na utvrđenim tačkama oblasti koje su u nadleženosti auto­nomnog režima", a "snage sigurnosti bit će odgovorne za unutrašnju sigu rnost" okup i rane teritorije. Kad je riječ o admin istrativnom vijeću , Vlad in plan predviđa da će "vojna uprava delegi rati svoje predstavnike u autonomnu vlast. Pregovorima će se utvrd iti broj članova koj i će se bi rati u adm in istrativno vijeće kao i broj min istarstava koja će biti u njegovoj nadležnosti" . U aneksu plana kaže se da cionistički l ideri neće nikad dozvol iti stvaranje palestinske države na Zapadnoj obal i i u Gazi .29

28. "Prijedlozi plana o korišćenju zemljišta na Zapadnoj obali su slijedeći: nektJtivirano zemljište u posjedu države koristit će se, prema potrebama, sa svrhom sigurnosti, za nastambe Žido·va i za rehabil itaciju izbjeglica. Zemljište koje nije zakonski registrirano kao privatno vlasništvo ali se ipak privatno obrađuje koristit će se, kao što se zahtijeva, samo za potrebe sigurnosti. Na sličan način, zemljište

· koje je zvanično registrirano kao privatno, ali se ne obrađuje koristit će se svrhom sigurnosti ako se za to ukaže potreba. U ovom slučaju bit će rekvi rirano, a ne konfiskovano. (Razlika je u slijedećem: kad je u pitanju rekviriranje posjed preuzima vlada, ali vlasništvo ostaje u rukama privatnog lica.) Zemljište u privatnom vlasništvu koje se obrađuje neće se koristiti osim u slučaju neizbježne potrebe sa svrhom sigurnosti ili izgradnje puta". (Jerusalem Post, 1 8. maj 1 979.)

29. Ha'aretz, 22. maja 1 979. 1 1 7

R. Garaudy

Vlada je jednoglasno odlučila da ovaj plan, nazvar "Načela potpune admin istrativne autonomije arapskir stanovnika Judeje, Samarije i Gaze i prisustvo židovskir naseljenika u tim oblastima", bude platforma izraelske dele· gacije na pregovorima o autonomij i . Iz taktičkih razloga plar neće biti predočen Egiptu tokom pregovora.30

Preporuke komiteta zaduženog za primjenu ovog plana objelodanjene su u l istu Ha 'aretz. Komplementarne prep· r:-rukama datim 9. februara, one su razotkrivaiP namjeru da se autonomnoj vlasti nametnu dodatne restri kcije.

Restrikcije počinju već na nivou procedure izbora administrativnog vijeća. N iti jedan kandidat osuđivan za suprotstavljanje okupaciji ne može doći u obzi r za izbor. Kandidati će biti istaknuti na ind ividualn im l istama be2 oznake izbornog okruga koj i žele predstavljati . Na plam. privrede "autonomna admin istracija neće bit i ovlašćena da izdaje novac, da osnuje centralnu banku i l i utvrđuje opć porez. Neće imati ovlasti u kontro l i uvoza i izvoza n i ti L ci rku lacij i novca. "Što se tiče unutrašnje sigurnost i"pol it ičk zatvoren ici će podl ijegati izraelskom zakonu, a Vlada Izraela imati će pravo veta na bilo kakvu amnestiju" .

Zaposjedanje zemlje treba i ntenzivi rati . Sa svrhom osnivanja vojn ih oblasti i kampova za vježbal išta, "treba ograditi 727.000 dunuma" .31 Zem lja je potrebna i za iz· gradnju putova. Na Zapadnoj obal i će biti izgrađeno "više od deset autoputova", u pojasu Gaze jedan, dok će jedan zaobi laziti g lavne gradove. "Mreža komunikacija u pokra· j inama bit će pod nazorom izra.elskog Min istarstva za saobraćaj. Osim toga, okupaciona vlast će snabdjevati vodom pojas Gaze i zadržati pravo iskorišćavanja vodenih resursa na Zapadnoj obal i " .

Evo još jedne preporuke komiteta: " Doseljenici će konstitui rati mjesne policijske snage i nositi oružje kad god su u pokretu" 32

30. Ma 'ariv, 22. maja 1 989. 31 . Jedan dunum iznosi 1 .000 m2. 32 . Ha 'aretz, 2 1 . maja 1 979.

1 1 8

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

Značaj ove operacije odlično je unaprijed sumi rao j užnoafrički l ist Die Transvaler, stručan za p itanja rasne d iskriminacije (apartheida): " Ima li i kakve stvarne razl ike između načina na koji se narod Izraela pokušava održati među nežidovskim narodima i načina na koji Afrikaner nastoji ostati ono što jeste?" 33

Izraelci se pozivaju na Bibl iju kad žele objasniti zašto nisu voljni da se miješaju sa d rugim narodima. Afrikaneri rade isto. l sam p remijer Južne Afrike Verwoerd primijetio je da su "Židovi uzel i I zrael od Arapa nakon što su ga ovi nastanjival i h i ljadu godina. U tome se slažem s nj ima. Izrael je , kao i J užna Afrika, zemlja apartheida". 34

Nakon što smo razmotri l i metode političkog cionizma u izgonjenju Arapa, osvrnučemo se i na metode koj ima pokušava dovesti Židove u Izrael . Kažemo " pokušava" zato što je ovo nastojanje p ropalo. Samo 18 p rocenata Židova svijeta živi u I zraelu , u kojem su im cionisti obećali "sigurnost" . Posl ije niza ratova i zbog nesposobnosti izraelskih vođa rukovođenih cionističkom doktrinom da na miran način integri raju zemlju među narode Srednjeg istoka, danas ni u jednoj zemlji svijeta Židovi ne uživaju manje sigurnost nego u Izrae lu . Ovakva situacija je rezultat polit ike koja se bori da u dobu dekolonizacije trajno ovjekovječi - zajedno sa Južnom Afrikom -najnepopravlj ivije osuđeni t ip kolonijal izma.

Suprotno legendi koju š i ri pol itički cionizam, vjerski motiv (da "nacional n i " i ne spominjemo) igra vrlo slabašnu ulogu u " povratku" u Palestinu. N ije u pitanju ind iferentnost nego, suprotno, vjerski razlozi koj i se nalaze u temelj ima judaizma, u njegovi m naJvišim načel ima. U B ibl ij i i rabin­skoj tradicij i koegzistiraju vel iki univerzalistički duh, duh mesijanizma poslanika (naročito u drugom dije lu Knj ige o

33. Citirao H. Katzew, South Africa: A Country without Friends, Midstream, proljeće 1 962., str. 73; Richar P . Stevens i Abdelwehab M. Elmessiri preštampali u Israel and South Africa: The progression of a Relationship, New Jersy revidirano izdanje, 1 977., str. 66.

34. Rand Daily Mail, 23. nov. 1 961 .

1 1 9

R. Garaudy

l saij i ) i uski nacional istički duh, koji se osobito manifesti ra u Knj izi o Jošui , koja je puna ubojstava i od Boga naređenih istrebljenja, što karakterizi ra i Ezru i Nehemiju, knj ige posvećene rasnoj d iskrim inacij i i teokracij i u službi šovinističkog ekskluzivizma. Pol itički cion izam oslanja se na jednostrano, selektivno tumačenje B ib l ije koje jača nacional ističke težnje na račun duhovnosti judaizma.

Theodor Herzl , otac pol itičkog cionizma, bio je po uvjerenju ateist, a Bibl ija ga je zanimala samo u onoj mjeri u kojoj je mogla pružiti opravdanje za pol iti ku s i le . Većina rabi na osudi l i su pol i tički cionizam već pri njegovom porodu. Fi ladelfijska konferencija, održana od 3. do 6. novembra 1 896. godine, javno je žigosala načela pol itičkog cionizma čak prije nego je Herzl defin i rao njegove teze. Ova konferencija rabina usvoji la je rezolucij u35 u kojoj je podvučeno radikalno neslaganje između un iverzal ističkih principa judaizma i principa cionističkog nacionalizma.

Mišljenje izraženo u rezoluciji n ije značilo da Jerusalem za njih nije bio od važnosti . lsaijino "dogodine u Jerusalemu" i zavjet: "Ako zaboravim tebe, o Jerusaleme .. " . u psalmu 1 37 duša su židovske vjere. Međutim, rabin i su odbil i vjeru staviti u službu političkog pothvata i univerzalizam potčin iti naciona­l izmu. Oni su Jerusalem stavi l i , kao što to čine Jeremija i lsaija, u središte mesijskog obećanja, koje nije čekalo na kršćanstvo za obraćanje svim narodima svijeta i najavu istinskog "povratka" - ne povratka jedne zajednice jednoj zemlj i , nego povratka cijelog svijeta, svih ljudi Vječnom Carstvu Božijem, kako čitamo u uzvišenim stihovima lsaije.

Za Jerusalem su vezani najvel ičastvenij i trenuci trij u vel ik ih objavljen ih re l i gija. Trenutak Abrahamove sprem­nosti na žrtvu, sušti nski s imbol vjere koj i prevazi lazi svaki razum i moral : zajedničko dobro judaizma, kršćanstva i is lama. Trenutak smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Trenutak Uspeća poslanika Muhammeda, upravo sa onog mjesta koje i Kur'an i B ibl i ja označavaju kao mjesto Abrahamovog podnošenja žrtve i koje i musl imani jednako poštuju kao i

35. Vidjeti supra.

1 20

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

Židovi i kršćani . Jerusalem je mjesto kojem su se musl i­mani okreta l i pri l ikom mol itve prije nego što je Mekka, također, vezana za Abrahamovu tradiciju , zauzela svoje mjesto u obredu .

Tako Jerusalem nosi za Židove, kao i za kršćane i musl imane, značenje "visokog mjesta" u nj ihovoj re l ig ij i , ka kojem su usmjerene mol itve svih. U trima objavljen im rel ig ijama on s imbol izi ra okupljanje cijelog čovječanstva u zajedničkoj vjeri , čij i temeljni č in je Abrahamovo prinošenje žrtve. Stoga su musl iman i , tokom jedanaest stoljeća svoje uprave gradom, odavali počast njegovim ruševinama i dozvoljavali pri stup svim hod0časnicima. Prva mjera koju je Saladin poduzeo kad je oslobodio grad bi la je da ga ponovo otvori za Židove i sve kršćane, dok su križari masakriral i i izgon i l i i Židove i pravoslavce i musl imane.

Križarski ratovi b i l i su "kršćanski cion izam" ,kao što je današnji pol it ički cionizam "židovska križarska vojna": u oba slučaja uočlj iva je izopačenost duhovnosti i vjere.36

Značajno je da se u školama države Izrael i u prog­ramima pol itičkog cionizma najčešće citi raju oni dijelovi B ib l ije koji se odnose na Jošuino o3vajanje Kanana i na kraljevstvo Davidovo, dakle, na vojne i pol itičke aspekte h istorije Palestine, a ne na žrtvu Abrahamovu i l i na riječi poslanika.

Jerusalem, duhovni centar cijelog čovječanstva, poziva ljude na hodočašće, a ne na podjarmlj ivanje.

l kad je Kir Perzijanac, 538. godine stare ere, pobijedio Nabonidusa, posljednjeg babi lonskog kralja, i dozvol io prognanicima, nakon što su prethodno bi l i deport i rani u Babi lon, da se vrate u Jerusalem, mnogi su ostal i u Mezopotamij i i tamo s ljubavlju obrađival i zemlju, kako ih je Jeremija (XXXIX, 5-7) pozvao da učine. Pri tome su pridobi l i d io stanovništva za svoju vjeru i , proši rivši svoju zajednicu, konstitu ira l i neku vrstu države u državi , kojom je upravljao jedan od "starješina izgnanika" (Resh Galuta) i

36. Na ovu temu, vidjeti Judaisme contre Sionisme od rabina Emmanuela Levynea, u izdanju Cujas, 1 969.

1 2 1

R. Garaudy

štit io praktici ranje nj ima svojstvenog načina života kao i nj ihovu vjeru. Upravo u ovom centru duhovnog uticaja napisan je Talmud - ono tumačenje Mojsijevog učenja kojem je u s l ijedećim stoljećima b i lo suđeno da odigra važnu ulogu u svjetskim ž idovskim zajednicama.

Mnogi d rug i duhovn i centri judaizma nikl i su na isti načir. čak i tamo gdje im progon nije bio uzrokom. Kad se Ptolemej , egipatski kralj , vratio kući 320. godine stare ere, nakon što je osvoj io Judeju, s nj im su došl i i neki palestinski Židovi , koji su se tako ponovo pridruži l i onim svojim sunarodnicima koji su bi l i pobjegl i na obale Ni la dva i l i tri stoljeća ranij(; pred najezdom asi rskih zavojevača. Oni se nisu vrati l i u Palestinu i 250. godine stare ere židovska zajednica Aleksandrije bi la je najbrojnija židovska zajednica u svijetu . Ovi Židovi , koji su poprimi l i grčku kulturu kraj nje helenizi rane Aleksandrije, ši ri l i su svijest o svojoj rel ig ij i u tom helenističkom okruženju . Njihove svete knj ige Tora i Poslanici prevedene su na grčki, a iz dijaloga ovih dviju ku ltura niklo je vel iko djelo sinteze koje je ostvario Židov Philo (Phi lo Judaeus) .

P rije pojave kršćanstva Židovi su se d i ljem svijeta trud i l i da preobrate ljude na svoju vjeru. Od Ind ije do Kine, od Jemena do Krima, od R ima do Gal ije, lj udi svih rasa prihvatali su Jehovu kao svog jedinog Boga. 37

Sa ši renjem kršćanstva, a prije svega od vremena kad je ono prihvaćeno u Rimskom carstvu i kad je od prego­njenog postalo progoniteljem, kršćan i su g lupo i zločinački optuživali Židove da su "narod bogoubica" , ubice Kristove, proizvodeĆ:i tako poseban obl ik kršćanskog antisemitiz.-na (kao da se eklezijastički zločin nekol icine visokih svećenika može pripisati cijeloj jednoj vjerskoj zajednici, njezinim potomcima i njezinim preobraćenicima) . Od tada presahnjuje židovska aktivnost na pridobijanju preobraćenika.

37. Phi la je pisao: "Naši običaji dobijaju prevagu i preobraćaju barbare i Helene, kontinent i otoke, Istok i Zapad, Evropu i Aziju, cijeli svijet, s kraja na kraj" . (Citi rao Bernard Lazare, Antisemitism . . . : vidjeti str. 36. engleskog izdanja iz 1 967.)

1 22

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

Duhovni uticaj judaizma n ikad nije bio povezan s idejom povratka u Palestinu. Kad su 1 492. godine "najkatol ičanskiji kraljevi " okončali zlatno razdoblje koegzistencije muslimana i Židova u Španij i , istjeral i Židove, prisiljaval i i h da se preobraćuju (Marrano - pokršteni Židov i l i Maur srednjovje­kovne Š panije) i l i ih progoni l i , Židovi su uglavnom našl i utočište u Francuskoj , !tal ij i , Egiptu, na Balkanu i u Tur­skoj . Samo vrlo mali broj Židova iz Barcelone, nekoli ko stotina pobožnih ljudi , pristupi l i su i palestinskoj zajednici koju je još u 13. stoljeću osnovao rabin Moshe Ben-Nahman, a čiji su pripadnici bi l i nastanjeni u Jerusalemu, Hebronu, Safadu i Tiberiasu. Čak ni 1 835. godine, prema Nevi l lu Mandelu,38 židovska zajednica u Palestini nije brojala više od 1 O tisuća ljudi.

I migracija se i ntenzivirala tek nakon što je Theodor Herzl stvorio politički cionizam, i to ne iz vjerskih nego iz pol itički h razloga: progona u Evropi (Rusija, Rumunija, Poljska, a zati m Njemačka) i doktrine pol itičkog cionizma utemeljene na n izu m itova, - m itu o nemogućnosti asimi lacije Židova (shvaćanje koje politički cionizam dijel i s 8.ntisemitizmom) ; mitu o antisemitizmu koj i se tumači kao vječan i neisko rjenjiv (premda j e poslije Francuske revolucije očito došlo do njegovog opadanja u Evropi i Americi) ; m itu o odbijanju borbe protiv ugnjetača u zemlj i porijekla uz učešće ostaih ugnjetavanih; te m itu o odustajanju od borbe za očuvanje židovske vjere i kulture i univerzal ističkog mesijanizma u korist zahtjeva zaosniva­njem židovske države (Herzlova knj iga Judenstaat) inspiri­ranog evropskim nacionalizmom 19. stoljeća - države sa vlastitom zem ljom, koju treba zaposjesti uz sukrivnju koloni­jaln ih s i la i primjenu njihovih metoda, sa krajnj im ciljem - o kojem su sanjali Herzl i Ben-Gurion - koncentriranja svih Židova u Palestin i .

