Službene novine FBiH [godina 18, broj 12; 21.3.2011]

8/6/2019 Službene novine FBiH [godina 18, broj 12; 21.3.2011]

http://slidepdf.com/reader/full/sluzbene-novine-fbih-godina-18-broj-12-2132011 1/200

PARLAMENT FEDERACIJEBOSNE I HERCEGOVINE

260Na temelju Amandmana XLII. (2) na Ustav Federacije Bosne

i Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Zastupni~kog doma odrànoj 17. oùjka 2011. godine, ina sjednici Doma naroda odrànoj 17. oùjka 2011. godine,donio je

ODLUKUO IZBORU PREDSJEDNIKA FEDERACIJE BOSNE IHERCEGOVINE I DOPREDSJEDNIKA FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE

I.Za predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine izabran je

@IVKO BUDIMIR, iz reda hrvatskog naroda.

II.Za dopredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine izabrani

su:MIRSAD KEBO, iz reda bo{nja~kog naroda,SVETOZAR PUDARI], iz reda srpskog naroda.

III.Ova Odluka objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije

BiH".

PF broj 01,02-05-183/1117. oùjka 2011. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Doma naroda

Parlamenta Federacije BiHKarolina Pavlovi}, v. r.

PredsjedateljZastupni~kog doma

Parlamenta Federacije BiHDenis Zvizdi}, v. r.

Na osnovu Amandmana XLII (2) na Ustav Federacije Bosne iHercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, nasjednici Predstavni~kog doma odrànoj 17. marta 2011. godine,i na sjednici Doma naroda odrànoj 17. marta 2011. godine,donio je

ODLUKU

O IZBORU PREDSJEDNIKA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE I POTPREDSJEDNIKA FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE

IZa predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine izabran

je @IVKO BUDIMIR, iz reda hrvatskog naroda.

IIZa potpredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine

izabrani su:MIRSAD KEBO, iz reda bo{wa~kog naroda,SVETOZAR PUDARI], iz reda srpskog naroda.

IIIOva Odluka objavi}e se u "Slu`benim novinama

Federacije BiH".

PF broj 01,02-05-183/1117. marta 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavaju}aDoma naroda

Parlamenta Federacije BiHKarolina Pavlovi}, s. r.

Predsjedavaju}iPredstavni~kog doma

Parlamenta Federacije BiHDenis Zvizdi}, s. r.

Na osnovu Amandmana XLII (2) na Ustav Federacije Bosnei Hercegovine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavni~kog doma odrànoj 17. marta 2011. godine, i

na sjednici Doma naroda odrànoj 17. marta 2011. godine, donio je

ODLUKUO IZBORU PREDSJEDNIKA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE I POTPREDSJEDNIKA FEDERACIJEBOSNE I HERCEGOVINE

I.Za predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine izabran je

@IVKO BUDIMIR, iz reda hrvatskog naroda.II.

Za potpredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine izabranisu:

MIRSAD KEBO, iz reda bo{nja~kog naroda,

Godina XVIII – Broj 12 Ponedjeljak, 21. 3. 2011. godine

S A R A J E V OISSN 1512-7079



Broj 12 – Stranica 2 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Ponedjeljak, 21.3.2011.

SVETOZAR PUDARI], iz reda srpskog naroda.

III.Ova Odluka objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije

BiH".

PF broj 01,02-05-183/1117. marta 2011. godine

SarajevoPredsjedavaju}a

Doma naroda Parlamenta Federacije BiH

Karolina Pavlovi}, s. r.


Parlamenta Federacije BiHDenis Zvizdi}, s. r.

DOM NARODA PARLAMENTAFEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

261Na temelju Amandmana XXXVI. na Ustav Federacije Bosne

i Hercegovine i ~lanka 35. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na Konstituiraju}ojsjednici odrànoj 17. oùjka 2011. godine, donio je

ODLUKUO IZBORU PREDSJEDATELJICE I

POTPREDSJEDATELJA DOMA NARODAPARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINE

I.Za predsjedateljicu Doma naroda Parlamenta Federacije

Bosne i Hercegovine izabrana jeKAROLINA PAVLOVI], iz reda hrvatskog naroda.

II.Za potpredsjedatelja Doma naroda Parlamenta Federacije

Bosne i Hercegovine izabran je:

JASMIN SMAILBEGOVI], iz reda bo{nja~kog naroda.III.

Ova Odluka objavit }e se u "Slu`benim novinama FederacijeBiH".

DN broj 02-05-182/1117. oùjka 2011. godine

Sarajevo

PredsjedateljDoma naroda

Stjepan Kre{i}, v. r.

Na osnovu Amandmana XXXVI na Ustav Federacije Bosne iHercegovine i ~lana 35. Poslovnika o radu Doma narodaParlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Dom narodaParlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, naKonstituiraju}oj sjednici odrànoj 17. marta 2011. godine,donio je

ODLUKUO IZBORU PREDSJEDAVAJU]E I

POTPREDSJEDAVAJU]IH DOMA NARODA

PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

IZa predsjedavaju}u Doma naroda Parlamenta Federacije

Bosne i Hercegovine izabrana jeKAROLINA PAVLOVI], iz reda hrvatskog naroda.

IIZa potpredsjedavaju}eg Doma naroda Parlamenta Federa-

cije Bosne i Hercegovine izabran je:JASMIN SMAILBEGOVI], iz reda bo{wa~kog naroda.

IIIOva Odluka objavi}e se u "Slu`benim novinama

Federacije BiH".

DN broj 02-05-182/1117. marta 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavaju}iDoma naroda

Stjepan Kre{i}, s. r.

Na osnovu Amandmana XXXVI na Ustav Federacije Bosne iHercegovine i ~lana 35. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, na Konstituiraju}ojsjednici odrànoj 17. marta 2011. godine, donio je

ODLUKUO IZBORU PREDSJEDAVAJU]E I

POTPREDSJEDAVAJU]IH DOMA NARODAPARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I

HERCEGOVINEI.

Za predsjedavaju}u Doma naroda Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine izabrana je

KAROLINA PAVLOVI], iz reda hrvatskog naroda.II.

Za potpredsjedavaju}eg Doma naroda Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine izabran je:

JASMIN SMAILBEGOVI], iz reda bo{nja~kog naroda.III.

Ova Odluka objavit }e se u "Slu`benim novinama FederacijeBiH".

DN broj 02-05-182/1117. marta 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavaju}iDoma naroda

Stjepan Kre{i}, s. r.

ZASTUPNI^KI/PREDSTAVNI^KI DOMPARLAMENTA FEDERACIJEBOSNE I HERCEGOVINE

262Temeljem ~lanka IV. A. 9. 22. (1). c). Ustava Federacije

Bosne i Hercegovine i Amandmana XLV. na Ustav FederacijeBosne i Hercegovine, Zastupni~ki dom Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine je, na sjednici odrànoj 17. oùjka 2011.godine, donio

ODLUKUO POTVR\IVANJU ODLUKE O IMENOVANJU

PREMIJERA/PREDSJEDNIKA, ZAMJENIKAPREMIJERA I MINISTARA U VLADI FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINEI.

Potvr|uje se Odluka, koju je donio predsjednik FederacijeBosne i Hercegovine uz suglasnost oba potpredsjednika Federacije, o imenovanju premijera/predsjednika, zamjenika premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine,kojom se imenuju:

1. Za premijera/predsjednika NERMIN NIK[I],2. Za zamjenika premijera i ministra prostornog ure|enja

DESNICA RADIVOJEVI],3. Za zamjenika premijera i ministra poljoprivrede,

vodoprivrede i {umarstva JERKO IVANKOVI]LIJANOVI],

4. Za ministra unutarnjih/unutra{njih poslova PREDRAGKURTE[,



Ponedjeljak, 21.3.2011. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 12 – Stranica 3

5. Za ministra pravde ZORAN MIKULI],6. Za ministra energije, rudarstva i industrije ERDAL

TRHULJ,7. Za ministra financija/finansija ANTE KRAJINA,8. Za ministra kulture i sporta SALMIR KAPLAN,9. Za ministra prometa i komunikacija ENVER BIJEDI],

10. Za ministra rada i socijalne politike VJEKOSLAVÂMBER,11. Za ministra raseljenih osoba i izbjeglica ADIL

OSMANOVI],12. Za ministra za pitanja branitelja i invalida domovinskog

rata/za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodila~-kog rata ZUKAN HELEZ,

13. Za ministra zdravstva RUSMIR MESIHOVI],14. Za ministra obrazovanja i nauke DAMIR MA[I],15. Za ministra trgovine MILORAD BAHILJ,16. Za ministra razvoja, poduzetni{tva i obrta SANJIN

HALIMOVI],17. Za ministricu okoli{a i turizma BRANKA \URI].

II.Odluka stupa na snagu danom potvr|ivanja imenovanja, a

objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH".

ZD broj 01-02-160/1117. oùjka 2011. godine

Sarajevo

PredsjedateljZastupni~kog doma

Parlamenta Federacije BiHDr. Denis Zvizdi}, v. r.

Na osnovu ~lana IV. A. 9. 22. (1). c). Ustava Federacije Bosnei Hercegovine i Amandmana XLV. na Ustav Federacije Bosne iHercegovine, Predstavni~ki dom Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine je, na sjednici odrànoj 17. marta 2011.godine, donio

ODLUKUO POTVR\IVAWU ODLUKE O IMENOVAWU

PREMIJERA/PREDSJEDNIKA, ZAMJENIKAPREMIJERA I MINISTARA U VLADI FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE

IPotvr|uje se Odluka, koju je donio predsjednik Federacije

Bosne i Hercegovine uz saglasnost oba potpredsjednikaFederacije, o imenovawu premijera/predsjednika, zamjenikapremijera i ministara u Vladi Federacije Bosne iHercegovine, kojom se imenuju:

1. Za premijera/predsjednika NERMIN NIK[I],2. Za zamjenika premijera i ministra prostornog ure|ewa

DESNICA RADIVOJEVI],3. Za zamjenika premijera i ministra poqoprivrede,

vodoprivrede i {umarstva JERKO IVANKOVI]LIJANOVI],

4. Za ministra unutra{wih/unutarwih poslova

PREDRAG KURTE[,5. Za ministra pravde ZORAN MIKULI],6. Za ministra energije, rudarstva i industrije ERDAL

TRHUQ,7. Za ministra finansija/financija ANTE KRAJINA,8. Za ministra kulture i sporta SALMIR KAPLAN,9. Za ministra prometa i komunikacija ENVER

BIJEDI],10. Za ministra rada i socijalne politike VJEKOSLAV

ÂMBER,11. Za ministra raseqenih osoba i izbjeglica ADIL

OSMANOVI],12. Za ministra za pitawa boraca i invalida

odbrambeno-oslobodila~kog rata/za pitawa braniteqai invalida domovinskog rata ZUKAN HELEZ,

13. Za ministra zdravstva RUSMIR MESIHOVI],

14. Za ministra obrazovawa i nauke DAMIR MA[I],15. Za ministra trgovine MILORAD BAHIQ,16. Za ministra razvoja, poduzetni{tva i obrta SAWIN


II

Odluka stupa na snagu danom potvr|ivawa imenovawa, aobjavi}e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH".

PD broj 01-02-160/1117. marta 2011. godine

Sarajevo


Parlamenta Federacije BiHDr Denis Zvizdi}, s. r.

Na osnovu ~lana IV. A. 9. 22. (1). c). Ustava FederacijeBosne i Hercegovine i Amandmana XLV. na Ustav FederacijeBosne i Hercegovine, Predstavni~ki dom Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine je, na sjednici odrànoj 17. marta 2011.godine, donio

ODLUKU

O POTVR\IVANJU ODLUKE O IMENOVANJUPREMIJERA/PREDSJEDNIKA, ZAMJENIKA

PREMIJERA I MINISTARA U VLADI FEDERACIJEBOSNE I HERCEGOVINE

I.Potvr|uje se Odluka, koju je donio predsjednik Federacije

Bosne i Hercegovine uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, o imenovanju premijera/predsjednika, zamjenika premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine,kojom se imenuju:

1. Za premijera/predsjednika NERMIN NIK[I],2. Za zamjenika premijera i ministra prostornog ure|enja

DESNICA RADIVOJEVI],3. Za zamjenika premijera i ministra poljoprivrede,

vodoprivrede i {umarstva JERKO IVANKOVI]

LIJANOVI],4. Za ministra unutra{njih/unutarnjih poslova PREDRAG

KURTE[,5. Za ministra pravde ZORAN MIKULI],6. Za ministra energije, rudarstva i industrije ERDAL

TRHULJ,7. Za ministra finansija/financija ANTE KRAJINA,8. Za ministra kulture i sporta SALMIR KAPLAN,9. Za ministra prometa i komunikacija ENVER BIJEDI],10. Za ministra rada i socijalne politike VJEKOSLAV

ÂMBER,11. Za ministra raseljenih osoba i izbjeglica ADIL

OSMANOVI],12. Za ministra za pitanja boraca i invalida

odbrambeno-oslobodila~kog rata/za pitanja branitelja i

invalida domovinskog rata ZUKAN HELEZ,13. Za ministra zdravstva RUSMIR MESIHOVI],14. Za ministra obrazovanja i nauke DAMIR MA[I],15. Za ministra trgovine MILORAD BAHILJ,16. Za ministra razvoja, poduzetni{tva i obrta SANJIN


II.Odluka stupa na snagu danom potvr|ivanja imenovanja, a

objavit }e se u "Slu`benim novinama Federacije BiH".

PD broj 01-02-160/1117. marta 2011. godine

Sarajevo


Parlamenta Federacije BiHDr. Denis Zvizdi}, s. r.




USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINEUstavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, u

predmetu broj AP 309/08, rje{avaju}i apelaciju RialdeMiljkovi}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 27. listopada 2010. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1

Usvaja se apelacija Rialde Miljkovi}.Utvr|uje se povreda ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije

za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okon~anPresudom Kantonalnog suda u Biha}u broj 01 0 P 004 132 08 Gòd 23. kolovoza 2010. godine.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, sukladno ~lanku76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplatiRialdi Miljkovi} iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne {tetezbog nedono{enja odluke u razumnom roku, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sudBosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe oveodluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Rialda Miljkovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike

Kladu{e, koju zastupa Aziz Adilagi}, odvjetnik iz VelikeKladu{e, podnijela je 28. sije~nja 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud), koju je dopunila 20. studenoga 2008. godine, zbognedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu Op}inskogsuda u Velikoj Kladu{i (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) brojP-120/02 (raniji broj P-65/00) koji se odnosi na ostvarivanjeprava na naknadu nematerijalne {tete.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od

Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) iOp}inskog suda je 1. velja~e 2008. godine i 17. kolovoza 2010.godine zatraèno da dostave odgovore na apelaciju, a 13. srpnja i

17. kolovoza 2010. godine je od Kantonalnog suda i Op}inskogsuda zatraèno da dostave kompletan sudski spis.3. Kantonalni sud je 17. rujna 2010. godine dostavio na uvid

traèni spis, kao i odgovor na apelaciju.4. Op}inski sud je 19. velja~e 2008. godine dostavio odgovor

na apelaciju, a 22. srpnja 2010. godine obavijestio Ustavni sud orazlozima zbog kojih nije dostavljen sudski spis.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 1. listopada 2010.godine.

III. ̂ injeni~no stanje6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda

i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

7. Tada malodobna apelantica i R.M. su 15. velja~e 2000.godine podnijele tu`bu radi naknade nematerijalne {tete iz{tetnog doga|aja od 15. listopada 1991. godine protiv "Sarajevoosiguranja", Podru`nica Biha}, i Rame Hozdi}a (u daljnjemtekstu: tuèni). Apelantica je traìla da se tuèni obveù da jojsolidarno, na ime naknade nematerijalne {tete, isplate konkretnoozna~ene nov~ane iznose na ime du{evnih bolova, pretrpljenog

straha, du{evnih bolova zbog trajnog smanjenja op}e ‘ivotnesposobnosti u vidu rente i za du{evne boli zbog naruènosti.8. Op}inski sud je, nakon {to je tuènim 30. sije~nja 2001.

godine dostavio tu`bu, zakazao pripremno ro~i{te za 15. velja~a 2001. godine, koje je odloèno zbog neodazivanja tuènih. Na istom su ro~i{tu apelantici uru~eni podnesci koje su tuèni ume|uvremenu dostavili. Naredna ro~i{ta su zakazana za 22.oùjak i 19. travanj 2001. godine. Prvo ro~i{te je odloèno zbogneodazivanja tuènih koji su bili uredno pozvani, dok je drugoro~i{te odràno uz nazo~nost stranaka, ali je ono odloèno na neodre|eno vrijeme radi obavljanja medicinskog vje{ta~enja.

9. U narednom su razdoblju zakazana tri pripremna ro~i{ta, ito za 27. velja~u, 16. travanj i 16. svibanj 2002. godine, ali su ona odloèna zbog neodazivanja tuènih. Tako|er, zakazana suro~i{ta za 26. kolovoz, 8. listopad, 2. prosinac, kao i ro~i{te za glavnu raspravu, 25. prosinac 2002. godine.

10. Op}inski sud je u konkretnom predmetu donio Presudubroj P-64/00 od 25. prosinca 2002. godine kojom je apelanticidosu|ena naknada nematerijalne {tete sa zakonskom zateznomkamatom, a dosu|ena joj je i mjese~na renta od dana presu|enja pa ubudu}e, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

11. Nakon {to su izjavljeni prizivi protiv navedeneprvostupanjske presude, Op}inski sud je 7. oùjka 2003. godinednevnom naredbom odredio da se Kantonalnom sudu izvr{idostava kompletnog sudskog spisa.

12. Kantonalni sud je Rje{enjem G`-226/03 od 17. svibnja 2005. godine, odlu~uju}i o prizivima tuènih protivprvostupanjske presude Op}inskog suda, uvaìo prizive, a pobijanu presudu ukinuo u dosu|uju}em dijelu i predmet vrationa ponovno su|enje zbog povrede ~lanka 209. Zakona oparni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud jeistaknuo da su nedostaci u obrazloènju presude to {to"onemogu}avaju stranci da sazna za{to je sud donio konkretnu

odluku", kao i propust suda da odlu~i o istaknutom prigovoruzastarjelosti potraìvanja temeljem rente, te imaju zna~ajpovrede na~ela saslu{anja stranaka, budu}i da se time strancionemogu}uje izja{njavanje i raspravljanje o razlozima na kojima je presuda utemeljena, {to predstavlja bitnu povredu odredaba parni~noga postupka.

13. Kantonalni sud je 17. svibnja 2005. godine kompletansudski spis broj P-64/00 proslijedio Op}inskom sudu, koji jepredmetni spis zaprimio 3. lipnja 2005. godine.

14. Kako Op}inski sud nije poduzimao nikakve radnje uponovnom postupku, Op}inskom sudu je 26. sije~nja 2006.godine dostavljen pismeni Podnesak Ombudsmana FederacijeBosne i Hercegovine broj 73/06 od 23. sije~nja 2006. godine ukojemu navedena institucija, postupaju}i po apelanti~inomprizivu za za{titu prava u konkretnom postupku, zahtijeva "aktiviranje rada u predmetu".

15. Op}inski sud je 1. studenoga 2006. godine ponovozaprimio podneske navedene institucije i apelantice u svezi skojima se urgira postupanje u konkretnom predmetu.

16. Tako|er, Op}inski sud je 15. sije~nja 2007. godineponovo zaprimio podnesak Ombudsmana Federacije Bosne iHercegovine kojim traè da Op}inski sud nastavi rad ukonkretnom predmetu, uz nagla{avanje da apelanti~in priziv, kaoi priloèni spisi, pruàju dovoljno osnova za postupanje sukladno~lanku 22. Zakona o ombudsmanima Federacije Bosne iHercegovine, tj. pokretanje istrage u ovome slu~aju.

17. Op}inski sud je u ponovnom postupku odrào ro~i{ta 12.oùjka i 3. travnja 2008. godine, te uz suglasnost stranaka usmislu ~lanka 83. ZPP-a spojio parnice u predmetima toga suda po tu`bi jo{ dvije tuìteljice protiv istih tuènih, a u svezi s istim{tetnim doga|ajem, i to predmete br. P-120/02 (ranije P-65/00) i

1 Odluka je objavljena u "Slu b̀enom glasniku BiH", broj 16/11.




192/05, tako da se svi predmeti vode pod brojem P-120/02.Op}inski sud je dalje odrào ro~i{ta 8. svibnja, 1. srpnja i ro~i{teza glavnu raspravu 18. rujna 2008. godine.

18. Presudom Op}inskog suda broj P-120/02 od 17. listopada 2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, tuèni suobvezani solidarno, na ime naknade nematerijalne {tete,apelantici isplatiti iznose precizirane u toj presudi. Apelanti~in

tu`beni zahtjev radi naknade {tete temeljem du{evnih boli zbogunakaènosti i zbog trajnog smanjenja op}e ‘ivotne sposobnostiodbijen je kao neutemeljen.

19. Prizivi apelantice i tuènih protiv navedene presudeOp}inskog suda zaprimljeni su u Op}inskom sudu 7. studenoga 2008. godine, a kompletan spis po prizivima Kantonalni sud jezaprimio 12. prosinca 2008. godine.

20. Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 P 004132 08 G` od23. kolovoza 2010. godine, odlu~uju}i o prizivima apelantice ituènih protiv prvostupanjske presude Op}inskog suda, koja jedonesena u ponovnom postupku, djelomi~no uvaìo prizivapelantice i tuènog "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, tepobijanu presudu glede glavne stvari i kamata preina~io tako {to je pove}ao iznos na ime naknade {tete zbog unakaènosti, a tuèni "Sarajevo osiguranje" d.d. Sarajevo obvezan je na svedosu|ene iznose apelantici platiti zakonsku zateznu kamatu od 9.

travnja 2003. godine umjesto od 15. velja~e 2000. godine. Uostalom dijelu prizivi apelantice i tuènog odbijene su kaoneutemeljene, a prvostupanjska presuda je potvr|ena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva21. Apelantica smatra da joj je zbog nedono{enja kona~ne

odluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjeiz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica jenavela da je {tetni doga|aj 15. listopada 1991. godine u VelikojKladu{i prouzro~io isklju~ivo drugotuèni Ramo Hozdi},upravljaju}i motornim vozilom pod utjecajem alkohola.Apelantica je navela redoslijed svih radnji koje su poduzete,posebice ukazuju}i da Op}inski sud u ponovnom postupku"predmet nije uzeo u rad ve} tri godine". Smatraju}i kako je zbog

nedono{enja kona~ne odluke u razumnom roku povrije|enonjezino pravo na pravi~no su|enje, apelantica je zatraìla isplatunaknade na ime nematerijalne {tete.

b) Odgovori na apelaciju22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sud

ima veliki broj predmeta iz gra|anske oblasti, koji su iniciraniprije vi{e godina, a koji su u Kantonalnom sudu zaprimljeni uposljednje dvije godine, te da je na konkretnom referatu ra diomali broj sudaca. Kantonalni sud je naglasio kako je sudac koji jebio zaduèn konkretnim predmetom bio na bolovanju, ali da je oprizivima stranaka protiv prvostupanjske presude koja jedonesena u ponovnom postupku odlu~eno na sjednici vije}a od23. kolovoza 2010. godine.

23. Op}inski sud je u svome odgovoru na apelaciju istaknuoredoslijed rada u konkretnom predmetu i naveo kako jeprvostupanjski postupak vodila sutkinja kojoj je mandat u

Op}inskom sudu prestao u oùjku mjesecu 2004. godine.24. Op}inski sud je konstatirao kako, nakon {to je strankama 9. lipnja 2005. godine dostavljeno rje{enje Kantonalnog suda kojim je predmet vra}en na ponovni postupak, zaduèni sudacnije postupao po predmetu zbog {to je nakon prijema predmeta uovom sudu donijet plan rje{avanja predmeta ‘urne naravi u kojenije spadao navedeni predmet. Isti sudac je trenuta~no ipredsjednik suda i sa 7. velja~om 2008. godine duì 9.000predmeta. Op}inski sud smatra kako iz objektivnih razloga nijepostupao u konkretnom predmetu, nagla{avaju}i i ~injenicu da sud nije popunjen potrebitim brojem sudaca.

V. Relevantni propisi25. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:^lan 10.

Sud je duàn nastojati da se postupak provede bezodugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

26. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijeluglasi:

^lanak 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lanak 11. Prvostupanjski postupak sastojat }e se, u pravilu, od dva

ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lanak 94.(2) Glavna }e se rasprava, u pravilu, odràti najkasnije u

roku od 30 dana od dana odràvanja pripremnoga ro~i{ta.[...]^lanak 209. Povreda odredaba parni~noga postupka postoji ako sud u

tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio kojuodredbu ovoga zakona, a to je bilo od utjecaja na dono{enjezakonite i pravilne presude.

^lanak 217. st. 1., 3. i 4.(1) Drugostupanjski sud odlu~uje o ‘albi u sjednici vije}a ilina temelju odràne rasprave.

(3) Drugostupanjski }e sud odràti sjednicu vije}a, odnosnoraspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostupanjskoga suda primi spise po ‘albi.

(4) Drugostupanjski }e sud donijeti odluku u roku od 30 danaod dana odràvanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o ‘albi,odnosno, ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazaklju~enja rasprave.

^lanak 228. Prvostupanjski sud je duàn, odmah po primitku rje{enja

drugostupanjskoga suda, odrediti pripremno ro~i{te ili ro~i{te zaglavnu raspravu, koje }e se odràti najkasnije u roku od 30 danaod dana primitka rje{enja drugostupanjskoga suda, te izvesti sve parni~ne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je

upozorio drugostupanjski sud u svom rje{enju.VI. Dopustivost

27. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

29. Ustavni sud nagla{ava kako, sukladno ~lanku 16. stavak3. Pravila Ustavnog suda, moè iznimno razmatrati i kada nema odluke nadle`noga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna

kr{enja prava i temeljnih sloboda koje {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju Ustavni sudprimje}uje kako je u vrijeme podno{enja apelacije predmetnipostupak bio u tijeku, te je okon~an Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 P 004 132 08 G` od 23. kolovoza 2010. godine, {to zna~ida je apelacija i u vrijeme podno{enja bila dopustiva. Kona~no,apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie) neutemeljena, nitipostoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nijedopustiva.

30. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud zaklju~uje kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke urazumnom roku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lanka




II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

VII. Meritum31. Apelantica smatra kako joj je zbog nedono{enja odluke u

razumnom roku povrije|eno pravo iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

32. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:

(...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.33. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi: Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantna na~ela34. Ustavni sud prije svega isti~e da se, prema konzistentnoj

praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja

postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda, a osobito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEuropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

35. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu ustroju sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir36. Parni~ni postupak je pokrenut 15. velja~e 2000. godine,

kada je apelantica Op}inskom sudu podnijela tu`bu radi naknadenematerijalne {tete. Ustavni sud opaà da je predmet okon~an uponovnom postupku dono{enjem Presude Kantonalnog suda broj 01 0 P 004132 08 G` od 23. kolovoza 2010. godine. Dakle,cjelokupan postupak povodom apelanti~inog tu`benog zahtjeva za utvr|ivanje prava na nematerijalnu {tetu je trajao od 15.velja~e 2000. godine sve do 23. kolovoza 2010. godine, tj. urazdoblju ne{to duljem od 10 godina, a koji }e Ustavni sudispitati u konkretnom slu~aju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka37. U predmetnom postupku je trebalo rije{iti pitanje

naknade nematerijalne {tete koju je apelantica pretrpjela povre|ivanjem u prometnoj nezgodi 15. listopada 1991. godinekoju je prouzro~ilo osobno motorno vozilo kojim je upravljaodrugotuèni Ramo Hozdi}, a koje je bilo osigurano kodprvotuènoga. Dakle, predmetni spor se ne moè okarakterizirati

kao osobito sloèn.38. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da suOp}inskom sudu do dono{enja prve odluke trebale nepune trigodine, a da je Kantonalnom sudu u prizivnom postupku trebalone{to vi{e od dvije godine da donese rje{enje kojim je presuduOp}inskog suda ukinuo i predmet vratio tome sudu na ponovnipostupak, zbog utvr|enih bitnih povreda parni~nog postupka koje su uticale na dono{enje zakonite i pravilne odluke. Ustavnisud primje}uje da je odluka Op}inskog suda u ponovljenompostupku donesena nakon razdoblja duljeg od tri godine, ukojemu Op}inski sud nakon vra}anja spisa s Kantonalnog suda urazdoblju od dvije godine i osam mjeseci nije poduzeo ni jednuprocesnu radnju. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da, iako jeprizivni postupak pred Kantonalnim sudom protiv presudeprvostupanjskog suda donesene u ponovnom postupku okon~anu relativno kratkom vremenskom razdoblju, ne{to duljem od

godinu dana, ukupno razdoblje trajanja ovog postupka dopravomo}nog okon~anja konkretnog postupka iznosi prekodeset godina. Ustavni sud smatra kako za ovako dugo trajanjenije ponu|eno valjano i objektivno opravdanje za ovako dugotrajanje postupka koji se ne moè okarakterizirati kao osobitosloèn, a osobito imaju}i u vidu zna~aj koji je ovaj postupak imaoza apelanticu. Kantonalni i Op}inski sud su se u odgovorima na

apelaciju pravdali velikim brojem nerije{enih predmeta i malimbrojem sudaca. Me|utim, Ustavni sud podsje}a na praksuEuropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima jedu`nost dràve ustrojiti svoj pravni sustav tako da omogu}isudovima i javnim vlastima povinovanje zahtjevima i uvjetima izEuropske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije,presuda od 19. velja~e 1991. godine, serija A, broj 194, stavak21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. velja~e 2006.godine, stavak 34).

39. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju su sepozvali Kantonalni i Op}inski sud, op}enito, ne moè prihvatitikao opravdanje, budu}i da su dràve ugovornice Europskekonvencije, kako je ve} re~eno, du`ne ustrojiti administriranjepravde na takav na~in da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz ~lanka 6.Europske konvencije. Me|utim, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, dràve ugovornice nisu odgovorne u slu~ajuprivremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmuodgovaraju}e mjere da se takva izvanredna situacija popravi(vidi Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv[vicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66,st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17.velja~e 2005. godine, to~ka 25; broj AP 505/04 od 15. lipnja 2005. godine, to~ka 31). U konkretnom predmetu sudovi nisuobrazloìli, posebice Op}inski sud, je li poduzeo konkretnemjere u svrhu pobolj{anja rje{avanja ne samo velikog broja predmeta ‘urne naravi, ve} i drugih predmeta, posebice onih kojisu vra}eni na ponovni postupak, za koje su rokovi postupanja utakvom postupku zakonom propisani. Stoga, Ustavni sud nemoè prihvatiti op}enit navod o velikome broju predmeta, a da pri tom ne uo~i namjeru i konkretan rad nadle`nog organa urje{avanju protiv navedenih problema.

40. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogaoutvrditi eventualan apelanti~in doprinos ukupnoj duljini

postupka, dapa~e apelantica i Ombudsman Federacije Bosne iHercegovine su svake godine, tj. 2006. i 2007, urgiralipostupanje Op}inskog suda u ponovnome postupku.

41. S obzirom na ~injenicu da je nadle`nim sudovima bilopotrebno dulje od 10 godina za dono{enje kona~ne odluke o tu`bi za naknadu nematerijalne {tete i da se, imaju}i u vidu provedenu analizupostupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost u najve}emdijelu moè pripisati Op}inskom sudu, Ustavni sud smatra kakoduljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnogroka" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te kako postojikr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog odelemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

d) Kompenzacija42. Apelantica je zatraìla da joj se naknadi nematerijalna

{teta zbog duljine trajanja parni~noga postupka. Prema ~lanku

76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno,na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu{tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|ujeu simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

43. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadunematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en na~eloodre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidiUstavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enome na~elu, apelantici bi za svaku godinu odgodedono{enja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150 KM.Imaju}i u vidu da je navedeni postupak trajao dulje od 10 godina,apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj jeiznos apelantici du`na isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s




obzirom na sjedi{te Op}inskog suda, u roku od tri mjeseca oddana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaklju~ak44. Ustavni sud je zaklju~io kako postoji povreda prava na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.

stavak 1. Europske konvencije kada je postupak u predmetu kojise ti~e odre|ivanja naknade na ime nematerijalne {tete trajaodulje od deset godina, a ta duljina postupka moè u najve}ojmjeri staviti na teret Op}inskom sudu, koji nije ponudio bilokakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnimopravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

45. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivuove odluke.

46. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obvezuju}e.

PredsjednikUstavnog suda

Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 309/08, rje{avaju}i apelaciju RialdeMiqkovi}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 27. oktobra 2010. godine donio je


Usvaja se apelacija Rialde Miqkovi}.Utvr|uje se povreda ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za

za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu nadono{ewe odluke u razumnom roku u predmetu koji je okon~anPresudom Kantonalnog suda u Biha}u broj 01 0 P 004 132 08 Gòd 23. avgusta 2010. godine.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,isplati Rialdi Miqkovi} iznos od 1.500 KM na imenematerijalne {tete zbog nedono{ewa odluke u razumnomroku, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od trimjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sudBosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da seizvr{i ova odluka, u skladu s ~lanom 74 stav 5 PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Rialda Miqkovi} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) izVelike Kladu{e, koju zastupa Aziz Adilagi}, advokat izVelike Kladu{e, podnijela je 28. januara 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud), koju je dopunila 20. novembra 2008. godine, zbognedono{ewa odluke u razumnom roku u predmetu Op{tinskogsuda u Velikoj Kladu{i (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj

P-120/02 (raniji broj P-65/00) koji se odnosi na ostvarivaweprava na naknadu nematerijalne {tete.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda u Biha}u (u daqwem tekstu: Kantonalni sud)i Op{tinskog suda zatraèno je 1. februara 2008. godine i 17.

avgusta 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju, a 13. julai 17. avgusta 2010. godine zatraèno je od Kantonalnog suda iOp{tinskog suda da dostave kompletan sudski spis.

3. Kantonalni sud je 17. septembra 2010. godine dostavio nauvid traèni spis, kao i odgovor na apelaciju.

4. Op{tinski sud je 19. februara 2008. godine dostavioodgovor na apelaciju, a 22. jula 2010. godine obavijestioUstavni sud o razlozima zbog kojih nije dostavqen sudski spis.

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavqeni apelantkiwi 1. oktobra2010. godine.

III. îweni~no stawe

6. îwenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinihnavoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Tada maloqetna apelantkiwa i R.M. su 15. februara 2000.godine podnijele tu`bu radi naknade nematerijalne {tete iz{tetnog doga|aja od 15. oktobra 1991. godine protiv "Sarajevoosigurawa", Filijala Biha}, i Rame Hozdi}a (u daqwem tekstu:tuèni). Apelantkiwa je traìla da se tuèni obaveù da jojsolidarno, na ime naknade nematerijalne {tete, isplatekonkretno ozna~ene nov~ane iznose na ime du{evnih bolova,pretrpqenog straha, du{evnih bolova zbog trajnog smawewaop{te ‘ivotne sposobnosti u vidu rente i za du{evne bolovezbog naruènosti.

8. Op{tinski sud je, nakon {to je tuènim 30. januara 2001.godine dostavio tu`bu, zakazao pripremno ro~i{te za 15.februar 2001. godine, koje je odloèno zbog neodazivawatuènih. Na istom ro~i{tu apelantkiwi su uru~eni podnescikoje su tuèni u me|uvremenu dostavili. Naredna ro~i{ta suzakazana za 22. mart i 19. april 2001. godine. Prvo ro~i{te jeodloèno zbog neodazivawa tuènih koji su bili uredno

pozvani, dok je drugo ro~i{te odràno uz prisustvo stranaka,ali je ono odloèno na neodre|eno vrijeme radi obavqawamedicinskog vje{ta~ewa.

9. U narednom periodu zakazana su tri pripremna ro~i{ta,i to za 27. februar, 16. april i 16. maj 2002. godine, ali su onaodloèna zbog neodazivawa tuènih. Tako|e, zakazana suro~i{ta za 26. avgust, 8. oktobar, 2. decembar, kao i ro~i{te zaglavnu raspravu, 25. decembar 2002. godine.

10. Op{tinski sud je u konkretnom predmetu donio Presudubroj P-64/00 od 25. decembra 2002. godine kojom je apelantkiwidosu|ena naknada nematerijalne {tete sa zakonskom zateznomkamatom, a dosu|ena joj je i mjese~na renta od dana presu|ewa paubudu}e, sve dok za to budu postojali zakonski uslovi.

11. Nakon {to su izjavqene ‘albe protiv navedeneprvostepene presude, Op{tinski sud je 7. marta 2003. godinednevnom naredbom odredio da se Kantonalnom sudu izvr{i

dostava kompletnog sudskog spisa.12. Kantonalni sud je Rje{ewem G`-226/03 od 17. maja 2005.godine, odlu~uju}i o ‘albama tuènih protiv prvostepenepresude Op{tinskog suda, uvaìo ‘albe, a osporavanu presuduukinuo u dosu|uju}em dijelu i predmet vratio na ponovnosu|ewe zbog povrede ~lana 209 Zakona o parni~nom postupku (udaqwem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je istakao da sunedostaci u obrazloèwu presude to {to "onemogu}avajustranci da sazna za{to je sud donio konkretnu odluku", kao ipropust suda da odlu~i o istaknutom prigovoru zastarjelostipotraìvawa po osnovu rente, te imaju zna~aj povredeprincipa saslu{awa stranaka, budu}i da se time strancionemogu}ava da se izjasni i raspravqa o razlozima na kojima j epresuda zasnovana, {to predstavqa bitnu povredu odredbiparni~nog postupka.





13. Kantonalni sud je 17. maja 2005. godine kompletan sudskispis broj P-64/00 proslijedio Op{tinskom sudu, koji jepredmetni spis zaprimio 3. juna 2005. godine.

14. Kako Op{tinski sud nije preduzimao nikakve radwe uponovnom postupku, Op{tinskom sudu je 26. januara 2006.godine dostavqen pismeni Podnesak Ombudsmena FederacijeBosne i Hercegovine broj 73/06 od 23. januara 2006. godine u kom

navedena institucija, postupaju}i po apelantkiwinoj ‘albi zaza{titu prava u konkretnom postupku, zahtijeva "aktivirawerada u predmetu".

15. Op{tinski sud je 1. novembra 2006. godine ponovozaprimio podneske navedene institucije i apelantkiwe u vezis kojima se urgira postupawe u konkretnom predmetu.

16. Tako|e, Op{tinski sud je 15. januara 2007. godine ponovozaprimio podnesak Ombudsmena Federacije Bosne iHercegovine kojim traè da Op{tinski sud nastavi rad ukonkretnom predmetu, uz nagla{avawe da apelantkiwina ‘alba,kao i priloèni spisi, pruàju dovoqno osnova da se postupa uskladu s ~lanom 22 Zakona o ombudsmenima Federacije Bosne iHercegovine, tj. pokrene istraga u ovom slu~aju.

17. Op{tinski sud je u ponovnom postupku odrào ro~i{ta12. marta i 3. aprila 2008. godine, te uz saglasnost stranaka usmislu ~lana 83 ZPP-a spojio parnice u predmetima tog suda potu`bi jo{ dvije tuìteqke protiv istih tuènih, a u vezi sistim {tetnim doga|ajem, i to predmete br. P-120/02 (ranijeP-65/00) i 192/05, tako da se svi predmeti vode pod brojemP-120/02. Op{tinski sud je daqe odrào ro~i{ta 8. maja, 1. julai ro~i{te za glavnu raspravu 18. septembra 2008. godine.

18. Presudom Op{tinskog suda broj P-120/02 od 17. oktobra2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, tuèni suobavezani da solidarno, na ime naknade nematerijalne {tete,apelantkiwi isplate iznose precizirane u toj presudi.Apelantkiwin tu`beni zahtjev radi naknade {tete po osnovudu{evnih bolova zbog unakaènosti i zbog trajnog smawewaop{te ‘ivotne sposobnosti odbijen je kao neosnovan.

19. @albe apelantkiwe i tuènih protiv navedene presudeOp{tinskog suda zaprimqene su u Op{tinskom sudu 7.novembra 2008. godine, a kompletan spis po ‘albamaKantonalni sud je zaprimio 12. decembra 2008. godine.

20. Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 P 004132 08 G` od

23. avgusta 2010. godine, odlu~uju}i o ‘albi apelantkiwe ituènih protiv prvostepene presude Op{tinskog suda, koja jedonesena u ponovnom postupku, djelimi~no uvaìo ‘albuapelantkiwe i tuènog "Sarajevo osigurawa" d.d. Sarajevo, teosporavanu presudu u pogledu glavne stvari i kamata preina~iotako {to je pove}ao iznos na ime naknade {tete zbogunakaènosti, a tuèni "Sarajevo osigurawe" d.d. Sarajevoobavezan je da na sve dosu|ene iznose apelantkiwi platizakonsku zateznu kamatu od 9. aprila 2003. godine umjesto od 15.februara 2000. godine. U ostalom dijelu ‘albe apelantkiwe ituènog odbijene su kao neosnovane, a prvostepena presuda jepotvr|ena.

IV. Apelacijaa) Navodi iz zahtjeva

21. Apelantkiwa smatra da joj je zbog nedono{ewa kona~neodluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe

iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija).Apelantkiwa je navela da je {tetni doga|aj 15. oktobra 1991.godine u Velikoj Kladu{i prouzrokovao iskqu~ivodrugotuèni Ramo Hozdi}, upravqaju}i motornim vozilom poduticajem alkohola. Apelantkiwa je navela redoslijed svihradwi koje su preduzete, posebno ukazuju}i da Op{tinski sud uponovnom postupku "predmet nije uzeo u rad ve} tri godine".Smatraju}i da je zbog nedono{ewa kona~ne odluke u razumnomroku povrije|eno weno pravo na pravi~no su|ewe, apelantkiwa je zatraìla isplatu naknade na ime nematerijalne {tete.

b) Odgovori na apelaciju

22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sudima veliki broj predmeta iz gra|anske oblasti, koji su

inicirani prije vi{e godina, a koji su u Kantonalnom suduzaprimqeni u posqedwe dvije godine, te da je na konkretnomreferatu radio mali broj sudija. Kantonalni sud je naglasio da je sudija koji je bio zaduèn konkretnim predmetom bio nabolovawu, ali da je o ‘albama stranaka protiv prvostepenepresude koja je donesena u ponovnom postupku odlu~eno nasjednici vije}a od 23. avgusta 2010. godine.

23. Op{tinski sud je u svom odgovoru na apelaciju istakaoredoslijed rada u konkretnom predmetu i naveo da jeprvostepeni postupak vodila sudija kojoj je mandat uOp{tinskom sudu prestao u martu mjesecu 2004. godine.

24. Op{tinski sud je konstatovao da, nakon {to jestrankama 9. juna 2005. godine dostavqeno rje{eweKantonalnog suda kojim je predmet vra}en na ponovni postupak,zaduèni sudija nije postupao po predmetu zbog {to je nakonprijema predmeta u ovom sudu donijet plan rje{avawa predmetahitne prirode u koje nije spadao navedeni predmet. Isti sudija je trenutno i predsjednik suda i sa 7. februarom 2008. godineduì 9.000 predmeta. Op{tinski sud smatra da iz objektivnihrazloga nije postupao u konkretnom predmetu, nagla{avaju}i i~iwenicu da sud nije popuwen potrebnim brojem sudija.

V. Relevantni propisi

25. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.


^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebuprava koja strankama pripadaju u postupku.

^lan 11.Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta zaglavnu raspravu.

^lan 94.[ ... (2) Glavna rasprava }e se, po pravilu, odràti

najdocnije u roku od 30 dana od dana odràvawa pripremnog ro~i{ta. [...]

^lan 209.Povreda odredaba parni~nog postupka postoji ako sud u

toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijeniokoju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na dono{ewezakonite i pravilne presude.

^lan 217. st. 1, 3. i 4.(1) Drugostepeni sud odlu~uje o ‘albi na sjednici vije}a

ili na osnovu odràne rasprave.(3) Drugostepeni sud }e odràti sjednicu vije}a, odnosno

raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog sudaprimi spise po ‘albi.

(4) Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana

od dana odràvawa sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o ‘albi,odnosno, ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazakqu~ewa rasprave.

^lan 228.Prvostepeni sud je duàn, odmah po prijemu rje{ewa

drugostepenog suda, da odredi pripremno ro~i{te ili ro~i{te za glavnu raspravu, koje }e se odràti najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rje{ewa drugostepenog suda, teda izvede sve parni~ne radwe i da raspravi sva sporna pitawana koja je upozorio drugostepeni sud u svom rje{ewu.

VI. Dopustivost

27. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.




28. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. Ustavni sud nagla{ava da, u skladu s ~lanom 16 stav 3Pravila Ustavnog suda, moè iznimno da razmatra i kada nemaodluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqnakr{ewa prava i osnovnih sloboda koje {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju Ustavni sudprimje}uje da je u vrijeme podno{ewa apelacije predmetnipostupak bio u toku, te da je okon~an Presudom Kantonalnog sudabroj 01 0 P 004 132 08 G` od 23. avgusta 2010. godine, {to zna~i da jeapelacija i u vrijeme podno{ewa bila dopustiva. Na kraju,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnogsuda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postojineki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

30. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zakqu~uje da predmetna apelacija ispuwava uslove u

pogledu dopustivosti u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII. Meritum

31. Apelantkiwa smatra da joj je zbog nedono{ewa odluke urazumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:

(...)e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.33. ̂ lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom

roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom.

a) Relevantni principi

34. Ustavni sud prije svega isti~e da, shodno konzistentnojpraksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawapostupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqenisudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènostipredmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvarima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv

Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).35. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda,

veliki broj predmeta uzetih u rad nije vaqano opravdawe zaprekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odlukena ponovno su|ewe moè da pokaè da postoje ozbiqninedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).

b) Pe riod koji se uzima u obzir

36. Parni~ni postupak je pokrenut 15. februara 2000.godine, kada je apelantkiwa Op{tinskom sudu podnijela tu`buradi naknade nematerijalne {tete. Ustavni sud zapaà da jepredmet okon~an u ponovnom postupku dono{ewem PresudeKantonalnog suda broj 01 0 P 004132 08 G` od 23. avgusta 2010.

godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantkiwinogtu`benog zahtjeva za utvr|ivawe prava na nematerijalnu {tetu je trajao od 15. februara 2000. godine sve do 23. avgusta 2010.godine, tj. u periodu ne{to duèm od 10 godina, a koji }eUstavni sud ispitati u konkretnom slu~aju.

c) Analiza razumnosti trajawa postupka

37. U predmetnom postupku trebalo je da se rije{i pitawenaknade nematerijalne {tete koju je apelantkiwa pretrpjelapovre|ivawem u saobra}ajnoj nezgodi 15. oktobra 1991. godinekoju je prouzrokovalo putni~ko motorno vozilo kojim jeupravqao drugotuèni Ramo Hozdi}, a koje je bilo osiguranokod prvotuènog. Dakle, predmetni spor ne moè da seokarakteri{e kao naro~ito sloèn.

38. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da suOp{tinskom sudu do dono{ewa prve odluke trebale nepune trigodine, a da je Kantonalnom sudu u ‘albenom postupku trebalone{to vi{e od dvije godine da donese rje{ewe kojim je presuduOp{tinskog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovnipostupak, zbog utvr|enih bitnih povreda parni~nog postupkakoje su uticale na dono{ewe zakonite i pravilne odluke.Ustavni sud primje}uje da je odluka Op{tinskog suda uponovqenom postupku donesena nakon perioda duèg od trigodine, u kom Op{tinski sud nakon vra}awa spisa saKantonalnog suda u periodu od dvije godine i osam mjeseci nijepreduzeo ni jednu procesnu radwu. Tako|e, Ustavni sudprimje}uje da, iako je ‘albeni postupak pred Kantonalnimsudom protiv presude prvostepenog suda donesene u ponovnompostupku okon~an u relativno kratkom vremenskom periodu,ne{to duèm od godinu dana, ukupan period trajawa ovogpostupka do pravosna`nog okon~awa konkretnog postupkaiznosi preko deset godina. Ustavni sud smatra da za ovako dugotrajawe nije ponu|eno vaqano i objektivno opravdawe za ovakodugo trajawe postupka koji ne moè da se okarakteri{e kaonaro~ito sloèn, a naro~ito imaju}i u vidu zna~aj koji je ovajpostupak imao za apelantkiwu. Kantonalni i Op{tinski sud suse u odgovorima na apelaciju pravdali velikim brojemnerije{enih predmeta i malim brojem sudija. Me|utim,Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju shodno kojima je du`nost dràve da organizujesvoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastimada se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije(vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19.februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud,Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

39. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju su sepozvali Kantonalni i Op{tinski sud, generalno, ne moè daprihvati kao opravdawe, budu}i da su dràve ugovorniceEvropske konvencije, kako je ve} re~eno, du`ne da organizujuadministrirawe pravde na takav na~in da sudovi ispuwavajuzahtjeve iz ~lana 6 Evropske konvencije. Me|utim, shodnopraksi Evropskog suda za qudska prava, dràve ugovornicenisu odgovorne u slu~aju privremenog zaostatka svojih sudovapod uslovom da preduzmu odgovaraju}e mjere da se takvavanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za qudskaprava, Zimmer mann i Steiner protiv [vajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi odluke

Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine,ta~ka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, ta~ka 31). Ukonkretnom predmetu sudovi nisu obrazloìli, posebnoOp{tinski sud, da li je preduzeo konkretne mjere s ciqem dapoboq{a rje{avawe ne samo velikog broja predmeta hitneprirode, ve} i drugih predmeta, posebno onih koji su vra}eni naponovni postupak, za koje su rokovi postupawa u takvompostupku zakonom propisani. Stoga, Ustavni sud ne moè daprihvati generalan navod o velikom broju predmeta, a da pritom ne uo~i namjeru i konkretan rad nadle`nog organa urje{avawu protiv navedenih problema.

40. Sem toga, Ustavni sud iz stawa predmeta nije mogao dautvrdi eventualan apelantkiwin doprinos ukupnoj duìnipostupka, naprotiv apelantkiwa i Ombuds men FederacijeBosne i Hercegovine su svake godine, tj. 2006. i 2007, urgiralida Op{tinski sud djeluje u ponovnom postupku.




41. S obzirom na ~iwenicu da je nadle`nim sudovima bilopotrebno duè od 10 godina da donesu kona~ne odluke o tu`bi zanaknadu nematerijalne {tete i da, imaju}i u vidu provedenuanalizu postupka, za takvo dugo trajawe postupka odgovornost unajve}em dijelu moè da se pripi{e Op{tinskom sudu, Ustavnisud smatra da duìna konkretnog postupka ne zadovoqavazahtjev "razumnog roka" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije,

te da postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.

d) Kompenzacija

42. Apelantkiwa je zatraìla da joj se naknadinematerijalna {teta zbog duìne trajawa parni~nog postupka.Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sudmoè izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredinaknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima,naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu uposebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava isloboda.

43. Prilikom odlu~ivawa o zahtjevu za naknadu

nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|enprincip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04,objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantkiwi biza svaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo da seisplati iznos od pribli`no 150 KM. Imaju}i u vidu da jenavedeni postupak trajao duè od 10 godina, apelantkiwi seodre|uje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantkiwi je du`na da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom nasjedi{te Op{tinskog suda, u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke.

VIII. Zakqu~ak

44. Ustavni sud je zakqu~io da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1

Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se ti~eodre|ivawa naknade na ime nematerijalne {tete trajao duèod deset godina, a ta duìna postupka moè u najve}oj mjeri da sestavi na teret Op{tinskom sudu, koji nije ponudio bilo kakverazloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnimopravdawem za ovako dugo trajawe postupka.

45. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu oveodluke.

46. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 309/08, rje{avaju}i apelaciju RialdeMiljkovi}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odrànoj 27. oktobra 2010. godine donio je


Usvaja se apelacija Rialde Miljkovi}.Utvr|uje se povreda ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za

za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enjeodluke u razumnom roku u predmetu koji je okon~an PresudomKantonalnog suda u Biha}u broj 01 0 P 004 132 08 G` od 23.

augusta 2010. godine.Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,isplati Rialdi Miljkovi} iznos od 1.500 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Nalaè se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sudBosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine","Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine","Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasnikuBr~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJEI. Uvod1. Rialda Miljkovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike

Kladu{e, koju zastupa Aziz Adilagi}, advokat iz Velike Kladu{e,podnijela je 28. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju jedopunila 20. novembra 2008. godine, zbog nedono{enja odlukeu razumnom roku u predmetu Op}inskog suda u Velikoj Kladu{i(u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-120/02 (raniji brojP-65/00) koji se odnosi na ostvarivanje prava na naknadunematerijalne {tete.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od

Kantonalnog suda u Biha}u (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) iOp}inskog suda zatraèno je 1. februara 2008. godine i 17.augusta 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju, a 13. jula i 17. augusta 2010. godine zatraèno je od Kantonalnog suda iOp}inskog suda da dostave kompletan sudski spis.

3. Kantonalni sud je 17. septembra 2010. godine dostavio na uvid traèni spis, kao i odgovor na apelaciju.

4. Op}inski sud je 19. februara 2008. godine dostavioodgovor na apelaciju, a 22. jula 2010. godine obavijestio Ustavnisud o razlozima zbog kojih nije dostavljen sudski spis.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 1. oktobra 2010.godine.

III. ̂ injeni~no stanje6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda

i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

7. Tada malodobna apelantica i R.M. su 15. februara 2000.

godine podnijele tu`bu radi naknade nematerijalne {tete iz{tetnog doga|aja od 15. oktobra 1991. godine protiv "Sarajevoosiguranja", Filijala Biha}, i Rame Hozdi}a (u daljnjem tekstu:tuèni). Apelantica je traìla da se tuèni obaveù da jojsolidarno, na ime naknade nematerijalne {tete, isplate konkretnoozna~ene nov~ane iznose na ime du{evnih bolova, pretrpljenogstraha, du{evnih bolova zbog trajnog smanjenja op}e ‘ivotnesposobnosti u vidu rente i za du{evne bolove zbog naruènosti.

8. Op}inski sud je, nakon {to je tuènim 30. januara 2001.godine dostavio tu`bu, zakazao pripremno ro~i{te za 15. februar 2001. godine, koje je odloèno zbog neodazivanja tuènih. Na istom ro~i{tu apelantici su uru~eni podnesci koje su tuèni ume|uvremenu dostavili. Naredna ro~i{ta su zakazana za 22. mart i 19. april 2001. godine. Prvo ro~i{te je odloèno zbogneodazivanja tuènih koji su bili uredno pozvani, dok je drugo





ro~i{te odràno uz prisustvo stranaka, ali je ono odloèno na neodre|eno vrijeme radi obavljanja medicinskog vje{ta~enja.

9. U narednom periodu zakazana su tri pripremna ro~i{ta, i toza 27. februar, 16. april i 16. maj 2002. godine, ali su ona odloèna zbog neodazivanja tuènih. Tako|er, zakazana suro~i{ta za 26. au gust, 8. oktobar, 2. decembar, kao i ro~i{te za glavnu raspravu, 25. decembar 2002. godine.

10. Op}inski sud je u konkretnom predmetu donio Presudubroj P-64/00 od 25. decembra 2002. godine kojom je apelanticidosu|ena naknada nematerijalne {tete sa zakonskom zateznomkamatom, a dosu|ena joj je i mjese~na renta od dana presu|enja pa ubudu}e, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

11. Nakon {to su izjavljene ‘albe protiv navedeneprvostepene presude, Op}inski sud je 7. marta 2003. godinednevnom naredbom odredio da se Kantonalnom sudu izvr{idostava kompletnog sudskog spisa.

12. Kantonalni sud je Rje{enjem G`-226/03 od 17. maja 2005. godine, odlu~uju}i o ‘albama tuènih protiv prvostepenepresude Op}inskog suda, uvaìo ‘albe, a pobijanu presuduukinuo u dosu|uju}em dijelu i predmet vratio na ponovnosu|enje zbog povrede ~lana 209. Zakona o parni~nom postupku(u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je istakao da sunedostaci u obrazloènju presude to {to "onemogu}avaju strancida sazna za{to je sud donio konkretnu odluku", kao i propust suda da odlu~i o istaknutom prigovoru zastarjelosti potraìvanja poosnovu rente, te imaju zna~aj povrede na~ela saslu{anja stranaka,budu}i da se time stranci onemogu}ava da se izjasni i raspravlja orazlozima na kojima je presuda utemeljena, {to predstavlja bitnupovredu odredaba parni~nog postupka.

13. Kantonalni sud je 17. maja 2005. godine kompletansudski spis broj P-64/00 proslijedio Op}inskom sudu, koji jepredmetni spis zaprimio 3. juna 2005. godine.

14. Kako Op}inski sud nije poduzimao nikakve radnje uponovnom postupku, Op}inskom sudu je 26. januara 2006.godine dostavljen pismeni Podnesak Ombudsmena FederacijeBosne i Hercegovine broj 73/06 od 23. januara 2006. godine ukojem navedena institucija, postupaju}i po apelanticinoj ‘albi za za{titu prava u konkretnom postupku, zahtijeva "aktiviranje rada u predmetu".

15. Op}inski sud je 1. novembra 2006. godine ponovo

zaprimio podneske navedene institucije i apelantice u vezi skojima se urgira postupanje u konkretnom predmetu.16. Tako|er, Op}inski sud je 15. januara 2007. godine

ponovo zaprimio podnesak Ombudsmena Federacije Bosne iHercegovine kojim traè da Op}inski sud nastavi rad ukonkretnom predmetu, uz nagla{avanje da apelanticina ‘alba,kao i priloèni spisi, pruàju dovoljno osnova za postupanje uskladu s ~lanom 22. Zakona o ombudsmenima Federacije Bosne iHercegovine, tj. pokretanje istrage u ovom slu~aju.

17. Op}inski sud je u ponovnom postupku odrào ro~i{ta 12.marta i 3. aprila 2008. godine, te uz suglasnost stranaka u smislu~lana 83. ZPP-a spojio parnice u predmetima tog suda po tu`bi jo{ dvije tuìteljice protiv istih tuènih, a u vezi sa istim {tetnimdoga|ajem, i to predmete br. P-120/02 (ranije P-65/00) i 192/05,tako da se svi predmeti vode pod brojem P-120/02. Op}inski sud je dalje odrào ro~i{ta 8. maja, 1. jula i ro~i{te za glavnu raspravu18. septembra 2008. godine.

18. Presudom Op}inskog suda broj P-120/02 od 17. oktobra 2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, tuèni suobavezani da solidarno, na ime naknade nematerijalne {tete,apelantici isplate iznose precizirane u toj presudi. Apelanticintu`beni zahtjev radi naknade {tete po osnovu du{evnih bolova zbog unakaènosti i zbog trajnog smanjenja op}e ‘ivotnesposobnosti odbijen je kao neosnovan.

19. @albe apelantice i tuènih protiv navedene presudeOp}inskog suda zaprimljene su u Op}inskom sudu 7. novembra 2008. godine, a kompletan spis po ‘albama Kantonalni sud jezaprimio 12. decembra 2008. godine.

20. Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 P 004132 08 G` od23. augusta 2010. godine, odlu~uju}i o ‘albi apelantice i tuènihprotiv prvostepene presude Op}inskog suda, koja je donesena uponovnom postupku, djelomi~no uvaìo ‘albu apelantice ituènog "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo, te pobijanu presudu

u pogledu glavne stvari i kamata preina~io tako {to je pove}aoiznos na ime naknade {tete zbog unakaènosti, a tuèni "Sarajevoosiguranje" d.d. Sarajevo obavezan je da na sve dosu|ene iznoseapelantici plati zakonsku zateznu kamatu od 9. aprila 2003.godine umjesto od 15. februara 2000. godine. U ostalom dijelu‘albe apelantice i tuènog odbijene su kao neosnovane, a prvostepena presuda je potvr|ena.

IV. Apelacijaa) Navodi iz zahtjeva

21. Apelantica smatra da joj je zbog nedono{enja kona~neodluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjeiz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je {tetni doga|aj 15. oktobra 1991. godine u Velikoj Kladu{iprouzrokovao isklju~ivo drugotuèni Ramo Hozdi}, upravljaju}imotornim vozilom pod utjecajem alkohola. Apelantica je navela redoslijed svih radnji koje su poduzete, posebno ukazuju}i da Op}inski sud u ponovnom postupku "predmet nije uzeo u rad ve}tri godine". Smatraju}i da je zbog nedono{enja kona~ne odluke urazumnom roku povrije|eno njeno pravo na pravi~no su|enje,apelantica je zatraìla isplatu naknade na ime nematerijalne {tete.

b) Odgovori na apelaciju22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sudima veliki broj predmeta iz gra|anske oblasti, koji su iniciraniprije vi{e godina, a koji su u Kantonalnom sudu zaprimljeni uposljednje dvije godine, te da je na konkretnom referatu ra diomali broj sudija. Kantonalni sud je naglasio da je sudija koji je biozaduèn konkretnim predmetom bio na bolovanju, ali da je o‘albama stranaka protiv prvostepene presude koja je donesena uponovnom postupku odlu~eno na sjednici vije}a od 23. augusta 2010. godine.

23. Op}inski sud je u svom odgovoru na apelaciju istakaoredoslijed rada u konkretnom predmetu i naveo da je prvostepenipostupak vodila sutkinja kojoj je mandat u Op}inskom suduprestao u martu mjesecu 2004. godine.

24. Op}inski sud je konstatirao da, nakon {to je strankama 9. juna 2005. godine dostavljeno rje{enje Kantonalnog suda kojim je predmet vra}en na ponovni postupak, zaduèni sudija nije

postupao po predmetu zbog {to je nakon prijema predmeta uovom sudu donijet plan rje{avanja predmeta hitne prirode u kojenije spadao navedeni predmet. Isti sudija je trenutno ipredsjednik suda i sa 7. februarom 2008. godine duì 9.000predmeta. Op}inski sud smatra da iz objektivnih razloga nijepostupao u konkretnom predmetu, nagla{avaju}i i ~injenicu da sud nije popunjen potrebnim brojem sudija.

V. Relevantni propisi25. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.


^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lan 11. Prvostepeni postupak }e se, po pravilu, sastojati od dva

ro~i{ta - jednog pripremnog ro~i{ta i jednog ro~i{ta za glavnuraspravu.

^lan 94.[...](2) Glavna rasprava }e se, po pravilu, odràti najkasnije

u roku od 30 dana od dana odràvanja pripremnog ro~i{ta.[...]^lan 209. Povreda odredaba parni~nog postupka postoji ako sud u

toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju




odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na dono{enjezakonite i pravilne presude.

^lan 217. st. 1, 3. i 4. Drugostepeni sud odlu~uje o ‘albi na sjednici vije}a ili na

osnovu odràne rasprave. Drugostepeni sud odrà}e sjednicu vije}a, odnosno

raspravu, u roku od 45 dana nakon {to od prvostepenog suda primi spise po ‘albi.

Drugostepeni sud }e donijeti odluku u roku od 30 dana od dana odràvanja sjednice vije}a na kojoj je odlu~eno o ‘albi,odnosno, ako je odràna rasprava, u roku od 30 dana od danazaklju~enja rasprave.

^lan 228. Prvostepeni sud je duàn, odmah po prijemu rje{enja

drugostepenog suda, da odredi pripremno ro~i{te ili ro~i{te zaglavnu raspravu koje }e se odràti najdocnije u roku od 30 danaod dana prijema rje{enja drugostepenog suda, te da izvede sve parni~ne radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja jeupozorio drugostepeni sud u svom rje{enju.

VI. Dopustivost27. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,

Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja

su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.28. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude,odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvornipravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku oposljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. Ustavni sud nagla{ava da, u skladu s ~lanom 16. stav 3.Pravila Ustavnog suda, moè iznimno razmatrati i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koje {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. U konkretnom slu~aju Ustavni sudprimje}uje da je u vrijeme podno{enja apelacije predmetnipostupak bio u toku, te da je okon~an Presudom Kantonalnogsuda broj 01 0 P 004 132 08 G` od 23. augusta 2010. godine, {to

zna~i da je apelacija i u vrijeme podno{enja bila dopustiva.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

30. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zaklju~uje da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum31. Apelantica smatra da joj je zbog nedono{enja odluke u

razumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:(...)e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.33. ̂ lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi: Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi34. Ustavni sud prije svega isti~e da se, prema konzistentnoj

praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja

postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

35. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64,Izvje{taji 1997-IV).

b) Pe riod koji se uzima u obzir36. Parni~ni postupak je pokrenut 15. februara 2000. godine,

kada je apelantica Op}inskom sudu podnijela tu`bu radi naknadenematerijalne {tete. Ustavni sud zapaà da je predmet okon~an uponovnom postupku dono{enjem Presude Kantonalnog suda broj 01 0 P 004132 08 G` od 23. augusta 2010. godine. Dakle,cjelokupan postupak povodom apelanticinog tu`benog zahtjeva za utvr|ivanje prava na nematerijalnu {tetu je trajao od 15.februara 2000. godine sve do 23. augusta 2010. godine, tj. u

periodu ne{to duèm od 10 godina, a koji }e Ustavni sud ispitati ukonkretnom slu~aju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka37. U predmetnom postupku trebalo je rije{iti pitanje

naknade nematerijalne {tete koju je apelantica pretrpjela povre|ivanjem u saobra}ajnoj nezgodi 15. oktobra 1991. godinekoju je prouzrokovalo putni~ko motorno vozilo kojim jeupravljao drugotuèni Ramo Hozdi}, a koje je bilo osigurano kodprvotuènog. Dakle, predmetni spor se ne moè okarakterisatikao naro~ito sloèn.

38. U konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da suOp}inskom sudu do dono{enja prve odluke trebale nepune trigodine, a da je Kantonalnom sudu u ‘albenom postupku trebalone{to vi{e od dvije godine da donese rje{enje kojim je presuduOp}inskog suda ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovnipostupak, zbog utvr|enih bitnih povreda parni~nog postupka

koje su uticale na dono{enje zakonite i pravilne odluke. Ustavnisud primje}uje da je odluka Op}inskog suda u ponovljenompostupku donesena nakon perioda duèg od tri godine, u kojemOp}inski sud nakon vra}anja spisa sa Kantonalnog suda uperiodu od dvije godine i osam mjeseci nije poduzeo ni jednuprocesnu radnju. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da, iako je‘albeni postupak pred Kantonalnim sudom protiv presudeprvostepenog suda donesene u ponovnom postupku okon~an urelativno kratkom vremenskom periodu, ne{to duèm od godinudana, ukupan period trajanja ovog postupka do pravosna`nogokon~anja konkretnog postupka iznosi preko deset godina.Ustavni sud smatra da za ovako dugo trajanje nije ponu|enovaljano i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka koji se ne moè okarakterisati kao naro~ito sloèn, a naro~itoimaju}i u vidu zna~aj koji je ovaj postupak imao za apelanticu.Kantonalni i Op}inski sud su se u odgovorima na apelacijupravdali velikim brojem nerije{enih predmeta i malim brojem

sudija. Me|utim, Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskogsuda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dràve da organizira svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnimvlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropskekonvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavnisud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav34).

39. Ustavni sud preoptere}enost sudstva, na koju su sepozvali Kantonalni i Op}inski sud, generalno, ne moè prihvatitikao opravdanje, budu}i da su dràve ugovornice Evropskekonvencije, kako je ve} re~eno, du`ne organiziratiadministriranje pravde na takav na~in da sudovi ispunjavajuzahtjeve iz ~lana 6. Evropske konvencije. Me|utim, prema praksiEvropskog suda za ljudska prava, dràve ugovornice nisuodgovorne u slu~aju privremenog zaostatka svojih sudova pod




uvjetom da preduzmu odgovaraju}e mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmer-mann i Steiner protiv [vicarske, presuda od 13. jula 1983. godine,serija A, broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP600/04 od 17. februara 2005. godine, ta~ka 25; broj AP 505/04 od15. juna 2005. godine, ta~ka 31). U konkretnom predmetu sudovinisu obrazloìli, posebno Op}inski sud, da li je poduzeo

konkretne mjere s ciljem da pobolj{a rje{avanje ne samo velikogbroja predmeta hitne prirode, ve} i drugih predmeta, posebnoonih koji su vra}eni na ponovni postupak, za koje su rokovipostupanja u takvom postupku zakonom propisani. Stoga,Ustavni sud ne moè prihvatiti op}enit navod o velikom brojupredmeta, a da pri tom ne uo~i namjeru i konkretan rad nadle`nogorgana u rje{avanju protiv navedenih problema.

40. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogaoutvrditi eventualan apelanticin doprinos ukupnoj duìnipostupka, naprotiv apelantica i Om budsmen Federacije Bosne iHercegovine su svake godine, tj. 2006. i 2007, urgirali da Op}inski sud djeluje u ponovnom postupku.

41. S obzirom na ~injenicu da je nadle`nim sudovima bilopotrebno duè od 10 godina za dono{enje kona~ne odluke o tu`biza naknadu nematerijalne {tete i da se, imaju}i u vidu provedenuanalizu postupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost u

najve}em dijelu moè pripisati Op}inskom sudu, Ustavni sudsmatra da duìna konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnog roka" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija42. Apelantica je zatraìla da joj se naknadi nematerijalna

{teta zbog duìne trajanja parni~nog postupka. Prema ~lanu 76.stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu{tetu. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|ujeu simboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

43. Prilikom odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu

nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|enprincip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u"Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st.48-51). Prema utvr|enom principu, apelantici bi za svaku godinuodga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od pribli`no150 KM. Imaju}i u vidu da je navedeni postupak trajao duè od10 godina, apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.500 KM.Ovaj iznos apelantici je du`na da isplati Vlada Unsko-sanskogkantona, s obzirom na sjedi{te Op}inskog suda, u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaklju~ak44. Ustavni sud je zaklju~io da postoji povreda prava na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije kada je postupak u predmetu koji se ti~e

odre|ivanja naknade na ime nematerijalne {tete trajao duè oddeset godina, a ta duìna postupka moè u najve}oj mjeri stavitina teret Op}inskom sudu, koji nije ponudio bilo kakve razlogekoji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

45. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu oveodluke.

46. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 869/08, rje{avaju}i apelaciju D. P., na temelju~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2.alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:



Odbija se kao neutemeljena apelacija D. P. podnesena protivPresude Okru`nog suda u Banjaluci broj 011-0-@-07-000 644 od30. sije~nja 2008. godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa @eljko

[urlan odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 21. oùjka 2008.godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog suda Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 011-0-@-07-000 644 od 30.sije~nja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od

Okru`nog suda i TP "Malprex" AD Banjaluka (u daljnjem tekstu:tuèni) zatraèno je 11. travnja 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda Banjaluka (u daljnjemtekstu: Osnovni sud) zatraèno je 9. kolovoza 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda brojRs-1428/04.

3. Tuèni je odgovor na apelaciju dostavio 5. svibnja 2008.godine, a Okru`ni sud 7. svibnja 2008. godine. Osnovni sud jetraèni spis na uvid dostavio 19. kolovoza 2010. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda i tuènog dostavljeni su apelantici 28.svibnja 2008. godine.



6. Apelantica je tu`bom od 9. rujna 2004. godine pokrenula parnicu pred Osnovnim sudom protiv tuènog radi povrata na posao i isplate naknade na ime neispla}enih pla}a, toplog obroka i naknade za prijevoz u ukupnom iznosu od 3.500,00 KM, koje biostvarivala da je ostala na poslu.

7. Osnovni sud je tu`bu dostavio tuènom na odgovor 28.rujna 2004. godine, a tuèni je dostavio odgovor na tu`bu 26.listopada 2004. godine.

8. Apelantica je 9. svibnja 2006. godine dostavila Osnovnomsudu podnesak kojim je precizirala tu`beni zahtjev tako {to jepredloìla da se poni{ti rje{enje o prestanku Ugovora o radu broj3917/03 od 29. listopada 2003. godine, te da se naloì tuènom da ju vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prijeprestanka radnog odnosa kao i da joj, na ime izgubljene zarade idrugih primanja, isplati iznos koji }e se utvrditi financijskimvje{ta~enjem.

9. Pripremno ro~i{te zakazano za 11. svibanj 2006. godineodloèno je radi izja{njenja tuènog na apelanti~in podnesak od9. svibnja 2004. godine. Tuèni je dostavio odgovor na podnesak





9. lipnja 2006. godine nakon ~ega je zakazano i odrànopripremno ro~i{te 24. listopada 2006. godine.

10. Osnovni sud je rje{enjem od 1. studenoga 2006. godineodredio izvo|enje dokaza vje{ta~enjem vje{taka financijskestruke.

11. Ro~i{te za glavu raspravu zakazano za 7. prosinac 2006.godine je odloèno jer vje{tak financijske struke nije dostavi?

nalaz i mi{ljenje, a ro~i{te za glavu raspravu zakazano za 15.velja~e 2007. godine odloèno je zbog bolesti ureduju}eg suca.12. Apelantica je podneskom od 25. travnja 2007. godine

urgirala zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu.13. Ro~i{ta za glavnu raspravu su odràna 11. lipnja, 14.

kolovoza, 7. rujna 2007. i 11. listopada 2007. godine, kada je glavna rasprava i zaklju~ena i na kojoj je apelantica kona~no precizirala tu`beni zahtjev tako {to je predloìla da se poni{ti Rje{enje oprestanku ugovora o radu tuènog broj 3917/03 od 29. listopada 2003. godine kao nezakonito i naloì tuènom da je vrati na posao iisplati joj iznos od 2.870,79 KM koji bi primala temeljem pla}e sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima postupka.

14. Osnovni sud je Presudom broj Rs-1428/04 od 9.studenoga 2007. godine usvojio apelanti~in tu`beni zahtjev teponi{tio rje{enje o prestanku Ugovora o radu tuènog broj2917/03 od 29. listopada 2003. godine kao nezakonito, te naloìotuènom da apelanticu vrati na posao i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslovekoji odgovaraju njezinim stru~nim i radnim sposobnostima, kao ida joj isplati iznos od 2.870,79 KM koji bi primala od tuènogtemeljem pla}a sa zakonskom zateznom kamatom kao i tro{kovepostupka u iznosu od 1.050,00 KM dok je vi{ak zahtjeva za naknadu tro{kova postupka preko dosu|enog iznosa odbijen.Usvojen je apelanti~in prijedlog za osloba|anje od pla}anja sudbene takse.

15. Osnovni sud je tijekom postupka utvrdio da je apelantica bila u radnom odnosu kod tuènoga i da joj je rje{enjem tuènoga od 29. listopada 2003. godine prestao radni odnos zbog odlaska umirovinu sa 3. studenim 2003. godine, a da je u vrijemedono{enja rje{enja imala navr{enih 54 godine, sedam mjeseci isedam dana ‘ivota, te 35 godina i dva dana mirovinskoga staà.Tako|er je utvr|eno da je apelantici priznato pravo na starosnumirovinu od 3. studenoga 2003. godine po rje{enju Fonda PIO

RS Filijala Banjaluka od 21. svibnja 2004. godine u iznosu od175,91 KM.16. Osnovni sud je utvrdio da je odluka o prestanku radnog

odnosa nezakonita jer je donesena protivno odredbi ~lanka 46. st.1. i 190. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju("Slu`beni glasnik RS" 32/02), kao i ~lanka 112. stavak 1. to~ka 4. Zakona o radu. Osnovni sud je pojasnio kako iz navedenihodredbi slijedi da pravo na starosnu mirovinu sti~e osiguranikkad navr{i 65 godina ‘ivota i najmanje 20 godina staà osiguranja, a iznimno pravo na starosnu mirovinu sti~e kada navr{i, u 2002. godini, 61 godinu ‘ivota. Osnovni sud smisao ovezakonske odredbe tuma~i tako da nakon poo{travanja uvjeta za stjecanje prava i ostvarivanja starosne mirovine, ovo pravo moguostvariti osiguranici pod povoljnijim uvjetima i prije navr{enih65 godina ‘ivota, pa je po mi{ljenju Osnovnog suda ovo pravopripadalo isklju~ivo radniku koji se nalazi u konkretnoj situaciji,a ne poslodavcu, te poslodavac ne moè ovu zakonsku odredbu

uzeti kao osnovu za prestanak radnog odnosa po sili zakona. Sobzirom da je Osnovni sud usvojio apelanti~in tu`beni zahtjev za poni{tenje rje{enja o prestanku ugovora o radu, on je i utvrdiovisinu naknade {tete na temelju nalaza i mi{ljenja vje{taka financijske struke, koja predstavlja razliku izme|u pla}e koju bituèni isplatio apelantici da je radila i iznosa primljene mirovine.

17. Tuèni i apelantica su protiv presude Osnovnog suda 20.studenoga 2007. godine izjavili prizive koji su dostavljeni na odgovor 26. studenoga 2007. godine.

18. Apelantica i tuèni su 4. prosinca 2007. godine dostaviliodgovore na priziv te je ~itav spis proslije|en 25. prosinca 2007.godine Okru`nom sudu na rje{avanje o prizivima.

19. Okru`ni sud je Presudom broj 011-0-@-07-000 644 od 30.sije~nja 2008. godine priziv tuènoga uvaìo, Presudu Osnovnogsuda broj Rs-1428/04 od 9. studenoga 2007. godine preina~io udjelu odluke kojim je tuènom naloèno da apelanticu vrati na

rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnogodnosa ili druge odgovaraju}e poslove, u dijelu odluke kojim jeobvezan tuèni da joj plati iznos od 2.870,79 KM temeljem pla}a koje bi trebala primiti i u dijelu odluke kojom je tuèni obvezanplatiti tro{kove parni~noga postupka u iznosu od 1.050,00 KM,tako {to se apelanti~in tu`beni zahtjev u ovome dijelu odbija kaoneutemeljen. Prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je

poni{teno Rje{enje o prestanku ugovora o radu broj 2917/03 od29. listopada 2003. godine kao nezakonito i apelanti~ina tu`ba jeu ovome dijelu odba~ena kao nepravodobna. Apelanti~in priziv je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je uodbijaju}em dijelu (kojim je zahtjev za tro{kove postupka prekodosu|enog iznosa odbijen) potvr|ena.

20. Okru`ni sud se u obrazloènju odluke pozvao na odredbu~lanka 105. Zakona o radu koja se primjenjuje u konkretnomslu~aju i kojom je propisano da radnik koji smatra da mu jeposlodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa moè podnijetitu`bu nadle`nome sudu za za{titu toga prava u roku od jednegodine od dana saznanja za povredu prava, a najdulje u roku od trigodine od dana u~injene povrede. Na rokove iz ~lanka 105.Zakona o radu koji su prekluzivni sud pazi po slu`benoj du`nosti.U konkretnom slu~aju, pojasnio je Okru`ni sud, apelantica smatra da je njezino pravo povrije|eno dono{enjem odluke tuènoga ootkazu Ugovora o radu broj 3917/03 od 29. listopada 2003.godine, zbog ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu, ali je izstanja spisa vidljivo da apelantica zahtjev za poni{tenje ove odlukenije traìla sve do 9. svibnja 2006. godine, kada ovakav zahtjevpostavlja prvi put. Naime, Okru`ni sud je ukazao da je apelantica tijekom postupka uredila tu`bu i tu`beni zahtjev tako {to jepodneskom od 9. svibnja 2006. godine postavila, izme|u ostalog, izahtjev za poni{tenje rje{enja tuènoga o prestanku Ugovora oradu broj 3917/03 od 29. listopada 2003. godine, koji je u tomepodnesku postavila prvi put. Ostali dio zahtjeva se odnosi na izgubljenu zaradu, {to predstavlja zahtjev za naknadu {tete zbognezakonite odluke tuènoga o prestanku ugovora o radu.

21. Dakle, zaklju~io je Okru`ni sud, ovakav je zahtjevpostavljen prvi put 9. svibnja 2006. godine, a iz sadràja toga zahtjeva je jasno da se radi o sasvim novom zahtjevu, u odnosu na

postavljeni zahtjev u tu`bi, pa je ovdje rije~ o novoj tu`bi koja jemogla biti podnesena i samostalno i koja se razlikuje odprvobitno podnesene tu`be glede zahtjeva koji apelantica postavlja za za{titu prava. Stoga, po mi{ljenju Okru`nog suda,ocjena pravodobnosti podnesene tu`be, u dijelu zahtjeva za poni{tenje rje{enja o otkazu ugovora o radu u smislu navedenezakonske odredbe, ima se ra~unati od dana saznanja za povreduprava a to je u konkretnom slu~aju dan kada je apelantica primila rje{enje o otkazu ugovora o radu (29. listopada 2003. godine) ~ijeponi{tenje traì u ovom postupku, pa imaju}i u vidu navedenoapelanti~ina tu`ba za za{titu prava u ovom postupku jepodnesena izvan subjektivnog roka iz ~lanka 105. Zakona o radute je kao takva nepravodobna.

22. U kona~nici je Okru`ni sud istaknuo kako prvostupanjskisud nije vodio u ovome dijelu ra~una o rokovima iz ~lanka 105.stavak 2. Zakona o radu, na {ta sud pazi po slu`benoj du`nosti, pa

je ovakvim postupanjem raspravljao i odlu~ivao onepravodobnoj tu`bi protivno ~lanku 227. stavak 1. to~ka 2.Zakona o parni~nom postupku, a takvo nezakonito postupanje jeimalo zna~aj za zakonitost odluke. Kako prema materijalnompravu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sudbenu za{titu,takva tu`ba je u relevantnom dijelu odba~ena kao nepravodobna.

23. Zahtjev za isplatu, koju je apelantica postavila u tu`bi,odnosi se na naknadu {tete u vidu izgubljene dobiti i takavzahtjev bi, po mi{ljenju Okru`nog suda, bio utemeljen samo poduvjetom da je utvr|eno kako je odluka o prestanku radnogodnosa, odnosno otkaz ugovora o radu, nezakonita, jer senaknada {tete dosu|uje kao posljedica nezakonite odlukeposlodavca, kao i uvaàvanje zahtjeva za reintegraciju radnika,koji su po svojoj naravi samo akcesorni zahtjevi u situaciji kada se traì poni{tenje odluke o otkazu ugovora o radu.




IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije24. Apelantica se ‘ali kako joj je pobijanom odlukom

povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:

Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europskekonvencije, a u svezi s povredom prava na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, te pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije.

25. Apelantica se u su{tini ‘ali da je redoviti sud pogre{noutvrdio ~injeni~no stanje i pogre{no primijenio materijalno pravo- odredbe Zakona o radu, te presudu nedostatno obrazloìo.Apelantica je istaknula kako se u zakonskom roku obratila poslodavcu sa zahtjevom za za{titu prava iz radnog odnosa i kakoposlodavac nije odgovorio na zahtjev, pa se ima smatrati da jezahtjev usvojen i da je stavio van snage rje{enje o prestankuugovora o radu. Dalje je navela kako je tu`bom traìla da se vrati

na posao i da joj se naknade izgubljene zarade, pa tu`bu smatra pravodobnom i utemeljenom. Apelantica tako|er smatra da jedokazala da je krivnjom tuènoga umirovljena protivno svojojvolji i da je postojala razlika izme|u mirovine i pla}e koju biostvarila da je radila, te se taj dio tu`benoga zahtjeva ne moèpovezivati s rje{enjem o prestanku ugovora o radu. Smatra kako je diskriminirana u odnosu na ostale radnike jer je protiv svojevolje umirovljena s 35 godina staà, a neke druge radnice sa vi{eod 35 godina radnog staà. Apelantica se tako|er ‘ali kako nijedobila sudbenu za{titu u razumnom roku, te potraùje odRepublike Srpske naknadu {tete. Predloìla je da Ustavni sudusvoji apelaciju i ukine odluku Okru`nog suda.

b) Odgovor na apelaciju26. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je istaknuo kako

apelaciju smatra neutemeljenom i kako u cijelosti ostaje kodobrazloènja presude koje je u odgovoru op{irno interpretirao.

Okru`ni sud je naveo kako su u presudi dati razlozi za odlukusuda po svim apelanti~inim zahtjevima, a pristup sudu jeomogu}en kao i svim drugim osobama u razumnom roku i predneovisnim i nepristranim sudom u zakonom propisanompostupku. Okru`ni sud tako|er smatra kako nije povrije|enoapelanti~ino pravo na imovinu, kao ni pravo na u~inkovit pravnilijek, te je predloìo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

27. U odgovoru na apelaciju tuèni je istaknuo kako jetijekom postupka dostavio odluku skup{tine akcionara, pro gramrje{avanja vi{ka radnika, pravilnik o sistematizaciji radnihmjesta ~ime su dokazali razloge za otkazivanje ugovora o raduapelantici, a u programu rje{avanja vi{ka radnika jasno jenazna~eno da }e radnici koji imaju uvjete za mirovinu bitiumirovljeni. Tuèni je istaknuo kako su neto~ni navodi izapelacije da je apelantica neuka stranka i da je zbog toga njezina tu`ba bila neuredna, s obzirom da ju je od prvog momenta zastupala stru~na osoba-odvjetnik. Predloìo je da se apelacija

odbije kao neutemeljena.V. Relevantni propisi

28. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) urelevantnom dijelu glasi:



^lanak 229. Drugostupanjski }e sud, u sjednici vije}a ili na temelju

odràne rasprave, presudom preina~iti prvostupanjsku presudu,ako ustanovi da postoji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u‘albi:

4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostupanjski sud pogre{no primijenio materijalno pravo;

29. Zakon o radu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br.38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 105.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo izradnog odnosa moè da podnese tu`bu nadle`nom sudu za za{titutog prava. Pravo na podno{enje tu`be nije uslovljeno prethodnimobra}anjem radnika poslodavcu za za{titu prava

Tu`ba za za{titu prava radnik moè podnijeti u roku od jednegodine od dana saznanja za povredu prava a najdalje u roku od tri godine od dana u~injene povrede.