Univerzal istički vjerski mesijanizam vel i ke židovske tradicije od tada je zamijenjen političkim nacional izmom sa svi m karakteristikama ekskl uzivnosti i šovinizma. 38. Citirao I lan Halevi, La Question juive, Paris, u izdanju Minuit, 1 981 . ,

str. 1 7.

123

R. Garaudy

Obrtanje i ikskrivljavanje judaizma prokazal i su na samom početku te pojave njegovi najviši duhovni autoriteti . Godine 1 885., kad je, još prije objavlj ivanja knj ige o Židovskoj državi , Herz! uvel iko propag i rao politički cioni­zam, Konferencija u P ittsburgu izložila je "osam načela reforme Judaizma". Vel ika većina američkih rab ina izjavi l i su : "Mi sebe više ne smatramo narodom, nego vjerskom zajednicom, i stoga ne očekujemo ni povratak u Palestinu , n i žrtveno bogoštovanje pod sinovima Aronovim, n i pono­vnu uspostavu bilo kakvih zakon:. koj i se tiču židovske države" .

Protest protiv političkog cionizma nisu izražavali samo rabini nego i neki od najug ledn ij i h Židova svijeta: filozof Einste in , Martin Buber, prvi predsjednik Hebrejskog un iverziteta u Jerusalemu, profesor J udah L. Magnes.

Uz vjerske obzi re koji su dje loval i na one što su pol i tički cionizam smatral i pol itičkim korišćenjem rel ig ije i izdajom judaizma, glavni razlozi suprotstavljanja c ion izmu b i l i su s l i j e deć i : 1 ) Uspostavljanje židovske države u Palestin i neizbježno bi uzrokovalo sukob sa stanovništvom koje stoljećima živi i radi u toj zemlj i :

"Ono što mi je najviše nedostajalo", rekao je proročanski Judah Magnes 1931. godine, 'Jeste nepostojanje bilo kakvog konstruktivnog prijedloga rješenja sukoba dvaju naroda bez pribjegavanja ratu. . . Židovi s pravom od svijeta traže pravdu. . . Ali, što se mene tiče, nisam spreman na postizanje pravde kroz nanošenje nepravde Arapima. Smatrao bih nepravdom staviti Arape pod židovsku vlast bez njihovog pristanka. Ako nisam za židovsku državu, onda je to samo iz razloga koji sam naveo: ne želim rat s arapskim svijetom" . 39 P remda je Magnes pripadao cionist ičkom pokretu

�otovo od početka, on je još 1 923. godine pitao: "Hoće l i Zidovi ovdje (u Palesti n i ) u nastojanju da stvore pol i tički

39. Norman Bentwich, For Zion's Sake: a Biography ot Judah magnes, Filadelfija, 1 954., str. 1 88.

1 24

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

organizam, postati pobornici okrutne si le i mi l itarizma, kao što je bio s lučaj sa nekim od kasnih Hazmoneanaca" (predaka Makabeja - prim. pr.) .40

2) Pol it ički cion izam ugrožava Židove š i rom svijeta tako što podstiče sumnju u nj ihovo dvostruko podaništva, dvostruko državljanstvo. Američki savjet za judaizam, osnovan 31 . augusta 1 943. godine, na in icijativu 92 rabina koj i su se sastali juna 1 942. u Atlantic Cityu da protestiraju protiv plana stvaranja :?idovske države, ovako se izjasnio u svom manifestu:

"Morao je doći ovaj dan kad nam ne preostaje n išta drugo nego da viknemo 'Stanite ! ' Uvjetovanje američkog židovstva židovskom zastavom, židovskom vojskom i državom u Palesti n i , te dvojn im državljanstvom u Americi, više je nego što možemo prihvatiti. . . Sa stajal išta našeg un iverzal ističkog tumačenja židovsi<e historije i sudbine, kao i zbog brige za dobrobit i status židovskog naroda u drug im dije lovima svijeta, mi ne možemo pristati da pod ržimo pol itički naglasak kojem se u cionističkom programu sada daje najveći značaj. Ne možemo se oteti dojmu da se židovski n&cional izam kreće u pravcu stvaranja zabune kod naših sunarodn ika u pogledu našeg mjesta i funkcije u društvu i odvraćanja naše pažnje od h istorijske u loge koja nam namjenjuje da živimo kao vjerska zajednica gdje god boravi l i " . 41

Američki savjet za judaizam predložio je konkretno rješenje problema "raseljenih l ica" (kako su ih kasnije počel i nazivati) :

"Tražimo da Ujedinjene nacije osiguraju što je moguće prije repatrijacij u i l i ponovno naseljavanje . . . svih onih naroda koj i su istrgnuti iz svoj ih domova si lama Osovine i : . . ustraju u svoj im naporima da bez odgode osiguraju utočište izbjegl icama svih vje roispovijesti , svih pol itičkih

40. I bid. , str. 1 31 . 41 . Samuel Halperin, The Political World of American Zionism, Detroit,

1 961 . , str. 84 i 85.

1 25

R. Garaudy

uvjerenja i svih nacionalnih pripadnosti . . . Za našu subraću Židove tražimo samo ovo: jednakost u pravima i dužnostima sa pripadnicima drugih nacija. . . Mi se suprotstavljamo naporima za uspostavljanje nacionalne židovske države u Palestini i l i d rugdje, kao filozofiji defetizma i filozofiji koja ne nudi praktično rješenje židovskog pitanja . . .

Palestina je dio izraelskog vjerskog naslijeđa, kao što je dio nasl ijeđa i druge dvije vel ike rel ig ije svijeta. M i s radošću očekujemo uspostavljanje jedne demokratske autonomne vlade u Palestin i , u kojoj će Židovi , musl imani i kršćani biti pravedno zastupljeni .

Pozivamo sve Židove da podrže naše tumačenje židovske sudbine i načina života tako što će se pridržavati najviš ih tradicioja naše vjere. Vjerujemo da će ove istine biti osnova svakog programa pouzdanije bud ućnosti sačinjenog od strane slobodnih lj udi" . 42

U to vrijeme, što se da zaključiti iz Američkog židovskog godišnjaka za 1943., cionistički pokret u SAD imao je 207.000 članova. Tada je u SAD živjelo ukupno 5,000.000 Židova.

Treba istaći da, unatoč cionističkoj propagandi, i mig r­acija u Palestinu nije ubrzana. Krajem 19. stoljeća u Palestini je bilo manje od 50.000 Židova. Dvije godine posl ije Balfourove deklaracije iz 1917. godine još uvijek je bi lo samo 65.000 Židova, koj i su čini l i sedam procenata ukupnog stanovništva. Tokom 12 godi na, od 1920. do 1932. godine, u Palesti nu je došlo 1 18.387 Židova, tj . manje 'Jd jedan procent svjetske židovske populacije.

P rocent Židova koj i su izabral i Izrael za mjesto življenja ostao je vrlo mal i čak i poslije užasnog h itlerovskog krvoprol ića. Ben-G urion je priznao ovaj neuspjeh pri l ikom audijencije jedne grupe Amerikanaca, 31. augusta 1949. : " lako smo ostvari l i naš plan o uspostavljanju židovske države, još smo na početku. Danas u Izraelu ima samo 900.000 Židova, jer je veći dio židovske populacije još

42. New York Times, 31 . august 1 943.

1 26

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

uvijek u d rug im zemljama svijeta. Naš zadatak je da sve Židove dovedemo u Izrae l " .

U decembru 1 951 . godine Ben-Gurion je prekorio ame­ričke cionističke vođe što nisu p rednjači l i primjerom. "Ne možemo nabrojati n i pet vođa koj i su se pomakl i i došl i u

Izrael nakon što je država uspostavljena".43 Izraelski l ideri i nji hovi pomagači u inozemstvu očajn ički

su prijeti l i antisemitizmom, jer im je bio neophodan u ostvarivanju ci lja. Dr. Israel Goldstein je pi�3.o: "Šta čekaju američki Židovi? Čekaju l i Hit lera da ih si lom istjera? Misle l i da će biti pošteđeni tragedij e koja je p rimorala Židove d rugih zemalja da emigri raju?" 44

Tridesetak godina kasnije ni d rugi odani pobornici d ržave Izrael ne ustežu se da se pokažu jednako smiješn im. Čak i poslije pokolja u Sabri i šati l i , izvedenih pod pokrovieljstvom izraelske vojske, Švicarska židovska revija od 1 1 . juna 1 982. godine opravdala je svoje solidarizi ranje sa državnim terorizmom vođenim iz Jeru­salama: "Otkako postoj i Izrael mi smo u stanju koračati kroz život uzdignutih glava - to je činjen ica koju n ikad ne smijemo zaboraviti " . Ovo bi čitaoca moglo navesti na pomisao da su Židovi u Švicarski prije 1 948. godine b i l i u beznadežnoj situacij i !

Atn isemitizam je neophodan cionizmu u postizanju zacrtanih ci ljeva. Lično Herzl je pisao: "Židovi predstavljaju jedinstven narod i ne mogu se i ntegri rati u d ruge narode. I pak, može da ih as im i l i ra svako ono d ruštvo u kojem se tokom dugog vremenskog pericda osjećaju s igurn im. A to neće n ikad bit i u našem interesu" .

Da bi se vještački podstaklo useljavanje, ne samo da se ne isključuje nego se, naprotiv, preporučuje izmišljanje antisemitskog scenarija. Ustvari , useljavanje u Palestinu od samog početka podsticano je vještačkim sredstvima.

Navodimo tri primjera korišćen ih postupaka:

43. New York Times, 31 . decembar 1 951 . 44. The Day, New York, 1 5. mart 1 950.

1 27

R. Garaudy

P Ni je primjer Jemenaca, koj i su či n i l i glavnu zajednicu istočnjačkih imigranata prije 1948. godine. Problem je bio u tome da se nađe zamjena za arapske radnike u obavljanju najneprivlačnij ih poslova po istim niskim dnevnicama - poslova u zemljoradnj i , tvornicama, privatnim kućama. Izvještaj dr. Thona iz Židovske agencije, podnijet 1908. godine, �pućivao je na rješenje. Samo istočnjački Židovi mogu raditi poput Arapa, za arapske nadnice i da istovremeno doprinesu ostvarivanju cionističkog plana zapošljavanja "židovske radne :;nage" i e l iminiranju pales­tinskih radnika. On je zaključio: " Da nam pođe za rukom da jemenske porodice ovdjP. trajno nastanimo, postig l i bismo još nešto: jemenske žene i djevojke radi le bi kao radna snaga u domaćinstvima umjesto arapskih žena i djevojaka koje trenutno obavljaju posao dvorkinja u gotovo svakoj doseljeničkoj obitelj i po neumjerenoj naknadi od 20

do 25 francuskih franaka mjesečno" .45 l 1 91 1 . godine poslat je u Jemen jedan pseudopropovj ednik - "cionistički socijal ist" Warshavsky, preimenovan u tu svrhu u rabina Yavne'el ia, da bi jemenskim Židovima najavio dolazak Mesije i Trećeg kraljevstva Izraela. Mnogo kasnije, 1 948. godine, jemenski imigranti dovedeni u Izrael u operaciji nazvanoj "Čarobni ć i l im" , pjeval i su u avionu koj i ih je prevozio: " Davide! Davide, (tj . Ben-G urione) kralju Izra­ela! " . Operacija je izvedena u dvije etape, od decembra 1948. do marta 1949. i od j ula 1949. do septembra 1950. godine, a stajala je pet mi l iona i 500.000 dolara.

Drugi primjer odnosi se na " raseljena l ica" također iz 1948. godine. U to -..·rijeme u američkoj okupacionoj zoni bilo je samo između 1 00.000 i 1 1 4.000 " raseljenih" Židova. Unatoč žestokoj propagandi Židovske agencije, autor Klausnerovog izvještaja, nakon što je naglasio (prije Američke židovske konferencije, održane 2. maja 1948. god­ine), da "Židovi kao skupina pretežno odbijaju ići u Palestinu" , bez okolišanja je rekao:

Ubijeđen sam da te l jude treba prisil iti da idu u Palestinu . . . Da bi se taj program real izi rao neophodno je

1 28

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

da Židovska zajednica promijeni svoju opću pol it iku i da se umjesto staranja za udobnost raseljenih pobrine da im bude što neudobnije . . . Dalji korak b io bi stvaranje orga­nizacije poput Haganaha (cionističke pol icije) koja bi imala zadatak da stalno uznemirava Židove . . . "

Osnovna preokupacija cionističkih vođa n ije b i la da im pomogne nego da ih natjera da idu u Pdlestinu. U jednom pismu cionističkoj izvšnoj vlasti, datiranom 1 7. decembra 1 938. godine Ben-Gurion je već izražavao strah da b i progonjeni'11 Židovima moglo poći za rukom da nađu um­čište u zapadn im zemljama:

"Ako L.;tdovi (Zapada) budu morali birati između pomaganja

izbjeglicama, spasavanja Židova od koncentracionih logora i davanja pomoći za nacionalni muzej u Palestini, milosrđe će prevagnuti i sva energija ljudi bit će kana­lizirana na spasavanje Židova iz raznih zemalja. . . tako

da će cionizam biti izbrisan sa dnevnog reda ".46

što se tiče vlada Zapadnih zemalja, tako spremnih da prol i ju l icemjerne suze nad "pobjeg l im od holokausta" , one nisu okl ijevale, kad je bi lo u pitanj u davanje utočišta izbjegl icama, n&metnuti kote u broju primljen ih . Od 2,500.000 Židova žrtava nacizma koji su pobjegl i u inozemstvo između 1 935. i 1 943. , jedva je nekih 8,5 proe­enata otišlo u Palesti nu . Sjedinjene Američke Države prih­vati le su 1 82.000 (manje od sedam odsto), a Britan ija samo 67.000 (manje od dva odsto) izbjegl ica. Ogromna veći na (preko 75 procenata) izbjegl ica našli su utočište u SSSR-u, odnosno 1 ,930.000.47

45. Suština ovog izvještaja data je u The History of the Zionist Settlements, na hebrejskom jeziku, izdanje Masada Publications,

· Tel-Aviv; citirao I lan Halevi, citirano djelo, str. 24. 46. Citirano u The Other Israel, objavio Matzpen, Tel-Aviv, 1 968., str.

91 .: preštampao Nathan Weistock u Zionisme: False Messiah, London, 1 979. , str. 1 36, 1 37.

47. Podaci iz njujorškog I nstituta za židovska pitanja i iz djela Christophera Sykesa Crossroads of Israel, London, 1 965., navedeni u Weinstockovom citiranom djelu, str. 1 38.

1 29

R. Garaudy

"Mora se imati na umu" , nastavlja rabin Klaus ner, "da imamo posla sa bolesnim lj ud ima. Nj ih ne treba pitati , nj ima treba reći šta da rade. On i će kasnije osjećati zahvalnost" .48

U trećem primjeru riječ je o Židovima I raka. Jezgro te zajednice stvoreno je prije dva i po mi lenija od izgnanika koje je posl ije p ropasti Judinog kraljevstva, predvodio Nabukodonosor Židovska zajednica - 1 1 0.000 ljudi 1 948. god ine - imala je čvrste korijene u zemlj i . Glavni rabin I raka Khedouri Sassoon istakao je : "Već h i ljadu godina Židovi imaju ista p rava i povlastice kao i Arapi i ne sma�raju se neki m specif ičn im odvojenim dij€:om ove nacije".

Zatim je 1 950. i 1 951 . godine došlo do izraelskih akata terorizma u Bagdadu. Budući da su se i rački Židovi uzd ržaval i od uselJavanja u Izrael , izraelske tajne sl užbe nisu oklijevale da ih zaspu bombama kako bi ih ubijed i le da su u opasnosti . Napad na si nagogu Masauda Shemtov završio se smrću triju i ranjavanjem više od dvadesetak osoba.49 Tako je počela seoba pod nazivom "Operacija Al ibaba" .

Mogl i bismo navesti još mnogo primjera, dajući p rioritet ucjenama koje je u Latinskoj Americi organizi rao politički cion izam. Židovska zajednica u Meksiku b i la je svedena na status izraelske kolonije. U proljeće 1 948. god ine Ujedinjeni fond Meksika najavio je da će osobe koje odbiju dati dopri nos ovom cion ističkom fondu, i l i čij i doprinosi ne budu odgovarajućeg iznosa, biti porlvrgnute strogom suđenju , a nj i hova imena javno objelodc.:njena. Prvo takvo

48. Citirano u What Price Israel? Alfreda Lilienthala, New York, 1 953. (preštampao Institut za palestinske studije 1 969.) str. 1 95.

49. lvještaj o ovim provokativnim aktima pojavio se u izraelskom tjedniku Ha'olah Hazeh 20. aprila i 1 . juna 1 966. Augusta 1 972. potvrdio ga je Kokhavi Shemesh u novinama Black Panthers, a novinar Baruch Nadal u jednom upitniku upućenom Mordekai Ben-Poratu putem Višeg suda u Tel-Avivu, 7. novembra 1 977.: vidjeti izvještaj u Yediot Aharonot, 8. novembra 1 977.; koji je citirao I lan Halevi u navedenom djelu, str, 29.

1 30

Unutrašnja politika Izraela: Rasizam, Izrael kao kolonijalni entitet

"suđenje" objavljeno u novinama Mexico Citya Die Stimme 9. juna 1 948. godine. Ovaj sistem proširen je i na d ruge zemlje Lati nske Amerike. Tvrdoglavim u rugvajskim Židovi­ma Montevidea koj i su 1 949. godine odbi l i platiti dva odsto poreza na imetak, kol iko su traži l i cionistički l ideri , b io je onemogućen pristup u sinagogu, kao i sklapanje braka, sahrana i obr3zivanje uz učešće rabina.50 Isti postupci proši reni su na Argentinu, Brazi l i Peru.51

Cion istički pokušaj da sve Židove svijeta nastani u Palesti n i n ije uspio, što je bi la sretna okol nost ne samo za neke zemlje koje bi bi le uskraćene za doprinose svoj ih židovskih g rađana, nego i za Srednj i istok, gdje bi vel i ki imigracioni val još više ojačao. težnju cionističke države ka stalnoj ag resiji prema arapskim susjedima sa svrhom sticanja "životnog prostora" . Međutim, insisti ranje da se iz d ržave Izrael vlada svim Židovima "d ijaspore" i dalje je aktualno. Dok je Ben-Gurion bio premijer, ustanovio je "kolektivnu obavezu Cion ističke organizacije i Cionističkog pokreta da pomažu državu Izrael u svim uvjeti ma i pod svi m okolnostima . . . To je znači lo pomagati državu bez obzira žele l i i l i ne vlade koj ima dotičn i Židovi duguju g rađansku lojalnost" .52 Na Svjetskom cionističkom kongr­esu ovo je bi lo prihvaćeno u smislu "bezuvjetne suradnje sa d ržavom i vladom Izraela. "Oponenti su istical i da je davanje takvog statusa Svjetskom cionističkom pokretu stavljalo Židove van Izraela u del ikatan položaj koj i bi mogao "s izvjesnim opravdanjem ul iti strah od obaveze dvostruke državne odanosti" . 53

Usred invazije nr•. Liban, 1 O. j una 1 982. godine, u ci rku­larnom pismu koj im je traženo prikupljanje novca za državu Izrael , predsjednik švicarskog odsjeka "Action Israel" - mr. Nessim D. Gaon je pisao: "Vojska Izraela se

50. Jewish Post, 20. aprila 1 949. 51 . lmprensa lsraelita (Rio de Janeiro), 20. jula 1 948.; Nossa Voz (Sao

Paolo) , 28. j u la 1 948.; Židovska telegrafska agencija (Benos Aires), 2. august 1 948.

52. Jerusalem Post, 1 7. augusta 1 951 . 53. Zvanični zapisnik 23. Svjetskog cionističkog kongresa, 1 951 .

1 31

R. Garaudy

stara za vojni front; d rug i front, tj . privreda Izraela j e u vašim rukama. Potpomognite ga kol iko god vam mogu­ćnosti dopuštaju, dokazuj ući tako još jednom da je židov­ski narod jedinstven i nedjeljiv".

I sti stav bezuvjetne i a priori podrške, čak kad je i zločin u pitanju , izrazio je i Alain Rothschi ld kad je u i ntervjuu France Soiru , 27. septembra 1 982. godine, neposredno posl ije masakra u Sabri i šati l i , ispred Predstavničkog vijeća židovskih institucija u Francuskoj, rekao: "Značaj ovih događaja iskrivljen je pokušajem da se napadne i uprlja židovska zajednica i narod općenito kako bi bio nagnan da još jedanput por:ase prvobitni g rijeh zato što se zove židovskim. Potpuno se previđaju pravi izvršioci , a to su bi l i Libanci " . Ovo je identično Beginovim riječima: "Nežidovi ubijaju nežidove" - zaboravljajući pri tome spomenuti da su ovi krim inalci b i l i " izvršitelj i " koje je naoružala d ržava Izrael i koj i su mogl i izvršiti akciju zahvaljujući Sharonu, jer i m je otvorio logore, okružio ih svoj im trupama i raketama osvjetljavao zvjerstva koja su se vrši l i pred očima njegovih vojn ika. 54 Beginu , kao i Rothsch i ldu , ukazivanje na ovaj zločin ravno je "antisemitizmu" protiv "židovske zajednice" !

54. Vidjeti knjigu Ammona Kapeliuka o Sabri i Šati l i , Enguete sur un masacre, Paris, izdanje Du Seuil, 1 982.

1 32

l l

IZRAELSKA VANJSKA POLITI KA: EKSPANZIONIZAM

"Predložio bih vam da se pravovremeno vratite prog­ramu 'Vel ike Palesti ne' prije nego što bude prekas- no . . . Bazelski program mora sadržavati riječi Velika Palestina i l i Palestina i susjedne zemlje - sve drugo je besmisl ica. Ne možete dovesti deset mi l iona Židova u zemlju od 25.000 kvadratnih ki lometara." 1

Ovo pismo, koje je 29. oktobra 1 899. godine Theodoru Herzlu uputio jedan od njegovih bliskih prijatelja i savjet­n ika David Trietsch, vrlo jasno izražava skrivenu logiku cion ističke vanjske politike.

Samo načelo cionizma - preobratiti židovstvo iz rel ig ije u nacij u i državu , smatrati sve Židove svijeta pripadnicima te nacije, boriti se da se oni dovedu u židovsku državu -neizbježno je uvuklo Izrael u n iz ekspanzion ističkih ratova u svrhu saposijedanja "životnog prostora" (Hit lerov Leben­srauml. Cijela historija napada i aneksija države Izrael proizišla je iz ove nepopustljive log ike političkog cion izma.

- Jedina razl ika između mi l i tarističke-ekspanzionističkog izraelskog i nacističkog udara je u tome što se u ideologiji i mitolog ij i koje prate izraelski , naglasak ne stavlja samo na

1 . Oscar Rabinowicz, A Jewish Cyprus Project, New York, 1 962., str. 1 7.

1 33

R. Garaudy

mit o rasi nego, još u jačoj mjer i , na pseudobibl ijski m it o "obećanju" , protumače n u čisto plemenskom smislu - ne u duhovnom smislu mesijskog kraljevstva Božijeg , nego u materijal ističkom, teritorijalnom smislu riječi "zemlja" . Stih u Postanju (XV,1 8) : "Tvom sjemenu sam dao ovu zemlju , od rijeke Egipat do vel ike rijeke, rijeke Eufrat" , shvaća se kao politički i vojn i program 2 ka:) historijska realnost i dokument o vlasništvu, kao da je "sjeme" Abrahamovo defi­n i rano kontinuitetom po krvi a ne po pripadnosti zajedničkoj vjer i ; i<ao da iz ovog "sjemena", čak shvaćci tog u organskom smislu , treba izuzeti Arape, koji su prema Post3.nju potomci Ismai la, najstarijeg Abrahamo\'og sina, kao i cio onaj dio čovječanstva koji u Abrahamovom prinošenju žrtve vidi prauzor svoje vjere; kao da mitološku genealogiju današnj ih Židova kao potomaka drevn ih stanovni ka Kanana treba uzeti za ist initu, dok, čak n i po biološkoj osnovi n i po historijskim dokazima Židovi današnj ice - proiziš l i , kao i svi d rugi , iz mješavine mnogo razl ičit ih naroda, od Krima do Jemena i od Etiopije do Španije - nemaju p ravo da zahtijevaju nasl ijeđe "predaka" koji i n isu nj i hovi i da isklj učuju domaće stanovništvo musl imanskih i kršćanski h Arapa koj i su daleko s igu rnij i nosioci etničkog i teritorijalnog nasl ijeđa stanovnika Davi­dovog kraljevstva od poljskih, ruskih , rumunskih, mađ­arskih, jemenskih i sjeveroafričkih doseljen ika, koje samo najstrašnija cionistička propaganda može prikazivati kao nacionalnu cje l inu , prepoznatlj ivu, prema mišljenju nacis­tičkih rasista, bi lo po fizičkim (obl i k lobanje i l i nosa) i l i psi h ičkim karakterist ikama.

2. Herzl u Dnevnicima bilježi razgovor sa svojim prijateljem velečasnim Willaiamom Hechlerom, nežidovom cionistom, župnikom u britanskoj ambasadi u Beču, koji su vodili putujući Orient ekspresom. "U odjeljku je razmotao svoje karte Palestine i davao mi beskonačne upute. Sjeverne granice trebaju biti planine okrenute ka Cappadocia (tj. Taurus planine u Turskoj - prev.); južna granica treba biti Suecki kanal. Slogan koji treba pustiti u opticaj je " 'Palestina Davida i Solomona"'. (Complete Diaries of Theodor Herz!, London, 1 960., sveska 1 , str. 342.).

1 34

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

Pa, i pak, na temelju ove l egende o "Vel ikom Izraelu" )bećanom njihovim navodnim precima i selektivnog umačenja Bibl ije, izraelski l ideri stalno "opravdavaju" :;voju ekspanzionističku pol itiku agresije i aneksije, )rovodeći ih u ime bajkovitih bajki .

"Ako postoj i Knjiga Bibl ije" , rekao je Moshe Dayan u

:wyustu 1967. god ine, " i Narod Knj ige, or.da mora Jostojati i Zemlja Bibl ije - Zem lja sudija i patrijarha, tu 1egdje u Jerusalemu, Hebronu, Jerihonu i okol in i " .3 Ovak­"a " načela" čine i granice rasteglj ivim: " Uzmite američku Deklaraciju o nezavisnosti, naprimjer. U njoj nema n i spomena o teritorijaln im granicama. Mi nismo obavezni da navoditi g ranice naše države".4 Ben-G u rinovo pozivanje na američki "precedent" vrlo je znakovito, jer se tamo granica, zaista, čitavo jedno stoljeće stalno pomjerala prema zapadu dok nije stigl a do Pacifika, uz neprekidno uznemi ravanje I ndijanaca koj im i h se željelo izgnati sa zemlje da bi se napravilo mjesta pridošlicama.

Ben-G urion je vrlo otvoreno rekao: " Nama ne odgovara status quo. Uspostav i l i smo dinamičnu d ržavu i čvrsto smo se odluči l i za stvaranje i reformu, gradnju i ekspanziju " .5

Polit ička praksa potpuno je u s kladu s ovom izuzetnom teorijom: zemlja je okupirana a njezino stanovništvo protjerano. Od samog početka cionistička država u svojoj biti počiva na zakonu džungle . Izraelski l ideri n isu ni kad uvaži l i rezoluciju U N o podje l i Palestine. Već smo spomenul i da su u periodu između rezol ucije o podjel i , izglasane 29. novembra 1947. godine, i okončanja britan­skog mandata, cionistički komandosi zauzel i pod ručja dodijeljena Arapima, kao što su Jaffa i Acra. Kad su arapske države pokušale interveni rati da bi zaštit i le Palestince od pokolja kakav se desio u Deir Yasinu (9. aprila 1948. god ine), l ideri cion ističke države taj čin su

3. Jerusalem Post, 1 0. augusta 1 967. 4. Ben-Gurinov dnevnik, 1 4. maj 1 948. godine, naveo Michael

Bar-Zohar, The Armed Prophet, London, 1 967., str. 1 33. 5. Ben-Gu rion, Rebirt and Destiny of I zrael, Njuojrk, 1 954., str. 41 9.

1 35

R. Garaudy

uzeli za izgovor kao aneksiju novih teritorija. Premda su in UN dodije l i le 56 procenata teritorije Palestine, krajen prvog izraelsko-arapskog rata cion isti su držali čitavih 8< p roce nata.

U vesi sa ekspanziom, trebalo je proš i riti još jednt legendu , legendu o konfronti ranju malog Davida i arap skog Golijata, koja se koristi ne samo za izazivanje sami· losti prema ovom "malom narodu" čija je sigurnost ugro žena, nego i za uzdizanje njegove vojničke odvažnosti. NE uzimajući čak u obzir današnju situaciju kad izraelska armij� posjeduje znatno nadmoćnija oružje , i po kol ičini i kakvoći od svih arapskih zemalja zajedno, treba naglasiti da Sl 1 948. godine udružene snage Egipta, Sirije, Jordana Libana i I raka brojale manje od 22.000 ljudi naspram 65.00( izraelskih vojn ika.

Međutim , č in i lo se da su izraelski l ideri smatral i ova prvi udar nezadovoljavajućim. New York Times je , 9 marta 1 964. godine, objavio intervjuu sa Ben-Gurionom koj i se do tada već bio povukao. "On je rekao da je izraelska teritorija mogla biti veća da je Moshe Dayan bic g lavnokomandujući tokom rata 1 948.godine" . General All · on, u čij im rukama je bila glavnina komande za vrijeme rata, izjavio je:

" Kad je premijer i m inistar odbrane (Ben-Gurion, na koga je predsjednik Truman vršio snažan pritisak) nare· d io zaustavljanje napredovanja naše armije, mi smo bi l i skoro na vrhuncu pobjede na svim frontovima od vitalnog značaja, od rijeke Litani - na sjeveru, do Sinajske pustinje - na jugozapadu. Još nekol iko dana borbi moglo nam je omogućiti . . . da oslobodimo cijelu zemlju" . Taj zadatak je , međutim , b io samo odgođen. Kad je

predsjednik Nesser nacional izirao Suecki kanal , l ideri Izraela su u tom potezu vidje l i mogućnost novog teri­torijalnog širenja, pakti rajući i sa Britancima i sa Francu­zima. Britanci su b i l i spremni da se angaži raju , jer je Kanal za nj ih bio od izuzetnog značaja, a Francuzi su, s obzi rom

1 36

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

na angažiranost u alži rskom ratu , gaj i l i nade da će udariti po l iderima alžirske borbe i njihovim saveznicima u Egiptu. Operacija je dogovorena u Francuskoj. Moshe Dayan i Shimon Peres sklopi l i su dogovor sa generalom Chal leom (kasnije jednim od vođa "generalske zavjere" u Alžiru) i francuskom Vvladom.6

EKspedicija je zaustavljena čvrstim kočenjem Amerika­naca i Sovjeta. Međutim, "vel iki plan" je ostao. Menachem Begin već je bio izjavio: "Eretz Izrael biti će restauriran narodu Izraela. Cio. l zauvijek". 7

Godine 1967. izraelski l ideri donijel i su odluku da učine još jedan skok naprijed. Rat j e bio jedan od najbolj ih načina rješavanja u nutrašnj ih problema. Od 950.000 akti­vnog stanovništva, b i lo je 96.000 nezaposlenih. Iseljavanje je premašile useljavanje. Te godine Izrael je napusti lo 1 0.000 građana. Pr i l iv u fondove od utjerivanje novca u dijaspori (osobito u SAD) bio je na najnižem mogućem nivou. Pobjedonosni rat bi jednim zamahom omogućio rješavanje svih tih problema - mobi l izacijom i zauzećem nove teritorije okončali bi se nezaposlenost, buka oko prijetnji izraelskoj "sigurnosti" stimul i rala bi prikupljanje no­vca u svijetu, a vojna pobjeda u l i la bi ponovo povjerenje potencijalnim useljenicima.

Ideja "preventivnog rata" bila je sastavni dio log ike eien­ističkog sistema. Begin je, 1 2. oktobra 1955. godine, obja­vio u Knesetu: "Duboko vjerujem da je neophodno, bez daljnjeg oklijevanja, otpočeti preventivni rat protiv arapskih država. Time ćemo postići dva cilja: uništenje arapske moći i proširenje naše teritorije" .