VI. Dopustivost30. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine

Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese

u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

32. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Okru`nog suda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. sije~nja 2008. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presuduapelantica je primila 29. velja~e 2008. godine a apelacija jepodnesena 21. oùjka 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda jer nije o~evidno ( prima facie)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

33. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete

glede dopustivosti.VII. Meritum

34. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupkupovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije,pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravona nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 14. Europske konvencije, a u svezi sa pravom na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije te pravo na u~inkovit pravni lijekiz ~lanka 13. Europske konvencije.

Pravo na pravi~no su|enje^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom

dijelu glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2. , {to uklju~uje:(...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

35. Predmetni postupak koji je okon~an presudom Okru`nogsuda odnosi se na postupak za{tite prava iz radnog odnosa, daklena predmet gra|ansko-pravne naravi, pa je ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga,




Ustavni sud mora ispitati je li taj postupak bio pravi~an onakokako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije.

36. Kako se apelanti~ini navodi odnose i na dugo trajanjepredmetnog postupka, Ustavni sud }e ispitati je li u konkretnompostupku do{lo do kr{enja prava na pravi~no su|enje urazumnom roku, kako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europskekonvencije.

a) Razuman rokRelevantna na~ela

37. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda,razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviruokolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una okriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a osobito osloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002.godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

38. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uosobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudbenipostupci imaju ‘uran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B,stavak 18).

Razdoblje koje se uzima u obzir39. Ustavni sud opaà da je postupak po apelanti~inoj tu`bi

zapo~eo 9. rujna 2004. godine kada je apelantica podnijela tu`bu,te da je predmetni postupak okon~an Presudom Okru`nog suda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. sije~nja 2008. godine. Ustavnisud nalazi da je predmetni postupak trajao ukupno tri godine i~etiri mjeseca.

Analiza duljine trajanja postupka40. U konkretnom slu~aju apelantica je podno{enjem tu`be

Osnovnom sudu pokrenula postupak za za{titu prava iz radnogodnosa. Ustavni sud opaà da se u konkretnom slu~aju radi oparni~nom postupku u kojemu su sudovi trebali utvrditiutemeljenost vi{e tu`benih zahtjeva koje je apelantica tu`bom

postavila, a u okviru dokaznog postupka prvostupanjski sud jetrebao provesti vje{ta~enje vje{taka financijske struke. Ustavnisud smatra da se predmetni postupak prema svojoj su{tini moèsmatrati sloènim.

41. Ustavni sud primje}uje da je po apelanti~inoj tu`bizaprimljenoj 9. rujna 2004. godine Osnovni sud tu`bu dostaviona odgovor tuènome 28. rujna 2004. godine, a prvo ro~i{tezakazao za 11. svibanj 2006. godine. Dakle, Osnovni sud je bioneaktivan godinu i sedam mjeseci. Me|utim, nakon toga sud je urazumnim vremenskim razdobljima zakazivao pripremna ro~i{ta i ro~i{ta za glavnu raspravu. Naime, Osnovni sud je zakazao dva pripremna ro~i{ta, dva ro~i{ta za glavnu raspravu koja suodloèna i ~etiri ro~i{ta za glavnu raspravu koja su odràna, te jezaklju~io glavnu raspravu 11. listopada 2007. godine a presududonio 9. studenoga 2007. godine, tj. postupak je okon~ao urazdoblju od tri godine i dva mjeseca. Ustavni sud primje}uje da je apelantica podneskom od 9. svibnja 2006. godine precizirala

tu`beni zahtjev tako {to je pored postoje}ih tu`benih zahtjeva postavila i novi tu`beni zahtjev kojim je predloìla da se poni{tirje{enje o prestanku ugovora o radu, te je ova ~injenica bila odutjecaja na odga|anje pripremnog ro~i{ta zakazanog za 11.svibanj 2006. godine s obzirom da se tuèni trebao izjasniti na precizirani tu`beni zahtjev. Dalje, iz podastrtog Ustavnom suduproizlazi da je o prizivima apelantice i tuènoga na presuduOsnovnog suda odlu~eno za 35 dana. Najzad, Ustavni sudprimje}uje da apelantica svojim pona{anjem ili propustima uovome postupku nije uticala na njegovu duljinu.

42. Ustavni sud primje}uje kako se u konkretnom slu~ajuradilo o postupku koji je po zakonu ozna~en kao ‘uran, odnosnokoji zahtijeva osobitu marljivost u pona{anju doma}ih vlastisukladno ve} navedenim na~elima u ovoj odluci. Me|utim,imaju}i u vidu ~injenicu da se o apelanti~inom tu`benomzahtjevu odlu~ivalo pred dvije sudbene in stance, te da je

postupak pravomo}no okon~an presudom Okru`nog suda nakontri godine i ~etiri mjeseca od podno{enja tu`benoga zahtjeva,Ustavni sud smatra da zastoj u radu Osnovnog suda od jednegodine i sedam mjeseci jeste uticao na duljinu postupka, ali da seu ukupno trajanje postupka ne moè smatrati takvim da bi doveou pitanje apelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnomroku u smislu standarda iz prava na pravi~no su|enje.

43. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postojipovreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije uodnosu na dono{enje odluke u razumnom roku.

b) Ostali navodi u svezi s pravom na pravi~no su|enje44. Apelantica smatra kako joj je pobijanom odlukom

povrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog pogre{no utvr|enog~injeni~nog stanja i pogre{ne primjene materijalnog prava -odredbe Zakona o radu te nedostatnog obrazloènja presude.

45. U svezi s apelanti~inim navodima kako je obrazloènjeodluke Okru`nog suda nedostatno, Ustavni sud podsje}a da ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije obvezuje sudove da dajuobrazloènja za svoje presude, ali to se ne moè tuma~iti kaoobveza da se odgovori na svaki navod, nego samo onaj kojegocijeni relevantnim (vidi Europski sud za ljudska prava, Harutyunyan protiv Armenije , djelomi~na odluka o dopustivostiod 5. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Tako|er,Ustavni sud primje}uje kako kona~ne odluke prizivnih sudova nemoraju imati iscrpna obrazloènja (vidi Europsko povjerenstvoza ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16.srpnja 1981, OI 25) ve} obrazloènja koja se ti~u relevantnihprizivnih navoda, koje takvima ocijeni. U konkretnom slu~aju izstanja u spisu i navoda apelacije, Ustavni sud opaà da je opre~noapelanti~inim navodima Okru`ni sud odgovorio na svaki prizivninavod, kako apelantice tako i tuènoga, i za svoje stajali{te daovaljane, jasne i logi~ne razloge, sukladno zahtjevima ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije.

46. U svezi s apelanti~inim navodima o kr{enju prava na pravi~no su|enje, koji se odnose na na~in na koji je redoviti sudutvrdio ~injeni~no stanje i primijenio materijalno pravo, Ustavnisud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda iUstavnog suda, zada}a ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke

redovitih sudova glede ~injeni~nog stanja i primjenematerijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije,odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituiratiredovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je, op}enito,zada}a redovitih sudova ocijeniti ~injenice i dokaze koje su izveli(vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).Zada}a Ustavnog suda je ispitati jesu li eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravi~no su|enje, pravona pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je liprimjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ilidiskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadle`nosti Ustavnisud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnihprava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitimsudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je lipostupak u cjelini bio pravi~an u smislu ~lanka 6. stavak 1.

Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasnikuBiH" broj 58/05).

47. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud primje}uje kako jeOkru`ni sud u smislu ~lanka 229. stavak 1. to~ka 4. Zakona oparni~nom postupku smatrao da je ~injeni~no stanje uprvostupanjskom postupku pravilno utvr|eno, ali da je pogre{noprimijenjeno materijalno pravo te je preina~io prvostupanjskupresudu i ukinuo je u dijelu kojim je poni{teno rje{enje oprestanku ugovora o radu kao nezakonito, a tu`bu apelantice je utom dijelu odbacio kao nepravodobnu. Okru`ni sud je obrazloìoda prvostupanjski sud nije vodio ra~una o rokovima iz ~lanka 105. Zakona o radu na {ta je duàn paziti po slu`benoj du`nosti,te je raspravljao i odlu~ivao o nepravodobnoj tu`bi ~ime jepostupao nezakonito. Naime, Okru`ni sud je obrazloìo kakoapelantica u podnesenoj tu`bi nije traìla poni{tenje rje{enja o




otkazu ugovora o radu koje je tek kasnije, kao poseban zahtjev,postavila podneskom od 9. svibnja 2006. godine, pa se ocjena pravodobnosti podnesene tu`be u dijelu zahtjeva za poni{tenjerje{enja o otkazu ugovora o radu mora ra~unati od dana saznanja za povredu prava, a to je u konkretnom slu~aju dan kada jeapelantica primila rje{enje o otkazu ugovora o radu ~ijeponi{tenje traì. S obzirom da je nepravodobna tu`ba u dijelu

zahtjeva za poni{tenje odluke o otkazu ugovora o radu, Okru`nisud je obrazloìo kako apelantica nije po materijalnom pravuaktivno legitimirana da traì naknadu {tete u vidu izgubljenezarade i kako zahtijeva reintegraciju (vra}anje na posao) jer se ukonkretnoj situaciji radi o akcesornim zahtjevima, te je i u tomdijelu tu`beni zahtjev odbijen. Ustavni sud smatra da je Okru`nisud u postupku o prizivu dostatno i jasno obrazloìo svoju odlukukojom je na temelju ~injeni~nog stanja, utvr|enog uprvostupanjskom postupku, izveo druga~iji pravni zaklju~ak,navode}i razloge koji su ga opredijelili da preina~iprvostupanjsku odluku i da tu`beni zahtjev u jednom dijeluodbije kao neutemeljen a u drugom odbaci kao nepravodoban.Stoga, Ustavni sud smatra da u pobijanoj odluci nema ni{ta {to biukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, te da jedato obrazloènje koje u cijelosti zadovoljava zahtjeve prava na pravi~no su|enje.

48. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da uodnosu na ove apelanti~ine navode nema kr{enja prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na u~inkovit pravni lijek^lanak 13. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom,

naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima49. Apelantica u apelaciji navodi povredu prava na u~inkovit

pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Prema pravnojpraksi Europskog suda, pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije je akcesorno pravo. Iako apelantica nijeeksplicitno navela u odnosu na koje pravo iz Europskekonvencije smatra da joj je uskra}en pravni lijek, Ustavni sudzaklju~uje da se apelantica, u su{tini, poziva na povredu ovoga prava u svezi s ~lankom 6. Europske konvencije. Me|utim,Ustavni sud primje}uje kako apelanti~ina tvrdnja da nije imala pravo na u~inkovit pravni lijek nije potkrijepljena bilo kakvimargumentima. S obzirom da je o~evidno da je apelantica imala iiskoristila sve zakonom propisane pravne lijekove, Ustavni sudsmatra da su istaknuti apelanti~ini navodi neutemeljeni, te da nijepovrije|eno apelanti~ino pravo na u~inkovit pravni lijek iz~lanka 13. Europske konvencije.

Nediskriminacija^lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Uìvanje prava i sloboda, predvi|enih ovim ~lankom ili u

me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovomUstavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bezdiskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko ili drugo uvjerenje, nacionalno ilidru{tveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu,imovina, ro|enje ili drugi status.

^lanak 14. Europske konvencije glasi:

Uìvanje prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijomosigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {to suspol, rasa, boja koè, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugomi{ljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekomnacionalnom manjinom, imovno stanje, ro|enje ili drugi status."

50. U odnosu na apelanti~ine navode o diskriminaciji,Ustavni sud podsje}a na ~injenicu da diskriminacija postoji akorezultira razli~itim tretmanom pojedinaca u sli~nim pozicijama iako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja.

51. Ustavni sud opaà kako, osim {to je navela da je protivsvoje volje umirovljena s 35 godina staà a neke druge radnice sa vi{e od 35 godina radnog staà, nije pruìla bilo kakve argumentekojima bi potkrijepila svoje tvrdnje kako je razli~ito tretirana uodnosu na druge osobe ili skupine osoba u istoj ili sli~nojsituaciji, pa su ovi njezini navodi neutemeljeni.

52. Stoga Ustavni sud zaklju~uje kako u konkretnom slu~ajunije prekr{eno apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lanka 14. Europske konvencije u svezi s Protokolom broj 12 uzEuropsku konvenciju.Ostali navodi

53. Apelantica tako|er smatra kako joj je pobijanom

presudom povrije|eno i pravo na imovinu. Navodi o povrediprava na imovinu identi~ni su sa navodima o povredi prava na pravi~no su|enje. S obzirom na zaklju~ke u svezi s pravom na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno da posebno ispituje apelanti~ine navode opovredi prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju.VIII. Zaklju~ak

54. Ustavni sud zaklju~uje kako, imaju}i u vidu trajanjepredmetnoga postupka u cjelini, u konkretnom slu~aju nijenaru{eno apelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnomroku u smislu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijekada je parni~ni postupak, u kojemu se odlu~ivao o apelanti~inimpravima iz radnog odnosa pred dvije sudbene instance,pravomo}no okon~an dono{enjem odluke nakon tri godine i~etiri mjeseca. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosuna ostale aspekte ovog prava, kada je redoviti sud dao jasne iobrazloène razloge na temelju kojih je primijenio relevantnezakonske propise, a iz svega podastrtog se ne moè zaklju~iti da je pri tom postupao proizvoljno i diskriminacijski.

55. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje kako ne postoji povreda prava na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europskekonvencije kada nema ni~ega {to ukazuje na to da je apelanticibilo onemogu}eno kori{tenje zakonom propisanih pravnihlijekova.

56. Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelanti~ininavodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz ~lanka II/4.Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, a

u svezi s pravom na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, sobzirom da apelantica nije dokazala da je u predmetnompostupku diskriminirana u uìvanju prava na pravi~no su|enje.

57. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 869/08, rje{avaju}i apelaciju D. P., na osnovu

~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br.60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:






Odbija se kao neosnovana apelacija D. P., podnesena protivPresude Okru`nog suda u Bawoj Luci broj 011-0-@-07-000 644 od30. januara 2008. godine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i

Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. D. P. (u daqwem tekstu: apelantkiwa) koju zastupa@eqko [urlan, advokat iz Bawe Luke, podnijela je 21. marta2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwemtekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog sudaBawa Luka (u daqwem tekstu: Okru`ni sud) broj 011-0-@-07-000644 od 30. januara 2008. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda odOkru`nog suda i TP "Malprex" AD Bawa Luka (u daqwemtekstu: tuèni) zatraèno je 11. aprila 2008. godine da dostave

odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda Bawa Luka (u daqwemtekstu: Osnovni sud) zatraèno je 9. avgusta 2010. godine dadostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda brojRs-1428/04.

3. Tuèni je odgovor na apelaciju dostavio 5. maja 2008.godine, a Okru`ni sud 7. maja 2008. godine. Osnovni sud jetraèni spis na uvid dostavio 19. avgusta 2010. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda i tuènog dostavqeni su apelantkiwi28. maja 2008. godine.


5. îwenice predmeta koje proizlaze iz apelantkiwinihnavoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Apelantkiwa je tu`bom od 9. septembra 2004. godinepokrenula parnicu pred Osnovnim sudom protiv tuènog radipovra}aja na posao i isplate naknade na ime neispla}enihplata, toplog obroka i naknade za prevoz u ukupnom iznosu od3.500,00 KM, koje bi ostvarivala da je ostala na poslu.

7. Osnovni sud je tu`bu dostavio tuènom na odgovor 28.septembra 2004. godine, a tuèni je dostavio odgovor na tu`bu26. oktobra 2004. godine.

8. Apelantkiwa je 9. maja 2006. godine dostavila Osnovnomsudu podnesak kojim je precizirala tu`beni zahtjev tako {to jepredloìla da se poni{ti rje{ewe o prestanku Ugovora o radubroj 3917/03 od 29. oktobra 2003. godine, te da se naloìtuènom da ju vrati na rad i rasporedi na poslove koje jeobavqala prije prestanka radnog odnosa kao i da joj, na imeizgubqene zarade i drugih primawa, isplati iznos koji }e seutvrditi finansijskim vje{ta~ewem.

9. Pripremno ro~i{te zakazano za 11. maj 2006. godineodloèno je radi izja{wewa tuènog na apelantkiwin

podnesak od 9. maja 2004. godine. Tuèni je dostavio odgovor napodnesak 9. juna 2006. godine nakon ~ega je zakazano i odrànopripremno ro~i{te 24. oktobra 2006. godine.

10. Osnovni sud je rje{ewem od 1. novembra 2006. godineodredio da se izvedu dokazi vje{ta~ewem vje{taka finansijskestruke.

11. Ro~i{te za glavu raspravu zakazano za 7. decembar 2006.godine odloèno je jer vje{tak finansijske struke nijedostavio nalaz i mi{qewe, a ro~i{te za glavu raspravuzakazano za 15. februar 2007. godine odloèno je zbog bolestiureduju}eg sudije.

12. Apelantkiwa je podneskom od 25. aprila 2007. godineurgirala da se zakaè ro~i{te za glavnu raspravu.

13. Ro~i{ta za glavnu raspravu odràna su 11. juna, 14.avgusta, 7. septembra 2007. i 11. oktobra 2007. godine, kada je

glavna rasprava i zakqu~ena i na kojoj je apelantkiwa kona~noprecizirala tu`beni zahtjev tako {to je predloìla da seponi{ti Rje{ewe o prestanku ugovora o radu tuènog broj3917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito i naloìtuènom da je vrati na posao i isplati joj iznos od 2.870,79 KMkoji bi primala po osnovu plate sa zakonskom zateznomkamatom i tro{kovima postupka.

14. Osnovni sud je Presudom broj Rs-1428/04 od 9. novembra2007. godine usvojio apelantkiwin tu`beni zahtjev teponi{tio rje{ewe o prestanku Ugovora o radu tuènog broj2917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito, te naloìotuènom da apelantkiwu vrati na posao i rasporedi na poslovekoje je obavqala prije prestanka radnog odnosa ili na drugeposlove koji odgovaraju wenim stru~nim i radnimsposobnostima, kao i da joj isplati iznos od 2.870,79 KM koji biprimala od tuènog po osnovu plata sa zakonskom zateznomkamatom kao i tro{kove postupka u iznosu od 1.050,00 KM dok jevi{ak zahtjeva za naknadu tro{kova postupka preko dosu|enogiznosa odbijen. Usvojen je apelantkiwin prijedlog zaosloba|awe od pla}awa sudske takse.

15. Osnovni sud je u toku postupka utvrdio da jeapelantkiwa bila u radnom odnosu kod tuènog i da joj jerje{ewem tuènog od 29. oktobra 2003. godine prestao radniodnos zbog odlaska u penziju sa 3. novembrom 2003. godine, a da jeu vrijeme dono{ewa rje{ewa imala navr{enih 54 godine, sedammjeseci i sedam dana ‘ivota, te 35 godina i dva dana penzionogstaà. Tako|e je utvr|eno da je apelantkiwi priznato pravo nastarosnu penziju od 3. novembra 2003. godine po rje{ewu FondaPIO RS Filijala Bawa Luka od 21. maja 2004. godine u iznosu od175,91 KM.

16. Osnovni sud je utvrdio da je odluka o prestanku radnogodnosa nezakonita jer je donesena protivno odredbi ~lana 46 st.1 i 190 Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu("Slu`beni glasnik RS" 32/02), kao i ~lana 112 stav 1 ta~ka 4Zakona o radu. Osnovni sud je pojasnio da iz navedenih odredbislijedi da pravo na starosnu penziju sti~e osiguranik kadnavr{i 65 godina ‘ivota i najmawe 20 godina staà osigurawa,a izuzetno pravo na starosnu penziju sti~e kada navr{i, u 2002.godini, 61 godinu ‘ivota. Osnovni sud smisao ove zakonskeodredbe tuma~i tako da nakon poo{travawa uslova za sticaweprava i ostvarivawa starosne penzije, ovo pravo mogu daostvare osiguranici pod povoqnijim uslovima i prijenavr{enih 65 godina ‘ivota, pa je po mi{qewu Osnovnog sudaovo pravo pripadalo iskqu~ivo radniku koji se nalazi ukonkretnoj situaciji, a ne poslodavcu, te poslodavac ne moèovu zakonsku odredbu uzeti kao osnov za prestanak radnogodnosa po sili zakona. S obzirom da je Osnovni sud usvojioapelantkiwin tu`beni zahtjev za poni{tewe rje{ewa oprestanku ugovora o radu, on je i utvrdio visinu naknade {tetena osnovu nalaza i mi{qewa vje{taka finansijske struke, kojapredstavqa razliku izme|u plate koju bi tuèni isplatioapelantkiwi da je radila i iznosa primqene penzije.

17. Tuèni i apelantkiwa su protiv presude Osnovnog suda20. novembra 2007. godine izjavili ‘albe koje su dostavqene naodgovor 26. novembra 2007. godine.

18. Apelantkiwa i tuèni su 4. decembra 2007. godinedostavili odgovore na ‘albu te je ~itav spis proslije|en 25.

decembra 2007. godine Okru`nom sudu na rje{avawe o ‘albama.19. Okru`ni sud je Presudom broj 011-0-@-07-000 644 od 30. januara 2008. godine ‘albu tuènog uvaìo, Presudu Osnovnog sudabroj Rs-1428/04 od 9. novembra 2007. godine preina~io u djelu odlukekojim je tuènom naloèno da apelantkiwu vrati na rad irasporedi na poslove koje je obavqala prije prestanka radnogodnosa ili druge odgovaraju}e poslove, u dijelu odluke kojim jeobavezan tuèni da joj plati iznos od 2.870,79 KM po osnovu platakoje bi trebala da primi i u dijelu odluke kojom je tuèni obavezanda plati tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 1.050,00 KM,tako {to se apelantkiwin tu`beni zahtjev u ovom dijelu odbija kaoneosnovan. Prvostepena presuda je ukinuta u dijelu kojim jeponi{teno Rje{ewe o prestanku ugovora o radu broj 2917/03 od 29.oktobra 2003. godine kao nezakonito i apelantkiwina tu`ba je uovom dijelu odba~ena kao neblagovremena. Apelantkiwina ‘alba





odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda je u odbijaju}emdijelu (kojim je zahtjev za tro{kove postupka preko dosu|enogiznosa odbijen) potvr|ena.

20. Okru`ni sud se u obrazloèwu odluke pozvao na odredbu~lana 105 Zakona o radu koja se primjewuje u konkretnomslu~aju i kojom je propisano da radnik koji smatra da mu jeposlodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa moè da podnesetu`bu nadle`nom sudu za za{titu tog prava u roku od jednegodine od dana saznawa za povredu prava, a najduè u roku od trigodine od dana u~iwene povrede. Na rokove iz ~lana 105 Zakonao radu koji su prekluzivni sud pazi po slu`benoj du`nosti. Ukonkretnom slu~aju, pojasnio je Okru`ni sud, apelantkiwasmatra da je weno pravo povrije|eno dono{ewem odluketuènog o otkazu Ugovora o radu broj 3917/03 od 29. oktobra2003. godine, zbog ispuwewa uslova za starosnu penziju, ali je izstawa spisa vidqivo da apelantkiwa zahtjev za poni{tewe oveodluke nije traìla sve do 9. maja 2006. godine, kada ovakavzahtjev postavqa prvi put. Naime, Okru`ni sud je ukazao da jeapelantkiwa u toku postupka uredila tu`bu i tu`beni zahtjevtako {to je podneskom od 9. maja 2006. godine postavila, izme|uostalog, i zahtjev da se poni{ti rje{ewe tuènog o prestankuUgovora o radu broj 3917/03 od 29. oktobra 2003. godine, koji je utom podnesku postavila prvi put. Ostali dio zahtjeva odnosi sena izgubqenu zaradu, {to predstavqa zahtjev za naknadu {tetezbog nezakonite odluke tuènog o prestanku ugovora o radu.

21. Dakle, zakqu~io je Okru`ni sud, ovakav zahtjevpostavqen je prvi put 9. maja 2006. godine, a iz sadràja togzahtjeva jasno je da se radi o sasvim novom zahtjevu, u odnosu napostavqeni zahtjev u tu`bi, pa je ovdje rije~ o novoj tu`bi koja je mogla da bude podnesena i samostalno i koja se razlikuje odprvobitno podnesene tu`be u pogledu zahtjeva kojiapelantkiwa postavqa za za{titu prava. Stoga, po mi{qewuOkru`nog suda, ocjena blagovremenosti podnesene tu`be, udijelu zahtjeva za poni{tewe rje{ewa o otkazu ugovora o radu usmislu navedene zakonske odredbe, treba da se ra~una od danasaznawa za povredu prava a to je u konkretnom slu~aju dan kada jeapelantkiwa primila rje{ewe o otkazu ugovora o radu (29.oktobra 2003. godine) ~ije poni{tewe traì u ovom postupku,pa imaju}i u vidu navedeno apelantkiwina tu`ba za za{tituprava u ovom postupku je podnesena van subjektivnog roka iz

~lana 105 Zakona o radu te je kao takva neblagovremena.22. Na kraju je Okru`ni sud istakao da prvostepeni sud nijevodio u ovom dijelu ra~una o rokovima iz ~lana 105 stav 2 Zakonao radu, na {ta sud pazi po slu`benoj du`nosti, pa je ovakvimpostupawem raspravqao i odlu~ivao o neblagovremenoj tu`biprotivno ~lanu 227 stav 1 ta~ka 2 Zakona o parni~nom postupku, atakvo nezakonito postupawe imalo je zna~aj za zakonitostodluke. Kako prema materijalnom pravu nisu ispuwene zakonskepretpostavke za sudsku za{titu, takva tu`ba je u relevantnomdijelu odba~ena kao neblagovremena.

23. Zahtjev za isplatu, koju je apelantkiwa postavila utu`bi, odnosi se na naknadu {tete u vidu izgubqene dobiti itakav zahtjev bi, po mi{qewu Okru`nog suda, bio osnovan samopod uslovom da je utvr|eno da je odluka o prestanku radnogodnosa, odnosno otkaz ugovora o radu, nezakonita, jer se naknada{tete dosu|uje kao posqedica nezakonite odluke poslodavca,kao i uvaàvawe zahtjeva za reintegraciju radnika, koji su po

svojoj prirodi samo akcesorni zahtjevi u situaciji kada setraì poni{tewe odluke o otkazu ugovora o radu.

IV. Apelacijaa) Navodi iz apelacije

24. Apelantkiwa se ‘ali da joj je osporenom odlukompovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz ~lanaII/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropskekonvencije, a u vezi s povredom prava na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1

Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz~lana 13 Evropske konvencije.

25. Apelantkiwa se u su{tini ‘ali da je redovni sudpogre{no utvrdio ~iweni~no stawe i pogre{no primijeniomaterijalno pravo - odredbe Zakona o radu, te presudunedovoqno obrazloìo. Apelantkiwa je istakla da se uzakonskom roku obratila poslodavcu sa zahtjevom za za{titu

prava iz radnog odnosa i da poslodavac nije odgovorio nazahtjev, pa treba da se smatra da je zahtjev usvojen i da je staviovan snage rje{ewe o prestanku ugovora o radu. Daqe je navela da je tu`bom traìla da se vrati na posao i da joj se naknadeizgubqene zarade, pa tu`bu smatra blagovremenom iosnovanom. Apelantkiwa tako|e smatra da je dokazala da jekrivicom tuènog penzionisana protivno svojoj voqi i da jepostojala razlika izme|u penzije i plate koju bi ostvarila da jeradila, te taj dio tu`benog zahtjeva ne moè da se poveè srje{ewem o prestanku ugovora o radu. Smatra da jediskriminisana u odnosu na ostale radnike jer je protiv svojevoqe penzionisana s 35 godina staà, a neke druge radnice svi{e od 35 godina radnog staà. Apelantkiwa se tako|e ‘alida nije dobila sudsku za{titu u razumnom roku, te potraùje odRepublike Srpske naknadu {tete. Predloìla je da Ustavnisud usvoji apelaciju i ukine odluku Okru`nog suda.

b) Odgovor na apelaciju26. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je istakao da

apelaciju smatra neosnovanom i da u cijelosti ostaje kodobrazloèwa presude koje je u odgovoru op{irnointerpretirao. Okru`ni sud je naveo da su u presudi datirazlozi za odluku suda po svim apelantkiwinim zahtjevima, apristup sudu omogu}en kao i svim drugim licima u razumnomroku i pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u zakonompropisanom postupku. Okru`ni sud tako|e smatra da nijepovrije|eno apelantkiwino pravo na imovinu, kao ni pravo nadjelotvoran pravni lijek, te je predloìo da se apelacijaodbije kao neosnovana.

27. U odgovoru na apelaciju tuèni je istakao da je u tokupostupka dostavio odluku skup{tine akcionara, programrje{avawa vi{ka radnika, pravilnik o sistematizacijiradnih mjesta ~ime su dokazali razloge za otkazivawe ugovora o

radu apelantkiwi, a u programu rje{avawa vi{ka radnika jasno je nazna~eno da }e radnici koji imaju uslove za penziju bitipenzionisani. Tuèni je istakao da su neta~ni navodi izapelacije da je apelantkiwa neuka stranka i da je zbog toga wenatu`ba bila neuredna, s obzirom da ju je od prvog momentazastupalo stru~no lice-advokat. Predloìo je da se apelacijaodbije kao neosnovana.



^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebuprava koja strankama pripadaju u postupku.

^lan 229. stav 1. ta~ka 4. Drugostepeni sud }e, u sjednici vije}a ili na osnovu

odràne rasprave, presudom preina~iti prvostepenu presudu,ako utvrdi da postoji jedan od sqede}ih razloga iznesenih u

‘albi:4) ako smatra da je ~iweni~no stawe u prvostepenoj

presudi pravilno utvr|eno, ali da je prvostepeni sudpogre{no primijenio materijalno pravo;

29. Zakon o radu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske"br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 105.Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo

iz radnog odnosa moè da podnese tu`bu nadle`nom sudu zaza{titu tog prava. Pravo na podno{ewe tu`be nije

uslovqeno prethodnim obra}awem radnika poslodavcu zaza{titu prava




Tu`ba za za{titu prava radnik moè podnijeti u roku od jedne godine od dana saznawa za povredu prava a najdaqe u rokuod tri godine od dana u~iwene povrede.

VI. Dopustivost

30. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i HercegovineUstavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima

koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.


32. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Okru`nog suda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. januara2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presuduapelantkiwa je primila 29. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16. st. 2. i 4. PravilaUstavnog suda jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, nitipostoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nijedopustiva.

33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

34. Apelantkiwa smatra da joj je u predmetnom postupkupovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije,pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravona nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 14 Evropske konvencije, a u vezi s pravom na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravnilijek iz ~lana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravi~no su|ewe

^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijeluglasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:


stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu


osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]

35. Predmetni postupak koji je okon~an presudomOkru`nog suda odnosi se na postupak za{tite prava iz radnogodnosa, dakle na predmet gra|ansko-pravne prirode, pa je ~lan 6stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u ovom predmetu.Stoga, Ustavni sud mora da ispita da je li taj postupak biopravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropskekonvencije.

36. Kako se apelantkiwini navodi odnose i na dugo trajawepredmetnog postupka, Ustavni sud }e ispitati da li je ukonkretnom postupku do{lo do kr{ewa prava na pravi~nosu|ewe u razumnom roku, kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1Evropske konvencije.

a) Razuman rok

Relevantni principi

37. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajawa postupka mora da se ocjewuje uokviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome mora da se vodira~una o kriterijumima koji su uspostavqeni praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{awustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, teo zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud za qudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{tajbroj 2002-I, stav 38).

38. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~itamarqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uli~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgeseprotiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija Abroj 228-B, stav 18).

Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud zapaà da je postupak po apelantkiwinoj

tu`bi zapo~eo 9. septembra 2004. godine kada je apelantkiwapodnijela tu`bu, te da je predmetni postupak okon~anPresudom Okru`nog suda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. januara2008. godine. Ustavni sud nalazi da je predmetni postupaktrajao ukupno tri godine i ~etiri mjeseca.

Analiza duìne trajawa postupka

40. U konkretnom slu~aju apelantkiwa je podno{ewemtu`be Osnovnom sudu pokrenula postupak za za{titu prava izradnog odnosa. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~ajuradi o parni~nom postupku u kom su sudovi trebali da utvrdeosnovanost vi{e tu`benih zahtjeva koje je apelantkiwatu`bom postavila, a u okviru dokaznog postupka prvostepenisud je trebao da provede vje{ta~ewe vje{taka finansijskestruke. Ustavni sud smatra da predmetni postupak prema svojojsu{tini moè da se smatra sloènim.

41. Ustavni sud primje}uje da je po apelantkiwinoj tu`bi

zaprimqenoj 9. septembra 2004. godine Osnovni sud tu`budostavio na odgovor tuènom 28. septembra 2004. godine, a prvoro~i{te zakazao za 11. maja 2006. godine. Dakle, Osnovni sud jebio neaktivan godinu i sedam mjeseci. Me|utim, nakon toga sud je u razumnim vremenskim periodima zakazivao pripremnaro~i{ta i ro~i{ta za glavnu raspravu. Naime, Osnovni sud jezakazao dva pripremna ro~i{ta, dva ro~i{ta za glavnuraspravu koja su odloèna i ~etiri ro~i{ta za glavnu raspravukoja su odràna, te je zakqu~io glavnu raspravu 11. oktobra2007. godine a presudu donio 9. novembra 2007. godine, tj.postupak je okon~ao u periodu od tri godine i dva mjeseca.Ustavni sud primje}uje da je apelantkiwa podneskom od 9. maja2006. godine precizirala tu`beni zahtjev tako {to je poredpostoje}ih tu`benih zahtjeva postavila i novi tu`beni zahtjevkojim je predloìla da se poni{ti rje{ewe o prestankuugovora o radu, te je ova ~iwenica bila od uticaja na odga|awepripremnog ro~i{ta zakazanog za 11. maj 2006. godine s obzirom

da je trebalo da se tuèni izjasni na precizirani tu`benizahtjev. Daqe, iz predo~enog Ustavnom sudu proizilazi da je o‘albama apelantkiwe i tuènog na presudu Osnovnog sudaodlu~eno za 35 dana. Najzad, Ustavni sud primje}uje daapelantkiwa svojim pona{awem ili propustima u ovompostupku nije uticala na wegovu duìnu.

42. Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~ajuradilo o postupku koji je po zakonu ozna~en kao hitan, odnosnokoji zahtijeva naro~itu marqivost u pona{awu doma}ih vlastiu skladu s ve} navedenim principima u ovoj odluci. Me|utim,imaju}i u vidu ~iwenicu da se o apelantkiwinom tu`benomzahtjevu odlu~ivalo pred dvije sudske instance, te da jepostupak pravosna`no okon~an presudom Okru`nog suda nakontri godine i ~etiri mjeseca od podno{ewa tu`benog zahtjeva,Ustavni sud smatra da zastoj u radu Osnovnog suda od jednegodine i sedam mjeseci jeste uticao na duìnu postupka, ali da u




ukupno trajawe postupka ne moè da se smatra takvim da bidoveo u pitawe apelantkiwino pravo na dono{ewe odluke urazumnom roku u smislu standarda iz prava na pravi~no su|ewe.

43. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postojipovreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu nadono{ewe odluke u razumnom roku.

b) Ostali navodi u vezi sa pravom na pravi~no su|ewe

44. Apelantkiwa smatra da joj je osporenom odlukompovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe zbog pogre{noutvr|enog ~iweni~nog stawa i pogre{ne primjenematerijalnog prava - odredbe Zakona o radu te nedovoqnogobrazloèwa presude.

45. U vezi s apelantkiwinim navodima da je obrazloèweodluke Okru`nog suda nedovoqno, Ustavni sud podsje}a da ~lan6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove da dajuobrazloèwa za svoje presude, ali to ne moè da se tuma~i kaoobaveza da se da odgovor na svaki navod, nego samo onaj kojegocijeni relevantnim (vidi Evropski sud za qudska prava, Harutyunyan protiv Armenije, djelimi~na odluka odopustivosti od 5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03).Tako|e, Ustavni sud primje}uje da kona~ne odluke ‘albenih

sudova ne moraju da imaju iscrpna obrazloèwa (vidi Evropskakomisija za qudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25) ve} obrazloèwa koja se ti~urelevantnih ‘albenih navoda, koje takvima ocijeni. Ukonkretnom slu~aju iz stawa u spisu i navoda apelacije,Ustavni sud zapaà da je suprotno apelantkiwinim navodimaOkru`ni sud odgovorio na svaki ‘albeni navod, kakoapelantkiwe tako i tuènog, i za svoje stanovi{te dao vaqane, jasne i logi~ne razloge, u skladu sa zahtjevima ~lana 6 stav 1Evropske konvencije.

46. U vezi s apelantkiwinim navodima o kr{ewu prava napravi~no su|ewe, koji se odnose na na~in na koji je redovni sudutvrdio ~iweni~no stawe i primijenio materijalno pravo,Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, shodno praksiEvropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije dapreispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nogstawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005.godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica idokaza, ve} je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomasprotiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je daispita da li su eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavnaprava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo nadjelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila,eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviruapelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivopitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava izEvropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak ucjelini bio pravi~an u smislu ~lana 6 stav 1 Evropske

konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05).47. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud primje}uje da je

Okru`ni sud u smislu ~lana 229 stav 1 ta~ka 4 Zakona oparni~nom postupku smatrao da je ~iweni~no stawe uprvostepenom postupku pravilno utvr|eno, ali da je pogre{noprimijeweno materijalno pravo te je preina~io prvostepenupresudu i ukinuo je u dijelu kojim je poni{teno rje{ewe oprestanku ugovora o radu kao nezakonito, a tu`bu apelantkiwe je u tom dijelu odbacio kao neblagovremenu. Okru`ni sud jeobrazloìo da prvostepeni sud nije vodio ra~una o rokovima iz~lana 105. Zakona o radu na {ta je duàn da pazi po slu`benojdu`nosti, te je raspravqao i odlu~ivao o neblagovremenojtu`bi ~ime je postupao nezakonito. Naime, Okru`ni sud jeobrazloìo da apelantkiwa u podnesenoj tu`bi nije traìlaponi{tewe rje{ewa o otkazu ugovora o radu koje je tek kasnije,

kao poseban zahtjev, postavila podneskom od 9. maja 2006.godine, pa ocjena blagovremenosti podnesene tu`be u dijeluzahtjeva za poni{tewe rje{ewa o otkazu ugovora o radu mora dase ra~una od dana saznawa za povredu prava, a to je u konkretnomslu~aju dan kada je apelantkiwa primila rje{ewe o otkazuugovora o radu ~ije poni{tewe traì. S obzirom da jeneblagovremena tu`ba u dijelu zahtjeva za poni{tewe odluke o

otkazu ugovora o radu, Okru`ni sud je obrazloìo daapelantkiwa nije po materijalnom pravu aktivnolegitimisana da traì naknadu {tete u vidu izgubqene zaradei da zahtijeva reintegraciju (vra}awe na posao) jer se ukonkretnoj situaciji radi o akcesornim zahtjevima, te je i utom dijelu tu`beni zahtjev odbijen. Ustavni sud smatra da jeOkru`ni sud u postupku o ‘albi dovoqno i jasno obrazloìosvoju odluku kojom je na osnovu ~iweni~nog stawa, utvr|enog uprvostepenom postupku, izveo druga~iji pravni zakqu~ak,navode}i razloge koji su ga opredijelili da preina~iprvostepenu odluku i da tu`beni zahtjev u jednom dijelu odbijekao neosnovan a u drugom odbaci kao neblagovremen. Stoga,Ustavni sud smatra da u osporenoj odluci nema ni{ta {to biukazivalo na proizvoqnost u primjeni materijalnog prava, teda je dato obrazloèwe koje u cijelosti zadovoqava zahtjeveprava na pravi~no su|ewe.

48. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da u

odnosu na ove apelantkiwine navode nema kr{ewa prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

^lan 13 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom,

naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima49. Apelantkiwa u apelaciji navodi povredu prava na

djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije.Shodno pravnoj praksi Evropskog suda, pravo na djelotvoranpravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije je akcesornopravo. Iako apelantkiwa nije eksplicitno navela u odnosu nakoje pravo iz Evropske konvencije smatra da joj je uskra}enpravni lijek, Ustavni sud zakqu~uje da se apelantkiwa, usu{tini, poziva na povredu ovoga prava u vezi s ~lanom 6

Evropske konvencije. Me|utim, Ustavni sud primje}uje daapelantkiwina tvrdwa da nije imala pravo na djelotvoranpravni lijek nije potkrijepqena bilo kakvim argumentima. Sobzirom da je o~igledno da je apelantkiwa imala i iskoristilasve zakonom propisane pravne lijekove, Ustavni sud smatra dasu istaknuti apelantkiwini navodi neosnovani, te da nijepovrije|eno apelantkiwino pravo na djelotvoran pravni lijekiz ~lana 13. Evropske konvencije.

Nediskriminacija

^lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Uìvawe prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u

me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava,obezbije|eno je svim licima u Bosni i Hercegovini bezdiskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to je pol, rasa, boja,

jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugo mi{qewe,nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa

nacionalnom mawinom, imovina, ro|ewe ili drugi status^lan 14 Evropske konvencije glasi:Uìvawe prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijom

obezbje|uje se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {tosu pol, rasa, boja koè, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ilidrugo mi{qewe, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sanekom nacionalnom mawinom, imovno stawe, ro|ewe ili drugistatus.

50. U odnosu na apelantkiwine navode o diskriminaciji,Ustavni sud podsje}a na ~iwenicu da diskriminacija postojiako rezultuje razli~itim tretmanom pojedinaca u sli~nimpozicijama i ako taj tretman nema objektivnog ili razumnogopravdawa.

51. Ustavni sud zapaà da, osim {to je navela da je protivsvoje voqe penzionisana s 35 godina staà a neke druge radnicesa vi{e od 35 godina radnog staà, nije pruìla bilo kakve




argumente kojima bi potkrijepila svoje tvrdwe da je razli~itotretirana u odnosu na druga lica ili grupe lica u istoj ilisli~noj situaciji, pa su ovi weni navodi neosnovani.

52. Stoga Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~ajunije prekr{eno apelantkiwino pravo na nediskriminaciju iz~lana 14 Evropske konvencije u vezi s Protokolom broj 12 uzEvropsku konvenciju.

Ostali navodi

53. Apelantkiwa tako|e smatra da joj je osporenompresudom povrije|eno i pravo na imovinu. Navodi o povrediprava na imovinu identi~ni su sa navodima o povredi prava napravi~no su|ewe. S obzirom na zakqu~ke u vezi s pravom napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nijepotrebno da posebno ispituje apelantkiwine navode o povrediprava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zakqu~ak

54. Ustavni sud zakqu~uje da, imaju}i u vidu trajawepredmetnog postupka u cjelini, u konkretnom slu~aju nijenaru{eno apelantkiwino pravo na dono{ewe odluke u

razumnom roku u smislu prava na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije kada je parni~ni postupak, u kom se odlu~ivao oapelantkiwinim pravima iz radnog odnosa pred dvije sudskeinstance, pravosna`no okon~an dono{ewem odluke nakon trigodine i ~etiri mjeseca. Ustavni sud zakqu~uje da ne postojikr{ewe prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu naostale aspekte ovog prava, kada je redovni sud dao jasne iobrazloène razloge na osnovu kojih je primijenio relevantnezakonske propise, a iz svega predo~enog ne moè da se zakqu~ida je pri tom postupao proizvoqno i diskriminatorski.

55. Tako|e, Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji povredaprava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropskekonvencije kada nema ni~ega {to ukazuje na to da jeapelantkiwi bilo onemogu}eno da koristi zakonom propisanepravne lijekove.

56. Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantkiwininavodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz ~lana II/4Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, au vezi s pravom na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, s obziromda apelantkiwa nije dokazala da je u predmetnom postupkudiskriminisana u uìvawu prava na pravi~no su|ewe.

57. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.



Bosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 869/08, rje{avaju}i apelaciju D. P., na osnovu~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2.alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:



Odbija se kao neosnovana apelacija D. P. podnesena protivPresude Okru`nog suda u Banjoj Luci broj 011-0-@-07-000 644od 30. januara 2008. godine.



OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa @eljko

[urlan advokat iz Banje Luke, podnijela je 21. marta 2008.godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okru`nog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okru`ni sud) broj 011-0-@-07-000 644od 30. januara 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od

Okru`nog suda i TP "Malprex" AD Banja Luka (u daljnjemtekstu: tuèni) zatraèno je 11. aprila 2008. godine da dostaveodgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda Banja Luka (udaljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraèno je 9. augusta 2010.godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda broj Rs-1428/04.

3. Tuèni je odgovor na apelaciju dostavio 5. maja 2008.godine, a Okru`ni sud 7. maja 2008. godine. Osnovni sud jetraèni spis na uvid dostavio 19. augusta 2010. godine.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Okru`nog suda i tuènog dostavljeni su apelantici 28.maja 2008. godine.



6. Apelantica je tu`bom od 9. septembra 2004. godinepokrenula parnicu pred Osnovnim sudom protiv tuènog radipovrata na posao i isplate naknade na ime neispla}enih pla}a,

toplog obroka i naknade za prevoz u ukupnom iznosu od3.500,00 KM, koje bi ostvarivala da je ostala na poslu.7. Osnovni sud je tu`bu dostavio tuènom na odgovor 28.

septembra 2004. godine, a tuèni je dostavio odgovor na tu`bu26. oktobra 2004. godine.

8. Apelantica je 9. maja 2006. godine dostavila Osnovnomsudu podnesak kojim je precizirala tu`beni zahtjev tako {to jepredloìla da se poni{ti rje{enje o prestanku Ugovora o radu broj3917/03 od 29. oktobra 2003. godine, te da se naloì tuènom da ju vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prijeprestanka radnog odnosa kao i da joj, na ime izgubljene zarade idrugih primanja, isplati iznos koji }e se utvrditi finansijskimvje{ta~enjem.

9. Pripremno ro~i{te zakazano za 11. maj 2006. godineodloèno je radi izja{njenja tuènog na apelanti~in podnesak od9. maja 2004. godine. Tuèni je dostavio odgovor na podnesak 9. juna 2006. godine nakon ~ega je zakazano i odràno pripremnoro~i{te 24. oktobra 2006. godine.

10. Osnovni sud je rje{enjem od 1. novembra 2006. godineodredio izvo|enje dokaza vje{ta~enjem vje{taka finansijskestruke.

11. Ro~i{te za glavu raspravu zakazano za 7. decembar 2006.godine odloèno je jer vje{tak finansijske struke nije dostavi?nalaz i mi{ljenje, a ro~i{te za glavu raspravu zakazano za 15.februar 2007. godine odloèno je zbog bolesti ureduju}eg sudije.

12. Apelantica je podneskom od 25. aprila 2007. godineurgirala zakazivanje ro~i{ta za glavnu raspravu.

13. Ro~i{ta za glavnu raspravu odràna su 11. juna, 14.augusta, 7. septembra 2007. i 11. oktobra 2007. godine, kada jeglavna rasprava i zaklju~ena i na kojoj je apelantica kona~noprecizirala tu`beni zahtjev tako {to je predloìla da se poni{ti





Rje{enje o prestanku ugovora o radu tuènog broj 3917/03 od 29.oktobra 2003. godine kao nezakonito i naloì tuènom da je vratina posao i isplati joj iznos od 2.870,79 KM koji bi primala poosnovu pla}e sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima postupka.

14. Osnovni sud je Presudom broj Rs-1428/04 od 9.novembra 2007. godine usvojio apelanti~in tu`beni zahtjev teponi{tio rje{enje o prestanku Ugovora o radu tuènog broj2917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito, te naloìotuènom da apelanticu vrati na posao i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslovekoji odgovaraju njenim stru~nim i radnim sposobnostima, kao ida joj isplati iznos od 2.870,79 KM koji bi primala od tuènog poosnovu pla}a sa zakonskom zateznom kamatom kao i tro{kovepostupka u iznosu od 1.050,00 KM dok je vi{ak zahtjeva za naknadu tro{kova postupka preko dosu|enog iznosa odbijen.Usvojen je apelanti~in prijedlog za osloba|anje od pla}anja sudske takse.

15. Osnovni sud je u toku postupka utvrdio da je apelantica bila u radnom odnosu kod tuènog i da joj je rje{enjem tuènogod 29. oktobra 2003. godine prestao radni odnos zbog odlaska upenziju sa 3. novembrom 2003. godine, a da je u vrijemedono{enja rje{enja imala navr{enih 54 godine, sedam mjeseci i

sedam dana ‘ivota, te 35 godina i dva dana penzijskog staà.Tako|er je utvr|eno da je apelantici priznato pravo na starosnupenziju od 3. novembra 2003. godine po rje{enju Fonda PIO RSFilijala Banja Luka od 21. maja 2004. godine u iznosu od 175,91KM.

16. Osnovni sud je utvrdio da je odluka o prestanku radnogodnosa nezakonita jer je donesena protivno odredbi ~lana 46. st.1. i 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju("Slu`beni glasnik RS" 32/02), kao i ~lana 112. stav 1. ta~ka 4.Zakona o radu. Osnovni sud je pojasnio da iz navedenih odredbislijedi da pravo na starosnu penziju sti~e osiguranik kad navr{i 65godina ‘ivota i najmanje 20 godina staà osiguranja, a izuzetnopravo na starosnu penziju sti~e kada navr{i, u 2002. godini, 61godinu ‘ivota. Osnovni sud smisao ove zakonske odredbe tuma~itako da nakon poo{travanja uvjeta za sticanje prava i ostvarivanja starosne penzije, ovo pravo mogu ostvariti osiguranici podpovoljnijim uvjetima i prije navr{enih 65 godina ‘ivota, pa je po

mi{ljenju Osnovnog suda ovo pravo pripadalo isklju~ivo radnikukoji se nalazi u konkretnoj situaciji, a ne poslodavcu, teposlodavac ne moè ovu zakonsku odredbu uzeti kao osnov za prestanak radnog odnosa po sili zakona. S obzirom da je Osnovnisud usvojio apelanti~in tu`beni zahtjev za poni{tenje rje{enja oprestanku ugovora o radu, on je i utvrdio visinu naknade {tete na osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka finansijske struke, koja predstavlja razliku izme|u pla}e koju bi tuèni isplatio apelanticida je radila i iznosa primljene penzije.

17. Tuèni i apelantica su protiv presude Osnovnog suda 20.novembra 2007. godine izjavili ‘albe koje su dostavljene na odgovor 26. novembra 2007. godine.

18. Apelantica i tuèni su 4. decembra 2007. godine dostaviliodgovore na ‘albu te je ~itav spis proslije|en 25. decembra 2007.godine Okru`nom sudu na rje{avanje o ‘albama.

19. Okru`ni sud je Presudom broj 011-0-@-07-000 644 od 30.

januara 2008. godine ‘albu tuènog uvaìo, Presudu Osnovnogsuda broj Rs-1428/04 od 9. novembra 2007. godine preina~io udjelu odluke kojim je tuènom naloèno da apelanticu vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljala prije prestanka radnogodnosa ili druge odgovaraju}e poslove, u dijelu odluke kojim jeobavezan tuèni da joj plati iznos od 2.870,79 KM po osnovupla}a koje bi trebala primiti i u dijelu odluke kojom je tuèniobavezan da plati tro{kove parni~nog postupka u iznosu od1.050,00 KM, tako {to se apelanti~in tu`beni zahtjev u ovomdijelu odbija kao neosnovan. Prvostepena presuda je ukinuta udijelu kojim je poni{teno Rje{enje o prestanku ugovora o radubroj 2917/03 od 29. oktobra 2003. godine kao nezakonito iapelanti~ina tu`ba je u ovom dijelu odba~ena kaoneblagovremena. Apelanti~ina ‘alba odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda je u odbijaju}em dijelu (kojim je zahtjev za tro{kove postupka preko dosu|enog iznosa odbijen) potvr|ena.

20. Okru`ni sud se u obrazloènju odluke pozvao na odredbu~lana 105. Zakona o radu koja se primjenjuje u konkretnomslu~aju i kojom je propisano da radnik koji smatra da mu jeposlodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa moè da podnesetu`bu nadle`nom sudu za za{titu tog prava u roku od jedne godineod dana saznanja za povredu prava, a najduè u roku od tri godineod dana u~injene povrede. Na rokove iz ~lana 105. Zakona o radu

koji su prekluzivni sud pazi po slu`benoj du`nosti. Ukonkretnom slu~aju, pojasnio je Okru`ni sud, apelantica smatra da je njeno pravo povrije|eno dono{enjem odluke tuènog ootkazu Ugovora o radu broj 3917/03 od 29. oktobra 2003.godine, zbog ispunjenja uvjeta za starosnu penziju, ali je iz stanja spisa vidljivo da apelantica zahtjev za poni{tenje ove odluke nijetraìla sve do 9. maja 2006. godine, kada ovakav zahtjevpostavlja prvi put. Naime, Okru`ni sud je ukazao da je apelantica u toku postupka uredila tu`bu i tu`beni zahtjev tako {to jepodneskom od 9. maja 2006. godine postavila, izme|u ostalog, izahtjev da se poni{ti rje{enje tuènog o prestanku Ugovora o radubroj 3917/03 od 29. oktobra 2003. godine, koji je u tom podneskupostavila prvi put. Ostali dio zahtjeva odnosi se na izgubljenuzaradu, {to predstavlja zahtjev za naknadu {tete zbog nezakoniteodluke tuènog o prestanku ugovora o radu.

21. Dakle, zaklju~io je Okru`ni sud, ovakav zahtjevpostavljen je prvi put 9. maja 2006. godine, a iz sadràja togzahtjeva jasno je da se radi o sasvim novom zahtjevu, u odnosu na postavljeni zahtjev u tu`bi, pa je ovdje rije~ o novoj tu`bi koja jemogla biti podnesena i samostalno i koja se razlikuje odprvobitno podnesene tu`be u pogledu zahtjeva koji apelantica postavlja za za{titu prava. Stoga, po mi{ljenju Okru`nog suda,ocjena blagovremenosti podnesene tu`be, u dijelu zahtjeva za poni{tenje rje{enja o otkazu ugovora o radu u smislu navedenezakonske odredbe, ima se ra~unati od dana saznanja za povreduprava a to je u konkretnom slu~aju dan kada je apelantica primila rje{enje o otkazu ugovora o radu (29. oktobra 2003. godine) ~ijeponi{tenje traì u ovom postupku, pa imaju}i u vidu navedenoapelanti~ina tu`ba za za{titu prava u ovom postupku jepodnesena van subjektivnog roka iz ~lana 105. Zakona o radu te je kao takva neblagovremena.

22. Na kraju je Okru`ni sud istakao da prvostepeni sud nijevodio u ovom dijelu ra~una o rokovima iz ~lana 105. stav 2.

Zakona o radu, na {ta sud pazi po slu`benoj du`nosti, pa jeovakvim postupanjem raspravljao i odlu~ivao oneblagovremenoj tu`bi protivno ~lanu 227. stav 1. ta~ka 2.Zakona o parni~nom postupku, a takvo nezakonito postupanjeimalo je zna~aj za zakonitost odluke. Kako prema materijalnompravu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za sudsku za{titu,takva tu`ba je u relevantnom dijelu odba~ena kaoneblagovremena.

23. Zahtjev za isplatu, koju je apelantica postavila u tu`bi,odnosi se na naknadu {tete u vidu izgubljene dobiti i takavzahtjev bi, po mi{ljenju Okru`nog suda, bio osnovan samo poduvjetom da je utvr|eno da je odluka o prestanku radnog odnosa,odnosno otkaz ugovora o radu, nezakonita, jer se naknada {tetedosu|uje kao posljedica nezakonite odluke poslodavca, kao iuvaàvanje zahtjeva za reintegraciju radnika, koji su po svojojprirodi samo akcesorni zahtjevi u situaciji kada se traìponi{tenje odluke o otkazu ugovora o radu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije24. Apelantica se ‘ali da joj je osporenom odlukom

povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4.Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, a uvezi s povredom prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13.Evropske konvencije.




25. Apelantica se u su{tini ‘ali da je redovni sud pogre{noutvrdio ~injeni~no stanje i pogre{no primijenio materijalno pravo- odredbe Zakona o radu, te presudu nedovoljno obrazloìo.Apelantica je istakla da se u zakonskom roku obratila poslodavcusa zahtjevom za za{titu prava iz radnog odnosa i da poslodavacnije odgovorio na zahtjev, pa se ima smatrati da je zahtjevusvojen i da je stavio van snage rje{enje o prestanku ugovora o

radu. Dalje je navela da je tu`bom traìla da se vrati na posao i da joj se naknade izgubljene zarade, pa tu`bu smatra blagovremenom i osnovanom. Apelantica tako|er smatra da jedokazala da je krivicom tuènog penzionisana protivno svojojvolji i da je postojala razlika izme|u penzije i pla}e koju biostvarila da je radila, te se taj dio tu`benog zahtjeva ne moèpovezivati s rje{enjem o prestanku ugovora o radu. Smatra da jediskriminirana u odnosu na ostale radnike jer je protiv svoje voljepenzionisana s 35 godina staà, a neke druge radnice sa vi{e od 35godina radnog staà. Apelantica se tako|er ‘ali da nije dobila sudsku za{titu u razumnom roku, te potraùje od RepublikeSrpske naknadu {tete. Predloìla je da Ustavni sud usvojiapelaciju i ukine odluku Okru`nog suda.

b) Odgovor na apelaciju26. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je istakao da

apelaciju smatra neosnovanom i da u cijelosti ostaje kod

obrazloènja presude koje je u odgovoru op{irno interpretirao.Okru`ni sud je naveo da su u presudi dati razlozi za odluku suda po svim apelanti~inim zahtjevima, a pristup sudu omogu}en kao isvim drugim licima u razumnom roku i pred nezavisnim inepristranim sudom u zakonom propisanom postupku. Okru`nisud tako|er smatra da nije povrije|eno apelanti~ino pravo na imovinu, kao ni pravo na djelotvoran pravni lijek, te je predloìoda se apelacija odbije kao neosnovana.

27. U odgovoru na apelaciju tuèni je istakao da je u tokupostupka dostavio odluku skup{tine akcionara, pro gramrje{avanja vi{ka radnika, pravilnik o sistematizaciji radnihmjesta ~ime su dokazali razloge za otkazivanje ugovora o raduapelantici, a u programu rje{avanja vi{ka radnika jasno jenazna~eno da }e radnici koji imaju uvjete za penziju bitipenzionisani. Tuèni je istakao da su neta~ni navodi iz apelacijeda je apelantica neuka stranka i da je zbog toga njena tu`ba bila neuredna, s obzirom da ju je od prvog momenta zastupalo stru~no

lice-advokat. Predloìo je da se apelacija odbije kao neosnovana.V. Relevantni propisi


^lan 10.Sud je duàn da nastoji da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova i da onemogu}i svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

^lan 229. stav 1. ta~ka 4. Drugostepeni }e sud, u sjednici vije}e ili na temelju odràne

rasprave, presudom preina~iti prvostepenu presudu, akoustanovi da postoji jedan od sljede}ih razloga iznesenih u ‘albi.

4) ako smatra da je ~injeni~no stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvr|eno ali da je prvostepeni sud pogre{no primijeniomaterijalno pravo

29. Zakon o radu ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" br.38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 105. Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz

radnog odnosa moè da podnese tu`bu nadle`nom sudu za za{titutog prava. Pravo na podno{enje tu`be nije uslovljeno prethodnimobra}anjem radnika poslodavcu za za{titu prava

Tu`ba za za{titu prava radnik moè podnijeti u roku od jednegodine od dana saznanja za povredu prava a najdalje u roku od tri godine od dana u~injene povrede.VI. Dopustivost

30. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i HercegovineUstavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

32. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okru`nog suda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. januara 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenupresudu apelantica je primila 29. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21. marta 2008. godine, tj. u roku od 60dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnogsuda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda jer nije o~igledno ( prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

34. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupkupovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije,pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 14. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije te pravo na djelotvoran pravni lijekiz ~lana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravi~no su|enje^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu

glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:(...)

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

35. Predmetni postupak koji je okon~an presudom Okru`nogsuda odnosi se na postupak za{tite prava iz radnog odnosa, daklena predmet gra|ansko-pravne prirode, pa je ~lan 6. stav 1.Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga,Ustavni sud mora ispitati je li taj postupak bio pravi~an onakokako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Kako se apelanti~ini navodi odnose i na dugo trajanje

predmetnog postupka, Ustavni sud }e ispitati da li je ukonkretnom postupku do{lo do kr{enja prava na pravi~nosu|enje u razumnom roku, kako to zahtijeva ~lan 6. stav 1.Evropske konvencije.

a) Razuman rok

Relevantni principi37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda,

razumnost duìne trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviruokolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi ra~una okriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002.godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).




38. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nogstatusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u dràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupciimaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije,presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav18).

Period koji se uzima u obzir39. Ustavni sud zapaà da je postupak po apelanti~inoj tu`bi

zapo~eo 9. septembra 2004. godine kada je apelantica podnijela tu`bu, te da je predmetni postupak okon~an Presudom Okru`nogsuda broj 011-0-@-07-000 644 od 30. januara 2008. godine.Ustavni sud nalazi da je predmetni postupak trajao ukupno trigodine i ~etiri mjeseca.

Analiza duìne trajanja postupka40. U konkretnom slu~aju apelantica je podno{enjem tu`be

Osnovnom sudu pokrenula postupak za za{titu prava iz radnogodnosa. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~aju radi oparni~nom postupku u kojem su sudovi trebali utvrditiosnovanost vi{e tu`benih zahtjeva koje je apelantica tu`bompostavila, a u okviru dokaznog postupka prvostepeni sud jetrebao provesti vje{ta~enje vje{taka finansijske struke. Ustavni

sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj su{tini moèsmatrati sloènim.41. Ustavni sud primje}uje da je po apelanti~inoj tu`bi

zaprimljenoj 9. septembra 2004. godine Osnovni sud tu`budostavio na odgovor tuènom 28. septembra 2004. godine, a prvoro~i{te zakazao za 11. maja 2006. godine. Dakle, Osnovni sud jebio neaktivan godinu i sedam mjeseci. Me|utim, nakon toga sud je u razumnim vremenskim periodima zakazivao pripremna ro~i{ta i ro~i{ta za glavnu raspravu. Naime, Osnovni sud jezakazao dva pripremna ro~i{ta, dva ro~i{ta za glavnu raspravukoja su odloèna i ~etiri ro~i{ta za glavnu raspravu koja suodràna, te je zaklju~io glavnu raspravu 11. oktobra 2007. godinea presudu donio 9. novembra 2007. godine, tj. postupak jeokon~ao u periodu od tri godine i dva mjeseca. Ustavni sudprimje}uje da je apelantica podneskom od 9. maja 2006. godineprecizirala tu`beni zahtjev tako {to je pored postoje}ih tu`benihzahtjeva postavila i novi tu`beni zahtjev kojim je predloìla da se

poni{ti rje{enje o prestanku ugovora o radu, te je ova ~injenica bila od uticaja na odga|anje pripremnog ro~i{ta zakazanog za 11.maj 2006. godine s obzirom da se tuèni trebao izjasniti na precizirani tu`beni zahtjev. Dalje, iz predo~enog Ustavnom suduproizlazi da je o ‘albama apelantice i tuènog na presuduOsnovnog suda odlu~eno za 35 dana. Najzad, Ustavni sudprimje}uje da apelantica svojim pona{anjem ili propustima uovom postupku nije uticala na njegovu duìnu.

42. Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~aju radiloo postupku koji je po zakonu ozna~en kao hitan, odnosno kojizahtijeva naro~itu marljivost u pona{anju doma}ih vlasti uskladu s ve} navedenim principima u ovoj odluci. Me|utim,imaju}i u vidu ~injenicu da se o apelanti~inom tu`benomzahtjevu odlu~ivalo pred dvije sudske in stance, te da je postupakpravosna`no okon~an presudom Okru`nog suda nakon tri godinei ~etiri mjeseca od podno{enja tu`benog zahtjeva, Ustavni sudsmatra da zastoj u radu Osnovnog suda od jedne godine i sedam

mjeseci jeste uticao na duìnu postupka, ali da se u ukupnotrajanje postupka ne moè smatrati takvim da bi doveo u pitanjeapelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnom roku usmislu standarda iz prava na pravi~no su|enje.

43. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postojipovreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku.

b) Ostali navodi u vezi sa pravom na pravi~no su|enje44. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom

povrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog pogre{no utvr|enog~injeni~nog stanja i pogre{ne primjene materijalnog prava -odredbe Zakona o radu te nedovoljnog obrazloènja presude.

45. U vezi s apelanti~inim navodima da je obrazloènjeodluke Okru`nog suda nedovoljno, Ustavni sud podsje}a da ~lan

6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da dajuobrazloènja za svoje presude, ali to se ne moè tuma~iti kaoobaveza da se da odgovor na svaki navod, nego samo onaj kojegocijeni relevantnim (vidi Evropski sud za ljudska prava, Harutyunyan protiv Armenije , djelimi~na odluka o dopustivostiod 5. jula 2005. godine, aplikacija broj 36549/03). Tako|er,Ustavni sud primje}uje da kona~ne odluke ‘albenih sudova ne

moraju imati iscrpna obrazloènja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981, OI 25) ve} obrazloènja koja se ti~u relevantnih ‘albenihnavoda, koje takvima ocijeni. U konkretnom slu~aju iz stanja uspisu i navoda apelacije, Ustavni sud zapaà da je suprotnoapelanti~inim navodima Okru`ni sud odgovorio na svaki ‘albeninavod, kako apelantice tako i tuènog, i za svoje stanovi{te daovaljane, jasne i logi~ne razloge, u skladu sa zahtjevima ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije.

46. U vezi s apelanti~inim navodima o kr{enju prava na pravi~no su|enje, koji se odnose na na~in na koji je redovni sudutvrdio ~injeni~no stanje i primijenio materijalno pravo, Ustavnisud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda iUstavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~keredovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjenematerijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije,odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleàn da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je, op}enito,zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje suizveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualnopovrije|ena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravi~nosu|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek idr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ilidiskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nostiUstavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povredeustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku predredovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sudispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an u smislu ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom

glasniku BiH" broj 58/05).47. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud primje}uje da jeOkru`ni sud u smislu ~lana 229. stav 1. ta~ka 4. Zakona oparni~nom postupku smatrao da je ~injeni~no stanje uprvostepenom postupku pravilno utvr|eno, ali da je pogre{noprimijenjeno materijalno pravo te je preina~io prvostepenupresudu i ukinuo je u dijelu kojim je poni{teno rje{enje oprestanku ugovora o radu kao nezakonito, a tu`bu apelantice je utom dijelu odbacio kao neblagovremenu. Okru`ni sud jeobrazloìo da prvostepeni sud nije vodio ra~una o rokovima iz~lana 105. Zakona o radu na {ta je duàn da pazi po slu`benojdu`nosti, te je raspravljao i odlu~ivao o neblagovremenoj tu`bi~ime je postupao nezakonito. Naime, Okru`ni sud je obrazloìoda apelantica u podnesenoj tu`bi nije traìla poni{tenje rje{enja ootkazu ugovora o radu koje je tek kasnije, kao poseban zahtjev,postavila podneskom od 9. maja 2006. godine, pa se ocjena blagovremenosti podnesene tu`be u dijelu zahtjeva za poni{tenje

rje{enja o otkazu ugovora o radu mora ra~unati od dana saznanja za povredu prava, a to je u konkretnom slu~aju dan kada jeapelantica primila rje{enje o otkazu ugovora o radu ~ijeponi{tenje traì. S obzirom da je neblagovremena tu`ba u dijeluzahtjeva za poni{tenje odluke o otkazu ugovora o radu, Okru`nisud je obrazloìo da apelantica nije po materijalnom pravuaktivno legitimisana da traì naknadu {tete u vidu izgubljenezarade i da zahtijeva reintegraciju (vra}anje na posao) jer se ukonkretnoj situaciji radi o akcesornim zahtjevima, te je i u tomdijelu tu`beni zahtjev odbijen. Ustavni sud smatra da je Okru`nisud u postupku o ‘albi dovoljno i jasno obrazloìo svoju odlukukojom je na osnovu ~injeni~nog stanja, utvr|enog uprvostepenom postupku, izveo druga~iji pravni zaklju~ak,navode}i razloge koji su ga opredijelili da preina~i prvostepenuodluku i da tu`beni zahtjev u jednom dijelu odbije kao neosnovana u drugom odbaci kao neblagovremen. Stoga, Ustavni sud




smatra da u osporenoj odluci nema ni{ta {to bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, te da je datoobrazloènje koje u cijelosti zadovoljava zahtjeve prava na pravi~no su|enje.

48. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da uodnosu na ove apelanti~ine navode nema kr{enja prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i

~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.Pravo na djelotvoran pravni lijek

^lan 13. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:Svako ~ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom,

naru{ena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima49. Apelantica u apelaciji navodi povredu prava na

djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. Prema pravnoj praksi Evropskog suda, pravo na djelotvoran pravni lijekiz ~lana 13. Evropske konvencije je akcesorno pravo. Iakoapelantica nije eksplicitno navela u odnosu na koje pravo izEvropske konvencije smatra da joj je uskra}en pravni lijek,Ustavni sud zaklju~uje da se apelantica, u su{tini, poziva na povredu ovoga prava u vezi s ~lanom 6. Evropske konvencije.Me|utim, Ustavni sud primje}uje da apelanti~ina tvrdnja da nijeimala pravo na djelotvoran pravni lijek nije potkrijepljena bilokakvim argumentima. S obzirom da je o~igledno da je apelantica

imala i iskoristila sve zakonom propisane pravne lijekove,Ustavni sud smatra da su istaknuti apelanti~ini navodineosnovani, te da nije povrije|eno apelanti~ino pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije.

Nediskriminacija^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Uìvanje prava i sloboda, predvi|enih u ovom ~lanu ili u

me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovogUstava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bezdiskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina,ro|enje ili drugi status.

^lan 14. Evropske konvencije glasi:Uìvanje prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijom

osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {to su

spol, rasa, boja koè, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugomi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekomnacionalnom manjinom, imovno stanje, ro|enje ili drugi status.

50. U odnosu na apelanti~ine navode o diskriminaciji,Ustavni sud podsje}a na ~injenicu da diskriminacija postoji akorezultira razli~itim tretmanom pojedinaca u sli~nim pozicijama iako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja.

51. Ustavni sud zapaà da, osim {to je navela da je protivsvoje volje penzionisana s 35 godina staà a neke druge radnicesa vi{e od 35 godina radnog staà, nije pruìla bilo kakveargumente kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje da je razli~itotretirana u odnosu na druga lica ili grupe lica u istoj ili sli~nojsituaciji, pa su ovi njeni navodi neosnovani.

52. Stoga Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~ajunije prekr{eno apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lana 14. Evropske konvencije u vezi s Protokolom broj 12 uz

Evropsku konvenciju.Ostali navodi53. Apelantica tako|er smatra da joj je osporenom presudom

povrije|eno i pravo na imovinu. Navodi o povredi prava na imovinu identi~ni su sa navodima o povredi prava na pravi~nosu|enje. S obzirom na zaklju~ke u vezi s pravom na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebnoda posebno ispituje apelanti~ine navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak54. Ustavni sud zaklju~uje da, imaju}i u vidu trajanje

predmetnog postupka u cjelini, u konkretnom slu~aju nije

naru{eno apelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnomroku u smislu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parni~ni postupak, u kojem se odlu~ivao o apelanti~inimpravima iz radnog odnosa pred dvije sudske instance,pravosna`no okon~an dono{enjem odluke nakon tri godine i~etiri mjeseca. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje prava

na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekteovog prava, kada je redovni sud dao jasne i obrazloène razlogena temelju kojih je primijenio relevantne zakonske propise, a izsvega predo~enog se ne moè zaklju~iti da je pri tom postupaoproizvoljno i diskriminacijski.

55. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropskekonvencije kada nema ni~ega {to ukazuje na to da je apelanticibilo onemogu}eno da koristi zakonom propisane pravnelijekove.

56. Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanti~ini navodio diskriminaciji u predmetnom postupku iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, a u vezi spravom na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da apelantica nije dokazala da je u predmetnom postupkudiskriminirana u uìvanju prava na pravi~no su|enje.

57. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 871/08, rje{avaju}i apelaciju "Intersport"d.o.o. Mostar, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1, 2. i 3.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Djelomi~no se usvaja apelacija "Intersporta" d.o.o.Mostar.

Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pravi~nosu|enje u razumnom roku u predmetu koji je okon~an PresudomVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2230/02od 13. prosinca 2007. godine.

Odbija se kao neutemeljena apelacija "Intersporta" d.o.o.Mostar, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda FederacijeBosne i Hercegovine broj U-2230/02 od 13. prosinca 2007.godine u odnosu na ostale aspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinuiz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskihprava i temeljnih sloboda, te u odnosu na pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. u svezi s ~lankom 6. Europskekonvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda.






OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. "Intersport" d.o.o Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz

Mostara kojega zastupaju Ragib Hadì} i Almin Dautbegovi},odvjetnici iz Zenice, podnio je 20. oùjka 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2230/02 od13. prosinca 2007. godine.


Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva financija (u daljnjemtekstu: Federalno ministarstvo) je 15. travnja 2008. godinezatraèno da dostave odgovore na apelaciju. Od Federalnogministarstva je 7. srpnja 2010. godine zatraèno da dostavipredmetni spis.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. travnja 2008. godine, a Federalno ministarstvo 28. travnja 2008. godine.Federalno ministarstvo nije dostavilo traèni predmetni spis.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva sudostavljeni apelantu 8. svibnja 2008. godine.

III. ̂ injeni~no stanje5. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i

dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

6. Rje{enjem Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02od 1. listopada 2002. godine apelantu je odobreno otvaranje nove21 lokacije - uplatnih mjesta za prire|ivanje kla|enja pobliènavedenih u dispozitivu rje{enja, s tim da odobrenje vaì do 20.rujna 2003. godine. U obrazloènju rje{enja je navedeno da jeapelantu rje{enjem ovog organa od 20. rujna 2002. godine, koje

je doneseno na temelju ranije vaè}eg Zakona o lutriji Bosne iHercegovine i igrama na sre}u ("Slu`beni list RBiH" broj 2/96),odobreno prire|ivanje igara na sre}u kla|enjem za 17 uplatnihmjesta. Dalje je navedeno kako je apelant dostavio dokaz o uplatinaknade za otvaranje novih lokacija u iznosu od 210.000,00 KM,te da prema zapisniku Porezne uprave od 30. rujna 2002. godineapelant ispunjava sve zakonom propisane uvjete gledeopremljenosti i veli~ine uplatnih mjesta. Federalno ministarstvo je istaknulo da je, s obzirom na utvr|eno ~injeni~no stanje,apelantu odobreno otvaranje novih uplatnih mjesta za prire|ivanje igara na sre}u kla|enjem na sportske rezultate idruge neizvjesne doga|aje prema odredbama novog Zakonu oigrama na sre}u (u daljnjem tekstu: ZIS "Slu`bene novineFederacije BiH" broj 1/02).

7. Apelant je tu`bom od 15. listopada 2002. godine predVrhovnim sudom pokrenuo upravni spor radi poni{tenja Rje{enja Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02 od 1.

listopada 2002. godine.8. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-2230/02 od 13.prosinca 2007. godine kojom je odbio apelantovu tu`bu. Uobrazloènju presude je navedeno da prvostupanjski upravni or -gan, opre~no navodima iz tu’be, nije povrijedio zakon na apelantovu {tetu. Naime, Vrhovni sud je naveo kako je uprvostupanjskom postupku utvr|eno da je apelantu, Rje{enjemFederalnog ministarstva broj 01-15-2386/00 od 13. srpnja 2000.godine, bilo odobreno prire|ivanje igara na sre}u - jednokratnoorganiziranje kla|enja na sportskim takmi~enjima. Apelantu jenavedenim rje{enjem data i suglasnost na pravila te igre sukladnoodredbama ~l. 15. i 21. ranije va’e}eg Zakona o lutriji Bosne iHercegovine i igrama na sre}u ("Slu’beni list RBiH" broj 2/96),iako su prema odredbi navedenoga ~lanka 15. stavak 3. togzakona igre na sre}u, kla|enje na konjskim utrkama i sportskimtakmi~enjima iz ~lanka 14. to~ka 2, mogle prire|ivati isklju~ivo

pravna osobe registriraneza konji~ki sport i sportske organizacijeregistrirane isklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

9. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je Federalno ministarstvo,postupaju}i po apelantovom zahtjevu za produljenje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u-jednokratna kla|enja na sportskerezultate i druge neizvjesne doga|aje prema odredbama novogZIS-a koji je stupio na snagu 16. sije~nja 2002. godine (~ime su

prestali da vaè dotada{nji zakoni i drugi propisi o igrama na sre}u), odobrilo otvaranje novih uplatnih mjesta za prire|ivanjekla|enja. Vrhovni sud je naveo kako je odredbama ~l. 7. i 80.ZIS-a izri~ito propisano da posebne igre na sre}u iz ~lanka 3. toga zakona (u koje spada i odobreno prire|ivanje kla|enja) moguprire|ivati samo gospodarska dru{tva koja su registrirana isklju~ivo za konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovimzakonom, u za to posebno ure|enim prostorijama i uplatnimmjestima. Vrhovni sud je naglasio da je ranije apelantu biloodobreno jednokratno kla|enje na konjskim trkama i sportskimtakmi~enjima propisano ~lankom 14. to~ka 2. ranije vaè}egzakona, te da takvo kla|enje vi{e nije uop}e predvi|eno novimzakonom kao posebna igra na sre}u. Dalje, Vrhovni sud jeobrazloìo kako ranijim zakonom nisu bili propisani posebniuvjeti za prire|ivanje jednokratnih kla|enja, pa tako ni posebniuvjeti precizirani ~l. 81. do 85. novog zakona. S tim u svezi,Vrhovni sud je zaklju~io kako se, opre~no apelantovimtvrdnjama, u konkretnom slu~aju radi o otvaranju novih uplatnihmjesta, te da se ranije dato odobrenje nije moglo produljiti nitiodnositi na odobrenje za prire|ivanje kla|enja kao stalnedjelatnosti.

10. U svezi s tim, Vrhovni sud je zaklju~io kako je Federalnoministarstvo pravilno ocijenilo apelantov zahtjev kao zahtjev za otvaranje novih lokacija-uplatnih mjesta za prire|ivanje kla|enja za koje se moralo, sukladno uvjetima propisanim navedenimzakonom, pribaviti novo odobrenje. Tako|er, Vrhovni sud jeistaknuo kako je u konkretnom slu~aju apelant bio duàn ispunitiuvjete koji se odnose na uplatna mjesta za koja je traìo izdavanjeodobrenja za kla|enje, propisane ~l. 81. do 85. ZIS-a, odnosno da je bio duàn izvr{iti uplatu pologa/rezerve za svako pojedina~nouplatno mjesto.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije11. Apelant smatra kako mu je pobijanim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju, kao i pravo na u~inkovit pravni lijek iz~lanka 13. Europske konvencije. Povredu prava na pravi~nosu|enje apelant vidi u neopravdano dugom trajanju postupka, teda s tim u svezi nije imao ni adekvatno pravo na u~inkovit pravnilijek.

12. Apelant tako|er smatra kako su sud i upravni or ganpogre{no primijenili materijalno pravo budu}i da se, prema apelantovom mi{ljenju, u njegovom slu~aju nije radilo ozahtjevu za otvaranje novih uplatnih mjesta ve} o produljenjuodobrenja za rad ve} postoje}im uplatnim mjestima. S tim u svezi

apelant smatra kako mu je povrije|eno i pravo na imovinu, jer jeumjesto da uplati po 1.000 KM za produljenje rada uplatnihmjesta morao platiti po 10.000 KM za otvaranje novih.

13. Osim toga, apelant smatra da nije imao odgovaraju}ipristup sudu budu}i da ga Vrhovni sud, i pored njegovog izri~itogtraènja, nije pozvao da prisustvuje sjednici Vije}a koje jeodlu~ivalo o njegovoj tu`bi.

b) Odgovor na apelaciju14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istaknuo kako

pobijanom presudom nisu povrije|ena apelantova prava navedena u apelaciji. Predloìo je da se apelacija odbije kaoneutemeljena.

15. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo jecitiralo relevantnu odredbu ZIS-a o igrama koji je stupio na snagu15. sije~nja 2002. godine, te navelo da se u konkretnom slu~aju




nije moglo izdati nikakvo produljenje odobrenja nego samoodobrenje za prire|ivanje igara na sre}u. Smatra da je ispravnopostupljeno i da nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu.

V. Relevantni propisi16. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantne odredbe glase:

^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bezodugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o igrama na sre}u ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 1/02) relevantne odredbe glase

^lanak 7. Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati: [...]- gospodarska dru{tva koja su registrirana isklju~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovi odobrenja.

^lanak 80. Raznovrsna kla|enja moè prire|ivati Lutrija BiH i

gospodarska dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registriraneisklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

Gospodarska dru{tva mogu prire|ivati raznovrsna kla|enja

u za to posebice ure|enim prostorijama i na temelju odobrenja Ministarstva.^lanak 86. Za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na sre}u,

odobrenje pravila igara na sre}u, produènje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u i za otvaranje nove lokacije pla}a senaknada.

Naknade iz stavka 1. ovog ~lanka su prihod Federacije. Naknada iz stavka 1. ovog ~lanka pla}a se za:1. Odobrenje za prire|ivanje igre:[...]c) u kladionicama- za izdavanje odobrenja 50.000,00 KM - za odobrenje pravila igre 1.000,00 KM - za otvaranje svake nove lokacije 10.000,00 KM - za produènje odobrenja 10.000,00 KM

[...] Bez dokaza o pla}enoj naknadi iz stavka 2. ovog ~lanka nemoè se izdati odobrenje i otpo~eti s radom.

[...]^lanak 91.[...]Gospodarsko dru{tvo kojem odobrenje za prire|ivanje igara

na sre}u u kasinu i automat klubovima vaì do kraja godine mogunastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od danastupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona.

Svi postupci zapo~eti radi davanja odobrenja za prire|ivanje posebnih igara u kasinu i automat klubovima u kojima nijedonijeto kona~no rje{enje dovr{it }e se po odredbama ovogzakona.

18. U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

^lanak 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e, na|e da je to

potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud moè rije{itida se odrì usmena rasprava (u daljem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavku 2. ovog ~lanka i stranka moè predloìti da se odrì rasprava.

^lanak 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~injenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.[...]^lanak 36. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozimatu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi po slu`benoj

du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ni{tav isti }e poni{titi, a ako su razlozi ni{tavosti sadràni i u prvostupanjskom upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt.

^lanak 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim

sporovima, shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbezakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

19. U Zakonu o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:

^lanak 55.Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim

sporovima shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbezakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

^lanak 75. Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnijetim do 31.12.2003. godine, koji nije okon~an do stupanjana snagu ovoga Zakona, nastavit }e se pred tim sudom premaodredbama ranije vrijede}ega Zakona.

VI. Dopustivost20. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,

Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog

presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.21. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

22. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj U 2230/02 od 13. prosinca 2007.godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant primio 1. velja~e 2008. godine, a apelacija je podnesena 20.oùjka 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie) neutemeljena, niti postoji neki

drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum24. Apelant smatra kako su mu pobijanom presudom

Vrhovnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1 Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju i pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13.Europske konvencije.

25. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2. , {to uklju~uje:

(...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke".

^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnomdijelu glasi:

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliutemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

I. Pravo na pravi~no su|enje - dono{enje odluke u razumnomroku

a) Relevantna na~ela26. Ustavni sud isti~e kako se, prema konzistentnoj praksi

Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vode}i




ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda, a osobito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEuropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir27. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je postupak unjegovom predmetu pred Vrhovnim sudom trajao nerazumnodugo jer je Vrhovnom sudu tu`bu podnio 15. listopada 2002.godine, a presuda je donesena 13. prosinca 2007. godine. Dakle,relevantno razdoblje koje }e u konkretnom slu~aju Ustavni suduzeti u obzir je razdoblje od pet godina jedan mjesec i dvadeset osam dana.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka28. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji je

pokrenut protiv rje{enja Federalnog ministarstva u svezi sodobravanjem apelantu obavljanja djelatnosti prire|ivanja igara na sre}u. Imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu, rje{ava na podlozi ~injenica koje su utvr|ene u upravnom postupku,Ustavni sud smatra da se ne radi o osobito sloènim ~injeni~nim ipravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

29. Ustavni sud opaà kako je Vrhovnom sudu trebalo pet godina, jedan mjesec i dvadeset osam dana da odlu~i o tu`biprotiv rje{enja drugostupanjskoga organa. Dalje, neprijeporno jeda Zakonom o upravnim sporovima nije predvi|en rok za rje{avanje o tu`bi u upravnom sporu, ali je, s obzirom na dosljednu primjenu Zakona o parni~nom postupku, sud odluku oapelantovoj tu`bi trebao donijeti bez odugovla~enja (~lanak 10.Zakona o parni~nom postupku). Stoga, Ustavni sud zaklju~ujekako je duljina predmetnoga sudskog postupka a priorinerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnimokolnostima. U konkretnom slu~aju Ustavni sud ne nalazi takveizuzetne okolnosti niti ih je Vrhovni sud predo~io, odnosno nijepruìo nikakve argumente kojima bi bar poku{ao opravdati svojenepostupanje u ovom sporu. Vo|enje postupka u okvirurazumnog vremena je za cjelokupan pravni sustav odfundamentalne va`nosti, jer svako nepotrebno odugovla~enje~esto dovodi do, de facto, li{avanja pojedinca njegovih prava i

gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sustav. Tako|er, Ustavnisud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji na~in doprinioduljini postupka u konkretnom slu~aju.

30. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da sveukupna duljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje, pravo naimovinu i pravo na u~inkovit pravni lijek31. U svezi s apelantovim navodima o povredi ostalih

aspekata prava na pravi~no su|enje, prava na imovinu i prava na u~inkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje na to da je ve}odlu~ivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijomu svojoj odluci AP 873/08 (vidi Ustavni sud, odluka o

dopustivosti i meritumu broj AP 873/08 od 21. srpnja 2008.godine, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Ustavni sud je u citiranoj odluci zaklju~io da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1uz Europsku konvenciju budu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu{tetu, te kada se navodi o kr{enju prava na pristup sudu odnoseisklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvo pobijanom odlukom ineprisustvovanje nejavnoj sjednici vije}a. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno ni pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije u svezi spravom na pravi~no su|enje niti s pravom na imovinu, s obzirom

da je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravnelijekove u upravnom postupku i upravnom sporu za koje senikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

32. S obzirom da se i u predmetnom slu~aju apelacija odnosina isto pravno pitanje, Ustavni sud u ovoj odluci ne}e posebicerazmatrati apelantove navode nego se u cijelosti poziva na obrazloènje i razloge date u citiranoj odluci, jer se oni odnose i

na ovu odluku. Prema navedenome, Ustavni sud zaklju~uje da suapelantovi navodi o kr{enju navedenih prava neutemeljeni.

VIII. Zaklju~ak33. Ustavni sud zaklju~uje kako je povrije|eno apelantovo

pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosuna dono{enje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanjepostupka povodom tu`be u upravnom sporu u razdoblju od pet godina i jedan mjesec i dvadeset osam dana moè u potpunostistaviti na teret Vrhovnom sudu, te kada taj sud nije dao razlogekoji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

34. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede ostalih aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao iprava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i

~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada Ustavnisud nije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su relevantni propisiprimijenjeni proizvoljno i na apelantovu {tetu i kada se navodi opovredi prava na pristup sudu odnose isklju~ivo na apelantovonezadovoljstvo pobijanom odlukom i njegovo neprisustvovanjenejavnoj sjednici vije}a nadle`nog suda. Tako|er, Ustavni sudzaklju~uje da nema ni povrede prava na u~inkovit pravni lijek iz~lanka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravi~nosu|enje i pravom na imovinu, jer je apelant imao i iskoristio svezakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku iupravnom sporu za koje se nikako ne moè smatrati da suneefiktivni.

35. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.


PredsjednikUstavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 871/08, rje{avaju}i apelaciju "Intersport"d.o.o. Mostar, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1, 2 i 3Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudija

Mirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 27. oktobra 2010. godine donio je


Djelimi~no se usvaja apelacija "Intersporta" d.o.o.Mostar.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo napravi~no su|ewe u razumnom roku u predmetu koji je okon~anPresudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine brojU-2230/02 od 13. decembra 2007. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija "Intersporta" d.o.o.Mostar, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije





Bosne i Hercegovine broj U-2230/02 od 13. decembra 2007.godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinuiz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskihprava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na djelotvoranpravni lijek iz ~lana 13 u vezi s ~lanom 6 Evropske konvencijeza za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i ~lanom 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskihprava i osnovnih sloboda.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. "Intersport" d.o.o Mostar (u daqwem tekstu: apelant) izMostara kojeg zastupaju Ragib Haxi} i Almin Dautbegovi},advokati iz Zenice, podnio je 20. marta 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni

sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2230/02 od13. decembra 2007. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija (udaqwem tekstu: Federalno ministarstvo) zatraèno je 15.aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. OdFederalnog ministarstva je 7. jula 2010. godine zatraèno dadostavi predmetni spis.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. aprila2008. godine, a Federalno ministarstvo 28. aprila 2008. godine.Federalno ministarstvo nije dostavilo traèni predmetnispis.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva

dostavqeni su apelantu 8. maja 2008. godine.III. îweni~no stawe

5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovihnavoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Rje{ewem Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02od 1. oktobra 2002. godine apelantu je odobreno da otvori novu21 lokaciju - uplatna mjesta za prire|ivawe kla|ewa pobliènavedena u dispozitivu rje{ewa, s tim da odobrewe vaì do 20.septembra 2003. godine. U obrazloèwu rje{ewa je navedeno da je apelantu rje{ewem ovog organa od 20. septembra 2002. godine,koje je doneseno na osnovu ranije vaè}eg Zakona o lutrijiBosne i Hercegovine i igrama na sre}u ("Slu`beni list RBiH"broj 2/96), odobreno prire|ivawe igara na sre}u kla|ewem za 17uplatnih mjesta. Daqe je navedeno da je apelant dostavio dokazo uplati naknade za otvarawe novih lokacija u iznosu od

210.000,00 KM, te da shodno zapisniku Porezne uprave od 30.septembra 2002. godine, apelant ispuwava sve zakonompropisane uslove u pogledu opremqenosti i veli~ine uplatnihmjesta. Federalno ministarstvo je istaklo da je, s obzirom nautvr|eno ~iweni~no stawe, apelantu odobreno da otvori novauplatna mjesta za prire|ivawe igara na sre}u kla|ewem nasportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje shodnoodredbama novog Zakonu o igrama na sre}u (u daqwem tekstu:ZIS "Slu`bene novine Federacije BiH" broj 1/02).

7. Apelant je tu`bom od 15. oktobra 2002. godine predVrhovnim sudom pokrenuo upravni spor radi poni{tewaRje{ewa Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02 od 1.oktobra 2002. godine.

8. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-2230/02 od 13.decembra 2007. godine kojom je odbio apelantovu tu`bu. Uobrazloèwu presude je navedeno da prvostepeni upravni or-

gan, suprotno navodima iz tu`be, nije povrijedio zakon naapelantovu {tetu. Naime, Vrhovni sud je naveo da je uprvostepenom postupku utvr|eno da je apelantu, Rje{ewemFederalnog ministarstva broj 01-15-2386/00 od 13. jula 2000.godine, bilo odobreno prire|ivawe igara na sre}u - jednokratno organizovawe kla|ewa na sportskimtakmi~ewima. Apelantu je navedenim rje{ewem data i

saglasnost na pravila te igre u skladu s odredbama ~l. 15 i 21ranije vaè}eg Zakona o lutriji Bosne i Hercegovine i igramana sre}u ("Slu`beni list RBiH" broj 2/96), iako su shodnoodredbi navedenog ~lana 15 stav 3 tog zakona igre na sre}u,kla|ewe na kowskim utrkama i sportskim takmi~ewima iz~lana 14 ta~ka 2, mogla da prire|uju iskqu~ivo pravna licaregistrovana za kowi~ki sport i sportske organizacijeregistrovane iskqu~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

9. Daqe, Vrhovni sud je naveo da je Federalno ministarstvo,postupaju}i po apelantovom zahtjevu za produèwe odobrewa zaprire|ivawe igara na sre}u-jednokratna kla|ewa na sportskerezultate i druge neizvjesne doga|aje shodno odredbama novogZIS-a koji je stupio na snagu 16. januara 2002. godine (~ime suprestali da vaè dotada{wi zakoni i drugi propisi o igrama nasre}u), odobrilo otvarawe novih uplatnih mjesta za prire|ivawekla|ewa. Vrhovni sud je naveo da je odredbama ~l. 7 i 80 ZIS-aizri~ito propisano da posebne igre na sre}u iz ~lana 3 tog zakona(u koje spada i odobreno prire|ivawe kla|ewa) mogu da prire|ujusamo privredna dru{tva koja su registrovana iskqu~ivo zakonkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom, u za toposebno ure|enim prostorijama i uplatnim mjestima. Vrhovni sud je naglasio da je ranije apelantu bilo odobreno jednokratnokla|ewe na kowskim trkama i sportskim takmi~ewima propisano~lanom 14 ta~ka 2 ranije vaè}eg zakona, te da takvo kla|ewevi{e nije uop{te predvi|eno novim zakonom kao posebna igra nasre}u. Daqe, Vrhovni sud je obrazloìo da ranijim zakonom nisubili propisani posebni uslovi za prire|ivawe jednokratnihkla|ewa, pa tako ni posebni uslovi precizirani ~l. 81 do 85 novogzakona. S tim u vezi, Vrhovni sud je zakqu~io da se, suprotnoapelantovim tvrdwama, u konkretnom slu~aju radi o otvarawunovih uplatnih mjesta, te da ranije dato odobrewe nije moglo da seproduì niti se odnosi na odobrewe za prire|ivawe kla|ewa kaostalne djelatnosti.

10. U vezi s tim, Vrhovni sud je zakqu~io da je Federalnoministarstvo pravilno ocijenilo apelantov zahtjev kaozahtjev za otvarawe novih lokacija-uplatnih mjesta zaprire|ivawe kla|ewa za koje je moralo, u skladu s uslovimapropisanim navedenim zakonom, da se pribavi novo odobrewe.Tako|e, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slu~ajuapelant bio duàn da ispuni uslove koji se odnose na uplatnamjesta za koja je traìo izdavawe odobrewa za kla|ewe,propisane ~l. 81 do 85 ZIS-a, odnosno da je bio duàn da izvr{iuplatu pologa/rezerve za svako pojedina~no uplatno mjesto.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za

za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13Evropske konvencije. Povredu prava na pravi~no su|eweapelant vidi u neopravdano dugom trajawu postupka, te da s timu vezi nije imao ni adekvatno pravo na djelotvoran pravnilijek.

12. Apelant tako|e smatra da su sud i upravni organpogre{no primijenili materijalno pravo budu}i da se, shodnoapelantovom mi{qewu, u wegovom slu~aju nije radilo ozahtjevu za otvarawe novih uplatnih mjesta ve} o produèwuodobrewa za rad ve} postoje}im uplatnim mjestima. S tim u veziapelant smatra da mu je povrije|eno i pravo na imovinu, jer jeumjesto da uplati po 1.000 KM za produèwe rada uplatnihmjesta morao da plati po 10.000 KM za otvarawe novih.




13. Sem toga, apelant smatra da nije imao odgovaraju}ipristup sudu budu}i da ga Vrhovni sud, i pored wegovogizri~itog traèwa, nije pozvao da prisustvuje sjednici Vije}akoje je odlu~ivalo o wegovoj tu`bi.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da

osporenom presudom nisu povrije|ena apelantova pravanavedena u apelaciji. Predloìo je da se apelacija odbije kaoneosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo jecitiralo relevantnu odredbu ZIS-a o igrama koji je stupio nasnagu 15. januara 2002. godine, te navelo da u konkretnom slu~ajunije moglo da se izda nikakvo produèwe odobrewa nego samoodobrewe za prire|ivawe igara na sre}u. Smatra da je ispravnopostupqeno i da nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu.


16. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantne odredbe glase:




^lan 7.Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati:[...]- privredna dru{tva koja su registrovana iskqu~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovi odobrewa.

^lan 80.Raznovrsna kla|ewa moè prire|ivati Lutrija BiH i

privredna dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registrovanaiskqu~ivo za ovu vrstu igre na sre}u. Privredna dru{tva

mogu prire|ivati raznovrsna kla|ewa u za to posebno ure|enim prostorijama i na osnovu odobrewa Ministarstva.

^lan 86.Za izdavawe odobrewa za prire|ivawe igre na sre}u,

odobrewe pravila igara na sre}u, produèwe odobrewa zaprire|ivawe igara na sre}u i za otvarawe nove lokacije pla}ase naknada.

Naknade iz stava 1. ovog ~lana su prihod Federacije.Naknada iz stava 1. ovog ~lana pla}a se za:1. Odobrewe za prire|ivawe igre:[...]c) u kladionicama- za izdavawe odobrewa ......................... 50.000,00 KM - za odobrewe pravila igre ....................... 1.000,00 KM - za otvarawe svake nove lokacije ............. 10.000,00 KM - za produèwe odobrewa ....................... 10.000,00 KM [...]Bez dokaza o pla}enoj naknadi iz stava 2. ovog ~lana ne

moè se izdati odobrewe i otpo~eti s radom.[...]

^lan 91.[...]Privredno dru{tvo kojem odobrewe za prire|ivawe igara

na sre}u u kasinu i auto mat klubovima vaì do kraja godine mogu nastaviti s radom pod uslovom da u roku od tri mjesecaod dana stupawa na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte iposlovawe s odredbama ovog zakona. Svi postupci zapo~eti

radi davawa odobrewa za prire|ivawe posebnih igara u kasinui auto mat klubovima u kojima nije donijeto kona~no rje{ewedovr{it }e se po odredbama ovog zakona.


^lan 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici.Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je

to potrebno radi boqeg razja{wewa stawa stvari, sud moè

rije{iti da se odrì usmena rasprava (u daqwem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka moèpredloìti da se odrì rasprava.

^lan 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~iwenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.

[...]^lan 36.Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozima tu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi poslu`benoj du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni

upravni akt ni{tav poni{tit }e ga, a ako su razlozini{tavosti sadràni i u prvostepenom upravnom aktu,poni{tit }e i taj akt.

^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u

upravnim sporovima, shodno }e se primjewivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.


^lan 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku uupravnim sporovima shodno }e se primjewivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

^lan 75.Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije zavr{en do stupawana snagu ovog zakona, nastavi}e se pred tim sudom poodredbama ranije vaè}eg zakona.

VI. Dopustivost


21. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protiv

presude, odnosno odluke koja se wome pobija, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U 2230/02 od 13. decembra 2007.godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekovamogu}ih Shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 1. februara 2008. godine, a apelacija je podnesena 20.marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacijaispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da su mu osporenom presudom Vrhovnogsuda povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13Evropske konvencije.

25. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:




[...]

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

26. ̂ lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili


roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenimsudom.

I. Pravo na pravi~no su|ewe - dono{ewe odluke u razumnomroku


27. Ustavni sud isti~e da, shodno konzistentnoj praksiEvropskog i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawa postupkamora da se ocijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskompraksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta,pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnihvlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za

apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{tajbroj 2002-I, stav 38).


28. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je postupak uwegovom predmetu pred Vrhovnim sudom trajao nerazumno dugo jer je Vrhovnom sudu tu`bu podnio 15. oktobra 2002. godine, apresuda je donesena 13. decembra 2007. godine. Dakle,relevantan period koji }e u konkretnom slu~aju Ustavni suduzeti u obzir je period od pet godina jedan mjesec i dvadesetosam dana.


29. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji jepokrenut protiv rje{ewa Federalnog ministarstva u vezi s

odobravawem apelantu da obavqa djelatnosti prire|ivawaigara na sre}u. Imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu,rje{ava na podlozi ~iwenica koje su utvr|ene u upravnompostupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~itosloènim ~iweni~nim i pravnim pitawima koja je sud trebaoda razmotri.

30. Ustavni sud zapaà da je Vrhovnom sudu trebalo petgodina, jedan mjesec i dvadeset osam dana da odlu~i o tu`biprotiv rje{ewa drugostepenog organa. Daqe, nesporno je daZakonom o upravnim sporovima nije predvi|en rok zarje{avawe o tu`bi u upravnom sporu, ali je, s obzirom nadosqednu primjenu Zakona o parni~nom postupku, sud odluku oapelantovoj tu`bi trebao da donese bez odugovla~ewa (~lan 10Zakona o parni~nom postupku). Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da je duìna predmetnog sudskog postupka a priori nerazumna imogla bi da se opravda samo u izuzetnim okolnostima. Ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ne nalazi takve izuzetneokolnosti niti ih je Vrhovni sud predo~io, odnosno nijepruìo nikakve argumente kojima bi bar poku{ao da opravdasvoje nepostupawe u ovom sporu. Vo|ewe postupka u okvirurazumnog vremena je za cjelokupan pravni sistem odfundamentalne va`nosti, jer svako nepotrebno odugovla~ewe~esto dovodi do, de facto, li{avawa pojedinca wegovih prava igubitka efikasnosti i povjerewa u pravni sistem. Tako|e,Ustavni sud nije mogao da utvrdi da je apelant na bilo kojina~in doprinio duìni postupka u konkretnom slu~aju.

31. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje dasveukupna duìna konkretnog postupka ne zadovoqava zahtjev"razumnosti" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te dapostoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe, pravo naimovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek

32. U vezi s apelantovim navodima o povredi ostalihaspekata prava na pravi~no su|ewe, prava na imovinu i prava nadjelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje na to da je ve}odlu~ivao o pitawima koja su pokrenuta predmetnom

apelacijom u svojoj odluci AP 873/08 (vidi Ustavni sud, odlukao dopustivosti i meritumu broj AP 873/08 od 21. jula 2008.godine, objavqena na web stranici Ustavnog sudawww.ccbh.ba). Ustavni sud je u citiranoj odluci zakqu~io danema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije, te prava na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju budu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoqno primijenio relevantne propise naapelantovu {tetu, te kada se navodi o kr{ewu prava na pristupsudu odnose iskqu~ivo na apelantovo nezadovoqstvoosporenom odlukom i neprisustvovawe nejavnoj sjednicivije}a. Tako|e, Ustavni sud je zakqu~io da u konkretnomslu~aju nije povrije|eno ni pravo na djelotvoran pravni lijekiz ~lana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pravi~no

su|ewe niti s pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao iiskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnompostupku i upravnom sporu za koje nikako ne moè da se smatrada su neefiktivni.

33. S obzirom da se i u predmetnom slu~aju apelacija odnosina isto pravno pitawe, Ustavni sud u ovoj odluci ne}e posebnoda razmatra apelantove navode nego se u cijelosti poziva naobrazloèwe i razloge date u citiranoj odluci, jer se oniodnose i na ovu odluku. Shodno navedenom, Ustavni sudzakqu~uje da su apelantovi navodi o kr{ewu navedenih pravaneosnovani.

VIII. Zakqu~ak

34. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno apelantovopravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na

dono{ewe odluke u razumnom roku kada se ukupno trajawepostupka povodom tu`be u upravnom sporu u periodu od petgodina i jedan mjesec i dvadeset osam dana moè u potpunosti dase stavi na teret Vrhovnom sudu, te kada taj sud nije dao razlogekoji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnimopravdawem za ovako dugo trajawe postupka.

35. Ustavni sud zakqu~uje da nema povrede ostalih aspekataprava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravana imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada Ustavni sudnije na{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su relevantni propisiprimijeweni proizvoqno i na apelantovu {tetu i kada senavodi o povredi prava na pristup sudu odnose iskqu~ivo naapelantovo nezadovoqstvo osporenom odlukom i wegovoneprisustvovawe nejavnoj sjednici vije}a nadle`nog suda.

Tako|e, Ustavni sud zakqu~uje da nema ni povrede prava nadjelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije uvezi s pravom na pravi~no su|ewe i pravom na imovinu, jer jeapelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravnelijekove u upravnom postupku i upravnom sporu za koje nikakone moè da se smatra da su neefiktivni.

36. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.







Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 871/08, rje{avaju}i apelaciju "Intersport"d.o.o. Mostar, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1, 2. i 3.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odrànoj 27. oktobra 2010. godine donio je


Djelimi~no se usvaja apelacija "Intersporta" d.o.o.Mostar.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravi~nosu|enje u razumnom roku u predmetu koji je okon~an Presudom

Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2230/02od 13. decembra 2007. godine.Odbija se kao neosnovana apelacija "Intersporta" d.o.o.

Mostar, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda FederacijeBosne i Hercegovine broj U-2230/02 od 13. decembra 2007.godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinuiz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravnilijek iz ~lana 13. u vezi s ~lanom 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda.



OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. "Intersport" d.o.o Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz

Mostara kojeg zastupaju Ragib Hadì} i Almin Dautbegovi},advokati iz Zenice, podnio je 20. marta 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2230/02 od13. decembra 2007. godine.


Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem

tekstu: Federalno ministarstvo) zatraèno je 15. aprila 2008.godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Federalnogministarstva je 7. jula 2010. godine zatraèno da dostavipredmetni spis.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. aprila 2008. godine, a Federalno ministarstvo 28. aprila 2008. godine.Federalno ministarstvo nije dostavilo traèni predmetni spis.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva dostavljenisu apelantu 8. maja 2008. godine.


dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

6. Rje{enjem Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02od 1. oktobra 2002. godine apelantu je odobreno otvaranje nove21 lokacije - uplatnih mjesta za prire|ivanje kla|enja pobliènavedenih u dispozitivu rje{enja, s tim da odobrenje vaì do 20.septembra 2003. godine. U obrazloènju rje{enja je navedeno da je apelantu rje{enjem ovog organa od 20. septembra 2002.godine, koje je doneseno na osnovu ranije vaè}eg Zakona o

lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sre}u ("Slu`beni list RBiH" broj 2/96), odobreno prire|ivanje igara na sre}ukla|enjem za 17 uplatnih mjesta. Dalje je navedeno da je apelant dostavio dokaz o uplati naknade za otvaranje novih lokacija uiznosu od 210.000,00 KM, te da prema zapisniku Porezne upraveod 30. septembra 2002. godine apelant ispunjava sve zakonompropisane uvjete u pogledu opremljenosti i veli~ine uplatnihmjesta. Federalno ministarstvo je istaklo da je, s obzirom na utvr|eno ~injeni~no stanje, apelantu odobreno otvaranje novihuplatnih mjesta za prire|ivanje igara na sre}u kla|enjem na sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje prema odredbama novog Zakonu o igrama na sre}u (u daljnjem tekstu: ZIS"Slu`bene novine Federacije BiH" broj 1/02).

7. Apelant je tu`bom od 15. oktobra 2002. godine predVrhovnim sudom pokrenuo upravni spor radi poni{tenja Rje{enja Federalnog ministarstva broj 05-15-3961-1/02 od 1.oktobra 2002. godine.

8. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-2230/02 od 13.decembra 2007. godine kojom je odbio apelantovu tu`bu. Uobrazloènju presude je navedeno da prvostepeni upravni or gan,suprotno navodima iz tu`be, nije povrijedio zakon na apelantovu{tetu. Naime, Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenompostupku utvr|eno da je apelantu, Rje{enjem Federalnogministarstva broj 01-15-2386/00 od 13. jula 2000. godine, biloodobreno prire|ivanje igara na sre}u - jednokratno organiziranjekla|enja na sportskim takmi~enjima. Apelantu je navedenimrje{enjem data i saglasnost na pravila te igre u skladu sodredbama ~l. 15. i 21. ranije vaè}eg Zakona o lutriji Bosne iHercegovine i igrama na sre}u ("Slu`beni list RBiH" broj 2/96),iako su prema odredbi navedenog ~lana 15. stav 3. tog zakona igre na sre}u, kla|enje na konjskim utrkama i sportskimtakmi~enjima iz ~lana 14. ta~ka 2, mogla prire|ivati isklju~ivopravna lica registrirana za konji~ki sport i sportske organizacijeregistrirane isklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

9. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je Federalno ministarstvo,postupaju}i po apelantovom zahtjevu za produènje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u-jednokratna kla|enja na sportskerezultate i druge neizvjesne doga|aje prema odredbama novogZIS-a koji je stupio na snagu 16. januara 2002. godine (~ime suprestali da vaè dotada{nji zakoni i drugi propisi o igrama na sre}u), odobrilo otvaranje novih uplatnih mjesta za prire|ivanjekla|enja. Vrhovni sud je naveo da je odredbama ~l. 7. i 80. ZIS-a izri~ito propisano da posebne igre na sre}u iz ~lana 3. tog zakona (u koje spada i odobreno prire|ivanje kla|enja) mogu prire|ivatisamo privredna dru{tva koja su registrirana isklju~ivo za konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom, uza to posebno ure|enim prostorijama i uplatnim mjestima.Vrhovni sud je naglasio da je ranije apelantu bilo odobreno jednokratno kla|enje na konjskim trkama i sportskimtakmi~enjima propisano ~lanom 14. ta~ka 2. ranije vaè}eg

zakona, te da takvo kla|enje vi{e nije uop}e predvi|eno novimzakonom kao posebna igra na sre}u. Dalje, Vrhovni sud jeobrazloìo da ranijim zakonom nisu bili propisani posebni uvjetiza prire|ivanje jednokratnih kla|enja, pa tako ni posebni uvjetiprecizirani ~l. 81. do 85. novog zakona. S tim u vezi, Vrhovni sud je zaklju~io da se, suprotno apelantovim tvrdnjama, ukonkretnom slu~aju radi o otvaranju novih uplatnih mjesta, te da se ranije dato odobrenje nije moglo produìti niti odnositi na odobrenje za prire|ivanje kla|enja kao stalne djelatnosti.

10. U vezi s tim, Vrhovni sud je zaklju~io da je Federalnoministarstvo pravilno ocijenilo apelantov zahtjev kao zahtjev za otvaranje novih lokacija-uplatnih mjesta za prire|ivanje kla|enja za koje se moralo, u skladu s uvjetima propisanim navedenimzakonom, pribaviti novo odobrenje. Tako|er, Vrhovni sud jeistakao da je u konkretnom slu~aju apelant bio duàn ispuniti





uvjete koji se odnose na uplatna mjesta za koja je traìo izdavanjeodobrenja za kla|enje, propisane ~l. 81. do 85. ZIS-a, odnosno da je bio duàn izvr{iti uplatu pologa/rezerve za svako pojedina~nouplatno mjesto.


11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13.Evropske konvencije. Povredu prava na pravi~no su|enjeapelant vidi u neopravdano dugom trajanju postupka, te da s tim uvezi nije imao ni adekvatno pravo na djelotvoran pravni lijek.

12. Apelant tako|er smatra da su sud i upravni or ganpogre{no primijenili materijalno pravo budu}i da se, prema apelantovom mi{ljenju, u njegovom slu~aju nije radilo ozahtjevu za otvaranje novih uplatnih mjesta ve} o produènjuodobrenja za rad ve} postoje}im uplatnim mjestima. S tim u veziapelant smatra da mu je povrije|eno i pravo na imovinu, jer jeumjesto da uplati po 1.000 KM za produènje rada uplatnih

mjesta morao platiti po 10.000 KM za otvaranje novih.13. Osim toga, apelant smatra da nije imao odgovaraju}i

pristup sudu budu}i da ga Vrhovni sud, i pored njegovog izri~itogtraènja, nije pozvao da prisustvuje sjednici Vije}a koje jeodlu~ivalo o njegovoj tu`bi.

b) Odgovor na apelaciju14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da

osporenom presudom nisu povrije|ena apelantova prava navedena u apelaciji. Predloìo je da se apelacija odbije kaoneosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo jecitiralo relevantnu odredbu ZIS-a o igrama koji je stupio na snagu15. januara 2002. godine, te navelo da se u konkretnom slu~ajunije moglo izdati nikakvo produènje odobrenja nego samoodobrenje za prire|ivanje igara na sre}u. Smatra da je ispravnopostupljeno i da nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu.


FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantne odredbe glase:^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez



^lan 7. Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati:[...]- privredna dru{tva koja su registrovana isklju~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovi odobrenja.

^lan 80. Raznovrsna kla|enja moè prire|ivati Lutrija BiH i

privredna dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registrovanaisklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u. Privredna dru{tva mogu prire|ivati raznovrsna kla|enja u za to posebno ure|enim prostorijama i na osnovu odobrenja Ministarstva.

^lan 86. Za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na sre}u,


Naknade iz stava 1. ovog ~lana su prihod Federacije. Naknada iz stava 1. ovog ~lana pla}a se za:1. Odobrenje za prire|ivanje igre:[...]c) u kladionicama

- za izdavanje odobrenja ......................... 50.000,00 KM - za odobrenje pravila igre ....................... 1.000,00 KM - za otvaranje svake nove lokacije ............. 10.000,00 KM - za produènje odobrenja ....................... 10.000,00 KM [...] Bez dokaza o pla}enoj naknadi iz stava 2. ovog ~lana ne moè

se izdati odobrenje i otpo~eti s radom.[...]^lan 91.[...] Privredno dru{tvo kojem odobrenje za prire|ivanje igara na

sre}u u kasinu i automat klubovima vaì do kraja godine mogunastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od danastupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona. Svi postupci zapo~eti radidavanja odobrenja za prire|ivanje posebnih igara u kasinu i au-tomat klubovima u kojima nije donijeto kona~no rje{enje dovr{it }e se po odredbama ovog zakona.


^lan 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici.

Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je to potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud moè rije{itida se odrì usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka moè predloìti da se odrì rasprava.

^lan 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~injenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.[...]^lan 36. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozimatu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi po slu`benoj du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ni{tav poni{tit }e ga, a ako su razlozi ni{tavosti sadràni i u prvostepenom upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt.

^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnimsporovima, shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbezakona kojim je ure|en parni~ni postupak.


^lan 55.Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku u

upravnim sporovima shodno }e se primjenjivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

^lan 75. Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije zavr{en do stupanjana snagu ovog zakona, nastavi}e se pred tim sudom poodredbama ranije vaè}eg zakona.

VI. Dopustivost

20. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.


22. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U 2230/02 od 13. decembra 2007.godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 1. februara 2008. godine, a apelacija je podnesena 20.




marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum24. Apelant smatra da su mu osporenom presudom Vrhovnog

suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ipravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropskekonvencije.

25. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:(...)e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

26. ̂ lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

I. Pravo na pravi~no su|enje - dono{enje odluke u razumnomroku

a) Relevantni principi27. Ustavni sud isti~e da se, prema konzistentnoj praksi

Evropskog i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}ira~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o

zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir28. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je postupak u

njegovom predmetu pred Vrhovnim sudom trajao nerazumnodugo jer je Vrhovnom sudu tu`bu podnio 15. oktobra 2002.godine, a presuda je donesena 13.decembra 2007. godine. Dakle,relevantan pe riod koji }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud uzetiu obzir je period od pet godina jedan mjesec i dvadeset osamdana.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka29. U konkretnom slu~aju se radilo o upravnom sporu koji je

pokrenut protiv rje{enja Federalnog ministarstva u vezi sodobravanjem apelantu obavljanja djelatnosti prire|ivanja igara na sre}u. Imaju}i u vidu da se upravni spor, po pravilu, rje{ava na

podlozi ~injenica koje su utvr|ene u upravnom postupku,Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito sloènim ~injeni~nimi pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

30. Ustavni sud zapaà da je Vrhovnom sudu trebalo pet godina, jedan mjesec i dvadeset osam dana da odlu~i o tu`biprotiv rje{enja drugostepenog organa. Dalje, nesporno je da Zakonom o upravnim sporovima nije predvi|en rok za rje{avanjeo tu`bi u upravnom sporu, ali je, s obzirom na dosljednu primjenuZakona o parni~nom postupku, sud odluku o apelantovoj tu`bitrebao donijeti bez odugovla~enja (~lan 10. Zakona o parni~nompostupku). Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da je duìna predmetnog sudskog postupka a priori nerazumna i mogla bi seopravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slu~ajuUstavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti niti ih je Vrhovnisud predo~io, odnosno nije pruìo nikakve argumente kojima bibar poku{ao opravdati svoje nepostupanje u ovom sporu.

Vo|enje postupka u okviru razumnog vremena je za cjelokupanpravni sistem od fundamentalne va`nosti, jer svako nepotrebnoodugovla~enje ~esto dovodi do, de facto, li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem.Tako|er, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilokoji na~in doprinio duìni postupka u konkretnom slu~aju.

31. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da sveukupna duìna konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnosti" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II. Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje, pravo naimovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek32. U vezi s apelantovim navodima o povredi ostalih

aspekata prava na pravi~no su|enje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje na to da je ve}odlu~ivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijomu svojoj odluci AP 873/08 (vidi Ustavni sud, odluka odopustivosti i meritumu broj AP 873/08 od 21. jula 2008. godine,objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba).Ustavni sud je u citiranoj odluci zaklju~io da nema povrede u

odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, te prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijubudu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoljnoprimijenio relevantne propise na apelantovu {tetu, te kada senavodi o kr{enju prava na pristup sudu odnose isklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom ineprisustvovanje nejavnoj sjednici vije}a. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io da u konkretnom slu~aju nije povrije|eno ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije u vezi spravom na pravi~no su|enje niti s pravom na imovinu, s obziromda je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravnelijekove u upravnom postupku i upravnom sporu za koje senikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

33. S obzirom da se i u predmetnom slu~aju apelacija odnosina isto pravno pitanje, Ustavni sud u ovoj odluci ne}e posebno

razmatrati apelantove navode nego se u cijelosti poziva na obrazloènje i razloge date u citiranoj odluci, jer se oni odnose ina ovu odluku. Prema navedenom, Ustavni sud zaklju~uje da suapelantovi navodi o kr{enju navedenih prava neosnovani.

VIII. Zaklju~ak34. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelantovo

pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanjepostupka povodom tu`be u upravnom sporu u periodu od pet godina i jedan mjesec i dvadeset osam dana moè u potpunostistaviti na teret Vrhovnom sudu, te kada taj sud nije dao razlogekoji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

35. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede ostalih aspekata

prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada Ustavni sud nijena{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su relevantni propisi primijenjeniproizvoljno i na apelantovu {tetu i kada se navodi o povredi prava na pristup sudu odnose isklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvoosporenom odlukom i njegovo neprisustvovanje nejavnojsjednici vije}a nadle`nog suda. Tako|er, Ustavni sud zaklju~ujeda nema ni povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13.Evropske konvencije u vezi s pravom na pravi~no su|enje ipravom na imovinu, jer je apelant imao i iskoristio sve zakonompropisane pravne lijekove u upravnom postupku i upravnomsporu za koje se nikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

36. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.







Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 872/08, rje{avaju}i apelaciju DERBY-GAMES d.o.o. Mostar, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosnei Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1, 2. i3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Djelomi~no se usvaja apelacija DERBY-GAMES d.o.o.Mostar.Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na pravi~nosu|enje u razumnom roku u predmetu koji je okon~an PresudomVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02od 9. sije~nja 2008. godine.

Odbija se kao neutemeljena apelacija DERBY-GAMESd.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02 od 9. sije~nja 2008. godine, u odnosu na ostale aspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prava na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda i prava na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. usvezi s ~lankom 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercego-vine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine","Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasnikuBr~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. DERBY-GAMES d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu:

apelant), kojeg zastupaju Almin Dautbegovi} i Ragib Hadì},odvjetnici iz Zenice, podnio je 21. oùjka 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i

Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2229/02 od9. sije~nja 2008. godine i Rje{enja Federalnog ministarstva financija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija)broj 05-15-3805-2/02 od 1. listopada 2002. godine.


Vrhovnog suda i Ministarstva financija kao sudionika u postupkuzatraèno je 27. oùjka 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. travnja 2008. godine, a Ministarstvo financija 10. travnja 2008. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Ministarstva financija dostavljeni suapelantu 16. lipnja 2008. godine.



6. Ministarstvo financija je 1. listopada 2002. godinedonijelo Rje{enje broj 05-15-3805-2/02, kojim se apelantu

odobrava otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta za prire|ivanje kla|enja na sportske rezultate i druge neizvjesnedoga|aje na 49 lokacija. Odre|eno je da ovo odobrenje vaì do13. rujna 2003. godine.

7. U obrazloènju rje{enja je navedeno da je apelant podniozahtjev za izdavanje odobrenja za otvaranje 61 nove lokacije -uplatnih mjesta. Uz zahtjev je priloèn spisak novih lokacija za koje se traì odobrenje i dokaz o uplati naknade za otvaranjenovih lokacija u iznosu od 490.000,00 KM, kao i ugovori ozakupu poslovnih prostorija. Zatim, da je iz zapisnika Porezneuprave FBiH, broj 10/06-15-I-2893/02 od 30. rujna 2002.godine, konstatirano da apelant ispunjava zakonom propisaneuvjete za izdavanje odobrenja. Dalje, da je apelantu u smisluodredbe ~lanka 141. Zakona o upravnom postupku omogu}enoda, radi za{tite svojih prava i interesa, u~estvuje u postupku, a apelantov ovla{teni zastupnik je dao izjavu na zapisnik 1.listopada 2002. godine i imao je primjedbu da nije bilo

zakonskog temelja za pla}anje naknade za otvaranje novihlokacija - uplatnih mjesta u iznosu od po 10.000,00 KM za svakunovu lokaciju. Apelant je odustao od zahtjeva za izdavanjeodobrenja za 12 uplatnih mjesta koja su nazna~ena u zapisniku ou~e{}u stranke u postupku.

8. Istaknuto je da apelantovi navodi nisu mogli uticati na druga~iju odluku, s obzirom da je ~lankom 81. Zakona o igrama na sre}u (u daljnjem tekstu: ZIS) propisano, izme|u ostalog, da prire|iva~ igre kla|enja mora imati najmanje dva uplatna mjesta,a ~lankom 86. stavak 3. to~ka 1.c. alineja tre}a propisano je da seza otvaranje svake nove lokacije pla}a naknada u iznosu od10.000,00 KM.

9. Ministarstvo je, tako|er, podsjetilo da je Rje{enjem togMinistarstva, broj 05-15-3805/02 od 13. rujna 2002. godine,apelantu odobreno prire|ivanje igre na sre}u - kla|enje na sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje, a odobrenje jedato na razdoblje od godinu dana, odnosno do 13. rujna 2003.

godine, pa je prema tome odlu~eno u konkretnom rje{enju.10. Protiv rje{enja Ministarstva financija apelant je pokrenuo

upravni spor pred Vrhovnim sudom. U tu`bi je naveo da jepobijano rje{enje nezakonito i neutemeljeno zbog toga {to jeMinistarstvo financija uvjetovalo dono{enje pobijanog rje{enja pla}anjem naknade od 10.000,00 KM po svakom uplatnommjestu, na koji na~in je Ministarstvo financija pogre{noprimijenilo odredbe Zakona o igrama na sre}u. Naime, u to~ki 1.dispozitiva pobijanog rje{enja, pogre{no je utvr|eno da seapelantu odobrava otvaranje "novih lokacija - uplatnih mjesta"iako je apelant podnio zahtjev za produljenje odobrenja rada predmetnih uplatnih mjesta koja nisu nova jer su ta uplatna mjesta postojala i ranije - prije dono{enja novog ZIS-a.

11. Vrhovni sud je na nejavnoj sjednici odrànoj 9. sije~nja 2008. godine donio Presudu broj U-2229/02, kojom jeapelantovu tu`bu odbio.

12. U obrazloènju presude Vrhovni sud je istaknuo da jepobijano rje{enje doneseno na temelju apelantovog zahtjeva za izdavanje odobrenja za otvaranje novih 49 lokacija - uplatnihmjesta za prire|ivanje igara na sre}u - kla|enja uz koji je priloèndokaz o uplati naknade za navedeno otvaranje u iznosu od490.000,00 KM. Dono{enju navedenog rje{enja je prethodila rasprava u prostorijama Ministarstva financija na kojoj jeapelantov punomo}nik prigovorio zakonitosti naplate naknade uiznosu od 10.000,00 KM po jednoj lokaciji-uplatnom mjestu jer je smatrao da se u konkretnom slu~aju radi o starim a ne novimlokacijama koje nisu trebale biti zatvorene. Vrhovni sud je na{aoda je prilikom odlu~ivanja o apelantovom zahtjevu Ministarstvoprimijenilo odredbu ~lanka 83. Zakona o igrama na sre}u("Slu`bene novine FBiH" broj 1/02). Navedenom odredbom jepropisano da se za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na





sre}u, odobrenja pravila igara na sre}u, produljenje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u i za otvaranje nove lokacije pla}a naknada koja je prihod Federacije BiH i koja za otvaranje svakenove lokacije, prema odredbi stavka 3. to~ka 1.(b) navedenog~lanka iznosi 10.000,00 KM. Na temelju navedenoga Vrhovnisud je zaklju~io da je upravni or gan na potpuno i pravilnoutvr|eno ~injeni~no stanje pravilno primijenio materijalno pravo

koje nije povrije|eno na apelantovu {tetu.13. Vrhovni sud nije prihvatio pau{alno istaknuti tu`beni

prigovor da se u konkretnom slu~aju ne radi o novim ve} o starimlokacijama - uplatnim mjestima, jer za to nisu ponu|eniodgovaraju}i dokazi, kao i {to, prema navodima tuènog, datim uodgovoru na tu`bu, proizlazi da su prijeporne lokacije bileodobrene samo za jednokratnu uporabu, prema tada vaè}impropisima Zakona o lutriji BiH i Zakona o oporezivanju igara na sre}u i zabavnih igara (oba objavljena u "Slu`benim novinama FBiH" broj 2/96).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije14. Apelant je naveo da mu je Presudom Vrhovnog suda

povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije

za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju, kao i pravo na u~inkovit pravni lijek iz~lanka 13. Europske konvencije. Povredu prava na pravi~nosu|enje apelant obrazlaè navodom da je sud, po njegovommi{ljenju, pogre{no primijenio materijalno pravo. Prije svega,apelant je istaknuo da je Ministarstvu podnio zahtjev za produljenje ranije odobrene djelatnosti, a da je Ministarstvopobijanim rje{enjem odobrilo apelantu obavljanje djelatnostiprire|ivanja igara na sre}u kla|enjem, koju je on ina~e obavljao iprije dono{enja novog ZIS-a. Apelant smatra da je ~lankom 91.vaè}eg ZIS-a propisano da subjekti iz toga ~lanka nastavljaju sradom do isteka roka vaènja odobrenja, pod uvjetom da u rokuod tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona svojeposlovanje usklade s vaè}im zakonom. Iz te zakonskeformulacije, po na~elu nesporne pravne apelantove

individualnosti, proizlazi njegova obveza prema odredbi ~lanka 86. stavak 1. to~ka 1) alineja c) ZIS-a, i to na~elo vrijedi i za pojedina uplatna mjesta. Naime, apelant smatra da je sudzanemario ~injenicu da je on od ranije imao uplatna mjesta i da nije otvarao nova. Osim toga, prema apelantovom mi{ljenju, on je trebao da, prema ~lanku 86. Zakona o igrama na sre}u, platisamo po 1.000 KM po uplatnom mjestu a ne po 10.000 KM za svako uplatno mjesto. Dalje, apelant smatra da Vrhovni sud nijedao valjane razloge i cjelovito obrazloènje glede bitne povredeupravnog postupka pred Ministarstvom financija. Apelant jeistaknuo i povredu prava na pristup sudu jer nije bio pozvan na sjednicu vije}a Vrhovnog suda iako je to podneskom od 19.travnja 2006. godine traìo. Osim toga, apelant se ‘ali da jeVrhovni sud donio odluku nakon pet godina, dva mjeseca i osamdana od dana pokretanja upravnog spora, ~ime je iza{ao iz okvira kriterija razumnog roka definiranog ~lankom 6. stavak 1.Europske konvencije, ~ime mu je povrije|eno pravo na pravi~no

su|enje u razumnom roku. Povredu prava na imovinu apelant obrazlaè navodom da, budu}i da mu je trebalo izdati produènjeodobrenja jer on nije otpo~injao djelatnost organizacije igara nesre}u iznova, nego je produljivao ve} ranije odobrenu djelatnost iste vrste, sadràja i opsega, na istom broju uplatnih mjesta,smatra da je pobijanim rje{enjem i kasnijim nalogom za pla}anjepod formom zakonskog javnog prihoda nedopu{teno zahva}enou njegovu imovinu, jer su mu nametnute obveze imovinskeprirode (pla}anje neutemeljenih naknada) ve}e od obveza koje jeina~e morao platiti, pod uvjetom da je or gan uprave pravilnoutvrdio kako apelant samo produljuje ranije odobrenu djelatnost.

b) Odgovor na apelaciju15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo kako

ostaje kod razloga iz svoje presude, te da u predmetnom postupkunije do{lo do povrede apelantovih ustavnih prava.

16. Ministarstvo financija je u svome odgovoru istaknulokako je 15. sije~nja 2002. godine stupio na snagu novi Zakon oigrama na sre}u, u kojemu je ~lankom 91. reguliran rad zate~enihgospodarskih dru{tava koja se bave igrama na sre}u, te navedensadràj ~lanka 91. ZIS-a. Ministarstvo je protuma~ilo kako jesmisao nove zakonske regula tive i bilo utvr|ivanje roka ukojemu su prire|iva~i igara na sre}u u svakom slu~aju bili du`ni

uskladiti svoj rad u roku od tri mjeseca, pa ~ak i u slu~aju kada na ranijem odobrenju nije bio striktno naveden rok vaènja dozvoleza rad. Ministarstvo je zaklju~ilo kako je stoga neprijeporno da toMinistarstvo nije moglo izdati nikakvo produljenje odobrenja,nego samo odobrenje za prire|ivanje igara na sre}u, ispravnoprimijeniv{i vaè}i Zakon o igrama na sre}u, te da nijepovrije|en zakon na apelantovu {tetu.

V. Relevantni propisi17. Zakon o Lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sre}u

("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:^lan 1.(1) Ovim zakonom ure|uju se igre na sre}u i igre za zabavu

koje se organizuju putem Lutrije Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Lutrija) i putem drugih pravnih osobaregistriranih za obavljanje ove djelatnosti.

(2) Sa pravnim osobama iz stava 1. ovog ~lanka izjedna~eni

su samostalni privrednici.^lan 14.U igre na sre}u spadaju:1. lutrija, sportska prognoza i loto; 2. kla|enje na konjskim trkama i sportskim takmi~enjima; 3. igre u kasinu; 4. automati i 5. tombola-bingo.^lan 15.(1) Igre na sre}u iz ~lanka 14. ta~ka 1. ovog zakona moè

prire|ivati samo Lutrija.(2) Igre iz ~lanka 14. ta~. 2, 3. i 4. ovog zakona mogu

prire|ivati: Lutrija i pravne osobe koje su registrovane isklju~ivoza igre na sre}u.

(3) Igre iz ~lanka 14. ta~ka 2. ovog zakona mogu prire|ivatiisklju~ivo pravne osobe registrirane za ovu vrstu igre na sre}u.

(5) Odobrenje za prire|ivanje igara iz stava 2. ovog ~lankadaje Ministarstvo finansija pod uvjetima koje propisuje Ministarstvo finansija.

^lan 30.(1) Posebne igre na sre}u mogu se prire|ivati samo na

temelju odobrenja za svaku pojedinu igru, izuzev igre koje prire|uje Lutrija.

(2) posebne igre na sre}u se organizuju u kasinu i u posebnimsalonima sa automatima za igre na sre}u.

18. Zakon o oporezivanju igara na sre}u i zabavnih igara("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 1.Ovim zakonom ure|uje se oporezivanje igara na sre}u i

zabavnih igara u Republici Bosni i Hercegovini (u daljnjemtekstu: Republika).

^lan 3.

Na igre na sre}u pla}a se:- porez na dobitke od igara na sre}u,- porez od prire|ivanja igara na sre}u i zabavnih igara,- porez na promet usluga od igara na sre}u i zabavnih igara i- naknada za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igara na

sre}u i zabavnih igara.^lan 20. Za izdavanje odobrenja za otvaranje kasina, au tomata-kluba

ili zabavnog kluba, za izdavanje odobrenja za jednokratnoorganizovanje prigodne lutrije, tombole ili kla|enja nasportskim manifestacijama pla}a se naknada.

^lan 21. Naknada iz ~lanka 20. ovog zakona pla}a se za:- otvaranje kasina 50.000 (u DEM)- otvaranje automat-kluba 25.000




- otvaranje zabavnog kluba,sa elektronskim automatima 10.000sa mehani~kim automatima 5.000- za jednokratno organiziranje prigodne lutrije,tombole ili kla|enja na sportskim manifestacijama 1.000- za organiziranje robno-nov~ane lutrije 5.000

19. Zakon o igrama na sre}u ("Slu`bene novine FederacijeBiH" br. 1/02 i 40/10) u relevantnom dijelu glasi:^lanak 3. stavak 5. Posebne igre na sre}u su igre u kojima se unaprijed ne

utvr|uje fond dobitka i to:1. igre u kasinu, 2. igre na automatima u posebnim klubovima i drugim

napravama s vi{estrukim ulogom i dobitkom (multiplayer), 3. kla|enje na razne rezultate i doga|aje i sl.^lanak 6. Igre na sre}u iz ~lanka 3. ovog zakona prire|uju se na osnovi

ovog zakona i odobrenja.^lanak 7. Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati:(...)- gospodarska dru{tva koja su registrirana isklju~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovi odobrenja.^lanak 79. Kla|enje na sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje je

posebna igra na sre}u.^lanak 80. Raznovrsna kla|enja moè prire|ivati Lutrija BiH i

gospodarska dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registriraneisklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

Gospodarska dru{tva mogu prire|ivati raznovrsna kla|enjau za to posebice ure|enim prostorijama i na temelju odobrenja Ministarstva.

^lanak 81. Prire|iva~ igre iz ~lanka 80. ovog zakona (u daljnjem tekstu:

kladioni~ar) mora ispunjavati sljede}e uvjete:(-)

- da ima najmanje dva uplatna mjesta,Odobrenje se izdaje gospodarskom dru{tvu na razdoblje od godinu dana.

^lanak 86. Za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na sre}u,


(...) Naknada iz stavka 1. ovog ~lanka pla}a se za:1. Odobrenje za prire|ivanje igre:a) na automatima u posebnim klubovima- za odobrenje za otvaranje kluba 50.000,00 KM - za 20 automata 20.000,00 KM - za svaki daljnji automat 500,00 KM - za produènje odobrenja 10.000,00 KM

b) u kasinu- za odobrenje za otvaranje kasina 500.000,00 KM - za odobrenje pravila jedne igre 1.000,00 KM - odobrenje pravila rada kasina 1.000,00 KM - za produènje odobrenja 100.000,00 KM c) u kladionicama- za izdavanje odobrenja 50.000,00 KM - za odobrenje pravila igre 1.000,00 KM - za otvaranje svake nove lokacije 10.000,00 KM - za produènje odobrenja 10.000,00 KM d) tombola - Bingo u zatvorenom prostoru^lanak 91.Gospodarska dru{tva, koja igre na sre}u prire|uje u kasinu i

automat klubovima na temelju odobrenja datih do stupanja nasnagu ovog zakona, nastavljaju s radom do isteka roka vaènja

odobrenja, a u slu~aju da rok vaènja odobrenja nije odre|ennajduè tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Gospodarsko dru{tvo kojem odobrenje za prire|ivanje igarana sre}u u kasinu i automat klubovima vaì do kraja godine mogunastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od danastupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona.

Svi postupci zapo~eti radi davanja odobrenja za prire|ivanje posebnih igara u kasinu i automat klubovima u kojima nijedonijeto kona~no rje{enje dovr{it }e se po odredbama ovogzakona.

20. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 2/98 i 8/00) u relevantnom dijelu glasi:

^lanak 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e, na|e da je to

potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud moè rije{itida se odrì usmena rasprava (u daljem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavku 2. ovog ~lanka i stranka moè predloìti da se odrì rasprava.

^lanak 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~injenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.[...]^lanak 36. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozimatu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi po slu`benoj du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ni{tav isti }e poni{titi, a ako su razlozi ni{tavosti sadràni i u prvostupanjskom upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt.

^lanak 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim


21. Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:



^lanak 75. Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnijetim do 31.12.2003. godine, koji nije okon~an do stupanjana snagu ovoga Zakona, nastavit }e se pred tim sudom premaodredbama ranije vrijede}ega Zakona.

22. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:




Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.


25. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj U-2229/02 od 9. sije~nja 2008.godine, protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant primio 14. velja~e 2008. godine a apelacija je podnesena 21.oùjka 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano




~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie) neutemeljena, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete

glede dopustivosti.VII. Meritum

27. Apelant smatra kako mu je pobijanom presudompovrije|eno pravo pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na u~inkovit pravni lijek.

28. Ustavni sud napominje da je isto ~injeni~no i pravnopitanje razmotrio u svojoj odluci broj AP 873/08 od 21. srpnja 2010. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti imeritumu, do objavljivanja u slu`benom glasniku dostupna na web stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, koja se odnosi na istog apelanta i sudionike postupka, Ustavni sud je zaklju~io da jepovrije|eno apelantovo pravo na su|enje u razumnom roku iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, jer se ukupno trajanje postupka povodomapelantove tu`be u upravnom sporu u razdoblju u duljem od pet godina moè u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu.Ustavni sud je nadalje zaklju~io kako nije povrije|enoapelantovo pravo koje se odnosi na ostale aspekte ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju, jer nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoljnoprimijenio relevantne propise na apelantovu {tetu, te kada senavodi o kr{enju prava na pristup sudu odnose isklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvo pobijanom odlukom ineprisustvovanjem nejavnoj sjednici vije}a. Tako|er, Ustavnisud je zaklju~io da u konkretnom predmetu nije povrije|eno nipravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europskekonvencije u svezi s pravom na pravi~no su|enje niti s pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio sve zakonompropisane pravne lijekove u upravnom postupku i sporu za kojese nikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

29. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP873/08 od 21. srpnja 2010. godine u cijelosti odnose i na ovuodluku, Ustavni sud se glede svih apelantovih prizivnih navoda,kako u usvajaju}em tako i u odbijaju}em dijelu odluke oapelaciji, poziva na obrazloènje i razloge navedene u toj odluci.U odnosu na konkretni slu~aj, Ustavni sud dodatno podsje}a da jeVrhovni sud svoju odluku obrazloìo i zaklju~kom da iz navoda Ministarstva kao tuènog organa proizlazi da su prijepornelokacije apelantu bile odobrene samo za jednokratnu uporabu,prema tada vaè}im propisima - Zakonu o lutriji BiH i Zakonu ooporezivanju igara na sre}u i zabavnih igara (oba "Slu`benenovine FBiH" broj 2/96). Ustavni sud opaà kako je kod pisanja obrazloènja presude Vrhovnog suda o~evidno nastala lapsuscalami, jer je ~injenica da su oba navedena zakona objavljena u"Slu`benom listu RBiH" broj 2/96, a ne "Slu`benim novinama FBiH" broj 2/96. Dodatnom analizom relevantnih odredaba ova dva zakona Ustavni sud zaklju~uje da ni or gan uprave niti

Vrhovni sud nisu proizvoljno primijenili pravo kada su smatralida je u apelantovom slu~aju rije~ o otvaranju novih uplatnihmjesta - lokacija za prire|ivanje kla|enja, a ne produljenjuranijih, jer mogu}nost kla|enja navedenim zakonima uop}e nijebila propisana na na~in na koji je to u~injeno u ZIS-u, ve} jepostojala mogu}nost odobrenja samo jednokratnogorganiziranja prigodne lutrije, tombole ili kla|enja na sportskimmanifestacijama i naknada se pla}ala samo za to. Stoga je, pomi{ljenju Ustavnog suda, sasvim irelevantno je li apelant svojzahtjev naslovio kao zahtjev za produljenje odobrenja ili kaozahtjev za odobrenje, jer mu je nadle`ni or gan mogao izdati samoodobrenje za prire|ivanje igara na sre}u - kla|enje na novimlokacijama i naplatiti 10.000,00 KM po jednoj lokaciji, kao {to jei u~injeno. I stoga Ustavni sud smatra da u pobijanim odlukama nema ni{ta {to bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni

materijalnog prava, te da su data obrazloènja koja u cijelostizadovoljavaju zahtjeve prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije.

VIII. Zaklju~ak30. Ustavni sud zaklju~uje kako je povrije|eno pravo na

pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i

~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na dono{enjeodluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tu`be u upravnom sporu u razdoblju u duljem od pet godina moè u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu a tajsud nije iznio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

31. Me|utim, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosuna ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju, budu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sudproizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu {tetu, tekada se navodi o kr{enju prava na pristup sudu odnose isklju~ivona apelantovo nezadovoljstvo pobijanom odlukom ineprisustvovanjem nejavnoj sjednici vije}a. Tako|er, Ustavnisud zaklju~uje kako u konkretnom predmetu nije povrije|eno ni

pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europskekonvencije u svezi s pravom na pravi~no su|enje niti s pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio sve zakonompropisane pravne lijekove u upravnom postupku i sporu za kojese nikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

32. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 872/08, rje{avaju}i apelaciju DERBY-GAMES d.o.o. Mostar, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1, 2 i 3Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Djelimi~no se usvaja apelacija DERBY-GAMES d.o.o.Mostar.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo napravi~no su|ewe u razumnom roku u predmetu koji je okon~anPresudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine brojU-2229/02 od 9. januara 2008. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija DERBY-GAMESd.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Vrhovnog sudaFederacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02 od 9. januara2008. godine, u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i





osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana13 u vezi s ~lanom 6 Evropske konvencije za za{titu qudskihprava i osnovnih sloboda i ~lanom 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda.



OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. DERBY-GAMES d.o.o. Mostar (u daqwem tekstu:apelant), kojeg zastupaju Almin Dautbegovi} i Ragib Haxi},advokati iz Zenice, podnio je 21. marta 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2229/02 od9. januara 2008. godine i Rje{ewa Federalnog ministarstvafinansija Sarajevo (u daqwem tekstu: Ministarstvofinansija) broj 05-15-3805-2/02 od 1. oktobra 2002. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda odVrhovnog suda i Ministarstva finansija kao u~esnika upostupku zatraèno je 27. marta 2008. godine da dostave odgovorna apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. aprila2008. godine, a Ministarstvo finansija 10. aprila 2008. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Ministarstva finansija dostavqenisu apelantu 16. juna 2008. godine.



6. Ministarstvo finansija je 1. oktobra 2002. godinedonijelo Rje{ewe broj 05-15-3805-2/02, kojim se apelantu

odobrava otvarawe novih lokacija - uplatnih mjesta zaprire|ivawe kla|ewa na sportske rezultate i druge neizvjesnedoga|aje na 49 lokacija. Odre|eno je da ovo odobrewe vaì do 13.septembra 2003. godine.

7. U obrazloèwu rje{ewa je navedeno da je apelant podniozahtjev da mu se izda odobrewa za otvarawe 61 nove lokacije -uplatnih mjesta. Uz zahtjev je priloèn spisak novih lokacijaza koje se traì odobrewe i dokaz o uplati naknade za otvarawenovih lokacija u iznosu od 490.000,00 KM, kao i ugovori o zakupuposlovnih prostorija. Zatim, da je iz zapisnika Poreskeuprave FBiH, broj 10/06-15-I-2893/02 od 30. septembra 2002.godine, konstatovano da apelant ispuwava zakonom propisaneuslove za izdavawe odobrewa. Daqe, da je apelantu u smisluodredbe ~lana 141 Zakona o upravnom postupku omogu}eno da,radi za{tite svojih prava i interesa, u~estvuje u postupku, aapelantov ovla{teni zastupnik je dao izjavu na zapisnik 1.oktobra 2002. godine i imao je primjedbu da nije bilo zakonskog

osnova za pla}awe naknade za otvarawe novih lokacija -uplatnih mjesta u iznosu od po 10.000,00 KM za svaku novulokaciju. Apelant je odustao od zahtjeva za izdavawe odobrewaza 12 uplatnih mjesta koja su nazna~ena u zapisniku o u~e{}ustranke u postupku.

8. Istaknuto je da apelantovi navodi nisu mogli da uti~u nadruga~iju odluku, s obzirom da je ~lanom 81 Zakona o igrama nasre}u (u daqwem tekstu: ZIS) propisano, izme|u ostalog, daprire|iva~ igre kla|ewa mora da ima najmawe dva uplatnamjesta, a ~lanom 86 stav 3 ta~ka 1c. alineja tre}a propisano je dase za otvarawe svake nove lokacije pla}a naknada u iznosu od10.000,00 KM.

9. Ministarstvo je, tako|e, podsjetilo da je Rje{ewem togministarstva, broj 05-15-3805/02 od 13. septembra 2002. godine,apelantu odobreno prire|ivawe igre na sre}u - kla|ewe nasportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje, a odobrewe je

dato na period od godinu dana, odnosno do 13. septembra 2003.godine, pa je shodno tome odlu~eno u konkretnom rje{ewu.

10. Protiv rje{ewa Ministarstva finansija apelant jepokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom. U tu`bi je naveoda je osporavano rje{ewe nezakonito i neosnovano zbog toga{to je Ministarstvo finansija uslovilo dono{ewe osporenogrje{ewa pla}awem naknade od 10.000,00 KM po svakom

uplatnom mjestu, na koji na~in je Ministarstvo finansijapogre{no primijenilo odredbe Zakona o igrama na sre}u.Naime, u ta~ki 1 dispozitiva osporenog rje{ewa, pogre{no jeutvr|eno da se apelantu odobrava otvarawe "novih lokacija -uplatnih mjesta" iako je apelant podnio zahtjev da mu seproduì odobrewe rada predmetnih uplatnih mjesta koja nisunova jer su ta uplatna mjesta postojala i ranije - prijedono{ewa novog ZIS-a.

11. Vrhovni sud je na nejavnoj sjednici odrànoj 9. januara2008. godine donio Presudu broj U-2229/02, kojom je apelantovutu`bu odbio.

12. U obrazloèwu presude Vrhovni sud je istakao da jeosporeno rje{ewe doneseno na osnovu apelantovog zahtjeva zaizdavawe odobrewa za otvarawe novih 49 lokacija - uplatnihmjesta za prire|ivawe igara na sre}u - kla|ewa uz koji jepriloèn dokaz o uplati naknade za navedeno otvarawe uiznosu od 490.000,00 KM. Dono{ewu navedenog rje{ewa jeprethodila rasprava u prostorijama Ministarstva finansijana kojoj je apelantov punomo}nik prigovorio zakonitostinaplate naknade u iznosu od 10.000,00 KM po jednoj lokaciji-uplatnom mjestu jer je smatrao da se u konkretnom slu~aju radi ostarim a ne novim lokacijama koje nisu trebale da buduzatvorene. Vrhovni sud je na{ao da je prilikom odlu~ivawa oapelantovom zahtjevu Ministarstvo primijenilo odredbu~lana 83 Zakona o igrama na sre}u ("Slu`bene novine FBiH"broj 1/02). Navedenom odredbom je propisano da se za izdavaweodobrewa za prire|ivawe igre na sre}u, odobrewa pravilaigara na sre}u, produèwe odobrewa za prire|ivawe igara nasre}u i za otvarawe nove lokacije pla}a naknada koja je prihodFederacije BiH i koja za otvarawe svake nove lokacije, shodnoodredbi stava 3 ta~ka 1b) navedenog ~lana iznosi 10.000,00 KM.Na osnovu navedenog Vrhovni sud je zakqu~io da je upravni or-gan na potpuno i pravilno utvr|eno ~iweni~no stawe pravilno

primijenio materijalno pravo koje nije povrije|eno naapelantovu {tetu.13. Vrhovni sud nije prihvatio pau{alno istaknuti

tu`beni prigovor da se u konkretnom slu~aju ne radi o novimve} o starim lokacijama - uplatnim mjestima, jer za to nisuponu|eni odgovaraju}i dokazi, kao i {to, shodno navodimatuènog, datim u odgovoru na tu`bu, proizilazi da su spornelokacije bile odobrene samo za jednokratnu upotrebu, shodnotada vaè}im propisima Zakona o lutriji BiH i Zakona ooporezivawu igara na sre}u i zabavnih igara (oba objavqena u"Slu`benim novinama FBiH" broj 2/96).

IV. Apelacija


14. Apelant je naveo da mu je Presudom Vrhovnog sudapovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava

Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13Evropske konvencije. Povredu prava na pravi~no su|eweapelant obrazlaè navodom da je sud, po wegovom mi{qewu,pogre{no primijenio materijalno pravo. Prije svega, apelant je istakao da je Ministarstvu podnio zahtjev za produèweranije odobrene djelatnosti, a da je Ministarstvo osporenimrje{ewem odobrilo apelantu obavqawe djelatnostiprire|ivawa igara na sre}u kla|ewem , koju je on ina~e obavqaoi prije dono{ewa novog ZIS-a. Apelant smatra da je ~lanom 91vaè}eg ZIS-a propisano da subjekti iz tog ~lana nastavqaju sradom do isteka roka vaèwa odobrewa, pod uslovom da u rokuod tri mjeseca od dana stupawa na snagu tog zakona svoje




poslovawe usklade s vaè}im zakonom. Iz te zakonskeformulacije, po principu nesporne pravne apelantoveindividualnosti, proizilazi wegova obaveza shodno odredbi~lana 86 stav 1 ta~ka 1) alineja c) ZIS-a, i taj princip vrijedi iza pojedina uplatna mjesta. Naime, apelant smatra da je sudzanemario ~iwenicu da je on od ranije imao uplatna mjesta i danije otvarao nova. Osim toga, shodno apelantovom mi{qewu, on

je trebao da, shodno ~lanu 86 Zakona o igrama na sre}u, platisamo po 1.000 KM po uplatnom mjestu a ne po 10.000 KM za svakouplatno mjesto. Daqe, apelant smatra da Vrhovni sud nije daovaqane razloge i cjelovito obrazloèwe u pogledu bitnepovrede upravnog postupka pred Ministarstvom finansija.Apelant je istakao i povredu prava na pristup sudu jer nije biopozvan na sjednicu vije}a Vrhovnog suda iako je to podneskom od19. aprila 2006. godine traìo. Osim toga, apelant se ‘ali da jeVrhovni sud donio odluku nakon pet godina, dva mjeseca i osamdana od dana pokretawa upravnog spora, ~ime je iza{ao izokvira kriterijuma razumnog roka definisanog ~lanom 6 stav 1Evropske konvencije, ~ime mu je povrije|eno pravo na pravi~nosu|ewe u razumnom roku. Povredu prava na imovinu apelantobrazlaè navodom da, budu}i da je trebalo da mu se izdaproduèwe odobrewa jer on nije otpo~iwao djelatnostorganizacije igara ne sre}u iznova, nego je produàvao ve}ranije odobrenu djelatnost iste vrste, sadrìne i obima, na

istom broju uplatnih mjesta, smatra da je osporenim rje{ewemi kasnijim nalogom za pla}awe pod formom zakonskog javnogprihoda nedopu{teno zahva}eno u wegovu imovinu, jer su munametnute obaveze imovinske prirode (pla}awe neosnovanihnaknada) ve}e od obaveza koje je ina~e morao da plati, poduslovom da je organ uprave pravilno utvrdio da apelant samoproduàva ranije odobrenu djelatnost.


15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostajekod razloga iz svoje presude, te da u predmetnom postupku nijedo{lo do povrede apelantovih ustavnih prava.

16. Ministarstvo finansija je u svom odgovoru istaklo da je15. januara 2002. godine stupio na snagu novi Zakon o igrama nasre}u, u kom je ~lanom 91 regulisan rad zate~enih privrednihdru{tava koja se bave igrama na sre}u, te naveden sadràj ~lana

91 ZIS-a. Ministarstvo je protuma~ilo da je smisao novezakonske reg ulative i bilo utvr|ivawe roka u kom suprire|iva~i igara na sre}u u svakom slu~aju bili du`ni dausklade svoj rad u roku od tri mjeseca, pa ~ak i u slu~aju kada naranijem odobrewu nije bio striktno naveden rok vaèwadozvole za rad. Ministarstvo je zakqu~ilo da je stoga nespornoda to Ministarstvo nije moglo da izda nikakvo produèweodobrewa, nego samo odobrewe za prire|ivawe igara na sre}u,ispravno primijeniv{i vaè}i Zakon o igrama na sre}u, te danije povrije|en zakon na apelantovu {tetu.


17. Zakon o Lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sre}u("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 1.(1) Ovim zakonom ure|uju se igre na sre}u i igre za zabavu

koje se organizuju putem Lutrije Bosne i Hercegovine (udaqwem tekstu: Lutrija) i putem drugih pravnih osoba

registriranih za obavqawe ove djelatnosti.(2) Sa pravnim osobama iz stava 1. ovog ~lana izjedna~eni

su samostalni privrednici.^lan 14.U igre na sre}u spadaju:1. lutrija, sportska prognoza i loto;

2. kla|ewe na kowskim trkama i sportskim takmi~ewima; 3. igre u kasinu;4. automati i

5. tom bola-bingo.^lan 15.(1) Igre na sre}u iz ~lana 14. ta~ka 1. ovog zakona moè

prire|ivati samo Lutrija.

(2) Igre iz ~lana 14. ta~. 2, 3. i 4. ovog zakona moguprire|ivati: Lutrija i pravne osobe koje su registrovaneiskqu~ivo za igre na sre}u.

(3) Igre iz ~lana 14. ta~ka 2. ovog zakona mogu prire|ivatiiskqu~ivo pravne osobe registrirane za ovu vrstu igre nasre}u.

(5) Odobrewe za prire|ivawe igara iz stava 2. ovog ~lana

daje Ministarstvo finansija pod uslovima koje propisujeMinistarstvo finansija.


osnovu odobrewa za svaku pojedinu igru, izuzev igre kojeprire|uje Lutrija.


18. Zakon o oporezivawu igara na sre}u i zabavnih igara("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 1.Ovim zakonom ure|uje se oporezivawe igara na sre}u i

zabavnih igara u Republici Bosni i Hercegovini (u daqwemtekstu: Republika).

^lan 3.Na igre na sre}u pla}a se:

- porez na dobitke od igara na sre}u,- porez od prire|ivawa igara na sre}u i zabavnih igara,- porez na promet usluga od igara na sre}u i zabavnih igara

i- naknada za izdavawe odobrewa za prire|ivawe igara na

sre}u i zabavnih igara.^lan 20.Za izdavawe odobrewa za otvarawe kasina, autom-

ata-kluba ili zabavnog kluba, za izdavawe odobrewa za jednokratno organizovawe prigodne lutrije, tombole ilikla|ewa na sportskim manifestacijama pla}a se naknada.

^lan 21.Naknada iz ~lana 20. ovog zakona pla}a se za:- otvarawe kasina 50.000 (u DEM)- otvarawe auto mat-kluba 25.000- otvarawe zabavnog kluba,

sa elektronskim automatima 10.000sa mehani~kim automatima 5.000- za jednokratno organizirawe prigodne lutrije,tombole ili kla|ewa na sportskim manifestacijama

1.000- za organizirawe robno-nov~ane lutrije 5.00019. Zakon o igrama na sre}u ("Slu`bene novine Federacije

BiH" br. 1/02 i 40/10) u relevantnom dijelu glasi:^lan 3.(5) Posebne igre na sre}u su igre u kojima se unaprijed ne

utvr|uje fond dobitka i to:1. igre u kasinu,

2. igre na automatima u posebnim klubovima i drugimnapravama s vi{estrukim ulogom i dobitkom (multipla yer),

3. kla|ewe na razne rezultate i doga|aje i sl.^lan 6.

(1) Igre na sre}u iz ~lana 3. ovog zakona prire|uju se naosnovu ovog zakona i odobrewa.

^lan 7.Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati:

[...]- privredna dru{tva koja su registrovana iskqu~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovu odobrewa.

^lan 79.Kla|ewe na sportske rezultate i druge neizvjesne

doga|aje je posebna igra na sre}u.^lan 80.(1) Raznovrsna kla|ewa moè prire|ivati Lutrija BiH i

privredna dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registrovanaiskqu~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.




(2) Privredna dru{tva mogu prire|ivati raznovrsnakla|ewa u za to posebno ure|enim prostorijama i na osnovuodobrewa Ministarstva.

^lan 81.(1) Prire|iva~ igre iz ~lana 80. ovog zakona (u daqwem

tekstu: kladioni~ar) mora ispuwavati slijede}e uslove:(-)

- da ima najmawe dva uplatna mjesta,(2) Odobrewe se izdaje privrednom dru{tvu na razdobqe

od godinu dana.^lan 86.(1) Za izdavawe odobrewa za prire|ivawe igre na sre}u,

odobrewa pravila igara na sre}u, produèwe odobrewa zaprire|ivawe igara na sre}u i za otvarawe nove lokacije pla}ase naknada.

(3) Naknada iz stava 1. ovog ~lana pla}a se za:1. Odobrewe za prire|ivawe igre:a) na automatima u posebnim klubovimab) u kasinuc) u kladionicama- za izdavawe odobrewa..............................50.000,00 KM - za odobrewe pravila igre.......................... 1.000,00 KM - za otvarawe svake nove lokacije.............. 10.000,00 KM

- za produèwe odobrewa.......................... 10.000,00 KM d) tom bola - Bingo u zatvorenom prostoru(4) Bez dokaza o pla}enoj naknadi iz stavka 2. ovog ~lana ne

moè se izdati odobrewe i otpo~eti s radom.^lan 91.(1) Privredna dru{tva, koja igre na sre}u prire|uju u

kasinu i auto mat klubovima na temequ odobrewa datih dostupawa na snagu ovog zakona, nastavqaju s radom do isteka

roka vaèwa odobrewa, a u slu~aju da rok vaèwa odobrewa nijeodre|en najduè tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona.

(2) Privredno dru{tvo kojem odobrewe za prire|ivaweigara na sre}u u kasinu i au to mat klubovima vaì do krajagodine mogu nastaviti s radom pod uslovom da u roku od tri

mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona usklade svoj rad,akte i poslovawe s odredbama ovog zakona.

(3) Svi postupci zapo~eti radi davawa odobrewa za

prire|ivawe posebnih igara u kasinu i auto mat klubovima ukojima nije donijeto kona~no rje{ewe dovr{it }e se poodredbama ovog zakona.


^lan 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici.Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je

to potrebno radi boqeg razja{wewa stawa stvari, sud moè rije{iti da se odrì usmena rasprava (u daqwem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka moèpredloìti da se odrì rasprava.

^lan 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~iwenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.

[...]^lan 36.Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozima tu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi poslu`benoj du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni

upravni akt ni{tav poni{tit }e ga, a ako su razlozini{tavosti sadràni i u prvostepenom upravnom aktu,poni{tit }e i taj akt.

^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u



^lan 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno }e se primjewivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.

^lan 75.Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije zavr{en do stupawana snagu ovog zakona, nastavi}e se pred tim sudom poodredbama ranije vaè}eg zakona.

22. Zakon o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH", br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 10.Sud je duàn da postupak sprovede bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu pravakoja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost



25. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-2229/02 od 9. januara 2008.godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekovamogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 14. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21.marta 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacijaispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da mu je osporenom presudompovrije|eno pravo pravi~no su|ewe, pravo na imovinu i pravona djelotvoran pravni lijek.

28. Ustavni sud napomiwe da je isto ~iweni~no i pravnopitawe razmotrio u svojoj odluci broj AP 873/08 od 21. jula2010. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti imeritumu, do objavqivawa u slu`benom glasniku dostupna naweb stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, koja se odnosina istog apelanta i u~esnike postupka, Ustavni sud je zakqu~ioda je povrije|eno apelantovo pravo na su|ewe u razumnom rokuiz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije, jer ukupno trajawe postupka povodom

apelantove tu`be u upravnom sporu u periodu duèm od petgodina moè u potpunosti da se stavi na teret Vrhovnom sudu.Ustavni sud je daqe zakqu~io da nije povrije|eno apelantovopravo koje se odnosi na ostale aspekte ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije,pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer nemani{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoqno primijeniorelevantne propise na apelantovu {tetu, te kada se navodi okr{ewu prava na pristup sudu odnose iskqu~ivo na apelantovonezadovoqstvo osporenom odlukom i neprisustvovawemnejavnoj sjednici vije}a. Tako|e, Ustavni sud je zakqu~io da ukonkretnom predmetu nije povrije|eno ni pravo na djelotvoranpravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije u vezi sa pravomna pravi~no su|ewe niti sa pravom na imovinu, s obzirom da jeapelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravne




lijekove u upravnom postupku i sporu za koje nikako ne moè dase smatra da su neefiktivni.

29. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 873/08 od 21. jula 2010. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku,Ustavni sud se u pogledu svih apelantovih ‘albenih navoda,kako u usvajaju}em tako i u odbijaju}em dijelu odluke o

apelaciji, poziva na obrazloèwe i razloge navedene u tojodluci. U odnosu na konkretni slu~aj, Ustavni sud dodatnopodsje}a da je Vrhovni sud svoju odluku obrazloìo izakqu~kom da iz navoda Ministarstva kao tuènog organaproizilazi da su sporne lokacije apelantu bile odobrene samoza jednokratnu upotrebu, Shodno tada vaè}im propisima -Zakonu o lutriji BiH i Zakonu o oporezivawu igara na sre}u izabavnih igara (oba "Slu`bene novine FBiH" broj 2/96).Ustavni sud zapaà da je kod pisawa obrazloèwa presudeVrhovnog suda o~igledno nastala lapsus calami , jer je ~iwenicada su oba navedena zakona objavqena u "Slu`benom listuRBiH" broj 2/96, a ne "Slu`benim novinama FBiH" broj 2/96.Dodatnom analizom relevantnih odredbi ova dva zakonaUstavni sud zakqu~uje da ni organ uprave niti Vrhovni sud nisuproizvoqno primijenili pravo kada su smatrali da je uapelantovom slu~aju rije~ o otvarawu novih uplatnih mjesta -

lokacija za prire|ivawe kla|ewa, a ne produèwu ranijih, jermogu}nost kla|ewa navedenim zakonima uop}e nije bilapropisana na na~in na koji je to u~iweno u ZIS-u, ve} jepostojala mogu}nost odobrewa samo jednokratnogorganizovawa prigodne lutrije, tombole ili kla|ewa nasportskim manifesticajama i naknada se pla}ala samo za to.Stoga je, po mi{qewu Ustavnog suda, sasvim irelevantno da li je apelant svoj zahtjev naslovio kao zahtjev za produèweodobrewa ili kao zahtjev za odobrewe, jer je nadle`ni organmogao da mu izda samo odobrewe za prire|ivawe igara na sre}u -kla|ewe na novim lokacijama i naplati mu 10.000,00 KM po jednoj lokaciji, kao {to je i u~iweno. I stoga Ustavni sudsmatra da u osporenim odlukama nema ni{ta {to bi ukazivalona proizvoqnost u primjeni materijalnog prava, te da su dataobrazloèwa koja u cijelosti zadovoqavaju zahtjeve prava napravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zakqu~ak

30. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno pravo napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dono{eweodluke u razumnom roku kada ukupno trajawe postupka povodomtu`be u upravnom sporu u periodu duèm od pet godina moè upotpunosti da se stavi na teret Vrhovnom sudu a taj sud nijeiznio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim iobjektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka.

31. Me|utim, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosuna ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, budu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sudproizvoqno primijenio relevantne propise na apelantovu{tetu, te kada se navodi o kr{ewu prava na pristup sudu odnoseiskqu~ivo na apelantovo nezadovoqstvo osporenom odlukom ineprisustvovawem nejavnoj sjednici vije}a. Tako|e, Ustavnisud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nije povrije|eno nipravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropskekonvencije u vezi sa pravom na pravi~no su|ewe niti sa pravomna imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio svezakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku isporu za koje nikako ne moè da se smatra da su neefiktivni.

32. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 872/08, rje{avaju}i apelacijuDERBY-GAMES d.o.o. Mostar, na osnovu ~lana VI/3.b)Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:



Djelimi~no se usvaja apelacija DERBY-GAMES d.o.o.Mostar.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravi~nosu|enje u razumnom roku u predmetu koji je okon~an PresudomVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02od 9. januara 2008. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija DERBY-GAMESd.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02 od 9. januara 2008. godine, u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz

~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. uvezi s ~lanom 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. DERBY-GAMES d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu:

apelant), kojeg zastupaju Almin Dautbegovi} i Ragib Hadì},

advokati iz Zenice, podnio je 21. marta 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2229/02 od9. januara 2008. godine i Rje{enja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj05-15-3805-2/02 od 1. oktobra 2002. godine.


Vrhovnog suda i Ministarstva finansija kao u~esnika u postupkuzatraèno je 27. marta 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. aprila 2008. godine, a Ministarstvo finansija 10. aprila 2008. godine.





4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda i Ministarstva finansija dostavljeni suapelantu 16. juna 2008. godine.


dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na

sljede}i na~in.6. Ministarstvo finansija je 1. oktobra 2002. godine donijeloRje{enje broj 05-15-3805-2/02, kojim se apelantu odobrava otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta za prire|ivanjekla|enja na sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje na 49lokacija. Odre|eno je da ovo odobrenje vaì do 13. septembra 2003. godine.

7. U obrazloènju rje{enja je navedeno da je apelant podniozahtjev za izdavanje odobrenja za otvaranje 61 nove lokacije -uplatnih mjesta. Uz zahtjev je priloèn spisak novih lokacija za koje se traì odobrenje i dokaz o uplati naknade za otvaranjenovih lokacija u iznosu od 490.000,00 KM, kao i ugovori ozakupu poslovnih prostorija. Zatim, da je iz zapisnika Poreskeuprave FBiH, broj 10/06-15-I-2893/02 od 30. septembra 2002.godine, konstatovano da apelant ispunjava zakonom propisaneuvjete za izdavanje odobrenja. Dalje, da je apelantu u smisluodredbe ~lana 141. Zakona o upravnom postupku omogu}enoda, radi za{tite svojih prava i interesa, u~estvuje u postupku, a apelantov ovla{teni zastupnik je dao izjavu na zapisnik 1. oktobra 2002. godine i imao je primjedbu da nije bilo zakonskog osnova za pla}anje naknade za otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta u iznosu od po 10.000,00 KM za svaku novu lokaciju. Apelant jeodustao od zahtjeva za izdavanje odobrenja za 12 uplatnih mjesta koja su nazna~ena u zapisniku o u~e{}u stranke u postupku.

8. Istaknuto je da apelantovi navodi nisu mogli uticati na druga~iju odluku, s obzirom da je ~lanom 81. Zakona o igrama na sre}u (u daljnjem tekstu: ZIS) propisano, izme|u ostalog, da prire|iva~ igre kla|enja mora imati najmanje dva uplatna mjesta,a ~lanom 86. stav 3. ta~ka 1.c. alineja tre}a propisano je da se za otvaranje svake nove lokacije pla}a naknada u iznosu od10.000,00 KM.

9. Ministarstvo je, tako|er, podsjetilo da je Rje{enjem togMinistarstva, broj 05-15-3805/02 od 13. septembra 2002.

godine, apelantu odobreno prire|ivanje igre na sre}u - kla|enjena sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje, a odobrenje jedato na period od godinu dana, odnosno do 13. septembra 2003.godine, pa je prema tome odlu~eno u konkretnom rje{enju.

10. Protiv rje{enja Ministarstva finansija apelant je pokrenuoupravni spor pred Vrhovnim sudom. U tu`bi je naveo da jepobijano rje{enje nezakonito i neosnovano zbog toga {to jeMinistarstvo finansija uvjetovalo dono{enje osporenog rje{enja pla}anjem naknade od 10.000,00 KM po svakom uplatnommjestu, na koji na~in je Ministarstvo finansija pogre{noprimijenilo odredbe Zakona o igrama na sre}u. Naime, u ta~ki 1.dispozitiva osporenog rje{enja, pogre{no je utvr|eno da seapelantu odobrava otvaranje "novih lokacija - uplatnih mjesta"iako je apelant podnio zahtjev za produènje odobrenja rada predmetnih uplatnih mjesta koja nisu nova jer su ta uplatna mjesta postojala i ranije - prije dono{enja novog ZIS-a.

11. Vrhovni sud je na nejavnoj sjednici odrànoj 9. januara

2008. godine donio Presudu broj U-2229/02, kojom jeapelantovu tu`bu odbio.12. U obrazloènju presude Vrhovni sud je istakao da je

osporeno rje{enje doneseno na osnovu apelantovog zahtjeva za izdavanje odobrenja za otvaranje novih 49 lokacija - uplatnihmjesta za prire|ivanje igara na sre}u - kla|enja uz koji je priloèndokaz o uplati naknade za navedeno otvaranje u iznosu od490.000,00 KM. Dono{enju navedenog rje{enja je prethodila rasprava u prostorijama Ministarstva finansija na kojoj jeapelantov punomo}nik prigovorio zakonitosti naplate naknade uiznosu od 10.000,00 KM po jednoj lokaciji-uplatnom mjestu jer je smatrao da se u konkretnom slu~aju radi o starim a ne novimlokacijama koje nisu trebale biti zatvorene. Vrhovni sud je na{aoda je prilikom odlu~ivanja o apelantovom zahtjevu Ministarstvoprimijenilo odredbu ~lana 83. Zakona o igrama na sre}u("Slu`bene novine FBiH" broj 1/02). Navedenom odredbom je

propisano da se za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na sre}u, odobrenja pravila igara na sre}u, produènje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u i za otvaranje nove lokacije pla}a naknada koja je prihod Federacije BiH i koja za otvaranje svakenove lokacije, prema odredbi stava 3. ta~ka 1.b) navedenog ~lana iznosi 10.000,00 KM. Na osnovu navedenog Vrhovni sud jezaklju~io da je upravni or gan na potpuno i pravilno utvr|eno

~injeni~no stanje pravilno primijenio materijalno pravo koje nijepovrije|eno na apelantovu {tetu.13. Vrhovni sud nije prihvatio pau{alno istaknuti tu`beni

prigovor da se u konkretnom slu~aju ne radi o novim ve} o starimlokacijama - uplatnim mjestima, jer za to nisu ponu|eniodgovaraju}i dokazi, kao i {to, prema navodima tuènog, datim uodgovoru na tu`bu, proizlazi da su sporne lokacije bile odobrenesamo za jednokratnu upotrebu, prema tada vaè}im propisima Zakona o lutriji BiH i Zakona o oporezivanju igara na sre}u izabavnih igara (oba objavljena u "Slu`benim novinama FBiH"broj 2/96).