"Preventivni rat" iz 1967. godine i l i "šestodnevni rat" započeo je operacijom koja j e l iči la operaciji japanskih fašista kad su 7. decembra 1941 . godine u Pearl Harb-

6. N . Lau Lavie, Mosje Dayan: a Biography, London, 1 968., str. 1 56 . 7. Menachem Begin, The Revolt: The Story of the lrgun, London, 1 95 1 . ,

str. 335. The New York Times , 29. novembra 1 967., citirao je primjedbu generala De Gaullea: "Tokom sukoba oko Sueca 1 956. Izraelci su se pojavili kao ratnička dražava, odlučna da se proširi " .

1 37

R. Garaudy

ouru, bez objave rata, iznenadi l i i un išti l i američku pacifičku flotu. Bez objave rata, 5. juna 1 967. godine izraelske eskadri le uništile su egi patske zračne snage na zemlj i .

P remijer Levi Eshkol, je 1 2. juna iste god ine, rekao u Knesetu da je "samo postojanje d ržave Izrael visi lo o koncu, a l i su nade arapski i 1 vođa o un ištenju Izraela osujećene" . N ijedan izraelski vođa nije mogao povjerovati u tu laž, koja je bi la namijenjena samo naivn ima u zemlji i izvan nje. Bivši min istar Mordechai Ben-Tov javno j u je opovrgao: "Cijela p riča o opasnosti od eksterminacije izmišljena je u svakoj i najmanjoj pojedinosti i p reuveličana a posteriori da bi se opravdala aneksija nove arapske teritorije" .8 Od vojn ih autoriteta ovo je potvrd io general Ezer Weizmann: "N ikad ni i je postojala opasnost od istrebljenja",9 a i general Mattityahu Peled: "Teza po kojoj je nad nama visi la opasnost genocida juna 1 967. godine i prema kojoj se Izrael borio za svoje faizičko preživljavanje bi la je samo blef, koji je nastao i bio podgrijavan tek posl ije rata" . 1 0 Čak je i general Rabin pisao: "Ne vje rujem da je Nasser žel io rat. Dvije divizije koje je poslao na Sinaj 1 4. maja ne bi b i le dovoljne da otpočne napad na Izrael . On je to znao i mi smo to znal i " . 1 1

Agresija pomognuta laži ma omogući la je Izraelu da zauzme Sinaj . Laž je uz agresiju odig rala značajnu ulogu, jer su zvaničnici cion ističke d ržave stalno tvrd i l i da im aneksija n i je bi la ci lj .

" Izrael ne priželjkuje nikakvu t9ritorij u n ijednog svog susjeda" , rekao je izraelski predstavnik u U N Michael Comay, 8. novembra 1 966. godine. (Dokumenat UN A/SPC, PV 505.) " Nemamo ni kakvih osvajačkih namjera" , bi le su riječi Moshe Dayana u radio emisij i 5. juna 1 967. godine. Bitno je ove izjave uporediti sa izjavama generala

8. AI-Hamishmw, 1 4. apri l 1 972. 9. Ma'aric, 1 9. april 1 972. 1 O. Ha'aretz, 1 9. mart 1 972. 1 1 . Ibid . , (citirao Le Monde, 3. jun 1 972.) .

1 38

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

Hoda, zapovjednika izraelskih zračnih snaga: "Plan dug 1 6 god ina real iziran je u onih početn ih 80 minuta" (misleći na napad od 5. juna 1 967. godine). "Mi smo živjel i s t im pla­nom, sanjal i ga, hrani l i se nj im. Stalno smo ga usavrša­val i " . 12

Zločin se isplatio. Poslije 1 967. godine cionisti su d ržali tri puta veću teritoriju od one koja im je oi la dodijeljena podjelom iz 1 947. godine. Međutim , apetitet za novim teri­torijama nije bio uvažen .

U ju lu 1 968. godine Moshe Dayan j e izjavio: "Tokom zadnji h stotinu godina naš narod prolazi kroz proces stvaranje države i nacije, ekspanzije, pridobi­janja novih Židova i građenja novih naselja s ciljem proširenja naših g ranica. Neka n ijedan Židov ne pomisl i da je proces okončan . Neka nijedan Židov ne kaže da smo se primakli kraju puta."1 3 U jednom intervjuu 1 972. godine, gospođi Goldi Mei r

postavljeno je pitanje: " Kol iku teritoriju smatrate nužnom kad je u pitanju izraelska sigurnost?" Odgovori la je:

"Ako hoćete da kažete da se očekuje da povučem nekakvu crtu , to mi nismo urad i l i . Al i , jedna od g lavnih tačaka izraelske politike jeste da n ikakav m i rovni sporazum ne može današnje g ranice vratiti na crte od 4. juna 1 967. godine. U g ranicama mora biti promjena. Iz razloga sigurnosti , mi želimo promjene na svim našim granicama" . Nakon zaustavljanja koje je pretrpjela 1 973. godine,

izraalska kolonijalna pol iti ka opet nepopustlj:vo g rabi naprijed, naročito posl ije sporazuma postignutog u Camp Davidu septembra 1 978. (egipatskog "Munchena" ) . On je omogućio umnožavanje naselja na okupiranim teritorijama, aneksiju Jerusalema i Golanske visoravni i 1 982. godine invaziju na Liban.

Ono što invaziju na Liban ljeta 1 982. godine čini tako

1 2. Sunday Times, 1 6 . jul 1 967. 1 3. Ma'ariv, 7. jul 1 968.

1 39

R. Garaudy

značajnom n ije n i njezina izuzetnost ni neočekivanost. Ta operacija je pri premana godinama. Ona je spadala u logiku borbe izraelskog kolonijal izma i fašizma za Leben­straum. Nova je č injen ica da su brojn i Židovi u svijetu, a neki i u samom Izraelu , uz mi l ione drugih lj udi u svijetu, prvi put počel i postajati svjesni prijevare čij i m su žrtvama b i l i više od treći ne stoljeća: tragično je da su se trebal i desiti pokolji h i ljada ljudi , žena, djece i staraca, razaranje Bejruta, sramota Sabre i šati le, da b i , kroz mit koj im su b i l i za;:;ljepljen i , nazre l i pravo l ice doktrine političko� cionizma i aktualne polit ičke prakse države Izrael - l ice kolonijal izma, rasizma pa čak sve više i faši zma.

P rvi izgovor koji je korišćen za agresiju na Li ban bio je napad na i zraelskog ambasadora u Londonu, koj i je odmah pripisan PLO-u. Nakon što su zločinci uhapšeni i policijska istraga provedena, gospođa Margaret Thatcher javno je obznani la da je "popis i mena žrtava napada" koj i je pronađen kod osoba okrivljen ih za atentat na izraelskog ambasadora u Londonu sadržavao i ime predstavni ka PLO-a u Londonu. Ako je šef ureda PLO-a bio jedna od meta, napadači vje rovatno ne bi užival i vel i ku podršku Palesti naca, kako je Izrael tvrd io: " Ne vjerujem da je napad izvršen s ci ljem odmazde", rekla je gospođa Tahtcher u i ntervjuu B BC-u. " Moguće je da su napadom na ambasadora Argova želje l i dovesti do novih neprija­teljstava na Srednjem istoku, no vje rujem da to n ije bio uzrok". 1 4

Ovo odbacivanje izraelske propagande prošlo je u Francuskoj gotovo nezapaženo, premda je s ruši lo legendu o " legitimnoj odbrani " , koja je b i la izgovor za obnovljeni napad.

Potom je usl i jedi la još jedna laž o ci ljevima rata, koj i je sada kršten kao "m i rovna operacija u Gal i lej i " . P rema novom podmetanju , cilj je bio stvaranje s igurnosne zone u dubin i od 40 kilometara duž granice . Snage U N dopusti le su i zraelskoj armij i da prođe kroz nj ihove l i n ije i krene na

1 4. International Herald Tribune, 8. jun 1 982.

1 40

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

Bejrut. Kad je Bejrut bio razoren, Begin je nad ruševinama grada uspostavio predsjednika Libana kojeg je Izrael već odavno pr ipremao i obl ikovao da posluži njegovim c i lje­vima. Kad se on, međutim, i kao takav pokazao nedo­voljno poslušnim, Bashi r Gemayel je ubijen u svoj im služ­ben im prostorijama - koje su bile okružene izraelskim snagama i nedokučive bez njihove suradnje. Ubojstvo je ponovo posluži lo kao izgovor potpunijoj okupaciji izrael­ske vojske, da bi se, kako je tvrdi la izraelska vlada, uspo­stavio red i spriječi lo porav�1avanje računa. l tako se desi lo da su, na svega 200 metara od izraelskog štaba, pred izraelski m očima i svjetlf)šću nj i hovih reflektora, noću, u pog romu koji je trajao dva dana, ubijen i oni čije istrebljenje je bi lo ci lj izraelskih vođa još od samog početka. A Begin je to komentirao riječima: "Nežidovi ubijaju nežidove".

Ovo je samo vanjski aspekt priče. Međuti m, važno je shvatiti njeno unutrašnje značenje kao jedan od momen­ata u ostvarenju plana političkog cionizma - "Vel ikog I zra­ela" .

Da bi se ustanovi lo da zauzimanje Libana nema ni kakve veze sa pokušajem ubojstva izraelskog ambasa­dora u Londonu i l i sa bilo kakvom ugroženošću Gal i leje, dovoljno je "Ci lj - Liban" samo uvrstiti u scenarij cionis­tičkog plana o "Vel ikom Izrae lu" .

Još u vrijeme kad n ijedan izraelski d iplomat n ije bio napadnut, kad PLO nije postojao i kad terorizam nije ugro­žavao Gali leju , zauzeće Libana bi lo je plan i rano kao stav­ka na kalendaru cionističkih aneksija. U svom dnevniku za 21 . maj 1 948. gcdine, Ben-Gurion je zapisao:

"Liban je Ahi lova peta arapske koal icije. Musl imanska vrhovna vlast u ovoj zemlji vještačka je i lahko se može ukloniti . Tamo treba uspostaviti kršćansku državu , čija južna g ranica će ići rijekom Litan i . S tom državom mi bismo potpisal i ugovor o savezništvu. Zatim, nakon što bismo slomi l i snagu arapske vojske i bombard i rali Aman, izbrisal i bismo Transjordan sa geografske karte; potom bi usl ijedio pad Si rije. l ako bi se Egipat još

141

R. Garaudy

usuđivao suprotstavi nam se ratom, bombard i ral i bismo Port Said, Aleksandriju i Kai ro . Tako bismo okončali rat i naplati l i za Egipat, Asiriju i Kaldeju u ime naših pre­daka". 1 5

U svjetlu nedavnih događaja, jasno se vidi kako mito­loško fantaz i ranje megalomanskog cionizma može stajati krvi i suza h i ljada živih ljudi .

Mnogo prije izgovora koji su izmišljen i u svrhu real i ­zacije Ben-Gurionovog scenarija, Mosr·1e Dayan ga je vrlo precizno obl i kovao. Negdje 1 954. god ine, kad je major Hadad, Beg i nov krvavi pos i ln i , b io još d ijete, evo šta je bio Dayanov plan, koji nam je Moshe Sharett, bivši izraelski premijer, otkrio u svom dnevniku:

" Po njegovom mišljenju (Dayanovom) potrebno je samo naći nekog ofici ra, možda je dovoljan i čin majora, kojeg treba pridobiti i l i kupiti novcem da bi pristao da se p roglasi Spasiteljem Maronita. Onda će izraelska armija ući u Liban , okupi rati potrebnu teritoriju i uspostaviti kršćanski reži m koji će biti u savezništvu s Izraelom. Teritorija j užno od rijeke Litani bit će u potpunosti pripo­jena lzraelu . . . " 1 6

Poslije nekol iko dana Sharett je zapisao: "Šef štaba podržava plan da se unajm i ( l ibanski) ofic i r koj i će pristati na u logu marionete. Odgovarajući na njegov poziv za pomoć u oslobađanju Libana od musl imanskih t lačitelja, izraelska armija će moći krenuti u napad" _ 1 7

Dakle, kroz legende o "s igurnosti" i "m i ru u Gal i lej i " lah­ko je sagledati od kakvog je značaja za Izrael bio rat u Libanu. Dalje pojašnjenje dao je novi Beginov m in istar, profesor Ne'eman (iz ultra desne vjerske stranke Tehiya) 1 982.:

1 5. Naveo Michael Bar-Zohr u The Armed Prophet, citirano djelo, str. 1 39.-1 40.

1 6. Navela Livia Rokach u svom djelu lsrael's Sacred Terrorism, Belmont , Mass., 1 980., str. 28. {Sharettov dnevnik za 1 6. maj 1 954. ) .

1 7. I bid., str, 29 {Shrettov dnevnik za 28. maj 1 954.) .

1 42

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

"Tako sada Izrael ima sjajnu pri l iku ustanoviti novi por­edak u Libanu . . . Izraelske odbrambene snage moraju biti spremne za dugi boravak u toj zemlj i . .. U međuvremenu, Izrael će imati mogućnost da dosegne nivo društveno­privrednog il i tehnološkog razvoja u susjednom regionu koji je geografski i historijski sastavni dio Eretz Izraela . . . Možda bude moguća integracija i pojasa južno o d rijeke Litani . .. " 1 8

P ri rodno, kao i posl ije svake 8skalacije , izraelski l ideri su podvlači l i da će biti potreban i dalji pritisak da bi se ostvario dugoročni plan političkog cionizma. Tom pri l ikom Arie l Sharon j e prvi podvukac da je do datog momenta lzrael "ostvario samo mali dio posla" . 1 9

Ovaj rat, kao i svi d rugi izrael ski ratovi, po riječima profesora Leibowitza, koje je h rabro izgovorio na konfe­rencij i za štampu 14. j una 1982. godine u Jerusalemu, " imao je za ci l j pripremu za s l ijedeći rat". Čini lo se da cionistički l ideri dosljedno pri mjenjuju stih iz Jošuine knj ige u kojem se kaže: "Svako mjesto na koje zakoračite svoj im stopalom mjesto je koje vam j a dajem" (Jošua, i , 3) .

To i jeste koncepcija "Vel ikog Izraela", neprekidni cilj pol itičkog cionizma, kako je istakao (rezervni) general Sh lomo Gazit, sada predsjedn ik Ben-Hurionovog univer­ziteta u Beershebai, govoreći o suštinskim ci ljevima izraelskog sukoba s Arapi ma:

"Prvi zadatak je osigurati da se h istorijski Ertz Izrael ponovo ne raskomada. Drugi zadatak je osigurati da his­torijski Eretz Izrael ostane pod apsolutnom kontrolom Židova, i k tome da u svojoj osnovi ostane židovska država. Treći zadatak je puno rješenje problema Arapa u

1 8. Jerusalem Post, 24. juna 1 982. Prisjetimo se da je u pismu u pućenom Pariškoj mirovnoj konferenciji 1 91 9. godine Chaim Weizmann zahtijevao da sjeverna granica u ključuje "sjeverne i južne obale rijeke Litani, do 33 stepena i 45 m inuta sjeverne širine" , tj. da ide linijom između Sidona i Bejruta.

1 9. Intervju koji je Sharon dao Oriani Fallaci, u milanskom časopisu Europa, 28. augusta 1 982; (London Times, 30. august 1 982.).

143

R. Garaudy

historijskom Eretz Izraelu . . . Rješenje za Arape mora se naći izvan g ranica historijskog Eretz lzraela".20

I stjerivanje Arapa iz Palestine i destabi l izacija i dezint­egracija arapski h zemalja - dvije su važne tačke cionis­tičkog programa.

U članku Odeda Yinona koj i je objavljen u jerusa­lemskom časopisu Kivunim (Smjern ice) a koj i izdaje Svjet­ska cion istička organizacija (No. 1 4, februara 1 982.) , izlož­ena je "strategija :zraela 80-ih godina" . Članak otkriva mehanizam koj im se d ržava Izrael , prevazilazeći sve ran ije agresije, namjerava angaži rati u sistematskoj i općenitoj i ntervenciji protiv struktura svih susjednih arapskih zemalja, s ci ljem da dovede do nj ihovog sloma.

Pothvat takvih razmjera , uz bezuvjetnu i neograničenu podršku SAD Izraelu bi neizbježno podigao napetost ne samo u arapskim i drug im musl imanskim zemljama nego i u čitavom Trećem svijetu . Sovjetski Savez se ne bi mogao uzdržati od intervencije . . . Stoga ovaj plan predstavlja i najopasnij i detonator trećeg svjetskog rata, s mogućnošću uzajamnog nuklearnog djelovanja koje bi završi lo pogi­beljno za planetu kao cjei inu.