14. Apelant je naveo da mu je Presudom Vrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za

za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13.Evropske konvencije. Povredu prava na pravi~no su|enjeapelant obrazlaè navodom da je sud, po njegovom mi{ljenju,pogre{no primijenio materijalno pravo. Prije svega, apelant jeistakao da je Ministarstvu podnio zahtjev za produènje ranijeodobrene djelatnosti, a da je Ministarstvo osporenim rje{enjemodobrilo apelantu obavljanje djelatnosti prire|ivanja igara na sre}u kla|enjem, koju je on ina~e obavljao i prije dono{enja novog ZIS-a. Apelant smatra da je ~lanom 91. vaè}eg ZIS-a propisano da subjekti iz tog ~lana nastavljaju sa radom do isteka roka vaènja odobrenja, pod uvjetom da u roku od tri mjeseca oddana stupanja na snagu tog zakona svoje poslovanje usklade svaè}im zakonom. Iz te zakonske formulacije, po principunesporne pravne apelantove individualnosti, proizlazi njegova obaveza prema odredbi ~lana 86. stav 1. ta~ka 1) alineja c) ZIS-a,i taj princip vrijedi i za pojedina uplatna mjesta. Naime, apelant smatra da je sud zanemario ~injenicu da je on od ranije imaouplatna mjesta i da nije otvarao nova. Osim toga, prema apelantovom mi{ljenju, on je trebao da, prema ~lanu 86. Zakona o igrama na sre}u, platiti samo po 1.000 KM po uplatnom mjestua ne po 10.000 KM za svako uplatno mjesto. Dalje, apelant smatra da Vrhovni sud nije dao valjane razloge i cjelovitoobrazloènje u pogledu bitne povrede upravnog postupka predMinistarstvom finansija. Apelant je istakao i povredu prava na pristup sudu jer nije bio pozvan na sjednicu vije}a Vrhovnog suda iako je to podneskom od 19. aprila 2006. godine traìo. Osimtoga, apelant se ‘ali da je Vrhovni sud donio odluku nakon pet godina, dva mjeseca i osam dana od dana pokretanja upravnogspora, ~ime je iza{ao iz okvira kriterija razumnog roka definiranog ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, ~ime mu jepovrije|eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku.Povredu prava na imovinu apelant obrazlaè navodom da,budu}i da mu je trebalo izdati produènje odobrenja jer on nijeotpo~injao djelatnost organizacije igara ne sre}u iznova, nego jeproduàvao ve} ranije odobrenu djelatnost iste vrste, sadrìne iobima, na istom broju uplatnih mjesta, smatra da je osporenimrje{enjem i kasnijim nalogom za pla}anje pod formomzakonskog javnog prihoda nedopu{teno zahva}eno u njegovuimovinu, jer su mu nametnute obaveze imovinske prirode(pla}anje neosnovanih naknada) ve}e od obaveza koje je ina~emorao platiti, pod uvjetom da je or gan uprave pravilno utvrdio da apelant samo produàva ranije odobrenu djelatnost.

b) Odgovor na apelaciju15. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje

kod razloga iz svoje presude, te da u predmetnom postupku nijedo{lo do povrede apelantovih ustavnih prava.




16. Ministarstvo finansija je u svom odgovoru istaklo da je15. januara 2002. godine stupio na snagu novi Zakon o igrama na sre}u, u kojem je ~lanom 91. reguliran rad zate~enih privrednihdru{tava koja se bave igrama na sre}u, te naveden sadràj ~lana 91. ZIS-a. Ministarstvo je protuma~ilo da je smisao novezakonske regula tive i bilo utvr|ivanje roka u kojem suprire|iva~i igara na sre}u u svakom slu~aju bili du`ni uskladiti

svoj rad u roku od tri mjeseca, pa ~ak i u slu~aju kada na ranijemodobrenju nije bio striktno naveden rok vaènja dozvole za rad.Ministarstvo je zaklju~ilo da je stoga nesporno da to Ministarstvonije moglo izdati nikakvo produènje odobrenja, nego samoodobrenje za prire|ivanje igara na sre}u, ispravno primijeniv{ivaè}i Zakon o igrama na sre}u, te da nije povrije|en zakon na apelantovu {tetu.

V. Relevantni propisi17. Zakon o Lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sre}u

("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:^lan 1.(1) Ovim zakonom ure|uju se igre na sre}u i igre za zabavu

koje se organizuju putem Lutrije Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Lutrija) i putem drugih pravnih osobaregistriranih za obavljanje ove djelatnosti.

(2) Sa pravnim osobama iz stava 1. ovog ~lana izjedna~eni su

samostalni privrednici.^lan 14.U igre na sre}u spadaju:1. lutrija, sportska prognoza i loto; 2. kla|enje na konjskim trkama i sportskim takmi~enjima; 3. igre u kasinu; 4. automati i 5. tombola-bingo.^lan 15.(1) Igre na sre}u iz ~lana 14. ta~ka 1. ovog zakona moè

prire|ivati samo Lutrija.(2) Igre iz ~lana 14. ta~. 2, 3. i 4. ovog zakona mogu

prire|ivati: Lutrija i pravne osobe koje su registrovane isklju~ivoza igre na sre}u.

(3) Igre iz ~lana 14. ta~ka 2. ovog zakona mogu prire|ivatiisklju~ivo pravne osobe registrirane za ovu vrstu igre na sre}u.

(5) Odobrenje za prire|ivanje igara iz stava 2. ovog ~lanadaje Ministarstvo finansija pod uvjetima koje propisuje Ministarstvo finansija.


osnovu odobrenja za svaku pojedinu igru, izuzev igre koje prire|uje Lutrija.


18. Zakon o oporezivanju igara na sre}u i zabavnih igara("Slu`beni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 1.Ovim zakonom ure|uje se oporezivanje igara na sre}u i

zabavnih igara u Republici Bosni i Hercegovini (u daljnjemtekstu: Republika).

^lan 3.

Na igre na sre}u pla}a se:- porez na dobitke od igara na sre}u,- porez od prire|ivanja igara na sre}u i zabavnih igara,- porez na promet usluga od igara na sre}u i zabavnih igara i- naknada za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igara na

sre}u i zabavnih igara.^lan 20. Za izdavanje odobrenja za otvaranje kasina, au tomata-kluba

ili zabavnog kluba, za izdavanje odobrenja za jednokratnoorganizovanje prigodne lutrije, tombole ili kla|enja nasportskim manifestacijama pla}a se naknada.

^lan 21. Naknada iz ~lana 20. ovog zakona pla}a se za:- otvaranje kasina 50.000 (u DEM)- otvaranje automat-kluba 25.000

- otvaranje zabavnog kluba,sa elektronskim automatima 10.000sa mehani~kim automatima 5.000- za jednokratno organiziranje prigodne lutrije,tombole ili kla|enja na sportskim manifestacijama 1.000- za organiziranje robno-nov~ane lutrije 5.000

19. Zakon o igrama na sre}u ("Slu`bene novine FederacijeBiH" br. 1/02 i 40/10) u relevantnom dijelu glasi:^lan 3.(5) Posebne igre na sre}u su igre u kojima se unaprijed ne

utvr|uje fond dobitka i to:1. igre u kasinu, 2. igre na automatima u posebnim klubovima i drugim

napravama s vi{estrukim ulogom i dobitkom (multiplayer), 3. kla|enje na razne rezultate i doga|aje i sl.^lan 6.(1) Igre na sre}u iz ~lana 3. ovog zakona prire|uju se na

osnovu ovog zakona i odobrenja.^lan 7. Posebne igre na sre}u mogu prire|ivati:[...]- privredna dru{tva koja su registrovana isklju~ivo za

konkretnu pojedinu igru na sre}u predvi|enu ovim zakonom naosnovu odobrenja.^lan 79. Kla|enje na sportske rezultate i druge neizvjesne doga|aje je

posebna igra na sre}u.^lan 80.(1) Raznovrsna kla|enja moè prire|ivati Lutrija BiH i

privredna dru{tva sa sjedi{tem u Federaciji registrovanaisklju~ivo za ovu vrstu igre na sre}u.

(2) Privredna dru{tva mogu prire|ivati raznovrsna kla|enjau za to posebno ure|enim prostorijama i na osnovu odobrenja Ministarstva.

^lan 81.(1) Prire|iva~ igre iz ~lana 80. ovog zakona (u daljnjem

tekstu: kladioni~ar) mora ispunjavati slijede}e uvjete:(-)

- da ima najmanje dva uplatna mjesta,(2) Odobrenje se izdaje privrednom dru{tvu na razdoblje od godinu dana.

^lan 86.(1) Za izdavanje odobrenja za prire|ivanje igre na sre}u,

odobrenja pravila igara na sre}u, produènje odobrenja za prire|ivanje igara na sre}u i za otvaranje nove lokacije pla}a senaknada.

(3) Naknada iz stava 1. ovog ~lana pla}a se za:1. Odobrenje za prire|ivanje igre:a) na automatima u posebnim klubovimab) u kasinuc) u kladionicama- za izdavanje odobrenja..............................50.000,00 KM - za odobrenje pravila igre.......................... 1.000,00 KM - za otvaranje svake nove lokacije.............. 10.000,00 KM - za produènje odobrenja.......................... 10.000,00 KM d) tombola - Bingo u zatvorenom prostoru(4) Bez dokaza o pla}enoj naknadi iz stavka 2. ovog ~lana ne

moè se izdati odobrenje i otpo~eti s radom.^lan 91.(1) Privredna dru{tva, koja igre na sre}u prire|uju u kasinu i

automat klubovima na temelju odobrenja datih do stupanja nasnagu ovog zakona, nastavljaju s radom do isteka roka vaènjaodobrenja, a u slu~aju da rok vaènja odobrenja nije odre|ennajduè tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Privredno dru{tvo kojem odobrenje za prire|ivanje igarana sre}u u kasinu i automat klubovima vaì do kraja godine mogunastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od danastupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona.




(3) Svi postupci zapo~eti radi davanja odobrenja za prire|ivanje posebnih igara u kasinu i automat klubovima ukojima nije donijeto kona~no rje{enje dovr{it }e se poodredbama ovog zakona.


^lan 30.O upravnim sporovima sud rje{ava u nejavnoj sjednici. Zbog sloènosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je to

potrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, sud moè rije{itida se odrì usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka moè predloìti da se odrì rasprava.

^lan 35.Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~injenica koje su

utvr|ene u upravnom postupku.[...]^lan 36. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u

granicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozimatu`be. Na ni{tavost upravnog akta sud pazi po slu`benoj du`nosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ni{tav poni{tit }e ga, a ako su razlozi ni{tavosti sadràni i u

prvostepenom upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt.^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim



^lan 55.Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim


^lan 75. Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije

podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije zavr{en do stupanjana snagu ovog zakona, nastavi}e se pred tim sudom poodredbama ranije vaè}eg zakona.

22. Zakon o parni~nom postupku

("Slu`bene novineFBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez

odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.VI. Dopustivost


24. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije

primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.25. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom

je Presuda Vrhovnog suda broj U-2229/02 od 9. januara 2008.godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant jeprimio 14. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21.marta 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum27. Apelant smatra da mu je osporenom presudom

povrije|eno pravo pravi~no su|enje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek.

28. Ustavni sud napominje da je isto ~injeni~no i pravnopitanje razmotrio u svojoj odluci broj AP 873/08 od 21. jula 2010.

godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu, doobjavljivanja u slu`benom glasniku dostupna na web straniciwww.ustavnisud.ba). U toj odluci, koja se odnosi na istogapelanta i u~esnike postupka, Ustavni sud je zaklju~io da jepovrije|eno apelantovo pravo na su|enje u razumnom roku iz~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije, jer se ukupno trajanje postupka povodomapelantove tu`be u upravnom sporu u periodu duèm od pet godina moè u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu.Ustavni sud je nadalje zaklju~io da nije povrije|eno apelantovopravo koje se odnosi na ostale aspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer nema ni{ta {to biukazivalo da je sud proizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu {tetu, te kada se navodi o kr{enju prava na pristupsudu odnose isklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvo

osporenom odlukom i neprisustvovanjem nejavnoj sjednicivije}a. Tako|er, Ustavni sud je zaklju~io da u konkretnompredmetu nije povrije|eno ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz~lana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravi~nosu|enje niti sa pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao iiskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnompostupku i sporu za koje se nikako ne moè smatrati da suneefiktivni.

29. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP873/08 od 21. jula 2010. godine u cijelosti odnose i na ovuodluku, Ustavni sud se u pogledu svih apelantovih ‘albenihnavoda, kako u usvajaju}em tako i u odbijaju}em dijelu odluke oapelaciji, poziva na obrazloènje i razloge navedene u toj odluci.U odnosu na konkretni slu~aj, Ustavni sud dodatno podsje}a da jeVrhovni sud svoju odluku obrazloìo i zaklju~kom da iz navoda Ministarstva kao tuènog organa proizlazi da su sporne lokacijeapelantu bile odobrene samo za jednokratnu upotrebu, prema

tada vaè}im propisima - Zakonu o lutriji BiH i Zakonu ooporezivanju igara na sre}u i zabavnih igara (oba "Slu`benenovine FBiH" broj 2/96). Ustavni sud zapaà da je kod pisanja obrazloènja presude Vrhovnog suda o~igledno nastala lapsuscalami, jer je ~injenica da su oba navedena zakona objavljena u"Slu`benom listu RBiH" broj 2/96, a ne "Slu`benim novinama FBiH" broj 2/96. Dodatnom analizom relevantnih odredaba ova dva zakona Ustavni sud zaklju~uje da ni or gan uprave nitiVrhovni sud nisu proizvoljno primijenili pravo kada su smatralida je u apelantovom slu~aju rije~ o otvaranju novih uplatnihmjesta - lokacija za prire|ivanje kla|enja, a ne produènjuranijih, jer mogu}nost kla|enja navedenim zakonima uop}e nijebila propisana na na~in na koji je to u~injeno u ZIS-u, ve} jepostojala mogu}nost odobrenja samo jednokratnogorganiziranja prigodne lutrije, tombole ili kla|enja na sportskimmanifestacijama i naknada se pla}ala samo za to. Stoga je, pomi{ljenju Ustavnog suda, sasvim irelevantno da li je apelant svoj

zahtjev naslovio kao zahtjev za produènje odobrenja ili kaozahtjev za odobrenje, jer mu je nadle`ni or gan mogao izdati samoodobrenje za prire|ivanje igara na sre}u - kla|enje na novimlokacijama i naplatiti 10.000,00 KM po jednoj lokaciji, kao {to jei u~injeno. I stoga Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ni{ta {to bi ukazivalo na proizvoljnost u primjenimaterijalnog prava, te da su data obrazloènja koja u cijelostizadovoljavaju zahtjeve prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav1. Evropske konvencije.

VIII. Zaklju~ak30. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na

pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dono{enjeodluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tu`be u upravnom sporu u periodu duèm od pet




godina moè u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu a tajsud nije iznio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

31. Me|utim, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosuna ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,budu}i da nema ni{ta {to bi ukazivalo da je sud proizvoljnoprimijenio relevantne propise na apelantovu {tetu, te kada senavodi o kr{enju prava na pristup sudu odnose isklju~ivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom ineprisustvovanjem nejavnoj sjednici vije}a. Tako|er, Ustavnisud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije povrije|eno nipravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropskekonvencije u vezi sa pravom na pravi~no su|enje niti sa pravomna imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio svezakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku isporu za koje se nikako ne moè smatrati da su neefiktivni.

32. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.


PredsjednikUstavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 941/08, rje{avaju}i apelaciju BosiljkePetkovi}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3,~lanka 64. stavak 1. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br.60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica

Mato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 27. listopada 2010. godine donio


Djelomi~no se usvaja apelacija Bosiljke Petkovi}.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda u odnosu na na~in obra~una zakonske zatezne kamate i uodnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji jeokon~an Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske brojRev-773/05 od 14. prosinca 2007. godine.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske brojRev-773/05 od 14. prosinca 2007. godine u dijelu koji se odnosina na~in obra~una zakonske zatezne kamate.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji jeduàn po ‘urnom postupku donijeti novu odluku sukladno~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda.

Sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine nalaè se Vladi Republike Srpske da BosiljkiPetkovi}, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke,isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne {tetezbog povrede prava na dono{enje odluke u razumnom roku.

Nalaè se Vladi Republike Srpske i Vrhovnom suduRepublike Srpske da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja oveodluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetimmjerama u svrhu provedbe ove odluke.

Odbija se apelacija Bosiljke Petkovi} podnesena protivPresude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-773/05 od14. prosinca 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinjubroj G`-405/04 od 29. srpnja 2005. godine u odnosu na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencijeza za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dosu|eni iznos naknade {tete.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJEI. Uvod

1. Bosiljka Petkovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) izBeograda, koju zastupa Predrag Ivankovi}, odvjetnik izTrebinja, podnijela je 24. oùjka 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (udaljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-773/05 od 14. prosinca 2005. godine i Presude Okru`nog suda u Banjaluci (u daljnjemtekstu: Okru`ni sud) broj G`-405/04 od 29. srpnja 2007. godine.


Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda u Trebinju (udaljnjem tekstu: Osnovni sud) i sudionika u postupku, Op{tineBile}a koju zastupa Pravobranila{tvo Republike Srpske (udaljnjem tekstu: tuèna), zatraèno je 9. travnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. svibnja 2008. godine, Okru`ni sud 16. svibnja 2008. godine, a Osnovnisud i tuèna 30. travnja 2008. godine.

4. Od Osnovnog suda je 26. oùjka 2010. godine zatraèn na uvid spis broj P.15/03 koji je Osnovni sud dostavio 4. lipnja 2010.godine.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda ituène dostavljeni su apelantu 16. kolovoza 2010. godine.



7. Apelantica je 11. rujna 1981. godine podnijela tu`bu radinaknade {tete protiv Op{tine Bile}a. Do stupanja na snaguUstava Bosne i Hercegovine (14. prosinac 1995. godine) tada{njiOsnovni i Vi{i sud u Mostaru su nekoliko puta odlu~ivali oapelanti~inom tu`benom zahtjevu, ali nisu donijeli kona~nuodluku. Zadnju odluku je donio Vi{i sudu u Mostaru (Rje{enjebroj G`-542/90 od 24. svibnja 1991. godine) koji je predmet vratio na ponovni postupak Osnovnom sudu u Mostaru.

8. Apelantica je podneskom od 4. travnja 1997. godineOsnovnom sudu podnijela prijedlog za nastavak postupka u ovojpravnoj stvari, a podneskom od 29. prosinca 1997. godine jeobavijestila Osnovni sud da povla~i tu`beni zahtjev u dijelu koji

se odnosi na uplatu doprinosa za zdravstveno i mirovinskoosiguranje za razdoblje od 17. rujna 1976. godine do 25.kolovoza 1980. godine.

9. Osnovni sud je u nastavku postupka zakazao pet ro~i{ta (27. svibnja 1997. godine, 17. rujna 1998. godine, te 26. svibnja,9. lipnja i 24. lipnja 1999. godine). Rje{enjem broj P-206/91 od16. listopada 1998. godine sud je odredio vje{ta~enje vje{taka financijske struke na okolnosti pretvaranja vrijednosti tada{njihdinara u sada{nju valutu, za pravomo}no dosu|eni iznos od157.490 dinara presudom tog suda P-292/87 od 23. rujna 1987.godine, te pretvaranje tada{nje vrijednosti dinara u sada{njetemeljem nalaza i mi{ljenja vje{taka financijske struke N.N iZ.B., ~ija mi{ljenja su usugla{ena na ro~i{tu od 9. listopada 1989.godine. Tako|er je odredio da se izvr{i vje{ta~enje na okolnostipretvaranja u sada{nje dinare iznosa od 326,033 ranijih dinara,





koji su apelantici dosu|eni preko pravomo}no dosu|enog iznosa od 157.490 dinara Presudom Osnovnog suda broj P-83/89 od 9.listopada 1989. godine. Sud je odredio da se izvr{i i vje{ta~enjepo apelanti~inom preciziranom tu`benom zahtjevu od 29.prosinca 1997. godine, odnosno da se procijeni je li timpodneskom izvr{eno pravilno pretvaranje tada{njih u sada{njedinare sukladno iznosu koji je apelantica traìla ranije.

10. Osnovni sud je na ro~i{tu odrànom 24. lipnja 1999.godine nakon uvida u spis, nalaz i mi{ljenje vje{taka financijskestruke, budu}i da apelantica i tuèni nisu imali novih dokaznihprijedloga, konstatirao da je dokazni postupak zavr{en izaklju~io glavnu raspravu.

11. Presudom Osnovnog suda broj 206/91 od 24. lipnja 1999.godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda brojG`-140/99 od 23. oùjka 2000. godine, tuèna je obvezana apelantici na ime naknade {tete isplatit i iznos od 14.634,76 D?Mu dinarskoj protuvrijednosti prema najpovoljnijem te~aju na danisplate sa zakonskom zateznom kamatom, te joj naknadititro{kove parni~noga postupka u iznosu od 15.435,00 dinara. Uostalom dijelu preko dosu|enoga iznosa, koji se odnosio na pla}anje doprinosa zdravstvenoga i mirovinskoga osiguranja za razdoblje od 17. rujna 1976. godine do 25. kolovoza 1980.godine kao i poreza tuène za navedeno razdoblje, sud jezaklju~io da se tu`ba smatra povu~enom.

12. Rje{enjem Vrhovnog sud broj Rev-108/01 od 15.studenoga 2002. godine revizija tuène je uvaèna, ukinuta drugostupanjska presuda i prvostupanjska presuda udosu|uju}em dijelu i predmet u ukinutom dijelu vra}enprvostupanjskom sudu na ponovno su|enje. Vrhovni sud jenaloìo prvostupanjskom sudu da utvrdi visinu nov~anoga iznosa u dinarima koji je tuèna bila du`na platiti apelantici poPresudi broj P-292/87 od 29. rujna 1987. godine na danpravomo}nosti te presude, zajedno s dosu|enom kamatom koja je do toga dana dospjela.

13. Osnovni sud je Presudom broj P-15/03 od 23. lipnja 2003. godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda brojG`- 424/03 od 30. prosinca 2003. godine, obvezao tuènu da apelantici na ime naknade {tete isplati iznos od 829.995,76 KMsa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 23. lipnja 2003.godine kao dana presu|enja pa do isplate, kao i da apelantici

nadoknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 9.210,00KM.14. Protiv Presude Okru`nog suda broj G`- 424/03 od 30.

prosinca 2003. godine apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovnisud Rje{enjem broj Rev-217/04 od 17. rujna 2004. godineuvaìo, ukinuo drugostupanjsku presudu i predmet vratioOkru`nome sudu na ponovno su|enje. Vrhovni sud je ocijenio da je pobijana presuda Okru`nog suda utemeljena na pogre{nojprimjeni materijalnog prava i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nomstanju, nagla{avaju}i da Okru`ni sud nije postupio po uputama izranijeg Rje{enja Vrhovnoga suda broj Rev-108/01 od 15.studenoga 2002. godine.

15. Presudom Okru`noga suda broj G`-405/04 od 29. srpnja 2005. godine, donesenom u ponovnome postupku prema uputama Vrhovnoga suda, priziv tuène je djelomi~no uvaèn iPresuda Osnovnog suda broj P-15/03 od 23. lipnja 2003. godinepreina~ena tako {to je tuèna obvezana apelantici isplatiti na ime

{tete iznos od 48.063,03 KM sa zateznom kamatom od 20.prosinca 2004. godine do isplate, te da joj naknaditi parni~netro{kove u iznosu od 9.850,00 KM. U obrazloènju presude sud je naveo da je tuèna do{la u ka{njenje u smislu ~lanka 324.stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu:ZOO), budu}i da apelantici nije isplatila ranije dosu|eni iznosnakon pravomo}nosti Presude Osnovnog suda P-292/87 i u rokuodre|enom tom presudom. Imaju}i u vidu upute date u Rje{enjuVrhovnog suda Rev-217/04 od 17. rujna 2004. godine, sud jeproveo vje{ta~enje vje{taka financijske struke s liste stalnihsudbenih vje{taka S.P. Kako je apelantica prigovorila nalazuvje{taka i predloìla novo vje{ta~enje drugog vje{taka financijske struke, sud je odredio vje{ta~enje vje{taka K.K.,tako|er s liste stalnih sudbenih vje{taka. Vje{tak K.K. je,postupaju}i po uputama iz navedenoga rje{enja Vrhovnoga suda,utvrdio kako ukupna visina {tete koju tuèna treba isplatiti

apelantici iznosi 62.475,15 KM. Budu}i da su se glede primjenepropisa - metoda obra~una kamata za sporno razdoblje, saslu{anivje{taci razilazili u mi{ljenju, ali ne i u nalazima na kojima sutemeljilui svoje mi{ljenje, sud je postupio prema ~lanku 261.stavak 3. ranije vaè}eg Zakona o parni~nom postupku (udaljnjem tekstu: ZPP), a u svezi s ~lankom 456. stavak 2. vaè}egZPP-a, te otklonio proturje~nosti, nedostatke kao i nesuglasnosti

na ro~i{tu za glavnu raspravu odrànom 29. lipnja 2005. godine.Sud je prihvatio mi{ljenje vje{taka S.P. jer je ono dato, pomi{ljenju ovog suda, stru~no, uvjerljivo i razlo`no u odnosu na dato mi{ljenje vje{taka K.K. Sud je istaknuo da je odluku okamatama donio u smislu ~l. 277. stavak 1. i 278. stavak 1.Zakona o obligacionim odnosima ZOO, pa ju je dosudio od dana izvr{enog vje{ta~enja vje{taka S.P., odnosno od dana 20.prosinca 2004. godine pa do isplate.

16. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-773/05 od 14.prosinca 2007. godine odbio apelanti~inu reviziju izjavljenuprotiv Presude Okru`nog suda broj G`-405/04 od 29. srpnja 2005. godine. Vrhovni sud je istaknuo da je drugostupanjski sudproveo raspravu tijekom koje je, pored ostalog, saslu{ao vje{taka financijske struke S.P. Prema nalazu i mi{ljenju vje{taka S.P.potraìvanje iz Presude broj P 292/87 od 23. rujna 1987. godine(157.490 dinara) i zakonske zatezne kamate na to potraìvanje,dospjele do 4. oùjka 1988. godine, kada je presuda postala pravomo}na (18.122.806,18 dinara) iznosi 18.280.296,18dinara. Konverzijom toga iznosa u jednu od ~vrstih va luta, uovom slu~aju u DEM, vje{tak je dobio iznos od 22.869,67 DEM,odnosno KM. To je visina {tete koju je apelantica pretrpjela zbogtoga {to joj ranije dosu|eni iznos nije ispla}en. Na taj iznosapelantici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, i to od 4.oùjka 1988. godine do 18. svibnja 2001. godine po stopi koja sepla}a na neoro~ene uloge u DEM u mjestu ispunjenja obveze(3.223,26 KM prema nalazu i mi{ljenju vje{taka), a od 19.svibnja 2001. godine po stopi propisanoj Zakonom o visini stopezatezne kamate ("Slu`beni glasnik RS" broj 19/01) koji je toga dana stupio na snagu, prema nalazu vje{taka 21.970,10 KM,zaklju~no sa 20. prosincem 2004. godine, kao danom izradeanalize i mi{ljenja, odnosno ukupno 48.063,03 KM (22.869,67+3.223,26 +21,970,10 KM).

17. Vrhovni sud je zaklju~io da je pristup vje{taka S.P.

pravilan te da je to izvan svake sumnje najpouzdaniji na~inutvr|ivanja inflatorne {tete u smislu odredbi ~lanka 278. stavak2. u svezi s ~lankom 190. ZOO, kada je ranije potraìvanjeutvr|eno pravomo}nom presudom u me|uvremenuobezvrije|eno (u ovom slu~aju krivnjom tuène, koja je dospjela u ka{njenje), zbog nepovoljnih monetarnih kretanja i promjenesredstava pla}anja (uvo|enja KM umjesto dinara). Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud pravilno utvrdio visinu {teteapelantici u iznosu od 48.063,03 KM. Me|utim, Vrhovni sud jenaglasio kako apelantici pripada zakonska zatezna kamata od 20.prosinca 2004. godine, kao dana izrade nalaza i mi{ljenja vje{taka pa do isplate, samo na iznos glavnice (22.869,67 KM), a ne na iznose kamate (25.193,36 KM), s obzirom na odredbu~lanka 279. ZOO, jer tek od isplate glavnice povjeritelj sti~epravo na neispla}enu zakonsku zateznu kamatu, dospjelu dotrenutka isplate, {to prema stanju u spisu ovdje nije slu~aj.Me|utim, imaju}i u vidu da tuèna nije izjavila reviziju, s

obzirom na odredbe ~lanka 399. u svezi s ~lankom 374. tada vaè}eg ZPP-a, nije ni mogao preina~iti drugostupanjskupresudu na apelanti~inu {tetu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije18. Apelantica smatra kako su joj presudom Vrhovnog i

Okru`nog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kr{enje prava na pravi~no su|enje apelantica vidi u pogre{noj i proizvoljnojprimjeni materijalnog prava u dijelu koji se ti~e visine {tete ina~ina obra~una zakonske zatezne kamate.




19. Naime, apelantica navodi kako su odluke Vrhovnog iOkru`nog suda glede visine dosu|ene {tete utemeljene na nalazui mi{ljenju vje{taka financijske struke S.P., za koji su ocijenili da je nalaz realan i to~an, a nisu prihvatili pristup vje{taka D.G. koji je iskazao visinu {tete primjenjuju}i znanstvene metodeop}eprihva}ene u sudbenoj praksi prigodom konverzije dinara u~vrstu valutu, te da je takvo iskrivljivanje ~injeni~nog stanja

rezultiralo nepravilnom primjenom materijalnog prava.Apelantica, tako|er, smatra kako joj je pobijanim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje glede na~ina obra~una zakonske zatezne kamate jer je, osim relevantnih odredbi ZOO,trebalo primijeniti i Zakon o visini stope zatezne kamate koji jestupio na snagu 7. listopada 1989. godine. Apelantica je zatraìla da joj se zbog nerazumno dugog vo|enja postupka na imepretrpljenih du{evnih bolova dosudi iznos od 30.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju20. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo kako je

vje{tak S.P. tijekom drugostupanjskoga postupka, za razliku oddrugih vje{taka, pravilnim metodolo{kim pristupom utvrdiovisinu inflatorne {tete. Vrhovni sud je dalje naveo kako je vje{takS.P. utvrdio da je zbroj potraìvanja iz Presude broj P-292/87 od23. rujna 1978. godine 157.490 dinara i zakonske zatezne kamatena to potraìvanje dospjele do 4. oùjka 1988. godine kada je ta

presuda postala pravomo}na od 18.122.806,18 dinara, {toukupno iznosi 18.280.296,18 dinara. Taj je iznos konvertirao unjema~ke marke (DEM) i dobio vrijednost od 22.869,67 DEM,kao visinu {tete koju je apelantica pretrpjela zbog toga {to jojdosu|eni iznos nije ispla}en. Na taj iznos apelantici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu i to od 4. oùjka 1988. godinedo 18. svibnja 2001. godine, po stopi koja se pla}a na neoro~ene{tedne uloge u DEM u mjestu ispunjenja obveze prema obra~unuvje{taka 3.223,26 KM, a od 19. svibnja 2001. godine po stopipropisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu`beniglasnik Republike Srpske" broj 19/01) koji je toga dana stupio na snagu prema obra~unu vje{taka 21.970,10 KM, odnosno ukupno48.063,03 KM, s tim da je paritet DEM i KM 1:1. Vrhovni sud jedalje naveo kako je ovakav metodolo{ki pristup sukladanodredbama ~lanka 4.a Zakona o dopuni Zakona o visini stopezatezne kamate ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj52/06). Vrhovni sud, imaju}i u vidu navedeno, smatra kako nisupovrije|ena apelanti~ina prava na koja se poziva u apelaciji, ipredloìo je da se apelacija odbije.

21. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo kakopobijanom presudom nije povrije|eno apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa stoga predloè da seapelacija odbije kao neutemeljena.

22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako upredmetnom postupku po apelanti~inoj tu`bi protiv tuène nijedo{lo do povreda doma}ih zakona niti ~lanka 6. Europskekonvencije.

23. Tuèna je u odgovoru na apelaciju istaknula da Pravobranila{tvo Republike Srpske svojim pona{anjem nijeuticalo na trajanje su|enja jer je u postupku poduzimalo svezakonom dopu{tene radnje. Tako|er je navela kako suneutemeljeni navodi da je apelacija rezultat politi~kih pritisaka

zbog toga {to je "dosta natpisa bilo u raznoj {tampi o visinidosu|ene {tete". Sloboda medija se ne moè tuma~iti kao pritisakna sud, niti ta ~injenica daje temelj za zaklju~ak kako je presuda rezultat politi~kih pritisaka. Tuèna je dalje istaknula kako, uvrijeme dono{enja rje{enja Vrhovnog suda iz 2002. godine, nijebilo natpisa u tisku o ovome predmetu, te da Vrhovni sud nijemijenjao svoj stav odlukama iz 2004. i 2007. godine. Smatra da jeneutemeljen apelanti~in zahtjev da joj se za du{evne bolovedosudi naknada u iznosu od 30.000,00 KM.

V. Relevantni propisi24. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list

SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantneodredbe glase:

^lan 186.

Obveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutkanastanka {tete.

^lan 189.O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i na

naknadu izmakle koristi.Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijeme

dono{enja sudbene odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak kojise mogao utemeljeno o~ekivati prema redovitom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije ostvarenje je sprije~eno{tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.

^lan 190Sud }e, uzimaju}i u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije

prouzrokovanja {tete dosuditi naknadu u iznosu koji je potrebanda se o{te}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje ukome bi se nalazila da nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja.

^lan 277. Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obveze duguje

pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznimzakonom.

^lan 278. Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li

je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog

zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate,on ima pravo zahtijevati razliku do punog iznosa {tete.

Kada du`nik dolazi u ka{njenje^lan 324.(1) Du`nik dolazi u ka{njenje kada ne ispuni obvezu u roku

odre|enom za ispunjenje.(2) Ako rok za ispunjenje nije odre|en, du`nik dolazi u

ka{njenje kada ga povjerilac pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, vansudbenom opomenom ili zapo~injanjem nekog postupka ~ija je svrha da se postigne ispunjene obveze.

25. U Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Slu`beni list SFRJ" broj 57/89, preuzet na temelju ~lanka 12. Ustavnogzakona za provedbu Ustava Republike Srpske ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" broj 21/92) relevantne odredbe glase:

^lan 1 Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obveze pla}a

zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate u visinieskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Jugoslavije uve}ane za 20%.

Obra~un zatezne kamate obavlja se mjese~no primjenomkonformne metode.

26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07) relevantneodredbe glasi:



^lanak 69.Tu`ba s prilozima se dostavlja tuèniku na odgovor u roku od

30 dana od dana primitka ispravne i potpune tu`be u sudu.^lanak 456.(1) Ako je prije stupanja na snagu ovoga zakona donesena

prvostupanjska odluka kojom se postupak pred prvostupanjskimsudom zavr{ava, daljnji postupak provest }e se premadosada{njim propisima.


Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbogpresude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.






29. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj Rev-773/05 od 14. prosinca 2007.godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Pobijanu presudu apelantica je primila

25. sije~nja 2008. godine. Apelacija je podnesena 24. oùjka 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie) neutemeljena, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

30. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum31. Apelantica pobija presudu Vrhovnog i Okru`nog suda,

navode}i da je tim presudama povrije|eno njezino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.Pravo na pravi~no su|enje

32. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom


utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

33. Predmetni postupak, koji je okon~an pobijanimpresudama, odnosi se na postupak naknade materijalne {tete,dakle, na predmet gra|anskopravne naravi, pa je ~lanak 6. stavak1. Europske konvencije primjenjiv u ovome predmetu. Stoga,Ustavni sud mora ispitati je li taj postupak bio pravi~an, onakokako to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije.

34. Prvo pitanje koje }e Ustavni sud ispitati je jesu li Vrhovnii Okru`ni sud na proizvoljan na~in odlu~ili o na~inu obra~una zakonske zatezne kamate na iznos {tete koji je dosu|enapelantici.

35. U svezi s ovim apelanti~inim navodima, Ustavni sudpodsje}a na to da je o sli~nom pitanju ve} raspravljao u svojojodluci (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, "Slu`beniglasnik BiH" broj 99/08) povodom apelacije koju je apelant,izme|u ostalog, podnio i zbog na~ina obra~una zakonske zatezne

kamate.36. Ustavni sud je u citiranoj odluci AP 1757/06 zaklju~iokako je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije u odnosu na navode apelacije koji su seodnosili na na~in obra~una zakonske zatezne kamate kodnastanka materijalne {tete. Naime, Ustavni sud je u navedenojodluci, izme|u ostalog, zaklju~io kako Okru`ni sud nije daorazvidne i precizne razloge zbog ~ega je apelantu do 18. svibnja 2001. godine dosudio kamatu po stopi koja se pla}a naneoro~ene {tedne uloge. Ustavni sud je u citiranoj odluci tako|er naveo da je jedan od va`nih elemenata pravi~nog su|enja izahtjev da sudbena odluka mora da navede razloge na kojima jezasnovana. Kolika je ta du`nost zavisi od "prirode odluke" i samomoè biti procijenjena u odnosu na okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja (vidi Europski sud, Ruiz Torija protiv

[panjolske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija A broj 303-A, str. 12).

37. Uzimaju}i u obzir okolnost konkretnog slu~aja, Ustavnisud tako|er smatra kako Vrhovni i Okru`ni sud u svojimodlukama nisu dali razvidne i precizne razloge zbog ~ega suapelantici u razdoblju do 18. svibnja 2001. godine dosudilikamatu koja }e se obra~unati po stopi koja se pla}a na neoro~ene

{tedne uloge, a zbog ~ega nisu primijenili, na {to apelantica ukazuje u apelaciji, Zakon o visini stope zatezne kamate iz biv{eSFRJ koji je vaìo do 18. svibnja 2001. godine, tj. do dono{enja posebnog zakona u Republici Srpskoj o Visini stope zateznekamate. Ustavni sud smatra kako je nu`no dati obrazloènje uovome dijelu, jer citirani zakon iz biv{e SFRJ predvi|a znatnove}u kamatnu stopu od kamatne stope koju odre|ujukomercijalne banke na {tetne uloge "po vi|enju", odnosnoneoro~ene uloge. Stoga, imaju}i u vidu da je pobijanimpresudama odre|eno da se apelantici na dosu|eni iznos {tetezatezna kamata obra~una prema stopi koja se daje na neoro~ene{tedne uloge, a ne prema odredbama Zakona o visini stopezatezne kamate koji je vaìo do 18. svibnja 2001. godine,obrazloènje u tom pravcu mora postojati, jer se samo tako moèopravdati za{to se apelantici, eventualno, odre|uje obra~unzatezne kamate u manjem procentu.

38. S tim u svezi, Ustavni sud zaklju~uje kako jepostupanjem Vrhovnog suda pri ocjeni zakonitosti presudeOkru`nog suda, u dijelu o na~inu obra~una zakonske zateznekamate, povrije|en ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije.

39. Ustavni sud }e dalje ispitati je li u predmetnom postupkupovrije|eno apelanti~ino pravo na dono{enje meritorne odluke urazumnom roku, sukladno standardima pravi~noga su|enja iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

Relevantna na~ela40. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda,

razumnost duljine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetluokolnosti pojedinoga predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudbenom praksom Europskoga suda, a osobitoo sloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske ,aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj2002-I, stavak 38).

Razdoblje koje se uzima u obzir41. Ustavni sud opaà da je apelantica pokrenula postupak

11. rujna 1981. godine. Me|utim, razdoblje koje, rationetemporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada, ve}14. prosinca 1995. godine, kao nadnevak kada je Ustav Bosne iHercegovine stupio na pravnu snagu. Postupak pred Osnovnimsudom, koji je ratione temporis u nadle`nosti Ustavnog sudatrajao je od 14. prosinca 1995. godine pa do dono{enja PresudeVrhovnog suda od 14. prosinca 2007. godine, tj. trajao je 12godina. Po mi{ljenju Ustavnog suda apelanti~in predmet se moèsmatrati sloènim uzimaju}i u obzir ~injeni~na i pravna pitanja koja je trebalo rije{iti.

Analiza duljine trajanja postupka42. Sta tus predmeta na dan zasnivanja nadle`nosti Ustavnogsuda bio je da je apelantica 4. travnja 1997. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za nastavak predmetnoga postupka koji vodi od 11. rujna 1981. godine. Ustavni sud dalje primje}ujekako je u predmetnom sudbenom postupku doneseno {est odluka na razli~itim razinama . Osim toga, Ustavni sud opaà kako jepredmet vi{e puta vra}an s vi{ih sudbenih instanci na ponovnipostupak zbog nepotpunih ~injeni~nih utvr|enja.

43. U ovome kontekstu Ustavni sud podsje}a kako, prema praksi Europskog suda, stalno vra}anje odluke na ponovnosu|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u ustrojusudbenoga sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti kako je za pravni sustav odfundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okviru razumnoga




roka, jer svako nepotrebno odugovla~enje, kao i vra}anjepredmeta sudu na ponovni postupak, ~esto dovodi do, de facto,li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka u~inkovitosti ipovjerenja u pravni sustav. Imaju}i u vidu okolnosti predmeta,Ustavni sud smatra kako je predmet vi{e puta vra}an na ponovnipostupak radi pravilnoga ~injeni~noga utvr|enja, {to u velikojmjeri predstavlja propust prvostupanjskoga i drugostupanjskoga

suda koji, ~ak u vi{e navrata, nisu pravilno i potpuno utvrdili~injeni~no stanje {to je znatno doprinijelo neopravdano dugomtrajanjem postupka. Napominje se da je za utvr|ivanje~injeni~nog stanja bilo klju~no utvrditi visinu naknade {tete uodnosu na apelanticu, u kojem pravcu je bilo potrebno otklonitinerazvidnosti koje su se javljale u razli~itim mi{ljenjima vje{taka, te je potom taj iznos trebalo izraziti u pravilnoj valuti, a potom se trebalo odlu~iti o primjeni propisa na temelju kojih }ese zatezna kamata obra~unati na dosu|eni iznos naknade {tete iod kojeg nadnevka }e se obra~unati. Ustavni sud je mi{ljenja da za tako ne{to, doista, nije bilo potrebno vi{estruko ukidanjeodluka te vra}anje predmeta na ponovno su|enje radi pravilnoga utvr|ivanja ~injeni~noga stanja.

44. Ustavni sud, tako|er, smatra kako je i Vrhovni suddoprinio dugom trajanju predmetnoga postupka, budu}i da jerevizijski postupak pred Vrhovnim sudom u dva navrata trajaopreko pet godina. Ustavni sud ne gubi iz vida da se u konkretnomslu~aju radilo o sloènom ~injeni~nom pitanju, ali sloènost predmeta ne moè opravdati ukupnu duljinu postupka urazdoblju od 12 godina i to o pravnom pitanju koje je od velikoga zna~aja za apelanticu, budu}i da se radilo o naknadi {tete zbognepravodobnoga izvr{avanja pravomo}ne presude. Ukonkretnom slu~aju, Ustavni sud ne vidi niti jedan ar gument da bi se moglo opravdati postupanje redovitih sudova u ovakodugom razdoblju. Ustavni sud smatra da, u odre|enoj mjeri,postoji i apelanti~in doprinos predmetnoj duljini postupka, uodnosu na razdoblje od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda (14. prosinac 1995. godine) do (4. travanj 1997. godine) kada jepodnijela prijedlog za nastavak postupka. Me|utim, Ustavni sudsmatra kako ovaj doprinos nije takve naravi da je bio odlu~uju}irazlog za{to je predmetni postupak ovako dugo trajao.

45. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju sveukupno

trajanje postupka u razdoblju od 12 godina ne moè smatrati"razumnim rokom" za dono{enje kona~ne odluke oapelanti~inom zahtjevu za naknadu {tete.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje kako jeprekr{eno apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete47. Apelantica traì da joj se na ime naknade nematerijalne

{tete zbog kr{enja prava na su|enje u razumnom roku dosudiiznos od 30.000,00 KM. U smislu ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, moèodrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a kako, za razliku od postupka pred redovitim sudovima,naknadu nematerijalne {tete odre|uje kao satisfakciju uposebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava itemeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i

meritumu broj AP 938/04 od 17. studenoga 2005. godine,"Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).48. U konkretnom slu~aju, budu}i da se radi o sporu koji nije

zahtijevao posebnu ‘urnost, Ustavni sud smatra da bi apelanticiza svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebaloisplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800,00KM. Ovaj iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada RepublikeSrpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke sobzirom na sjedi{te redovitih sudova koji su u najve}oj mjeridoprinijeli duljini predmetnoga postupka.

49. U kona~nici }e Ustavni sud ispitati apelanti~ine navode uodnosu na visinu dosu|enog iznosa naknade {tete, a koji ona pobija s aspekta neto~no utvr|enog ~injeni~nog stanja i pogre{neprimjene materijalnog prava.

50. Ustavni sud, prije svega, ukazuje kako prema praksiEuropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski

sud) i Ustavnog suda zada}a ovih sudova nije preispitivanjezaklju~aka redovitih sudova glede ~injeni~nog stanja i primjenematerijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije,odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituiratiredovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enitozada}a redovitih sudova ocijeniti ~injenice i dokaze koje su izveli

(vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li eventualno do{lo dopovrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~nosu|enje, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek idr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ilidiskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadle`nosti Ustavnisud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnihprava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitimsudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je lipostupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud,Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, "Slu`beniglasnik BiH" broj 58/05).

51. Razmatraju}i apelanti~ine navode u odnosu na dosu|eniiznos naknade {tete, Ustavni sud opaà kako je, nakon {to jeVrhovni sud ukinuo Presudu Okru`nog suda broj G` 405/04 od29. srpnja 2005. godine, Okru`ni sud, radi potpunog i pravilnogutvr|ivanja ~injeni~nog stanja glede iznesenoga apelanti~inogprigovora na visinu dosu|enog iznosa naknade {tete, odràoraspravu na kojoj je proveo dokaz vje{ta~enjem vje{taka financijske struke s liste stalnih sudbenih vje{taka S.P., a na apelanti~in prijedlog proveo je i novo vje{ta~enje s drugimvje{takom financijske struke, tako|er s liste stalnih sudbenihvje{taka, K.K. Budu}i da su se glede primjene propisa - metoda obra~una kamata za prijeporno razdoblje, saslu{ani vje{tacirazilazili u mi{ljenju ali ne i u nalazima (kona~ni iznos {tete) na kojima su temeljili svoje mi{ljenje, Okru`ni sud je na ro~i{tu za glavnu raspravu otklonio proturje~nosti, nedostatke inesuglasnosti i odluku o visini {tete utemeljio na nalazu imi{ljenju vje{taka financijske struke S.P., za koji je ocijenio da jestru~an, uvjerljiv i razloàn, u odnosu na nalaz i mi{ljenjevje{taka K.K. Ocjenjuju}i zakonitost drugostupanjske odluke u

dijelu o utvr|ivanju visine {tete, Vrhovni sud je u revizijskompostupku ocijenio kako je Okru`ni sud pravilno postupio kada jeprihvatio nalaz i mi{ljenje vje{taka S.P., konstatiraju}i da je tonajpouzdaniji na~in utvr|ivanja inflatorne {tete u smislu odredbi~lanka 278. stavak 2. u svezi s ~lankom 190. ZOO, budu}i da jeapelanti~ino potraìvanje utvr|eno pravomo}nom presudom ume|uvremenu obezvrije|eno krivnjom tuène koja je dospjela uka{njenje.

52. Ustavni sud smatra kako su Vrhovni i Okru`ni sud udijelu odluke o utvr|ivanju visine {tete dali razvidne i preciznerazloge koji su ih opredijelili da donesu takve odluke, {to, prema mi{ljenju Ustavnog suda, ne ukazuje na proizvoljnu primjenumaterijalnog prava. Do ovakvog zaklju~ka Ustavni sud je do{aoanaliziraju}i drugostupanjsku presudu i propise na kojima svojupresudu temelje drugostupanjski i Vrhovni sud, te dovode}i ih uvezu s kriterijima iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije inizom elemenata koji su inherentni ovom pravu. Ustavni sud

smatra da su Vrhovni i Okru`ni sud razvidno obrazloìli svojeodluke i relevantne odredbe ZOO, na temelju kojih su utvrdiliosnovu i visinu {tete koju je tuèna du`na isplatiti apelantici. Stim u svezi, Ustavni sud zaklju~uje kako postupanjem Vrhovnogsuda pri ocjeni zakonitosti presude Okru`nog suda, u dijelu outvr|ivanju iznosa visine {tete, nisu povrije|eni ~lanak II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. stavak 1. Europskekonvencije.

Pravo na imovinu53. Apelantica u apelaciji navodi kako je pobijanim

odlukama povrije|eno i njezino pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1uz Europsku konvenciju.

54. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o kr{enju prava na imovinu vezuju za navode o kr{enju prava na pravi~no su|enje u






koji se odnosi na uplatu doprinosa za zdravstveno i penzionoosigurawe za period od 17. septembra 1976. godine do 25. avgusta1980. godine.

9. Osnovni sud je u nastavku postupka zakazao pet ro~i{ta(27. maja 1997. godine, 17. septembra 1998. godine, te 26. maja, 9. juna i 24. juna 1999. godine). Rje{ewem broj P-206/91 od 16.oktobra 1998. godine sud je odredio da izvr{i vje{ta~ewe

vje{tak finansijske struke na okolnosti pretvarawavrijednosti tada{wih dinara u sada{wu valutu, zapravosna`no dosu|eni iznos od 157.490 dinara presudom togsuda P-292/87 od 23. septembra 1987. godine, te pretvarawetada{we vrijednosti dinara u sada{we po osnovu nalaza imi{qewa vje{taka finansijske struke N.N i Z.B., ~ijami{qewa su usagla{ena na ro~i{tu od 9. oktobra 1989. godine.Tako|e je odredio da se izvr{i vje{ta~ewe na okolnostipretvarawa u sada{we dinare iznosa od 326,033 ranijih dinara,koji su apelantkiwi dosu|eni preko pravosna`no dosu|enogiznosa od 157.490 dinara Presudom Osnovnog suda broj P-83/89od 9. oktobra 1989. godine. Sud je odredio da se izvr{i ivje{ta~ewe po apelantkiwinom preciziranom tu`benomzahtjevu od 29. decembra 1997. godine, odnosno da se procijeni dali je tim podneskom izvr{eno pravilno pretvarawe tada{wihu sada{we dinare u skladu s iznosom koji je apelantkiwatraìla ranije.

10. Osnovni sud je na ro~i{tu odrànom 24. juna 1999.godine nakon uvida u spis, nalaz i mi{qewe vje{takafinansijske struke, budu}i da apelantkiwa i tuèni nisuimali novih dokaznih prijedloga, konstatovao da je dokaznipostupak zavr{en i zakqu~io glavnu raspravu.

11. Presudom Osnovnog suda broj 206/91 od 24. juna 1999.godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda brojG`-140/99 od 23. marta 2000. godine, tuèna je obavezana daapelantkiwi na ime naknade {tete isplati iznos od 14.634,76DEM u dinarskoj protivvrijednosti prema najpovoqnijemkursu na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom, te da jojnaknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 15.435,00dinara. U ostalom dijelu preko dosu|enog iznosa, koji seodnosio na pla}awe doprinosa zdravstvenog i penzionogosigurawa za period od 17. septembra 1976. godine do 25. avgusta1980. godine kao i poreza tuène za navedeni period, sud je

zakqu~io da se tu`ba smatra povu~enom.12. Rje{ewem Vrhovnog sud broj Rev-108/01 od 15. novembra2002. godine revizija tuène je uvaèna, ukinuta drugostepenapresuda i prvostepena presuda u dosu|uju}em dijelu i predmet uukinutom dijelu vra}en prvostepenom sudu na ponovno su|ewe.Vrhovni sud je naloìo prvostepenom sudu da utvrdi visinunov~anog iznosa u dinarima koji je tuèna bila du`na da platiapelantkiwi po Presudi broj P-292/87 od 29. septembra 1987.godine na dan pravosna`nosti te presude, zajedno s dosu|enomkamatom koja je do tog dana dospjela.

13. Osnovni sud je Presudom broj P-15/03 od 23. juna 2003.godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj G`-424/03 od 30. decembra 2003. godine, obavezao tuènu daapelantkiwi na ime naknade {tete isplati iznos od 829.995,76KM sa zakonskom zateznom kamatom po~ev od 23. juna 2003.godine kao dana presu|ewa pa do isplate, kao i da apelantkiwinadoknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 9.210,00

KM.14. Protiv Presude Okru`nog suda broj G`- 424/03 od 30.

decembra 2003. godine apelant je izjavio reviziju koju jeVrhovni sud Rje{ewem broj Rev-217/04 od 17. septembra 2004.godine uvaìo, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratioOkru`nom sudu na ponovno su|ewe. Vrhovni sud je ocijenio da jeosporena presuda Okru`nog suda zasnovana na pogre{nojprimjeni materijalnog prava i nepotpuno utvr|enom~iweni~nom stawu, nagla{avaju}i da Okru`ni sud nijepostupio po uputstvima iz ranijeg Rje{ewa Vrhovnog suda brojRev-108/01 od 15. novembra 2002. godine.

15. Presudom Okru`nog suda broj G`-405/04 od 29. jula 2005.godine, donesenom u ponovnom postupku prema uputstvimaVrhovnog suda, ‘alba tuène je djelimi~no uvaèna i PresudaOsnovnog suda broj P-15/03 od 23. juna 2003. godine preina~enatako {to je tuèna obavezana da apelantkiwi isplati na ime

{tete iznos od 48.063,03 KM sa zateznom kamatom od 20.decembra 2004. godine do isplate, te da joj naknadi parni~netro{kove u iznosu od 9.850,00 KM. U obrazloèwu presude sud je naveo da je tuèna do{la u docwu u smislu ~lana 324 stav 1Zakona o obligacionim odnosima (u daqwem tekstu: ZOO),budu}i da apelantkiwi nije isplatila ranije dosu|eni iznosnakon pravosna`nosti Presude Osnovnog suda P-292/87 i u roku

odre|enom tom presudom. Imaju}i u vidu uputstva data uRje{ewu Vrhovnog suda Rev-217/04 od 17. septembra 2004.godine, sud je proveo vje{ta~ewe vje{taka finansijske struke sliste stalnih sudskih vje{taka S.P. Kako je apelantkiwaprigovorila nalazu vje{taka i predloìla novo vje{ta~ewedrugog vje{taka finansijske struke, sud je odredio vje{ta~ewevje{taka K.K., tako|e s liste stalnih sudskih vje{taka.Vje{tak K.K. je, postupaju}i po uputstvima iz navedenogrje{ewa Vrhovnog suda, utvrdio da ukupna visina {tete kojutuèna treba da isplati apelantkiwi iznosi 62.475,15 KM.Budu}i da su se u pogledu primjene propisa - metoda obra~unakamata za sporni period, saslu{ani vje{taci razilazili umi{qewu, ali ne i u nalazima na kojima su zasnivali svojemi{qewe, sud je postupio prema ~lanu 261 stav 3 ranije vaè}egZakona o parni~nom postupku (u daqwem tekstu: ZPP), a u vezis ~lanom 456 stav 2 vaè}eg ZPP-a, te otklonioprotivrje~nosti, nedostatke kao i nesaglasnosti na ro~i{tu

za glavnu raspravu odrànom 29. juna 2005. godine. Sud jeprihvatio mi{qewe vje{taka S.P. jer je ono dato, po mi{qewuovog suda, stru~no, uvjerqivo i razlo`no u odnosu na datomi{qewe vje{taka K.K. Sud je istakao da je odluku o kamatamadonio u smislu ~l. 277 stav 1 i 278 stav 1 Zakona o obligacionimodnosima ZOO, pa ju je dosudio od dana izvr{enog vje{ta~ewavje{taka S.P., odnosno od dana 20. decembra 2004. godine pa doisplate.

16. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-773/05 od 14. decembra2007. godine odbio apelantkiwinu reviziju izjavqenu protivPresude Okru`nog suda broj G`-405/04 od 29. jula 2005. godine.Vrhovni sud je istakao da je drugostepeni sud proveo raspravu utoku koje je, pored ostalog, saslu{ao vje{taka finansijskestruke S.P. Shodno nalazu i mi{qewu vje{taka S.P.potraìvawe iz Presude broj P 292/87 od 23. septembra 1987.godine (157.490 dinara) i zakonske zatezne kamate na to

potraìvawe, dospjele do 4. marta 1988. godine, kada je presudapostala pravosna`na (18.122.806,18 dinara) iznosi18.280.296,18 dinara. Konverzijom tog iznosa u jednu od ~vrstihvaluta, u ovom slu~aju u DEM, vje{tak je dobio iznos od22.869,67 DEM, odnosno KM. To je visina {tete koju jeapelantkiwa pretrpjela zbog toga {to joj ranije dosu|eniiznos nije ispla}en. Na taj iznos apelantkiwi pripada pravona zakonsku zateznu kamatu, i to od 4. marta 1988. godine do 18.maja 2001. godine po stopi koja se pla}a na neoro~ene uloge uDEM u mjestu ispuwewa obaveze (3.223,26 KM prema nalazu imi{qewu vje{taka), a od 19. maja 2001. godine po stopipropisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu`beniglasnik RS" broj 19/01) koji je tog dana stupio na snagu, premanalazu vje{taka 21.970,10 KM, zakqu~no sa 20. decembrom 2004.godine, kao danom izrade analize i mi{qewa, odnosno ukupno48.063,03 KM (22.869,67+ 3.223,26 +21,970,10 KM).

17. Vrhovni sud je zakqu~io da je pristup vje{taka S.P.

pravilan te da je to van svake sumwe najpouzdaniji na~inutvr|ivawa inflatorne {tete u smislu odredbi ~lana 278 stav2 u vezi s ~lanom 190 ZOO, kada je ranije potraìvawe utvr|enopravosna`nom presudom u me|uvremenu obezvrije|eno (u ovomslu~aju krivicom tuène, koja je dospjela u docwu), zbognepovoqnih monetarnih kretawa i promjene sredstavapla}awa (uvo|ewa KM umjesto dinara). Vrhovni sud je naveo da je drugostepeni sud pravilno utvrdio visinu {teteapelantkiwi u iznosu od 48.063,03 KM. Me|utim, Vrhovni sud jenaglasio da apelantkiwi pripada zakonska zatezna kamata od20. decembra 2004. godine, kao dana izrade nalaza i mi{qewavje{taka pa do isplate, samo na iznos glavnice (22.869,67 KM), ane na iznose kamate (25.193,36 KM), s obzirom na odredbu ~lana279 ZOO, jer tek od isplate glavnice povjerilac sti~e pravo naneispla}enu zakonsku zateznu kamatu, dospjelu do trenutkaisplate, {to prema stawu u spisu ovdje nije slu~aj. Me|utim,




imaju}i u vidu da tuèna nije izjavila reviziju, s obzirom naodredbe ~lana 399 u vezi s ~lanom 374 tad vaè}eg ZPP-a, nijeni mogao da preina~i drugostepenu presudu na apelantkiwinu{tetu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije18. Apelantkiwa smatra da su joj presudom Vrhovnog i

Okru`nog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (udaqwem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinuiz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kr{ewe prava napravi~no su|ewe apelantkiwa vidi u pogre{noj i proizvoqnojprimjeni materijalnog prava u dijelu koji se ti~e visine {tetei na~ina obra~una zakonske zatezne kamate.

19. Naime, apelantkiwa navodi da su odluke Vrhovnog iOkru`nog suda u pogledu visine dosu|ene {tete zasnovane nanalazu i mi{qewu vje{taka finansijske struke S.P., za koji suocijenili da je nalaz realan i ta~an, a nisu prihvatili pristupvje{taka D.G. koji je iskazao visinu {tete primjewuju}i nau~ne

metode op{teprihva}ene u sudskoj praksi prilikom konverzijedinara u ~vrstu valutu, te da je takvo iskrivqivawe~iweni~nog stawa rezultovalo nepravilnom primjenommaterijalnog prava. Apelantkiwa, tako|e, smatra da joj jeosporenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe upogledu na~ina obra~una zakonske zatezne kamate jer je, osimrelevantnih odredbi ZOO, trebalo da primijeni i Zakon ovisini stope zatezne kamate koji je stupio na snagu 7. oktobra1989. godine. Apelantkiwa je zatraìla da joj se zbognerazumno dugog vo|ewa postupka na ime pretrpqenihdu{evnih bolova dosudi iznos od 30.000,00 KM.


20. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da jevje{tak S.P. u toku drugostepenog postupka, za razliku oddrugih vje{taka, pravilnim metodolo{kim pristupom utvrdiovisinu inflatorne {tete. Vrhovni sud je daqe naveo da jevje{tak S.P. utvrdio da je zbir potraìvawa iz Presude brojP-292/87 od 23. septembra 1978. godine 157.490 dinara i zakonskezatezne kamate na to potraìvawe dospjele do 4. marta 1988.godine kada je ta presuda postala pravosna`na od 18.122.806,18dinara, {to ukupno iznosi 18.280.296,18 dinara. Taj iznos jekonvertovao u wema~ke marke (DEM) i dobio vrijednost od22.869,67 DEM, kao visinu {tete koju je apelantkiwapretrpjela zbog toga {to joj dosu|eni iznos nije ispla}en. Nataj iznos apelantkiwi pripada pravo na zakonsku zateznukamatu i to od 4. marta 1988. godine do 18. maja 2001. godine, postopi koja se pla}a na neoro~ene {tedne uloge u DEM u mjestuispuwewa obaveze prema obra~unu vje{taka 3.223,26 KM, a od19. maja 2001. godine po stopi propisanoj Zakonom o visinistope zatezne kamate ("Slu`beni glasnik Republike Srpske"broj 19/01) koji je tog dana stupio na snagu prema obra~unuvje{taka 21.970,10 KM, odnosno ukupno 48.063,03 KM, s tim da je

paritet DEM i KM 1:1. Vrhovni sud je daqe naveo da je ovakavmetodolo{ki pristup u skladu i s odredbama ~lana 4.a Zakona odopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Slu`beniglasnik Republike Srpske" broj 52/06). Vrhovni sud, imaju}i uvidu navedeno, smatra da nisu povrije|ena apelantkiwinaprava na koja se poziva u apelaciji, i predloìo je da seapelacija odbije.

21. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo daosporenom presudom nije povrije|eno apelantkiwino pravo napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa stoga predloè da seapelacija odbije kao neosnovana.

22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da upredmetnom postupku po apelantkiwinoj tu`bi protiv tuènenije do{lo do povreda doma}ih zakona niti ~lana 6 Evropskekonvencije.

23. Tuèna je u odgovoru na apelaciju istakla daPravobranila{tvo Republike Srpske svojim pona{awem nijeuticalo na trajawe su|ewa jer je u postupku preduzimalo svezakonom dozvoqene radwe. Tako|e je navela da su neosnovaninavodi da je apelacija rezultat politi~kih pritisaka zbog toga{to je "dosta natpisa bilo u raznoj {tampi o visini dosu|ene{tete". Sloboda medija ne moè da se tuma~i kao pritisak na

sud, niti ta ~iwenica daje osnov za zakqu~ak da je presudarezultat politi~kih pritisaka. Tuèna je daqe istakla da, uvrijeme dono{ewa rje{ewa Vrhovnog suda iz 2002. godine, nijebilo natpisa u {tampi o ovom predmetu, te da Vrhovni sud nijemijewao svoj stav odlukama iz 2004. i 2007. godine. Smatra da jeneosnovan apelantkiwin zahtjev da joj se za du{evne bolovedosudi naknada u iznosu od 30.000,00 KM.


24. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni listSFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantneodredbe glase:

^lan 186.Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka

nastanka {tete.^lan 189.

O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i nanaknadu izmakle koristi.

Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijemedono{ewa sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzirdobitak koji se mogao osnovano o~ekivati prema redovnomtoku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ijeostvarewe je sprije~eno {tetnikovom radwom ilipropu{tawem.

^lan 190Sud }e, uzimaju}i u obzir i okolnosti koje su nastupile

poslije prouzrokovawa {tete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se o{te}enikova materijalna situacijadovede u ono stawe u kome bi se nalazila da nije bilo {tetne

radwe ili propu{tawa.

^lan 277. Du`nik koji zakasni sa ispuwewem nov~ane obaveze dugujepored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznimzakonom.

^lan 278.Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to

da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docwe. Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog

zadocwewa ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate,on ima pravo zahtijevati razliku do punog iznosa {tete.

Kada du`nik dolazi u docwu^lan 324.(1) Du`nik dolazi u docwu kada ne ispuni obavezu u roku

odre|enom za ispuwewe.(2) Ako rok za ispuwewe nije odre|en, du`nik dolazi u

docwu kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ilipismeno, vansudskom opomenom ili zapo~iwawem nekog

postupka ~ija je svrha da se postigne ispuwene obaveze.25. U Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Slu`benilist SFRJ" broj 57/89, preuzet na osnovu ~lana 12 Ustavnogzakona za provo|ewe Ustava Republike Srpske ("Slu`beniglasnik Republike Srpske" broj 21/92 ) relevantne odredbeglase:

^lan 1 Du`nik koji zakasni sa ispuwewem nov~ane obaveze pla}a

zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate u visinieskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka

Jugoslavije uve}ane za 20%.Obra~un zatezne kamate obavqa se mjese~no primjenom

konformne metode.26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnik

Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07) relevantneodredbe glasi:




^lan 10.Sud je duàn da postupak sprovede bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu pravakoja strankama pripadaju u postupku.

^lan 69.Tu`ba sa prilozima se dostavqa tuènom na odgovor u

roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be u

sudu.^lan 456. st. 1.

Ako je prije stupawa na snagu ovog zakona donijetaprvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenimsudom zavr{ava, daqi postupak sprove{}e se po odredbamaovog zakona.

VI. Dopustivost


28. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se

podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-773/05 od 14. decembra 2007.godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekovamogu}ih shodno zakonu. Osporenu presudu apelantkiwa jeprimila 25. januara 2008. godine. Apelacija je podnesena 24.marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacijaispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji nekidrugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum

31. Apelantkiwa osporava presudu Vrhovnog i Okru`nogsuda, navode}i da je tim presudama povrije|eno weno pravo napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju.


32. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju


stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svakoima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom. [...]

33. Predmetni postupak, koji je okon~an osporenimpresudama, odnosi se na postupak naknade materijalne {tete,dakle, na predmet gra|anskopravne prirode, pa je ~lan 6 stav 1Evropske konvencije primjenqiv u ovom predmetu. Stoga,Ustavni sud mora da ispita da li je taj postupak bio pravi~an,onako kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Prvo pitawe koje }e Ustavni sud ispitati je da li suVrhovni i Okru`ni sud na proizvoqan na~in odlu~ili o

na~inu obra~una zakonske zatezne kamate na iznos {tete koji jedosu|en apelantkiwi.

35. U vezi s ovim apelantkiwinim navodima, Ustavni sudpodsje}a na to da je o sli~nom pitawu ve} raspravqao u svojojodluci (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumubroj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, "Slu`beni

glasnik BiH" broj 99/08) povodom apelacije koju je apelant,izme|u ostalog, podnio i zbog na~ina obra~una zakonskezatezne kamate.

36. Ustavni sud je u citiranoj odluci AP 1757/06 zakqu~ioda je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije u odnosu na navode apelacije koji su seodnosili na na~in obra~una zakonske zatezne kamate kodnastanka materijalne {tete. Naime, Ustavni sud je u navedenojodluci, izme|u ostalog, zakqu~io da Okru`ni sud nije dao jasnei precizne razloge zbog ~ega je apelantu do 18. maja 2001. godinedosudio kamatu po stopi koja se pla}a na neoro~ene {tedne

uloge. Ustavni sud je u citiranoj odluci tako|e naveo da je jedanod va`nih elemenata pravi~nog su|ewa i zahtjev da sudskaodluka mora da navede razloge na kojima je zasnovana. Kolika jeta du`nost zavisi od "prirode odluke" i samo moè bitiprocijewena u odnosu na okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja (vidi Evropski sud, Ruiz Torija protiv [panije ,presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, str.12).

37. Uzimaju}i u obzir okolnost konkretnog slu~aja,Ustavni sud tako|e smatra da Vrhovni i Okru`ni sud u svojimodlukama nisu dali jasne i precizne razloge zbog ~ega suapelantkiwi u periodu do 18. maja 2001. godine dosudili kamatukoja }e se obra~unati po stopi koja se pla}a na neoro~ene{tedne uloge, a zbog ~ega nisu primijenili, na {toapelantkiwa ukazuje u apelaciji, Zakon o visini stope zateznekamate iz biv{e SFRJ koji je vaìo do 18. maja 2001. godine, tj.do dono{ewa posebnog zakona u Republici Srpskoj o Visinistope zatezne kamate. Ustavni sud smatra da je neophodno da seda obrazloèwe u ovom dijelu, jer citirani zakon iz biv{eSFRJ predvi|a znatno ve}u kamatnu stopu od kamatne stopekoju odre|uju komercijalne banke na {tetne uloge "po vi|ewu",odnosno neoro~ene uloge. Stoga, imaju}i u vidu da je osporenimpresudama odre|eno da se apelantkiwi na dosu|eni iznos {tetezatezna kamata obra~una prema stopi koja se daje na neoro~ene{tedne uloge, a ne prema odredbama Zakona o visini stopezatezne kamate koji je vaìo do 18. maja 2001. godine,obrazloèwe u tom pravcu mora da postoji, jer samo tako moèda se opravda za{to se apelantkiwi, eventualno, odre|ujeobra~un zatezne kamate u mawem procentu.

38. S tim u vezi, Ustavni sud zakqu~uje da je postupawemVrhovnog suda pri ocjeni zakonitosti presude Okru`nog suda,u dijelu o na~inu obra~una zakonske zatezne kamate, povrije|en~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropskekonvencije.

39. Ustavni sud }e daqe ispitati da li je u predmetnompostupku povrije|eno apelantkiwino pravo na dono{ewe

meritorne odluke u razumnom roku, u skladu sa standardimapravi~nog su|ewa iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Relevantni principi

40. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajawa postupka mora da se ocijeni usvjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijumima koji su uspostavqeni sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{awustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, teo zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav38).




Pe riod koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud zapaà da je apelantkiwa pokrenulapostupak 11. septembra 1981. godine. Me|utim, period koji,ratione temporis , ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~iwetada, ve} 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je UstavBosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Postupak pred

Osnovnim sudom, koji je ratione temporis u nadle`nostiUstavnog suda trajao je od 14. decembra 1995. godine pa dodono{ewa Presude Vrhovnog suda od 14. decembra 2007. godine,tj. trajao je 12 godina. Po mi{qewu Ustavnog sudaapelantkiwin predmet moè da se smatra sloènim uzimaju}iu obzir ~iweni~na i pravna pitawa koja je trebalo da se rije{e.


42. Status predmeta na dan zasnivawa nadle`nostiUstavnog suda bio je da je apelantkiwa 4. aprila 1997. godinepodnijela Osnovnom sudu prijedlog za nastavak predmetnogpostupka koji vodi od 11. septembra 1981. godine. Ustavni suddaqe primje}uje da je u predmetnom sudskom postupku doneseno{est odluka na razli~itim nivoima. Osim toga, Ustavni sudzapaà da je predmet vi{e puta vra}an s vi{ih sudskihinstanci na ponovni postupak zbog nepotpunih ~iweni~nihutvr|ewa.

43. U ovom kontekstu Ustavni sud podsje}a da, shodno praksiEvropskog suda, stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewemoè da pokaè da postoje ozbiqni nedostaci u organizacijisudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protivWema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji1997-IV). Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem odfundamentalne va`nosti vo|ewe postupka u okviru razumnogroka, jer svako nepotrebno odugovla~ewe, kao i vra}awepredmeta sudu na ponovni postupak, ~esto dovodi do, de facto,li{avawa pojedinca wegovih prava i gubitka djelotvornosti ipovjerewa u pravni sistem. Imaju}i u vidu okolnosti predmeta,Ustavni sud smatra da je predmet vi{e puta vra}an na ponovnipostupak radi pravilnog ~iweni~nog utvr|ewa, {to u velikojmjeri predstavqa propust prvostepenog i drugostepenog sudakoji, ~ak u vi{e navrata, nisu pravilno i potpuno utvrdili~iweni~no stawe {to je znatno doprinijelo neopravdano

dugom trajawem postupka. Napomiwe se da je za utvr|ivawe~iweni~nog stawa bilo kqu~no da se utvrdi visina naknade{tete u odnosu na apelantkiwu, u kom pravcu je bilo potrebnoda se otklone nejasno}e koje su se javqale u razli~itimmi{qewima vje{taka, te je zatim taj iznos trebalo da se izraziu pravilnoj valuti, a zatim je trebalo da se odlu~i o primjenipropisa na osnovu kojih }e se zatezna kamata obra~unati nadosu|eni iznos naknade {tete i od kog datuma }e se obra~unati.Ustavni sud je mi{qewa da za tako ne{to, zaista, nije bilopotrebno vi{estruko ukidawe odluka te vra}awe predmeta naponovno su|ewe radi pravilnog utvr|ivawa ~iweni~nogstawa.

44. Ustavni sud, tako|e, smatra da je i Vrhovni sud dopriniodugom trajawu predmetnog postupka, budu}i da je revizionipostupak pred Vrhovnim sudom u dva navrata trajao preko petgodina. Ustavni sud ne gubi iz vida da se u konkretnom slu~ajuradilo o sloènom ~iweni~nom pitawu, ali sloènost

predmeta ne moè da opravda ukupnu duìnu postupka u perioduod 12 godina i to o pravnom pitawu koje je od velikog zna~aja zaapelantkiwu, budu}i da se radilo o naknadi {tete zbogneblagovremenog izvr{avawa pravosna`ne presude. Ukonkretnom slu~aju, Ustavni sud ne vidi niti jedan argument dabi moglo da se opravda postupawe redovnih sudova u ovako dugomperiodu. Ustavni sud smatra da, u odre|enoj mjeri, postoji iapelantkiwin doprinos predmetnoj duìni postupka, u odnosuna period od zasnivawa nadle`nosti Ustavnog suda (14.decembar 1995. godine) do (4. april 1997. godine) kada jepodnijela prijedlog da se postupak nastavi. Me|utim, Ustavnisud smatra da ovaj doprinos nije takve prirode da je bioodlu~uju}i razlog za{to je predmetni postupak ovako dugotrajao.

45. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da u konkretnom slu~aju sveukupno trajawe

postupka u periodu od 12 godina ne moè da se smatra "razumnimrokom" za dono{ewe kona~ne odluke o apelantkiwinomzahtjevu za naknadu {tete.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da jeprekr{eno apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe urazumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitawe naknade nematerijalne {tete47. Apelantkiwa traì da joj se na ime naknade

nematerijalne {tete zbog kr{ewa prava na su|ewe u razumnomroku dosudi iznos od 30.000,00 KM. U smislu ~lana 76 stav 2Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, na apelantovzahtjev, moè da odredi naknadu za nematerijalnu {tetu.Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka predredovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje kaosatisfakciju u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanihqudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka odopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005.godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).

48. U konkretnom slu~aju, budu}i da se radi o sporu koji nijezahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da biapelantkiwi za svaku godinu neopravdano dugog trajawapostupka trebalo da se isplati iznos od 150,00 KM, dakle

ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantkiwi je du`nada isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca oddana dostavqawa ove odluke s obzirom na sjedi{te redovnihsudova koji su u najve}oj mjeri doprinijeli duìni predmetnogpostupka.

49. Na kraju }e Ustavni sud ispitati apelantkiwine navodeu odnosu na visinu dosu|enog iznosa naknade {tete, a koji onaosporava s aspekta neta~no utvr|enog ~iweni~nog stawa ipogre{ne primjene materijalnog prava.

50. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da shodno praksiEvropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropskisud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispitujuzakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa iprimjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Proninaprotiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine,aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleàn da

supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice idokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protivUjediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine,aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita dali je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivawa ustavnihprava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravona djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakonabila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, uokviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se baviiskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava iliprava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnimsudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati dali je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji tozahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud,Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, "Slu`beniglasnik BiH" broj 58/05).

51. Razmatraju}i apelantkiwine navode u odnosu nadosu|eni iznos naknade {tete, Ustavni sud zapaà da je, nakon{to je Vrhovni sud ukinuo Presudu Okru`nog suda broj G`405/04 od 29. jula 2005. godine, Okru`ni sud, radi potpunog ipravilnog utvr|ivawa ~iweni~nog stawa u pogledu iznesenogapelantkiwinog prigovora na visinu dosu|enog iznosa naknade{tete, odrào raspravu na kojoj je proveo dokaz vje{ta~ewemvje{taka finansijske struke s liste stalnih sudskih vje{takaS.P., a na apelantkiwin prijedlog proveo je i novo vje{ta~ewes drugim vje{takom finansijske struke, tako|e s liste stalnihsudskih vje{taka, K.K. Budu}i da su se u pogledu primjenepropisa - metoda obra~una kamata za sporni period, saslu{anivje{taci razilazili u mi{qewu ali ne i u nalazima (kona~niiznos {tete) na kojima su zasnivali svoje mi{qewe, Okru`nisud je na ro~i{tu za glavnu raspravu otklonioprotivrje~nosti, nedostatke i nesaglasnosti i odluku o visini




{tete zasnovao na nalazu i mi{qewu vje{taka finansijskestruke S.P., za koji je ocijenio da je stru~an, uvjerqiv irazloàn, u odnosu na nalaz i mi{qewe vje{taka K.K.Ocjewuju}i zakonitost drugostepene odluke u dijelu outvr|ivawu visine {tete, Vrhovni sud je u revizionompostupku ocijenio da je Okru`ni sud pravilno postupio kada jeprihvatio nalaz i mi{qewe vje{taka S.P., konstatuju}i da je

to najpouzdaniji na~in utvr|ivawa inflatorne {tete u smisluodredbi ~lana 278 stav 2 u vezi s ~lanom 190 ZOO, budu}i da jeapelantkiwino potraìvawe utvr|eno pravosna`nompresudom u me|uvremenu obezvrije|eno krivicom tuène koja je dospjela u docwu.

52. Ustavni sud smatra da su Vrhovni i Okru`ni sud u dijeluodluke o utvr|ivawu visine {tete dali jasne i preciznerazloge koji su ih opredijelili da donesu takve odluke, {to,prema mi{qewu Ustavnog suda, ne ukazuje na proizvoqnuprimjenu materijalnog prava. Do ovakvog zakqu~ka Ustavni sud je do{ao analiziraju}i drugostepenu presudu i propise nakojima svoju presudu zasnivaju drugostepeni i Vrhovni sud, tedovode}i ih u vezu s kriterijumima iz ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije i nizom elemenata koji su inherentni ovom pravu.Ustavni sud smatra da su Vrhovni i Okru`ni sud jasnoobrazloìli svoje odluke i relevantne odredbe ZOO, na

osnovu kojih su utvrdili osnov i visinu {tete koju je tuènadu`na da isplati apelantkiwi. S tim u vezi, Ustavni sudzakqu~uje da postupawem Vrhovnog suda pri ocjenizakonitosti presude Okru`nog suda, u dijelu o utvr|ivawuiznosa visine {tete, nisu povrije|eni ~lan II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

53. Apelantkiwa u apelaciji navodi da je osporenimodlukama povrije|eno i weno pravo na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.

54. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o kr{ewu pravana imovinu vezuju za navode o kr{ewu prava na pravi~no su|eweu segmentu koji je Ustavni sud ve} obrazloìo u prethodnojta~ki ove odluke u vezi s ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije, u

dijelu koji se odnosi na visinu iznosa materijalne {tete,Ustavni sud ne}e posebno ispitivati navode o kr{ewu prava naimovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zakqu~ak

55. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~ajuproizvoqnim stavom Vrhovnog i Okru`nog suda u pogleduna~ina obra~una zakonske zatezne kamate kod materijalne{tete, nenavo|ewa jasnih i preciznih razloga na kojima suzasnovali osporenu odluku, u pogledu na~ina obra~unazakonske zatezne kamate povrije|eno apelantkiwino ustavnopravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

56. Ustavni sud zakqu~uje da je prekr{eno pravo na

pravi~no su|ewe u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom rokuiz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije, kada sveukupno trajawe postupka od 12godina, radi odlu~ivawa o zahtjevu za naknadu {tete, ucijelosti moè da se stavi na teret redovnim sudovima kojinisu dali razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim iobjektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka ukonkretnom slu~aju.

57. Ustavni sud zakqu~uje da nije prekr{enoapelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na visinudosu|enog iznosa na ime naknade {tete.


59. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 ~lana 64 stav 1 i ~lana 76stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.


Bosne i Hercegovine

Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 941/08, rje{avaju}i apelaciju BosiljkePetkovi}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3, ~lana 64. stav 1. i~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:



Djelimi~no se usvaja apelacija Bosiljke Petkovi}.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana

II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosuna na~in obra~una zakonske zatezne kamate i u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~anPresudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-773/05 od14. decembra 2007. godine.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske brojRev-773/05 od 14. decembra 2007. godine u dijelu koji se odnosina na~in obra~una zakonske zatezne kamate.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji jeduàn da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda.

U skladu s ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine nalaè se Vladi Republike Srpske da BosiljkiPetkovi}, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke,isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne {tetezbog povrede prava na dono{enje odluke u razumnom roku.

Nalaè se Vladi Republike Srpske i Vrhovnom suduRepublike Srpske da, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja oveodluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetimmjerama s ciljem izvr{enja ove odluke.

Odbija se apelacija Bosiljke Petkovi} podnesena protivPresude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-773/05 od14. decembra 2007. godine i Presude Okru`nog suda u Trebinjubroj G`-405/04 od 29. jula 2005. godine u odnosu na ostaleaspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dosu|eni iznosnaknade {tete.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Bosiljka Petkovi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz

Beograda, koju zastupa Predrag Ivankovi}, advokat iz Trebinja,podnijela je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv

1




Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud) broj Rev-773/05 od 14. decembra 2005. godine iPresude Okru`nog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu:Okru`ni sud) broj G`-405/04 od 29. jula 2007. godine.


Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda u Trebinju (udaljnjem tekstu: Osnovni sud) i u~esnika u postupku, Op{tineBile}a koju zastupa Pravobranila{tvo Republike Srpske (udaljnjem tekstu: tuèna), zatraèno je 9. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja 2008. godine, Okru`ni sud 16. maja 2008. godine, a Osnovni sudi tuèna 30. aprila 2008. godine.

4. Od Osnovnog suda je 26. marta 2010. godine zatraèn na uvid spis broj P.15/03 koji je Osnovni sud dostavio 4. juna 2010.godine.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Vrhovnog suda, Okru`nog suda, Osnovnog suda ituène dostavljeni su apelantu 16. augusta 2010. godine.


dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.7. Apelantica je 11. septembra 1981. godine podnijela tu`bu

radi naknade {tete protiv Op{tine Bile}a. Do stupanja na snaguUstava Bosne i Hercegovine (14. decembar 1995. godine)tada{nji Osnovni i Vi{i sud u Mostaru su nekoliko puta odlu~ivalio apelanticinom tu`benom zahtjevu, ali nisu donijeli kona~nuodluku. Zadnju odluku donio je Vi{i sudu u Mostaru (Rje{enjebroj G`-542/90 od 24. maja 1991. godine) koji je predmet vrationa ponovni postupak Osnovnom sudu u Mostaru.

8. Apelantica je podneskom od 4. aprila 1997. godineOsnovnom sudu podnijela prijedlog za nastavak postupka u ovojpravnoj stvari, a podneskom od 29. decembra 1997. godine jeobavijestila Osnovni sud da povla~i tu`beni zahtjev u dijelu kojise odnosi na uplatu doprinosa za zdravstveno i penzionoosiguranje za period od 17. septembra 1976. godine do 25.augusta 1980. godine.

9. Osnovni sud je u nastavku postupka zakazao pet ro~i{ta (27. maja 1997. godine, 17. septembra 1998. godine, te 26. maja,9. juna i 24. juna 1999. godine). Rje{enjem broj P-206/91 od 16.oktobra 1998. godine sud je odredio vje{ta~enje vje{taka finansijske struke na okolnosti pretvaranja vrijednosti tada{njihdinara u sada{nju valutu, za pravosna`no dosu|eni iznos od157.490 dinara presudom tog suda P-292/87 od 23. septembra 1987. godine, te pretvaranje tada{nje vrijednosti dinara usada{nje po osnovu nalaza i mi{ljenja vje{taka finansijske strukeN.N i Z.B., ~ija mi{ljenja su usagla{ena na ro~i{tu od 9. oktobra 1989. godine. Tako|er je odredio da se izvr{i vje{ta~enje na okolnosti pretvaranja u sada{nje dinare iznosa od 326,033 ranijihdinara, koji su apelantici dosu|eni preko pravosna`nodosu|enog iznosa od 157.490 dinara Presudom Osnovnog suda broj P-83/89 od 9. oktobra 1989. godine. Sud je odredio da seizvr{i i vje{ta~enje po apelanticinom preciziranom tu`benomzahtjevu od 29. decembra 1997. godine, odnosno da se procijeni

da li je tim podneskom izvr{eno pravilno pretvaranje tada{njih usada{nje dinare u skladu s iznosom koji je apelantica traìla ranije.

10. Osnovni sud je na ro~i{tu odrànom 24. juna 1999.godine nakon uvida u spis, nalaz i mi{ljenje vje{taka finansijskestruke, budu}i da apelantica i tuèni nisu imali novih dokaznihprijedloga, konstatovao da je dokazni postupak zavr{en izaklju~io glavnu raspravu.

11. Presudom Osnovnog suda broj 206/91 od 24. juna 1999.godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda brojG`-140/99 od 23. marta 2000. godine, tuèna je obavezana da apelantici na ime naknade {tete isplati iznos od 14.634,76 DM udinarskoj protivvrijednosti prema najpovoljnijem kursu na danisplate sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknaditro{kove parni~nog postupka u iznosu od 15.435,00 dinara. Uostalom dijelu preko dosu|enog iznosa, koji se odnosio na

pla}anje doprinosa zdravstvenog i penzijskog osiguranja za pe -riod od 17. septembra 1976. godine do 25. augusta 1980. godinekao i poreza tuène za navedeni period, sud je zaklju~io da setu`ba smatra povu~enom.

12. Rje{enjem Vrhovnog sud broj Rev-108/01 od 15.novembra 2002. godine revizija tuène je uvaèna, ukinuta drugostepena presuda i prvostepena presuda u dosu|uju}em

dijelu i predmet u ukinutom dijelu vra}en prvostepenom sudu na ponovno su|enje. Vrhovni sud je naloìo prvostepenom sudu da utvrdi visinu nov~anog iznosa u dinarima koji je tuèna bila du`na platiti apelantici po Presudi broj P-292/87 od 29.septembra 1987. godine na dan pravosna`nosti te presude,zajedno s dosu|enom kamatom koja je do tog dana dospjela.

13. Osnovni sud je Presudom broj P-15/03 od 23. juna 2003.godine, koja je potvr|ena Presudom Okru`nog suda broj G`-424/03 od 30. decembra 2003. godine, obavezao tuènu da apelantici na ime naknade {tete isplati iznos od 829.995,76 KMsa zakonskom zateznom kamatom po~ev{i od 23. juna 2003.godine kao dana presu|enja pa do isplate, kao i da apelanticinadoknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 9.210,00KM.

14. Protiv Presude Okru`nog suda broj G`- 424/03 od 30.decembra 2003. godine apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni

sud Rje{enjem broj Rev-217/04 od 17. septembra 2004. godineuvaìo, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratioOkru`nom sudu na ponovno su|enje. Vrhovni sud je ocijenio da je osporena presuda Okru`nog suda zasnovana na pogre{nojprimjeni materijalnog prava i nepotpuno utvr|enom ~injeni~nomstanju, nagla{avaju}i da Okru`ni sud nije postupio po uputama izranijeg Rje{enja Vrhovnog suda broj Rev-108/01 od 15.novembra 2002. godine.

15. Presudom Okru`nog suda broj G`-405/04 od 29. jula 2005. godine, donesenom u ponovnom postupku prema uputama Vrhovnog suda, ‘alba tuène je djelimi~no uvaèna i Presuda Osnovnog suda broj P-15/03 od 23. juna 2003. godinepreina~ena tako {to je tuèna obavezana da apelantici isplati na ime {tete iznos od 48.063,03 KM sa zateznom kamatom od 20.decembra 2004. godine do isplate, te da joj naknadi parni~netro{kove u iznosu od 9.850,00 KM. U obrazloènju presude sud je naveo da je tuèna do{la u docnju u smislu ~lana 324. stav 1.

Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO),budu}i da apelantici nije isplatila ranije dosu|eni iznos nakonpravosna`nosti Presude Osnovnog suda P-292/87 i u rokuodre|enom tom presudom. Imaju}i u vidu upute date u Rje{enjuVrhovnog suda Rev-217/04 od 17. septembra 2004. godine, sud je proveo vje{ta~enje vje{taka finansijske struke s liste stalnihsudskih vje{taka S.P. Kako je apelantica prigovorila nalazuvje{taka i predloìla novo vje{ta~enje drugog vje{taka finansijske struke, sud je odredio vje{ta~enje vje{taka K.K.,tako|er s liste stalnih sudskih vje{taka. Vje{tak K.K. je,postupaju}i po uputama iz navedenog rje{enja Vrhovnog suda,utvrdio da ukupna visina {tete koju tuèna treba da isplatiapelantici iznosi 62.475,15 KM. Budu}i da su se u pogleduprimjene propisa - metoda obra~una kamata za sporni period,saslu{ani vje{taci razilazili u mi{ljenju, ali ne i u nalazima na kojima su zasnivali svoje mi{ljenje, sud je postupio prema ~lanu261. stav 3. ranije vaè}eg Zakona o parni~nom postupku (u

daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi s ~lanom 456. stav 2. vaè}egZPP-a, te otklonio protivrje~nosti, nedostatke kao i nesaglasnostina ro~i{tu za glavnu raspravu odrànom 29. juna 2005. godine.Sud je prihvatio mi{ljenje vje{taka S.P. jer je ono dato, pomi{ljenju ovog suda, stru~no, uvjerljivo i razlo`no u odnosu na dato mi{ljenje vje{taka K.K. Sud je istakao da je odluku okamatama donio u smislu ~l. 277. stav 1. i 278. stav 1. Zakona oobligacionim odnosima ZOO, pa ju je dosudio od dana izvr{enogvje{ta~enja vje{taka S.P., odnosno od dana 20. decembra 2004.godine pa do isplate.

16. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-773/05 od 14.decembra 2007. godine odbio apelanticinu reviziju izjavljenuprotiv Presude Okru`nog suda broj G`-405/04 od 29. jula 2005.godine. Vrhovni sud je istakao da je drugostepeni sud proveoraspravu u toku koje je, pored ostalog, saslu{ao vje{taka finansijske struke S.P. Prema nalazu i mi{ljenju vje{taka S.P.




potraìvanje iz Presude broj P 292/87 od 23. septembra 1987.godine (157.490 dinara) i zakonske zatezne kamate na topotraìvanje, dospjele do 4. marta 1988. godine, kada je presuda postala pravosna`na (18.122.806,18 dinara) iznosi18.280.296,18 dinara. Konverzijom tog iznosa u jednu od ~vrstihva luta, u ovom slu~aju u DEM, vje{tak je dobio iznos od22.869,67 DEM, odnosno KM. To je visina {tete koju je

apelantica pretrpjela zbog toga {to joj ranije dosu|eni iznos nijeispla}en. Na taj iznos apelantici pripada pravo na zakonskuzateznu kamatu, i to od 4. marta 1988. godine do 18. maja 2001.godine po stopi koja se pla}a na neoro~ene uloge u DEM u mjestuispunjenja obaveze (3.223,26 KM prema nalazu i mi{ljenjuvje{taka), a od 19. maja 2001. godine po stopi propisanojZakonom o visini stope zatezne kamate ("Slu`beni glasnik RS"broj 19/01) koji je tog dana stupio na snagu, prema nalazuvje{taka 21.970,10 KM, zaklju~no sa 20. decembrom 2004.godine, kao danom izrade analize i mi{ljenja, odnosno ukupno48.063,03 KM (22.869,67+ 3.223,26 +21,970,10 KM).

17. Vrhovni sud je zaklju~io da je pristup vje{taka S.P.pravilan te da je to van svake sumnje najpouzdaniji na~inutvr|ivanja inflatorne {tete u smislu odredbi ~lana 278. stav 2. uvezi s ~lanom 190. ZOO, kada je ranije potraìvanje utvr|enopravosna`nom presudom u me|uvremenu obezvrije|eno (uovom slu~aju krivicom tuène, koja je dospjela u docnju), zbognepovoljnih monetarnih kretanja i promjene sredstava pla}anja (uvo|enja KM umjesto dinara). Vrhovni sud je naveo da jedrugostepeni sud pravilno utvrdio visinu {tete apelantici u iznosuod 48.063,03 KM. Me|utim, Vrhovni sud je naglasio da apelantici pripada zakonska zatezna kamata od 20. decembra 2004. godine, kao dana izrade nalaza i mi{ljenja vje{taka pa doisplate, samo na iznos glavnice (22.869,67 KM), a ne na iznosekamate (25.193,36 KM), s obzirom na odredbu ~lana 279. ZOO, jer tek od isplate glavnice povjerilac sti~e pravo na neispla}enuzakonsku zateznu kamatu, dospjelu do trenutka isplate, {toprema stanju u spisu ovdje nije slu~aj. Me|utim, imaju}i u viduda tuèna nije izjavila reviziju, s obzirom na odredbe ~lana 399. uvezi s ~lanom 374. tad vaè}eg ZPP-a, nije ni mogao preina~itidrugostepenu presudu na apelanticinu {tetu.IV. Apelacijaa) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da su joj presudom Vrhovnog iOkru`nog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kr{enje prava na pravi~nosu|enje apelantica vidi u pogre{noj i proizvoljnoj primjenimaterijalnog prava u dijelu koji se ti~e visine {tete i na~ina obra~una zakonske zatezne kamate.

19. Naime, apelantica navodi da su odluke Vrhovnog iOkru`nog suda u pogledu visine dosu|ene {tete zasnovane na nalazu i mi{ljenju vje{taka finansijske struke S.P., za koji suocijenili da je nalaz realan i ta~an, a nisu prihvatili pristupvje{taka D.G. koji je iskazao visinu {tete primjenjuju}i nau~nemetode op}eprihva}ene u sudskoj praksi prilikom konverzije

dinara u ~vrstu valutu, te da je takvo iskrivljivanje ~injeni~nogstanja rezultiralo nepravilnom primjenom materijalnog prava.Apelantica, tako|er, smatra da joj je osporenim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u pogledu na~ina obra~una zakonske zatezne kamate jer je, osim relevantnihodredbi ZOO, trebalo primijeniti i Zakon o visini stope zateznekamate koji je stupio na snagu 7. oktobra 1989. godine.Apelantica je zatraìla da joj se zbog nerazumno dugog vo|enja postupka na ime pretrpljenih du{evnih bolova dosudi iznos od30.000,00 KM.b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da jevje{tak S.P. u toku drugostepenog postupka, za razliku od drugihvje{taka, pravilnim metodolo{kim pristupom utvrdio visinuinflatorne {tete. Vrhovni sud je dalje naveo da je vje{tak S.P.utvrdio da je zbir potraìvanja iz Presude broj P-292/87 od 23.

septembra 1978. godine 157.490 dinara i zakonske zateznekamate na to potraìvanje dospjele do 4. marta 1988. godine kada je ta presuda postala pravosna`na od 18.122.806,18 dinara, {toukupno iznosi 18.280.296,18 dinara. Taj iznos je konvertovao unjema~ke marke (DEM) i dobio vrijednost od 22.869,67 DEM,kao visinu {tete koju je apelantica pretrpjela zbog toga {to jojdosu|eni iznos nije ispla}en. Na taj iznos apelantici pripada

pravo na zakonsku zateznu kamatu i to od 4. marta 1988. godinedo 18. maja 2001. godine, po stopi koja se pla}a na neoro~ene{tedne uloge u DEM u mjestu ispunjenja obaveze prema obra~unu vje{taka 3.223,26 KM, a od 19. maja 2001. godine postopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj 19/01) koji je togdana stupio na snagu prema obra~unu vje{taka 21.970,10 KM,odnosno ukupno 48.063,03 KM, s tim da je paritet DEM i KM1:1. Vrhovni sud je dalje naveo da je ovakav metodolo{ki pristupu skladu i s odredbama ~lana 4.a Zakona o dopuni Zakona o visinistope zatezne kamate ("Slu`beni glasnik Republike Srpske" broj52/06). Vrhovni sud, imaju}i u vidu navedeno, smatra da nisupovrije|ena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji, ipredloìo je da se apelacija odbije.

21. U odgovoru na apelaciju Okru`ni sud je naveo da osporenom presudom nije povrije|eno apelanticino pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa stoga predloè da seapelacija odbije kao neosnovana.

22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da upredmetnom postupku po apelanticinoj tu`bi protiv tuène nijedo{lo do povreda doma}ih zakona niti ~lana 6. Evropskekonvencije.

23. Tuèna je u odgovoru na apelaciju istakla da Pravobranila{tvo Republike Srpske svojim pona{anjem nijeuticalo na trajanje su|enja jer je u postupku preduzimalo svezakonom dozvoljene radnje. Tako|er je navela da su neosnovaninavodi da je apelacija rezultat politi~kih pritisaka zbog toga {to je"dosta natpisa bilo u raznoj {tampi o visini dosu|ene {tete".Sloboda medija se ne moè tuma~iti kao pritisak na sud, niti ta ~injenica daje osnov za zaklju~ak da je presuda rezultat politi~kihpritisaka. Tuèna je dalje istakla da, u vrijeme dono{enja rje{enja Vrhovnog suda iz 2002. godine, nije bilo natpisa u {tampi o ovom

predmetu, te da Vrhovni sud nije mijenjao svoj stav odlukama iz2004. i 2007. godine. Smatra da je neosnovan apelanticin zahtjevda joj se za du{evne bolove dosudi naknada u iznosu od30.000,00 KM.


SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantneodredbe glase:


nastanka {tete.^lan 189.O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i na


dono{enja sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak kojise mogao osnovano o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije ostvarenje je sprije~eno{tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.

^lan 190Sud }e, uzimaju}i u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije

prouzrokovanja {tete dosuditi naknadu u iznosu koji je potrebanda se o{te}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje ukome bi se nalazila da nije bilo {tetne radnje ili propu{tanja.

^lan 277. Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje






je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog

zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate,on ima pravo zahtijevati razliku do punog iznosa {tete.

Kada du`nik dolazi u docnju^lan 324.(1) Du`nik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku

odre|enom za ispunjenje.(2) Ako rok za ispunjenje nije odre|en, du`nik dolazi u docnju

kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili zapo~injanjem nekog postupka ~ija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.

25. U Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Slu`beni list SFRJ" broj 57/89, preuzet na osnovu ~lana 12. Ustavnog zakona za provo|enje Ustava Republike Srpske ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" broj 21/92 ) relevantne odredbe glase:

^lan 1 Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze pla}a

zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate u visinieskontne stope koju mjese~no utvr|uje Narodna banka Jugoslavije uve}ane za 20%.

Obra~un zatezne kamate obavlja se mjese~no primjenomkonformne metode.

26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`beni glasnikRepublike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07) relevantneodredbe glasi:

^lan 10.Sud je duàn da postupak sprovede bez odugovla~enja i sa

{to manje tro{kova i da onemogu}i svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

^lan 69.Tu`ba sa prilozima se dostavlja tuènom na odgovor u roku

od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tu`be u sudu.^lan 456. st. 1. Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta

prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudomzavr{ava, daljnji postupak provest }e se po dosada{njim propisima.VI. Dopustivost


28. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-773/05 od 14. decembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Osporenu presudu apelantica jeprimila 25. januara 2008. godine. Apelacija je podnesena 24.marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum31. Apelantica osporava presudu Vrhovnog i Okru`nog suda,

navode}i da je tim presudama povrije|eno njeno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i

~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravi~no su|enje32. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska


stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

33. Predmetni postupak, koji je okon~an osporenimpresudama, odnosi se na postupak naknade materijalne {tete,dakle, na predmet gra|anskopravne prirode, pa je ~lan 6. stav 1.Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga,Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravi~an, onakokako to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Prvo pitanje koje }e Ustavni sud ispitati je da li suVrhovni i Okru`ni sud na proizvoljan na~in odlu~ili o na~inuobra~una zakonske zatezne kamate na iznos {tete koji je dosu|enapelantici.

35. U vezi sa ovim apelanticinim navodima, Ustavni sudpodsje}a na to da je o sli~nom pitanju ve} raspravljao u svojojodluci (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, "Slu`beni glasnikBiH" broj 99/08) povodom apelacije koju je apelant, izme|uostalog, podnio i zbog na~ina obra~una zakonske zateznekamate.

36. Ustavni sud je u citiranoj odluci AP 1757/06 zaklju~io da je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije u odnosu na navode apelacije koji su se odnosili na na~in obra~una zakonske zatezne kamate kod nastanka

materijalne {tete. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci,izme|u ostalog, zaklju~io da Okru`ni sud nije dao jasne i precizne razloge zbog ~ega je apelantu do 18. maja 2001. godinedosudio kamatu po stopi koja se pla}a na neoro~ene {tedneuloge. Ustavni sud je u citiranoj odluci tako|er naveo da je jedanod va`nih elemenata pravi~nog su|enja i zahtjev da sudskaodluka mora da navede razloge na kojima je zasnovana. Kolika je ta du`nost zavisi od "prirode odluke" i samo moè biti procijenjena u odnosu na okolnosti svakog pojedina~nog slu~aja(vidi Evropski sud, Ruiz Torija protiv [panije, presuda od 9.decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, str. 12).

37. Uzimaju}i u obzir okolnost konkretnog slu~aja, Ustavnisud tako|er smatra da Vrhovni i Okru`ni sud u svojim odlukama nisu dali jasne i precizne razloge zbog ~ega su apelantici uperiodu do 18. maja 2001. godine dosudili kamatu koja }e seobra~unati po stopi koja se pla}a na neoro~ene {tedne uloge, a zbog ~ega nisu primijenili, na {to apelantica ukazuje u apelaciji,

Zakon o visini stope zatezne kamate iz biv{e SFRJ koji je vaìodo 18. maja 2001. godine, tj. do dono{enja posebnog zakona uRepublici Srpskoj o Visini stope zatezne kamate. Ustavni sudsmatra da je neophodno dati obrazloènje u ovom dijelu, jer citirani zakon iz biv{e SFRJ predvi|a znatno ve}u kamatnu stopuod kamatne stope koju odre|uju komercijalne banke na {tetneuloge "po vi|enju", odnosno neoro~ene uloge. Stoga, imaju}i uvidu da je osporenim presudama odre|eno da se apelantici na dosu|eni iznos {tete zatezna kamata obra~una prema stopi koja se daje na neoro~ene {tedne uloge, a ne prema odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate koji je vaìo do 18. maja 2001. godine, obrazloènje u tom pravcu mora postojati, jer sesamo tako moè opravdati za{to se apelantici, eventualno,odre|uje obra~un zatezne kamate u manjem procentu.

38. S tim u vezi, Ustavni sud zaklju~uje da je postupanjemVrhovnog suda pri ocjeni zakonitosti presude Okru`nog suda, u




dijelu o na~inu obra~una zakonske zatezne kamate, povrije|en~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropskekonvencije.

39. Ustavni sud }e dalje ispitati da li je u predmetnompostupku povrije|eno apelanticino pravo na dono{enjemeritorne odluke u razumnom roku, u skladu sa standardima pravi~nog su|enja iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i

~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.Relevantni principi

40. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda,razumnost duìne trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetluokolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir41. Ustavni sud zapaà da je apelantica pokrenula postupak

11. septembra 1981. godine. Me|utim, period koji, rationetemporis, ulazi u nadle`nost Ustavnog suda ne po~inje tada, ve}

14. decembra 1995. godine, kao da tum kada je Ustav Bosne iHercegovine stupio na pravnu snagu. Postupak pred Osnovnimsudom, koji je ratione temporis u nadle`nosti Ustavnog sudatrajao je od 14. decembra 1995. godine pa do dono{enja PresudeVrhovnog suda od 14. decembra 2007. godine, tj. trajao je 12godina. Po mi{ljenju Ustavnog suda apelanticin predmet se moèsmatrati sloènim uzimaju}i u obzir ~injeni~na i pravna pitanja koja je trebalo rije{iti.

Analiza duìne trajanja postupka42. Sta tus predmeta na dan zasnivanja nadle`nosti Ustavnog

suda bio je da je apelantica 4. aprila 1997. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za nastavak predmetnog postupka kojivodi od 11. septembra 1981. godine. Ustavni sud daljeprimje}uje da je u predmetnom sudskom postupku doneseno {est odluka na razli~itim nivoima . Osim toga, Ustavni sud zapaà da je predmet vi{e puta vra}an s vi{ih sudskih instanci na ponovni

postupak zbog nepotpunih ~injeni~nih utvr|enja.43. U ovom kontekstu Ustavni sud podsje}a da, prema praksiEvropskog suda, stalno vra}anje odluke na ponovno su|enjemoè pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizacijisudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke,presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV).Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem odfundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okviru razumnogroka, jer svako nepotrebno odugovla~enje, kao i vra}anjepredmeta sudu na ponovni postupak, ~esto dovodi do, de facto,li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti ipovjerenja u pravni sistem. Imaju}i u vidu okolnosti predmeta,Ustavni sud smatra da je predmet vi{e puta vra}an na ponovnipostupak radi pravilnog ~injeni~nog utvr|enja, {to u velikojmjeri predstavlja propust prvostepenog i drugostepenog suda koji, ~ak u vi{e navrata, nisu pravilno i potpuno utvrdili~injeni~no stanje {to je znatno doprinijelo neopravdano dugom

trajanjem postupka. Napominje se da je za utvr|ivanje~injeni~nog stanja bilo klju~no utvrditi visinu naknade {tete uodnosu na apelanticu, u kom pravcu je bilo potrebno otklonitinejasno}e koje su se javljale u razli~itim mi{ljenjima vje{taka, te je zatim taj iznos trebalo izraziti u pravilnoj valuti, a zatim setrebalo odlu~iti o primjeni propisa na temelju kojih }e se zatezna kamata obra~unati na dosu|eni iznos naknade {tete i od kogdatuma }e se obra~unati. Ustavni sud je mi{ljenja da za takone{to, zaista, nije bilo potrebno vi{estruko ukidanje odluka tevra}anje predmeta na ponovno su|enje radi pravilnogutvr|ivanja ~injeni~nog stanja.

44. Ustavni sud, tako|er, smatra da je i Vrhovni sud dopriniodugom trajanju predmetnog postupka, budu}i da je revizionipostupak pred Vrhovnim sudom u dva navrata trajao preko pet godina. Ustavni sud ne gubi iz vida da se u konkretnom slu~ajuradilo o sloènom ~injeni~nom pitanju, ali sloènost predmeta ne

moè opravdati ukupnu duìnu postupka u periodu od 12 godina ito o pravnom pitanju koje je od velikog zna~aja za apelanticu,budu}i da se radilo o naknadi {tete zbog neblagovremenogizvr{avanja pravosna`ne presude. U konkretnom slu~aju,Ustavni sud ne vidi niti jedan ar gument da bi se moglo opravdatipostupanje redovnih sudova u ovako dugom periodu. Ustavnisud smatra da, u odre|enoj mjeri, postoji i apelanticin doprinos

predmetnoj duìni postupka, u odnosu na period od zasnivanja nadle`nosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) do (4.april 1997. godine) kada je podnijela prijedlog za nastavakpostupka. Me|utim, Ustavni sud smatra da ovaj doprinos nijetakve prirode da je bio odlu~uju}i razlog za{to je predmetnipostupak ovako dugo trajao.

45. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju sveukupnotrajanje postupka u periodu od 12 godina ne moè smatrati"razumnim rokom" za dono{enje kona~ne odluke oapelanticinom zahtjevu za naknadu {tete.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jeprekr{eno apelanticino pravo na pravi~no su|enje u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete

47. Apelantica traì da joj se na ime naknade nematerijalne{tete zbog kr{enja prava na su|enje u razumnom roku dosudiiznos od 30.000,00 KM. U smislu ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, moèodrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima,naknadu nematerijalne {tete odre|uje kao satisfakciju uposebnim slu~ajevima kr{enja zagarantovanih ljudskih prava itemeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti imeritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine,"Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).

48. U konkretnom slu~aju, budu}i da se radi o sporu koji nijezahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelanticiza svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebaloisplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800,00KM. Ovaj iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada RepublikeSrpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke s

obzirom na sjedi{te redovnih sudova koji su u najve}oj mjeridoprinijeli duìni predmetnog postupka.49. Na kraju }e Ustavni sud ispitati apelanticine navode u

odnosu na visinu dosu|enog iznosa naknade {tete, a koji ona osporava s aspekta neta~no utvr|enog ~injeni~nog stanja ipogre{ne primjene materijalnog prava.

50. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksiEvropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropskisud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispitujuzaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja iprimjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadleàn da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enitozadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje suizveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj

19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualnodo{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoranpravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno,proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacionenadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualnepovrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije upostupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~ajuUstavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije(vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005.godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05).

51. Razmatraju}i apelanticine navode u odnosu na dosu|eniiznos naknade {tete, Ustavni sud zapaà da je, nakon {to jeVrhovni sud ukinuo Presudu Okru`nog suda broj G` 405/04 od29. jula 2005. godine, Okru`ni sud, radi potpunog i pravilnog




utvr|ivanja ~injeni~nog stanja u pogledu iznesenogapelanticinog prigovora na visinu dosu|enog iznosa naknade{tete, odrào raspravu na kojoj je proveo dokaz vje{ta~enjemvje{taka finansijske struke s liste stalnih sudskih vje{taka S.P., a na apelanticin prijedlog proveo je i novo vje{ta~enje s drugimvje{takom finansijske struke, tako|er s liste stalnih sudskihvje{taka, K.K. Budu}i da su se u pogledu primjene propisa -

metoda obra~una kamata za sporni period, saslu{ani vje{tacirazilazili u mi{ljenju ali ne i u nalazima (kona~ni iznos {tete) na kojima su zasnivali svoje mi{ljenje, Okru`ni sud je na ro~i{tu za glavnu raspravu otklonio protivrje~nosti, nedostatke inesaglasnosti i odluku o visini {tete zasnovao na nalazu imi{ljenju vje{taka finansijske struke S.P., za koji je ocijenio da jestru~an, uvjerljiv i razloàn, u odnosu na nalaz i mi{ljenjevje{taka K.K. Ocjenjuju}i zakonitost drugostepene odluke udijelu o utvr|ivanju visine {tete, Vrhovni sud je u revizionompostupku ocijenio da je Okru`ni sud pravilno postupio kada jeprihvatio nalaz i mi{ljenje vje{taka S.P., konstatiraju}i da je tonajpouzdaniji na~in utvr|ivanja inflatorne {tete u smislu odredbi~lana 278. stav 2. u vezi s ~lanom 190. ZOO, budu}i da jeapelanticino potraìvanje utvr|eno pravosna`nom presudom ume|uvremenu obezvrije|eno krivicom tuène koja je dospjela udocnju.

52. Ustavni sud smatra da su Vrhovni i Okru`ni sud u dijeluodluke o utvr|ivanju visine {tete dali jasne i precizne razloge kojisu ih opredijelili da donesu takve odluke, {to, prema mi{ljenjuUstavnog suda, ne ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnogprava. Do ovakvog zaklju~ka Ustavni sud je do{ao analiziraju}idrugostepenu presudu i propise na kojima svoju presuduzasnivaju drugostepeni i Vrhovni sud, te dovode}i ih u vezu skriterijima iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i nizomelemenata koji su inherentni ovom pravu. Ustavni sud smatra da su Vrhovni i Okru`ni sud jasno obrazloìli svoje odluke irelevantne odredbe ZOO, na osnovu kojih su utvrdili osnov ivisinu {tete koju je tuèna du`na da isplati apelantici. S tim uvezi, Ustavni sud zaklju~uje da postupanjem Vrhovnog suda priocjeni zakonitosti presude Okru`nog suda, u dijelu o utvr|ivanjuiznosa visine {tete, nisu povrije|eni ~lan II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu53. Apelantica u apelaciji navodi da je osporenim odlukama

povrije|eno i njeno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.

54. S obzirom na to da se, u su{tini, navodi o kr{enju prava na imovinu vezuju za navode o kr{enju prava na pravi~no su|enje usegmentu koji je Ustavni sud ve} obrazloìo u prethodnoj ta~kiove odluke u vezi s ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, udijelu koji se odnosi na visinu iznosa materijalne {tete, Ustavnisud ne}e posebno ispitivati navode o kr{enju prava na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak55. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju

proizvoljnim stavom Vrhovnog i Okru`nog suda u pogleduna~ina obra~una zakonske zatezne kamate kod materijalne {tete,nenavo|enja jasnih i preciznih razloga na kojima su zasnovaliosporenu odluku, u pogledu na~ina obra~una zakonske zateznekamate povrije|eno apelanticino ustavno pravo na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije.

56. Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno pravo na pravi~nosu|enje u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, kada se sveukupno trajanje postupka od 12 godina,radi odlu~ivanja o zahtjevu za naknadu {tete, u cijelosti moèstaviti na teret redovnim sudovima koji nisu dali razloge koji bi semogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakodugo trajanje postupka u konkretnom slu~aju.

57. Ustavni sud zaklju~uje da nije prekr{eno apelanticinopravo na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije u dijelu koji se odnosi na visinu dosu|enog iznosa na ime naknade {tete.


59. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3, ~lana 64. stav 1. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1101/08, rje{avaju}i apelaciju Joze Gali}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59.stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikSeada Palavri}, dopredsjednica

Valerija Gali}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 13. listopada 2010. godine donio


Usvaja se apelacija Joze Gali}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda u odnosu na po~etak tijeka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. sije~nja 2008.godine.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn po ‘urnom postupku donijeti novu

odluku sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, u rokuod tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavnisud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbeove odluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Jozo Gali} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojega

zastupa Marko Kraljevi}, odvjetnik iz Ljubu{kog, podnio je 21.travnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. sije~nja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od

Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u [irokom Brijegu (udaljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Op}inskog suda u [irokomBrijegu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), te sudionika upostupku Hercegovina osiguranje d.d. Mostar (u daljnjem tekstu:sudionik u postupku) zatraèno je 17. travnja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.





3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28.travnja 2008. godine, Op}inski sud 12. svibnja 2008. godine, dokVrhovni sud i sudionik u postupku nisu dostavili odgovor na apelaciju.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor na apelaciju je dostavljen podnositelju apelacije 16.rujna 2010. godine.



6. Presudom Op}inskog suda u [irokom Brijegu (u daljnjemtekstu: Op}inski sud) broj P: 140/00 od 31. prosinca 2005. godineobvezan je tuèni sudionik u postupku apelantu, na ime naknadematerijalne {tete, isplatiti iznos od 13.362,00 KM sa zakonskomzateznom kamatom od 10. rujna 2004. godine kao dana vje{ta~enja visine {tete i tro{kovima postupka.

7. Obrazlaù}i odluku o dosu|enim kamatama na iznosnaknade materijalne {tete u iznosu od 13.620,00 KM, Op}inskisud je utvrdio da kamate teku od dana kada je sud prihvatiovje{ta~enje vje{taka strojarske struke, tj. 10. rujna 2004. godine,kada je odre|ena visina naknade {tete do isplate, a sukladno~lanku 277. stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima (udaljnjem tekstu: ZOO) i ~lanku 1. Zakona o visini stope zateznekamate.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211od 7. srpnja 2006. godine apelantov priziv je djelomi~no uvaèn,prvostupanjska presuda preina~ena u dijelu kojim je odlu~eno okamatama tako da je tuèni sudionik u postupku duàn apelantuisplatiti zakonske zatezne kamate na dosu|eni iznos glavnicepo~ev{i od 22. kolovoza 1999. godine kao dana nastanka {tete pa do isplate, umjesto od 10. rujna 2004. godine. U preostalomdijelu apelantov priziv je odbijen i prvostupanjska presuda potvr|ena.

9. Kantonalni sud je naveo da je Op}inski sud pogre{noprimijenio materijalno pravo dosu|uju}i zatezne kamate od 10.rujna 2004. godine a ne od nastanka {tete, tj. od 20. kolovoza 1999. godine. Stoga je, djelomi~nim uvaàvanjem apelantovoga priziva, Kantonalni sud prvostupanjsku presudu preina~io onako

kako je to odlu~eno u izreci presude Kantonalnog suda. Sud se pritome pozvao na odredbe ~lanka 186. ZOO prema kojemu seobveza naknade {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete, tj. od 19. kolovoza 1999. godine, a onaj tko zakasni sa ispunjenjem nov~ane obveze duguje pored glavnice i kamatu,kako to propisuje i odredba ~lanka 227. ZOO. Potom, pravilnomocjenom provedenih dokaza, kako je naveo Kantonalni sud,prvostupanjski sud je izveo zaklju~ak da je za {tetu koju jepretrpio apelant isklju~ivo odgovoran osiguranik tuènoga, o~emu je sud dao valjane razloge, koje je u cijelosti prihvatio iKantonalni sud.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od22. sije~nja 2008. godine revizija tuènoga je djelomi~nouvaèna, drugostupanjska presuda preina~ena tako da jeapelantov priziv na prvostupanjsku presudu odbijen iprvostupanjska presuda glede odluke o zakonskim zateznimkamatama potvr|ena, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena.

11. Vrhovni sud je zaklju~io da je utemeljen revizijskiprigovor tuènoga sudionika u postupku u svezi s rokom odkojega treba priznati zakonsku zateznu kamatu na dosu|eni iznosglavnoga duga. U konkretnoj pravnoj situaciji, kako je naveoVrhovni sud, je trebalo primijeniti odredbe ~lanka 189. u svezi s~lankom 277. stavak 1. ZOO. Naime, apelant nije dokazao da je{tetu koja mu je pri~injena otklonio odnosno popravio, u kojembi mu slu~aju pripala kamata od dana kada je {teta otklonjena,odnosno kada su u~injeni tro{kovi radi otklanjanja {tete. Sobzirom da je apelantu dosu|ena naknada materijalne {teteizraène u novcu prema cijenama u vrijeme presu|enja, toapelantu pripada zatezna kamata od dana dono{enja prvostupanjske presude, na koji na~in bi se postigla satisfakcija iuspostava ranijega stanja, jer bi, kako je zaklju~io Vrhovni sud, usvakom druga~ijem presu|enju apelant zapravo dobio vi{e odrealne vrijednosti njegovoga potraìvanja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije12. Apelant smatra kako je u predmetnom postupku do{lo do

povrede njegovoga prava na pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:

Europska konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju. Apelant navodi kako mu je sudionik upostupku, kao odgovorna pravna osoba koja je osigurala njegovkamion, isplatio {tetu, tro{kove i kamate prema PresudiKantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211 od 7. srpnja 2006.godine. Me|utim, on prigovara na~inu obra~una zakonskihzateznih kamata i njihovom po~etku ra~unanja, traè}i da se oneobra~unavaju od momenta nastanka {tete, a ne od podno{enja tu`be kojom je apelant traìo naknadu {tete.

13. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je stav Vrhovnogsuda, glede obra~unavanja zakonske zatezne kamate na utvr|enumaterijalnu {tetu, proizvoljan, s obzirom na razvidne odredbe ~l.186. i 227. ZOO da se materijalna {teta smatra dospjelom odtrenutka nastanka {tete.

14. Apelant, stoga, predlaè da Ustavni sud ukine PresuduVrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. sije~nja 2008.

godine i ostavi na snazi Presudu Kantonalnog suda broj008-0-G`-06-000 211 od 7. srpnja 2006. godine.

b) Odgovori na apelaciju15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se predlaè

da se apelacija usvoji kao utemeljena, uvaì i donese odluka kakvu predlaè apelant, odnosno da se Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. sije~nja 2008. godine ukine iostavi na snazi Presuda Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000211 od 7. srpnja 2006. godine. Kantonalni sud se pri tom pozvaona razloge i obrazloènje koje je iznio u svojoj presudi.Kantonalni sud, dalje, smatra da je pobijana Presuda Vrhovnogsuda rezultat proizvoljne primjene ZOO koji u svojimodredbama propisuje da }e sud o{te}eniku dosuditi naknadu unovcu kad on to zahtijeva, {to je ovdje slu~aj (~lanak 185. stavak4 ZOO), te da se obveza naknade {tete smatra dospjelom odtrenutka nastanka {tete (~lanak 186. ZOO). Osim toga, kako je

naveo Kantonalni sud, visina naknade {tete se utvr|uje prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke (~lanak 189. stavak2. ZOO) uz obvezu da du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~aneobveze pored glavnice duguje i zateznu kamatu. I kona~no,Kantonalni sud je naveo kako povjeritelj ima pravo na zateznekamate bez obzira je li pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikovogzaka{njenja. Kantonalni sud je, u odgovoru na apelaciju,zaklju~io kako apelantu pripada pravo na naknadu {tete ~ija sevisina utvr|uje prema cijenama u vrijeme presu|enja, uz zateznekamate od dana nastanka {tete. Iznos koji se o{te}enom dosudi na ime zateznih kamata u konkretnoj pravnoj stvari ne predstavlja {tetu, ve} se na taj na~in obe{te}uje o{te}eni zbog zaka{njenja {tetnika u ispunjavanju obveze naknade {tete. Tako zatezna kamata predstavlja naknadu {tete zbog toga {to naknada nijedobivena na vrijeme, pa nije ni omogu}eno ublaàvanjeposljedica u~injene {tete. Odluka kojom bi se o{te}enomdosu|ivala zatezna kamata na materijalnu {tetu od dana

presu|enja, a ne od dana nastanka {tete, bila bi rezultat proizvoljne primjene ZOO. Osim toga, ona bi bila u suprotnosti spravom na imovinu koje je za{ti}eno odredbom ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, zaklju~io jeKantonalni sud u odgovoru na apelaciju.

16. U odgovoru na apelaciju Op}inskog suda se navodi da uovom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|enje iimovinu, zbog ~ega apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu.


SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni lis t RBiH" br.2/92, 13/93, 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03)relevantne odredbe glase:

^lanak 185. stavak 4.[ ...... ]




Sud }e dosuditi o{te}eniku naknadu u novcu kad on tozahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slu~aja opravdavajuuspostavljanje ranijeg stanja.

^lanak 186.Obveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka

nastanka {tete.

^lanak 189.O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i nanaknadu izmakle koristi.

Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijemedono{enja sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak kojise mogao utemeljeno o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije ostvarenje je sprije~eno{tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.

Kad je stvar uni{tena ili o{te}ena krivi~nim djelom u~injenimsa umi{ljajem, sud moè odrediti visinu naknade premavrijednosti koju je stvar imala za o{te}enika.

^lanak 277. Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obveze duguje

pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim

zakonom.^lanak 278. Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li

je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje.[ ...... ]18. U Zakonu o osiguranju imovine i lica FBiH ("Slu`bene

novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), relevantneodredbe glase:

^lanak 73.Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila duàn je sklopiti

ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu koju upotrebommotornog vozila nanese tre}im osobama zbog smrti, tjelesneozljede, naru{avanja zdravlja, uni{tenja ili o{te}enjastvari.[ ...... ]


Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.


21. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22.sije~nja 2008. godine, protiv koje nema drugih u~inkovitihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu jepresudu apelant primio 13. travnja 2008. godine, a apelacija jepodnesena 10. travnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie)neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum23. Apelant smatra kako mu je pobijanom presudom

Vrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju.

Pravo na pravi~no su|enje

24. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2. , {to uklju~uje:

(...)

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.


1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliutemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

25. U su{tini, apelant smatra da mu je pobijanom presudomVrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i imovina zbog pogre{no zauzetog stava da se zatezna kamata obra~unava od dana presu|enja, odnosno od dana dono{enja prvostupanjskeodluke. Prema njegovom mi{ljenju, zatezna kamata se dosu|ujeod momenta nastanka {tete, koja je u njegovom slu~aju nastupila

1999. godine.26. Ustavni sud prije svega podsje}a da je pitanje po~etka

roka za ra~unanje zakonskih zateznih kamata pri odre|ivanjumaterijalne {tete ve} raspravljao u nizu svojih odluka (vidiUstavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, objavljena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 99/08 i Odluka o dopustivosti imeritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, stavak89, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 50/09). Unavedenim odlukama je zauzeto stajali{te da se, pri odre|ivanjumaterijalne {tete, zatezna kamata dosu|uje od dana nastanka {tete, a ne od dana dono{enja prvostupanjske presude. Imaju}i uvidu da je ovakvo stajali{te zauzeto u svezi s tuma~enjemrelevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijeme dono{enja pobijane

presude Vrhovnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenomsadràju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokre}eidenti~no pitanje, tj. isplatu zateznih kamata u slu~ajumaterijalne {tete, a koje je ve} bilo raspravljeno u citiranimodlukama, Ustavni sud je zaklju~io da nema razloga da istupraksu ne primijeni i u konkretnom slu~aju. Stoga se Ustavni sud,umjesto posebnog obrazloènja merituma ove odluke gledeapelantovih prizivnih navoda, u potpunosti poziva na obrazloènja data u ranije donesenim odlukama o istom pravnompitanju.

27. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jeVrhovni sud, odre|uju}i da zatezna kamata na dosu|enumaterijalnu {tetu po~inje te}i od dono{enja prvostupanjskepresude a ne od dana nastanka {tete, povrijedio apelantovo pravona pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i

pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak

28. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~ajuarbitrarnim stavom Vrhovnog suda o po~etku tijeka zakonskezatezne kamate pri odre|ivanju materijalne {tete povrije|enoapelantovo ustavno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju.








Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1101/08, rje{avaju}i apelaciju Joze Gali}a,na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 stav 1 PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosnei Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikSeada Palavri}, potpredsjednicaValerija Gali}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 13. oktobra 2010. godine donio je


Usvaja se apelacija Joze Gali}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana

II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda uodnosu na po~etak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008.godine.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn da po hitnom postupku donese novuodluku u skladu s ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih pravai osnovnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od

tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavnisud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem dase izvr{i ova odluka.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Jozo Gali} (u daqwem tekstu: apelant) iz Mostara, kogzastupa Marko Kraqevi}, advokat iz Qubu{kog, podnio je 21.aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem

tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara2008. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda u [irokom Brijegu (u daqwemtekstu: Kantonalni sud) i Op{tinskog suda u [irokom Brijegu(u daqwem tekstu: Op{tinski sud), te u~esnika u postupkuHercegovina osigurawe d.d. Mostar (u daqwem tekstu: u~esniku postupku) zatraèno je 17. aprila 2008. godine da dostaveodgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28.aprila 2008. godine, Op{tinski sud 12. maja 2008. godine, dokVrhovni sud i u~esnik u postupku nisu dostavili odgovor naapelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovorna apelaciju dostavqen je podnosiocu apelacije 16. septembra2010. godine.


5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih

navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Presudom Op{tinskog suda u [irokom Brijegu (udaqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P: 140/00 od 31. decembra2005. godine obavezan je tuèni u~esnik u postupku da apelantu,na ime naknade materijalne {tete, isplati iznos od 13.362,00KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. septembra 2004.godine kao dana vje{ta~ewa visine {tete i tro{kovimapostupka.

7. Obrazlaù}i odluku o dosu|enim kamatama na iznosnaknade materijalne {tete u iznosu od 13.620,00 KM,Op{tinski sud je utvrdio da kamate teku od dana kada je sudprihvatio vje{ta~ewe vje{taka ma{inske struke, tj. 10.septembra 2004. godine, kada je odre|ena visina naknade {tetedo isplate, a u skladu s ~lanom 277 stav 1 Zakona oobligacionim odnosima (u daqwem tekstu: ZOO) i ~lanom 1Zakona o visini stope zatezne kamate.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211 od 7. jula 2006. godine apelantova ‘alba je djelimi~no uvaèna,prvostepena presuda preina~ena u dijelu kojim je odlu~eno okamatama tako da je tuèni u~esnik u postupku duàn daapelantu isplati zakonske zatezne kamate na dosu|eni iznosglavnice po~ev od 22. avgusta 1999. godine kao dana nastanka{tete pa do isplate, umjesto od 10. septembra 2004. godine. Upreostalom dijelu apelantova ‘alba je odbijena i prvostepenapresuda potvr|ena.

9. Kantonalni sud je naveo da je Op{tinski sud pogre{noprimijenio materijalno pravo dosu|uju}i zatezne kamate od 10.septembra 2004. godine a ne od nastanka {tete, tj. od 20. avgusta1999. godine. Stoga je, djelimi~nim uvaàvawem apelantove‘albe, Kantonalni sud prvostepenu presudu preina~io onakokako je to odlu~eno u izreci presude Kantonalnog suda. Sud sepri tom pozvao na odredbe ~lana 186 ZOO prema kojem se

obaveza naknade {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka{tete, tj. od 19. avgusta 1999. godine, a onaj ko zakasni saispuwewem nov~ane obaveze duguje pored glavnice i kamatu,kako to propisuje i odredba ~lana 227 ZOO. Zatim, pravilnomocjenom dokaza koji su provedeni, kako je naveo Kantonalni sud,prvostepeni sud je izveo zakqu~ak da je za {tetu koju jepretrpio apelant iskqu~ivo odgovoran osiguranik tuènog, o~emu je sud dao vaqane razloge, koje je u cijelosti prihvatio iKantonalni sud.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine revizija tuènog je djelimi~no uvaèna,drugostepena presuda preina~ena tako da je apelantova ‘albana prvostepenu presudu odbijena i prvostepena presuda upogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama potvr|ena, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena.

11. Vrhovni sud je zakqu~io da je osnovan revizioni

prigovor tuènog u~esnika u postupku u vezi s rokom od kojegtreba da se prizna zakonska zatezna kamata na dosu|eni iznosglavnog duga. U konkretnoj pravnoj situaciji, kako je naveoVrhovni sud, trebalo je da se primijene odredbe ~lana 189 u vezis ~lanom 277 stav 1 ZOO. Naime, apelant nije dokazao da je{tetu koja mu je pri~iwena otklonio odnosno popravio, u komslu~aju bi mu pripala kamata od dana kada je {teta otklowena,odnosno kada su u~iweni tro{kovi radi otklawawa {tete. Sobzirom da je apelantu dosu|ena naknada materijalne {teteizraène u novcu prema cijenama u vrijeme presu|ewa, toapelantu pripada zatezna kamata od dana dono{ewaprvostepene presude, na koji na~in bi se postigla satisfakcijai uspostava ranijeg stawa, jer bi, kako je zakqu~io Vrhovni sud,u svakom druga~ijem presu|ewu apelant zapravo dobio vi{e odrealne vrijednosti wegovog potraìvawa.





IV. Apelacija


12. Apelant smatra da je u predmetnom postupku do{lo dopovrede wegovog prava na pravi~an postupak iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za

za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju. Apelant navodi da mu je u~esnik upostupku, kao odgovorno pravno lice koje je osiguralo wegovkamion, isplatio {tetu, tro{kove i kamate prema PresudiKantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211 od 7. jula 2006.godine. Me|utim, on prigovara na~inu obra~una zakonskihzateznih kamata i wihovom po~etku ra~unawa, traè}i da seone obra~unavaju od momenta nastanka {tete, a ne odpodno{ewa tu`be kojom je apelant traìo naknadu {tete.

13. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je stavVrhovnog suda, u pogledu obra~unavawa zakonske zateznekamate na utvr|enu materijalnu {tetu, proizvoqan, s obziromna jasne odredbe ~l. 186 i 227 ZOO da se materijalna {tetasmatra dospjelom od trenutka nastanka {tete.

14. Apelant, stoga, predlaè da Ustavni sud ukine Presudu

Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008.godine i ostavi na snazi Presudu Kantonalnog suda broj008-0-G`-06-000 211 od 7. jula 2006. godine.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda predlaè seda se apelacija usvoji kao osnovana, uvaì i donese odlukakakvu predlaè apelant, odnosno da se Presuda Vrhovnog sudabroj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine ukine iostavi na snazi Presuda Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000211 od 7. jula 2006. godine. Kantonalni sud se pri tom pozvao narazloge i obrazloèwe koje je iznio u svojoj presudi.Kantonalni sud, daqe, smatra da je osporena Presuda Vrhovnogsuda rezultat proizvoqne primjene ZOO koji u svojimodredbama propisuje da }e sud o{te}eniku dosuditi naknadu unovcu kad on to zahtijeva, {to je ovdje slu~aj (~lan 185 stav 4ZOO), te da se obaveza naknade {tete smatra dospjelom od

trenutka nastanka {tete (~lan 186 ZOO). Sem toga, kako jenaveo Kantonalni sud, visina naknade {tete se utvr|uje premacijenama u vrijeme dono{ewa sudske odluke (~lan 189 stav 2ZOO) uz obavezu da du`nik koji zakasni s ispuwewem nov~aneobaveze pored glavnice duguje i zateznu kamatu. I na kraju,Kantonalni sud je naveo da povjerilac ima pravo na zateznekamate bez obzira da li je pretrpio kakvu {tetu zbogdu`nikovog zaka{wewa. Kantonalni sud je, u odgovoru naapelaciju, zakqu~io da apelantu pripada pravo na naknadu{tete ~ija se visina utvr|uje prema cijenama u vrijemepresu|ewa, uz zatezne kamate od dana nastanka {tete. Iznoskoji se o{te}enom dosudi na ime zateznih kamata u konkretnojpravnoj stvari ne predstavqa {tetu, ve} se na taj na~inobe{te}uje o{te}eni zbog zaka{wewa {tetnika u ispuwavawuobaveze naknade {tete. Tako zatezna kamata predstavqanaknadu {tete zbog toga {to naknada nije dobijena na vrijeme,pa nije ni omogu}eno ublaàvawe posqedica u~iwene {tete.

Odluka kojom bi se o{te}enom dosu|ivala zatezna kamata namaterijalnu {tetu od dana presu|ewa, a ne od dana nastanka{tete, bila bi rezultat proizvoqne primjene ZOO. Sem toga,ona bi bila u suprotnosti s pravom na imovinu koje jeza{ti}eno odredbom ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, zakqu~io je Kantonalni sud u odgovoru naapelaciju.

16. U odgovoru na apelaciju Op{tinskog suda navodi se da uovom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|ewe iimovinu, zbog ~ega apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.


17. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni listSFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni list RBiH"br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03)relevantne odredbe glase:

^lan 185. stav 4.

[ ...... ]Sud }e dosuditi o{te}eniku naknadu u novcu kad on to

zahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slu~aja opravdavaju uspostavqawe ranijeg stawa.

^lan 186.

Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutkanastanka {tete.^lan 189.O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i na


dono{ewa sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzirdobitak koji se mogao osnovano o~ekivati prema redovnomtoku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ijeostvarewe je sprije~eno {tetnikovom radwom ilipropu{tawem.

Kad je stvar uni{tena ili o{te}ena krivi~nim djelom u~iwenim sa umi{qajem, sud moè odrediti visinu naknadeprema vrijednosti koju je stvar imala za o{te}enika.

^lan 277.

Du`nik koji zakasni sa ispuwewem nov~ane obaveze dugujepored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznimzakonom.

^lan 278.Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to

da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docwe.[ ...... ]18. U Zakonu o osigurawu imovine i lica FBiH

("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98),relevantne odredbe glase:

^lan 73.Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila duàn je

sklopiti ugovor o osigurawu od odgovornosti za {tetu koju upotrebom motornog vozila nanese tre}im osobama zbog smrti, tjelesne ozqede, naru{avawa zdravqa, uni{tewa ilio{te}ewa stvari.[ ...... ]

VI. Dopustivost

19. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i HercegovineUstavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.


21. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presuduapelant je primio 13. aprila 2008. godine, a apelacija jepodnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana nitipostoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nijedopustiva.

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnogsuda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske




konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.


24. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:


(...)

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svakoima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenimsudom. [...]

25. U su{tini, apelant smatra da mu je osporenom presudomVrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iimovina zbog pogre{no zauzetog stava da se zatezna kamata

obra~unava od dana presu|ewa, odnosno od dana dono{ewaprvostepene odluke. Shodno wegovom mi{qewu, zateznakamata se dosu|uje od momenta nastanka {tete, koja je u wegovomslu~aju nastupila 1999. godine.

26. Ustavni sud prije svega podsje}a da je pitawe po~etkaroka za ra~unawe zakonskih zateznih kamata pri odre|ivawumaterijalne {tete ve} raspravqao u nizu svojih odluka (vidiUstavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavqena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumubroj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavqena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 99/08 i Odluka o dopustivostii meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89,objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 50/09). Unavedenim odlukama je zauzeto stanovi{te da se, priodre|ivawu materijalne {tete, zatezna kamata dosu|uje oddana nastanka {tete, a ne od dana dono{ewa prvostepenepresude. Imaju}i u vidu da je ovakvo stanovi{te zauzeto u vezi stuma~ewem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijemedono{ewa osporene presude Vrhovnog suda, kao i ove odluke, unepromijewenom sadràju i daqe na snazi, te da predmetnaapelacija pokre}e identi~no pitawe, tj. isplatu zateznihkamata u slu~aju materijalne {tete, a koje je ve} biloraspravqeno u citiranim odlukama, Ustavni sud je zakqu~io danema razloga da istu praksu ne primijeni i u konkretnomslu~aju. Stoga se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloèwamerituma ove odluke u pogledu apelantovih ‘albenih navoda, upotpunosti poziva na obrazloèwa data u ranije donesenimodlukama o istom pravnom pitawu.

27. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da jeVrhovni sud, odre|uju}i da zatezna kamata na dosu|enumaterijalnu {tetu po~iwe da te~e od dono{ewa prvostepenepresude a ne od dana nastanka {tete, povrijedio apelantovo

pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravona imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zakqu~ak

28. Ustavni sud zakqu~uje da je u konkretnom slu~ajuarbitrarnim stavom Vrhovnog suda o po~etku toka zakonskezatezne kamate pri odre|ivawu materijalne {tetepovrije|eno apelantovo ustavno pravo na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.



Predsjednik

Ustavnog sudaBosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1101/08, rje{avaju}i apelaciju Joze Gali}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikSeada Palavri}, potpredsjednica Valerija Gali}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija

na sjednici odrànoj 13. oktobra 2010. godine donio je


Usvaja se apelacija Joze Gali}a.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana

II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosuna po~etak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008.godine.

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne iHercegovine, koji je duàn da po hitnom postupku donese novuodluku u skladu s ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda.

Nalaè se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovineda, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku odtri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavnisud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljemizvr{enja ove odluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Jozo Gali} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg

zastupa Marko Kraljevi}, advokat iz Ljubu{kog, podnio je 21.aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude

Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od

Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u [irokom Brijegu (udaljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Op}inskog suda u [irokomBrijegu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), te u~esnika u postupkuHercegovina osiguranje d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: u~esnik upostupku) zatraèno je 17. aprila 2008. godine da dostaveodgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. aprila 2008. godine, Op}inski sud 12. maja 2008. godine, dok Vrhovnisud i u~esnik u postupku nisu dostavili odgovor na apelaciju.





4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 16.septembra 2010. godine.


dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na

sljede}i na~in.6. Presudom Op}inskog suda u [irokom Brijegu (u daljnjemtekstu: Op}inski sud) broj P: 140/00 od 31. decembra 2005.godine obavezan je tuèni u~esnik u postupku da apelantu, na ime naknade materijalne {tete, isplati iznos od 13.362,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. septembra 2004. godinekao dana vje{ta~enja visine {tete i tro{kovima postupka.

7. Obrazlaù}i odluku o dosu|enim kamatama na iznosnaknade materijalne {tete u iznosu od 13.620,00 KM, Op}inskisud je utvrdio da kamate teku od dana kada je sud prihvatiovje{ta~enje vje{taka ma{inske struke, tj. 10. septembra 2004.godine, kada je odre|ena visina naknade {tete do isplate, a uskladu s ~lanom 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (udaljnjem tekstu: ZOO) i ~lanom 1. Zakona o visini stope zateznekamate.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211od 7. jula 2006. godine apelantova ‘alba je djelomi~no uvaèna,prvostepena presuda preina~ena u dijelu kojim je odlu~eno okamatama tako da je tuèni u~esnik u postupku duàn apelantuisplatiti zakonske zatezne kamate na dosu|eni iznos glavnicepo~ev{i od 22. augusta 1999. godine kao dana nastanka {tete pa do isplate, umjesto od 10. septembra 2004. godine. U preostalomdijelu apelantova ‘alba je odbijena i prvostepena presuda potvr|ena.

9. Kantonalni sud je naveo da je Op}inski sud pogre{noprimijenio materijalno pravo dosu|uju}i zatezne kamate od 10.septembra 2004. godine a ne od nastanka {tete, tj. od 20. augusta 1999. godine. Stoga je, djelimi~nim uvaàvanjem apelantove‘albe, Kantonalni sud prvostepenu presudu preina~io onakokako je to odlu~eno u izreci presude Kantonalnog suda. Sud se pritom pozvao na odredbe ~lana 186. ZOO prema kojem se obaveza naknade {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete, tj. od19. augusta 1999. godine, a onaj ko zakasni sa ispunjenjemnov~ane obaveze duguje pored glavnice i kamatu, kako topropisuje i odredba ~lana 227. ZOO. Zatim, pravilnom ocjenomprovedenih dokaza, kako je naveo Kantonalni sud, prvostepenisud je izveo zaklju~ak da je za {tetu koju je pretrpio apelant isklju~ivo odgovoran osiguranik tuènog, o ~emu je sud daovaljane razloge, koje je u cijelosti prihvatio i Kantonalni sud.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od22. januara 2008. godine revizija tuènog je djelimi~no uvaèna,drugostepena presuda preina~ena tako da je apelantova ‘alba na prvostepenu presudu odbijena i prvostepena presuda u pogleduodluke o zakonskim zateznim kamatama potvr|ena, dok je uostalom dijelu revizija odbijena.

11. Vrhovni sud je zaklju~io da je osnovan revizijski prigovor tuènog u~esnika u postupku u vezi s rokom od kojeg treba priznati zakonsku zateznu kamatu na dosu|eni iznos glavnogduga. U konkretnoj pravnoj situaciji, kako je naveo Vrhovni sud, je trebao primijeniti odredbe ~lana 189. u vezi s ~lanom 277. stav

1. ZOO. Naime, apelant nije dokazao da je {tetu koja mu jepri~injena otklonio odnosno popravio, u kojem slu~aju bi mupripala kamata od dana kada je {teta otklonjena, odnosno kada suu~injeni tro{kovi radi otklanjanja {tete. S obzirom da je apelantudosu|ena naknada materijalne {tete izraène u novcu prema cijenama u vrijeme presu|enja, to apelantu pripada zatezna kamata od dana dono{enja prvostepene presude, na koji na~in bise postigla satisfakcija i uspostava ranijeg stanja, jer bi, kako jezaklju~io Vrhovni sud, u svakom druga~ijem presu|enju apelant zapravo dobio vi{e od realne vrijednosti njegovog potraìvanja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije12. Apelant smatra da je u predmetnom postupku do{lo do

povrede njegovog prava na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za

za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju. Apelant navodi da mu je u~esnik upostupku, kao odgovorno pravno lice koje je osiguralo njegovkamion, isplatio {tetu, tro{kove i kamate prema PresudiKantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211 od 7. jula 2006.

godine. Me|utim, on prigovara na~inu obra~una zakonskihzateznih kamata i njihovom po~etku ra~unanja, traè}i da se oneobra~unavaju od momenta nastanka {tete, a ne od podno{enja tu`be kojom je apelant traìo naknadu {tete.

13. U konkretnom slu~aju apelant smatra da je stav Vrhovnogsuda, u pogledu obra~unavanja zakonske zatezne kamate na utvr|enu materijalnu {tetu, proizvoljan, s obzirom na jasneodredbe ~l. 186. i 227. ZOO da se materijalna {teta smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete.

14. Apelant, stoga, predlaè da Ustavni sud ukine PresuduVrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008.godine i ostavi na snazi Presudu Kantonalnog suda broj008-0-G`-06-000 211 od 7. jula 2006. godine.

b) Odgovori na apelaciju15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se predlaè

da se apelacija usvoji kao osnovana, uvaì i donese odluka kakvu

predlaè apelant, odnosno da se Presuda Vrhovnog suda broj070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine ukine i ostavina snazi Presuda Kantonalnog suda broj 008-0-G`-06-000 211od 7. jula 2006. godine. Kantonalni sud se pri tom pozvao na razloge i obrazloènje koje je iznio u svojoj presudi. Kantonalnisud, dalje, smatra da je osporena Presuda Vrhovnog suda rezultat proizvoljne primjene ZOO koji u svojim odredbama propisuje da }e sud o{te}eniku dosuditi naknadu u novcu kad on to zahtijeva,{to je ovdje slu~aj (~lan 185. stav 4 ZOO), te da se obaveza naknade {tete smatra dospjelom od trenutka nastanka {tete (~lan186. ZOO). Osim toga, kako je naveo Kantonalni sud, visina naknade {tete se utvr|uje prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke (~lan 189. stav 2. ZOO) uz obavezu da du`nik kojizakasni s ispunjenjem nov~ane obaveze pored glavnice duguje izateznu kamatu. I kona~no, Kantonalni sud je naveo da povjerilac ima pravo na zatezne kamate bez obzira da li jepretrpio kakvu {tetu zbog du`nikovog zaka{njenja. Kantonalnisud je, u odgovoru na apelaciju, zaklju~io da apelantu pripada pravo na naknadu {tete ~ija se visina utvr|uje prema cijenama uvrijeme presu|enja, uz zatezne kamate od dana nastanka {tete.Iznos koji se o{te}enom dosudi na ime zateznih kamata ukonkretnoj pravnoj stvari ne predstavlja {tetu, ve} se na taj na~inobe{te}uje o{te}eni zbog zaka{njenja {tetnika u ispunjavanjuobaveze naknade {tete. Tako zatezna kamata predstavlja naknadu{tete zbog toga {to naknada nije dobivena na vrijeme, pa nije niomogu}eno ublaàvanje posljedica u~injene {tete. Odluka kojombi se o{te}enom dosu|ivala zatezna kamata na materijalnu {tetuod dana presu|enja, a ne od dana nastanka {tete, bila bi rezultat proizvoljne primjene ZOO. Osim toga, ona bi bila u suprotnosti spravom na imovinu koje je za{ti}eno odredbom ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zaklju~io jeKantonalni sud u odgovoru na apelaciju.

16. U odgovoru na apelaciju Op}inskog suda se navodi da uovom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|enje iimovinu, zbog ~ega apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.


SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slu`beni lis t RBiH" br.2/92, 13/93, 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03)relevantne odredbe glase:

^lan 185. stav 4.[ ...... ]Sud }e dosuditi o{te}eniku naknadu u novcu kad on to

zahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slu~aja opravdavajuuspostavljanje ranijeg stanja.


nastanka {tete.




^lan 189.O{te}enik ima pravo na naknadu obi~ne {tete, tako i na


dono{enja sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {tadrugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak kojise mogao osnovano o~ekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ~ije ostvarenje je sprije~eno{tetnikovom radnjom ili propu{tanjem.

Kad je stvar uni{tena ili o{te}ena krivi~nim djelom u~injenimsa umi{ljajem, sud moè odrediti visinu naknade premavrijednosti koju je stvar imala za o{te}enika.

^lan 277. Du`nik koji zakasni sa ispunjenjem nov~ane obaveze duguje



je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje.[ ...... ]18. U Zakonu o osiguranju imovine i lica FBiH ("Slu`bene

novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), relevantne

odredbe glase:^lan 73.Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila duàn je sklopiti

ugovor o osiguranju od odgovornosti za {tetu koju upotrebommotornog vozila nanese tre}im osobama zbog smrti, tjelesneozljede, naru{avanja zdravlja, uni{tenja ili o{te}enjastvari.[ ...... ]

VI. Dopustivost19. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine

Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se

podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenupresudu apelant je primio 13. aprila 2008. godine, a apelacija jepodnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnogsuda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana niti postojineki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum23. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog

suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.

Pravo na pravi~no su|enje24. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska


stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

25. U su{tini, apelant smatra da mu je osporenom presudomVrhovnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i imovina zbog pogre{no zauzetog stava da se zatezna kamata obra~unava od dana presu|enja, odnosno od dana dono{enja prvostepeneodluke. Prema njegovom mi{ljenju, zatezna kamata se dosu|ujeod momenta nastanka {tete, koja je u njegovom slu~aju nastupila 1999. godine.

26. Ustavni sud prije svega podsje}a da je pitanje po~etka roka za ra~unanje zakonskih zateznih kamata pri odre|ivanjumaterijalne {tete ve} raspravljao u nizu svojih odluka (vidiUstavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u"Slu`benom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti imeritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43,objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 99/08 i Odluka odopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009.

godine, stav 89, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj50/09). U navedenim odlukama je zauzeto stanovi{te da se, priodre|ivanju materijalne {tete, zatezna kamata dosu|uje od dana nastanka {tete, a ne od dana dono{enja prvostepene presude.Imaju}i u vidu da je ovakvo stanovi{te zauzeto u vezi stuma~enjem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijemedono{enja osporene presude Vrhovnog suda, kao i ove odluke, unepromijenjenom sadràju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokre}e identi~no pitanje, tj. isplatu zateznih kamata uslu~aju materijalne {tete, a koje je ve} bilo raspravljeno ucitiranim odlukama, Ustavni sud je zaklju~io da nema razloga da istu praksu ne primijeni i u konkretnom slu~aju. Stoga se Ustavnisud, umjesto posebnog obrazloènja merituma ove odluke upogledu apelantovih ‘albenih navoda, u potpunosti poziva na obrazloènja data u ranije donesenim odlukama o istom pravnompitanju.

27. Cijene}i sve navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je

Vrhovni sud, odre|uju}i da zatezna kamata na dosu|enumaterijalnu {tetu po~inje te}i od dono{enja prvostepene presudea ne od dana nastanka {tete, povrijedio apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak28. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom slu~aju

arbitrarnim stavom Vrhovnog suda o po~etku toka zakonskezatezne kamate pri odre|ivanju materijalne {tete povrije|enoapelantovo ustavno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, kao i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1103/08, rje{avaju}i apelaciju Novke Popov,na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2.




Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica

Mato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 13. listopada 2010. godine donio


Usvaja se apelacija Novke Popov.Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku pred Vrhovnim sudom FederacijeBosne i Hercegovine u predmetu koji je okon~an Rje{enjemFederalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranjeMostar-Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli broj110-52966-60 od 25. sije~nja 2008. godine.

Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da NovkiPopov, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati

iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne {tete zbog kr{enja prava na dono{enje odluke u razumnom roku, u smislu ~lanka 76.stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u rokuod tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijestiUstavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama u svrhuprovedbe ove odluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Novka Popov (u daljnjem tekstu: apelantica) iz @ivinica,

koju zastupa Rado Peji} iz Tuzle, podnijela je 10. travnja 2008.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka upredmetu ostvarivanja prava na isplatu neispla}enih mirovina koji je okon~an Rje{enjem Federalnog zavoda za mirovinsko iinvalidsko osiguranje Mostar - Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalna slu`ba) broj110-52966-60 od 25. sije~nja 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od

Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (udaljnjem tekstu: Federalni zavod za MIO) i Kantonalne slu`bezatraèno je 21. travnja 2008. godine, a od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud)20. kolovoza 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalna slu`ba je dostavila 26.

svibnja 2008. godine, a Vrhovni sud 31. kolovoza 2010. godine.Federalni zavod za MIO nije dostavio odgovor na apelaciju.4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,

odgovor Kantonalne slu`be je dostavljen apelantici 18. lipnja 2008. godine, a odgovor Vrhovnog suda 15. rujna 2010. godine.

III. ̂ injeni~no stanje5. înjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i


6. Apelantica je 31. sije~nja 2001. godine podnijela zahtjevDru{tvenom fondu za mirovinsko i invalidsko osiguranje BiH,podru`nica u Tuzli (u daljnjem tekstu: Dru{tveni fond za MIO),radi isplate neispla}enih mirovina za razdoblje od velja~e dolipnja 2000. godine.

7. Rje{enjem Dru{tvenog fonda za MIO broj 110-52966-60od 17. svibnja 2001. godine apelanti~in zahtjev je odbijen.

8. Odlu~uju}i o apelanti~inom prizivu protivprvostupanjskoga rje{enja, Dru{tveni fond za MIO je donioRje{enje broj 02/1-1105296660 od 5. srpnja 2001. godine kojim je priziv odbijen.

9. Apelantica je protiv drugostupanjskoga rje{enja 28.

kolovoza 2001. godine podnijela tu`bu Vrhovnom sudu.10. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-3004/01 od 21.

marta 2007. godine kojom je tu`ba uvaèna, drugostupanjsko iprvostupanjsko rje{enje su poni{teni i predmet vra}enprvostupanjskom organu na ponovno rje{avanje.

11. Predmetni spis je 24. svibnja 2007. godine dostavljenKantonalnoj slu`bi.

12. Rje{enjem Kantonalne slu`be broj 110-52966-60 od 25.sije~nja 2008. godine apelantici je priznato pravo na isplatuneispla}enih mirovina za razdoblje od velja~e do lipnja 2000.godine.


13. Apelantica se ‘ali da joj je povrije|eno pravo na "su|enjeu razumnom roku" iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskihprava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica navodi kako je 31. sije~nja 2001. godinepokrenula postupak radi isplate neispla}enih mirovina, koji jeokon~an tek nakon sedam godina. Apelantica traì naknadunematerijalne {tete u iznosu od 3.000 KM zbog duljine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju14. U odgovoru na apelaciju Kantonalna slu`ba je navela

kako rje{enjima Federalnog zavoda za MIO nisu povrije|ena apelanti~ina ustavna prava, te predlaè da se apelacija odbije kaoneutemeljena.

15. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo kako jepresuda Vrhovnog suda donesena sukladno materijalnim iprocesnim zakonima i "u najkra}em mogu}em roku", te predlaèda se apelacija odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi16. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Slu`bene

novine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:^lanak 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim


17. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Slu`benenovine FBiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:



18. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

^lanak 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bezodugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svakuzloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbeglase:




Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su1 Odluka je objavljena u "Slu b̀enom glasniku BiH", broj 16/11.




sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbogpresude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

21. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio

odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.22. U konkretnom slu~aju apelantica se ‘ali na duljinu

trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na isplatuneispla}enih mirovina koji je okon~an Rje{enjem Kantonalneslu`be broj 110-52966-60 od 25. sije~nja 2008. godine.Predmetno rje{enje apelantica je primila 29. velja~e 2008.godine, a apelacija je podnesena 10. travnja 2008. godine, tj. uroku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima fa-cie) neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojega apelacija nije dopustiva.

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti

VII. Meritum24. Apelantica se ‘ali kako joj povrije|eno pravo na "su|enje

u razumnom roku" iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

25. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine urelevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:




utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

a) Relevantna na~ela27. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnoj

praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda, a osobito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEuropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

28. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnogsuda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64,Izvje{}a 1997-IV).

29. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uosobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju ‘uran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B,stavak 18).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir30. Ustavni sud opaà kako je apelantica 31. sije~nja 2001.

godine pokrenula postupak radi isplate neispla}enih mirovina, teda je taj postupak okon~an Rje{enjem Kantonalne slu`be broj

110-52966-60 od 25. sije~nja 2008. godine. Dakle, relevantnorazdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljinepredmetnoga postupka je razdoblje od sedam godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka31. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~e

ostvarivanja prava na isplatu neispla}enih mirovina. S obzirom

na ~injeni~na i pravna pitanja koja je u predmetnom slu~ajutrebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnompostupku.

32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje kako je predmetnipostupak trajao ukupno sedam godina, a od toga pred nadle`nimupravnim organima oko godinu dana. Imaju}i u vidu da suupravni organi u relativno kratkom vremenskom razdoblju na dvije instance donijeli tri odluke, Ustavni sud ne nalazi da susvojim postupanjem zna~ajno doprinijeli duljini trajanja predmetnoga postupka. S druge strane, Ustavni sud ukazuje kako je upravni spor pred Vrhovnim sudom trajao pet godina i sedammjeseci, a da Vrhovni sud ovo razdoblje u kojemu nije razmatraoapelanti~inu tu`bu ni~im nije opravdao. Ustavni sud podsje}a kako Zakonom o upravnim sporovima nije predvi|en rok za postupanje po tu`bi u upravnom sporu. Me|utim, s obzirom na dosljednu primjenu Zakona o parni~nom postupku, Vrhovni sud je odluku o apelanti~inoj tu`bi trebao donijeti bez odugovla~enja

(~lanak 10. Zakona o parni~nom postupku). Osim toga, Ustavnisud podsje}a i na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dràve organizirati svojpravni sustav tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima povinovanje zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidiEuropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. velja~e 1991.godine, serija A, broj 194. stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. velja~e 2006. godine, stavak 34). Osim toga,Ustavni sud opaà kako je pitanje isplate neispla}enih mirovina od velikog zna~aja za apelanticu, te vode}i ra~una o svimokolnostima predmeta i sloènosti postupka koji je u pitanju,Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka predVrhovnim sudom neopravdano i da bi se moglo opravdati samo uizuzetnim okolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud nesmatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti je Vrhovni sud na to ukazao.

33. S druge strane, Ustavni sud smatra kako apelantica ni na koji na~in nije doprinijela duljini predmetnoga postupka.

34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra kakoduljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnog roka" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, tekako postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete35. U smislu ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud iznimno, na zahtjev apelanta, moè odrediti naknadunematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a kako, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadunematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

36. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za

naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04,objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantima bi za svaku godinu odgode dono{enja odluke trebalo isplatiti iznos odpribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima kojizahtijevaju posebnu ‘urnost. S obzirom da je predmetni postupaktrajao sedam godina, a da se ne radi o ‘urnom postupku, Ustavnisud smatra kako apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku iznos od 1.050KM. S obzirom na odlu~uju}i doprinos Vrhovnog suda duljinipredmetnoga postupka, te imaju}i u vidu sjedi{te toga suda,navedeni iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada FederacijeBosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave oveodluke.




VIII. Zaklju~ak37. Ustavni sud smatra kako postoji kr{enje prava na

"su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak radiisplate neispla}enih mirovina traje sedam godina, od toga pet godina i sedam mjeseci pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne iHercegovine koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogliopravdati takvu duljinu postupka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1103/08, rje{avaju}i apelaciju Novke Popov,

na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosnei Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Novke Popov.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odluke

u razumnom roku u postupku pred Vrhovnim sudom FederacijeBosne i Hercegovine u predmetu koji je okon~an Rje{ewemFederalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguraweMostar-Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli broj110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.

Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine daNovki Popov, u roku od tri mjeseca od dostavqawa ove odluke,isplati iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne {tete zbogkr{ewa prava na dono{ewe odluke u razumnom roku, u smislu~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, uroku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke, obavijestiUstavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete sciqem da se izvr{i ova odluka, u skladu s ~lanom 74 stav 5Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i

Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Novka Popov (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz@ivinica, koju zastupa Rado Peji} iz Tuzle, podnijela je 10.aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog duìnetrajawa postupka u predmetu ostvarivawa prava na isplatuneispla}enih penzija koji je okon~an Rje{ewem Federalnogzavoda za penziono i invalidsko osigurawe Mostar -Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli (u daqwem

tekstu: Kantonalna slu`ba) broj 110-52966-60 od 25. januara2008. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odFederalnog zavoda za penziono i invalidsko osigurawe (udaqwem tekstu: Federalni zavod za PIO) i Kantonalne

slu`be zatraèno je 21. aprila 2008. godine, a od Vrhovnog sudaFederacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovnisud) 20. avgusta 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalna slu`ba je dostavila 26.maja 2008. godine, a Vrhovni sud 31. avgusta 2010. godine.Federalni zavod za PIO nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovorKantonalne slu`be dostavqen je apelantkiwi 18. juna 2008.godine, a odgovor Vrhovnog suda 15. septembra 2010. godine.


5. îwenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelacijei dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Apelantkiwa je 31. januara 2001. godine podnijela zahtjevDru{tvenom fondu za penziono i invalidsko osigurawe BiH,

filijala u Tuzli (u daqwem tekstu: Dru{tveni fond za PIO),radi isplate neispla}enih penzija za pe riod od februara do juna 2000. godine.

7. Rje{ewem Dru{tvenog fonda za PIO broj 110-52966-60od 17. maja 2001. godine apelanti~in zahtjev je odbijen.

8. Odlu~uju}i o apelanti~inoj ‘albi protiv prvostepenogrje{ewa, Dru{tveni fond za PIO je donio Rje{ewe broj02/1-1105296660 od 5. jula 2001. godine kojim je ‘alba odbijena.

9. Apelantkiwa je protiv drugostepenog rje{ewa 28.avgusta 2001. godine podnijela tu`bu Vrhovnom sudu.

10. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-3004/01 od 21. marta2007. godine kojom je tu`ba uvaèna, drugostepeno iprvostepeno rje{ewe su poni{teni i predmet vra}enprvostepenom organu na ponovno rje{avawe.

11. Predmetni spis je 24. maja 2007. godine dostavqenKantonalnoj slu`bi.

12. Rje{ewem Kantonalne slu`be broj 110-52966-60 od 25.

januara 2008. godine apelantkiwi je priznato pravo na isplatuneispla}enih penzija za period od februara do juna 2000.godine.

IV. Apelacija


13. Apelantkiwa se ‘ali da joj je povrije|eno pravo na"su|ewe u razumnom roku" iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropskakonvencija). Apelantkiwa navodi da je 31. januara 2001. godinepokrenula postupak radi isplate neispla}enih penzija, koji jeokon~an tek nakon sedam godina. Apelantkiwa traì naknadunematerijalne {tete u iznosu od 3.000 KM zbog duìne trajawapostupka.

b) Odgovor na apelaciju14. U odgovoru na apelaciju Kantonalna slu`ba je navela da

rje{ewima Federalnog zavoda za PIO nisu povrije|enaapelantkiwina ustavna prava, te predlaè da se apelacijaodbije kao neosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da jepresuda Vrhovnog suda donesena u skladu s materijalnim iprocesnim zakonima i "u najkra}em mogu}em roku", tepredlaè da se apelacija odbije kao neosnovana.


16. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Slu`benenovine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

^lan 60.





Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno }e se primjewivati odgovaraju}eodredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak.


^lan 55.Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku u






^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebuprava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost



22. U konkretnom slu~aju apelantkiwa se ‘ali na duìnutrajawa postupka u predmetu ostvarivawa prava na isplatuneispla}enih penzija koji je okon~an Rje{ewem Kantonalneslu`be broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine. Predmetno

rje{ewe apelantkiwa je primila 29. februara 2008. godine, aapelacija je podnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie)neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kogapelacija nije dopustiva.

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti

VII. Meritum

24. Apelantkiwa se ‘ali da joj povrije|eno pravo na"su|ewe u razumnom roku" iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


[...]e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim



osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svakoima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom. [...]


27. Ustavni sud, prije svega, isti~e da shodno konzistentnojpraksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawapostupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni

sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènostipredmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvarima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv

Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

28. Sem toga, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda,veliki broj predmeta koji su uzeti u rad nije vaqano opravdaweza prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}aweodluke na ponovno su|ewe moè da pokaè da postoje ozbiqninedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).

29. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~itamarqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uli~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u

dràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgeseprotiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija Abroj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaà da je apelantkiwa 31. januara 2001.godine pokrenula postupak radi isplate neispla}enih penzija,te da je taj postupak okon~an Rje{ewem Kantonalne slu`be broj110-52966-60 od 25. januara 2008. godine. Dakle, relevantan pe-riod koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni duìnepredmetnog postupka je pe riod od sedam godina.

s) Analiza razumnosti trajawa postupka

31. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~eostvarivawa prava na isplatu neispla}enih penzija. S obzirom

na ~iweni~na i pravna pitawa koja je u predmetnom slu~ajutrebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnompostupku.

32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je predmetnipostupak trajao ukupno sedam godina, a od toga pred nadle`nimupravnim organima oko godinu dana. Imaju}i u vidu da suupravni organi u relativno kratkom vremenskom periodu nadvije instance donijeli tri odluke, Ustavni sud ne nalazi da susvojim postupawem zna~ajno doprinijeli duìni trajawapredmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da jeupravni spor pred Vrhovnim sudom trajao pet godina i sedammjeseci, a da Vrhovni sud ovaj period u kom nije razmatraoapelantkiwinu tu`bu ni~im nije opravdao. Ustavni sudpodsje}a da Zakonom o upravnim sporovima nije predvi|en rokza postupawe po tu`bi u upravnom sporu. Me|utim, s obzirom nadosqednu primjenu Zakona o parni~nom postupku, Vrhovni sud je trebalo da odluku o apelantkiwinoj tu`bi donese bez

odugovla~ewa (~lan 10 Zakona o parni~nom postupku). Semtoga, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda isopstvenu jurisprudenciju shodno kojima je du`nost dràve daorganizuje svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima izEvropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protivItalije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj194 stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9.februara 2006. godine, stav 34). Sem toga, Ustavni sud zapaà da je pitawe isplate neispla}enih penzija od velikog zna~aja zaapelantkiwu, te vode}i ra~una o svim okolnostima predmeta isloènosti postupka koji je u pitawu, Ustavni sud smatra da jeovako dugo trajawe postupka pred Vrhovnim sudom neopravdanoi da bi moglo da se opravda samo u izuzetnim okolnostima. Ukonkretnom slu~aju, Ustavni sud ne smatra da postoje takveizuzetne okolnosti, niti je Vrhovni sud na to ukazao.




33. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantkiwa ni nakoji na~in nije doprinijela duìni predmetnog postupka.

34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duìnapredmetnog postupka ne zadovoqava zahtjev "razumnog roka" iz~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kr{ewe pravana "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitawe naknade nematerijalne {tete35. U smislu ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni

sud izuzetno, na zahtjev apelanta, moè da odredi naknadunematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, zarazliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadunematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{ewazagarantovanih qudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Prilikom odlu~ivawa o apelantkiwinom zahtjevu zanaknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04,objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantima bi zasvaku godinu odga|awa dono{ewa odluke trebalo da se isplatiiznos od pribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u

predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da jepredmetni postupak trajao sedam godina, a da se ne radi ohitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkiwi treba dase isplati na ime nematerijalne {tete zbog nedono{ewaodluke u razumnom roku iznos od 1.050 KM. S obzirom naodlu~uju}i doprinos Vrhovnog suda duìni predmetnogpostupka, te imaju}i u vidu sjedi{te tog suda, navedeni iznosapelantkiwi je du`na da isplati Vlada Federacije Bosne iHercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa oveodluke.

VIII. Zakqu~ak

37. Ustavni sud smatra da postoji kr{ewe prava na "su|eweu razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6stav 1 Evropske konvencije kada postupak radi isplateneispla}enih penzija traje sedam godina, od toga pet godina i

sedam mjeseci pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne iHercegovine koji nije ponudio razloge koji bi eventualnomogli da opravdaju takvu duìnu postupka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u

predmetu broj AP 1103/08, rje{avaju}i apelaciju Novke Popov,na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59.stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Novke Popov.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku pred Vrhovnim sudom FederacijeBosne i Hercegovine u predmetu koji je okon~an Rje{enjemFederalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranjeMostar-Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli broj

110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Novki

Popov, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplatiiznos od 1.050 KM na ime nematerijalne {tete zbog kr{enja prava na dono{enje odluke u razumnom roku, u smislu ~lana 76. stav 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaè se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u rokuod tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijestiUstavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljemizvr{enja ove odluke, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.


OBRAZLO@ENJEI. Uvod

1. Novka Popov (u daljnjem tekstu: apelantica) iz @ivinica,koju zastupa Rado Peji} iz Tuzle, podnijela je 10. aprila 2008.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duìne trajanja postupka upredmetu ostvarivanja prava na isplatu neispla}enih penzija koji je okon~an Rje{enjem Federalnog zavoda za penzijsko iinvalidsko osiguranje Mostar - Kantonalna administrativna slu`ba u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalna slu`ba) broj110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od

Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (udaljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) i Kantonalne slu`bezatraèno je 21. aprila 2008. godine, a od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud)20. augusta 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalna slu`ba je dostavila 26.maja 2008. godine, a Vrhovni sud 31. augusta 2010. godine.Federalni zavod za PIO nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Kantonalne slu`be dostavljen je apelantici 18. juna 2008. godine, a odgovor Vrhovnog suda 15. septembra 2010.godine.

III. ̂ injeni~no stanje5. înjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i


6. Apelantica je 31. januara 2001. godine podnijela zahtjevDru{tvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH,filijala u Tuzli (u daljnjem tekstu: Dru{tveni fond za PIO), radiisplate neispla}enih penzija za period od februara do juna 2000.godine.

7. Rje{enjem Dru{tvenog fonda za PIO broj 110-52966-60od 17. maja 2001. godine apelanti~in zahtjev je odbijen.

8. Odlu~uju}i o apelanti~inoj ‘albi protiv prvostepenogrje{enja, Dru{tveni fond za PIO je donio Rje{enje broj02/1-1105296660 od 5. jula 2001. godine kojim je ‘alba odbijena.

9. Apelantica je protiv drugostepenog rje{enja 28. augusta 2001. godine podnijela tu`bu Vrhovnom sudu.

10. Vrhovni sud je donio Presudu broj U-3004/01 od 21.marta 2007. godine kojom je tu`ba uvaèna, drugostepeno iprvostepeno rje{enje su poni{teni i predmet vra}enprvostepenom organu na ponovno rje{avanje.





11. Predmetni spis je 24. maja 2007. godine dostavljenKantonalnoj slu`bi.

12. Rje{enjem Kantonalne slu`be broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine apelantici je priznato pravo na isplatuneispla}enih penzija za period od februara do juna 2000. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije13. Apelantica se ‘ali da joj je povrije|eno pravo na "su|enje

u razumnom roku" iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava iosnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).Apelantica navodi da je 31. januara 2001. godine pokrenula postupak radi isplate neispla}enih penzija, koji je okon~an teknakon sedam godina. Apelantica traì naknadu nematerijalne{tete u iznosu od 3.000 KM zbog duìne trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju14. U odgovoru na apelaciju Kantonalna slu`ba je navela da

rje{enjima Federalnog zavoda za PIO nisu povrije|ena apelanti~ina ustavna prava, te predlaè da se apelacija odbije kaoneosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da jepresuda Vrhovnog suda donesena u skladu s materijalnim i

procesnim zakonima i "u najkra}em mogu}em roku", te predlaèda se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi16. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Slu`bene

novine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:^lan 60.Ukoliko ovaj zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim



^lan 55.Ukoliko ovaj Zakon ne sadrì odredbe o postupku u upravnim






^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to





22. U konkretnom slu~aju apelantica se ‘ali na duìnutrajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na isplatuneispla}enih penzija koji je okon~an Rje{enjem Kantonalneslu`be broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.Predmetno rje{enje apelantica je primila 29. februara 2008.godine, a apelacija je podnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u

roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16.st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie)neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti

VII. Meritum24. Apelantica se ‘ali da joj povrije|eno pravo na "su|enje u

razumnom roku" iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:

[...]e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.26. ̂ lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1)Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

a) Relevantni principi27. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnoj

praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu:Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

28. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64,Izvje{taji 1997-IV).

29. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nogstatusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u dràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupciimaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije,presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav18).

b) Pe riod koji se uzima u obzir30. Ustavni sud zapaà da je apelantica 31. januara 2001.

godine pokrenula postupak radi isplate neispla}enih penzija, teda je taj postupak okon~an Rje{enjem Kantonalne slu`be broj110-52966-60 od 25. januara 2008. godine. Dakle, relevantan pe-riod koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duìne predmetnogpostupka je period od sedam godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka31. U konkretnom slu~aju predmetni postupak se ti~e

ostvarivanja prava na isplatu neispla}enih penzija. S obzirom na ~injeni~na i pravna pitanja koja je u predmetnom slu~aju trebalorije{iti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnom postupku.

32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je predmetnipostupak trajao ukupno sedam godina, a od toga pred nadle`nimupravnim organima oko godinu dana. Imaju}i u vidu da suupravni organi u relativno kratkom vremenskom periodu na dvijeinstance donijeli tri odluke, Ustavni sud ne nalazi da su svojimpostupanjem zna~ajno doprinijeli duìni trajanja predmetnog




postupka. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da je upravni spor pred Vrhovnim sudom trajao pet godina i sedam mjeseci, a da Vrhovni sud ovaj period u kojem nije razmatrao apelanticinutu`bu ni~im nije opravdao. Ustavni sud podsje}a da Zakonom oupravnim sporovima nije predvi|en rok za postupanje po tu`bi uupravnom sporu. Me|utim, s obzirom na dosljednu primjenuZakona o parni~nom postupku, Vrhovni sud je odluku o

apelanti~inoj tu`bi trebao donijeti bez odugovla~enja (~lan 10.Zakona o parni~nom postupku). Osim toga, Ustavni sud podsje}a i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du`nost dràve da organizira svoj pravni sistem tako da omogu}i sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima iuvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9.februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, Ustavni sud zapaà da je pitanje isplate neispla}enih penzija od velikog zna~aja za apelanticu, te vode}i ra~una o svim okolnostima predmeta isloènosti postupka koji je u pitanju, Ustavni sud smatra da jeovako dugo trajanje postupka pred Vrhovnim sudomneopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnimokolnostima. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti je Vrhovni sud na toukazao.

33. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na kojina~in nije doprinijela duìni predmetnog postupka.

34. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duìna predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka"iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enjeprava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete35. U smislu ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni

sud izuzetno, na zahtjev apelanta, moè odrediti naknadunematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadunematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04,objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantima bi za svaku godinu odga|anja dono{enja odluke trebalo isplatiti iznosod pribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je predmetnipostupak trajao sedam godina, a da se ne radi o hitnom postupku,Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na imenematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom rokuiznos od 1.050 KM. S obzirom na odlu~uju}i doprinos Vrhovnogsuda duìni predmetnog postupka, te imaju}i u vidu sjedi{te togsuda, navedeni iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana

dostavljanja ove odluke.VIII. Zaklju~ak

37. Ustavni sud smatra da postoji kr{enje prava na "su|enje urazumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~nosu|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6.stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi isplateneispla}enih penzija traje sedam godina, od toga pet godina isedam mjeseci pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne iHercegovine koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogliopravdati takvu duìnu postupka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1106/08, rje{avaju}i apelaciju DubravkeKapi~i}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76.stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Dubravke Kapi~i}.

Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku

Nalaè se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da bez daljnjeg odlaganja okon~a postupak u predmetu broj23/5-372-2333/99.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da sukladno ~lanku 76.stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine isplatiDubravki Kapi~i} iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke

Nalaè se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo iVladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne iHercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe oveodluke, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.


OBRAZLO@ENJEI. Uvod

1. Dubravka Kapi~i} (u daljnjem tekstu: apelantica) izVankuvera, Kanada, koju zastupa Zajedni~ki odvjetni~ki uredEdine Jahi} i Tanje Hadàgi} iz Sarajeva, podnijela je 11. travnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja kona~ne odlukeu razumnom roku u predmetu povrata stana koji se pod brojem009-0-U-07-000112 vodio kod Kantonalnog suda u Sarajevu (udaljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantica je 29. rujna 2008.

godine i 3. studenoga 2009. godine dostavila dopune apelacije ukojima je obavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud 16. srpnja 2008. godine u predmetu broj 009-0-U-07-000112 doniopresudu kojom je apelanti~in priziv usvojen i predmet vra}enUpravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu:Uprava), te da ponovljeni postupak pred Upravom broj23/5-372-2333/99 jo{ uvijek nije okon~an.


Kantonalnog suda, Uprave i Ministarstva za stambene posloveKantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraèno je13. svibnja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. OdUprave je 18. oùjka 2010. godine zatraèno da dostavi na uvidspis broj 23/5-372-2333/99.





3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore 30.svibnja 2008. godine, Uprava nije dostavila ni odgovor ni spis na uvid.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Ministarstva su dostavljeniapelantici 1. rujna 2008. godine.

III. ̂ injeni~no stanje5. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.

6. Apelantica je 24. lipnja 1999. godine podnijela Upravizahtjev za povrat stana koji se nalazi u Sarajevu, u ulici TrgZavnobiha 17/V.

7. Uprava je 5. rujna 2000. godine donijela Rje{enje broj23/5-372-2333/99 kojim je apelanti~in zahtjev odbila. Protivnavedenog rje{enja apelantica je 19. listopada 2000. godineizjavila priziv Ministarstvu koje je Rje{enjem broj27/02-23-3460/00 od 29. oùjka 2001. godine priziv uvaìlo,poni{tilo prvostupanjsko rje{enje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

8. Kako Uprava nije donijela novu odluku, apelantica je zbog{utnje administracije izjavila priziv Ministarstvu 22. svibnja

2002. godine. Nakon vi{e urgencija apelanti~in punomo}nik jesaznao da je spis apelanti~inog predmeta zagubljen. Apelantica je 6. lipnja 2002. godine podnijela Upravi zahtjev za rekonstrukciju spisa i tom je prigodom saznala da je 5. listopada 2001. godine Uprava donijela rje{enje kojim je odbijen njezinzahtjev za povrat predmetnoga stana koje apelantica nikada nijeprimila. Apelantica je 26. kolovoza 2002. godine podnijela urgenciju Ministarstvu u vezi s rekonstrukcijom spisa i dobila informaciju da je spis prona|en. Nakon toga su provedena dva ro~i{ta pred Upravom ali nije donesena nova odluka, ve} jeapelantici 7. kolovoza 2003. godine uru~ena preslika Rje{enja broj 23/5-372-2333/99 od 5. listopada 2001. godine kojim jeapelanti~in zahtjev za povrat stana odbijen.

9. Apelantica je 3. rujna 2003. godine podnijela Upraviprijedlog za obnovu postupka koji je Uprava rje{enjem broj23/5-372-2333/99 od 20. listopada 2003. godine odbila uzobrazloènje da je predmetni postupak pravomo}no okon~an.

10. Protiv navedenog rje{enja apelantica je izjavila prizivMinistarstvu koje je Rje{enjem broj 27/02-23-5699/03 od 20.svibnja 2004. godine priziv uvaìlo, poni{tilo prvostupanjskorje{enje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

11. U me|uvremenu, korisnik predmetnoga stana je podniotu`bu Kantonalnom sudu protiv navedenoga rje{enja Ministarstva. Kantonalni sud je Presudom broj U-650/04 od 12.sije~nja 2005. godine tu`bu odbio uz obrazloènje da je, prema zaklju~ku toga suda, Ministarstvo pravilno uo~ilo nedostatkerje{enja prvostupanjskoga organa i da je pravilno postupilo kada je prvostupanjsko rje{enje poni{tilo i predmet vratilo na ponovnipostupak.

12. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rje{enjebroj 23/5-372-2333/99 od 22. svibnja 2006. godine kojim jeodbijen apelanti~in zahtjev za povrat predmetnog stana.

13. Protiv navedenoga rje{enja apelantica je izjavila priziv

Ministarstvu. Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj27/02-23-5636/06 od 17. srpnja 2006. godine kojim je usvojiloapelanti~in priziv, poni{tilo prvostupanjsko rje{enje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rje{enjebroj 23/5-372-2333/99 od 6. studenoga 2006. godine kojim jeodbila apelanti~in zahtjev za povrat predmetnoga stana.

15. Protiv navedenoga rje{enja apelantica je izjavila prizivMinistarstvu koje je Rje{enjem broj 27/02-23-9125/06 od 20.prosinca 2006. godine priziv odbilo.

16. Protiv navedenoga rje{enja apelantica je 20. sije~nja 2007. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom.Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-07-000112 od 16.srpnja 2008. godine kojom je tu`bu uvaìo i predmet vratioUpravi na ponovni postupak. Do dana dono{enja ove odlukeUprava nije okon~ala predmetni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije17. Apelantica smatra kako joj je zbog nedono{enja kona~ne

odluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjeiz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih

sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica smatra kako nadle`ni upravni organi "vr{e namjernu opstrukciju"i "svjesno ne okon~avaju postupak" u njezinome predmetu.Apelantica traì da joj Ustavni sud dodijeli nov~anukompenzaciju zbog nedono{enja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kako je

apelacija neutemeljena budu}i da taj sud predmete rje{ava kronolo{ki, prema vremenu prijema.

19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo kako jeapelacija neutemeljena i da apelantica nije ponudila niti jedandokaz iz kojega bi se vidjelo kako su upravni organi namjernoopstruirali rad na njezinome predmetu. Ministarstvo je navelo da Ustavni sud treba uzeti u obzir i broj predmeta iz stambeneoblasti jer je taj broj ve}i od 32.000.


FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:^lanak 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez






23. Dalje, prema ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`noga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno( prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalnirazlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud zaklju~uje kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke urazumnom roku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lanka

II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije

VII. Meritum25. Apelantica smatra kako joj je zbog nedono{enja odluke u

razumnom roku povrije|eno pravo iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

26. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine urelevantnom dijelu glasi:




dijelu glasi:




Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliutemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantna na~ela28. Ustavni sud prije svega isti~e da se prema konzistentnoj

praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda, a osobito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEuropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38).

29. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati kako postoje ozbiljninedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine,stavak 64, Izvje{}a 1997-IV).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir

30. Predmetni postupak je zapo~eo 24. lipnja 1999. godinekada je apelantica podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana,a do dana dono{enja ove odluke nije donesena kona~na odluka.Dakle, od pokretanja postupka za povrat stana pa do dono{enja ove odluke Ustavnog suda proteklo je 11 godina i tri mjeseca, pa je to relevantno razdoblje koje }e Ustavni sud ispitati ukonkretnom slu~aju.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka31. U predmetnome postupku je trebalo rije{iti pitanje je li

apelantica bila prijeratna nositeljica stanarskoga prava na predmetnome stanu i pripada li apelantici prvo na povrat predmetnoga stana. Dakle, predmetni spor se ne moèokarakterizirati kao osobito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje kako jekod Uprave spis predmeta bio zagubljen, potom da je predmet triputa vra}an Upravi na ponovno rje{avanje, te ni nakon vi{e od 11

godina predmetni postupak nije okon~an. Ustavni sud primje}ujekako su postupci po apelanti~inim prizivima pred Ministarstvomte po tu`bama pred Kantonalnim sudom okon~ani u kratimrokovima - postupci pred Ministarstvom za mjesec, dva i pet mjeseci, odnosno pred Kantonalnim sudom spor po tu`bikorisnika predmetnoga stana u roku od godinu dana, a po tu`biapelantice godinu i {est mjeseci. Osim toga, Ustavni sudprimje}uje kako je u preostalom vremenu od skoro osam godina spor vo|en pred prvostupanjskim organom - Upravom. S tim uvezi, Ustavni sud smatra, da iako je konkretan postupak na odre|enim instancama okon~an u kratkom roku, to ne moè bitiopravdanje da ukupno postupak za povrat stana traje duè od 11godina i da jo{ nije okon~an. Ustavni sud smatra kako najve}idoprinos za ovako dugo trajanje postupka snosi Uprava, pri ~emuUstavni sud posebno ima u vidu da Uprava uop}e nije ponudila niti jedan razlog za ovako dugo trajanje postupka, niti je dostavila spis iz kojega bi Ustavni sud mogao utvrditi eventualni

apelanti~in doprinos duljini trajanja predmetnog postupka,osobito kad se ima u vidu vrsta i narav pravnoga pitanja koje setreba rije{iti i koje je od velike va`nosti za apelanticu.

33. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra kakoduljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev"razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te kakopostoji povreda prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednogod elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

d) Kompenzacija34. Apelantica je zatraìla da joj se naknadi {teta zbog duljine

trajanja predmetnoga postupka. Prema ~lanku 76. stavak 2.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè iznimno, na apelantovzahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim,

Ustavni sud podsje}a kako, za razliku od postupka predredovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje usimboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

35. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim

slu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04,objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantici bi za svakugodinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatiti pribli`no150,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupak povodomzahtjeva za povrat predmetnog stana jo{ nije okon~an, te da je oddana podno{enja tog zahtjeva pa do dana dono{enja ove odlukeUstavnog suda proteklo 11 godina i tri mjeseca, apelantici seodre|uje naknada u visini od 1.650 KM. Ovaj iznos apelantici jedu`na da isplati Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedi{teUprave, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaklju~ak36. Ustavni sud je zaklju~io kako postoji povreda prava na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije kada postupak u predmetu koji se

ti~e povrata stana i koji nije osobito sloèn, traje 11 godina i trimjeseca i nije okon~an ni u vrijeme odlu~ivanja o apelaciji, a ta duljina postupka se u cijelosti moè staviti na teret nadle`nojUpravi koja nije pruìla nikakve razloge za ovako dugo trajanjepostupka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1106/08, rje{avaju}i apelaciju DubravkeKapi~i}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Dubravke Kapi~i}.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo nadono{ewe odluke u razumnom roku.

Nalaè se Upravi za stambena pitawa Kantona Sarajevo dabez daqweg odlagawa okon~a postupak u predmetu broj23/5-372-2333/99.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da u skladu s ~lanom 76stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine isplatiDubravki Kapi~i} iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku u roku od trimjeseca od dana dostavqawa ove odluke.

Nalaè se Upravi za stambena pitawa Kantona Sarajevo iVladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od danadostavqawa ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i





Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{iova odluka, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Dubravka Kapi~i} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) izVankuvera, Kanada, koju zastupa Zajedni~ka advokatskakancelarija Edine Jahi} i Tawe Haxagi} iz Sarajeva,podnijela je 11. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom suduBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbognedono{ewa kona~ne odluke u razumnom roku u predmetupovra}aja stana koji se pod brojem 009-0-U-07-000112 vodio kodKantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalnisud). Apelantkiwa je 29. septembra 2008. godine i 3. novembra2009. godine dostavila dopune apelacije u kojima jeobavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud 16. jula 2008.godine u predmetu broj 009-0-U-07-000112 donio presudu kojom je

apelantkiwina ‘alba usvojena i predmet vra}en Upravi zastambena pitawa Kantona Sarajevo (u daqwem tekstu: Uprava),te da ponovqeni postupak pred Upravom broj 23/5-372-2333/99 jo{ uvijek nije okon~an.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Uprave i Ministarstva za stambene posloveKantona Sarajevo (u daqwem tekstu: Ministarstvo) zatraèno je 13. maja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. OdUprave je 18. marta 2010. godine zatraèno da dostavi na uvidspis broj 23/5-372-2333/99.

3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore30. maja 2008. godine, Uprava nije dostavila ni odgovor ni spisna uvid.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Ministarstva dostavqeni suapelantkiwi 1. septembra 2008. godine.


5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinihnavoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Apelantkiwa je 24. juna 1999. godine podnijela Upravizahtjev za povrat stana koji se nalazi u Sarajevu, u ulici TrgZavnobiha 17/V.

7. Uprava je 5. septembra 2000. godine donijela Rje{ewe broj23/5-372-2333/99 kojim je apelantkiwin zahtjev odbila. Protivnavedenog rje{ewa apelantkiwa je 19. oktobra 2000. godineizjavila ‘albu Ministarstvu koje je Rje{ewem broj27/02-23-3460/00 od 29. marta 2001. godine ‘albu uvaìlo,poni{tilo prvostepeno rje{ewe i predmet vratilo Upravi naponovni postupak.

8. Kako Uprava nije donijela novu odluku, apelantkiwa jezbog }utawa administracije izjavila ‘albu Ministarstvu 22.maja 2002. godine. Nakon vi{e urgencija apelantkiwinpunomo}nik je saznao da je spis apelantkiwinog predmetazagubqen. Apelantkiwa je 6. juna 2002. godine podnijela Upravizahtjev za rekonstrukciju spisa i tom prilikom je saznala da je5. oktobra 2001. godine Uprava donijela rje{ewe kojim jeodbijen wen zahtjev za povra}aj predmetnog stana kojeapelantkiwa nikada nije primila. Apelantkiwa je 26. avgusta2002. godine podnijela urgenciju Ministarstvu u vezi srekonstrukcijom spisa i dobila informaciju da je spisprona|en. Nakon toga su provedena dva ro~i{ta pred Upravomali nije donesena nova odluka, ve} je apelantkiwi 7. avgusta2003. godine uru~ena foto-kopija Rje{ewa broj 23/5-372-2333/99od 5. oktobra 2001. godine kojim je apelantkiwin zahtjev zapovra}aj stana odbijen.

9. Apelantkiwa je 3. septembra 2003. godine podnijelaUpravi prijedlog za obnovu postupka koji je Uprava rje{ewembroj 23/5-372-2333/99 od 20. oktobra 2003. godine odbila uzobrazloèwe da je predmetni postupak pravosna`no okon~an.

10. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je izjavila‘albu Ministarstvu koje je Rje{ewem broj 27/02-23-5699/03 od20. maja 2004. godine ‘albu uvaìlo, poni{tilo prvostepeno

rje{ewe i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.11. U me|uvremenu, korisnik predmetnog stana je podnio

tu`bu Kantonalnom sudu protiv navedenog rje{ewaMinistarstva. Kantonalni sud je Presudom broj U-650/04 od 12. januara 2005. godine tu`bu odbio uz obrazloèwe da je, shodnozakqu~ku tog suda, Ministarstvo pravilno uo~ilo nedostatkerje{ewa prvostepenog organa i da je pravilno postupilo kada jeprvostepeno rje{ewe poni{tilo i predmet vratilo naponovni postupak.

12. U ponovqenom postupku Uprava je donijela Rje{ewebroj 23/5-372-2333/99 od 22. maja 2006. godine kojim je odbijenapelantkiwin zahtjev za povra}aj predmetnog stana.

13. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je izjavila‘albu Ministarstvu. Ministarstvo je donijelo Rje{ewe broj27/02-23-5636/06 od 17. jula 2006. godine kojim je usvojiloapelantkiwinu ‘albu, poni{tilo prvostepeno rje{ewe ipredmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

14. U ponovqenom postupku Uprava je donijela Rje{ewebroj 23/5-372-2333/99 od 6. novembra 2006. godine kojim je odbilaapelantkiwin zahtjev za povra}aj predmetnog stana.

15. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je izjavila‘albu Ministarstvu koje je Rje{ewem broj 27/02-23-9125/06 od20. decembra 2006. godine ‘albu odbilo.

16. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je 20. januara2007. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom.Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-07-000112 od 16. jula 2008. godine kojom je tu`bu uvaìo i predmet vratioUpravi na ponovni postupak. Do dana dono{ewa ove odlukeUprava nije okon~ala predmetni postupak.

IV. Apelacija


17. Apelantkiwa smatra da joj je zbog nedono{ewa kona~neodluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|eweiz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija).Apelantkiwa smatra da nadle`ni upravni organi "vr{enamjernu opstrukciju" i da "svjesno ne okon~avaju postupak" uwenom predmetu. Apelantkiwa traì da joj Ustavni suddodijeli nov~anu kompenzaciju zbog nedono{ewa odluke urazumnom roku.


18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da jeapelacija neosnovana budu}i da taj sud predmete rje{avahronolo{ki, prema vremenu prijema.

19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da jeapelacija neosnovana i da apelantkiwa nije ponudila niti

jedan dokaz iz kog bi se vidjelo da su upravni organi namjernoopstruirali rad na wenom predmetu. Ministarstvo je navelo daUstavni sud treba da uzme u obzir i broj predmeta iz stambeneoblasti jer je taj broj ve}i od 32.000.


20. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:



VI. Dopustivost

21. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima




koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije

primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Daqe, prema ~lanu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè iznimno da razmatra apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqnakr{ewa prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju uBosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno( prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalnirazlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zakqu~uje da predmetna apelacija ispuwava uslove upogledu dopustivosti u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava

Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.VII. Meritum

25. Apelantkiwa smatra da joj je zbog nedono{ewa odluke urazumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:




glasi:Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svakoima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenimsudom.


28. Ustavni sud prije svega isti~e da shodno konzistentnojpraksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawapostupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinogpredmeta, vode}i ra~una o kriterijumima uspostavqenimsudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o sloènostipredmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvarima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv

Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine,Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije vaqano opravdawe zaprekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odlukena ponovno su|ewe moè pokazati da postoje ozbiqninedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV).


30. Predmetni postupak zapo~eo je 24. juna 1999. godine kada je apelantkiwa podnijela zahtjev za povra}aj predmetnog stana,a do dana dono{ewa ove odluke nije donesena kona~na odluka.Dakle, od pokretawa postupka za povra}aj stana pa dodono{ewa ove odluke Ustavnog suda proteklo je 11 godina i trimjeseca, pa je to relevantan period koji }e Ustavni sudispitati u konkretnom slu~aju.


31. U predmetnom postupku trebalo je da se rije{i pitaweda li je apelantkiwa bila prijeratni nosilac stanarskog pravana predmetnom stanu i da li apelantkiwi pripada prvo napovra}aj predmetnog stana. Dakle, predmetni spor ne moè dase okarakteri{e kao naro~ito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da je kodUprave spis predmeta bio zagubqen, zatim da je predmet triputa vra}an Upravi na ponovno rje{avawe, te da ni nakon vi{eod 11 godina predmetni postupak nije okon~an. Ustavni sudprimje}uje da su postupci po apelantkiwinim ‘albama predMinistarstvom te po tu`bama pred Kantonalnim sudomokon~ani u kratim rokovima - postupci pred Ministarstvom zamjesec, dva i pet mjeseci, odnosno pred Kantonalnim sudom sporpo tu`bi korisnika predmetnog stana u roku od godinu dana, apo tu`bi apelantkiwe godinu i {est mjeseci. Sem toga,Ustavni sud primje}uje da je u preostalom vremenu od skoroosam godina spor vo|en pred prvostepenim organom - Upravom.S tim u vezi, Ustavni sud smatra, da iako je konkretan postupakna odre|enim instancama okon~an u kratkom roku, to ne moèda bude opravdawe da ukupno postupak za povra}aj stana trajeduè od 11 godina i da jo{ nije okon~an. Ustavni sud smatra danajve}i doprinos za ovako dugo trajawe postupka snosi Uprava,

pri ~emu Ustavni sud posebno ima u vidu da Uprava uop{te nijeponudila niti jedan razlog za ovako dugo trajawe postupka,niti je dostavila spis iz kog bi Ustavni sud mogao da utvrdieventualni apelantkiwin doprinos duìni trajawapredmetnog postupka, naro~ito kad se ima u vidu vrsta ipriroda pravnog pitawa koje treba da se rije{i i koje je odvelike va`nosti za apelantkiwu.

33. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duìnakonkretnog postupka ne zadovoqava zahtjev "razumnosti" iz~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda pravana "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

34. Apelantkiwa je zatraìla da joj se naknadi {teta zbogduìne trajawa predmetnog postupka. Shodno ~lanu 76 stav 2Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, naapelantov zahtjev, da odredi naknadu za nematerijalnu {tetu.Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka predredovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje usimboli~nom smislu u posebnim slu~ajevima kr{ewazagarantovanih qudskih prava i sloboda.

35. Prilikom odlu~ivawa o apelantkiwinom zahtjevu zanaknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04,objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantkiwi biza svaku godinu odga|awa da se donese odluka trebalo da seisplati pribli`no 150,00 KM. Imaju}i u vidu ~iwenicu dapostupak povodom zahtjeva za povra}aj predmetnog stana jo{nije okon~an, te da je od dana podno{ewa tog zahtjeva pa do dana

dono{ewa ove odluke Ustavnog suda proteklo 11 godina i trimjeseca, apelantkiwi se odre|uje naknada u visini od 1.650 KM.Ovaj iznos apelantkiwi je du`na da isplati Vlada KantonaSarajevo, s obzirom na sjedi{te Uprave, u roku od tri mjesecaod dana dostavqawa ove odluke.

VIII. Zakqu~ak

36. Ustavni sud je zakqu~io da postoji povreda prava napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se ti~epovra}aja stana i koji nije naro~ito sloèn, traje 11 godina itri mjeseca i nije okon~an ni u vrijeme odlu~ivawa o apelaciji,a ta duìna postupka u cijelosti moè da se stavi na teretnadle`noj Upravi koja nije pruìla nikakve razloge za ovakodugo trajawe postupka.






Predsjednik

Ustavnog sudaBosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1106/08, rje{avaju}i apelaciju DubravkeKapi~i}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija

na sjednici odrànoj 13. oktobra 2010. godine donio jeODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU1

Usvaja se apelacija Dubravke Kapi~i}.Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku.

Nalaè se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da bez daljnjeg odlaganja okon~a postupak u predmetu broj23/5-372-2333/99.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da u skladu s ~lanom 76.stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine isplatiDubravki Kapi~i} iznos od 1.650 KM na ime nematerijalne{tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u roku od trimjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Nalaè se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo iVladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne iHercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja oveodluke, u skladu s ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.


OBRAZLO@ENJEI. Uvod

1. Dubravka Kapi~i} (u daljnjem tekstu: apelantica) izVankuvera, Kanada, koju zastupa Zajedni~ka advokatska kancelarija Edine Jahi} i Tanje Hadàgi} iz Sarajeva, podnijela je11. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i

Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja kona~ne odluke u razumnom roku u predmetu povrata stana kojise pod brojem 009-0-U-07-000112 vodio kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantica je 29.septembra 2008. godine i 3. novembra 2009. godine dostavila dopune apelacije u kojima je obavijestila Ustavni sud da jeKantonalni sud 16. jula 2008. godine u predmetu broj009-0-U-07-000112 donio presudu kojom je apelanticina ‘alba usvojena i predmet vra}en Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), te da ponovljeni postupakpred Upravom broj 23/5-372-2333/99 jo{ uvijek nije okon~an.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Uprave i Ministarstva za stambene poslove

Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraèno je13. maja 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju. OdUprave je 18. marta 2010. godine zatraèno da dostavi na uvidspis broj 23/5-372-2333/99.

3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore 30.maja 2008. godine, Uprava nije dostavila ni odgovor ni spis na uvid.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Ministarstva dostavljeni suapelantici 1. septembra 2008. godine.



6. Apelantica je 24. juna 1999. godine podnijela Upravizahtjev za povrat stana koji se nalazi u Sarajevu, u ulici TrgZavnobiha 17/V.

7. Uprava je 5. septembra 2000. godine donijela Rje{enjebroj 23/5-372-2333/99 kojim je apelanticin zahtjev odbila.Protiv navedenog rje{enja apelantica je 19. oktobra 2000. godineizjavila ‘albu Ministarstvu koje je Rje{enjem broj27/02-23-3460/00 od 29. marta 2001. godine ‘albu uvaìlo,poni{tilo prvostepeno rje{enje i predmet vratilo Upravi na

ponovni postupak.8. Kako Uprava nije donijela novu odluku, apelantica je zbog{utnje administracije izjavila ‘albu Ministarstvu 22. maja 2002.godine. Nakon vi{e urgencija apelanticin punomo}nik je saznaoda je spis apelanticinog predmeta zagubljen. Apelantica je 6. juna 2002. godine podnijela Upravi zahtjev za rekonstrukciju spisa itom prilikom je saznala da je 5. oktobra 2001. godine Uprava donijela rje{enje kojim je odbijen njen zahtjev za povrat predmetnog stana koje apelantica nikada nije primila. Apelantica je 26. augusta 2002. godine podnijela urgenciju Ministarstvu uvezi sa rekonstrukcijom spisa i dobila informaciju da je spisprona|en. Nakon toga su provedena dva ro~i{ta pred Upravomali nije donesena nova odluka, ve} je apelantici 7. augusta 2003.godine uru~ena fotokopija Rje{enja broj 23/5-372-2333/99 od 5.oktobra 2001. godine kojim je apelanticin zahtjev za povrat stana odbijen.

9. Apelantica je 3. septembra 2003. godine podnijela Upraviprijedlog za obnovu postupka koji je Uprava rje{enjem broj23/5-372-2333/99 od 20. oktobra 2003. godine odbila uzobrazloènje da je predmetni postupak pravosna`no okon~an.

10. Protiv navedenog rje{enja apelantica je izjavila ‘albuMinistarstvu koje je Rje{enjem broj 27/02-23-5699/03 od 20.maja 2004. godine ‘albu uvaìlo, poni{tilo prvostepeno rje{enje ipredmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

11. U me|uvremenu, korisnik predmetnog stana je podniotu`bu Kantonalnom sudu protiv navedenog rje{enja Ministarstva. Kantonalni sud je Presudom broj U-650/04 od 12. januara 2005. godine tu`bu odbio uz obrazloènje da je, prema zaklju~ku tog suda, Ministarstvo pravilno uo~ilo nedostatkerje{enja prvostepenog organa i da je pravilno postupilo kada jeprvostepeno rje{enje poni{tilo i predmet vratilo na ponovnipostupak.

12. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rje{enje

broj 23/5-372-2333/99 od 22. maja 2006. godine kojim jeodbijen apelanticin zahtjev za povrat predmetnog stana.13. Protiv navedenog rje{enja apelantica je izjavila ‘albu

Ministarstvu. Ministarstvo je donijelo Rje{enje broj27/02-23-5636/06 od 17. jula 2006. godine kojim je usvojiloapelanticinu ‘albu, poni{tilo prvostepeno rje{enje i predmet vratilo Upravi na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku Uprava je donijela Rje{enjebroj 23/5-372-2333/99 od 6. novembra 2006. godine kojim jeodbila apelanticin zahtjev za povrat predmetnog stana.

15. Protiv navedenog rje{enja apelantica je izjavila ‘albuMinistarstvu koje je Rje{enjem broj 27/02-23-9125/06 od 20.decembra 2006. godine ‘albu odbilo.

16. Protiv navedenog rje{enja apelantica je 20. januara 2007.godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom.





Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-U-07-000112 od 16. jula 2008. godine kojom je tu`bu uvaìo i predmet vratio Upravina ponovni postupak. Do dana dono{enja ove odluke Uprava nijeokon~ala predmetni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije17. Apelantica smatra kako joj je zbog nedono{enja kona~ne

odluke u razumnom roku povrije|eno pravo na pravi~no su|enjeiz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da nadle`ni upravni organi "vr{e namjernu opstrukciju" i da "svjesno ne okon~avaju postupak" u njenom predmetu.Apelantica traì da joj Ustavni sud dodijeli nov~anukompenzaciju zbog nedono{enja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je

apelacija neosnovana budu}i da taj sud predmete rje{ava hronolo{ki, prema vremenu prijema.

19. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da jeapelacija neosnovana i da apelantica nije ponudila niti jedandokaz iz kojeg bi se vidjelo da su upravni organi namjernoopstruirali rad na njenom predmetu. Ministarstvo je navelo da Ustavni sud treba uzeti u obzir i broj predmeta iz stambeneoblasti jer je taj broj ve}i od 32.000.


FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:^lan 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez





23. Dalje, prema ~lanu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno( prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlogzbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud zaklju~uje da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku u okviru prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum25. Apelantica smatra da joj je zbog nedono{enja odluke u

razumnom roku povrije|eno pravo iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


(...)

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

27. ̂ lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.a) Relevantni principi

28. Ustavni sud prije svega isti~e da se prema konzistentnojpraksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda,veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odlukena ponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaciu organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier

protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64,Izvje{taji 1997-IV).b) Pe riod koji se uzima u obzir

30. Predmetni postupak zapo~eo je 24. juna 1999. godinekada je apelantica podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana,a do dana dono{enja ove odluke nije donesena kona~na odluka.Dakle, od pokretanja postupka za povrat stana pa do dono{enja ove odluke Ustavnog suda proteklo je 11 godina i tri mjeseca, pa je to relevantan pe riod koji }e Ustavni sud ispitati u konkretnomslu~aju.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U predmetnom postupku trebalo je rije{iti pitanje da li jeapelantica bila prijeratna nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu i da li apelantici pripada prvo na povrat predmetnog stana. Dakle, predmetni spor se ne moèokarakterisati kao naro~ito sloèn.

32. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud primje}uje da je kodUprave spis predmeta bio zagubljen, zatim da je predmet tri puta vra}an Upravi na ponovno rje{avanje, te da ni nakon vi{e od 11godina predmetni postupak nije okon~an. Ustavni sud primje}ujeda su postupci po apelanticinim ‘albama pred Ministarstvom tepo tu`bama pred Kantonalnim sudom okon~ani u kratimrokovima - postupci pred Ministarstvom za mjesec, dva i pet mjeseci, odnosno pred Kantonalnim sudom spor po tu`bikorisnika predmetnog stana u roku od godinu dana, a po tu`biapelantice godinu i {est mjeseci. Osim toga, Ustavni sudprimje}uje da je u preostalom vremenu od skoro osam godina spor vo|en pred prvostepenim organom - Upravom. S tim u vezi,Ustavni sud smatra, da iako je konkretan postupak na odre|eniminstancama okon~an u kratkom roku, to ne moè biti opravdanjeda ukupno postupak za povrat stana traje duè od 11 godina i da jo{ nije okon~an. Ustavni sud smatra da najve}i doprinos za ovako dugo trajanje postupka snosi Uprava, pri ~emu Ustavnisud posebno ima u vidu da Uprava uop}e nije ponudila niti jedanrazlog za ovako dugo trajanje postupka, niti je dostavila spis izkojeg bi Ustavni sud mogao utvrditi eventualni apelanticindoprinos duìni trajanja predmetnog postupka, naro~ito kad seima u vidu vrsta i priroda pravnog pitanja koje se treba rije{iti ikoje je od velike va`nosti za apelanticu.

33. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duìna konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.d) Kompenzacija

34. Apelantica je zatraìla da joj se naknadi {teta zbog duìnetrajanja predmetnog postupka. Prema ~lanu 76. stav 2. Pravila




Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, na apelantov zahtjev,odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima,naknadu nematerijalne {tete odre|uje u simboli~nom smislu uposebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava isloboda.

35. Prilikom odlu~ivanja o apelanticinom zahtjevu za

naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04,objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantici bi za svaku godinu odga|anja da se donese odluka trebalo isplatitipribli`no 150,00 KM. Imaju}i u vidu ~injenicu da postupakpovodom zahtjeva za povrat predmetnog stana jo{ nije okon~an,te da je od dana podno{enja tog zahtjeva pa do dana dono{enja ove odluke Ustavnog suda proteklo 11 godina i tri mjeseca,apelantici se odre|uje naknada u visini od 1.650 KM. Ovaj iznosapelantici je du`na da isplati Vlada Kantona Sarajevo, s obziromna sjedi{te Uprave, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja oveodluke.

VIII. Zaklju~ak36. Ustavni sud je zaklju~io da postoji povreda prava na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije kada postupak u predmetu koji se ti~epovrata stana i koji nije naro~ito sloèn, traje 11 godina i trimjeseca i nije okon~an ni u vrijeme odlu~ivanja o apelaciji, a ta duìna postupka se u cijelosti moè staviti na teret nadle`nojUpravi koja nije pruìla nikakve razloge za ovako dugo trajanjepostupka.




Bosne i Hercegovine


Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1109/08, rje{avaju}i apelaciju DominikaIlija{evi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Odbija se kao neutemeljena apelacija Dominika Ilija{evi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-K`-07-000387 od 22. sije~nja 2008.godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj K-26/01 od 11.svibnja 2007. godine.


OBRAZLO@ENJEI. Uvod

1. Dominik Ilija{evi} (u daljnjem tekstu: apelant) kojega zastupaju Fahrija Karkin, odvjetnik iz Sarajeva, i Davor [ili},

odvjetnik iz Mostara, podnio je 11. travnja 2008. godineapelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda FederacijeBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj070-0-K`-07-000387 od 22. sije~nja 2008. godine i PresudeKantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)broj K-26/01 od 11. svibnja 2007. godine. Apelant je dopunio

apelaciju 14. travnja 2009. godine, te 11. velja~e i 2. travnja 2010. godine.2. Apelant je podnio zahtjev za dono{enje privremene mjere

kojom bi Ustavni sud naloìo prekid izvr{enja kazne zatvora apelantu, po pobijanoj presudi Vrhovnog suda, do dono{enja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1109/08 od 13. svibnja

2008. godine odbio apelantov zahtjev za dono{enje privremenemjere.

4. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda odVrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog Tuìteljstva Zeni~ko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tuìteljstvo) je20. svibnja 2010. godine zatraèno da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. lipnja 2010. godine, a Kantonalni sud i Tuìteljstvo 26. svibnja 2010.godine.

6. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 30. kolovoza 2010.godine.



8. Kantonalni sud je Presudom broj K-26/01 od 11. svibnja 2007. godine apelanta proglasio krivim da je, na na~in i u vrijemenavedeno u izreci prvostupanjske presude, po~inio kazneno djeloratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lanka 154. stavak1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`benenovine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02 - udaljnjem tekstu: KZ FBiH). Sud je apelanta, primjenom ~l. 40. i154. stavak 1. KZ FBiH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15godina u koju je ura~unato vrijeme koje je apelant proveo upritvoru od 28. kolovoza 2000. godine do 27. oùjka 2003.godine, te od 11. svibnja 2007. godine pa dalje. Apelant je osu|enpo ~etiri to~ke optu`nice za pripremanje i sudjelovanje uizvr{enju ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva po~injenoga u selu Stupni Do i u prostorijama biv{eg Saveza socijalisti~ke omladine u Vare{u u listopadu 1993. godine, u seluGrahovci u lipnju 1993. godine, kao i u Kiseljaku neutvr|enogdana u razdoblju od mjeseca lipnja do srpnja 1993. godine. Is tompresudom apelant je oslobo|en od optu`bi za radnje opisane podto~kom 4. izmijenjene Optu`nice Tuìteljstva broj Kt-1/00 od 11.travnja 2007. godine.

9. U obrazloènju odluke Kantonalni sud je naveo kako jeTuìteljstvo Optu`nicom broj Kt-1/2000 od 20. velja~e 2001godine optuìlo apelanta da je izvr{io kazneno djelo ratnog

zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lanka 154. stavak 1. KZFBiH, te da je nakon okon~anog dokaznog postupka Tuìteljstvo, 11. travnja 2007. godine, izvr{ilo izmjenu~injeni~noga dijela prvobitne optu`nice. Istaknuto je kakoTuìteljstvo nije mijenjalo pravnu kvalifikaciju, jer je pravna kvalifikacija ozna~ena u KZ FBiH ("Slu`bene novine FederacijeBiH" br. 43/98) najblaà za apelanta, a prema ~lanku 4. toga zakona. Dalje je navedeno kako je sud, prema ~injeni~nom stanjuutvr|enom tijekom glavnog pretresa a osobito na temeljumaterijalne dokazne gra|e, dopunio to~ku 1. ~injeni~nog dijela optu`nice imenom Lejle Liki}, jer je ova osoba, zajedno s ostalih37 civila, ubijena u Stupnom Dolu, a njezino je ime oma{komispu{teno u optu`nici. Istaknuto je kako ovom izmjenom nijepovrije|en identitet optu`noga akta, te kako navedena korekcija predstavlja uskla|ivanje broja ubijenih civila s brojem 38, koji je







14. Sud je naveo kako je zbog razli~itih procesnih situacija postupak protiv apelanta u nekoliko navrata vo|en iznova, s tim da je glavni pretres posljednji put vo|en u kontinuitetu od 15. lipnja 2006. godine do 11. svibnja 2007. godine. Istaknuto je kako jepored navedene dokazne gra|e sud na prijedlog stranaka pro~itaoiskaze svih saslu{anih svjedoka, za {to prvobitno obrana nije bila dala suglasnost, ali da je potom zbog ekonomi~nosti omogu}ila da

se ovi iskazi pro~itaju budu}i da je ve}ina svjedoka u nekolikonavrata saslu{avana u Kantonalnom sudu, te je navedeno da bi bilonekorektno ponovno pozivanje tih osoba na glavni pretres.Navedeno je kako je sud nakon dobivanja suglasnosti obranepro~itao iskaze 47 svjedoka, iskaz za{ti}enog svjedoka broj 28,izvr{io uvid u lije~ni~ki nalaz za svjedokinju Belmu Arapovi}, teda je pro~itan iskaz Ermina ]urti}a dat u dva navrata uKantonalnom sudu, s napomenom kako iskazi ovoga svjedoka vezani za videokasete nisu pro~itani jer obrana nije dala suglasnost za ~itanje tih iskaza. Pored navedene subjektivne gra|e sud jeizvr{io uvid u ~itav niz materijalnih dokaza (spisak nestalih ipoginulih u selu Grabovci 1993. godine, izvode iz mati~ne knjigeumrlih i obdukcijske zapisnike za vi{e osoba, nalaz povjerenstva ispisak poginulih MZ Stupni Do, zapisnike o procjeni {tete,foto-dokumentaciju i crte` mjesta MUP-a Zenica, ...). Navedeno jekako je od velikog broja svjedoka koji su dali iskaze u ovomepredmetu, a ~ije je svjedo~enje prema stanju spisa predloìloTuìteljstvo, s aspekta izmijenjene optu`nice, osobito zna~ajaniskaz 20 svjedoka ~ije je iskaze sud prezentirao i analizirao udaljnjem tekstu obrazloènja presude. Sud je potom analiziraoiskaze {est svjedoka (Zinete Liki}, Kade Liki}, Adise Liki}, Fuada Mahmutovi}a, Muamere Mahmutovi} i Feride Liki}), te naveokako su ovi svjedoci vrlo uvjerljivo opisali stanje u Stupnom Dolu,kako se njihovi iskazi podudaraju u svjedo~enju o zlo~inu odpo~etka akcije, upada HVO-a odnosno "Maturica" u selo,umorstvima i ne~ovje~nom pona{anju, plja~kanju imovine,ubacivanju ubijenih mje{tana u ku}e i paljenjem ku}a i le{eva te unajbitnijem dijelu koji se odnosi na apelanta. Navedeno je da svisvjedoci van razumne sumnje ukazuju kako je apelant bio u akcijiu Stupnom Dolu i kako je sudjelovao u zlo~inu opisanom u to~ki jedan ~injeni~noga supstrata presude i to u prvome dijelu.Istaknuto je kako oni potvr|uju zlo~in u Stupnom Dolu te da, sobzirom na prepoznavanje apelanta u sudnici, sud nije imaodilema kod utvr|ivanja apelantove odgovornosti odnosnozaklju~ka kako je upravo apelant osoba koja je sudjelovala uplaniranju i izvr{enju ovoga zlo~ina.

15. Dalje je sud, ocjenom iskaza naredne skupine od osamsvjedoka, utvrdio {ta se de{avalo u fiskulturnoj dvoranisrednjo{kolskog centra u Vare{u te zaklju~io kako upravo iskaziovih svjedoka, kojima je sud vjerovao, izvan svake sumnjepotvr|uju da je apelant izvr{io djelo opisano u drugom dijeluprve to~ke ~injeni~noga supstrata izmijenjene optu`nice,odnosno izreke presude. Sud je ocjenom iskaza tre}e skupinesvjedoka ({est), za koje je utvrdio kako se podudaraju u opisude{avanja vezanih za njihovo odvo|enje u prostorije vojnepolicije odnosno nekada{njeg Saveza socijalisti~ke omladine uVare{u, njihovom ispitivanju i premla}ivanju, zaklju~io kako oviiskazi potvr|uju drugi dio prve to~ke ~injeni~nog supstrata izreke presude. Ove iskaze sud je cijenio i u svezi s apelantovomobranom (koji je tvrdio da je kao komandir voda vodio skupinu

"Maturica" na brdu Bogo{ prilikom akcije u Stupnom Dolu, alida nije sudjelovao u zlo~inu), kao i u svezi s iskazima svjedoka obrane da "su bili podignuti za akciju na Stupni Do" pa je sudocijenio kako iz ovih dokaza proizlazi zaklju~ak da je apelant sudjelovao u planiranju i pripremi zlo~ina u Stupnom Dolu, kao io apelantovom sudjelovanju u zarobljavanju velikog broja civila i njihovom zlostavljanju. Sud je tako|er analizom iskaza saslu{anih svjedoka (Zubejde Behto, Ifete Konji}, Todora Ljuboja i za{ti}enog svjedoka 28) utvrdio kako je apelant sostalim pripadnicima jedinice "Maturice" sudjelovao u napaduna selo Grahovce i u umorstvima, ne~ovje~nom postupanju,nano{enju velikih patnji i povreda tjelesnoga integriteta mje{tanima tog sela, odnosno da je primijenio mjerezastra{ivanja nehrvatskog stanovni{tva koje je ostalo ‘ivjeti uKiseljaku, na na~in opisan u to~ki tri i ~etiri ~injeni~noga supstrata presude.

16. Potom je sud analizirao i iskaze svjedoka Ermina ]urti}a u svezi s iskazima drugih svjedoka. Sud je obrazloìo kako seiskaz ovoga svjedoka ne moè prihvatiti jer bi i on, poredapelanta, trebao biti odgovoran za zlo~ine u predmetnome selu.Navedeno je da nazo~nost ovoga svjedoka u Stupnom Dolupotvr|uju iskazi svjedoka, te da stoga i nije bitno {ta }e svjedokkazati u svezi sa svojim sudjelovanjem, odnosno apelantovim

sudjelovanjem u doga|ajima u Stupnom Dolu, budu}i da jeapelantovo sudjelovanje u tim doga|ajima potvr|eno iskazima svjedoka iz toga sela. Sud je istaknuo kako je analizu u odnosu na ovoga svjedoka dao isklju~ivo zato {to je izvr{eno ~itanjenjegova dva iskaza (od 16. lipnja 2003. godine i 19. svibnja 2005.godine), te je bilo nu`no povezati njegovo iskazivanje s iskazima druga tri svjedoka.

17. Sud je analizirao sadràj materijalnih dokaza, te jezaklju~io da oni, van svake razumne sumnje, potvr|uju da suizvr{eni zlo~ini u Stupnom Dolu, u S[C u Vare{u, u seluGrahovci (to~ka tri ~injeni~nog supstrata presude). Navedeno jeda ni obrana ne pobija ovu dokaznu gra|u pa i zlo~ine, mada iz tihradnji isklju~uje apelanta. Me|utim, sud je istaknuo kako jeapelantova kazneno-pravna odgovornost utvr|ena na temeljusubjektivnih dokaza, navode}i da u okolnostima ratnih de{avanja subjektivni dokazi, odnosno svjedoci, jedino u ovakvim

predmetima mogu potvrditi ne~iju odgovornost u izvr{enjuzlo~ina. Dalje je sud naveo da nije imao nikakav razlog da nepovjeruje iskazima svjedoka i da na bazi tih iskaza ne utvrdiapelantovu odgovornost za izvr{enje predmetnog kaznenogdjela, jer su svjedoci koji su vidjeli apelanta u Stupnom Doluvidjeli kako se on pona{ao i {ta je ra dio, a {to sve, po ocjeni suda,potvr|uje njegovo sudjelovanje u ratnom zlo~inu u StupnomDolu. Potom je navedeno da su svjedoci, koji su bili zarobljeni uVare{u, potvrdili nedjela koja je apelant uradio prema zarobljenim civilima, da su drugi svjedoci potvrdili zlo~in uGrahovcima, a da su svjedokinja Ifeta Konji} i za{ti}eni svjedok28 potvrdili to~ku ~etiri ~injeni~nog dijela presude.

18. Kona~no, sud je razmotrio navode obrane, te ocijenio kaoneprihvatljive navode da su svjedoci "montirani od straneAID-a", zato {to u tom smislu ne postoji nikakav dokaz te jenavedeno da bi u tome slu~aju bilo logi~no da svjedoci upravopravilno opi{u apelanta. Navedeno je kako su neki svjedoci

apelanta prepoznali jo{ u istrazi na fotografijama, a da je na glavnom pretresu slijedilo prepoznavanje prilikom suo~enja.Dalje je sud ocijenio neutemeljenim apelantovo pozivanje na slu~aj Joze Leutara te ishod toga predmeta, jer okolnost da jeapelant oslobo|en od optu`be u tome predmetu nema nikakveveze s ovom kaznenom procedurom. Tako|er je ocijenjeno kaoneutemeljeno apelantovo pozivanje da je u "mostarskompredmetu oslobo|en od optu`be", s obrazloènjem da iz dopisa Kantonalnog suda u Mostaru proizlazi da se protiv apelanta idalje vodi postupak zbog kaznenog djela umorstva iz ~lanka 36.stavak 2. to~ka 6. KZ RBiH, te je sud zaklju~io da se tvrdnjeobrane o montiranosti ovoga predmeta ne mogu prihvatiti.Potom je sud naveo kako je izvjesno odstupanje u opisivanjuapelanta, odnosno u neprepoznavanju odje}e ili obu}e, iliapelantovog hoda, rezultat vremena u kojemu se de{avalo ono {tose apelantu stavlja na teret (rat, vr{enje zlo~ina, vrijeme u kojemusu ‘rtve nastojale sa~uvati ‘ivu glavu), te je navedeno kako ~ak ni

svjedoci saslu{ani po prijedlogu obrane nisu mogli detaljnijeopisati odre|ene karakteristi~ne situacije u kojima je bio apelant,iako su s apelantom sve vrijeme bili u jedinici. Istaknuto je da svjedoci pod datim okolnostima logi~no pamte izgled izvr{itelja,a da u konkretnom slu~aju, u tome dijelu, svjedoci nisu imalinikakvu dilemu, a da u svemu drugom moè do}i do izvjesnihodstupanja. Dalje je navedeno kako je ukazivanje na apelanta usudnici bilo od presudnoga zna~aja za presu|enje u ovompredmetu, budu}i da je prepoznavanje apelanta bilo vrlouvjerljivo bez ikakve dileme, tako da sud nije imao nikakvihrazloga da ne povjeruje iskazima svjedoka. Navedeno je kakosud nije mogao prihvatiti navode apelantove obrane da nije bio uStupnom Dolu, kao i negiranje drugih radnji (Vare{, Grahovci,Kiseljak) koje su mu stavljene na teret, te je istaknuo kako ovuobranu nije mogao prihvatiti upravo na temelju izvedenedokazne gra|e. Bitno je da se iskazi svjedoka podudaraju u




najzna~ajnijim dijelovima, te da potvr|uju apelantovuodgovornost odnosno utvr|enje da je apelant izvr{itelj svihradnji za koje je progla{en krivim, te je navedeno kako se radi ospecifi~nom predmetu, kao i drugim predmetima ratnog zlo~ina u kojim se odluka o ne~ijoj odgovornosti moè temeljitiisklju~ivo na bazi saslu{anih svjedoka. Sud je, u daljem tekstupresude, naveo kako je analizom cjelokupne dokazne gra|e, a na

temelju materijalnih i subjektivnih dokaza, utvrdio da je apelant kao pripadnik jedinice za posebne namjene zvane "Maturice", usastavu brigade "Ban Jela~i}", koja je pripadala III. operativnojzoni HVO Kiseljak, pod zapovjedni{tvom Ivice Raji}a, kr{iopravila me|unarodnog prava za vrijeme rata, te postupaoopre~no ~lanku 3. @enevske konvencije o za{tit i civilnih osoba (udaljem tekstu: @enevska konvencija), te ~l. 48, 50. i 51.Dopunskog protokola 1 uz @enevsku konvenciju na na~innaveden u izreci presude, te je navedeno kako su u timapelantovim radnjama sadràni svi elementi bi}a kaznenoga djela iz ~lanka 154. stavak 1. KZ FBiH. Dalje je sud naveo kako je prilikom dono{enja odluke o kazni cijenio da je apelant progla{en krivim za veoma teàk zlo~in (osobito u StupnomDolu i selu Grahovci) u kojemu je ubijen i zapaljen veliki brojcivila, te zapaljen veliki broj ku}a i pomo}nih objekata. Stoga jesud, cijene}i teìnu zlo~ina, na~in izvr{enja kaznenoga djela kaoi nastale posljedice, zaklju~io da }e se izre~enom kaznom posti}i

op}a svrha ka`njavanja kao i specijalna prevencija.19. Apelant i Tuìteljstvo su podnijeli prizive protiv presude

Kantonalnog suda. Spis je dostavljen Vrhovnom sudu na odlu~ivanje o prizivima 27. srpnja 2007. godine.

20. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-K`-07-000387 od 22.sije~nja 2008. godine odbio kao neutemeljen priziv Tuìteljstva, a djelomi~no je uvaìo apelantov priziv i to u odluci o kazni tako da je apelanta kaznio na zatvorsku kaznu u trajanju od 14 godina, a tako|er je povodom priziva po slu`benoj du`nosti prvostupanjska presuda izmijenjena i u pravnoj ocjeni djela, tako {to su radnjeoptuènog, iz izreke osu|uju}eg dijela prvostupanjske presude,pravno kvalificirane kao kazneno djelo ratnog zlo~ina protivcivilnog stanovni{tva iz ~lanka 142. stavak 1. Krivi~nog zakona SRFJ ("Slu`beni list SFRJ" br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84,74/87, 57/89 i 3/90, u daljnjem tekstu: KZ SFRJ).

21. Apelantove prizivne navode da je presudu

prvostupanjskog suda donijelo sudbeno vije}e u nepropisnomsastavu jer je prilikom vije}anja i glasovanja sudila sutkinja porotnica, koja je do zaklju~enja glavnog pretresa bila pri~uvna sutkinja porotnica, Vrhovni sud je ocijenio neutemeljenimnavode}i da je iz zapisnika s glavnog pretresa 10. svibnja 2007.godine kao i svih prethodnih raspravnih zapisnika vidljivo da jeSeada Jabandì} sve vrijeme glavnog pretresa bila nazo~na kaopri~uvna sutkinja porotnica u smislu ~lanka 278. ZKP FBiH, teda je sudjelovala prilikom vije}anja i glasovanja. Navedeno jekako je, imaju}i u vidu stalno nazo~nost ove sutkinje porotnicena svim ro~i{tima glavnog pretresa koji je trajao u kontinuitetu, teposebice ~injenicu da stranke nisu imale primjedbi na obavijest predsjednika sudbenoga vije}a da }e imenovana sutkinja sudjelovati u postupku vije}anja i glasovanja umjesto suca porotnika Fikreta Mujki}a, ~iju je izo~nost predsjedniksudbenoga vije}a opravdao, Vrhovni sud zaklju~io kako sastavsudbenoga vije}a nije bio protivan zakonu.

22. Sud je, opre~no apelantovim prizivnim navodima,ocijenio kako su izreka i obrazloènje prvostupanjske presude, usvojim bitnim elementima, razvidni i kako ne sadrè nejasno}e ikontradiktornosti zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.Navedeno je kako glede odlu~nih ~injenica nema bitnihproturje~nosti izme|u onoga {to se nalazi u presudi i navoda uzapisnicima, te je sud ocijenio kao neutemeljene prizivne navodeo bitnoj povredi postupka iz ~lanka 358. stavak 1. to~ka 11. ZKP.

23. U svezi s apelantovim prizivnim navodima o povrediprava na obranu i prava na pravi~no su|enje, Vrhovni sud jenaveo kako je apelant, u prvostupanjskom postupku, imao pravona izno{enje obrane tijekom cijeloga glavnog pretresa, te kakomu to pravo ni~im nije ograni~avano. înjenica da prvostupanjski sud nije prihvatio vi{e apelantovih dokaznihprijedloga, pri ~emu je za takvo postupanje dao obrazloènje, poocjeni Vrhovnog suda sama po sebi ne predstavlja povredu

apelantovoga prava na obranu ni prava na pravi~no su|enje.Naime, iz cjelokupnog sudbenoga postupka je evidentno kako jeapelant ponudio brojne druge dokaze koje je prvostupanjski sudprihvatio i cijenio, kao {to je prilikom dono{enja odluke cijenio iapelantovu obranu.

24. Dalje, Vrhovni sud je naveo i kako je cijenio apelantoveprizivne navode o nepotrebnom preslu{avanju devet kaseta na zadnjem glavnom pretresu, iako su one prethodno bile izdvojeneiz spisa kao nezakonit dokaz, kao i apelantove prigovore na postupanje predsjednika raspravnog vije}a, koji je pri izradiprvostupanjske presude unio i one to~ke optu`be od kojih jeTuìteljstvo odustalo. Prizivni sud je ovakve postupkeprvostupanjskog suda ocijenio kao suvi{ne i nepotrebne, ali jeocijenio da oni nisu takve naravi da bi doveli u pitanje pravilnost izakonitost prvostupanjske presude.

25. U svezi s apelantovim prizivnim navodima o pogre{no inepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju (u smislu pogre{neinterpretacije provedenih dokaza te pogre{no izvedenihzaklju~aka o apelantovoj krivnji), navedeno je da je apelant uprizivu, izme|u ostalog, dao detaljnu analizu provedenih dokaza,osobito iskaza svjedoka ukazuju}i na njihovu nevjerodostojnost ineobjektivnost, te da je apelant posebice potencirao da se na iskazima svjedoka, kao o{te}enih, ne moè temeljiti odluka onjegovoj krivnji, budu}i da su oni zainteresirani za ishodpostupka. Me|utim Vrhovni sud je, cijene}i ove apelantoveprizivne prigovore, obrazloìo kako se odluka o apelantovojkrivnji, u svezi sa zlo~inom po~injenim u Stupnom Dolu, temeljiprije svega na iskazima svjedoka o~evidaca kao i sadràja niza materijalnih dokaza u spisu. Stoga je i Vrhovni sud, pozivaju}i sena dokaze provedene pred prvostupanjskim sudom, ocijeniokako je neutemeljena apelantova obrana da nije bio u StupnomDolu u vrijeme po~injenja zlo~ina, kao i apelantove tvrdnje da suiskazi svjedoka neistiniti. Navedeno je kako druga~ija interpretacija apelantove obrane iskaza saslu{anih svjedoka ubitnom nije pobijala tvrdnje iz iskaza da su svi navedeni svjedocividjeli apelanta predmetnoga dana u Stupnom Dolu. Vrhovni sud je naveo kako utemeljenost optu`nih navoda u svezi sa zlo~inomu Stupnom Dolu, u kojemu je stradalo 38 civila, proizlazi i izsporazuma o priznanju krivnje kojeg je optuèni Ivica Raji}, kaozapovjednik HVO-a, zaklju~io s tuìteljem Me|unarodnog suda,

kao i iz presude o kazni Ivici Raji}u, a prema kojima je on priznaozlo~in u Stupnom Dolu, iako se iz tih dokaza ne moè neposrednozaklju~iti da je apelant sudjelovao u tom zlo~inu. Dalje jenavedeno kako iz drugih dokaza, koje je sud naveo, neprijepornoproizlazi i apelantova krivnja za ostala djela opisana uosu|uju}em dijelu izreke prvostupanjske presude (to~ka 1. do 4),te je istaknuto da je Vrhovni sud osobito cijenio iskaze svjedoka obrane, a budu}i da ni sama obrana ne pobija kako je po~injenzlo~in u Stupnom Dolu opisan u ~injeni~nom dijelu presude. Sud je prihvatio i obrazloènje prvostupanjskog suda glede radnjinavedenoga kaznenoga djela budu}i da je prvostupanjski sudrazvidno obrazloìo koje je radnje apelant poduzeo kao izravniizvr{itelj a u kojima je sudjelovao na drugi na~in. Navedeno jekako je Vrhovni sud posebice cijenio sadràj materijalnih dokaza u spisu koji potvr|uju brojne optu`ne navode, te kako jezaklju~io da nije potrebno provoditi nove dokaze u dopunudokaznoga postupka budu}i da je sud iz provedenih dokaza imao

dovoljno relevantnih ~injenica za dono{enje kona~ne odluke.26. Kona~no, sud je zaklju~io kako na temelju svihprovedenih dokaza zaklju~uje da su potvr|eni optu`ni navodi izosu|uju}ega dijela prvostupanjske presude, te da se uapelantovim radnjama stje~u sva obilje`ja kaznenoga djela ratnog zlo~ina protiv civilnoga stanovni{tva, koje je Vrhovni sudpravno kvalificirao kao kazneno djelo ratnog zlo~ina iz ~lanka 142. stavak 1. KZ SFRJ jer je taj zakon vaìo u vrijeme izvr{enja kaznenoga djela, a novi zakoni nisu blaì za apelanta. Budu}i da tijekom postupka, a ni prema navodima priziva, apelantova ura~unljivost u vrijeme po~injenja kaznenoga djela nije bila prijeporna kao ni oblik krivnje, Vrhovni sud je i u ovome dijeluprihvatio utvr|enje prvostupanjskog suda.

27. Vrhovni sud je, me|utim, djelomi~no uvaìo apelantovpriziv te preina~io odluku o kazni, tako da mu je izrekao blaùkaznu zatvora zbog toga {to je kazneno djelo za koje je apelant




progla{en krivim pravno kvalificirao kao kazneno djelo ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lanka 142. stavak 1. KZSFRJ, za koje je tim zakonom propisana blaà kazna nego po KZFBiH po kojemu je prvostupanjski sud izvr{io kvalifikacijukaznenoga djela.IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije28. Apelant je naveo kako je pobijanim presudama do{lo dopovrede njegovoga prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1, 2. i 3. Europskekonvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (udaljnjem tekstu: Europska konvencija). Iz detaljno elaboriraneapelacije moè se izvesti su{tina apelantovih navoda o povredinjegovoga prava na pravi~no su|enje, koja se odnosi, kao prvo,na odre|ene procesne propuste (sastav suda, onemogu}avanjeapelantu da iznese sve ~injenice i dokaze) u prvostupanjskompostupku koji predstavljaju apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Nadalje, apelant je naveo kako jepovrije|eno i njegovo pravo na su|enje u razumnom roku sobzirom da je postupak protiv njega vo|en sedam godina, a da apelant svojim radnjama nije ni na koji na~in utjecao na duljinupostupka nego je, naprotiv, bio nazo~an na svim pretresima.Apelant je naveo kako je povrije|eno i njegovo pravo na

ravnopravnost, odnosno jednakost strana u postupku, jer jeodbijen niz njegovih zahtjeva za provedba dokaza, tako da su odukupno 99 pretresa na njih 88 izvo|eni dokazi optu`be, a na 11pretresa dokazi obrane. Obrazloènje prvostupanjskoga suda,kojim su odbijeni zahtjevi obrane za provedbu odre|enih dokaza je, po apelantovom mi{ljenju, proizvoljno, {to je on i iznio usvome prizivu, ali drugostupanjski sud nije dao svojeobrazloènje na te navode. Apelant je, dalje, naveo da je ukaznenom postupku protiv njega povrije|eno i na~elo in dubio pro reo, zbog na~ina na koji su sudovi cijenili dokaze u korist optu`be. Apelant je ukazao i na navodnu subjektivnu pristranost vije}a prvostupanjskog suda kojemu je dva puta tijekompostupka prikazivan odre|eni dokazni video materijal koji jemorao biti izdvojen iz sudbenoga spisa, jer na njemu nije mogla biti temeljena sudbena odluka, {to je kasnije i u~injeno. Na tajna~in, po apelantovome mi{ljenju, vije}e je moglo ste}iodre|eno ubje|enje o njegovoj krivnji. Apelant je ukazao i na nedovoljnost obrazloènja drugostupanjskog suda o njegovimnavodima u kojima je ukazao na sve nezakonitostiprvostupanjskog postupka. U kona~nici, apelant je naveo kako niprvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu istinito i potpunoutvrdili ~injenice va`ne za dono{enje zakonite odluke, niti su sa jednakom pa`njom ispitivali i utvr|ivali ~injenice koje apelanta terete i koje idu u njegovu korist, odnosno postupak su vodili na nepravi~an na~in.b) Odgovor na apelaciju

29. Vrhovni sud je istaknuo kako su apelantovi navodi onepropisnom sastavu prvostupanjskog suda (da je u izricanjupresude sudjelovao sudac porotnik koji nije bio prisutan na glavnom pretresu) kao i ostali navodi u svezi s povredomodredaba kaznenoga postupka iz ~lanka 358. stavak 1. to~ka 1.Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) bilipredmetom ocjene u prizivnome postupku, te da su u presudi toga

suda (stranica 4) dati razlozi zbog kojih su apelantovi navodiocijenjeni kao neutemeljeni. Dalje se isti~e, u svezi s apelantovimnavodima o povredi prava na su|enje u razumnom roku da je, poocjeni tog suda, s obzirom na sloènost predmeta prizivnipostupak okon~an u razumnom roku, budu}i da je spis dostavljentome sudu 27. srpnja 2007. godine a da je pobijana presuda donesena 22. sije~nja 2008. godine. Glede navoda apelacije opovredi prava na obranu zbog neusvajanja svih dokaznihprijedloga navedeno je da su u presudi (stranica 5) ti navodidetaljno razmatrani, kao i da su razmatrani i navodi u svezi spreslu{avanjem kaseta s iskazima svjedoka Ermina ̂ urti}a, te da je taj sud ocijenio kao neutemeljene apelantove navode kako mu je onemogu}eno izno{enje svih ~injenica i dokaza koji mu idu ukorist, odnosno navode kako sudovi nisu s jednakom pozorno{}uispitivali i utvr|ivali ~injenice koje ga terete i ~injenice koje muidu u korist. Dalje je istaknuto da su neutemeljeni apelantovi

navodi u svezi s ocjenom dokaza i povredom prava in dubio proreo, te je navedeno kako su sudovi za svoje zaklju~ke dalipotpune i odre|ene razloge. Iz navedenih razloga Vrhovni sudpredlaè da se apelacija odbije kao neutemeljena.

30. Kantonalni sud je naveo kako u postupku dono{enja presude toga suda nije povrije|eno ni jedno apelantovo pravo.

31. Tuìteljstvo je istaknulo kako je redovan kaznenipostupak protiv apelanta vo|en po odredbama tzv. "starog"ZKP-a gdje je uloga sudbenoga vije}a bila radikalno druga~ija uodnosu na novi ZKP jer je sredi{nje mjesto u izvo|enju dokaza,ispitivanje okrivljenog i saslu{anje svjedoka, zauzimaopredsjednik sudbenoga vije}a koji je u apelantovome slu~ajuodobrio izvo|enje svih dokaza za koje se pretpostavljalo da }edoprinijeti svestranijem rasvjetljavanju predmetne stvarineovisno o ~injenici je li ih predloìlo Tuìteljstvo ili obrana.Dalje je navedeno kako su objektivne okolnosti (reforma pravosu|a i smrt jednog od ~lanova sudbenoga vije}a u zavr{nojfazi) neminovno uticale na tijek postupka, te da su stoga neutemeljeni navodi o povredi prava na su|enje u razumnomroku. Tuìteljstvo je navelo kako je, opre~no prizivnimnavodima o ocjeni dokaza, prvostupanjski sud za svakogsvjedoka obrane ponaosob dao valjana i detaljna obrazloènja za{to njegov iskaz nije prihvatio. Kona~no je navedeno kako su

redoviti sudovi razmotrili navode apelacije koji se odnose na navodne povrede pravila kaznenoga postupka.

V. Relevantni propisi32. Krivi~ni zakon SFRJ ("Slu`beni list SFRJ" br. 44/76,

36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) urelevantnom dijelu glasi:

^lanak 142. Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,

oruànog sukoba ili okupacije naredi da se izvr{i napad nacivilno stanovni{tvo, naselje, pojedina civilna osoba ili osobaonesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, te{kutjelesnu povredu ili te{ko naru{avanje zdravlja ljudi; napad bezizbora cilja kojim se poga|a civilno stanovni{tvo; da se premacivilnom stanovni{tvu vr{e umorstva, mu~enja, ne~ovje~na postupanja, biolo{ki, medicinski ili drugi nau~ni eksperiment,uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nano{enja velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanjeili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevo|enje nadrugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanje; primjenjivanje mjera zastra{ivanja i terora, uzimanje talaca,kolektivno ka`njavanje, protivzakonito odvo|enje ukoncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,li{avanje prava na pravilno i nepristrano su|enje; prisiljavanjena slu`bu u oruànim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obavje{tajnoj slu`bi ili administraciji; prisiljavanje na prinudnirad, izgladnjivanje stanovni{tva, konfiskaciju imovine, plja~kanje imovine stanovni{tva, protivzakonito i samovoljnouni{tavanje ili prisvajanje u velikim razmjerima imovine kojenije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite inerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenjevrijednosti doma}eg novca ili protivzakonito izdavanje novca, ili

ko izvr{i neko od navedenih djela,kaznit }e se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnomkaznom.

33. Zakon o kaznenom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 43/98 i 23/99) u relevantnom dijelu glasi:

^lanak 13.(1) Sud, nadle`ni tuìtelj i organ unutra{njih poslova du`ni su

istinito i potpuno utvrditi ~injenice koje su va`ne za dono{enjezakonite odluke.

(2) Oni su du`ni da s jednakom pa`njom ispituju i utvrde kako~injenice koje terete osumnji~enog ili okrivljenog, tako i one kojeim idu u korist, te da prije po~etka postupka i u tijeku postupkaosumnji~enom i okrivljenom, odnosno njihovim braniteljima,stave na raspolaganje sve ~injenice i dokaze koji im idu u korist.

^lanak 14.




Pravo suda, nadle`nog tuìtelja i organa unutra{njih poslovada ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano niograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima.


Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su

sadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.35. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku koji jekoristio.

36. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj 070-0-K`-07-000387 od 22.sije~nja 2008. godine, protiv koje nema drugih u~inkovitihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu jepresudu apelant primio 18. velja~e 2008. godine a apelacija jepodnesena 11. travnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.

Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno ( prima facie)neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

37. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum38. Apelant pobija navedene presude tvrde}i kako su tim

presudama povrije|ena njegova prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije.

^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(...)(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.^lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

2. Svako tko je optuèn za krivi~no djelo smatra se nevinimdok se njegova krivica po zakonu ne dokaè.

3. Svako tko je optuèn za krivi~no djelo ima sljede}aminimalna prava:

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optu`be ida se prisustvo i saslu{anje svjedoka obrane odobri pod uvjetimakoji vaè i za svjedoka optu`be;

39. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na utvr|ivanjeutemeljenosti kaznene optu`be protiv apelanta u svezi sizvr{enjem kaznenoga djela ratnog zlo~ina protiv civilnoga

stanovni{tva, te je dakle ~lanak 6. Europske konvencijeprimjenjiv na konkretan slu~aj. Stoga }e Ustavni sud ispitati je lipostupak pred redovitim sudovima u apelantovome slu~aju biopravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. Europske konvencije.

40. Ustavni sud prvenstveno primje}uje kako apelant ukazuje na propuste prvostupanjskog suda koji se ogledaju usastavu sudbenoga vije}a prigodom dono{enja prvostupanjskepresude jer smatra da je prvostupanjsku odluku donijelonepropisno sastavljeno vije}e. U svezi s ovim prizivnimnavodom Ustavni sud opaà kako je ove apelantove navoderazmotrio Vrhovni sud, te obrazloìo da je sutkinja porotnica Seada Jabandì} sve vrijeme glavnog pretresa bila nazo~na kaopri~uvna sutkinja porotnica u smislu ~lanka 278. ZKP-a, te da jestoga imenovana mogla sudjelovati prilikom vije}anja iglasovanja. U ovakvom obrazloènju Vrhovnog suda Ustavnisud ne nalazi nikakvu proizvoljnost budu}i da je odredbom

~lanka 278. ZKP propisano ako je u izgledu da }e glavni pretresduè trajati, predsjednik vije}a moè zatraìti od predsjednikasuda da odredi jednog ili dvojicu sudija, odnosno sudiju porotnika da prisustvuju glavnom pretresu, kako bi zamijenili~lanove vije}a u slu~aju njihove sprije~enosti.

41. Dalje, u svezi s apelantovim navodima o proizvoljnojocjeni dokaza i tvrdnje o povredi prava na ravnopravnost odnosno jednakost strana u postupku u smislu odbijanja niza njegovih dokaznih prijedloga, Ustavni sud nagla{ava kako~lanak 6. Europske konvencije ne garantira pravo da svi dokazniprijedlozi budu prihva}eni. Tako|er, pravo na pravi~no su|enjene zahtijeva da se slijede bilo kakva odre|ena pravila uocjenjivanju dokaza pred kaznenim sudovima. Doma}i sudovitrebaju ocijeniti prijedloge koji su im izneseni, kao i zna~ajdokaza na koje se optuèni ‘ele pozvati (vidi, inter alia, Europskisud za ljudska prava, Barb?ra, Messequ? i Jabardo protiv[panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A broj146, to~ka 68). Institucije Europske konvencije su usvojile stavda doma}i sudovi uìvaju diskrecijsku ovlast da sami odlu~e osaslu{avanju svjedoka za koje smatraju da }e im pomo}i uutvr|ivanju istine, odnosno da ocijene je li nu`no pozivatipredloène svjedoke ili provesti druge predloène dokaze, paze}ida se ne naru{e smisao i cilj prava na pravi~no su|enje koji

obvezuju da se su|enje odvija "pod jednakim uvjetima" i uz"jednakost oru`ja". ^lanak 6. stavak 3. Europske konvencijezahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlu~io da neprovede predloène dokaze koje je optuèni izri~ito zahtijevao(vidi Europski sud za ljudska prava, Vidal protiv Belgije, presuda od 22. travnja 1992. godine, serija A broj 235, to~ka 34).

42. Dovode}i prethodne stavove u vezu s konkretnimpredmetom, Ustavni sud smatra kako u apelantovom slu~ajusveobuhvatna analiza izvedenih dokaza nije izostala. Naime,Ustavni sud opaà da je prvostupanjski sud u svojoj presudi upotpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza te njihovogdovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka da je apelant po~inio kazneno djelo koje mu je optu`nicom stavljeno na teret ida je kazneno odgovoran za njegovo izvr{enje. Ustavni sud,tako|er, opaà kako je prvostupanjski sud proveo veoma opseàndokazni postupak u kojemu je saslu{an veliki broj svjedoka kojesu predloìli i Tuìteljstvo i obrana. Osim toga, analiziran je i

ocijenjen veliki broj materijalnih dokaza. Dalje, Ustavni sudopaà kako apelant u konkretnom slu~aju nije dostavio bilokakav dokaz kojim bi dokazao da je prvostupanjski sudproizvoljno odbio njegove dokazne prijedloge, niti da upredmetu postoji bilo {ta {to bi ukazivalo da je dokazni postupakzlouporabljen na apelantovu {tetu. Stoga Ustavni sud primje}ujekako je, opre~no apelantovim navodima, prvostupanjski sud za svaki dokaz koji je prihvatio kao i za onaj koji nije prihvatio daodetaljno obrazloènje, pri ~emu je dao detaljne razloge za{to nijeprihvatio odre|ene apelantove dokazne prijedloge i za{to oninisu mogli dovesti do druga~ijega rje{enja konkretne pravnestvari. Iz obrazloènja presude neprijeporno proizlazi da ovidokazi obrane nisu mogli bitno utjecati na kona~no utvr|ivanje~injeni~nog stanja i zaklju~ak do kojih je do{ao prvostupanjskisud na temelju dokaza koje je detaljno analizirao i ~iju ocjenu jedao u obrazloènju svoje odluke. Time je, dakle, Kantonalni sudispo{tovao svoju obvezu garantiranu ~lankom 6. stavak 3.d.

Europske konvencije koja, u smislu prakse Europskog suda,zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlu~io neprovoditi predloène dokaze koje je optuèni izri~ito zahtijevao.

43. Prvostupanjski sud je, dakle, zaklju~ak o postojanjukaznene odgovornosti i kaznenoga djela temeljio na cjelokupnom dokaznom postupku, kako iskazima svjedoka takoi ~itavom nizu materijalnih dokaza. Stoga, Ustavni sud smatra kako je u predmetnome kaznenom postupku data razumna mogu}nost i Tuìteljstvu i obrani da iznesu dokaznu gra|u.Apelant je tijekom cijeloga postupka imao branitelja odvjetnika,koristio se mogu}no{}u da iznese komentare na podastrtematerijalne dokaze uporabljene u postupku, kao i na izjavesvjedoka i da pobija navode i dokaze Tuìteljstva, {to je i ~inio. Ukontekstu navedenoga, budu}i da je prvostupanjski sud dovoljnorazvidno obrazloìo svoju odluku primjenjuju}i relevantneodredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije




prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su materijalnopravnipropisi proizvoljno ili nepravi~no primijenjeni na apelantovu{tetu, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redoviti sudzlouporabio dokazni postupak na apelantovu {tetu.

44. Dalje, Ustavni sud opaà kako je zaklju~keprvostupanjskoga suda glede ocjene provedenih dokaza iutvr|enoga ~injeni~nog stanja u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud

u obrazloènju svoje odluke, s tim {to je smanjio kaznu zatvora s15 na 14 godina zatvora. Tako|er je iz presude Vrhovnog suda evidentno da je taj sud razmotrio sve prizivne navode kojeapelant ponavlja u apelaciji (sastav vije}a, odbijanje pojedinihdokaznih prijedloga, ocjenu dokaza, obrazloènje presude,pogre{no i nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje), te dao iscrpnoobrazloènje za{to ih je ocijenio kao neutemeljene i za{to nisumogli dovesti do druga~ijega ishoda konkretnog postupka.Naime, prizivni sud je zaklju~io da iz ~injeni~nog stanja utvr|enog pred prvostupanjskim sudom kao neprijepornoproizlazi da je apelant po~inio kazneno-pravne radnje koje su mustavljene na teret, te je razvidno obrazloèno koje od ovih radnji je apelant po~inio kao izravni izvr{itelj a u kojima je sudjelovaona drugi na~in.

45. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra kakoobrazloènja obje pobijane odluke ne ostavljaju utisak bilo kakveproizvoljnosti u odlu~ivanju, ve} sadrè razvidne i konzistentnerazloge za zaklju~ak kako je apelant po~inio predmetno kaznenodjelo, s tim da je Vrhovni sud apelantove radnje iz izrekeosu|uju}eg dijela prvostupanjske presude pravno kvalificiraokao kazneno djelo ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz~lanka 142. stavak 1. KZ SFRJ, obrazlaù}i da je taj zakon vaìou vrijeme izvr{enja kaznenoga djela a da novi zakoni nisu blaì za apelanta.

46. Apelant je tako|er ukazao i na navodnu subjektivnupristranost vije}a prvostupanjskoga suda. Ova pristranost se poapelantu ogleda u ~injenici da je prvostupanjski sud dva puta tijekom postupka pregledao videokasete o saslu{anju Ermina ûrti}a pred ha{kim istraìteljima ~ime je, po apelantu,prvostupanjsko vije}e moglo ste}i odre|eno ubje|enje oapelantovoj krivnji.

47. U svezi s ovim navodima, Ustavni sud isti~e kakonepristranost podrazumijeva da sud ne smije biti optere}en

predrasudama glede odluke koju donosi. Sud ne smije biti podutjecajem vanjskih informacija, ili pod bilo kojim drugimpritiskom, ve} svoje mi{ljenje mora temeljiti isklju~ivo na onome {to je izneseno na su|enju. Prilikom odlu~ivanja je li nekisud bio pristran mora se napraviti distinkcija izme|usubjektivnog i objektivnog pristupa pristranosti. Subjektivnipristup se odnosi na osobnu nepristranost ~lanova vije}a i ona sepretpostavlja dok se ne dokaè opre~no (vidi Europski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stavak 47). Da je nekisudac pristran zbog optere}enosti predrasudama mogu}e jezaklju~iti samo kada to postane sasvim razvidno na temeljunjegovoga stava tijekom postupka ili iz sadràja presude. Uokviru objektivnog testa, mora se odrediti je li, potpuno odvojenood osobnog pona{anja suca, bilo dokazivih ~injenica koje mogudovesti do sumnje u njegovu nepristranost. U ovome pogledu ~aki dojam moè imati izvjesnu va`nost. Ono {to je ovdje va`no jestepovjerenje koje sudovi u demokratskome dru{tvu moraju

ulijevati javnosti i, najvi{e od svega kada su u pitanju kaznenipostupci, koje moraju ulijevati samom okrivljenom. Ovopodrazumijeva da pri odlu~ivanju o tome postoji li u nekomkonkretnom predmetu opravdan razlog za strah da odre|enisudac nije nepristran stav okrivljenog je vaàn, ali ne iodlu~uju}i. Ono {to je odlu~uju}e jeste moè li se takav strahsmatrati objektivno opravdanim (vidi Europski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. velja~e 1993. godine,stavak 30).

48. U svezi s navedenim Ustavni sud nagla{ava kako jeapelant svoje tvrdnje o subjektivnoj pristranosti prvostupanjskogsudbenoga vije}a morao potkrijepiti konkretnim argumentima koji ukazuju na nepravi~nost su|enja (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. velja~e 2002. godine, objavljena u"Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Budu}ida je u prethodnim to~kama ove odluke, razmatraju}i prizivne

navode vezane za povredu prava na pravi~no su|enje, Ustavnisud ve} utvrdio kako su apelantovi navodi neutemeljeni te kakosu pobijane odluke utemeljene na iskazima ~itavog niza svjedoka o~evidaca kao i sadràju niza materijalnih dokaza, Ustavni sudsmatra da apelant, osim pau{alnih navoda, nije dostavio nikakvedokaze niti bilo kakve argumente koji bi govorili u prilognjegovoj tvrdnji da je prvostupanjsko sudbeno vije}e prigodom

provedbe postupka i dono{enja pobijane presude imalopredrasude. Prema tome, ~injenica da je prvostupanjski sud u dva navrata pregledao videokasete o saslu{anju Ermina ]urti}a, {to je prvostupanjski sud obrazloìo ~injenicom kako je zbogprocesnih situacija postupak morao iznova po~eti, te u kona~niciiz spisa izdvojio ove dokaze, sama po sebi ne ukazuje na subjektivnu pristranost prvostupanjskog sudbenoga vije}a. Sobzirom da apelant nije dostavio druge dokaze u svezi snavodnom pristrano{}u suda, a pristranost nije o~evidna, Ustavnisud apelantove navode smatra pau{alnim i nedokazanim (vidiUstavni sud, Odluka broj AP 23/06 od 15. velja~e 2007. godine,to~ka 30).

49. Ustavni sud dalje primje}uje kako apelant navodi da jepostupak protiv njega vo|en sedam godina, te smatra da jepovrije|eno njegovo pravo na su|enje u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud opaà kako je kazneni postupak protiv apelanta, u smislu Europskekonvencije, zapo~eo odre|ivanjem pritvora 28. kolovoza 2000.godine a da je okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj070-0-K`-07-000387 od 22. sije~nja 2008. godine. Dakle,cjelokupan postupak protiv apelanta je trajao sedam godina ~etirimjeseca i 25 dana.

50. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnojpraksi Europskog i Ustavnog suda razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudbenom praksomEuropskog suda, a osobito o sloènosti predmeta, pona{anjupodnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i o va`nosti onoga {to se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidiEuropski sud, Camasso protiv Hrvatske, aplikacija broj15733/02, presuda od 13. sije~nja 2005. godine, stavak 32).

51. U konkretnom slu~aju se radi o kaznenom postupku koji

je vo|en protiv apelanta zbog kaznenog djela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva, dakle kaznenog djela koje spada uskupinu najteìh kaznenih djela. Stoga Ustavni sud smatra kakotaj postupak, imaju}i u vidu ~injenice konkretnog slu~aja (po~injenje zlo~ina na vi{e lokacija, saslu{anje ve}eg broja svjedoka (preko 50), okolnost da je u zlo~inima ubijen ve}i brojcivila) te pravna pitanja koja pokre}e, spada u kategoriju iznimnosloènih predmeta.