Kad b i se provodio na način koji b i doveo do njegovih krajnjih posljedica (a članak o kojem je riječ pokazuje da su cion istički l ideri , po logici svoje doktri ne i svoj im l udostima, t ih posljedica sasvim svjesni) , cionistički plan ne bi ugrozio samo ogran ičeni d io svijeta, postao bi pri­jetnja svim narodi ma. Megalomanski cionistički ci ljevi su tim opasnij i što je do sada, čak i u svoj im najluđim m itološkim spekulacijama, cion istička država ostvari la sva­ki zadatak koj i je sebi postavila.

Iz tog razloga reproduci rat ćemo najznačajnije odlomke ovog članka koji potiče iz Svjetske c ion ističke organizacije i otkriva ci ljeve koji se u okviru današnj ih okolnosti

· podudaraju sa stoljetnim snom o "Vel ikom Izraelu" odgo­jenom u njedrima političkog cionizma:

20. Yediot Aharonot, 1 5. januar 1 982.

1 44

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

" Ponovo dobiti Sinajski poluotok, s njegovim sadašnj im potencijalnim resursima, prvorazredni je politički ci ij koji

e opstrui ran Camp Davidom i mirovnim sporazumima. Bez nafte i prihoda od nje, a s obzirom na našu og romnu sadašnju potrošnju . . . , morat ćemo raditi u smislu restau­racije situacije na statusu quo koji je postojao na Si naju prije Sadatove posjete i krivo shvaćenog mi rovnog spora­zuma koj i je potpisan marta 1 979. godine . . .

P rivredna situacija u Egiptu , priroda režima i njegova pana rapska politika dovest će do takve situacije da. . . će Izrael biti primoran na djelovanje, izravno i l i posredno, da bi opet uspostavio kontrolu nad Sinajem . . . Zbog u!lutraš­nj ih sukoba, Egipat ne predstavlja vojno-strateški problem, i u roku od dan-dva može biti vraćen na položaj na kojem se nalazio poslije junskog rata 1 967. godine. M it o Egiptu kao snažnoj vodećoj s i l i arapskog svijeta . . . zasigu rno nije preživio 1 967 . . . Moć Egipta, u odnosu na sam Izrael a i na ostatak arapskog svijeta, opao je od 1 967. godine za oko 50 procenata . . . Za kratko vrijeme, zbog ponovnog zadobijanja Si naja, Egipat će steći nekol iko tačaka na naš račun al i . .. to neće promijeniti odnos snaga u njegovu korist. što se tiče postojećeg domaćeg imidža, Egipat je već m rtvac, osobito ako se uzme u obzi r rastući jaz između musl i mana i kršćana. Teritorijalno rasparčavanje Egipta na geografski odvojene oblasti politički je ci lj I zraela tokom osamdesetih godina na zapadnom frontu . . .

Ako s e Egi pat raspadne, zemlje poput Libije i Sudana, i l i čak i udaljenije zemlje, neće nastaviti da postoje u sadašnjem obliku nego će podijel iti sudbinu s Egiptom u pogledu raspada i propasti . Vizija kršćanske koptske d rža­ve u gornjem Egiptu, uz nekol iko slabih država sa veoma lokal iz iranom moći i bez centralne vlade kakva je postojala do sada, ključ je historijskog razvoja koj i , premda zaustavljen mirovnim sporazumom, na kraju krajeva izgle­da neizbježan.

l ako se u svjetlu trenutačnih događaja zapadni front č in i problematičnij im , ustvari, manje je kompl ikovan od istoč­nog . . . Potpuni raspad Libana na pet pokrajina sl uži kao

1 45

R. Garaudy

presedan za cio arapski svijet. . . Kasniji raspad Sirije l raka u etnički i l i vjerski homogene oblasti . . . primarni je dugoročni cilj Izraela, dok je primarni kratkoročni plar slamanje vojne moći tih d ržava ... S i rija će, prema vjerskoj i etn ičkoj strukturi , biti razbijena na nekol iko d ržavica . . . take da će uz obalu biti ši itska d ržava Alawi , zat im dvije sunitske d ržavice oko Alepa i Damaska, koje će biti nep· rijateljski nastrojene prema svom sjevernom susjedu, dok će Druzi svoju d ržavu osnovati možda i na našem Golanu al i L.asigu rno u Hauranu i Sjevernom Jordanu . Cva d ržava bit će garant mi ra i s igurnosti na duže staze, a ovaj ci lj n�m je već danas nadohvat ruke.

I rak, s jedne strane bogat naftom, al i s d ruge pritisnu! unutrašnj im sukobima, čvrsto je na nišanu Izraela. Diso· l ucija ove zemlje za nas je čak važnija od raspada Si rije. I rak je jači od Si rije i, kratkoročno gledano, moć I raka predstavlja najveću prijetnju Izrae lu . Rat između I raka i Si rije . . . pocijepat će I rak i dovesti do unutrašnjeg kolapsa čak prije nego što i bude u stanj u organizi rati borbu na ši rokom frontu protiv nas. Svaka vrsta međuarapske konfrontacije kratkoročno će biti od koristi i pribl ižit će nam ostvarenje višeg cilja, tj . razbijanja I raka ... Dakle, najmanje tri d ržave uspostavit će se oko tri važnija g rada - Basre, Bagdada i Mosula; š itske oblasti na jugu odvoj it će se od sun itskog i kurdskog sjevera. Možda će sadašnj i i ransko­i rački rat produbiti ovu polarizacij u .

Cijel i arabijski pol uotok pr i rodno je predodređen za disoluciju , što zbog unutrašnj ih , što zbog vanjskih pritis­aka. Do nje će nesumnjivo doći u Saudijskoj Arabij i , bez obzira hoće l i privredna moć te zemlje, koja počiva na naft i , ostati snažna i l i će s labiti. Unutrašnji sukobi i raspad pri rodan su proces koj i će se desiti kao rezu ltat sadašnjeg pol it ičkog ustrojstva.

Jordan je naš strateški ci l j , sa rokom real izacije u neposrednoj budućnosti, al i ne na dugi rok, jer po okon­čanju duge vladavine kralja Huseina i prijenosa vlasti na Palesti nce, ova zemlja za nas neće predstavljati n ikakvu stvarnu prijetnju . . . Izraelsku polit iku, i u ratu i u m i ru , treba 1 46

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

usmjeriti na l ikvidaciju Jordana pod sadašnj im režimom i prenošenje vlasti na tamošnju palestinsku većinu . Prom­jene režima istočno od rijeke Jordan okončat će i problem teritorija Zapadne obale koju gusto naseljavaju Arapi . Bi lo putem rata i l i m i ra, emigracija sa ovih teritorija, kao i privredno i demografsko "zamrzavanje" unutar nj ih , neop­hodne su garancije buduće promjene 'la objema obalama Jordana, i mi se moramo aktivno angaži rati da u vrlo skoroj budućnosti ubrzamo taj proces. Plan o autonomiji kao i sva�i vid kompromisa il i podjela ovih teritorija treba odbaciti . . .

U ovoj zemlji n ije više moguće živjeti ovako kako se danas živi , tj . bez razdvajanja dvaju naroda - Arapa u Jordan, a Židova na Zapadnu obalu. Istinski suživot i m i r zavladat će zemljom tek kad Arapi shvate da nema n i opstanka n i mi ra bez židova . . .

U nuklearnom razdoblju u koje ćemo uskoro ući n ije više moguće da tri četvrti ne židovskog stanovništva živi u gusto naseljenom obalnom pojasu. Razrjeđivanja naselje­nosti stoga je domaći strateški c i lj prvog reda . . . Judeja, Samarija i Gali leja jedine su garancije našeg nacionalnog opstanka i ako ne postanemo većina u plani nskim pod­ručj ima, nećemo moći vladati ovom zemljom i izgubit ćemo je poput križara. Ponovno uspostavljanje ravnoteže u zemlj i , u demog rafskom, strateškom i privrednom smislu naš je središnji i najvažniji ci lj danas. Naseljavanje plan­inskog dijela zemlje, koj i je trenutno bez židovskog stanovništva, nužno zahtijeva, u okv i ru našeg strateškog plana, kontrolu razvoja koja ide od Beersh,.3ba do Gornje Gal i leje" .

Kolonijal istički i rasistički p lan polit ičkog cionizma, nakon što je prouzrokovao istjerivanje, pljačku i gušenje Palestinaca, pa onda n iz osvajačkih ratova s prijetnjama uništenja svih arapskih država, od sada predstavlja prijet­nju i svjetskom miru.

Može izgledati paradoksalno da jedna zemlja tako malehna po teritoriji i broj u stanovnika može igrati takvu

1 47

R. Garaudy

ulogu u poslovima svjetski h razmjera. Da bismo shvat i l i zašto je to tako, nije dovoljno uzeti u obzi r samo strateški položaj dotične zemlje, mada je, budući na razmeđi triju kontinenata, i on važan. Chaim Weizmann je bio u p ravu kad je ubjeđivao svoje b ritanske sugorovnike da "židovska Palestina može pružiti zaštitu Engleskoj, osobito u pog�edu Sueckog kanala".21 Izrael , zaista, drži :J rukama "ključeve" najvažnije trgovačke i vojne rute između I stoka i Zapada - i , ako danas, zbog prelaska hegemonije sa jedne na d rugu si lu, on to više ne čin i u korist Britanije, obavlja sada isti zadatak u službi SAD. . . Uloga Izraela kao pol icajca na Srednjem istoku postala je neophodnom Sjedinjenim Američkim Državama otkako one, od zbacivanja Šaha, ne mogu više računati na svoje baze u I ranu. Izrael ima zadatak ne samo da motri na Suec nego i na cio region, koji je proizvođač nafte, al i i da osigu ra s igurne baze na istočnom Mediteranu. Sami Amerikanci ne mogu izvršiti ove zadatke: iskustvo u Vijetnamu ih je nauči lo da izbjegavaju izravnu intervenciju u Trećem svijetu. Stoga dje luju posredstvom Izraela, pružajući mu bezuvjetnu i neograničenu pomoć. Ovakva pozicija im znatno v iše odgovara. Omogućava im da se upuste u verbalnu osudu Izraela, dok ga, korišćenjem prava veta, istovremeno štite od svake stvarne sankcije koja bi mogla omesti s lobodu njegovog djelovanja a, iznad svega, snabdijevaj ući ga novcem i oružjem potrebnim za izvrš­enje ovih vitaln ih zadataka i održavanja položaja Sjedi­njenih Američkih Država u svjetskoj ravnoteži moći . Mora se spomenuti , napri mjer, da SAD snabdjevaju izraelsku armij u nE:jsofstici ranij im naoružanjem. International Hera/ Tribune je, 22. jula 1 982. godine, objavio vijest da "će izraelska vlada ove godine potrošit pet i po mi l ijard i US $ na svoje vojne snage. Svaki treći dolar doći će iz američke blagajne" .

Gotovo cjelokupna oprema izraelska armije nabavljena je putem američkog vojnog programa pomoći inozemstvu

2 1 . Wizmann, Trial and Error, str. 243.

1 48

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

iz kojeg je Izrael primio 1 5 mi l ijardi US $ od ukupno 28 mi l ijardi podijeljen ih d i ljem svijeta počev od 1 951 . godine.

Od 567 aviona koje je Izrael posjedovao uoči i nvazije na Liban, 457 je b i lo nabavljeno iz SAD zahvaljujući kredi­t ima i poklonima Vashingtona.

Ako se izuzme odgađanje isporuke rasprskavajućih bombi (koje Izrael sada sam proizvodi), u isporukama američkog naoružanja Izraelu nije bilo nikakvih prekida. Prema izjavama z·,:·aničnika Pentagona i samih Izraelaca, planirana prodaja l 1 aviona ti pa F-1 5 treba se odvijati "normalno·', uporedo sa isporukama već osiguranih drugih letjel ica, samovođenih projekti la, oklopnih vozila, kamiona i dr.

Bl i ska suradnja oružanih snaga i ratne industrije dviju zemalja či n i svaki prijedlog Americi u poduzimanju mjera prema Izraelu krajnje nepopularnim u vojn im štabovima. Izrael podrobno obavještava Pentagon o djelovanju tipova oružja koj im ga ovaj snabdijeva, osobito o oružju koje američka armija još nije isprobala. To je očigledno bio slučaj i sa izviđačkim avionom t ipa hawkeye E-2C, koj i je upotrebljavan protiv udaljenih ci ljeva u Siriji u prvoj fazi rata u Libanu.

Na ovaj način američka vojska može izvoditi zaista ekstenzivne eksperimente sa najsuvremenij im oružjem, koristeći u tu svrhu izraelsku arm iju i čineći je t ime mnogo efi kasn ijom nego što bi ma kakve američke ekspedicione trupe mog le biti .

Sa "geopol itičkog" stanovišta, kako su nacisti običaval i govorit i , samo je još Južna Afri ka , koja stražari nad drugim putem za Aziju (oko rta Dobre nade) i vrši pritisak na susjedne afričke zemlje, u stanju Americi pružati sl ične usluge, iako, po važnosti poslati na mnogo nižoj razini .

Država Izrael i Južna Afrika imaju razvijenu bl isku uzajamnu suradnju i komplementarne su jedna sa d ru­gom. Uz očitu sl ičnost reži ma (apartheid) i situacije (stalni sukobi , u jednom slučaju sa crn im svijetom a u drugom s arapskim svijetom), ta činjenica n imalo ne iznenađuje.

1 49

R. Garaudy

Stratešku "komplementarnost" dviju zemalja od l ično je defi n i rao Jewish Affairs (Johanesburg) u novembarskom broju 1 970. :

"Srednj i istok je za Južnu Afriku - s Izraelom kao malom al i nezamjenj ivom stražom i čuvarom slobodnog svijeta - prva l i n ija odbrane njene s igurnost i . Naime, Izrael nadzi re koridor i čuva ga da ne postane glavnom prometnicom moguće agresije naš ih neprijatelja. Budu­ćnost prolaza između Mediterana i Ind ijskog okeana od suštinskog je značaja za Izrael , al i ni za Južnu Afri ku nj egova zaštita ni je manje važna od zaštite pomorskog puta oko Rta. Jer, kad bi taj koridor pao u neprijateljske ruke , u ruke neprijatelja i Izraela i Južne Afrike, i morski put oko Rta došao bi na udar, što bi veoma usložni lo probleme sigu rnosti J užne Afrike. Što se Izraela tiče, jedna prijateljska, dobro naoružana i jaka nacija na j ugu Afrike . . . na njegovim stražnj im vratima može za njega bit i samo od neprocjenj ive vrijednosti " . P rijateljski odnos dvi ju d ržava ne dolazi do izražaja

samo u tako spektakularn im potezima kakav je bio Vorsterova posjeta Izraelu 1 976. godine. Stvarni odnos dviju zemalja ne raskrinkava dovoljno n i činjenica da je Vorster, premijer zemlje u kojoj domin i ra naj izrazitij i obl ik ras izma (apartheida), u Drugom svjetskom ratu bio general u pronacističkoj organizacij , Ossevabrandwag, 22

kol iko se to može dokučiti iz bl iske suradnje na vojnom, privrednom i kulturnom polj u . U vrijeme Vorsterove posjete Izrae lu i nakon njegovog obi laska Yad va-Shema, spome­n ika židovskim žrtvama nacizma, izraelski l ist Ha'aretz je, 26. apri la 1 976. godine, pisao:

"Mi nastoj imo potanko ispitati prošlost čak vrlo beznačajnih ličnosti Drugog svjetskog rata. Zar Yad va-Shem nije znao

22.Godine 1 942. Vorster je pisao: "M i podržavamo kršćanski nacionalizam jer je saveznik nacional-socijalizma . . . U Italiji ga zovu fašizmom, u Njemačkoj nacional-socijalizmom, a u Južnoj Africi kršćanskim nacionalizmom". (Citi rao A. Hepple: South Africa: Workers under Apartheid, 1 969., str. 3.)

1 50

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

Vorsteru prošlost? l l i su možda "nacionaln i interesi" d rž­ave Izrael značajnij i od svetosti uspomena na šest m i l i ­ona žrtava nacističkog holokausta?" Poslije prvih razgovora koje je 1 970. godine Shimon

?eres vodio sa Bothom, 23 min istrom odbrane Južne 1\frike, odnosi dviju zemalja sta lno su se unapređival i . Posredstvom Izraela, južnoafrički koncerni izbjegavaju sankcije koje im je nametnuo ostatak svijeta, jer sporazum između EEZ-;=�. i Izraela omogućava im da se nj ihovi p roizvodi pojavljuju u zemljama Zajedn ičkog tržišta.

"Uza sve ovo, postoj i značajno vojno razumijevanje" između dviju država.24 To potvrđuje londonski Times od 3. aprila 1 976. godine, u poruci svog dopisnika iz Cape Town a:

"Zbog zabrane prodaje oružja Južnoj Africi , ona teško dolazi do suvremenog naoružanja . . . Izrael, s koj im zemlja ima sve srdačnije odnose, jedna je od malobrojnih država koja Republiku može snabdjeti modern im oružjem i istovremeno joj pren ijeti iskustvo stečeno u ratovima protiv Arapa . . . Tokom zadnj ih godina, Južna Afrika se sve više identifici ra s Izraelom. štampa ovdje često podvlači sl ičnosti između razvitka cion izma i afri kaner­stva" . Godine 1 976. predsjednik Američkog židovskog kong­

resa kaže u pismu upućenom Generalnom sekretaru UN da je on "sa žalošću primijetio da se Izrael pojavljuje među zemljama koje Južnu Afriku snabdijevaju oružjem" .25

Najvrijedniji južnoafrički komercijaln i artikl je uranij , osobit predmet potražnje Izraela, koji je do novembra 1 976. godine već imao arsenal od 1 3 do 20 bombi onog tipa koji je bačen na Hirošimu.26

23. Vidjeti Sechaba (organ Afričkog nacionalnog kongresa) april 1 970., str. 1 9.

24. C.L. Sulzberger u The New York Times, 30. april 1 971 . godine 25. Ha 'aretz, 1 4. novembar 1 976. 26. Brian Beckett, 'lsrsel's Nuclear Options' štampano u The Middle

East International, nov. 1 976.

1 51

R. Garaudy

Izraelski l ist Ha'aretz je , 29. j una 1 975. godine, objavio članak Shlomo Aharonsona o "potrebi preisp itivanja izrael­skog strateško-političkog položaja" . On je napisao:

" Nuklearno oružje je jedno od sredstava koje može s rušiti arapske nade u konačnu pobjedu nad Izraelom . . . Adekvatan broj atomskih bombi mogao bi prouzrokovati ogromnu štetu u svim arapskim prijestolnicama i dove­sti do rušenja Asuanske brane. Sa dodatnom zal ihom ovih bombi, mog l i b ismo savladati s rednje vel ike g radove i naftna postrojenja . . . U arapskom svijetu ima oko stotinjak ci l jeva za razaranje, a uništenje samo nekih od nj ih . . . l iš i lo bi Arape svih prednosti koje su stekl i od Yom Kippura" . Kako se dogodi lo da je cionistička država Izrael mogla poprim iti takav značaj u g lobalnoj strategij i si la da je danas u stanju da ugroziti svjetski m i r? U svojoj Židovskoj državi H erzi je jasno rekao: "Mi tamo

(u Palesti n i ) trebamo podignuti d io bedema Evrope protiv Azije , pred stražu civi l izacije naspram barbarizma" . Od tada d ržava Izrael n ije postala samo posrednik kolektivnog zapadnog kolonijal izma na Srednjem istoku nego - osobito za SAD - i najvažn ij i sastavni d io odnosa snaga na planetarnoj šahovskoj ploči .

Cion istički l ideri se u potpunosti s luže ovim argume­ntom. U već citi ranom članku, objavljenom u Kivunimu februara 1 982. godine, oni se čak poigravaju sa temama "h ladnog rata":

"Jedan od najvažnij ih ci ljeva SSSR-a je da porazi Zapad putem kontro l i ranja ogromnih privrednih bogat­stava Perzijskog zaljeva i južnog dijela Afrike, gdje je locirane najviše svjetskih zal iha minerala. Možemo zamisl iti razmjere g lobalnog sukoba koji nas čeka u budućnost i . Prema Gorshkovoj doktrini Sovjetski Savez treba i mati kontrolu nad okeanima i mineral ima bogatim područj ima Trećeg svijeta. Ovo, uz sadašnju sovjetsku doktrinu da će biti moguće započeti, dobiti i preživjeti rat u kojem bi vojna moć Zapada bi la un ištena a

1 52

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

njegovo stanovništvo svedeno na roblje u s lužbi marksizma-lenj in izma, predstavlja g lavnu opasnost po svjetski m i r i našu vlastitu egzistenciju" . Eksploatiranje anti komunizma na n ivou čovjeka Begin­

ovog t ipa, t ip ično je za metode političkog cionizma, koj i , ne m ijenjajući svoju sušti nsku pri rodu, nalazi elegantnij ni izraz u l ičnosti Shimona Paresa da b i se barbarizmu dalo "ljudskije l ice". Reaganova želja da Beg ina zamijeni Paresom ne znači promjenu pol itike nego nastojanje da se ona u svojoj vanjskoj pojavi učin i manje odbojnom.

Prazni bučni govori Menachema Begina ništa ne m ije­njaju , jer u pogledu novčane i d ruge pomoći Izrael i dalje potpuno zavisi od Sjedinjen ih Američkih Država.

Posl ije anekti ranja Golanske visoravni , Begin je na (čisto verbalne) prosvjede Reaganove admin istracije od­govorio uručivanjem note američkom ambasadoru riječi­ma: "Kakvu to priču pričate o kažnjavanju Izraela? . . . Jes­mo l i mi vaši vazal i? l l i smo banana republ ika?. . . Nećete nas zastrašiti kažnjavanjem. Onaj ko nam bude prijetio, ustanovit će da smo g luh i " . K tome, dodao je da je narod Izraela preživio 3. 700 godina bez sporazuma o strateškoj suradnji s Amerikom, pa i bez podrške SAD njegova egzistencija neće doći u pitanje ni u narednih 3.700 godina.

Ovo d rsko Beginovo hvalisanje ne predstavlja opasnost po Izrael, jer politika izraelskog cionizma veoma dobro odgovara ciljevima vanjske politike Sjedinjenih Država i u njoj igra tol iko nezamjenjivu ulogu da vlada Izraela, (sigurno je da neće biti n ikakvog kažnjavanja) može govoriti što god hoće.

l financi ranje Izraela dovoljno govori o pri rodi ove d ržave.

Gospod in Pinhas Sapir, dok je bio izraelski mi nistar financija, obje lodanio je na "konferencij i židovskih mi l ion­era" (sic!) 27 održanoj u Jerusalem u 9. i 1 O. augusta 1 967.

27. Sapirov govor može se naći u The Israel Economist, od septembra 1 967. (Sveska XXI I I , No.9.) str. 1 8 1 - 1 82.

1 53

R. Garaudy

godine, da je između 1 949. i 1 966. godine Izrael pnm1o sedam mi lijardi američkih dolara. Da bi se shvatila vel ič ina ove cifre, dovoljno je prisjetiti se da je pomoć koju je Zapadna Evropa dobila između 1 948. i 1 954. godine po Marshal lovom planu iznosi la 1 3 mi l ijardi US $ , što znači da je d ržava Izrael (istina, tokom dužeg vremenskog peri� oda) za manje od dva m i l iona stanovnika dobila više od polovine iznosa koj i je dat stanovništvu Evrope od 200 mi l iona ljud i , i l i stot inu puta više po glavi stanovnika.

Evo još jednog mogućeg poređenja: prosječan . iznos pomoći svim "nerazvijenim zem ljama" u razdoblju od 1 95 1 . do 1 959. n ije prelazio 3. 1 64 mi l iona dolara,28 dok je Izrael - u to vrijeme sa samo 1 ,700.000 stanovnika - dobio 400 mi l iona; dakle, imajući manje od jednog hi ljaditog d ijela stnanovništva "nerazvijenog " d ijela svijeta, Izrael je ukupno pr imio jednu desetinu od cjebkupne pomoći . Manje od 2,000.000 Izraelaca prim i l i su po g lavi stanovnika stot inu puta više od dvije m i l ijarde stanovn i ka Trećeg svijeta.

Zbog jasnijeg poređenja, iznijet ćemo još neke brojčane podatke. 7 m i l ijard i pomoći , kol iko je Izrae lu poklonjeno tokom 1 8 godina, predstavlja više od ukupnog godišnjeg pri hoda stečenog radom svih susjedn ih arapskih zemalja (Egipta, S i rije, Libana i Jordana) , koj i je 1 965. godine iznosio šest m i l ijard i US $.

Ako uzmemo u obzi r samo američko učešće u pomoći, vidimo da su između 1 945. i 1 967. godine SAD dale 435 dolara svakom Izraelcu i 36 dolara svakom Arapinu , i l i da je 2,5 procenta popu lacije dobilo 30 procenata one pomoći koja je data ostatku od 97,5 procenata.

Izraelski ekonomista svjetskog g lasa Don Patinkin pok­azao je ne samo stepen do kojeg, između 1 950. i 1 958.

28. Prema statistici UN datoj u Le courant international des caphuax a long term et les donations publiques, 1 951 - 1 959. ; (The international flow of long-term capital and public grants, 1 95- 1 959.) koju je citirao Georges Corm u Les Finances d'lsreal, Institut of Palestine Studies, 1 968.

1 54

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

godine, izraelski nacionalni bruto pro izvod nije pokrio fi nancijsku potrošnju, ni javnu ni privatnu, nego i depre­cijaciju postojećeg kapitala.29 Jednostavno rečeno, proiz­vod nacionalnog rada ne pokriva nacionalne potrebe. Prema godišnjaku UN koji objavljuje statističke podatke o nacionalnim financijskim izvještaj ima (1965.), omjer ukupnih potreba d ržave Izrael koj i je bio pokriven bruto nacionalnim proizvodima, vari rao je između 80 i 83 procenta, dok su čak zemlje poput Vijetnama, koji je u tom periodu financirao rat, pokrivale 87 procenata nacionalnih potreba iz nacionalnog bruto proizvoda, a u Jordanu, pretežno pustinjskoj zemlji i bez pri rodnih resu rsa, taj broj je prelazio 80. l u zemljama koje bije glas vrlo "nerazvijenih" kao što su Bolivija, Cejlon, Sudan i Malta procent se peo na više od 90.

Dakle, kad se radi o inozemnoj pomoći , cionistička d ržava Izrael spada među najovisnij ie zemalje.

U pokušaj u da popune i nadoknade ovu razl iku, cionistički l ideri su 1 967. godine, posl ij e "šestodnevnog rata" - kako je već spomenuto - sazval i godišnju konfe­renciju židovskih mi l ionera iz dijaspore. U jednom intervjuu dr . Yaakov Herzog, generalni d i rektor U reda izraelskog premijera, defini rao je ci lj ovih sastanaka ovako: " Potrebno je razmotriti načine na koje se mogu privući veće investicije u Izrael i navesti židovski investitori iz inozem­stva da s osjećajem neposredne odgovornosti učestvuju u izraelskoj privred i . . . Sada plani ramo još nešto - jednu ve l iku raspravu o identifikic iranju dijaspore s Izraelom u borbi protiv asi mi lacije u d rugim zemljama" .

Ovaj pothvat se isplatio, jer sada američke židovske organizacije Izraelu u prosjeku šalju mi l ijardu dolara svake godine. Na ove doprinose, koj i su svrstani u "dobrovoljne" , ne plaća se porez, što znači da predstav­ljaju namet na američkog oporezovanika, iako s luže kao potpora izraelskim"ratnim napori ma" i f inanci raj u njegovu agresiju . Međuti m , g lavni doprinos dolazi neposredno od

29. 1bid. 1 55

R. Garaudy

američke države, a početkom 1 980- ih godina iznosio je, u vidu "pomoći" , više od tri mi l ijarde dolara godišnje.

Postoj i dogovor da se ova godišnja pomoć od tri mi l ijarde dolara poveća tokom 1 982. godine, što je pri l i čno iznenađujuće s obzi rom na restrikcije koje su u Americi nametnute u pogledu unutrašnje potrošnje.

Gotovo polovina zvanične pomoći sastoji se od poklona i "pozajmica" koje se vrlo brzo zaboravljaju . Ostatak pc:"1oći povećava izraelski vanjski dug, koj i rapidno raste i pribl ižava se cifri od 20 mi l ijardi dolara, i l i 5 .000 dolara po glavi stanovnika u prosjeku , što je bez presedana.

G lavni d io godišnje pomoći čine isporuke naoružanja za koje je Kongres - budući da mu je stalo da izbjegne senzacionalnost i javnu kritiku - ustanovio posebnu f inan­cijsku proceduru na temelju Zakona o kontroli izvoza oružja od 1 976. godine.

Tako su, primje rice, u fiskal noj 1 981 . godin i u korist Izraela odobreni vojn i posovi vri jedni jednu mi l ijardu dolara. Međutim , odmah po izvršenju prodaje, 500 m i l iona dolara zajma je otpisano, a preostal ih 500 mi l iona je dopisano na postojeći, sedam mi l iona duga, na kol iko se tada on zvanično procjenjivao. Dug američkoj vladi podrazumijeva povlašćene rokove po­četka otplate (grace periods) i do deset godina. Osim toga, zbog pogoršanja izraelske privredne boljke, od 1 973. godine Izrael servis i ra svoj dug samo formalno, tako što se prispjel i obroci f inanci raju putem nove pomoći svake godine.30 Tokom priprema za napad na Egi pat 1 956. godine, u maju je Francuska poslala Izrae lu dvije pošilj ke od po 1 2 borben ih aviona tipa "mystera IV." i izvjestan broj tenkova. Poši l jke su, naravno, i male tajni blagoslov SAD, koje su više voljele da jedna evropska zem lja naoruža Izrael i navuče arapsko neprijateljstvo na sebe nego da se to desi Americi . Međutim, u toku j una i u

30. T. ltauffer, Christian Science Monitor, 29. dec. 1 981 .

1 56

---- --- -

Izraelska vanjska politika: Ekspanzionizam

narednim mjesecima ogromne kol ičine naoružanja tekle su prema I zraelu na osnovu sporazuma koji je čuvan kao top - taj na. Isporuke su se odvijale bez znanja Vashingtona i francuskog Min istarstva inozemnih poslo­va, koj i su se suprotstavljal i pomaganj u Izraela iz straha da će uvrijediti Arape i naškoditi p reostal im francuskim vezama i interesima na S rednjem istoku.31 Pomoć se povećava i kroz podugovore, osobito kad se

radi o zrakoplovstvu, naprimjer. Tako izraelska zrakoplovna industrija sklapa ugovore za proizvodnju dijelova za F-4s i F- 15s.

Konačno, privredna pomoć uklj učuje i olakšice izrael­skom izvozu u SAD u vidu povlašćenih tarifa koje važe za "nerazvijene zemlje" , tako da 96 procenata ovog izvoza u lazi u zemlju bez carinjenja (oko jedne mi l ijarde dolara) .

Sl ijedeća brojka biti će dostatna da defin i ra pri rodu cionističke d ržave Izrae l : ukupan iznos samo američke zvanične pomoći prelazi 750 US $ po g lavi stanovnika.32 Tako "dar u novcu" pridodat izraelskom nacional nom doh­otku proizvodi iznos koji je veći od dvostrukog bruto nacional nog dohotka po glavi stanovni ka Egipta i većine d rugih afrički h zemalja.

Ove b rojke trebaju raspršiti mnoge izmišljoti ne, a na prvom mjestu i najopasniju od svih , izmišljotinu o malom Izraelu , slabom i stalno izloženom p rijetnji nadolazećeg arapskog vala, te stoga osuđenog na borbu za svoj opstanak. Ustvari , zahvaljujući pomoći SAD Izrael posje­duje sredstva koj ima u roku od 48 sati može udariti na Damask, Bagdad, Aman i Kairo, jednako efikasno kako je udario na Bej rut. Opasnost leži u priči o Izraelu kojem stalno

31 . M . Bar-Zohar, The Armed Prophet, str. 21 O. 32. Prisjetimo se još jednom da u ovu cifru nisu uključeni n i prilozi koji

se dobijaju iz dijaspore ni američki "zajmovi" koji se tako brzo "otpisuju" . Ako se uzmu u obzir godišnji doprinos iz dijaspore, koji premšuje jednu m ilijardu US dolara, i "kamuflirani" američki zajmovi, onda su stvarni ukupni doprinosi iz inozemstva sigurno dvostruko veći od navedene cifre.

1 57

R. Garaudy

prijeti uništenje, dok, ustvari, Izrael predstavlja stalnu prijetnju svim svojim susjedima. To je priča (na temelju koje se zapadno mišljenje miri sa svim i bilo č im što dolazi od Izraela, pa čak i sa najneprihvatljivij im zločinima) o permanentnom čudu takozvanog "malog Davida" koji se suprotstavlja svep­roždirućem arapskom Golijatu - premda "mali David" može odapeti vrlo ubojitu praćku napunjenu naoružanjem i novcem SAD. Cionistička država Izrael drži prevagu na Srednjem istoku, na sretištu triju kontinenata, Evrope, Azije i Afrike, sa svom težinvm moćne Amerike.