52. U svezi s apelantovim pona{anjem Ustavni sud opaà kako se apelant sve vrijeme branio {utnjom (svoju obranu je izniotek u sije~nju 2007. godine) {to je, dakako, njegovo pravo i to muse ne moè staviti na teret. Me|utim, Ustavni sud smatra kako jetakvo apelantovo pona{anje za posljedicu imalo dodatnooptere}enje za sud u smislu utvr|ivanja relevantnih ~injenica bitnih za presu|enje, budu}i da je sud te ~injenice moraodokazivati drugim dokazima, {to po mi{ljenju Ustavnog suda uovako sloènim predmetima ipak objektivno doprinosi trajanju

postupka. S druge strane, promatraju}i pona{anje redovitihsudova, proizlazi da je prvostupanjski sud kontinuiranopoduzimao procesne radnje iz svoje nadle`nosti te da je prijedono{enja pobijane Presude K-26/01 od 11. svibnja 2007. godineodrào vi{e desetina glavnih pretresa (kako sam apelant navodi99 glavnih pretresa), te da je nastavke glavnog pretresa zakazivaoodnosno odràvao u vrlo kratkom roku. Iz obrazloènja presudeproizlazi da je sud saslu{ao veliki broj svjedoka, da je vr{io radnjesuo~enja, da je poduzeo niz radnji i obavio vi{e komunikacija sMe|unarodnim sudom u svezi sa stvaranjem pretpostavki za saslu{anje Ivice Raji}a, te da je izveo iznimno veliki brojmaterijalnih dokaza. Tako|er proizlazi da su duljini postupka doprinijele i odre|ene objektivne okolnosti odnosno procesnesituacije zbog kojih je postupak protiv apelanta u nekolikonavrata vo|en iznova (smrt jednog od ~lanova sudbenoga vije}a u zavr{noj fazi postupka, stupanje na snagu novog zakona o




kaznenom postupku). S obzirom na navedeno, odnosno imaju}i uvidu postupak u cjelini te svu njegovu sloènost kao i objektivneokolnosti koje su doprinijele njegovoj duljini, Ustavni sudzaklju~uje kako dono{enjem meritorne odluke u roku od sedamgodina i ~etiri mjeseca nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

53. Apelant se ‘ali da mu je povrije|eno i pravo na presumpciju nevinosti odnosno na~ela in dubio pro reo iz ~lanka 6. stavak 2. Europske konvencije. Ustavni sud uo~ava kakoapelant nije posebice obrazloìo ove navode, a imaju}i u viduprethodne zaklju~ke da u obrazloènju redovitih sudova,prvenstveno u obrazloènju glede ocjene dokaza na kojim sutemeljili svoju odluku, nema elemenata proizvoljnosti, Ustavnisud smatra kako nije potrebno daljnje razmatranje ovihapelantovih navoda jer su neutemeljeni.

54. Na temelju svega izloènoga, Ustavni sud zaklju~ujekako u konkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1, 2. i 3. to~ka d. Europske konvencije.

VIII. Zaklju~ak55. Ustavni sud zaklju~uje kako nema kr{enja prava iz ~lanka

6. st. 1, 2. i 3. to~ka d. Europske konvencije, jer nije utvrdioutemeljenost prizivnih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali na to da je postupak u ovom predmetu bionepravi~an. Naime, redoviti sudovi su pobijane odluke donijeli uroku koji se, imaju}i u vidu ispitane kriterije, ne moè smatratinerazumnim. Dalje, Ustavni sud ne smatra da su pobijanepresude razvidne i dovoljno obrazloène, a Ustavni sud nijena{ao elemente koji bi ukazivali na to da su redoviti sudovio~evidno proizvoljno cijenili dokaze, odnosno nije na{aoelemente koji bi ukazivali da je dokazni postupak zlouporabljenna apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. Osimtoga, ne postoji kr{enje prava na presumpciju nevinosti iz ~lanka 6. stavak 2. Europske konvencije, niti ima elemenata koji biukazivali na to da je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na na~in koji bi vodio kr{enju toga na~ela.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1109/08, rje{avaju}i apelaciju DominikaIlija{evi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednik

Valerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 13. oktobra 2010. godine donio je


Odbija se kao neosnovana apelacija DominikaIlija{evi}a podnesena protiv Presude Vrhovnog sudaFederacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici brojK-26/01 od 11. maja 2007. godine.



OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Dominik Ilija{evi} (u daqwem tekstu: apelant) kog

zastupaju Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, i Davor [ili},advokat iz Mostara, podnio je 11. aprila 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine i PresudeKantonalnog suda u Zenici (u daqwem tekstu: Kantonalni sud)broj K-26/01 od 11. maja 2007. godine. Apelant je dopunioapelaciju 14. aprila 2009. godine, te 11. februara i 2. aprila2010. godine.

2. Apelant je podnio zahtjev da se donese privremena mjerakojom bi Ustavni sud naloìo da mu se prekine izvr{ewe kaznezatvora, po osporenoj presudi Vrhovnog suda, do dono{ewaodluke o apelaciji.


3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1109/08 od 13. maja 2008.godine odbio apelantov zahtjev za dono{ewe privremene mjere.

4. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda odVrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tuìla{tvaZeni~ko-dobojskog kantona (u daqwem tekstu: Tuìla{tvo)zatraèno je 20. maja 2010. godine da dostave odgovor naapelaciju.

5. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. juna 2010.godine, a Kantonalni sud i Tuìla{tvo 26. maja 2010. godine.

6. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavqeni apelantu 30. avgusta 2010.godine.



8. Kantonalni sud je Presudom broj K-26/01 od 11. maja 2007.godine apelanta proglasio krivim da je, na na~in i u vrijemenavedeno u izreci prvostepene presude, po~inio krivi~nodjelo ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana154 stav 1 Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00i 59/02 - u daqwem tekstu: KZ FBiH). Sud je apelanta,primjenom ~l. 40 i 154 stav 1 KZ FBiH, osudio na kaznu zatvorau trajawu od 15 godina u koju je ura~unato vrijeme koje je apelantproveo u pritvoru od 28. avgusta 2000. godine do 27. marta 2003.godine, te od 11. maja 2007. godine pa daqe. Apelant je osu|en po~etiri ta~ke optu`nice za pripremawe i u~estvovawe uizvr{ewu ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tvapo~iwenog u selu Stupni Do i u prostorijama biv{eg Savezasocijalisti~ke omladine u Vare{u u oktobru 1993. godine, uselu Grahovci u junu 1993. godine, kao i u Kiseqaku neutvr|enogdana u periodu od mjeseca juna do jula 1993. godine. Istom

presudom apelant je oslobo|en od optu`bi za radwe opisanepod ta~kom 4 izmijewene Optu`nice Tuìla{tva broj Kt-1/00od 11. aprila 2007. godine.

9. U obrazloèwu odluke Kantonalni sud je naveo da jeTuìla{tvo Optu`nicom broj Kt-1/2000 od 20. februara 2001godine optuìlo apelanta da je izvr{io krivi~no djelo ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 154 stav 1 KZFBiH, te da je nakon okon~anog dokaznog postupkaTuìla{tvo, 11. aprila 2007. godine, izvr{ilo izmjenu~iweni~nog dijela prvobitne optu`nice. Istaknuto je daTuìla{tvo nije mijewalo pravnu kvalifikaciju, jer jepravna kvalifikacija ozna~ena u KZ FBiH ("Slu`benenovine Federacije BiH" br. 43/98) najblaà za apelanta, aprema ~lanu 4 tog zakona. Daqe je navedeno da je sud, prema~iweni~nom stawu utvr|enom tokom glavnog pretresa a







druge strane je navedeno da su svjedoci Liki}i vrlo jasnoukazali da je apelant po~inilac radwi pod ta~kom dvaizmijewene optu`nice, te da su i drugi svjedoci na nesumwivna~in potvrdili da je apelant bio u Stupnom Dolu. Stoga je sud,analiziraju}i iskaze svjedoka koje je predloìla odbrana,ocijenio da iskazima ovih svjedoka nije mogao da poklonipovjerewe, budu}i da su u potpunoj suprotnosti s ostalom

dokaznom gra|om, koja je na nesumwiv na~in potvrdila sveradwe u izvr{ewu apelantovog krivi~nog djela, a na kojoj sezasniva sudska odluka o apelantovoj krivi~noj odgovornosti.

14. Sud je naveo da je zbog razli~itih procesnih situacijapostupak protiv apelanta u nekoliko navrata vo|en iznova, stim da je glavni pretres posqedwi put vo|en u kontinuitetu od15. juna 2006. godine do 11. maja 2007. godine. Istaknuto je da jepored navedene dokazne gra|e sud na prijedlog stranakapro~itao iskaze svih saslu{anih svjedoka, za {to prvobitnoodbrana nije bila dala saglasnost, ali da je zatim zbogekonomi~nosti omogu}ila da se ovi iskazi pro~itaju budu}i da je ve}ina svjedoka u nekoliko navrata saslu{avana uKantonalnom sudu, te je navedeno da bi bilo nekorektno da se talica ponovo pozovu na glavni pretres. Navedeno je da je sudnakon dobijawa saglasnosti odbrane pro~itao iskaze 47svjedoka, iskaz za{ti}enog svjedoka broj 28, izvr{io uvid u

qekarski nalaz za svjedoka Belmu Arapovi}, te da je pro~itaniskaz Ermina ]urti}a dat u dva navrata u Kantonalnom sudu, snapomenom da iskazi ovog svjedoka vezani za video-kasete nisupro~itani jer odbrana nije dala saglasnost za ~itawe tihiskaza. Pored navedene subjektivne gra|e sud je izvr{io uvid u~itav niz materijalnih dokaza (spisak nestalih i poginulih uselu Grabovci 1993. godine, izvode iz mati~ne kwige umrlih iobdukcione zapisnike za vi{e lice, nalaz komisije i spisakpoginulih MZ Stupni Do, zapisnike o procjeni {tete,foto-dokumentaciju i crte` mjesta MUP-a Zenica, ...).Navedeno je kako je od velikog broja svjedoka koji su dali iskazeu ovom predmetu, a ~ije svjedo~ewe je prema stawu spisapredloìlo Tuìla{tvo, s aspekta izmijewene optu`nice,posebno zna~ajan iskaz 20 svjedoka ~ije je iskaze sudprezentovao i analizirao u daqwem tekstu obrazloèwapresude. Sud je zatim analizirao iskaze {est svjedoka (ZineteLiki}, Kade Liki}, Adise Liki}, Fuada Mahmutovi}a,

Muamere Mahmutovi} i Feride Liki}), te naveo da su ovisvjedoci vrlo uvjerqivo opisali stawe u Stupnom Dolu, da sewihovi iskazi podudaraju u svjedo~ewu o zlo~inu od po~etkaakcije, upada HVO-a odnosno "Maturica" u selo, ubistvima ine~ovje~nom pona{awu, pqa~kawu imovine, ubacivawuubijenih mje{tana u ku}e i paqewem ku}a i le{eva te unajbitnijem dijelu koji se odnosi na apelanta. Navedeno je dasvi svjedoci van razumne sumwe ukazuju da je apelant bio uakciji u Stupnom Dolu i da je u~estvovao u zlo~inu koji jeopisan u ta~ki jedan ~iweni~nog supstrata presude, i to uprvom dijelu. Istaknuto je da oni potvr|uju zlo~in u StupnomDolu te da, s obzirom na prepoznavawe apelanta u sudnici, sudnije imao dilema kod utvr|ivawa apelantove odgovornostiodnosno zakqu~ka da je upravo apelant lice koje je u~estvovalou planirawu i izvr{ewu ovog zlo~ina.

15. Daqe je sud, ocjenom iskaza naredne grupe od osamsvjedoka, utvrdio {ta se de{avalo u fiskulturnoj dvorani

sredwo{kolskog centra u Vare{u te zakqu~io da upravoiskazi ovih svjedoka, kojim je sud vjerovao, van svake sumwepotvr|uju da je apelant izvr{io djelo koje je opisano u drugomdijelu prve ta~ke ~iweni~nog supstrata izmijeweneoptu`nice, odnosno izreke presude. Sud je ocjenom iskazatre}e grupe svjedoka ({est), za koje je utvrdio da se podudaraju uopisu de{avawa vezanih za wihovo odvo|ewe u prostorije vojnepolicije odnosno nekada{weg Saveza socijalisti~keomladine u Vare{u, wihovom ispitivawu i premla}ivawu,zakqu~io da ovi iskazi potvr|uju drugi dio prve ta~ke~iweni~nog supstrata izreke presude. Ove iskaze sud je cijenioi u vezi s apelantovom odbranom (koji je tvrdio da je kaokomandir voda vodio grupu "Maturica" na brdu Bogo{prilikom akcije u Stupnom Dolu, ali da nije u~estvovao uzlo~inu), kao i u vezi s iskazima svjedoka odbrane da "su bilipodignuti za akciju na Stupni Do" pa je sud ocijenio da iz ovih

dokaza proizilazi zakqu~ak da je apelant u~estvovao uplanirawu i pripremi zlo~ina u Stupnom Dolu, kao i oapelantovom u~e{}u u zarobqavawu velikog broja civila iwihovom zlostavqawu. Sud je tako|e analizom iskazasaslu{anih svjedoka (Zubejde Behto, Ifete Kowi}, TodoraQuboja i za{ti}enog svjedoka 28) utvrdio da je apelant sostalim pripadnicima jedinice "Maturice" u~estvovao u

napadu na selo Grahovce i u ubistvima, ne~ovje~nom postupawu,nano{ewu velikih patwi i povreda fizi~kog integritetamje{tanima tog sela, odnosno da je primijenio mjerezastra{ivawa nehrvatskog stanovni{tva koje je ostalo da‘ivi u Kiseqaku, na na~in opisan u ta~ki tri i ~etiri~iweni~nog supstrata presude.

16. Zatim je sud analizirao i iskaze svjedoka Ermina]urti}a u vezi s iskazima drugih svjedoka. Sud je obrazloìoda iskaz ovog svjedoka ne moè da se prihvati jer bi i on, poredapelanta, trebalo da bude odgovoran za zlo~ine u predmetnomselu. Navedeno je da prisustvo ovog svjedoka u Stupnom Dolupotvr|uju iskazi svjedoka, te da stoga i nije bitno {ta }esvjedok kazati u vezi sa svojim u~e{}em, odnosno apelantovimu~e{}em u doga|ajima u Stupnom Dolu, budu}i da je apelantovou~e{}e u tim doga|ajima potvr|eno iskazima svjedoka iz togsela. Sud je istakao da je analizu u odnosu na ovog svjedoka daoiskqu~ivo zato {to je izvr{eno ~itawe wegova dva iskaza (od16. juna 2003. godine i 19. maja 2005. godine), te da je biloneophodno da se poveè wegovo iskazivawe s iskazima drugatri svjedoka.

17. Sud je analizirao sadràj materijalnih dokaza, te jezakqu~io da oni, van svake razumne sumwe, potvr|uju da suizvr{eni zlo~ini u Stupnom Dolu, u S[C u Vare{u, u seluGrahovci (ta~ka tri ~iweni~nog supstrata presude). Navedeno je da ni odbrana ne osporava ovu dokaznu gra|u pa i zlo~ine,mada iz tih radwi iskqu~uje apelanta. Me|utim, sud je istakaoda je apelantova krivi~no-pravna odgovornost utvr|ena naosnovu subjektivnih dokaza, navode}i da u okolnostima ratnihde{avawa subjektivni dokazi, odnosno svjedoci, jedino uovakvim predmetima mogu da potvrde ne~iju odgovornost uizvr{ewu zlo~ina. Daqe je sud naveo da nije imao nikakavrazlog da ne povjeruje iskazima svjedoka i da na bazi tih iskazane utvrdi apelantovu odgovornost za izvr{ewe predmetnog

krivi~nog djela, jer su svjedoci koji su vidjeli apelanta uStupnom Dolu vidjeli kako se on pona{ao i {ta je ra dio, a {tosve, po ocjeni suda, potvr|uje wegovo u~e{}e u ratnom zlo~inu uStupnom Dolu. Zatim je navedeno da su svjedoci, koji su bilizarobqeni u Vare{u, potvrdili nedjela koja je apelant uradioprema zarobqenim civilima, da su drugi svjedoci potvrdilizlo~in u Grahovcima, a da su svjedok Ifeta Kowi} i za{ti}enisvjedok 28 potvrdili ta~ku ~etiri ~iweni~nog dijela presude.

18. Na kraju, sud je razmotrio navode odbrane, te ocijeniokao neprihvatqive navode da su svjedoci "montirani od straneAID-a", zato {to u tom smislu ne postoji nikakav dokaz te jenavedeno da bi u tom slu~aju bilo logi~no da svjedoci upravopravilno opi{u apelanta. Navedeno je da su neki svjedociapelanta prepoznali jo{ u istrazi na fotografijama, a da je naglavnom pretresu slijedilo prepoznavawe prilikom suo~ewa.Daqe je sud ocijenio da je neosnovano apelantovo pozivawe naslu~aj Joze Leutara te ishod tog predmeta, jer okolnost da je

apelant oslobo|en od optu`be u tom predmetu nema nikakveveze sa ovom krivi~nom procedurom. Tako|e je ocijeweno kaoneosnovano apelantovo pozivawe da je u "mostarskom predmetuoslobo|en od optu`be", s obrazloèwem da iz dopisaKantonalnog suda u Mostaru proizilazi da se protiv apelantai daqe vodi postupak zbog krivi~nog djela ubistva iz ~lana 36stav 2 ta~ka 6 KZ RBiH, te je sud zakqu~io da tvrdwe odbrane omontiranosti ovog predmeta ne mogu da se prihvate. Zatim sud je naveo da je izvjesno odstupawe u opisivawu apelanta, odnosnou neprepoznavawu odje}e ili obu}e, ili apelantovog hoda,rezultat vremena u kom se de{avalo ono {to se apelantu stavqana teret (rat, vr{ewe zlo~ina, vrijeme u kom su ‘rtvenastojale da sa~uvaju ‘ivu glavu), te je navedeno da ~ak nisvjedoci saslu{ani po prijedlogu odbrane nisu moglidetaqnije da opi{u odre|ene karakteristi~ne situacije ukojima je bio apelant, iako su s apelantom sve vrijeme bili u




jedinici. Istaknuto je da svjedoci pod datim okolnostimalogi~no pamte izgled izvr{ioca, a da u konkretnom slu~aju, utom dijelu, svjedoci nisu imali nikakvu dilemu, a da u svemudrugom moè da do|e do izvjesnih odstupawa. Daqe je navedenoda je ukazivawe na apelanta u sudnici bilo od presudnog zna~ajaza presu|ewe u ovom predmetu, budu}i da je prepoznavaweapelanta bilo vrlo uvjerqivo bez ikakve dileme, tako da sud

nije imao nikakvih razloga da ne povjeruje iskazima svjedoka.Navedeno je da sud nije mogao da prihvati navode apelantoveodbrane da nije bio u Stupnom Dolu, kao i negirawe drugihradwi (Vare{, Grahovci, Kiseqak) koje su mu stavqene nateret, te je istakao da ovu odbranu nije mogao da prihvatiupravo na osnovu izvedene dokazne gra|e. Bitno je da se iskazisvjedoka podudaraju u najbitnijim dijelovima, te da potvr|ujuapelantovu odgovornost odnosno utvr|ewe da je apelantizvr{ilac svih radwi za koje je progla{en krivim, te jenavedeno da se radi o specifi~nom predmetu, kao i drugimpredmetima ratnog zlo~ina u kojim odluka o ne~ijojodgovornosti moè da se zasniva iskqu~ivo na bazisaslu{anih svjedoka. Sud je, u daqem tekstu presude, naveo da jeanalizom cjelokupne dokazne gra|e, a na osnovu materijalnih isubjektivnih dokaza, utvrdio da je apelant kao pripadnik jedinice za posebne namjene zvane "Maturice", u sastavu bri-gade "Ban Jela~i}", koja je pripadala III operativnoj zoni HVOKiseqak, pod zapovjedni{tvom Ivice Raji}a, kr{io pravilame|unarodnog prava za vrijeme rata, te postupao suprotno~lanu 3 @enevske konvencije o za{titi gra|anskih lica (udaqem tekstu: @enevska konvencija), te ~l. 48, 50 i 51Dopunskog protokola 1 uz @enevsku konvenciju na na~innaveden u izreci presude, te je navedeno da su u tim apelantovimradwama sadràni svi elementi bi}a krivi~nog djela iz ~lana154 stav 1 KZ FBiH. Daqe je sud naveo da je prilikom dono{ewaodluke o kazni cijenio da je apelant progla{en krivim za veomateàk zlo~in (naro~ito u Stupnom Dolu i selu Grahovci) u kom je ubijen i zapaqen veliki broj civila, te zapaqen veliki brojku}a i pomo}nih objekata. Stoga je sud, cijene}i teìnuzlo~ina, na~in izvr{ewa krivi~nog djela kao i nastaleposqedice, zakqu~io da }e se izre~enom kaznom posti}i op{ticiq ka`wavawa kao i specijalna prevencija.

19. Apelant i Tuìla{tvo su podnijeli ‘albe protiv

presude Kantonalnog suda. Spis je dostavqen Vrhovnom sudu naodlu~ivawe o ‘albama 27. jula 2007. godine.

20. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine odbio kao neosnovanu ‘albu Tuìla{tva,a djelimi~no je uvaìo apelantovu ‘albu i to u odluci o kaznitako da je apelanta kaznio na zatvorsku kaznu u trajawu od 14godina, a tako|e je povodom ‘albi po slu`benoj du`nostiprvostepena presuda izmijewena i u pravnoj ocjeni djela, tako{to su radwe optuènog, iz izreke osu|uju}eg dijelaprvostepene presude, pravno okvalifikovane kao krivi~nodjelo ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana142 stav 1 Krivi~nog zakona SRFJ ("Slu`beni list SFRJ" br.44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90, u daqwemtekstu: KZ SFRJ).

21. Apelantove ‘albene navode da je presudu prvostepenogsuda donijelo sudsko vije}e u nepropisnom sastavu jer je

prilikom vije}awa i glasawa sudio sudija porotnik, koji je dozakqu~ewa glavnog pretresa bio rezervni sudija porotnik,Vrhovni sud je ocijenio kao neosnovane navode}i da je izzapisnika s glavnog pretresa 10. maja 2007. godine kao i svihprethodnih raspravnih zapisnika vidqivo da je SeadaJabanì} sve vrijeme glavnog pretresa bila prisutna kaorezervni sudija porotnik u smislu ~lana 278 ZKP FBiH, te da je u~estvovala prilikom vije}awa i glasawa. Navedeno je da je,imaju}i u vidu stalno prisustvo ovog sudije porotnika na svimro~i{tima glavnog pretresa koji je trajao u kontinuitetu, teposebno ~iwenicu da stranke nisu imale primjedbi naobav je{tewe predsjednika sudskog vije}a da }e imenovanasudija u~estvovati u postupku vije}awa i glasawa umjestosudije porotnika Fikreta Mujki}a, ~ije je odsustvopredsjednik sudskog vije}a opravdao, Vrhovni sud zakqu~io dasastav sudskog vije}a nije bio protivan zakonu.

22. Sud je, suprotno apelantovim ‘albenim navodima,ocijenio da su izreka i obrazloèwe prvostepene presude, usvojim bitnim elementima, jasni i da ne sadrè nejasno}e ikontradiktornosti zbog kojih presuda ne bi mogla da se ispita.Navedeno je da u pogledu odlu~nih ~iwenica nema bitnihprotivrje~nosti izme|u onog {to se nalazi u presudi i navoda uzapisnicima, te je sud ocijenio kao neosnovane ‘albene navode

o bitnoj povredi postupka iz ~lana 358 stav 1 ta~ka 11 ZKP.23. U vezi s apelantovim ‘albenim navodima o povredi

prava na odbranu i prava na pravi~no su|ewe, Vrhovni sud jenaveo da je apelant, u prvostepenom postupku, imao pravo daiznosi odbranu tokom cijelog glavnog pretresa, te da mu topravo ni~im nije ograni~avano. îwenica da prvostepeni sudnije prihvatio vi{e apelantovih dokaznih prijedloga, pri~emu je za takvo postupawe dao obrazloèwe, po ocjeniVrhovnog suda sama po sebi ne predstavqa povredu apelantovogprava na odbranu ni prava na pravi~no su|ewe. Naime, izcjelokupnog sudskog postupka je evidentno da je apelantponudio brojne druge dokaze koje je prvostepeni sud prihvatio icijenio, kao {to je prilikom dono{ewa odluke cijenio iapelantovu odbranu.

24. Daqe, Vrhovni sud je naveo i da je cijenio apelantove‘albene navode o nepotrebnom preslu{avawu devet kaseta na

zadwem glavnom pretresu, iako su one prethodno bile izdvojeneiz spisa kao nezakonit dokaz, kao i apelantove prigovore napostupke predsjednika raspravnog vije}a, koji je pri izradiprvostepene presude unio i one ta~ke optu`be od kojih jeTuìla{tvo odustalo. @albeni sud je ovakve postupkeprvostepenog suda ocijenio kao suvi{ne i nepotrebne, ali jeocijenio da oni nisu takve prirode da bi doveli u pitawepravilnost i zakonitost prvostepene presude.

25. U vezi s apelantovim ‘albenim navodima o pog re{no inepotpuno utvr|enom ~iweni~nom stawu (u smislu pogre{neinterpretacije provedenih dokaza te pogre{no izvedenihzakqu~aka o apelantovoj krivici), navedeno je da je apelant u‘albi, izme|u ostalog, dao detaqnu analizu provedenih dokaza,posebno iskaza svjedoka ukazuju}i na wihovu nevjerodostojnosti neobjektivnost, te da je apelant posebno potencirao da naiskazima svjedoka, kao o{te}enih, ne moè da se zasniva odlukao wegovoj krivici, budu}i da su oni zainteresovani za ishod

postupka. Me|utim Vrhovni sud je, cijene}i ove apelantove‘albene prigovore, obrazloìo da se odluka o apelantovojkrivici, u vezi sa zlo~inom po~iwenim u Stupnom Dolu,zasniva prije svega na iskazima svjedoka o~evidaca kao isadràja niza materijalnih dokaza u spisu. Stoga je i Vrhovnisud, pozivaju}i se na dokaze koji su provedeni predprvostepenim sudom, ocijenio da je neosnovana apelantovaodbrana da nije bio u Stupnom Dolu u vrijeme kad je po~iwenzlo~in, kao i apelantove tvrdwe da su iskazi svjedokaneistiniti. Navedeno je da druga~ija interpretacijaapelantove odbrane iskaza saslu{anih svjedoka u bitnom nijeosporila tvrdwe iz iskaza da su svi navedeni svjedoci vidjeliapelanta predmetnog dana u Stupnom Dolu. Vrhovni sud je naveoda osnovanost optu`nih navoda u vezi sa zlo~inom u StupnomDolu, u kom je stradalo 38 civila, proizilazi i iz sporazuma opriznawu krivice koji je optuèni Ivica Raji}, kao komandantHVO-a, zakqu~io s tuìocem Me|unarodnog suda, kao i iz

presude o kazni Ivici Raji}u, a prema kojima je on priznaozlo~in u Stupnom Dolu, iako iz tih dokaza ne moè neposrednoda se zakqu~i da je apelant u~estvovao u tom zlo~inu. Daqe jenavedeno da iz drugih dokaza, koje je sud naveo, nespornoproizilazi i apelantova krivica za ostala djela opisana uosu|uju}em dijelu izreke prvostepene presude (ta~ka 1 do 4), te je istaknuto da je Vrhovni sud posebno cijenio iskaze svjedokaodbrane, a budu}i da ni sama odbrana ne osporava da je po~iwenzlo~in u Stupnom Dolu opisan u ~iweni~nom dijelu presude.Sud je prihvatio i obrazloèwe prvostepenog suda u pogleduradwi navedenog krivi~nog djela budu}i da je prvostepeni sud jasno obrazloìo koje radwe je apelant preduzeo kao direktniizvr{ilac a u kojim je u~estvovao na drugi na~in. Navedeno jeda je Vrhovni sud posebno cijenio sadràj materijalnih dokazau spisu koji potvr|uju brojne optu`ne navode, te da je zakqu~ioda nije potrebno da se provode novi dokazi za dopunu dokaznog




postupka budu}i da je sud iz provedenih dokaza imao dovoqnorelevantnih ~iwenica za dono{ewe kona~ne odluke.

26. Na kraju, sud je zakqu~io da na osnovu svih dokaza koji suprovedeni zakqu~uje da su potvr|eni optu`ni navodi izosu|uju}eg dijela prvostepene presude, te da se u apelantovimradwama sti~u sva obiqe`ja krivi~nog djela ratnog zlo~inaprotiv civilnog stanovni{tva, koje je Vrhovni sud pravno

okvalifikovao kao krivi~no djelo ratnog zlo~ina iz ~lana 142stav 1 KZ SFRJ jer je taj zakon vaìo u vrijeme kad je izvr{enokrivi~no djelo, a novi zakoni nisu blaì za apelanta. Budu}ida u toku postupka, a ni prema navodima ‘albe, apelantovaura~unqivost u vrijeme kad je po~iweno krivi~no djelo nijebila sporna kao ni oblik krivice, Vrhovni sud je i u ovomdijelu prihvatio utvr|ewe prvostepenog suda.

27. Vrhovni sud je, me|utim, djelimi~no uvaìo apelantovu‘albu te preina~io odluku o kazni, tako da mu je izrekao blaùkaznu zatvora zbog toga {to je krivi~no djelo za koje je apelantprogla{en krivim pravno okvalifikovao kao krivi~no djeloratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 142stav 1 KZ SFRJ, za koje je tim zakonom propisana blaà kaznanego po KZ FBiH po kom je prvostepeni sud izvr{iokvalifikaciju krivi~nog djela.

IV. Apelacija


28. Apelant je naveo da je osporenim presudama do{lo dopovrede wegovog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1, 2 i 3 Evropskekonvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (udaqwem tekstu: Evropska konvencija). Iz detaqnoelaborisane apelacije moè da se izvede su{tina apelantovihnavoda o povredi wegovog prava na pravi~no su|ewe, koja seodnosi, kao prvo, na odre|ene procesne propuste (sastav suda,onemogu}avawe apelantu da iznese sve ~iwenice i dokaze) uprvostepenom postupku koji predstavqaju apsolutno bitnepovrede odredbi krivi~nog postupka. Daqe, apelant je naveo da je povrije|eno i wegovo pravo na su|ewe u razumnom roku sobzirom da je postupak protiv wega vo|en sedam godina, a daapelant svojim radwama nije ni na koji na~in uticao na duìnu

postupka nego je, naprotiv, prisustvovao svim pretresima.Apelant je naveo da je povrije|eno i wegovo pravo naravnopravnost, odnosno jednakost strana u postupku, jer jeodbijen niz wegovih zahtjeva za provo|ewe dokaza, tako da su odukupno 99 pretresa na wih 88 izvo|eni dokazi optu`be, a na 11pretresa dokazi odbrane. Obrazloèwe prvostepenog suda,kojim su odbijeni zahtjevi odbrane za provo|ewe odre|enihdokaza je, po apelantovom mi{qewu, proizvoqno, {to je on iiznio u svojoj ‘albi, ali drugostepeni sud nije dao svojeobrazloèwe na te navode. Apelant je, daqe, naveo da je ukrivi~nom postupku protiv wega povrije|en i princip indubio pro reo , zbog na~ina na koji su sudovi cijenili dokaze ukorist optu`be. Apelant je ukazao i na navodnu subjektivnupristrasnost vije}a prvostepenog suda kome je dva puta u tokupostupka prikazivan odre|eni dokazni video materijal koji jemorao da bude izdvojen iz sudskog spisa, jer na wemu nije moglada bude zasnovana sudska odluka, {to je kasnije i u~iweno. Na

taj na~in, po apelantovom mi{qewu, vije}e je moglo da stekneodre|eno ubje|ewe o wegovoj krivici. Apelant je ukazao i nanedovoqnost obrazloèwa drugostepenog suda o wegovimnavodima u kojima je ukazao na sve nezakonitosti prvostepenogpostupka. Na kraju, apelant je naveo da ni prvostepeni nidrugostepeni sud nisu istinito i potpuno utvrdili ~iweniceva`ne za dono{ewe zakonite odluke, niti su sa jednakompa`wom ispitivali i utvr|ivali ~iwenice koje apelantaterete i koje idu u wegovu korist, odnosno postupak su vodilina nepravi~an na~in.


29. Vrhovni sud je istakao da su apelantovi navodi onepropisnom sastavu prvostepenog suda (da je u izricawupresude u~estvovao sudija porotnik koji nije bio prisutan naglavnom pretresu) kao i ostali navodi u vezi s povredom

odredbi krivi~nog postupka iz ~lana 358 stav 1 ta~ka 1 Zakonao krivi~nom postupku (u daqwem tekstu: ZKP) bili predmetocjene u ‘albenom postupku, te da su u presudi tog suda (strana4) dati razlozi zbog kojih su apelantovi navodi ocijeweni kaoneosnovani. Daqe se isti~e, u vezi s apelantovim navodima opovredi prava na su|ewe u razumnom roku da je, po ocjeni togsuda, s obzirom na sloènost predmeta ‘albeni postupak

okon~an u razumnom roku, budu}i da je spis dostavqen tom sudu27. jula 2007. godine a da je osporena presuda donesena 22. januara2008. godine. U pogledu navoda apelacije o povredi prava naodbranu zbog neusvajawa svih dokaznih prijedloga navedeno jeda su u presudi (strana 5) ti navodi detaqno razmatrani, kao ida su razmatrani i navodi u vezi s preslu{avawem kaseta siskazima svjedoka Ermina ̂ urti}a, te da je taj sud ocijenio kaoneosnovane apelantove navode da mu je onemogu}eno da iznesesve ~iwenice i dokaze koji mu idu u korist, odnosno navode dasudovi nisu s jednakom pa`wom ispitivali i utvr|ivali~iwenice koje ga terete i ~iwenice koje mu idu u korist. Daqe je istaknuto da su neosnovani apelantovi navodi u vezi socjenom dokaza i povredom prava in dubio pro reo , te je navedenoda su sudovi za svoje zakqu~ke dali potpune i odre|ene razloge.Iz navedenih razloga Vrhovni sud predlaè da se apelacijaodbije kao neosnovana.

30. Kantonalni sud je naveo da u postupku dono{ewa presudetog suda nije povrije|eno ni jedno apelantovo pravo.

31. Tuìla{tvo je istaklo da je redovan krivi~ni postupakprotiv apelanta vo|en po odredbama tzv. "starog" ZKP-a gdje jeuloga sudskog vije}a bila radikalno druga~ija u odnosu na noviZKP jer je sredi{we mjesto u izvo|ewu dokaza, ispitivaweokrivqenog i saslu{awe svjedoka, zauzimao predsjedniksudskog vije}a koji je u apelantovom slu~aju odobrio izvo|ewesvih dokaza za koje se pretpostavqalo da }e doprinijetisvestranijem rasvjetqavawu predmetne stvari nezavisno od~iwenice da li ih je predloìlo Tuìla{tvo ili odbrana.Daqe je navedeno da su objektivne okolnosti (reformapravosu|a i smrt jednog od ~lanova sudskog vije}a u zavr{nojfazi) neminovno uticale na tok postupka, te da su stoganeosnovani navodi o povredi prava na su|ewe u razumnom roku.Tuìla{tvo je navelo da je, suprotno apelacionim navodima oocjeni dokaza, prvostepeni sud za svakog svjedoka odbrane

ponaosob dao vaqana i detaqna obrazloèwa za{to wegoviskaz nije prihvatio. Na kraju je navedeno da su redovni sudovirazmotrili navode apelacije koji se odnose na navodne povredepravila krivi~nog postupka.


32. Krivi~ni zakon SFRJ ("Slu`beni list SFRJ" br. 44/76,36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) urelevantnom dijelu glasi:

^lan 142.Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,

oruànog sukoba ili okupacije naredi da se izvr{i napad nacivilno stanovni{tvo, naseqe, pojedina civilna lica ili

lica onesposobqena za borbu, koji je imao za posqedicu smrt,te{ku fizi~ku povredu ili te{ko naru{avawe zdravqa qudi;napad bez izbora ciqa kojim se poga|a civilno stanovni{tvo;

da se prema civilnom stanovni{tvu vr{e ubistva, mu~ewa,ne~ovje~na postupawa, biolo{ki, medicinski ili druginau~ni eksperiment, uzimawe tkiva ili organa raditransplantacije, nano{ewa velikih patwi ili povredafizi~kog integriteta ili zdravqa; raseqavawe ilipreseqavawe ili prisilno odnarodwavawe ili prevo|ewe nadrugu vjeru; prisiqavawe na prostituciju ili silovawe;primjewivawe mjera zastra{ivawa i terora, uzimawe talaca,kolektivno ka`wavawe, protivzakonito odvo|ewe ukoncentracione logore i druga protivzakonita zatvarawa,

li{avawe prava na pravilno i nepristrano su|ewe;prisiqavawe na slu`bu u oruànim snagama neprijateqskesile ili u wenoj obavje{tajnoj slu`bi ili administraciji;prisiqavawe na prinudni rad, izgladwivawe stanovni{tva,konfiskaciju imovine, pqa~kawe imovine stanovni{tva,protivzakonito i samovoqno uni{tavawe ili prisvajawe u




velikim razmjerima imovine koje nije opravdano vojnimpotrebama, uzimawe nezakonite i nerazmjerno velikekontribucije i rekvizicije, smawewe vrijednosti doma}eg novca ili protivzakonito izdavawe novca, ili ko izvr{ineko od navedenih djela,

kaznit }e se zatvorom najmawe pet godina ili smrtnomkaznom.

33. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 43/98 i 23/99) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 13.(1) Sud, nadle`ni tuìteq i organ unutra{wih poslova

du`ni su istinito i potpuno utvrditi ~iwenice koje suva`ne za dono{ewe zakonite odluke.

(2) Oni su du`ni da s jednakom pa`wom ispituju i utvrdekako ~iwenice koje terete osumwi~enog ili okrivqenog,tako i one koje im idu u korist, te da prije po~etka postupkai u tijeku postupka osumwi~enom i okrivqenom, odnosnowihovim braniteqima, stave na raspolagawe sve ~iwenice idokaze koji im idu u korist.

^lan 14.Pravo suda, nadle`nog tuìteqa i organa unutra{wih

poslova da ocjewuju postojawe ili nepostojawe ~iwenica nijevezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim

pravilima.VI. Dopustivost

34. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i HercegovineUstavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

36. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-K`-07-000387 od 22. januara2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih

lijekova mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presuduapelant je primio 18. februara 2008. godine a apelacija jepodnesena 11. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana nitipostoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nijedopustiva.


VII. Meritum

38. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da su timpresudama povrije|ena wegova prava iz ~lana II/3e) Ustava

Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije.^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju


stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili


roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom.

2. Svako ko je optuèn za krivi~no djelo smatra se nevinimdok se wegova krivica po zakonu ne dokaè.

3. Svako ko je optuèn za krivi~no djelo ima sqede}a minimalna prava:

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivawe svjedokaoptu`be i da se prisustvo i saslu{awe svjedoka odbraneodobri pod uslovima koji vaè i za svjedoka optu`be...

39. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na utvr|ivawe

osnovanosti krivi~ne optu`be protiv apelanta u vezi sizvr{ewem krivi~nog djela ratnog zlo~ina protiv civilnogstanovni{tva, te je dakle ~lan 6 Evropske konvencijeprimjenqiv na konkretan slu~aj. Stoga }e Ustavni sud ispitatida li je postupak pred redovnim sudovima u apelantovom slu~ajubio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 Evropskekonvencije.

40. Ustavni sud prevashodno primje}uje da apelant ukazujena propuste prvostepenog suda koji se ogledaju u sastavu sudskogvije}a prilikom dono{ewa prvostepene presude jer smatra da je prvostepenu odluku donijelo nepropisno sastavqeno vije}e.U vezi s ovim apelacionim navodom Ustavni sud zapaà da je oveapelantove navode razmotrio Vrhovni sud, te obrazloìo da jesudija porotnik Seada Jabanxi} sve vrijeme glavnog pretresabila prisutna kao rezervni sudija porotnik u smislu ~lana 278ZKP-a, te da je stoga imenovana mogla da u~estvuje prilikomvije}awa i glasawa. U ovakvom obrazloèwu Vrhovnog suda

Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoqnost budu}i da jeodredbom ~lana 278 ZKP propisano ako je u izgledu da }e glavnipretres duè trajati, predsjednik vije}a moè zatraìtiod predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija,odnosno sudija porotnika da prisustvuju glavnom pretresu,kako bi zamijenili ~lanove vije}a u slu~aju wihovesprije~enosti.

41. Daqe, u vezi s apelantovim navodima o proizvoqnojocjeni dokaza i tvrdwe o povredi prava na ravnopravnostodnosno jednakost strana u postupku u smislu odbijawa nizawegovih dokaznih prijedloga, Ustavni sud nagla{ava da ~lan 6Evropske konvencije ne garantuje pravo da svi dokazniprijedlozi budu prihva}eni. Tako|e, pravo na pravi~no su|ewene zahtijeva da se slijede bilo kakva odre|ena pravila uocjewivawu dokaza pred krivi~nim sudovima. Doma}i sudovitreba da ocijene prijedloge koji su im izneseni, kao i zna~ajdokaza na koje optuèni ‘ele da se pozovu (vidi, inter alia ,Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardoprotiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija Abroj 146, ta~ka 68). Institucije Evropske konvencije suusvojile stav da doma}i sudovi uìvaju diskrecionoovla{}ewe da sami odlu~e da saslu{aju svjedoke za kojesmatraju da }e im pomo}i u utvr|ivawu istine, odnosno daocijene da li je neophodno da se pozovu predloèni svjedoci iliprovedu drugi predloèni dokazi, paze}i da se ne naru{esmisao i ciq prava na pravi~no su|ewe koji obavezuju da sesu|ewe odvija "pod jednakim uslovima" i uz "jednakost oru`ja".^lan 6 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva samo da sud navederazloge zbog kojih je odlu~io da ne provede predloène dokazekoje je optuèni izri~ito zahtijevao (vidi Evropski sud zaqudska prava, Vidal protiv Belgije, presuda od 22. aprila 1992.godine, serija A broj 235, ta~ka 34).

42. Dovode}i prethodne stavove u vezu s konkretnim

predmetom, Ustavni sud smatra da u apelantovom slu~ajusveobuhvatna analiza izvedenih dokaza nije izostala. Naime,Ustavni sud zapaà da je prvostepeni sud u svojoj presudi upotpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza tewihovog dovo|ewa u me|usobnu vezu i izvo|ewe zakqu~ka da jeapelant po~inio krivi~no djelo koje mu je optu`nicomstavqeno na teret i da je krivi~no odgovoran za wegovoizvr{ewe. Ustavni sud, tako|e, zapaà da je prvostepeni sudproveo veoma obiman dokazni postupak u kom je saslu{anveliki broj svjedoka koje su predloìli i Tuìla{tvo iodbrana. Sem toga, analiziran je i ocijewen veliki brojmaterijalnih dokaza. Daqe, Ustavni sud zapaà da apelant ukonkretnom slu~aju nije dostavio bilo kakav dokaz kojim bidokazao da je prvostepeni sud proizvoqno odbio wegovedokazne prijedloge, niti da u predmetu postoji bilo {ta {to biukazivalo da je dokazni postupak zloupotrijebqen na






51. U konkretnom slu~aju radi se o krivi~nom postupku koji je vo|en protiv apelanta zbog krivi~nog djela ratnog zlo~inaprotiv civilnog stanovni{tva, dakle krivi~nog djela kojespada u grupu najteìh krivi~nih djela. Stoga Ustavni sudsmatra da taj postupak, imaju}i u vidu ~iwenice konkretnogslu~aja (po~iwewe zlo~ina na vi{e lokacija, saslu{awe ve}egbroja svjedoka (preko 50), okolnost da je u zlo~inima ubijen

ve}i broj civila) te pravna pitawa koja pokre}e, spada ukategoriju izuzetno sloènih predmeta.

52. U vezi s apelantovim pona{awem Ustavni sud zapaà dase apelant sve vrijeme branio }utawem (svoju odbranu iznio jetek u januaru 2007. godine) {to je, naravno, wegovo pravo i to nemoè da mu se stavi na teret. Me|utim, Ustavni sud smatra da jetakvo apelantovo pona{awe za posqedicu imalo dodatnooptere}ewe za sud u smislu utvr|ivawa relevantnih ~iwenicabitnih za presu|ewe, budu}i da je sud te ~iwenice morao dadokazuje drugim dokazima, {to po mi{qewu Ustavnog suda uovako sloènim predmetima ipak objektivno doprinositrajawu postupka. S druge strane, posmatraju}i pona{aweredovnih sudova, proizilazi da je prvostepeni sudkontinuirano preduzimao procesne radwe iz svojenadle`nosti te da je prije dono{ewa osporene Presude K-26/01od 11. maja 2007. godine odrào vi{e desetina glavnih pretresa(kako sam apelant navodi 99 glavnih pretresa), te da je nastavkeglavnog pretresa zakazivao odnosno odràvao u vrlo kratkomroku. Iz obrazloèwa presude proizilazi da je sud saslu{aoveliki broj svjedoka, da je vr{io radwe suo~ewa, da je preduzeoniz radwi i obavio vi{e komunikacija s Me|unarodnim sudom uvezi sa stvarawem pretpostavki za saslu{awe Ivice Raji}a, teda je izveo izuzetno veliki broj materijalnih dokaza. Tako|eproizilazi da su duìni postupka doprinijele i odre|eneobjektivne okolnosti odnosno procesne situacije zbog kojih jepostupak protiv apelanta u nekoliko navrata vo|en iznova(smrt jednog od ~lanova sudskog vije}a u zavr{noj fazipostupka, stupawe na snagu novog zakona o krivi~nompostupku). S obzirom na navedeno, odnosno imaju}i u vidupostupak u cjelini te svu wegovu sloènost kao i objektivneokolnosti koje su doprinijele wegovoj duìni, Ustavni sudzakqu~uje da dono{ewem meritorne odluke u roku od sedamgodina i ~etiri mjeseca nije povrije|eno apelantovo pravo na

pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lanka II/3e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.53. Apelant se ‘ali da mu je povrije|eno i pravo na

presumpciju nevinosti odnosno principa in dubio pro reo iz~lana 6 stav 2 Evropske konvencije. Ustavni sud uo~ava daapelant nije posebno obrazloìo ove navode, a imaju}i u viduprethodne zakqu~ke da u obrazloèwu redovnih sudova,prevashodno u obrazloèwu u pogledu ocjene dokaza na kojim suzasnovali svoju odluku, nema elemenata proizvoqnosti,Ustavni sud smatra da nije potrebno da daqe razmatra oveapelantove navode jer su neosnovani.

54. Na osnovu svega izloènog, Ustavni sud zakqu~uje da ukonkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1, 2 i 3 ta~ka d.Evropske konvencije.

VIII. Zakqu~ak

55. Ustavni sud zakqu~uje da nema kr{ewa prava iz ~lana 6st. 1, 2 i 3 ta~ka d. Evropske konvencije, jer nije utvrdioosnovanost apelacionih navoda, niti postojawe drugihelemenata koji bi ukazivali na to da je postupak u ovompredmetu bio nepravi~an. Naime, redovni sudovi su osporeneodluke donijeli u roku koji, imaju}i u vidu ispitanekriterijume, ne moè da se smatra nerazumnim. Daqe, Ustavnisud ne smatra da su osporene presude jasne i dovoqnoobrazloène, a Ustavni sud nije na{ao elemente koji biukazivali na to da su redovni sudovi o~igledno proizvoqnocijenili dokaze, odnosno nije na{ao elemente koji biukazivali da je dokazni postupak zloupotrebqen na apelantovu{tetu u smislu prava na pravi~an postupak. Sem toga, nepostoji kr{ewe prava na presumpciju nevinosti iz ~lana 6 stav

2 Evropske konvencije, niti ima elemenata koji bi ukazivalina to da je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na na~inkoji bi vodio kr{ewu tog principa.

56. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1109/08, rje{avaju}i apelaciju DominikaIlija{evi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednica Seada Palavri}, potpredsjednica

Mato Tadi}, sudija Mirsad ]eman, sudija na sjednici odrànoj 13. oktobra 2010. godine donio je


Odbija se kao neosnovana apelacija Dominika Ilija{evi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008.godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj K-26/01 od 11.maja 2007. godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Dominik Ilija{evi} (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg

zastupaju Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, i Davor [ili},advokat iz Mostara, podnio je 11. aprila 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine i PresudeKantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)broj K-26/01 od 11. maja 2007. godine. Apelant je dopunioapelaciju 14. aprila 2009. godine, te 11. februara i 2. aprila 2010.godine.

2. Apelant je podnio zahtjev za dono{enje privremene mjerekojom bi Ustavni sud naloìo prekid izvr{enja kazne zatvora apelantu, po osporenoj presudi Vrhovnog suda, do dono{enja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1109/08 od 13. maja

2008. godine odbio apelantov zahtjev za dono{enje privremenemjere.

4. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda odVrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tuìla{tva Zeni~ko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tuìla{tvo)zatraèno je 20. maja 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. juna 2010.godine, a Kantonalni sud i Tuìla{tvo 26. maja 2010. godine.

6. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 30. augusta 2010.godine.







8. Kantonalni sud je Presudom broj K-26/01 od 11. maja 2007. godine apelanta proglasio krivim da je, na na~in i u vrijemenavedeno u izreci prvostepene presude, po~inio krivi~no djeloratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 154. stav 1.Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`benenovine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02 - udaljnjem tekstu: KZ FBiH). Sud je apelanta, primjenom ~l. 40. i154. stav 1. KZ FBiH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15godina u koju je ura~unato vrijeme koje je apelant proveo upritvoru od 28. augusta 2000. godine do 27. marta 2003. godine,te od 11. maja 2007. godine pa dalje. Apelant je osu|en po ~etirita~ke optu`nice za pripremanje i u~estvovanje u izvr{enju ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva po~injenog u selu Stupni Doi u prostorijama biv{eg Saveza socijalisti~ke omladine u Vare{u uoktobru 1993. godine, u selu Grahovci u junu 1993. godine, kao iu Kiseljaku neutvr|enog dana u periodu od mjeseca juna do jula 1993. godine. Istom presudom apelant je oslobo|en od optu`biza radnje opisane pod ta~kom 4. izmijenjene Optu`niceTuìla{tva broj Kt-1/00 od 11. aprila 2007. godine.

9. U obrazloènju odluke Kantonalni sud je naveo da jeTuìla{tvo Optu`nicom broj Kt-1/2000 od 20. februara 2001godine optuìlo apelanta da je izvr{io krivi~no djelo ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 154. stav 1. KZFBiH, te da je nakon okon~anog dokaznog postupka Tuìla{tvo,11. aprila 2007. godine, izvr{ilo izmjenu ~injeni~nog dijela prvobitne optu`nice. Istaknuto je da Tuìla{tvo nije mijenjalopravnu kvalifikaciju, jer je pravna kvalifikacija ozna~ena u KZFBiH ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/98) najblaà za apelanta, a prema ~lanu 4. tog zakona. Dalje je navedeno da jesud, prema ~injeni~nom stanju utvr|enom tokom glavnogpretresa a naro~ito na osnovu materijalne dokazne gra|e,dopunio ta~ku 1. ~injeni~nog dijela optu`nice imenom LejleLiki}, jer je ova osoba, zajedno s ostalih 37 civila, ubijena uStupnom Dolu, a njeno ime je oma{kom ispu{teno u optu`nici.Istaknuto je da ovom izmjenom nije povrije|en identitet optu`nog akta, te da navedena korekcija predstavlja uskla|ivanje

broja ubijenih civila s brojem 38, koji je naveden u optu`nici.Tako|er je navedeno da je sud korigirao optu`nicu u dijelu imena Vernesa Liki}a, jer iz dokazne gra|e proizlazi da se radi oVernestu Liki}u pa je sud izvr{io uskla|ivanje imena ove ubijeneosobe. Dalje je navedeno da je apelantov predmet Tuìla{tvoMe|unarodnog suda za zlo~ine po~injene na podru~ju biv{eJugoslavije (u daljnjem tekstu: Me|unarodni sud) ozna~ilokategorijom "A", budu}i da je prema me|unarodnimstandardima postojala osnovana sumnja i da se vjeruje da jeapelant po~inio ozbiljno kr{enje me|unarodnog humanitarnogprava. Istaknuto je da je 1. augusta 2003. godine stupio na snagunovi Zakon o krivi~nom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), ali da je ~lanom 452. stav 3. tog zakona propisano da }e sepostupci u kojima je optu`nica stupila na pravnu snagu nastavitipo ranijim propisima, te je apelantov predmet vo|en prema odredbama ZKP FBiH iz 1998. godine.

10. Dalje je navedeno da se apelant od istrage, a potom i

nakon podizanja optu`nice, sve vrijeme branio {utnjom, te da jesvoju odbranu izloìo tek na pretresu 24. januara 2007. godine, upoodmakloj fazi glavnog pretresa i nakon okon~anja dokaza izvedenih po prijedlogu Tuìla{tva. Sud je istakao da je apelant usvojoj odbrani izjavio da je postupak montiran, da je dokazefrizirao i instruirao AID (Agencija za informisanje idokumentovanje), te je u kona~nici negirao da je po~inio bilokoju od radnji navedenih u prvobitno podnesenoj optu`nici.Dalje, sud je naveo da je apelant dostavio ~itav niz materijalnihdokaza (dokumente brigade Bobovac Vare{, zapovijedi,aviokartu, dokaze o svom {kolovanju, kopiju stare li~ne karte,fotografije, rje{enje, zapisnik o saslu{anju svjedoka, medicinskudokumentaciju, iskaze odre|enih svjedoka datih pred ha{kimistraìteljima...). Navedeno je da je apelant, nakon izlaganja svoje odbrane, sudu pokazivao vojni~ku maskirnu kapu, opasa~,vojni~ke ~izme, te je istaknuto da je navedenu opremu apelant

pokazivao sudskom vije}u s ciljem odbrane svoje teze da je svesvjedoke instruirao AID. Me|utim, sud je naveo da pokazivanjenavedene opreme za sud nema nikakvu snagu dokaza, budu}i da je apelant mogao pokazati bilo koju kapu, opasa~, ~izme. Dalje jenavedeno da se od mnogobrojne dokumentacije, koju je apelant priloìo sudu, mogu prihvatiti samo dokazi koji se odnose na apelantovo {kolovanje i zdravstveno stanje i dijelom ono {to je u

vezi s pripadno{}u vojsci, budu}i da su samo ti dokazi vjernioriginalu u koji je sud izvr{io uvid, dok je ocijenio da se ostala fotokopirana dokumentacija ne moè prihvatiti kao dokaz. Osimnavedenog, sud je istakao da se iz tih dokaza uop}e ne moèzaklju~iti da apelant nije krivi~no-pravno odgovoran za djela koja su mu stavljena na teret. Navedeno je da medicinska dokumentacija potvr|uje apelantovo zdravstveno stanje, odnosno~injenicu da ima kra}u lijevu nogu u {to se sud i li~no uvjerio.Dalje je navedeno da dokumentacija koja se ti~e apelantovog{kolovanja nije bitna za presu|enje, a da su ostali dokumentidostavljeni u fotokopiji, i ako bi se analizirali, ne dokazuju da apelant nije po~inio krivi~no djelo za koje je optuèn. Istaknuto jeda je iz kopije vojni~ke knjiìce JNA vidljivo da je apelant nesposoban za vojsku, ali da ostale fotokopije dokumenata ukazuju da je apelant bio vojno angaìran u HVO-u. Tako|er jeistaknuto da ostala dokumentacija, dostavljena u fotokopiji,najve}im dijelom govori o drugim osobama a prvenstveno o Ivici

Raji}u, ali da ti dokumenti ne umanjuju apelantovu odgovornost za predmetno krivi~no djelo. Fotokopije iskaza odre|enih lica,datih ha{kim istraìteljima, AID-u ili u drugim predmetima, sudtako|er nije prihvatio jer nisu dati u apelantovom krivi~nompredmetu, kao i zbog ~injenice da su dostavljeni u fotokopiji testoga ne mogu biti sudski dokazi.

11. Sud je dalje naveo da je apelant predloìo saslu{anje vi{esvjedoka (22), te ponovno saslu{anje Marcela Duspera, kao ipribavljanje iskaza Zubejde Bejto datog ha{kim istraìteljima, tepostavljanje dodatnih pitanja za{ti}enom svjedoku broj 28, kao ida se saslu{a Ivica Raji}. Sud je odbio prijedlog odbrane da se izsudskog spisa izdvoji sporazum o priznanju krivice Ivice Raji}a,dostavljen iz Ha{kog tribunala, kao i prilozi uz taj sporazum, jer je predmetni sporazum zaklju~en prema pravilima Me|unarodnog suda i nema zakonskih smetnji da se prihvati.

Istaknuto je da sud u predmetu, jo{ uvijek, nema pravomo}nupresudu protiv Ivice Raji}a, ali da nema razloga da se sporazumne prihvati kao dokaz, s tim da on ne moè sluìti kao jedinidokaz na osnovu kojeg bi se donijela odluka u apelantovompredmetu. Navedeno je da je predmetni sporazum analiziran uvezi s drugom dokaznom gra|om i da se iz njega moè jedinozaklju~iti da je apelant bio pripadnik jedinice "Maturice". Dalje je istaknuto da je sud preduzeo niz radnji za stvaranjepretpostavki za saslu{anje Ivice Raji}a ali da je, imaju}i u vidupodnesak {efa Odjela za sudsku upravu i podr{ku Ha{kogtribunala Markusa Zimmera u kojem je iznesena neophodna procedura koju je potrebno ispuniti za eventualno saslu{anje lica koja se nalaze u pritvoru pod nadle`no{}u Me|unarodnog suda,odbio prijedlog odbrane da se Ivica Raji} saslu{a u svojstvusvjedoka. Sud je pojasnio da iz navedenog proizlazi da sesaslu{anje moè obaviti isklju~ivo u pritvorskoj jediniciMe|unarodnog suda uz pristanak Ivice Raji}a, te je istakao da je

navedeno te{ko realizirati kako finansijski tako i funkcionalno teda se, i pod pretpostavkom da se obezbijedi neophodan novac,problem pojavljuje kod osiguravanja kontinuiteta su|enja.Kona~no, u vezi s ovim dokaznim prijedlogom sud je istakao da je klju~no to {to, po ocjeni suda, provo|enje tog dokaza ne bini{ta bitno promijenilo u odnosu na apelantovu krivi~nuodgovornost, koju potvr|uju drugi provedeni dokazi. Sud jetako|er odbio i apelantov prijedlog za dodatno ispitivanjeza{ti}enog svjedoka broj 28 jer se samo na osnovu iskaza za{ti}enog svjedoka ne moè donijeti sudska odluka, kao i zbogtoga {to iskaz tog svjedoka nije bitan u odnosu na izmijenjenuoptu`nicu. Istaknuto je da sud nije prihvatio ni prijedlog za suo~enje tri svjedoka odbrane, koji su direktno ukazali da jeapelant krivi~no-pravno odgovoran za djelo za koje je progla{enkrivim kao i prijedlog odbrane za suo~enje svjedokinje ZubejdeBejto i Todora Ljuboja, odnosno za saslu{anje tih svjedoka, jer je




sud smatrao da je ~injeni~no stanje dovoljno utvr|eno i da iskaziovih svjedoka to ne bi promijenili.

12. Sud je prihvatio prijedlog odbrane za suo~enje svjedoka Kasima Musli}a i Adema Puri{evi}a, ocijeniv{i da je to suo~enjebitno zbog ta~ke 6. prvobitne, odnosno ta~ke 5. izmijenjeneoptu`nice. Navedeno je da je sud pregledao devet videokaseta orazgovoru Ermina ]urti}a s ha{kim istraìteljima, u periodu od18. do 22. aprila 1996. godine, u dva navrata, jer je dolazilo doprocesnih situacija u kojim je postupak morao iznova po~injati.Istaknuto je da je Ermin ]urti} u~estvovao u su|enju prilikomprvog pregledavanja kaseta, da je potvrdio svoje prisustvo na videokasetama ali je istakao da podaci na koje se o~itovao nisuta~ni, da je iskaz morao dati jer mu je prijetio AID. Navedeno jeda prilikom drugog pregledavanja videokaseta sud nije mogaoobezbijediti prisustvo Ermina ]urti}a, a budu}i da odbrana nijedala suglasnost da se ranije dati iskazi imenovanog pro~itaju, teimaju}i u vidu da je imenovani saslu{an pored ha{kimistraìteljima u svojstvu osumnji~enog, sud je na prijedlogodbrane donio rje{enje o izdvajanju devet videokaseta iz spisa,zaklju~iv{i da se na takvim dokazima ne moè zasnivati sudska odluka. Navedeno je da su dosljedno tome, rje{enjem suda, izspisa izdvojeni i svi transkripti o ovim iskazima, te da su, tako|er rje{enjima suda, iz spisa izdvojeni i svi ostali dokumenti na kojima se ne moè zasnivati sudska odluka.

13. Dalje, sud je naveo da je od ostalih subjektivnih dokaza koje je predloìla odbrana saslu{ao 20 svjedoka ~ije je iskazeprezentirao i detaljno analizirao u daljnjem tekstu obrazloènja presude. Istaknuto je da su ovi svjedoci negirali da je apelant biou Stupnom Dolu, te je navedeno da su veliki broj ovih svjedoka bili pripadnici jedinice "Maturice". S druge strane je navedeno da su svjedoci Liki}i vrlo jasno ukazali da je apelant po~inilac radnjipod ta~kom dva izmijenjene optu`nice, te da su i drugi svjedocina nesumnjiv na~in potvrdili da je apelant bio u Stupnom Dolu.Stoga je sud, analiziraju}i iskaze svjedoka koje je predloìla odbrana, ocijenio da iskazima ovih svjedoka nije mogaopokloniti povjerenje, budu}i da su u potpunoj suprotnosti ostalojdokaznoj gra|i, koja je na nesumnjiv na~in potvrdila sve radnje uizvr{enju apelantovog krivi~nog djela, a na kojoj se zasniva sudska odluka o apelantovoj krivi~noj odgovornosti.

14. Sud je naveo da je zbog razli~itih procesnih situacija

postupak protiv apelanta u nekoliko navrata vo|en iznova, s timda je glavni pretres posljednji put vo|en u kontinuitetu od 15. juna 2006. godine do 11. maja 2007. godine. Istaknuto je da jepored navedene dokazne gra|e sud na prijedlog stranaka pro~itaoiskaze svih saslu{anih svjedoka, za {to prvobitno odbrana nijebila dala saglasnost, ali da je potom zbog ekonomi~nostiomogu}ila da se ovi iskazi pro~itaju budu}i da je ve}ina svjedoka u nekoliko navrata saslu{avana u Kantonalnom sudu, te jenavedeno da bi bilo nekorektno ponovno pozivanje tih lica na glavni pretres. Navedeno je da je sud nakon dobijanja saglasnostiodbrane pro~itao iskaze 47 svjedoka, iskaz za{ti}enog svjedoka broj 28, izvr{io uvid u ljekarski nalaz za svjedokinju BelmuArapovi}, te da je pro~itan iskaz Ermina ]urti}a dat u dva navrata u Kantonalnom sudu, s napomenom da iskazi ovog svjedoka vezani za videokasete nisu pro~itani jer odbrana nije dala suglasnost za ~itanje tih iskaza. Pored navedene subjektivnegra|e sud je izvr{io uvid u ~itav niz materijalnih dokaza (spisak

nestalih i poginulih u selu Grabovci 1993. godine, izvode izmati~ne knjige umrlih i obdukcione zapisnike za vi{e osoba,nalaz komisije i spisak poginulih MZ Stupni Do, zapisnike oprocjeni {tete, foto-dokumentaciju i crte` mjesta MUP-a Zenica,...). Navedeno je kako je od velikog broja svjedoka koji su daliiskaze u ovom predmetu, a ~ije svjedo~enje je prema stanju spisa predloìlo Tuìla{tvo, s aspekta izmijenjene optu`nice, osobitozna~ajan iskaz 20 svjedoka ~ije je iskaze sud prezentirao ianalizirao u daljnjem tekstu obrazloènja presude. Sud je zatimanalizirao iskaze {est svjedoka (Zinete Liki}, Kade Liki}, AdiseLiki}, Fuada Mahmutovi}a, Muamere Mahmutovi} i FerideLiki}), te naveo da su ovi svjedoci vrlo uvjerljivo opisali stanje uStupnom Dolu, da se njihovi iskazi podudaraju u svjedo~enju ozlo~inu od po~etka akcije, upada HVO-a odnosno "Maturica" uselo, ubistvima i ne~ovje~nom pona{anju, plja~kanju imovine,ubacivanju ubijenih mje{tana u ku}e i paljenjem ku}a i le{eva te u

najbitnijem dijelu koji se odnosi na apelanta. Navedeno je da svisvjedoci van razumne sumnje ukazuju da je apelant bio u akciji uStupnom Dolu i da je u~estvovao u zlo~inu opisanom u ta~ki jedan ~injeni~nog supstrata presude i to u prvom dijelu. Istaknuto je da oni potvr|uju zlo~in u Stupnom Dolu te da, s obzirom na prepoznavanje apelanta u sudnici, sud nije imao dilema kodutvr|ivanja apelantove odgovornosti odnosno zaklju~ka da je

upravo apelant osoba koja je u~estvovala u planiranju i izvr{enjuovog zlo~ina.

15. Dalje je sud, ocjenom iskaza naredne grupe od osamsvjedoka, utvrdio {ta se de{avalo u fiskulturnoj dvoranisrednjo{kolskog centra u Vare{u te zaklju~io da upravo iskaziovih svjedoka, kojim je sud vjerovao, van svake sumnjepotvr|uju da je apelant izvr{io djelo opisano u drugom dijeluprve ta~ke ~injeni~nog supstrata izmijenjene optu`nice, odnosnoizreke presude. Sud je ocjenom iskaza tre}e grupe svjedoka ({est), za koje je utvrdio da se podudaraju u opisu de{avanja vezanih za njihovo odvo|enje u prostorije vojne policije odnosnonekada{njeg Saveza socijalisti~ke omladine u Vare{u, njihovomispitivanju i premla}ivanju, zaklju~io da ovi iskazi potvr|ujudrugi dio prve ta~ke ~injeni~nog supstrata izreke presude. Oveiskaze sud je cijenio i u vezi s apelantovom odbranom (koji jetvrdio da je kao komandir voda vodio grupu "Maturica" na brdu

Bogo{ prilikom akcije u Stupnom Dolu, ali da nije u~estvovao uzlo~inu), kao i u vezi s iskazima svjedoka odbrane da "su bilipodignuti za akciju na Stupni Do" pa je sud ocijenio da iz ovihdokaza proizlazi zaklju~ak da je apelant u~estvovao u planiranjui pripremi zlo~ina u Stupnom Dolu, kao i o apelantovom u~e{}u uzarobljavanju velikog broja civila i njihovom zlostavljanju. Sud je tako|er analizom iskaza saslu{anih svjedoka (Zubejde Behto,Ifete Konji}, Todora Ljuboja i za{ti}enog svjedoka 28) utvrdio da je apelant sa ostalim pripadnicima jedinice "Maturice"u~estvovao u napadu na selo Grahovce i u ubistvima,ne~ovje~nom postupanju, nano{enju velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta mje{tanima tog sela, odnosno da jeprimijenio mjere zastra{ivanja nehrvatskog stanovni{tva koje jeostalo ‘ivjeti u Kiseljaku, na na~in opisan u ta~ki tri i ~etiri~injeni~nog supstrata presude.

16. Zatim je sud analizirao i iskaze svjedoka Ermina ]urti}a u vezi s iskazima drugih svjedoka. Sud je obrazloìo da se iskazovog svjedoka ne moè prihvatiti jer bi i on, pored apelanta,trebao biti odgovoran za zlo~ine u predmetnom selu. Navedeno je da prisustvo ovog svjedoka u Stupnom Dolu potvr|uju iskazisvjedoka, te da stoga i nije bitno {ta }e svjedok kazati u vezi sa svojim u~e{}em, odnosno apelantovim u~e{}em u doga|ajima uStupnom Dolu, budu}i da je apelantovo u~e{}e u tim doga|ajima potvr|eno iskazima svjedoka iz tog sela. Sud je istakao da jeanalizu u odnosu na ovog svjedoka dao isklju~ivo zato {to jeizvr{eno ~itanje njegova dva iskaza (od 16. juna 2003. godine i19. maja 2005. godine), te da je bilo neophodno povezati njegovoiskazivanje s iskazima druga tri svjedoka.

17. Sud je analizirao sadràj materijalnih dokaza, te jezaklju~io da oni, van svake razumne sumnje, potvr|uju da suizvr{eni zlo~ini u Stupnom Dolu, u S[C u Vare{u, u seluGrahovci (ta~ka tri ~injeni~nog supstrata presude). Navedeno jeda ni odbrana ne osporava ovu dokaznu gra|u pa i zlo~ine, mada

iz tih radnji isklju~uje apelanta. Me|utim, sud je istakao da jeapelantova krivi~no-pravna odgovornost utvr|ena na osnovusubjektivnih dokaza, navode}i da u okolnostima ratnih de{avanja subjektivni dokazi, odnosno svjedoci, jedino u ovakvimpredmetima mogu potvrditi ne~iju odgovornost u izvr{enjuzlo~ina. Dalje je sud naveo da nije imao nikakav razlog da nepovjeruje iskazima svjedoka i da na bazi tih iskaza ne utvrdiapelantovu odgovornost za izvr{enje predmetnog krivi~nogdjela, jer su svjedoci koji su vidjeli apelanta u Stupnom Doluvidjeli kako se on pona{ao i {ta je ra dio, a {to sve, po ocjeni suda,potvr|uje njegovo u~e{}e u ratnom zlo~inu u Stupnom Dolu.Zatim je navedeno da su svjedoci, koji su bili zarobljeni u Vare{u,potvrdili nedjela koja je apelant uradio prema zarobljenimcivilima, da su drugi svjedoci potvrdili zlo~in u Grahovcima, a da su svjedokinja Ifeta Konji} i za{ti}eni svjedok 28 potvrdili ta~ku~etiri ~injeni~nog dijela presude.




18. Kona~no, sud je razmotrio navode odbrane, te ocijeniokao neprihvatljive navode da su svjedoci "montirani od straneAID-a", zato {to u tom smislu ne postoji nikakav dokaz te jenavedeno da bi u tom slu~aju bilo logi~no da svjedoci upravopravilno opi{u apelanta. Navedeno je da su neki svjedociapelanta prepoznali jo{ u istrazi na fotografijama, a da je na glavnom pretresu slijedilo prepoznavanje prilikom suo~enja.

Dalje je sud ocijenio neosnovanim apelantovo pozivanje na slu~aj Joze Leutara te ishod tog predmeta, jer okolnost da jeapelant oslobo|en od optu`be u tom predmetu nema nikakveveze sa ovom krivi~nom procedurom. Tako|er je ocijenjeno kaoneosnovano apelantovo pozivanje da je u "mostarskom predmetuoslobo|en od optu`be", s obrazloènjem da iz dopisa Kantonalnog suda u Mostaru proizlazi da se protiv apelanta idalje vodi postupak zbog krivi~nog djela ubistva iz ~lana 36. stav2. ta~ka 6. KZ RBiH, te je sud zaklju~io da se tvrdnje odbrane omontiranosti ovog predmeta ne mogu prihvatiti. Zatim sud jenaveo da je izvjesno odstupanje u opisivanju apelanta, odnosno uneprepoznavanju odje}e ili obu}e, ili apelantovog hoda, rezultat vremena u kojem se de{avalo ono {to se apelantu stavlja na teret (rat, vr{enje zlo~ina, vrijeme u kojem su ‘rtve nastojale sa~uvati‘ivu glavu), te je navedeno da ~ak ni svjedoci saslu{ani poprijedlogu odbrane nisu mogli detaljnije opisati odre|enekarakteristi~ne situacije u kojima je bio apelant, iako su sapelantom sve vrijeme bili u jedinici. Istaknuto je da svjedoci poddatim okolnostima logi~no pamte izgled izvr{ioca, a da ukonkretnom slu~aju, u tom dijelu, svjedoci nisu imali nikakvudilemu, a da u svemu drugom moè do}i do izvjesnih odstupanja.Dalje je navedeno da je ukazivanje na apelanta u sudnici bilo odpresudnog zna~aja za presu|enje u ovom predmetu, budu}i da jeprepoznavanje apelanta bilo vrlo uvjerljivo bez ikakve dileme,tako da sud nije imao nikakvih razloga da ne povjeruje iskazima svjedoka. Navedeno je da sud nije mogao prihvatiti navodeapelantove odbrane da nije bio u Stupnom Dolu, kao i negiranjedrugih radnji (Vare{, Grahovci, Kiseljak) koje su mu stavljene na teret, te je istakao da ovu odbranu nije mogao prihvatiti upravo na osnovu izvedene dokazne gra|e. Bitno je da se iskazi svjedoka podudaraju u najbitnijim dijelovima, te da potvr|uju apelantovuodgovornost odnosno utvr|enje da je apelant izvr{ilac svih radnjiza koje je progla{en krivim, te je navedeno da se radi ospecifi~nom predmetu, kao i drugim predmetima ratnog zlo~ina u kojim se odluka o ne~ijoj odgovornosti moè zasnivatiisklju~ivo na bazi saslu{anih svjedoka. Sud je, u daljem tekstupresude, naveo da je analizom cjelokupne dokazne gra|e, a na osnovu materijalnih i subjektivnih dokaza, utvrdio da je apelant kao pripadnik jedinice za posebne namjene zvane "Maturice", usastavu brigade "Ban Jela~i}", koja je pripadala III. operativnojzoni HVO Kiseljak, pod zapovjedni{tvom Ivice Raji}a, kr{iopravila me|unarodnog prava za vrijeme rata, te postupaosuprotno ~lanu 3. @enevske konvencije o za{titi gra|anskih lica (u daljem tekstu: @enevska konvencija), te ~l. 48, 50. i 51.Dopunskog protokola 1 uz @enevsku konvenciju na na~innaveden u izreci presude, te je navedeno da su u tim apelantovimradnjama sadràni svi elementi bi}a krivi~nog djela iz ~lana 154.stav 1. KZ FBiH. Dalje je sud naveo da je prilikom dono{enja odluke o kazni cijenio da je apelant progla{en krivim za veoma teàk zlo~in (naro~ito u Stupnom Dolu i selu Grahovci) u kojem je ubijen i zapaljen veliki broj civila, te zapaljen veliki broj ku}a ipomo}nih objekata. Stoga je sud, cijene}i teìnu zlo~ina, na~inizvr{enja krivi~nog djela kao i nastale posljedice, zaklju~io da }ese izre~enom kaznom posti}i op}a svrha ka`njavanja kao ispecijalna prevencija.

19. Apelant i Tuìla{tvo su podnijeli ‘albe protiv presudeKantonalnog suda. Spis je dostavljen Vrhovnom sudu na odlu~ivanje o ‘albama 27. jula 2007. godine.

20. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-K`-07-000387 od22. januara 2008. godine odbio kao neosnovanu ‘albuTuìla{tva, a djelomi~no je uvaìo apelantovu ‘albu i to u odlucio kazni tako da je apelanta kaznio na zatvorsku kaznu u trajanjuod 14 godina, a tako|er je povodom ‘albi po slu`benoj du`nostiprvostepena presuda izmijenjena i u pravnoj ocjeni djela, tako {tosu radnje optuènog, iz izreke osu|uju}eg dijela prvostepenepresude, pravno kvalificirane kao krivi~no djelo ratnog zlo~ina

protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 142. stav 1. Krivi~nogzakona SRFJ ("Slu`beni list SFRJ" br. 44/76, 36/77, 56/77,34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90, u daljnjem tekstu: KZ SFRJ).

21. Apelantove ‘albene navode da je presudu prvostepenogsuda donijelo sudsko vije}e u nepropisnom sastavu jer jeprilikom vije}anja i glasanja sudio sudija porotnik, koji je dozaklju~enja glavnog pretresa bio rezervni sudija porotnik,

Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim navode}i da je iz zapisnika s glavnog pretresa 10. maja 2007. godine kao i svih prethodnihraspravnih zapisnika vidljivo da je Seada Jabandì} sve vrijemeglavnog pretresa bila prisutna kao rezervna sutkinja porotnica usmislu ~lana 278. ZKP FBiH, te da je sudjelovala prilikomvije}anja i glasanja. Navedeno je da je, imaju}i u vidu stalnoprisustvo ove sutkinje porotnice na svim ro~i{tima glavnogpretresa koji je trajao u kontinuitetu, te posebno ~injenicu da stranke nisu imale primjedbi na obavijest predsjednika sudskogvije}a da }e imenovana sutkinja u~estvovati u postupku vije}anja i glasanja umjesto sudije porotnika Fikreta Mujki}a, ~ije jeodsustvo predsjednik sudskog vije}a opravdao, Vrhovni sudzaklju~io da sastav sudskog vije}a nije bio protivan zakonu.

22. Sud je, suprotno apelantovim ‘albenim navodima,ocijenio da su izreka i obrazloènje prvostepene presude, usvojim bitnim elementima, jasni i da ne sadrè nejasno}e ikontradiktornosti zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.Navedeno je da u pogledu odlu~nih ~injenica nema bitnihproturje~nosti izme|u onog {to se nalazi u presudi i navoda uzapisnicima, te je sud ocijenio kao neosnovane ‘albene navode obitnoj povredi postupka iz ~lana 358. stav 1. ta~ka 11. ZKP.

23. U vezi s apelantovim ‘albenim navodima o povredi prava na odbranu i prava na pravi~no su|enje, Vrhovni sud je naveo da je apelant, u prvostepenom postupku, imao pravo na izno{enjeodbrane tokom cijelog glavnog pretresa, te da mu to pravo ni~imnije ograni~avano. înjenica da prvostepeni sud nije prihvatiovi{e apelantovih dokaznih prijedloga, pri ~emu je za takvopostupanje dao obrazloènje, po ocjeni Vrhovnog suda sama posebi ne predstavlja povredu apelantovog prava na odbranu niprava na pravi~no su|enje. Naime, iz cjelokupnog sudskogpostupka je evidentno da je apelant ponudio brojne druge dokazekoje je prvostepeni sud prihvatio i cijenio, kao {to je prilikomdono{enja odluke cijenio i apelantovu odbranu.

24. Dalje, Vrhovni sud je naveo i da je cijenio apelantove‘albene navode o nepotrebnom preslu{avanju devet kaseta na zadnjem glavnom pretresu, iako su one prethodno bile izdvojeneiz spisa kao nezakonit dokaz, kao i apelantove prigovore na postupanje predsjednika raspravnog vije}a, koji je pri izradiprvostepene presude unio i one ta~ke optu`be od kojih jeTuìla{tvo odustalo. @albeni sud je ovakve postupkeprvostepenog suda ocijenio kao suvi{ne i nepotrebne, ali jeocijenio da oni nisu takve prirode da bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude.

25. U vezi s apelantovim ‘albenim navodima o pogre{no inepotpuno utvr|enom ~injeni~nom stanju (u smislu pogre{neinterpretacije provedenih dokaza te pogre{no izvedenihzaklju~aka o apelantovoj krivici), navedeno je da je apelant u‘albi, izme|u ostalog, dao detaljnu analizu provedenih dokaza,osobito iskaza svjedoka ukazuju}i na njihovu nevjerodostojnost ineobjektivnost, te da je apelant posebno potencirao da se na

iskazima svjedoka, kao o{te}enih, ne moè zasnovati odluka onjegovoj krivici, budu}i da su oni zainteresirani za ishodpostupka. Me|utim Vrhovni sud je, cijene}i ove apelantove‘albene prigovore, obrazloìo da se odluka o apelantovoj krivici,u vezi sa zlo~inom po~injenim u Stupnom Dolu, zasniva prijesvega na iskazima svjedoka o~evidaca kao i sadràja niza materijalnih dokaza u spisu. Stoga je i Vrhovni sud, pozivaju}i sena dokaze provedene pred prvostepenim sudom, ocijenio da jeneosnovana apelantova odbrana da nije bio u Stupnom Dolu uvrijeme po~injenja zlo~ina, kao i apelantove tvrdnje da su iskazisvjedoka neistiniti. Navedeno je da druga~ija interpretacija apelantove odbrane iskaza saslu{anih svjedoka u bitnom nijeosporila tvrdnje iz iskaza da su svi navedeni svjedoci vidjeliapelanta predmetnog dana u Stupnom Dolu. Vrhovni sud jenaveo da osnovanost optu`nih navoda u vezi sa zlo~inom uStupnom Dolu, u kojem je stradalo 38 civila, proizlazi i iz




sporazuma o priznanju krivice kojeg je optuèni Ivica Raji}, kaozapovjednik HVO-a, zaklju~io s tuìteljem Me|unarodnog suda,kao i iz presude o kazni Ivici Raji}u, a prema kojima je on priznaozlo~in u Stupnom Dolu, iako se iz tih dokaza ne moè neposrednozaklju~iti da je apelant u~estvovao u tom zlo~inu. Dalje jenavedeno da iz drugih dokaza, koje je sud naveo, nespornoproizlazi i apelantova krivica za ostala djela opisana u

osu|uju}em dijelu izreke prvostepene presude (ta~ka 1. do 4), te je istaknuto da je Vrhovni sud osobito cijenio iskaze svjedoka odbrane, a budu}i da ni sama odbrana ne osporava da je po~injenzlo~in u Stupnom Dolu opisan u ~injeni~nom dijelu presude. Sud je prihvatio i obrazloènje prvostepenog suda u pogledu radnjinavedenog krivi~nog djela budu}i da je prvostepeni sud jasnoobrazloìo koje radnje je apelant poduzeo kao direktni izvr{ilac a u kojim je u~estvovao na drugi na~in. Navedeno je da je Vrhovnisud posebno cijenio sadràj materijalnih dokaza u spisu kojipotvr|uju brojne optu`ne navode, te da je zaklju~io da nijepotrebno provoditi nove dokaze u dopunu dokaznog postupka budu}i da je sud iz provedenih dokaza imao dovoljno relevantnih~injenica za dono{enje kona~ne odluke.

26. Kona~no, sud je zaklju~io da na osnovu svih provedenihdokaza zaklju~uje da su potvr|eni optu`ni navodi iz osu|uju}egdijela prvostepene presude, te da se u apelantovim radnjama sti~usva obilje`ja krivi~nog djela ratnog zlo~ina protiv civilnogstanovni{tva, koje je Vrhovni sud pravno kvalificirao kaokrivi~no djelo ratnog zlo~ina iz ~lana 142. stav 1. KZ SFRJ jer jetaj zakon vaìo u vrijeme izvr{enja krivi~nog djela, a novi zakoninisu blaì za apelanta. Budu}i da u toku postupka, a ni prema navodima ‘albe, apelantova ura~unljivost u vrijeme po~injenja krivi~nog djela nije bila sporna kao ni oblik krivice, Vrhovni sud je i u ovom dijelu prihvatio utvr|enje prvostepenog suda.

27. Vrhovni sud je, me|utim, djelimi~no uvaìo apelantovu‘albu te preina~io odluku o kazni, tako da mu je izrekao blaùkaznu zatvora zbog toga {to je krivi~no djelo za koje je apelant progla{en krivim pravno kvalificirao kao krivi~no djelo ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva iz ~lana 142. stav 1. KZSFRJ, za koje je tim zakonom propisana blaà kazna nego po KZFBiH po kojem je prvostepeni sud izvr{io kvalifikaciju krivi~nogdjela.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije28. Apelant je naveo da je osporenim presudama do{lo do

povrede njegovog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1, 2. i 3. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija). Iz detaljno elaboriraneapelacije moè se izvesti su{tina apelantovih navoda o povredinjegovog prava na pravi~no su|enje, koja se odnosi, kao prvo, na odre|ene procesne propuste (sastav suda, onemogu}avanjeapelantu da iznese sve ~injenice i dokaze) u prvostepenompostupku koji predstavljaju apsolutno bitne povrede odredaba krivi~nog postupka. Nadalje, apelant je naveo da je povrije|eno injegovo pravo na su|enje u razumnom roku s obzirom da jepostupak protiv njega vo|en sedam godina, a da apelant svojimradnjama nije ni na koji na~in utjecao na duìnu postupka nego je, naprotiv, prisustvovao svim pretresima. Apelant je naveo da je

povrije|eno i njegovo pravo na ravnopravnost, odnosno jednakost strana u postupku, jer je odbijen niz njegovih zahtjeva za provo|enje dokaza, tako da su od ukupno 99 pretresa na njih88 izvo|eni dokazi optu`be, a na 11 pretresa dokazi odbrane.Obrazloènje prvostepenog suda, kojim su odbijeni zahtjeviodbrane za provo|enje odre|enih dokaza je, po apelantovommi{ljenju, proizvoljno, {to je on i iznio u svojoj ‘albi, alidrugostepeni sud nije dao svoje obrazloènje na te navode.Apelant je, dalje, naveo da je u krivi~nom postupku protiv njega povrije|en i princip in dubio pro reo, zbog na~ina na koji susudovi cijenili dokaze u korist optu`be. Apelant je ukazao i na navodnu subjektivnu pristrasnost vije}a prvostepenog suda kojemu je dva puta u toku postupka prikazivan odre|eni dokaznivideo materijal koji je morao biti izdvojen iz sudskog spisa, jer na njemu nije mogla biti zasnovana sudska odluka, {to je kasnije iu~injeno. Na taj na~in, po apelantovom mi{ljenju, vije}e je

moglo ste}i odre|eno ubje|enje o njegovoj krivici. Apelant jeukazao i na nedovoljnost obrazloènja drugostepenog suda onjegovim navodima u kojima je ukazao na sve nezakonitostiprvostepenog postupka. Na kraju, apelant je naveo da niprvostepeni ni drugostepeni sud nisu istinito i potpuno utvrdili~injenice va`ne za dono{enje zakonite odluke, niti su sa jednakom pa`njom ispitivali i utvr|ivali ~injenice koje apelanta

terete i koje idu u njegovu korist, odnosno postupak su vodili na nepravi~an na~in.

b) Odgovor na apelaciju29. Vrhovni sud je istakao da su apelantovi navodi o

nepropisnom sastavu prvostepenog suda (da je u izricanjupresude sudjelovao sudija porotnik koji nije bio prisutan na glavnom pretresu) kao i ostali navodi u vezi s povredomodredaba krivi~nog postupka iz ~lana 358. stav 1. ta~ka 1.Zakona o krivi~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) bilipredmet ocjene u ‘albenom postupku, te da su u presudi tog suda (strana 4) dati razlozi zbog kojih su apelantovi navodi ocijenjenikao neosnovani. Dalje se isti~e, u vezi s apelantovim navodima opovredi prava na su|enje u razumnom roku da je, po ocjeni togsuda, s obzirom na sloènost predmeta ‘albeni postupak okon~anu razumnom roku, budu}i da je spis dostavljen tom sudu 27. jula 2007. godine a da je osporena presuda donesena 22. januara

2008. godine. U pogledu navoda apelacije o povredi prava na odbranu zbog neusvajanja svih dokaznih prijedloga navedeno jeda su u presudi (strana 5) ti navodi detaljno razmatrani, kao i da surazmatrani i navodi u vezi s preslu{avanjem kaseta s iskazima svjedoka Ermina ̂ urti}a, te da je taj sud ocijenio kao neosnovaneapelantove navode da mu je onemogu}eno da iznese sve~injenice i dokaze koji mu idu u korist, odnosno navode da sudovi nisu s jednakom pa`njom ispitivali i utvr|ivali ~injenicekoje ga terete i ~injenice koje mu idu u korist. Dalje je istaknutoda su neosnovani apelantovi navodi u vezi s ocjenom dokaza ipovredom prava in dubio pro reo, te je navedeno da su sudovi za svoje zaklju~ke dali potpune i odre|ene razloge. Iz navedenihrazloga Vrhovni sud predlaè da se apelacija odbije kaoneosnovana.