1 58

l l i

METODE IZRAELSKE POLITIKE: DRŽAVN I TERORIZAM

Bez poštivanja ikakvih tabua, naše osvjetljavanje opore stvarnosti političkog cionizma, njegovog kolonijal izma, rasizma tipa apartheida i nesmil jene log ike njegove polit ike agresije kojoj je c i lj zauzimanje "životnog prostora" pod izl ikom legitimne odbrane i borbe za opstanak, trebalo bi utkati na put koj i vodi rješenj u problema.

Na p rvom mjestu, treba izbjegavati l udo i zločinačko iskrivljavanje antisemitizma koje je s imetrično političkom cionizmu utol iko što pokušava za zločine tog pokreta učiniti odgovornim narod Izraela u cje l in i i sve Židove svijeta, dok su oni većim dijelom samo žrtve duhovne manipulacije kojoj pribjegavaju izraelski l ideri . Unatoč pri tisku kojem su izloženi , neki od t ih ljudi , u Izraelu i d rugdje, počinju pokazivati da su svjesni samoubi lačkog ishoda u koj i cion izam vodi ne samo Židove nego i mnoge d ruge.

Ci lj rasprave koj u iznosimo u ovoj knj izi jest da pobijemo određenu doktrinu , tj . doktri nu političkog cion­izma i određenu politiku, tj . pol it iku d ržave Izrael , koja je nastala i postoj i kao rezultat te doktr ine. Ovaj pristup nam

1 59

R. Garaudy

omogućava da se efikasno suprotstavimo i antisemitizmu, a l i da pri tome ne brkamo osnivače i torbare te opake doktri ne i kolonijalstičke pol itike koju ona podstiče sa masom Izraelaca, čak i ako su zavedeni od svoj ih vla­dara, a još manje sa Židovima "d ijaspore" kao cje l ine.

N ikad nismo brkal i njemački narod sa hitlerizmom, čak ni kad je propaganda nacistički h legendi o rasi i "prole­terskim narodima" manipul i rala tim narodom i navela ga da, idući za svoj im vođama, učini H itlera "demokratski izabranim kancelarom" i posluša njegove zločinačke nare­dbe.

Svaki sistem "samoizlučuje" onakve vođe kakve zaslu­žuje, al i , i pak, ne možemo miješati ove prijevarom dove­dene "vodiče" sa narodom kojeg su zave l i .

Nakon što smo pokušal i skinuti krinku sa mnogih stvari , ono što ovdje optužujemo n ije tol iko neka određena grupa ljudi kol iko sistem koj i je, samom svojom log ikom, izbacio na površinu i doveo na vlast takve lj ude.

Tačno je, naprimjer, da je tri jumvirat koj i d i rig ira cion­ističkom pol itikom današnjeg Izraela trijumvirat ratnih zločinaca. Prije svihu i ponajviše to je Beg in , kojeg je sam Ben-Gurion okarakterizi rao "potpuno hit lerovski m ti pom" . 1

Kad je prvi put Begin posjetio Sjed injene Američke Države, g rupa istaknuti h Židova, uključujući i Alberta Einsteina, napisala je 4. decembra 1 948. godine uredniku New York Timesa sl ijedeće: "Neshvatljivo je da se oni koj i se š i rom svijeta suprotstavljaju fašizmu, ako uopće znaju kakav glas bije Begina i šta ima u perspektivi , mogu prid ružiti njegovom pokretu i podržavati ga .. ". Begin je bio "vođa pol itičke stranke koja je po organizacij i , metodama rada, pol itičkoj f i lozofij i i izvjesnoj harizmatičnosti b i la vrlo bl iska nacističkim i fašističkim strankama. Stvorena je Palesti na od članstva bivše desno usmjerene šovi nističko -teroristi čke organizacije lrgun Zvai Leumi". Židovski

1 . Ben-Gurion, pismo Chaimu Guriu 1 963., navedeno u lsraeleftu, No. 1 08 od 1 5. juna 1 977.

1 60

Metode Izraelske politike: Državni terorizam

prosvjednici su navel i kao "šokantan primjer" politike Beg­inovog pokreta " nji hovo ponašanje u arapskom selu Deir Yasin. To selo, daleko od glavnih saobraćajnica i okru-ženo židovski m posjedima, nije učestvovala u ratu ... Dana 9. aprila terorističke bande napale su m i rno selo . . . ( i) po-ubijale većinu stanovništva" .

"Nužno je da se u ovoj zemlj i sazna isti na o Beginu i njegovom pokretu. . . Dolje potpisani stoga na ovaj način javno predočavaju neke značajne činjenice o Beginu u namjeri da potstaknu sve one koj ih se ova stvar tiče da ne podrže njegove najnovije manifestacije fašizma".2

Begin je bio čovjek ogrezao u krvi . Sutradan nakon pokolja u Sabri i Šati l i - počinjenog zahvaljujući njemu i njegovom min istru odbrane rukama nji hovih poslušn ika, takvih kakvi su oni od koj ih jednog naziva "moj prijatelj Haddad" - Beg in se žalio da " nežidovi ubijaju nežidove, i da su došl i da objese Židove! "

Beginov min istar odbrane general Ariel Sharon, u to vrijeme drugi čovjek u vladi i izvršitelj napada na Liban, počin itelj je djela koja bacaju više svjetla na njegove sadašnje aktivnosti. On je bio osoba kojoj je augusta 1 953. godine Moshe Dayan dao zadatak da stvori i potč in i svojoj komandi "Jedin icu 1 01 " s ciljem vršenja odmazde u graničnim arapski m sel ima kako b i se ši rio teror i pospješivao od lazak nežidovskog stanovn ištva, što je bio prvi zadatak cionizma.3 Sharon i njegovi komandosti izv-

2. Upravo je Beg i nov lrgun digao u zrak hotel Kralj David u Jerusalemu, kojom prilikom je poginula 9 1 osoba. Cilj je b io u ništiti štab britanske vojske koja je zaustavila Rommela na putu ka osvajanju Palestine i spriječila naciste da istrijebe njezine židovske žitelje

3. Za 31 . mart 1 955. godine Moshe Sharett je napisao u svom dnevniku: "Tridesetih godina . . . upućivali smo javnost da osvetu smatra potpuno negativnim impulsom. Sada, naprotiv, opravdavamo sistem odmaz­de ... Došli smo dotle da osvetu podržavamo kao moralnu vrijednost Ovaj nazor općenito je prihvaćen u javnosti, naročito kod omladine, ali se iskristalizirao i dosegao vrijednost svetog načela u Sharonovom bataljonu, koji postaje državni instrument osvete". (Livia Rokach, lsrael's Sacred Terrorism, Belmont, Mass. , 1 980., str. 36.)

1 6 1

R. Garaudy

rši l i su prvi iznenadni napad na malo palesti nsko selo Qibya u Jordanu u noći između 1 4. i 1 5 . oktobra 1 953. god ine. Masakrirali su 66 stanovnika sela, od čega su tri četvrti ne bi le žene i djeca. Stigavši u selo dva sata posl i je pokolja, u svom izvještaj u Savjetu sigu rnosti UN vojni posmatrači su posvjedoči l i :

· ' 'Mecima izrešetana tijela na dovracima i rr,nogostruki pogoci u vrata uništen ih kuća pokazuju da su stanovnici bi l i prisiljavani da ostanu u kućama dok su one dizane u zrak . . . Svjedoci su jednoobrazno svjedoči l i o događaju kao o noći užasa tokom koje su se izraelski vojn ici kretal i selom, dizali kt..;će u zrak, pucali po vratima i prozori ma iz automatskog oružja i bacali ručne g ranate". Od provokativn ih akata koj i su prethodi l i prvom ratu na

Sinaju , pokolje u Khan Yunisu i Bani Suhei lai na egipat­skoj teritorij i , u noći 31 . augusta 1 955. godine, predvodio je sam Sharon. On je vod io i " kaznene" upade na si rijsku teritoriju na istočnoj obali jezera Tiberias, koje je Savjet sigu rnosti U N osudi lo 1 9 . januara 1 956. godine.

U toku rata 1 967. godine Sharon je komandovao onim d ijelom armije koja je napala Sinaj . Lično je odgovoran za smrt stoti nu egipatskih vojn ika koje je odbio zarobiti u zadnj im dan ima borbe, budući da je Beginova naredba glasi la: "Ne zarobljavaj nego un išti egipatske snage na Si naju" .4 U Yediot Ahoronotu od 26. ju la 1 973. godine, Ariel Sha­

ron je pisao: " I zrael je sada vojna supersi la ... Sve snage evropski'l zemalja slabije su od naših . Za samo jednu sedmicu Izrael bi mogao pokoriti cije lu oblast od Kar1uma do Bagdada i Alžira". Kao min istar odbrane na raspola­ganju je i mao nuklearne porojekti le koj i su mu mogl i omogućiti real izaciju ovog hval isanja.

O odgovornosti Ariela Sharona za zvjerstva počinjena u Libanu, vidjeti izvanredno svjedočenje žestokog cionističkog izraelskog novinara Jacoba Timermana, The Longer War: Israel in Lebanon, New York, 1 982.

4. Uri Avneri, u Ha 'olam Hazeh, 24. augusta 1 973.

1 62

Metode Izraelske politike: Državni terorizam

Treći čovjek zloglasne trojke na čel u Izraela je Itzhak Shamir, min istar inozemnih poslova. Čak i ako u njegovoj biografiji potcrtamo samo one momente koj i se odnose na rabote sa d rug im zemljama i međunarodnim organiza­cijama, i njemu se može mnogo čega prip isati .

Shamirovu karijeru u cije losti je odredio rasizam. Stav prema svijetu i međunarodnim odnosima ukratko je izložio u članku koj i je Yediot Aharonot objavio 1 4. novembra 1 975. godine, nakon g lasanja o rezolucij i U N koja je cian­izam žigosala kao rasizam. U članku je pisac:

" Nepri hvatlj ivo je da narodi sačinjeni od ljudi koj i su tek s iš l i s drveća nameću sebe za svjetske vođe. . . Kako takva primitivna bića mogu i mati neko svoje mišljenje? Udarac koj i smo upravo dobi l i od UN treba nas još jednom ubijediti da smo mi d rukčij i od ostal i h naroda". To je nit vodi lja i nozemne pol it ike cionizma, a Share-

nova karijera bila je logično ostvarenje ideja te politike. On je b io jedan od troj ice glavnih vođa organizacije Lehi (Lohamei Herut Israel, "Borac za slobodu Izraela" ) , koja je poznata kao grupa Stern i l i Odred Stern. Njemački historičar Klaus Polkehn je p ri l i kom istraživanja tajne arh ive Trećeg rajha otkrio plan o savezništvu koj i je januara 1 941 . godine odred Stern izložio H itlerovom min istru vanjskih poslova. U prenošenju prij edloga posre­dovao je pomorski ataše njemačke ambasade u Turskoj , koj i je bio zadužen za posebne misije na Srednjem istoku . U poruci od 1 1 . januara 1 941 . godine prenio je zamis l i organizacije Lehi :

" l zmiještanje židovskih masa i z Evrope prvi je uvjet rješavanja židovskog problema, a l i to je moguće samo ako se te mase nasele u neku židovsku državu unutar njezin ih h istorijskih g ranica . . . Ovo je ci lj pol itičke aktivnosti i dugogodišnje borbe partije Lehi i njezine nacionalne vojne orgartizacije . 1 . Mogao bi postojati zajednički i nte res u pog ledu uspostavljanja novog poretka u Evropi, u skladu s

1 63

R. Garaudy

njemačkim koncepcijama, i ist inskih težnji židovskog naroda iskristal izi ranih u programu organizacije Lehi.

2. Suradnja bi b i la moguća između nove Njemačke i ponovo rođene hebrejske nacije. 3 . Uspostavljanje historijske židovske države na nacional­noj i totalitarnoj osnovi , koja bi ugovorom bila vezana za njemački Rajh, pomoglo bi u budućnosti održavanje i jačanje pozicija Njemačke na Bl iskom istoku . . . Su radnja s organizacijom Lehi bi la bi u skladu s l in ijom nedavnog govora Kancelara Trećeg rajha, u kojem je gospodin H itler naglasio da svaki savez i svaka kombinacija koja bi dovela do poraza Britanije trebaju biti prihvaćeni . 5 Ova ista mržnja prema B ritanij i b i la je uzrokom da je

Shamir, na čelu odreda Stern, in ic i rao ubojstvo lorda Moy­nea, britanskog d ržavnog min istra, u novembru 1 944. go­d ine, u Kai ru , i zat im, 1 7. septembra 1 948. godine, koriš­ćenjem istih terorističkih metoda, napao i g rofa Bern­adottea u Jerusalemu, koga su UN bile imenovale posred­n ikom između Izraela i Arapa.

Jedina briga Shami ra i njegovih su radn ika b i la je ostvarenje plana pol itičkog cionizma - stvaranje "životnog prostora" u Palest in i za sve Židove svijeta.

Harold Rei nhart, iz sinagoge u londonskom West Endu, napisao je u Timesu 23. septembra 1 948. godine: "Samo se ludi lom može objasn iti ubojstvo grofa Bernadottea. Međutim, kao što je dobro poznato i što se kod nacista nepobitno pokazalo u vel i kim razmjerama, granica između l ud i la i neobuzdanog nacionalizma nesigurna je. Gol i nacional izam ne zna n i za kakav d rugi zakon osim nužnosti . Strast nacional izma prema Lebenstraumu prevazi lazi gran ice razuma i suosjećanja. Nastao iz očaja i razočaranja, goli nacional izam - suprotan čitavoj židovskoj trad icij i - dolazi do izvjesnog izražaja među Židovima današnj ice" .

Ovo je kratak opis djelovanja trijumvi rata ratn ih zločinaca

5. Naveo profesor Israel Shahak u Zo Haderekh, 2. septembar 1 981 .

1 64

Metode Izraelske politike: Državni terorizam

koj i su bi l i na vlasti u Izraelu u vrijeme napada na Liban . B i lo bi navi no, međuti m, pretpostaviti da bi se problemi riješi l i smjenom ovi h ljudi i postavljanjem l ičnosti koje zastupaju neki drukčij i aspekt.

Ono što predstavlja problem n isu ljudi nego doktrina -doktrina političkog cion izma koju su ovi l ideri dovel i do krajnj ih g ranica. Barbarizam, bio on i sa l judskim l ikom, ipak je samo barbarizam. Sigu rno je da bi Reagan više vol io manje arogantne vazale, ali samo pod uvjetom da vode istu pol it iku. Nesumnjivo mu se više sviđa Shimon Pe res i njegov tim. No, pitanje je bi l i ikakve stvarne promjene jonijela ova "opozicija" koja se n i u čemu ne suprotstavlja osnovnim postavkama cionističke doktrine.

Osim toga, " rezervni " t im se sastoj i od ljudi koj i su od osn ivanja d ržave Izrael donedavno bi l i na vlast i . Shimon Peres je bio omi ljen i u6enik Ben-Guriona, koj i je , kako smo vidje l i , zacrtao smjernice pol itičkog cion izma sa najgori m mogućim posljed icama.

Je li Peres bio humanij i prema Palesti ncima? Kad se u Knesetu rasrdio zbog odgovornosti nekadašnjeg min istra odbrane Sharona za masakre u Sabri i Šati l i , Sharon je odgovorio: "Gdje su b i l i izraelski ofic i ri kad su Palestinci masakri ran i u Tel-el -Zataru? Vi ste u to vrijeme bil i min istar odbrane" . l , doista, kad su posl ije pedesetodnevne opsade, od 22. juna do 1 2 . augusta 1 976. godine, takozvani "krš­ćani" falangisti , dobro opremljeni i naoružani od izraelske vlade, b i l i uzrokom "nestanka" 2.000 lj udi (prema statistici Međunarodnog crvenog križa) , min istar odbrane Shimon Feres nije ni prstom maknuo da spriječi zvjerstva koja su čin i l i marioneti Izraela.

U jednom i ntervjuu Ariel Sharon se čak hval isao zloč in ima:

"Moramo ih tući , tući , neprestano tući . Moramo ih tući posvuda: u zemlj i , u arapskim d ržavama, u preko­morskim zemljama. To je izvod ljivo. Viđao sam i bezna­dežne situacije za koje se našlo rješenje. N ije dovoljno da dje lujemo protiv nj i h tek posl ije nj i hovi h udaraca,

1 65

R. Garaudy

nego svakodnevno i svuda. Kad dođemo do saznanja da se nalaze u nekoj evropskoj državi , moramo poduzimati akcije unatoč teškoćama i og raničenim mo­gućnostima. Međutim, ne treba se upuštati u rat š i rokih razmjera. Iznenada neko iščezne ovdje, neko bude nađen mrtav tamo il i na smrt izboden nožem u nekom evropskom noćnom klubu . " 6

Ono što Sharon govori , to Laburistička stranka radi , budući da je d ržavni terorizam dio log ike pol it ičkog cionizma. Sumi rajući rezultate istrage ubojstva predstavnika PLO-a u I talij i Wa'ela Zu'aytera, koje se dogodi lo 1 6. oktobra 1 972. godine u Rimu, rimski sud Assize je u preambul i svoje presude iz novembra 1 981 . godine objasnio da je nemoguće ustanoviti krivicu bi lo kojeg pojedinca, jer se radi o pol itičkom slučaj u koji je izvan njegove nadležnosti . "Ovaj zločin je posljedica unaprijed smišljene politike . . . koj u metodične i efikasno provodi neka organizacija iz d ržave Izrael . " Podsjećajući na č injen icu da su fizi čkoj e l im inacij i šestero Palestinaca između oktobra 1 972. i ju la 1 973. godine "prethodi le izjave, zvanične i nezvanične, izraelskih vođa o nemilosrdnom ratu porotiv palestinskog Pokreta otpora i njegovih predstavnika, koj i treba voditi svuda i svim mogućim sredstvima", sud je smatrao da se ovi zločin i " imaju pripisati Tajnoj izraelskoj službi , a naročito onoj njezi noj sekcij i koja je aktivna u i nozemstvu i ima kontakte š i rom svijeta" .

U vrijeme ubojstva Wa'ela Zu'aytera, "socijal istički" premijer gospođa Golda Meir iznijela je pri mjedbe sl ične Sharonov im. Kad su joj 1 8 . oktobra 1 972. godine u Knesetu postavi l i pitanje o ubojstvu, svega 48 sati nakon što se ono dogodi lo, odgovori la je: "Sve što znam jeste da su meci zaista pogodi l i svoj ci lj " .

Ko je uveo ras istički Zakon o povratku? Ko je organi ­zi rao sistematsku otimačinu zemlje? Ko je s te zemlje otjerao one koj i su je obrađival i? Ko je izvršio napad na

6. Yediot Aharonot, 26. maj 1 974.

1 66

Metode Izraelske politike: Državni terorizam

Suec? (Pripremi l i su ga Moshe Dayan i Sh imon Peres u Parisu) . A ko agresij u 1 967. godi ne? Svaki put dolazimo do istih imena: Ben-Gurion, Moshe Dayan, Golda Meir, Shi mon Peres - sve osobe koje su pripadale stranci koja je sada u "opozicij i " . Napad koj i su Begin i njegova k l ika izvrš i l i na Li ban samo je još jedno poglavlje iste historije proizišla na temelju iste logike. Kol iko u tome ima istine najbolje pokazuje č injenica da kad je Beg in žel io objasniti Ameri kancima šta je u radio, prva osoba na koju je pomisl io kao izvršioca r.1 isi je u Americi bio je Shimon Peres.

Ustvari, kad su u p it:1nju osnove pol iti ke, nema uopće veli kog razmimoi laženja između Likuda i Laburista. Dva dana nakon početka invazije na Liban , kad više n iko n ije mogao sumnjati u razmjere operacije , njene metode i ci l jeve, Kneset je izglasao povjerenje vlad i , pri čemu je samo Rakah (Komunisti čka partija) bila protiv. Od devet uzdržanih poslanika, samo je jedan, Y. Sarid, pripadao laburisti ma.

Kad je riječ o budućnosti , i izgledima za stvarno rješenje problema putem pregc'.tora, i Laburistička stranka se aktivno angažira na odbacivanju prijedloga iz Feza i orij enti ranja na Reagonove teze, što isključuje svaki dijalog sa PLO-om, premda čak n iko ne sumnja da PLO može biti jedi ni mogući sudion ik u razgovori ma koj i bi se vod i l i u ci lj u postizanja mira.

Stoga je razumlj iv stav b ivšeg austrijskog kancelara Brune Kreiskog, socijal iste i Židova, čija je porodica stradala u naci.:;tičkom logoru. Naime, nakon što je opisao svoju borbu unutar Socijal ističke internacionale, rekao je: "Ne žel im imati išta s tim lzraelom" .7

7. Bruno Kreisky, Der Stern, august 1 982.

1 67

ZAKLJUČAK

1 . Cionistička država Izrael nema leg itimitet - n i h isto­rijski , ni b ib l ijski , n i pravni - na prostoru na kojem je uspostavljena. Nema ni moralni legit imitet: njeno pona­šanje, i na unutrašnjem i na međunarodnom planu (rasiz­am, ekspanizionizam, d ržavni terorizam), čini je državom sli čnom mnog im drug im pa čak i gorom od onih s koj ima ima najbl iže odnose, na ime, sa:

l . Sjedinjen im Ame ričkim Državama, od koj ih , u borbi protiv Arapa, preuzima i oponaša najgore trad icije. odnos­no, načine treti ranja Ind ijanaca i crnaca; rat u Vijetnamu; "demokratske" fikcije kombin i rane s podrškom d iktatorskim reži mima u Lat inskoj Americi ;

l l . Južnoafričkom Republ ikom, praktici rajući njezin apa­rtheid i arhaični kolonijal izam;

I l l . El Salvadorom, Gvatemalom i Paragvajem (najvažnij im utočištima starih nacista) , koje Izrael snabdijeva oružjem i instruktorima da bi im pomogao u teroriziranju vlastitog naroda.

2. Suštinska doktrina d ržave Izrael , pol itički cion izam -koj i nije rođen iz judaističke tradicije, al i mu ona osigurava kamuflažu i sl uži kao izgovor - nego iz zapadnjačkog nacional izma i kolonija l izma 1 9. stoljeća, obl ik je rasizma, nacional izma i kolon ijal izma.

3. Ova d ržava, iznikla iz lažne ideologije i n iza akata nasilja i terorizma, stvorena je na osnovu nezakonite

1 69

R. Garaudy

odluke OUN (kojom su tada domin i ra le zapadne si le) i uz pomoć prit isaka i korupcije. N ije preživjela zahvalj ujući sebi i svojoj vlastitoj snazi , nego, poput svojevremenih križarskih d ržava, zahvalj ujući dotoku novca i oružja sa Zapada, a prije svega bezuvjetnoj i neograničenoj potpori Sjedinjenih Američkih Država, koje je koriste kao glavni element u svojoj strategiji u odnosu na svijet, poput kl ina zabijenog u Srednji istok.

4. Kad se sa cionističke d ržave Izrael iskinu svi mitovi koj i se koriste u svrhu opravdavanja njenog osnivanja i i ntelektualn i (a ponekad i fizički ) terorizam koj im se štiti , pa se tako potpuno razgol iti , ona se pojavljuje samo kao jedna od mnogobrojn ih država svijeta, bez ikakva aureola, privi legije i l i karaktera svetosti . Jer, ni d ruge d ržave, upravo kao ni Izrael , ne duguju svoje porijeklo nekom "pravu" nego izvjesnom odnosu snaga i gotovim činjenica­ma.

5 . Historija se, stoga, ne može prekrajati a g ran ice države m ijenjati aktima nasilja. Na koj i način se, dakle, može doći do ostvarlj ivog rješenja problema?

6. Iz najmanje tri razloga nerazumno je pozvati PLO da bezuvjetno "prizna" Izrael :

a ) To b i znači lo zahtijevati od Palestinaca da priznaju legitimnost otimačine zemlje i oduzimanja posjeda sud­skim putem, čega su bil i žrtve. Država Izrae l , u samoj Palesti n i prije nego drugdje, ako je to zaista neophodno, može biti prihvaćena de facto, ali ne i priznata de jure.

b) Po svojoj suštin i (pol itički cionizam) i svom postoja­nju (niz otimačina i ratova koje je poduzela) dražava Izrael je ekspanzion ističkog karaktera: posl ije svake agresije i svake aneksije ona čezne za novim područj ima "životnog prostora" . Stoga je nemoguće "priznati" val idnost njezi nih "elastičnih" g ranica. Koj i Izrael bi PLO trebao priznati? Onaj što je projekti ran planom UN o podjel i iz 1 947. ? Onaj što je stvoren otimačinom 1 948. godine putem terora i Deir Yas ina? Onaj iz 1 967., sa teritorijom stečenom preven­tivn im ratom i invazijom? Onaj iz 1 982. sa umnožavanjem 1 70

Zaključak

naselja na novoj teritorij i ? Onaj iz megalomanskih snova Theodora Herzla (od Eufrata do "r ijeke Egipat") i l i Ben-Gurionov (od rijeke Litani do Sinaja)? Onaj što ga je promišljao Ariel Sharon, sanjajući o židovskoj domi nacij i Bl iskog istoka od Tjesnaca do Sueckog kanala? l l i , pak onaj koj i je trebao dezintegri rati sve arapske d ržave, duž nj ihovih etn ičkih i l i vjerskih crta raskola?

e) Konačno, kako se od PLO-a može tražiti da val idno "prizna" bi lo šta kad se njegova prava na postojanje poriču? Kako se može tražiti čin priznavanja od i nsti tucije čije se postojanje uporno niječe?

S koj im još sugorovnicima izraelske vođe žele i mati posla kad su g radonačeln ike koje su izabral i Palestinci i od koj ih je pretežna veći na pokazala privrženost PLO-u, ukloni l i s položaja Izraelca?

Treba li o novim otimanj ima "pregovarati" sa šakom "gauleitera" koji su nametnuti narodu, sa kolaboracionistima i "kapoima" , sa marionetama koj i bi palestinskim Arapima bil i što i H.addad l ibanskim kršćanima? Istina leži u činjenici da izraelski vlastodržci, od Begina do Peresa, ne žele n i sa kim pregovarati .

7. Na osnovu iznesenog, rješenje problema može se očekivati samo od međunarodne zajednice.

a) N ije riječ o tome da se " Izrael baci u more" , kako to navodi lažlj iva propaganda. Ono protiv čega se Palestinci bore, kao i svi borci za slobodu u svijetu , nisu osobe a još manje cio narod , nego je to rasistička doktrina - pol i tički cionizam i agresivno kolonijal ističke ponašanje d ržave i njenih upravljača.

b) Poslužit ćemo se formulacijom jednog od vođa PLO-a: Kad na svijet dođe vanbračno d ijete, čak i kao posljedica s i lovanja, ubojstvo djeteta ne dolazi u obzi r.

e) Svako rješenje mora imati garanciju međunarodne zajednice, bez obzi ra na promašaje te zajednice u proš­losti kad je s njom domin irao Zapad i kad je nezakonito "popravljao" nepravdu koju je Hit ler učinio Židovima nano-

1 7 1

R. Garaudy

seći nepravdu Palestincima koj i n isu učestvovali u nacis­tički m zloči n ima.

8. Stoga, unatoč sistematskom odb ijanju izraelskih l idera odluka UN izraelski h l idera, jedino rješenje koje bi b i lo časno za sve i koje bi pruži lo s igurnost svi ma jeste, kao što je pred ložio Yassi r Arafat, da obje strane ispoštuju sve rezol ucije U N o Palesti n i .

Podsjetimo se da se prva rezol ucija odnosi la na podjelu i tačno je defin i rala g rar.:::e dviju d ržava, izrae lske i pales­tinske.

Drugom rezol ucijom je iskazano formalno postojanje d ržave I zrael .

Čak ako su ova podjela i "stvaranje jedne države" i premaši l i pravne nadležnosti Generalne skupštine i u os­novi b i l i nepravedn i , Palestincima su pri hvatlj ivi iz obzi ra prema međunarodnom pravu, pod uvjetom da ih prizna d ruga strana, uz međunarodnu garanciju tog priznanja.

9. Jedi na prepreka pri mjeni ovakvog rješenja jest odbi­janje izraelskih vođa, jer b i , prema nj ihovom mišljenju, politički cion izam, mit koj i čini osnovu nj ihove d ržave, t ime bio doved en u pitanje i zaustavljen u želj i za vlašću i ekspanzionizmom.

N ije uopće n ikakva utopija uzimati u razmatranje ovak­vo rješenje, jer politički cionizam postaje sve izrazitije "m itski " . Prije svega, zato što se samo 1 8 odsto svjetskih Židova odazvalo na poziv da se "vrate" , a i zato što buj ica sada teče u su protnom smjeru . Naime, više Židova napušta lzraf. l nego što ih se voljno "vratiti "u njega.

Tako je danas uočlj iv poraz koj i trpi pol itički cion izam i njegov plan da sve Židove svijeta dovede u Palesti nu, u svjetski geto, što je istovremeno želja i svi h antisemita svijeta.

1 O. Ostvarenje m i roljubivog kom promisa, što bi ugasi lo vatre koje b i mogle dovesti do trećeg svjetskog rata, isključivo zavis i od međunarodne zajedn ice.

N ikakva voj na i ntervencija, naravno, ne dolazi u obzir, 1 72

Zaključak

al i ovisnost cionističke d ržave o vanjskom svijetu, sa f inan­cijskog, privrednog i voj nog aspekta takve je pri rode da bi postepeno smanjivanje vanjske "pomoći " moglo pris i l i ti moćnike Izraela, b i lo da se zovu Begi n i l i Peres, da sjednu za pregovarački sto.

1 1 . Objavlj ivanje ove knj ige na francuskom i eng leskom jezi ku treba dopri n ijeti demistifi kacij i ja.vnog mišljenja, naročito u Americi , Francuskoj i Izraelu, e l im in i ranjem m it­ske sl ike problema ovijene objektivnom stvarnošću i isticanjem nepobitn i h č injen ica da bi se čitava stvar mogla postaviti u ravan mirne pol itičke rasprave.

1 2 . Za početak je potrebno: a) da svaka zajednica dobije garanciju za svoju sigurnost,

samoodređenje i ukidanje diskriminacije, uz podršku među narodne zajednice;

b) da se odmah zaustavi svako snabdijevanje oružjem, mun icijom i vojnom opremom Srednjeg istoka kao i prikupljanje novca koje š irom svijeta vrše službeni organi d ržave Izrael sa ovlašćenj ima koja su stekl i na osnovu "temeljn ih zakona", pod koj ima misl imo na Svjetsku cionističku organizaciju i Židovsku agencij u;

e) da progresivno decioniziranje države Izrael , koje je jednako neophodno za njeznu vlastitu s igu rnost kao i s igurnost njez in ih susjeda, što jed ino može uči n it i pregovore mogući m, bude ubrzano intenzivn im ekonomskim sankcijam, dok izraelski l ideri , pod pritiskom vlastitog javnog mnijenja, ne pristanu na početak iskren ih pregovora sa PLO-orn i svima onima koje cionistička pol it ika napada 1 ugrožava gotovo pola stoljeća.

Tek tada će biti otvoren put stvarnoj rei ntegracij i ove države u Azij u (i prestanak njezi nog funkcion i ranja kao zapadne rasističke i kolonijal ističke enklave) , o čemu je Marti n Buber sanjao još od 1 92 1 . godine, a što je zagovarao 1 947. godine - Federacij u zemalja B l iskog istoka, u kojoj bi b i la moguća bratska koegzistencija, bez etničke diskr iminacije među Arapima i Židovi ma, u zemlj i

1 73

R. Garaudy

gdje su rođene tri vel ike religije svijeta, kao nade Židova, kršćana i musl imana, tj . svih onih koj i polažu pravo na Abrahamovo nasl ijeđe, al i i onih koj i , bez vjerskog ubje­đenja u to nasl ijeđe, ipak nastavljaju njegovati njegovu ku lt­uru i njegove uzvišene ljudske vrijednosti .

1 74

SADRŽAJ

UVOD Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 A. Vjerski cionizam i politički cionizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 2 B. Cionizam i judaizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 6 C. Bibl i jski Izrael i današnja "cionistička

država" Izrael . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

PRVI DIO Historijski mit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 l . M it o "h istorijskim p ravima" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 l l . "B ib l ijski m it" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

DRUGI D IO Od cion ist ičke mitolog ije do pol it ike Izraela . . . . . . . . . . . . . . . 97 l . Unutrašnja politika Izraela: Rasizam,

Izrael kao kolonijaln i entitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 l l . Vanjska pol it ika Izraela: Ekspanzionizam . . . . . . . . . . . 1 33 l l i . Metode izraelske po! it ike: Državni terorizam . . . . . . 1 59 Zaklj učak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 69

1 75