30. Kantonalni sud je naveo da u postupku dono{enja presude tog suda nije povrije|eno ni jedno apelantovo pravo.

31. Tuìla{tvo je istaklo da je redovan krivi~ni postupakprotiv apelanta vo|en po odredbama tzv. "starog" ZKP-a gdje jeuloga sudskog vije}a bila radikalno druga~ija u odnosu na noviZKP jer je sredi{nje mjesto u izvo|enju dokaza, ispitivanjeokrivljenog i saslu{anje svjedoka, zauzimao predsjedniksudskog vije}a koji je u apelantovom slu~aju odobrio izvo|enjesvih dokaza za koje se pretpostavljalo da }e doprinijetisvestranijem rasvjetljavanju predmetne stvari nezavisno od~injenice da li ih je predloìlo Tuìla{tvo ili odbrana. Dalje jenavedeno da su objektivne okolnosti (reforma pravosu|a i smrt jednog od ~lanova sudskog vije}a u zavr{noj fazi) neminovnouticale na tok postupka, te da su stoga neosnovani navodi opovredi prava na su|enje u razumnom roku. Tuìla{tvo je naveloda je, suprotno apelacionim navodima o ocjeni dokaza,prvostepeni sud za svakog svjedoka odbrane ponaosob daovaljana i detaljna obrazloènja za{to njegov iskaz nije prihvatio.Kona~no je navedeno da su redovni sudovi razmotrili navode

apelacije koji se odnose na navodne povrede pravila krivi~nogpostupka.

V. Relevantni propisi32. Krivi~ni zakon SFRJ ("Slu`beni list SFRJ" br. 44/76,

36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) urelevantnom dijelu glasi:

^lan 142. Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,

oruànog sukoba ili okupacije naredi da se izvr{i napad nacivilno stanovni{tvo, naselje, pojedina civilna lica ili licaonesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, te{kutjelesnu povredu ili te{ko naru{avanje zdravlja ljudi; napad bezizbora cilja kojim se poga|a civilno stanovni{tvo; da se premacivilnom stanovni{tvu vr{e ubistva, mu~enja, ne~ovje~na




postupanja, biolo{ki, medicinski ili drugi nau~ni eksperiment,uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nano{enja velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanjeili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevo|enje nadrugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanje; primjenjivanje mjera zastra{ivanja i terora, uzimanje talaca,kolektivno ka`njavanje, protivzakonito odvo|enje ukoncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,li{avanje prava na pravilno i nepristrano su|enje; prisiljavanjena slu`bu u oruànim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obavje{tajnoj slu`bi ili administraciji; prisiljavanje na prinudnirad, izgladnjivanje stanovni{tva, konfiskaciju imovine, plja~kanje imovine stanovni{tva, protivzakonito i samovoljnouni{tavanje ili prisvajanje u velikim razmjerima imovine kojenije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite inerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenjevrijednosti doma}eg novca ili protivzakonito izdavanje novca, iliko izvr{i neko od navedenih djela,

kaznit }e se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnomkaznom.

33. Zakon o krivi~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije BiH" broj 43/98 i 23/99) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 13.

(1) Sud, nadle`ni tuìtelj i organ unutra{njih poslova du`ni suistinito i potpuno utvrditi ~injenice koje su va`ne za dono{enjezakonite odluke.

(2) Oni su du`ni da s jednakom pa`njom ispituju i utvrde kako~injenice koje terete osumnji~enog ili okrivljenog, tako i one kojeim idu u korist, te da prije po~etka postupka i u tijeku postupkaosumnji~enom i okrivljenom, odnosno njihovim braniteljima,stave na raspolaganje sve ~injenice i dokaze koji im idu u korist.

^lan 14. Pravo suda, nadle`nog tuìtelja i organa unutra{njih poslova

da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano niograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima.VI. Dopustivost

34. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i HercegovineUstavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog

presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.35. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

36. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenupresudu apelant je primio 18. februara 2008. godine a apelacija jepodnesena 11. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnogsuda, jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana niti postojineki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.


VII. Meritum38. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su tim

presudama povrije|ena njegova prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije.

^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

2. Svako ko je optuèn za krivi~no djelo smatra se nevinimdok se njegova krivica ne dokaè.

3. Svako ko je optuèn za krivi~no djelo ima sljede}aminimalna prava:d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optu`be i

da se prisustvo i saslu{anje svjedoka odbrane odobre pod uvjetima koji vaè i za svjedoka optu`be.

39. U konkretnom slu~aju postupak se odnosi na utvr|ivanjeosnovanosti krivi~ne optu`be protiv apelanta u vezi s izvr{enjemkrivi~nog djela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva, te jedakle ~lan 6. Evropske konvencije primjenjiv na konkretanslu~aj. Stoga }e Ustavni sud ispitati da li je postupak predredovnim sudovima u apelantovom slu~aju bio pravi~an onakokako to zahtijeva ~lan 6. Evropske konvencije.

40. Ustavni sud prvenstveno primje}uje da apelant ukazujena propuste prvostepenog suda koji se ogledaju u sastavusudskog vije}a prilikom dono{enja prvostepene presude jer smatra da je prvostepenu odluku donijelo nepropisno sastavljenovije}e. U vezi s ovim apelacionim navodom Ustavni sud zapaà da je ove apelantove navode razmotrio Vrhovni sud, teobrazloìo da je sutkinja porotnica Seada Jabandì} sve vrijemeglavnog pretresa bila prisutna kao rezervna sutkinja porotnica usmislu ~lana 278. ZKP-a, te da je stoga imenovana mogla sudjelovati prilikom vije}anja i glasanja. U ovakvomobrazloènju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi nikakvuproizvoljnost budu}i da je odredbom ~lana 278. ZKP propisanoako je u izgledu da }e glavni pretres duè trajati, predsjednik vije}a moè zatraìti od predsjednika suda da odredi jednog ilidvojicu sudija, odnosno sudija porotnika da prisustvuju glavnom pretresu, kako bi zamijenili ~lanove vije}a u slu~aju njihovesprije~enosti.

41. Dalje, u vezi s apelantovim navodima o proizvoljnojocjeni dokaza i tvrdnje o povredi prava na ravnopravnost odnosno jednakost strana u postupku u smislu odbijanja niza njegovih dokaznih prijedloga, Ustavni sud nagla{ava da ~lan 6.

Evropske konvencije ne garantira pravo da svi dokazni prijedlozibudu prihva}eni. Tako|er, pravo na pravi~no su|enje nezahtijeva da se slijede bilo kakva odre|ena pravila u ocjenjivanjudokaza pred krivi~nim sudovima. Doma}i sudovi treba da ocijene prijedloge koji su im izneseni, kao i zna~aj dokaza na koje optuèni ‘ele da se pozovu (vidi, inter alia, Evropski sud za ljudska prava, Barb?ra, Messequ? i Jabardo protiv [panije,presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, ta~ka 68). Institucije Evropske konvencije su usvojile stav da doma}isudovi uìvaju diskreciono ovla{tenje da sami odlu~e da saslu{aju svjedoke za koje smatraju da }e im pomo}i uutvr|ivanju istine, odnosno da ocijene da li je nu`no da se pozovupredloèni svjedoci ili provedu drugi predloèni dokazi, paze}ida se ne naru{e smisao i cilj prava na pravi~no su|enje kojiobavezuju da se su|enje odvija "pod jednakim uvjetima" i uz"jednakost oru`ja". ^lan 6. stav 3. Evropske konvencijezahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlu~io da ne

provede predloène dokaze koje je optuèni izri~ito zahtijevao(vidi Evropski sud za ljudska prava, Vidal protiv Belgije, presuda od 22. aprila 1992. godine, serija A broj 235, ta~ka 34).

42. Dovode}i prethodne stavove u vezu s konkretnimpredmetom, Ustavni sud smatra da u apelantovom slu~ajusveobuhvatna analiza izvedenih dokaza nije izostala. Naime,Ustavni sud zapaà da je prvostepeni sud u svojoj presudi upotpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza te njihovogdovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka da je apelant po~inio krivi~no djelo koje mu je optu`nicom stavljeno na teret ida je krivi~no odgovoran za njegovo izvr{enje. Ustavni sud,tako|er, zapaà da je prvostepeni sud proveo veoma opseàndokazni postupak u kojem je saslu{an veliki broj svjedoka koje supredloìli i Tuìla{tvo i odbrana. Osim toga, analiziran je iocijenjen veliki broj materijalnih dokaza. Dalje, Ustavni sudzapaà da apelant u konkretnom slu~aju nije dostavio bilo kakav




dokaz kojim bi dokazao da je prvostepeni sud proizvoljno odbionjegove dokazne prijedloge, niti da u predmetu postoji bilo {ta {to bi ukazivalo da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu {tetu. Stoga Ustavni sud primje}uje da je, suprotnoapelantovim navodima, prvostepeni sud za svaki dokaz koji jeprihvatio kao i za onaj koji nije prihvatio dao detaljnoobrazloènje, pri ~emu je dao detaljne razloge za{to nije

prihvatio odre|ene apelantove dokazne prijedloge i za{to oninisu mogli dovesti do druga~ijeg rje{enja konkretne pravnestvari. Iz obrazloènja presude nesporno proizlazi da ovi dokaziodbrane nisu mogli bitno utjecati na kona~no utvr|ivanje~injeni~nog stanja i zaklju~ak do kojih je do{ao prvostepeni sudna osnovu dokaza koje je detaljno analizirao i ~iju ocjenu je dao uobrazloènju svoje odluke. Time je, dakle, Kantonalni sudispo{tovao svoju obavezu garantiranu ~lanom 6. stav 3.d.Evropske konvencije koja, u smislu prakse Evropskog suda,zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlu~io da neprovede predloène dokaze koje je optuèni izri~ito zahtijevao.

43. Prvostepeni sud je, dakle, zaklju~ak o postojanju krivi~neodgovornosti i krivi~nog djela zasnovao na cjelokupnomdokaznom postupku, kako iskazima svjedoka tako i ~itavom nizumaterijalnih dokaza. Stoga, Ustavni sud smatra da je upredmetnom krivi~nom postupku data razumna mogu}nost iTuìla{tvu i odbrani da iznesu dokaznu gra|u. Apelant je u tokucijelog postupka imao branioca advokata, koristio semogu}no{}u da iznese komentare na predo~ene materijalnedokaze upotrijebljene u postupku, kao i na izjave svjedoka i da osporava navode i dokaze Tuìla{tva, {to je i ~inio. U kontekstunavedenog, budu}i da je prvostepeni sud dovoljno jasnoobrazloìo svoju odluku primjenjuju}i relevantne odredbematerijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljnoili nepravi~no primijenjeni na apelantovu {tetu, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebiodokazni postupak na apelantovu {tetu.

44. Dalje, Ustavni sud zapaà da je zaklju~ke prvostepenogsuda u pogledu ocjene provedenih dokaza i utvr|enog~injeni~nog stanja u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud uobrazloènju svoje odluke, s tim {to je smanjio kaznu zatvora s 15na 14 godina zatvora. Tako|er je iz presude Vrhovnog suda

evidentno da je taj sud razmotrio sve ‘albene navode koje apelant ponavlja u apelaciji (sastav vije}a, odbijanje pojedinih dokaznihprijedloga, ocjenu dokaza, obrazloènje presude, pogre{no inepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje), te dao iscrpnoobrazloènje za{to ih je ocijenio kao neosnovane i za{to nisumogli dovesti do druga~ijeg ishoda konkretnog postupka.Naime, ‘albeni sud je zaklju~io da iz ~injeni~nog stanja utvr|enog pred prvostepenim sudom kao nesporno proizlazi da je apelant po~inio krivi~no-pravne radnje koje su mu stavljene na teret, te je jasno obrazloèno koje od ovih radnji je apelant po~inio kao direktni izvr{ilac a u kojim je u~estvovao na drugina~in.

45. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloènja obje osporene odluke ne ostavljaju utisak bilokakve proizvoljnosti u odlu~ivanju, ve} sadrè jasne ikonzistentne razloge za zaklju~ak da je apelant po~iniopredmetno krivi~no djelo, s tim da je Vrhovni sud apelantove

radnje iz izreke osu|uju}eg dijela prvostepene presude pravnokvalificirao kao krivi~no djelo ratnog zlo~ina protiv civilnogstanovni{tva iz ~lana 142. stav 1. KZ SFRJ, obrazlaù}i da je tajzakon vaìo u vrijeme izvr{enja krivi~nog djela a da novi zakoninisu blaì za apelanta.

46. Apelant je tako|er ukazao i na navodnu subjektivnupristrasnost vije}a prvostepenog suda. Ova pristrasnost se poapelantu ogleda u ~injenici da je prvostepeni sud dva puta u tokupostupka pregledao videokasete o saslu{anju Ermina ûrti}a pred ha{kim istraìteljima ~ime je, po apelantu, prvostepenovije}e moglo ste}i odre|eno ubje|enje o apelantovoj krivici.

47. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud isti~e da nepristrasnost podrazumijeva da sud ne smije biti optere}enpredrasudama u pogledu odluke koju donosi. Sud ne smije bitipod utjecajem vanjskih informacija, ili pod bilo kojim drugimpritiskom, ve} svoje mi{ljenje mora temeljiti isklju~ivo na onom

{to je izneseno na su|enju. Prilikom odlu~ivanja da li je neki sudbio pristrasan mora se napraviti distinkcija izme|u subjektivnog iobjektivnog pristupa pristrasnosti. Subjektivni pristup se odnosina li~nu nepristrasnost ~lanova vije}a i ona se pretpostavlja dokse ne dokaè suprotno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stav 47). Da je neki sudija pristrasanzbog optere}enosti predrasudama mogu}e je zaklju~iti samo

kada to postane sasvim jasno na osnovu njegovog stava tokompostupka ili iz sadràja presude. U okviru objektivnog testa,mora se odrediti da li je, potpuno odvojeno od li~nog pona{anja sudije, bilo dokazivih ~injenica koje mogu dovesti do sumnje unjegovu nepristrasnost. U ovom pogledu ~ak i dojam moè imatiizvjesnu va`nost. Ono {to je ovdje va`no jeste povjerenje kojesudovi u demokratskom dru{tvu moraju ulijevati javnosti i,najvi{e od svega kada su u pitanju krivi~ni postupci, koje morajuulijevati samom okrivljenom. Ovo podrazumijeva da priodlu~ivanju o tome da li u nekom konkretnom predmetu postojiopravdan razlog za strah da odre|eni sudija nije nepristrasan stavokrivljenog je vaàn, ali ne i odlu~uju}i. Ono {to je odlu~uju}e jeste da li se takav strah moè smatrati objektivno opravdanim(vidi Evropski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine, stav 30).

48. U vezi s navedenim Ustavni sud nagla{ava da je apelant svoje tvrdnje o subjektivnoj pristrasnosti prvostepenog sudskogvije}a morao potkrijepiti konkretnim argumentima koji ukazujuna nepravi~nost su|enja (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 45/01od 25. februara 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasnikuBosne i Hercegovine" broj 24/02). Budu}i da je u prethodnimta~kama ove odluke, razmatraju}i apelacione navode vezane za povredu prava na pravi~no su|enje, Ustavni sud ve} utvrdio da suapelantovi navodi neosnovani te da su osporene odlukeutemeljene na iskazima ~itavog niza svjedoka o~evidaca kao isadràju niza materijalnih dokaza, Ustavni sud smatra da apelant,osim pau{alnih navoda, nije dostavio nikakve dokaze niti bilokakve argumente koji bi govorili u prilog njegovoj tvrdnji da jeprvostepeno sudsko vije}e prilikom provo|enja postupka idono{enja osporene presude imalo predrasude. Prema tome,~injenica da je prvostepeni sud u dva navrata pregledaovideokasete o saslu{anju Ermina ]urti}a, {to je prvostepeni sudobrazloìo ~injenicom da je zbog procesnih situacija postupak

morao iznova po~eti, te u kona~nici iz spisa izdvojio ove dokaze,sama po sebi ne ukazuje na subjektivnu pristrasnost prvostepenog sudskog vije}a. S obzirom da apelant nije dostaviodruge dokaze u vezi s navodnom pristrasno{}u suda, a pristrasnost nije o~igledna, Ustavni sud apelantove navodesmatra pau{alnim i nedokazanim (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 23/06 od 15. februara 2007. godine, ta~ka 30).

49. Ustavni sud dalje primje}uje da apelant navodi da jepostupak protiv njega vo|en sedam godina, te smatra da jepovrije|eno njegovo pravo na su|enje u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapaà da je krivi~ni postupak protiv apelanta, u smislu Evropskekonvencije, zapo~eo odre|ivanjem pritvora 28. augusta 2000.godine a da je okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj070-0-K`-07-000387 od 22. januara 2008. godine. Dakle,cjelokupan postupak protiv apelanta je trajao sedam godina ~etiri

mjeseca i 25 dana.50. Ustavni sud, prije svega, isti~e da prema konzistentnojpraksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost duìne trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEvropskog suda, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjupodnositelja zahtjeva i mjerodavnih vlasti kao i o va`nosti onoga {to se za podnositelja zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidiEvropski sud, Camasso protiv Hrvatske, aplikacija broj15733/02, presuda od 13. januara 2005. godine, stav 32).

51. U konkretnom slu~aju se radi o krivi~nom postupku koji je vo|en protiv apelanta zbog krivi~nog djela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva, dakle krivi~nog djela koje spada uskupinu najteìh krivi~nih djela. Stoga Ustavni sud smatra da tajpostupak, imaju}i u vidu ~injenice konkretnog slu~aja (po~injenje zlo~ina na vi{e lokacija, saslu{anje ve}eg broja




svjedoka (preko 50), okolnost da je u zlo~inima ubijen ve}i brojcivila) te pravna pitanja koja pokre}e, spada u kategorijuizuzetno sloènih predmeta.

52. U vezi s apelantovim pona{anjem Ustavni sud zapaà da se apelant sve vrijeme branio {utnjom (svoju odbranu iznio je teku januaru 2007. godine) {to je, naravno, njegovo pravo i to mu se

ne moè staviti na teret. Me|utim, Ustavni sud smatra da je takvoapelantovo pona{anje za posljedicu imalo dodatno optere}enjeza sud u smislu utvr|ivanja relevantnih ~injenica bitnih za presu|enje, budu}i da je sud te ~injenice morao dokazivatidrugim dokazima, {to po mi{ljenju Ustavnog suda u ovakosloènim predmetima ipak objektivno doprinosi trajanjupostupka. S druge strane, posmatraju}i pona{anje redovnihsudova, proizlazi da je prvostepeni sud kontinuirano poduzimaoprocesne radnje iz svoje nadle`nosti te da je prije dono{enja osporene Presude K-26/01 od 11. maja 2007. godine odrào vi{edesetina glavnih pretresa (kako sam apelant navodi 99 glavnihpretresa), te da je nastavke glavnog pretresa zakazivao odnosnoodràvao u vrlo kratkom roku. Iz obrazloènja presude proizlazida je sud saslu{ao veliki broj svjedoka, da je vr{io radnjesuo~enja, da je preduzeo niz radnji i obavio vi{e komunikacija sMe|unarodnim sudom u vezi sa stvaranjem pretpostavki za saslu{anje Ivice Raji}a, te da je izveo izuzetno veliki broj

materijalnih dokaza. Tako|er proizlazi da su duìni postupka doprinijele i odre|ene objektivne okolnosti odnosno procesnesituacije zbog kojih je postupak protiv apelanta u nekolikonavrata vo|en iznova (smrt jednog od ~lanova sudskog vije}a uzavr{noj fazi postupka, stupanje na snagu novog zakona okrivi~nom postupku). S obzirom na navedeno, odnosno imaju}i uvidu postupak u cjelini te svu njegovu sloènost kao i objektivneokolnosti koje su doprinijele njegovoj duìni, Ustavni sudzaklju~uje da dono{enjem meritorne odluke u roku od sedamgodina i ~etiri mjeseca nije povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

53. Apelant se ‘ali da mu je povrije|eno i pravo na presumpciju nevinosti odnosno principa in dubio pro reo iz ~lana 6. stav 2. Evropske konvencije. Ustavni sud uo~ava da apelant nije posebno obrazloìo ove navode, a imaju}i u vidu prethodne

zaklju~ke da u obrazloènju redovnih sudova, prvenstveno uobrazloènju u pogledu ocjene dokaza na kojim su zasnovalisvoju odluku, nema elemenata proizvoljnosti, Ustavni sudsmatra da nije potrebno daljnje razmatranje ovih apelantovihnavoda jer su neosnovani.

54. Na osnovu svega izloènog, Ustavni sud zaklju~uje da ukonkretnom predmetu nije do{lo do povrede ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1, 2. i 3. ta~ka d. Evropskekonvencije.

VIII. Zaklju~ak

55. Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja prava iz ~lana 6.st. 1, 2. i 3. ta~ka d. Evropske konvencije, jer nije utvrdioosnovanost apelacionih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali na to da je postupak u ovom predmetu bio

nepravi~an. Naime, redovni sudovi su osporene odluke donijeli uroku koji se, imaju}i u vidu ispitane kriterije, ne moè smatratinerazumnim. Dalje, Ustavni sud ne smatra da su osporenepresude jasne i dovoljno obrazloène, a Ustavni sud nije na{aoelemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi o~iglednoproizvoljno cijenili dokaze, odnosno nije na{ao elemente koji biukazivali da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu{tetu u smislu prava na pravi~an postupak. Osim toga, ne postojikr{enje prava na presumpciju nevinosti iz ~lana 6. stav 2.Evropske konvencije, niti ima elemenata koji bi ukazivali na toda je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na na~in koji bivodio kr{enju tog na~ela.

56. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1157/08, rje{avaju}i apelaciju Slavice Prole,na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 76. stavak 2.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Slavice Prole.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje u razumnom

roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke urazumnom roku u predmetu Op}inskog suda u Sarajevu broj 65 0P 050211 04 P (stari broj P-3664/04).

Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu dono{enje po‘urnom postupku odluke o prizivu na Presudu Op}inskog suda uSarajevu broj 65 0 P 050211 04 P od 10. svibnja 2010. godinesukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da Slavici Prole, sukladno~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplatiiznos od 750,00 KM na ime nematerijalne {tete zbog

nedono{enja odluke u razumnom roku.Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne iHercegovine o poduzetim mjerama u svrhu provedbe oveodluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Slavica Prole (u daljnjem tekstu: apelantica) je 14. travnja

2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i

Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu Op}inskog suda u Sarajevu(u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 65 0 P 050211 04 P (staribroj P-3664/04). Apelantica je dopunila apelaciju 11. rujna 2008.godine, 17. studenoga 2008. godine i 8. travnja 2009. godine.


Op}inskog suda je 8. svibnja 2008. godine zatraèna dostava odgovora na apelaciju.

3. Op}inski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. svibnja 2008. godine, a spis 30. lipnja 2010. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovor Op}inskog suda je 2. lipnja 2008. godine dostavljenapelantici.







6. Federalno ministarstvo obrane (u daljnjem tekstu: tuìtelj) je 18. listopada 2004. godine podnijelo tu`bu protiv Esada Ja{arevi}a (u daljnjem tekstu: tuèni) radi poni{tenja ugovora okupoprodaji stana u Sarajevu u Ulici Dajanli Ibrahim-bega broj6/V. U tu`bi je navedeno kako je Odlukom Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu broj CH/98/1162 od 7. svibnja 2004. godine tuènoj Federaciji Bosne i Hercegovine naloènoda bez odlaganja poduzme sve potrebne radnje kako bi apelanticiomogu}io da se kao vlasnica predmetnoga stana uknjiì uzemlji{ne knjige kod nadle`noga suda u roku od tri mjeseca oddana prijema odluke.

7. Apelantica se 5. prosinca 2005. godine obratila Op}inskom sudu s izjavom o stupanju u predmetnu parnicu kaoumje{a~ na strani tuìtelja.

8. Op}inski sud je rje{enjem od 24. travnja 2006. godineprekinuo predmetni postupak. Navedeno je kako }e se postupaknastaviti kada budu ispunjeni uvjeti iz ~lanka 381. st. 1. i 3.Zakona o parni~nom postupku. U obrazloènju rje{enja jenavedeno kako je stupanjem na snagu Zakona o obrani BiH

prestalo postojati Federalno ministarstvo obrane, kao i ovlast pravobraniteljstva Federalnog ministarstva obrane za zastupanje.

9. Protiv navedenoga rje{enja apelantica je podnijela priziv24. svibnja 2006. godine. Kantonalni sud je dopisom od 23.velja~e 2007. godine vratio predmetni spis Op}inskom sudutraè}i da se apelanti~in priziv prihvati kao prijedlog za nastavakprekinutoga postupka. Kantonalni sud je naveo kako je 17.listopada 2006. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama idopunama Zakona o Federalnom pravobraniteljstvu kojim seregulira da Federalno pravobraniteljstvo preuzme predmete,opremu i dr. od Sektora za pravobraniteljstvo FMO.

10. Na ro~i{tu zakazanom za 29. listopad 2007. godineOp}inski sud je apelantici dopustio mije{anje u predmetnuparnicu.

11. U predmetnome postupku do dono{enja prvostupanjskepresude Op}inski sud je zakazao 13 ro~i{ta. Od momenta

stupanja u parnicu apelantica je pristupila svim zakazanimro~i{tima osim ro~i{ta zakazanog za 24. travanj 2006. godine na koje je bila uredno pozvana. Apelantica je brojnim podnescima urgirala da se predmetni postupak okon~a u {to kra}em roku.

12. Op}inski sud je Presudom broj 65 0 P 050211 04 P od 10.svibnja 2010. godine poni{tio ugovor o kupoprodajipredmetnoga stana zaklju~en izme|u tuìtelja kao prodavca (~iji je zakonski slijednik Federacija BiH-Vlada Federacije BiH,Slu`ba za zajedni~ke poslove organa i tijela Federacije BiH) ituènoga kao kupca, ovjerenog u Op}inskom sudu 5. rujna 2000.godine.

13. Istom se presudom poni{tava i bri{e upis prava vlasni{tva u korist tuènoga na predmetnome stanu. Naloèno jezemlji{noknji`nom uredu Op}inskog suda, Odsjek knjigepoloènih ugovora, da izvr{i brisanje prava vlasni{tva upisanog ukorist tuènoga na predmetnome stanu, te da se u njemuuspostavi stanje prava vlasni{tva prije navedenoga upisa.

14. Protutu`beni zahtjev tuènog-protutuìtelja, kojim jetraìo da se utvrdi kako je tuèni-protutuìtelj na zakonompropisan na~in od tuìtelja-protutuènog dobio na kori{tenje stankao nositelj stanarskoga prava, te ga otkupio i stekao nad njimpravo vlasni{tva uknji`bom polaganjem ugovora zk. uredu,Odsjek KPU Op}inskog suda, je odbijen.

15. Istom presudom Op}inski sud se proglasio apsolutnonenadle`nim za postupanje po alternativno postavljenomprotutu`benom zahtjevu kojim je traèno da se obveètuìtelj-protutuèni da tuènome-protutuìtelju osigura,dodjelom iz vlastitoga stambenoga fonda ili kupnjom na trì{tu,stan u Sarajevu na podru~ju op}ine Centar, Novo Sarajevo iliStari Grad.

16. Tuèni-protutuìtelj je obvezan apelantici naknadititro{kove postupka u iznosu od 385,50 KM, a sve u roku od 30dana pod prijetnjom izvr{enja.

17. Protiv navedene je presude priziv izjavio tuèniKantonalnom sudu u Sarajevu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije18. Apelantica smatra da je nedono{enjem odluke u

razumnome roku u predmetnom postupku do{lo do povredenjenog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica postavlja zahtjev za naknadu {tete zbog nerazumne duljinepredmetnoga postupka.

b) Odgovor na apelaciju19. U svome odgovoru Op}inski sud je kao razlog za

nedono{enje odluke u predmetnome slu~aju naveo veliki brojpredmeta u radu ure|uju}eg suca, te promjenu suca unavedenome predmetu. U dopuni izja{njenja sud je istaknuokako u predmetnome slu~aju nije do{lo do povrede prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu.


20. Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) urelevantnom dijelu glasi:

^lanak 10.Sud je duàn nastojati da se postupak provede bez





23. Apelantica se poziva na pravo iz ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije. Naime, to pravo sadrì pravo na "su|enje urazumnom roku". Apelantica se ‘ali na povredu prava na pravi~no su|enje zbog nerazumne duljine predmetnoga postupka, pa je u smislu ~lanka 16. stavak 3. Pravila Ustavnogsuda predmetna apelacija dopustiva.

24. Sukladno ~lanku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud moè iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`noga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i temeljnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini.

25. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.

VII. Meritum26. Apelantica smatra kako je nedono{enjem odluke u

razumnome roku u predmetnome postupku prekr{eno njezinopravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije

27. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:



stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke".





Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. Kako bi odgovorio na pitanje je li u konkretnom slu~ajuprimjenjiv ~lanak 6. Europske konvencije, Ustavni sud mora utvrditi je li ishod predmetnoga postupka bio odlu~uju}i za utvr|ivanje apelanti~inih gra|anskih prava i obveza. Imaju}i uvidu navedeno, Ustavni sud smatra kako je u predmetnomepostupku apelantica dokazala svoj pravni interes da sudjeluje upredmetnoj parnici kao umje{a~ na strani tuìtelja jer je njezinpredmet stan za koji je tuìtelju naloèno, Odlukom Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu, da poduzme nu`ne radnjekako bi apelantici bilo omogu}eno kao njegovoj vlasniciuknjiìti se u zemlji{nim knjigama. Stoga, kako je ishodpostupka odlu~uju}i za apelanti~ina gra|anska prava i obveze,Ustavni sud smatra da je ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencijeprimjenjiv u odnosu na apelanticu. Kako se apelanti~ini navodiodnose na nerazumno dugo trajanja postupka, Ustavni sud }eispitati je li u konkretnom slu~aju do{lo do kr{enja prava na pravi~no su|enje u razumnom roku, kako to zahtijeva ~lanak 6.

stavak 1. Europske konvencije.Relevantna na~ela29. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska

prava i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka semora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vode}ira~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksomEuropskog suda za ljudska prava, a osobito o sloènostipredmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`noga suda ilidrugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj2002-I, stavak 38).

Razdoblje koje se uzima u obzir30. Ustavni sud opaà kako je apelantica 5. prosinca 2005.

godine podnijela zahtjev za stupanje u predmetnu parnicu kaoumje{a~ na strani tuìtelja. To }e biti nadnevak od kada }e

Ustavni sud ispitati duljinu trajanja postupka u ovoj pravnojstvari, s obzirom da je apelanti~ina odgovornost {to nije traìla sudjelovanje u predmetnom postupku od njegovoga pokretanja,tj. od podno{enja tu`be tuìtelja 18. listopada 2004. godine. Odnavedenoga nadnevka, pa do dana dono{enja odluke Ustavnogsuda, predmetni postupak traje ~etir i godine i 10 mjeseci a da jo{nije donesena meritorna odluka.

Analiza duljine trajanja postupka31. Imaju}i u vidu da je osnova predmetne tu`be

neprijeporna (obvezuju}a odluka Povjerenstva za ljudska prava pri Ustavnom sudu), Ustavni sud ovaj postupak ne smatra osobito sloènim. Ustavni sud smatra kako apelantica svojimpostupcima nije doprinijela duljini ovoga postupka. Ustavni sud je mi{ljenja da je ovaj predmet od izuzetnog zna~aja za apelanticu, s obzirom da o njegovome ishodu ovisi konstituiranjeapelanti~inoga vlasni~kog prava na predmetnome stanu, {to

objektivno predstavlja ~injenicu koja je va`na za svakoga. Iako jeOp}inski sud procesne radnje poduzimao u kratkim vremenskimrazdobljima, Ustavni sud je mi{ljenja kako taj sud snosi prete`nuodgovornost {to ovaj predmet nije okon~an u razdoblju od ~etirigodine i 10 mjeseci. To razdoblje, kada se radi o su{tinski jednostavnom predmetu kao {to je ovaj, po mi{ljenju Ustavnog,suda ne zadovoljava zahtjev ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije, tj. da odluka o meritumu zahtjeva (kada je rije~ outvr|ivanju gra|anskih prava i obveza) mora biti donesena u"razumnom" roku. Duljini predmetnoga postupka Op}inski sud je doprinio tako {to je zakazao nepotrebno veliki broj ro~i{ta, te{to je neutemeljeno prekinuo predmetni postupak zbogformiranja Ministarstva obrane na dràvnoj razini. Ustavni sudsmatra kako Op}inski sud duljinu trajanja konkretnog postupka ne moè opravdati pozivanjem na veliki broj predmeta kao ipromjenu suca u ovom predmetu, jer to nisu razlozi koji

objektivno mogu objasniti nedono{enje meritorne odluke uovako dugom razdoblju. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavnisud smatra da je nu`no naloìti Kantonalnom sudu ‘urnodono{enje odluke o prizivu, prvenstveno imaju}i u vidu dugotrajanje postupka pred prvostupanjskim sudom.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jezbog nedono{enja odluke u razumnom roku do{lo do povrede

apelanti~inog prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete33. Apelantica je traìla kompenzaciju na ime nematerijalne

{tete zbog duljine trajanja navedenih postupaka. Prema ~lanku76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno,na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu.Me|utim, Ustavni sud podsje}a na to da, za razliku od postupaka pred redovitim sudovima, odgovaraju}u naknadu nematerijalne{tete odre|uje u odnosu na utvr|eno kr{enje ljudskih prava isloboda, te je obra~unava prema kriteriju koji je uspostavioEuropski sud za ljudska prava, a prilago|eno ekonomskojsituaciji u Bosni i Hercegovini.

34. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|eno na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim

slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04,objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enome na~elu, apelantu bi za svakugodinu odgode dono{enja odluke trebalo isplatiti pribli`no150,00 KM, a ukoliko se radi o ‘urnom postupku, 300,00 KM.

35. Imaju}i u vidu da predmetni postupak traje ~etiri godine i10 mjeseci, te da se ne radi o postupku koji je zakonom propisankao ‘uran, apelantici se odre|uje naknada u visini od 750,00 KMkoju je du`na isplatiti Vlada Kantona Sarajevo.

Ostali navodi36. Apelantica tako|er smatra kako joj je nedono{enjem

odluke u razumnom roku u predmetnome postupku povrije|eno ipravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na zaklju~ke u svezi s pravom na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske

konvencije, Ustavni sud smatra kako nije potrebno posebiceispitivati apelanti~ine navode o povredi prava na imovinu iz~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak37. Ustavni sud zaklju~uje kako je povrije|eno pravo na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovoga prava vidi u ~injenici da se trajanje postupka u razdoblju od ~etirigodine i 10 mjeseci moè u potpunosti staviti na teret nadle`nome redovitom sudu, koji nije dao razloge koji bi semogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakodugo trajanje predmetnoga postupka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1157/08, rje{avaju}i apelaciju SlaviceProle, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:






Usvaja se apelacija Slavice Prole.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe u razumnom

roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom rokuu predmetu Op{tinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050211 04 P(stari broj P-3664/04).

Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnompostupku donese odluku o ‘albi na Presudu Op{tinskog suda uSarajevu broj 65 0 P 050211 04 P od 10. maja 2010. godine u skladus ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da Slavici Prole, uskladu s ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i

Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa oveodluke isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne {tetezbog nedono{ewa odluke u razumnom roku.

Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi KantonaSarajevo da, u skladu s ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawaove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine omjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Slavica Prole (u daqwem tekstu: apelantkiwa) je 14.aprila 2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{ewaodluke u razumnom roku u predmetu Op{tinskog suda u Sarajevu(u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj 65 0 P 050211 04 P (staribroj P-3664/04). Apelantkiwa je dopunila apelaciju 11.septembra 2008. godine, 17. novembra 2008. godine i 8. aprila2009. godine.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, odOp{tinskog suda je 8. maja 2008. godine zatraèno da dostaviodgovor na apelaciju.

3. Op{tinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. maja2008. godine, a spis 30. juna 2010. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovorOp{tinskog suda je 2. juna 2008. godine dostavqenapelantkiwi.


5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwihnavoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Federalno ministarstvo odbrane (u daqwem tekstu:tuìlac) je 18. oktobra 2004. godine podnijelo tu`bu protivEsada Ja{arevi}a (u daqwem tekstu: tuèni) radi poni{tewaugovora o kupoprodaji stana u Sarajevu u Ulici DajanliIbrahim-bega broj 6/V. U tu`bi je navedeno da je OdlukomKomisije za qudska prava pri Ustavnom sudu broj CH/98/1162 od7. maja 2004. godine tuènoj Federaciji Bosne i Hercegovinenaloèno da bez odlagawa preduzme sve potrebne radwe daapelantkiwi omogu}i da se kao vlasnica predmetnog stana

ukwiì u zemqi{ne kwige kod nadle`nog suda u roku od trimjeseca od dana prijema odluke.

7. Apelantkiwa se 5. decembra 2005. godine obratilaOp{tinskom sudu s izjavom da stupa u predmetnu parnicu kaoumje{a~ na strani tuìoca.

8. Op{tinski sud je rje{ewem od 24. aprila 2006. godineprekinuo predmetni postupak. Navedeno je da }e se postupak

nastaviti kada budu ispuweni uslovi iz ~lana 381 st. 1 i 3Zakona o parni~nom postupku. U obrazloèwu rje{ewa jenavedeno da je stupawem na snagu Zakona o odbrani BiHprestalo da postoji Federalno ministarstvo odbrane, kao iovla{}ewe pravobranila{tva Federalnog ministarstvaodbrane za zastupawe.

9. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je podnijela‘albu 24. maja 2006. godine. Kantonalni sud je dopisom od 23.februara 2007. godine vratio predmetni spis Op{tinskomsudu traè}i da se apelantkiwina ‘alba prihvati kao predlogza nastavak prekinutog postupka. Kantonalni sud je naveo da je17. oktobra 2006. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama idopunama Zakona o Federalnom pravobranila{tvu kojim sereguli{e da Federalno pravobranila{tvo preuzme predmete,opremu i dr. od Sektora za pravobranila{tvo FMO.

10. Na ro~i{tu zakazanom za 29. oktobar 2007. godineOp{tinski sud je apelantkiwi dozvolio da se umije{a upredmetnu parnicu.

11. U predmetnom postupku do dono{ewa prvostepenepresude Op{tinski sud je zakazao 13 ro~i{ta. Od momenta kad je stupila u parnicu apelantkiwa je pristupila svim zakazanimro~i{tima sem ro~i{ta zakazanog za 24. april 2006. godine nakoje je bila uredno pozvana. Apelantkiwa je brojnimpodnescima urgirala da se predmetni postupak okon~a u {tokra}em roku.

12. Op{tinski sud je Presudom broj 65 0 P 050211 04 P od 10.maja 2010. godine poni{tio ugovor o kupoprodaji predmetnogstana zakqu~en izme|u tuìoca kao prodavca (~iji je zakonskislijednik Federacija BiH-Vlada Federacije BiH, Slu`ba zazajedni~ke poslove organa i tijela Federacije BiH) i tuènogkao kupca, ovjerenog u Op{tinskom sudu 5. septembra 2000.godine.

13. Istom presudom poni{tava se i bri{e upis prava

vlasni{tva u korist tuènog na predmetnom stanu. Naloèno je zemqi{nokwi`nom uredu Op{tinskog suda, Odsjek kwigepoloènih ugovora, da izvr{i brisawe prava vlasni{tvaupisanog u korist tuènog na predmetnom stanu, te da se u wemuuspostavi stawe prava vlasni{tva prije navedenog upisa.

14. Protivtu`beni zahtjev tuènog-protivtuìoca, kojim je traìo da se utvrdi da je tuèni-protivtuìlac na zakonompropisan na~in od tuìoca-protivtuènog dobio nakori{}ewe stan kao nosilac stanarskog prava, te ga otkupio istekao nad wim pravo vlasni{tva ukwi`bom polagawemugovora zk. uredu, Odsjek KPU Op{tinskog suda, je odbijen.

15. Istom presudom Op{tinski sud se proglasio apsolutnonenadle`nim da postupa po alternativno postavqenomprotivtu`benom zahtjevu kojim je traèno da se obaveètuìlac-protivtuèni da tuènom-protivtuìocuobezbijedi, dodjelom iz sopstvenog stambenog fonda ilikupovinom na trì{tu, stan u Sarajevu na podru~ju op{tine

Centar, Novo Sarajevo ili Stari Grad.16. Tuèni-protivtuìlac je obavezan da apelantkiwinaknadi tro{kove postupka u iznosu od 385,50 KM, a sve u rokuod 30 dana pod prijetwom izvr{ewa.

17. Protiv navedene presude ‘albu je izjavio tuèniKantonalnom sudu u Sarajevu.

IV. Apelacija


18. Apelantkiwa smatra da je nedono{ewem odluke urazumnom roku u predmetnom postupku do{lo do povrede wenogprava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska





konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lana II/3k) i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkiwapostavqa zahtjev za naknadu {tete zbog nerazumne duìnepredmetnog postupka.


19. U svom odgovoru Op{tinski sud je kao razlog zanedono{ewe odluke u predmetnom slu~aju naveo veliki brojpredmeta u radu ure|uju}eg sudije, te promjenu sudije unavedenom predmetu. U dopuni izja{wewa sud je istakao da upredmetnom slu~aju nije do{lo do povrede prava na pravi~nosu|ewe i prava na imovinu.


20. Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) urelevantnom dijelu glasi:



VI. Dopustivost



23. Apelantkiwa se poziva na pravo iz ~lana 6 stav 1Evropske konvencije. Naime, to pravo sadrì pravo na "su|eweu razumnom roku". Apelantkiwa se ‘ali na povredu prava napravi~no su|ewe zbog nerazumne duìne predmetnog postupka,pa je u smislu ~lana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda predmetnaapelacija dopustiva.

24. U skladu s ~lanom 16 stav 3 Pravila Ustavnog sudaUstavni sud moè iznimno da razmatra apelaciju i kada nemaodluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiqnakr{ewa prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjewuju uBosni i Hercegovini.

25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove upogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelantkiwa smatra da je nedono{ewem odluke urazumnom roku u predmetnom postupku prekr{eno weno pravona pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije

27. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:



stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svakoima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenimsudom.

28. Kako bi odgovorio na pitawe da li je u konkretnomslu~aju primjenqiv ~lan 6 Evropske konvencije, Ustavni sudmora da utvrdi da li je ishod predmetnog postupka bioodlu~uju}i za utvr|ivawe apelantkiwinih gra|anskih prava iobaveza. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je upredmetnom postupku apelantkiwa dokazala svoj pravniinteres da u~estvuje u predmetnoj parnici kao umje{a~ na

strani tuìoca jer je wen predmet stan za koji je tuìocunaloèno, Odlukom Komisije za qudska prava pri Ustavnomsudu, da preduzme neophodne radwe kako bi apelantkiwi biloomogu}eno da se kao wegova vlasnica ukwiì u zemqi{nimkwigama. Stoga, kako je ishod postupka odlu~uju}i zaapelantkiwina gra|anska prava i obaveze, Ustavni sud smatrada je ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije primjenqiv u odnosu naapelantkiwu. Kako se apelantkiwini navodi odnose nanerazumno dugo trajawa postupka, Ustavni sud }e ispitati da li je u konkretnom slu~aju do{lo do kr{ewa prava na pravi~nosu|ewe u razumnom roku, kako to zahtijeva ~lan 6 stav 1Evropske konvencije.

Relevantni principi

29. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudskaprava i Ustavnog suda, razumnost duìne trajawa postupka

mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta,vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskompraksom Evropskog suda za qudska prava, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{awu strana u postupku inadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaà da je apelantkiwa 5. decembra 2005.godine podnijela zahtjev da stupi u predmetnu parnicu kaoumje{a~ na strani tuìoca. To }e biti datum od kada }e Ustavnisud ispitati duìnu trajawa postupka u ovoj pravnoj stvari, sobzirom da je apelantkiwina odgovornost {to nije traìlau~e{}e u predmetnom postupku od wegovog pokretawa, tj. odpodno{ewa tu`be tuìoca 18. oktobra 2004. godine. Odnavedenog datuma, pa do dana dono{ewa odluke Ustavnog suda,predmetni postupak traje ~etiri godine i 10 mjeseci a da jo{nije donesena meritorna odluka.


31. Imaju}i u vidu da je osnova predmetne tu`be nesporna(obavezuju}a odluka Komisije za qudska prava pri Ustavnomsudu), Ustavni sud ovaj postupak ne smatra naro~ito sloènim.Ustavni sud smatra da apelantkiwa svojim postupcima nijedoprinijela duìni ovog postupka. Ustavni sud je mi{qewa da je ovaj predmet od izuzetnog zna~aja za apelantkiwu, s obziromda od wegovog ishoda zavisi konstituisawe apelantkiwogvlasni~kog prava na predmetnom stanu, {to objektivnopredstavqa ~iwenicu koja je va`na za svakoga. Iako jeOp{tinski sud procesne radwe preduzimao u kratkimvremenskim periodima, Ustavni sud je mi{qewa da taj sud

snosi prete`nu odgovornost {to ovaj predmet nije okon~an uperiodu od ~etiri godine i 10 mjeseci. Taj period, kada se radi osu{tinski jednostavnom predmetu kao {to je ovaj, po mi{qewuUstavnog, suda ne zadovoqava zahtjev ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije, tj. da odluka o meritumu zahtjeva (kada je rije~ outvr|ivawu gra|anskih prava i obaveza) mora da bude donesenau "razumnom" roku. Duìni predmetnog postupka Op{tinskisud je doprinio tako {to je zakazao nepotrebno veliki brojro~i{ta, te {to je neosnovano prekinuo predmetni postupakzbog formirawa Ministarstva odbrane na dràvnom nivou.Ustavni sud smatra da Op{tinski sud duìnu trajawakonkretnog postupka ne moè da opravda pozivawem na velikibroj predmeta kao i promjenu sudije u ovom predmetu, jer to nisurazlozi koji objektivno mogu da objasne za{to nije donesenameritorna odluka u ovako dugom periodu. Imaju}i u vidu svenavedeno, Ustavni sud smatra da je neophodno da naloì




Kantonalnom sudu da hitno donese odluku o ‘albi, prevashodnoimaju}i u vidu dugo trajawe postupka pred prvostepenim sudom.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da je zbognedono{ewa odluke u razumnom roku do{lo do povredeapelantkiwog prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitawe naknade nematerijalne {tete33. Apelantkiwa je traìla kompenzaciju na imenematerijalne {tete zbog duìne trajawa navedenihpostupaka. Shodno ~lanu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredinaknadu za nematerijalnu {tetu. Me|utim, Ustavni sudpodsje}a na to da, za razliku od postupaka pred redovnimsudovima, odgovaraju}u naknadu nematerijalne {tete odre|ujeu odnosu na utvr|eno kr{ewe qudskih prava i sloboda, te jeobra~unava shodno kriterijumu koji je uspostavio Evropskisud za qudska prava, a prilago|eno ekonomskoj situaciji uBosni i Hercegovini.

34. Prilikom odlu~ivawa o apelantkiwom zahtjevu zanaknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvimslu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04,objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj

20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantu bi zasvaku godinu odga|awa dono{ewa odluke trebalo da se isplatipribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku,300,00 KM.

35. Imaju}i u vidu da predmetni postupak traje ~etirigodine i 10 mjeseci, te da se ne radi o postupku koji je zakonompropisan kao hitan, apelantkiwi se odre|uje naknada u visiniod 750,00 KM koju je du`na da isplati Vlada Kantona Sarajevo.

Ostali navodi

36. Apelantkiwa tako|e smatra da joj je nedono{ewemodluke u razumnom roku u predmetnom postupku povrije|eno ipravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom nazakqu~ke u vezi s pravom na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske

konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebnoispituje apelantkiwe navode o povredi prava na imovinu iz~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zakqu~ak

37. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno pravo napravi~an postupak u odnosu na dono{ewe odluke u razumnomroku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u~iwenici da trajawe postupka u periodu od ~etiri godine i 10mjeseci moè u potpunosti da se stavi na teret nadle`nomredovnom sudu, koji nije dao razloge koji bi mogli da se smatrajurazumnim i objektivnim opravdawem za ovako dugo trajawepredmetnog postupka.

38. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 76 stav 2 PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove

odluke.39. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke

Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1157/08, rje{avaju}i apelaciju Slavice Prole,na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59.stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:



Usvaja se apelacija Slavice Prole.Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje u razumnom

roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku upredmetu Op}inskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050211 04 P(stari broj P-3664/04).

Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnompostupku donese odluku o ‘albi na Presudu Op}inskog suda uSarajevu broj 65 0 P 050211 04 P od 10. maja 2010. godine uskladu s ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6.stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda.

Nalaè se Vladi Kantona Sarajevo da Slavici Prole, u skladus ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplatiiznos od 750,00 KM na ime nematerijalne {tete zbognedono{enja odluke u razumnom roku.

Nalaè se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s ~lanom 74. s tav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine opoduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Slavica Prole (u daljnjem tekstu: apelantica) je 14. aprila 2008. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedono{enja odluke u razumnom roku u predmetu Op}inskog suda u Sarajevu(u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj 65 0 P 050211 04 P (staribroj P-3664/04). Apelantica je dopunila apelaciju 11. septembra 2008. godine, 17. novembra 2008. godine i 8. aprila 2009.godine.


Op}inskog suda je 8. maja 2008. godine zatraèno da dostaviodgovor na apelaciju.

3. Op}inski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. maja 2008. godine, a spis 30. juna 2010. godine.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,

odgovor Op}inskog suda je 2. juna 2008. godine dostavljenapelantici.



6. Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu:tuìtelj) je 18. oktobra 2004. godine podnijelo tu`bu protiv Esada Ja{arevi}a (u daljnjem tekstu: tuèni) radi poni{tenja ugovora okupoprodaji stana u Sarajevu u Ulici Dajanli Ibrahim-bega broj6/V. U tu`bi je navedeno da je Odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu broj CH/98/1162 od 7. maja 2004.godine tuènoj Federaciji Bosne i Hercegovine naloèno da bezodlaganja preduzme sve potrebne radnje da apelantici omogu}i





da se kao vlasnica predmetnog stana uknjiì u zemlji{ne knjigekod nadle`nog suda u roku od tri mjeseca od dana prijema odluke.

7. Apelantica se 5. decembra 2005. godine obratila Op}inskom sudu s izjavom o stupanju u predmetnu parnicu kaoumje{a~ na strani tuìtelja.

8. Op}inski sud je rje{enjem od 24. aprila 2006. godine

prekinuo predmetni postupak. Navedeno je da }e se postupaknastaviti kada budu ispunjeni uvjeti iz ~lana 381. st. 1. i 3. Zakona o parni~nom postupku. U obrazloènju rje{enja je navedeno da jestupanjem na snagu Zakona o odbrani BiH prestalo da postojiFederalno ministarstvo odbrane, kao i ovla{tenjepravobranila{tva Federalnog ministarstva odbrane za zastupanje.

9. Protiv navedenog rje{enja apelantica je podnijela ‘albu 24.maja 2006. godine. Kantonalni sud je dopisom od 23. februara 2007. godine vratio predmetni spis Op}inskom sudu traè}i da seapelanticina ‘alba prihvati kao prijedlog za nastavak prekinutogpostupka. Kantonalni sud je naveo da je 17. oktobra 2006. godinestupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona oFederalnom pravobranila{tvu kojim se reguli{e da Federalnopravobranila{tvo preuzme predmete, opremu i dr. od Sektora za pravobranila{tvo FMO.

10. Na ro~i{tu zakazanom za 29. oktobar 2007. godineOp}inski sud je apelantici dozvolio mije{anje u predmetnuparnicu.

11. U predmetnom postupku do dono{enja prvostepenepresude Op}inski sud je zakazao 13 ro~i{ta. Od momenta stupanja u parnicu apelantica je pristupila svim zakazanimro~i{tima osim ro~i{ta zakazanog za 24. april 2006. godine na koje je bila uredno pozvana. Apelantica je brojnim podnescima urgirala da se predmetni postupak okon~a u {to kra}em roku.

12. Op}inski sud je Presudom broj 65 0 P 050211 04 P od 10.maja 2010. godine poni{tio ugovor o kupoprodaji predmetnogstana zaklju~en izme|u tuìtelja kao prodavca (~iji je zakonskislijednik Federacija BiH-Vlada Federacije BiH, Slu`ba za zajedni~ke poslove organa i tijela Federacije BiH) i tuènog kaokupca, ovjerenog u Op}inskom sudu 5. septembra 2000. godine.

13. Istom presudom poni{tava se i bri{e upis prava vlasni{tva u korist tuènog na predmetnom stanu. Naloèno jezemlji{noknji`nom uredu Op}inskog suda, Odsjek knjige

poloènih ugovora, da izvr{i brisanje prava vlasni{tva upisanog ukorist tuènog na predmetnom stanu, te da se u njemu uspostavistanje prava vlasni{tva prije navedenog upisa.

14. Protivtu`beni zahtjev tuènog-protivtuìtelja, kojim jetraìo da se utvrdi da je tuèni-protivtuìtelj na zakonompropisan na~in od tuìtelja-protivtuènog dobio na kori{tenjestan kao nosilac stanarskog prava, te ga otkupio i stekao nad njimpravo vlasni{tva uknji`bom polaganjem ugovora zk. uredu,Odsjek KPU Op}inskog suda, je odbijen.

15. Istom presudom Op}inski sud se proglasio apsolutnonenadle`nim za postupanje po alternativno postavljenomprotivtu`benom zahtjevu kojim je traèno da se obaveètuìtelj-protivtuèni da tuènom-protivtuìtelju obezbijedi,dodjelom iz vlastitog stambenog fonda ili kupovinom na trì{tu,stan u Sarajevu na podru~ju op}ine Centar, Novo Sarajevo iliStari Grad.

16. Tuèni-protivtuìtelj je obavezan da apelantici naknadi

tro{kove postupka u iznosu od 385,50 KM, a sve u roku od 30dana pod prijetnjom izvr{enja.17. Protiv navedene presude ‘albu je izjavio tuèni

Kantonalnom sudu u Sarajevu.


18. Apelantica smatra da je nedono{enjem odluke urazumnom roku u predmetnom postupku do{lo do povredenjenog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica postavlja zahtjev za naknadu {tete zbog nerazumne duìne predmetnogpostupka.

b) Odgovor na apelaciju19. U svom odgovoru Op}inski sud je kao razlog za

nedono{enje odluke u predmetnom slu~aju naveo veliki brojpredmeta u radu ure|uju}eg sudije, te promjenu sudije unavedenom predmetu. U dopuni izja{njenja sud je istakao da upredmetnom slu~aju nije do{lo do povrede prava na pravi~nosu|enje i prava na imovinu.

V. Relevantni propisi20. Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) urelevantnom dijelu glasi:





22. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protiv

presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Apelantica se poziva na pravo iz ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije. Naime, to pravo sadrì pravo na "su|enje urazumnom roku". Apelantica se ‘ali na povredu prava na pravi~no su|enje zbog nerazumne duìne predmetnog postupka,pa je u smislu ~lana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija dopustiva.

24. U skladu s ~lanom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud moè iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadle`nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kr{enja prava i osnovnih sloboda koja {tite Ustav Bosne iHercegovine ili me|unarodni dokumenti koji se primjenjuju uBosni i Hercegovini.

25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledudopustivosti.

VII. Meritum26. Apelantica smatra da je nedono{enjem odluke u

razumnom roku u predmetnom postupku prekr{eno njeno pravona pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije

27. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:


(...)e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. Kako bi odgovorio na pitanje da li je u konkretnomslu~aju primjenjiv ~lan 6. Evropske konvencije, Ustavni sudmora utvrditi da li je ishod predmetnog postupka bio odlu~uju}iza utvr|ivanje apelanticinih gra|anskih prava i obaveza. Imaju}iu vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnompostupku apelantica dokazala svoj pravni interes da u~estvuje upredmetnoj parnici kao umje{a~ na strani tuìtelja jer je njenpredmet stan za koji je tuìtelju naloèno, Odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, da preduzme neophodne




radnje kako bi apelantici bilo omogu}eno da se kao njegova vlasnica uknjiì u zemlji{nim knjigama. Stoga, kako je ishodpostupka odlu~uju}i za apelanticina gra|anska prava i obaveze,Ustavni sud smatra da je ~lan 6. stav 1. Evropske konvencijeprimjenjiv u odnosu na apelanticu. Kako se apelanticini navodiodnose na nerazumno dugo trajanja postupka, Ustavni sud }eispitati da li je u konkretnom slu~aju do{lo do kr{enja prava na

pravi~no su|enje u razumnom roku, kako to zahtijeva ~lan 6. stav1. Evropske konvencije.

Relevantni principi29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska

prava i Ustavnog suda, razumnost duìne trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, a naro~ito o sloènosti predmeta, pona{anjustrana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te ozna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidiEvropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir30. Ustavni sud zapaà da je apelantica 5. decembra 2005.

godine podnijela zahtjev za stupanje u predmetnu parnicu kao

umje{a~ na strani tuìtelja. To }e biti da tum od kada }e Ustavnisud ispitati duìnu trajanja postupka u ovoj pravnoj stvari, sobzirom da je apelanticina odgovornost {to nije traìla u~e{}e upredmetnom postupku od njegovog pokretanja, tj. od podno{enja tu`be tuìtelja 18. oktobra 2004. godine. Od navedenog datuma,pa do dana dono{enja odluke Ustavnog suda, predmetnipostupak traje ~etiri godine i 10 mjeseci a da jo{ nije donesena meritorna odluka.

Analiza duìne trajanja postupka31. Imaju}i u vidu da je osnova predmetne tu`be nesporna

(obavezuju}a odluka Komisije za ljudska prava pri Ustavnomsudu), Ustavni sud ovaj postupak ne smatra naro~ito sloènim.Ustavni sud smatra da apelantica svojim postupcima nijedoprinijela duìni ovog postupka. Ustavni sud je mi{ljenja da jeovaj predmet od izuzetnog zna~aja za apelanticu, s obzirom da odnjegovog ishoda zavisi konstituisanje apelanticinog vlasni~kogprava na predmetnom stanu, {to objektivno predstavlja ~injenicukoja je va`na za svakoga. Iako je Op}inski sud procesne radnjepreduzimao u kratkim vremenskim periodima, Ustavni sud jemi{ljenja da taj sud snosi prete`nu odgovornost {to ovaj predmet nije okon~an u periodu od ~etiri godine i 10 mjeseci. Taj period,kada se radi o su{tinski jednostavnom predmetu kao {to je ovaj,po mi{ljenju Ustavnog, suda ne zadovoljava zahtjev ~lana 6. stav1. Evropske konvencije, tj. da odluka o meritumu zahtjeva (kada je rije~ o utvr|ivanju gra|anskih prava i obaveza) mora bitidonesena u "razumnom" roku. Duìni predmetnog postupka Op}inski sud je doprinio tako {to je zakazao nepotrebno velikibroj ro~i{ta, te {to je neosnovano prekinuo predmetni postupakzbog formiranja Ministarstva odbrane na dràvnom nivou.Ustavni sud smatra da Op}inski sud duìnu trajanja konkretnogpostupka ne moè opravdati pozivanjem na veliki broj predmeta kao i promjenu sudije u ovom predmetu, jer to nisu razlozi kojiobjektivno mogu objasniti nedono{enje meritorne odluke uovako dugom periodu. Imaju}i u vidu sve navedeno, Ustavni sudsmatra da je neophodno naloìti Kantonalnom sudu hitnodono{enje odluke o ‘albi, prvenstveno imaju}i u vidu dugotrajanje postupka pred prvostepenim sudom.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jezbog nedono{enja odluke u razumnom roku do{lo do povredeapelanticinog prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne {tete33. Apelantica je traìla kompenzaciju na ime nematerijalne

{tete zbog duìne trajanja navedenih postupaka. Prema ~lanu 76.stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud moè izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu {tetu.Me|utim, Ustavni sud podsje}a na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, odgovaraju}u naknadu nematerijalne

{tete odre|uje u odnosu na utvr|eno kr{enje ljudskih prava isloboda, te je obra~unava prema kriteriju koji je uspostavioEvropski sud za ljudska prava, a prilago|eno ekonomskojsituaciji u Bosni i Hercegovini.

34. Prilikom odlu~ivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete Ustavni sud upu}uje na ranijeutvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim

slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04,objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantu bi za svaku godinu odga|anja dono{enja odluke trebalo da se isplatipribli`no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku,300,00 KM.

35. Imaju}i u vidu da predmetni postupak traje ~etiri godine i10 mjeseci, te da se ne radi o postupku koji je zakonom propisankao hitan, apelantici se odre|uje naknada u visini od 750,00 KMkoju je du`na da isplati Vlada Kantona Sarajevo.

Ostali navodi36. Apelantica tako|er smatra da joj je nedono{enjem odluke

u razumnom roku u predmetnom postupku povrije|eno i pravona imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na zaklju~ke u vezi s pravom na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)

Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebnoispituje apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.

VIII. Zaklju~ak37. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno pravo na

pravi~an postupak u odnosu na dono{enje odluke u razumnomroku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u~injenici da se trajanje postupka u periodu od ~etiri godine i 10mjeseci moè u potpunosti staviti na teret nadle`nom redovnomsudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim iobjektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje predmetnogpostupka.

38. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 76. stav 2. Pravila

Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu oveodluke.39. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke

Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1282/08, rje{avaju}i apelaciju SenadaHadì}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednica Seada Palavri}, dopredsjednica Mato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 27. listopada 2010. godine donio je


Odbija se kao neosnovana apelacija Senada Hadì}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-K`-07-000 524 od 28. velja~e 2008.godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj003-0-K-07-000031 od 13. rujna 2007. godine.






Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod1. Senad Hadì} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg

zastupa Zajedni~ka advokatska kancelarija Rifat Konji} i NihadKonji} iz Tuzle, podnio je 30. travnja 2008. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj070-0-K`-07-000 524 od 28. velja~e 2008. godine i PresudeKantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)broj 003-0-K-07-000031 od 13. rujna 2007. godine. Apelant je 9.listopada 2008. godine Ustavnom sudu dostavio zahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi se, do dono{enja odlukeUstavnog suda o apelaciji, odloìlo izvr{enje zatvorske kaznekoja mu je izre~ena.


Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Kantonalnog tuìteljstva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tuìteljstvo)

i Federalnog tuìteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Federalno tuìteljstvo) zatraèno je 8. svibnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Federalno tuìteljstvo su dostaviliodgovore na apelaciju 20. svibnja 2008. godine, Kantonalnotuìteljstvo 23. svibnja 2008. godine i Vrhovni sud 28. svibnja 2008. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnogtuìteljstva i Kantonalnog tuìteljstva dostavljeni su apelantu 13.listopada 2008. godine.

5. Ustavni sud je 15. sije~nja 2009. godine donio Odluku oprivremenoj mjeri broj AP 1282/08, kojom je apelantov zahtjevza dono{enje privremene mjere odbio kao neutemeljen.


dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in.7. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-K-07-000031 od

13. rujna 2007. godine apelant je progla{en krivim za kaznenodjelo udruìvanja u zlo~ina~ku organizaciju iz ~lanka 342. stavak2. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemtekstu: KZFBiH), u vezi sa kaznenim djelom razbojni{tva iz~lanka 289. stavak 2. i ~lanka 33. KZFBiH, te je osu|en na kaznuzatvora u trajanju od jedne godine i {est mjeseci u koju mu seura~unava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. oùjka do 13. rujna 2007. godine. Osim toga, na temelju ~lanka 212. stavak 3.KZFBiH, apelant je obvezan solidarno naknaditi {tetu ABS banciSarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: ABS banka), u iznosuod 1,849.931 KM.

8. U obrazloènju presude je navedeno da je Kantonalni sudtijekom dokaznog postupka, izme|u ostalog, ispitao svjedokeoptu`be i obrane i izvr{io uvid u brojnu relevantnu

dokumentaciju. Kantonalni sud je utvrdio da je apelant kaooperativni radnik Obavje{tajno-sigurnosne agencije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: OSA), nakon {to ga je svjedokEmir Okanovi} (u daljnjem tekstu: svjedok E.O.), organizator zlo~ina~ke organizacije, upoznao s tim da se udruìo sa vi{eosoba i dogovorio da organizirano i zajedni~kim djelovanjem, na na~in i u vrijeme detaljno opisano u presudi, oplja~kaju novacABS banke, obe}ao svjedoku E.O. da }e mu pomo}i da ne budeotkriven kao izvr{itelj kaznenog djela tako {to }e mu pruìti alibiza vrijeme izvr{enja plja~ke, a da }e mu zauzvrat pripasti 50.000KM od oplja~kanog novca. Kantonalni sud je utvrdio da je prema dogovoru apelant zapo~eo suradnju sa svjedokom E.O. kaosuradnikom OSA-e koji je pruào korisne informacije uotkrivanju izvr{itelja kaznenog djela falsificiranja novca istavljanja novca u promet. Dalje, Kantonalni sud je utvrdio da seapelant, u vrijeme kada je izvr{ena otmica vozila ABS banke,

sastao sa svjedokom E.O. na jezeru Modrac, radi navodnogdobivanja informacija i na taj na~in svjedoku pruìo al ibi jer jepotvrdio da svjedok E.O. nije sudjelovao u navedenoj plja~ki jer je vrijeme proveo s njim.

9. Dalje, u postupku izvo|enja dokaza Kantonalni sud je,izme|u ostale dokumentacije, izvr{io uvid i u presude detaljnopobrojane u pobijanoj presudi na temelju kojih je utvrdio da jesvjedok E.O. organizirao zlo~ina~ku organizaciju ~iji su ~lanovibili Muhamed Altumbabi}, Dragan Simeunovi} (obojica svjedoci u konkretnom slu~aju) i jo{ tri osobe, sa namjerom da uznjegovo rukovo|enje otmu vozilo za prijevoz novca ABS banke ina taj na~in pribave sebi i drugima protupravnu imovinsku korist,{to su imenovani, djeluju}i kao zlo~ina~ka organizacija, na na~inopisan u presudama, i u~inili i u plja~ki oduzeli novac, urazli~itim valutama, u ukupnoj vrijednosti od 1,849.931 KM.

10. Kantonalni sud je, izme|u ostalog, naveo da je,ocjenjuju}i u me|usobnoj povezanosti iskaze svjedoka Muhameda Altumbabi}a i svjedoka E.O., zaklju~io da je iskazMuhameda Altumbabi}a vjerodostojan i u ve}em dijelu u bitipotvr|en iskazom svjedoka E.O. iako je svjedok E.O. negirao da je apelant postao ~lan njegove zlo~ina~ke organizacije.Kantonalni sud je, tako|er, obrazloìo da: "(...) kako je svjedokpotvrdio da je sa svjedokom Muhamedom Altumbabi}em

razgovarao o tome na koji na~in }e za sebe obezbijediti alibi uvrijeme u~injenja krivi~nog djela razbojni{tva i da je bio planiraoda u kriti~no vrijeme bude na nekom javnom mjestu na kojempostoji video nadzor, a da se predomislio i da je Altumbabi}urekao da je na{ao ~ovjeka koji }e mu obezbijediti al ibi, sud jezaklju~io da je svjedok planiraju}i u~injene krivi~nog djela razbojni{tva morao upoznati apelanta sa svojim planom iupoznati ga da }e u izvr{enju krivi~nog djela u~estvovati vi{eosoba ali da }e on i apelant u to vrijeme biti zajedno. Budu}i da jesvjedok Muhamed Altumbabi} na glavnom pretresu odre|enonaveo da mu je svjedok rekao da }e od svog dijela novca isplatitiapelantu iznos od 50.000 KM i da se o toj okolnosti vi{e puta na isti na~in izja{njavao i u istrazi sud je prihvataju}i taj iskaz na{aodokazanim da je svjedok apelantu obe}ao 50.000 KM od novca koji bude oduzet iz vozila ABS Banke, ako mu optuèni za dan23. septembar 2004. godine obezbijedi alibi i na taj na~in mupomogne da ne bude otkriven kao u~initelj krivi~nog djela i da su

se radi toga i sastali na Jezeru, a dodatno i u kafi}u kod kina "Radnik" preko puta Bosanskog kulturnog centra u Tuzli gdje sesvjedok, kako on navodi, pozdravio i sa konobarom (...)".

11. U obrazloènju presude je navedeno da na ovakavzaklju~ak Kantonalnog suda upu}uju i iskazi drugih poimeni~nonavedenih svjedoka kao i informacija broj S-15/01-859 od 24.rujna 2004. godine vezana za krivotvorenje nov~anica u kojoj jeapelant naveo da mu je informaciju o krivotvorenimnov~anicama dao svjedok E.O. Nesporno je utvr|eno da jepredmetnu informaciju sa~inio apelant, ali i da je apelant doveo uzabludu svjedoka Suada Kova~evi}a, tako|er radnika OSE, kojimu je predao disketu sa informacijom od 10. rujna 2004. godine,koju je taj radnik sa~inio i koju je apelant iskoristio. Naime,Kantonalni sud je utvrdio da je na temelju navedene informacijeapelant sa~inio informaciju broj S-15/01-859 od 24. rujna 2004.godine koja se od informacije Suada Kova~evi}a razlikuje samo

u pogledu datuma i imena informatora na na~in da je uapelantovoj informaciji kao informator naveden svjedok E.O. Stim u vezi, Kantonalni sud je zaklju~io da je o~ito da je apelant navedenu informaciju sa~inio da bi prikazao da je susret sa svjedokom E.O. 23. rujna 2004. godine bio slu`bene prirode iako je poduzet u sklopu ranije danog obe}anja tom svjedoku a vezanog za osiguranje alibija.

12. Osim navedenog, Kantonalni sud je obrazloìo da je na temelju iskaza svjedoka i pismenih dokaza utvr|eno da jeapelant, nakon {to je tuìtelj Kantonalnog tuìteljstva Tuzlanskog kantona pokrenuo istragu protiv svjedoka E.O. upredmetu Kt.1840/04, pozvao policiju i da je inspektorima MUP-a, poimeni~no navedenim u presudi, koji su provjeravalialibi svjedoka za 23. rujan 2004. godine, potvrdio da je tog dana bio sa svjedokom, te da je nakon toga istraga protiv svjedoka obustavljena.




13. Imaju}i u vidu provedene dokaze i njihovu me|usobnupovezanost, Kantonalni sud je zaklju~io da je nesporno dokazanoda je apelant znao da je svjedok organizirao zlo~ina~kuorganizaciju s ciljem plja~ke vozila za prijevoz novca ABS bankei da mu je, s ciljem pribavljanja imovinske koristi u iznosu od50.000 KM svjesno pruìo alibi za vrijeme izvr{enja plja~ke, tetako postao ~lanom zlo~ina~ke organizacije.

14. Protiv navedene presude i apelant i Kantonalnotuìteljstvo su izjavili ‘albe Vrhovnom sudu. Vrhovni sud jePresudom broj 070-0-K`-07-000524 od 28. velja~e 2008. godine‘albe odbio kao neutemeljene i potvrdio prvostupanjskupresudu. U obrazloènju presude Vrhovni sud je, izme|u ostalog,istakao da iz obrazloènja prvostupanjske presude i apelantovih‘albenih prigovora proizlazi da u konkretnoj stvari nema posebnih neposrednih dokaza koji bi ukazivali na to da je apelant u~inio kazneno djelo za koje je progla{en krivim. Me|utim,Vrhovni sud je naveo i da iz pobijane presude proizlazi da u ovomslu~aju postoji niz posrednih dokaza-indicija, pa da je u vezi sa ‘albenim prigovorima bilo potrebno ocijeniti jesu li te indicije usvojoj ukupnosti takve da predstavljaju jedan zatvoren krug usmislu postojanja pravno relevantnih ~injenica koje bi ukazivalena to da je apelant poduzeo inkriminirane radnje na na~in kako jeto navedeno u pobijanoj presudi. Vrhovni sud je naveo da se~injenice koje sud treba utvrditi mogu dokazivati i posrednimdokazima - indicijama, {to samo po sebi nije protivno na~elima pravi~nog su|enja iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.Pri tom je Vrhovni sud obrazloìo da je utvrdio da su indicije koje je izveo Kantonalni sud takvog karaktera da ~ine logi~nu cjelinu jer su ~vrsto i logi~ki povezane i da upu}uju na jedini mogu}izaklju~ak da je apelant po~inio predmetno kazneno djelo, pa jesamim tim apelantova ‘alba neutemeljena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije15. Apelant smatra da su mu pobijanim presudama

povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz

~lanka 13. Europske konvencije i pravo iz ~lanka 4. stavak 2.Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenihprava apelant vidi u pogre{no utvr|enom ~injeni~nom stanju jer smatra da su pobijane presude donesene na temelju indicija kojene predstavljaju ~vrst sklop i ni na koji na~in ne isklju~ujumogu}nost druga~ijeg zaklju~ka. Apelant, tako|er, smatra da jedokazivanje putem indicija suprotno na~elima pravi~nogsu|enja iz ~lanka 6. Europske konvencije jer se prema Europskojkonvenciji uop}e ne spominje mogu}nost da netko bude osu|enna temelju indicija, ve} isklju~ivo na temelju dokaza, zbogpravne sigurnosti. S tim u vezi, apelant smatra da nije dokazanoda je u~inio kazneno djelo za koje je progla{en krivim jer smatra da je ~itavo vrijeme sporno je li svjedok apelantu kazao da jeorganizirao grupu ljudi radi plja~ke novca banke i je li mu apelant za nov~anu nagradu obe}ao osigurati alibi. Apelant navodi da jesvjedok prevario i njega i druge poimeni~no navedene osobe.Apelant navodi da mu je povrije|eno i pravo na djelotvoran

pravni lijek kao i: "(...) pravo iz ~lana 4. stav 2. Protokola broj 7uz Evropsku konvenciju kojim je propisana mogu}nost ponovnog su|enja ukoliko je prethodno bilo posljedica bitnihpovreda koje su uticale na nezakonit slu~aju o sadràju presudeprvostepenog suda". Prema apelantovim navodima, njegova ‘alba drugostupanjskom sudu je imala: "(...) jasno odre|enje onezakonitom slu~aju, a pri tome se apelant u ‘albi pozvao na ~injeni~ne i pravne razloge", a ponovno su|enje nije dopu{teno.

b) Odgovor na apelaciju16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da

apelantove prigovore smatra apsolutno neutemeljenim jer je~injeni~no stanje pravilno i potpuno utvr|eno, te da apelacijutreba odbiti.

17. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da apelantova prava nisu povrije|ena pa zbog toga apelaciju treba odbiti.

18. Federalno tuìteljstvo je, tako|er, navelo da je ~injeni~nostanje pravilno i potpuno utvr|eno, da nije u~injena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka, te da apelaciju treba odbiti.

19. Kantonalno tuìteljstvo je u odgovoru istaklo da apelant nije osu|en na temelju indicija ve} na temelju dokaza, te da zbogtoga apelaciju treba odbiti.

V. Relevantni propisi20. U Kaznenom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine

("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03,37/03, 21/04 i 18/05) relevantne odredbe glase:

^lanak 342. Zlo~ina~ka organizacija(2) Tko kao pripadnik zlo~ina~ke organizacije po~ini

kazneno djelo propisano zakonom u Federaciji za koje se moèizre}i kazna zatvora tri godine ili teà kazna, ako za pojedinokazneno djelo nije propisana posebna kazna, kaznit }e se kaznomzatvora najmanje pet godina.

^lanak 289. Razbojni{tvo(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog ~lanka neka

osoba s namjerom te{ko tjelesno ozlije|ena, ili je to kazneno

djelo po~injeno u sastavu grupe ljudi, ili ako je uporabljenooru`je ili opasno oru|e, po~initelj }e se kazniti kaznom zatvoranajmanje pet godina.

^lanak 33. Pomaganje(1) Tko drugome s namjerom pomogne u po~injenju

kaznenog djela, kaznit }e se kao da ga je sam po~inio, a moè se iblaè kazniti.

(2) Kao pomaganje u po~injenju kaznenog djela smatra seosobito: davanje savjeta ili uputa kako da se po~ini kaznenodjelo, stavljanje na raspolaganje po~initelju sredstava za po~injenje kaznenog djela, uklanjanje prepreka za po~injenjekaznenog djela, te unaprijed obe}ano prikrivanje kaznenogdjela, po~initelja, sredstava kojima je kazneno djelo po~injeno,tragova kaznenog djela ili predmeta pribavljenih kaznenimdjelom.

21. U Zakonu o kaznenom postupku ("Slu`bene novineFederacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04,28/05, 55/06 i 53/07) relevantne odredbe glase:

^lanak 3. Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo(1) Svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se

pravomo}nom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.(2) Sumnju glede postojanja ~injenica koje ~ine obilje`ja

kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbekaznenog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoljniji za optuènog.

^lanak 11.(2) Sud ne moè temeljiti svoju odluku na dokazima

pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanihustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljenibitnim povredama ovoga Zakona.

(3) Sud ne moè zasnivati svoju odluku na dokazima koji sudobiveni na temelju dokaza iz stavka 2. ovoga ~lanka.

^lanak 15.Sud, tuìtelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku du`ni su s

jednakom pa`njom ispitivati i utvr|ivati kako ~injenice kojeterete osumnji~enika, odnosno optuènika, tako i one koje im iduu korist.

^lanak 16. Pravo suda, tuìtelja i drugih tijela koji sudjeluju u kaznenom

postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ~injenica nijevezano niti ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

^lanak 296.(1) Sud temelji presudu samo na ~injenicama i dokazima koji

su izneseni na glavnoj raspravi.




(2) Sud je duàn savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no iu svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvestizaklju~ak je li neka ~injenica dokazana.


Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja

su sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.23. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Vrhovnog suda broj 070-0-K`-07-000 524 od 28.velja~e 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, pobijanupresudu apelant je primio 19. oùjka 2008. godine a apelacija jepodnesena 30. travnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda jer nije o~ito ( prima facie) neutemeljena,niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nijedopustiva.

25. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.

VII. Meritum26. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da su mu tim

presudama povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije, ~lanka 13. Europske konvencije i ~lanka 4. stavak 2. Protokola broj 7 uzEuropsku konvenciju.

a) Pravo na pravi~no su|enje27. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim

stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom.28. ^lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatkoima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnomroku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenimsudom. [...]

2. Svatko tko je optuèn za kazneno djelo smatra se nevinimdok se njegova krivica po zakonu ne dokaè.

29. U vezi sa apelantovim navodima o tome da su sudovidonesenim presudama pogre{no utvrdili ~injeni~no stanje i na tajna~in povrijedili na~ela in dubio pro reo i presumpcije nevinosti

jer su osu|uju}e odluke temeljili na indicijama a ne dokazima,Ustavni sud podsje}a na to da ~lanak 6. stavak 2. Europskekonvencije propisuje da }e svatko tko je optuèn za kaznenodjelo biti smatran nevinim dok se njegova krivica ne dokaèsukladno zakonu. Ovo temeljno pravno na~elo je razra|eno i uodredbama Zakona o kaznenom postupku, koji je primijenjen ukonkretnom slu~aju. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, presumpcija nevinosti zna~i da se optuèni nije duànbraniti, mada ima pravo na obranu, nije duàn dokazivati svojunevinost, a teret dokazivanja je na tuìtelju. Sukladno tome, sudmora donijeti osloba|aju}u presudu ne samo kad je uvjeren unevinost optuènog nego i onda kada nije uvjeren ni u njegovukrivicu, ni u njegovu nevinost. Dakle, ako sumnja, sud mora primijeniti na~elo in dubio pro reo, {to je i bitan ele ment prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije (vidiEuropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo

protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A,broj 146, stavak 77).

30. Tako|er, ~injenice koje sud treba utvrditi mogu sedokazivati neposrednim i posrednim dokazima - indicijama.Ustavni sud nagla{ava da dokazivanje putem indicija nije, samopo sebi, protivno na~elima pravi~nog su|enja iz ~lanka 6. stavak1. Europske konvencije. Me|utim, za dokazivanje indicijama vrijedi pravilo da indicije moraju djelovati kao ~vrst zatvorenkrug koji dopu{ta samo jedan zaklju~ak u odnosu na relevantnu~injenicu, te da objektivno potpuno isklju~e mogu}nost druga~ijeg zaklju~ka u odnosu na istu ~injenicu. Dakle, ~injeniceutvr|ene posrednim dokazima moraju biti nesumnjivo utvr|ene ime|usobno ~vrsto i logi~ki povezane, tako da upu}uju na jedinimogu}i zaklju~ak da je upravo optuèni po~inio kazneno djelokoje mu se stavlja na teret. Tako|er, provedeni posredni dokazimoraju biti u potpunom skladu i predstavljati ne zbir dokaza ve}sustav indicija koji }e u svom sklopu i povezanosti isklju~itisvaku drugu mogu}nost od one koju je utvrdio prvostupanjskisud (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 661/04 od 22. travnja 2005.godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 44/05; AP 5/05 od 14. oùjka 2006. godine, objavljena u "Slu`benomglasniku BiH" broj 49/06; i AP 2650/05 od 12. rujna 2006.godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 9/07). Osim

toga, Ustavni sud podsje}a na to da je redovni sud duàn savjesnoocijeniti sve dokaze pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na temelju takve bri`ljive ocjene izvesti zaklju~ak je li neka ~injenica dokazana.

31. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da ukonkretnom slu~aju posredni dokazi koje je prvostupanjski sudizveo ~ine upravo takvu logi~nu cjelinu. Naime, Ustavni sudprimje}uje da je osu|uju}a presuda protiv apelanta utemeljena na posrednim dokazima - iskazima u presudi poimeni~no navedenihsvjedoka koji su na glavnom pretresu unakrsno i direktno ispitanikao i na brojnoj, u presudi detaljno navedenoj, dokumentaciji.Uzimaju}i u obzir te dokaze pojedina~no, te dovode}i ih ume|usobnu vezu, prvostupanjski sud je izveo zaklju~ak koji neostavlja sumnju u to da je apelant po~inio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Ustavni sud smatra da obrazloènje koje je uvezi s tim dao prvostupanjski sud, a prihvatio ga u ‘albenompostupku i Vrhovni sud, zadovoljava kriterije prava na

obrazloènu odluku iz ~lanka 6. Europske konvencije, te da ocjena posrednih dokaza koju su dali redovni sudovi ni na kojina~in ne ostavlja utisak proizvoljnosti ili nelogi~nosti, nitipredstavlja kr{enje na~ela in dubio pro reo. S tim u vezi, Ustavnisud navode o povredi prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije smatra neutemeljenim.

b) Ostali navodi32. Apelant navodi da mu je povrije|eno i pravo na

djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije kao ipravo iz ~lanka 4. stavak 2. Protokola broj 7 uz Europskukonvenciju. U vezi sa navodima o kr{enju ~lanka 13. Europskekonvencije, Ustavni sud zapaà da je apelant imao i koristiomogu}nost kori{tenja zakonom propisanih pravnih lijekova ukaznenom postupku. înjenica da ti pravni lijekovi nisurezultirali apelantovim uspjehom u tom postupku ne moè voditi

zaklju~ku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova, pa Ustavni sud zaklju~uje da su ovi apelantovi navodi neutemeljeni.33. [to se ti~e navoda o kr{enju prava iz ~lanka 4. stavak 2.

Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaà da se navedenim ~lankom garantira da se nikome ne}e ponovnosuditi za isto djelo zbog kojeg je ve} bio pravomo}no oslobo|enili osu|en, a da stavak 2. tog ~lanka propisuje izuzetak od togpravila, prema kojem je ponovno su|enje mogu}e u situacijama koje su eksplicitno navedene u toj odredbi. Ustavni sud zapaà da se u konkretnom slu~aju ne radi o ponovnom vo|enju kaznenogpostupka za isto kazneno djelo protiv apelanta, niti je apelant traìo ponavljanje postupka iz zakonom predvi|enih razloga.Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da nema ni~ega {to ukazuje na toda konkretna apelacija pokre}e pitanje prava iz ~lanka 4. stavak2. Protokola broj 7 Europske konvencije, zbog ~ega je i u ovomdijelu apelacija neutemeljena.




VIII. Zaklju~ak34. Ustavni sud zaklju~uje da nema povrede prava na

pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije kada se apelant ‘ali da susudovi svoje odluke temeljili na indicijama a ne na dokazima.Naime, Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi ocijenili dokaze proizvoljno ili da indicije na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena ne ~ine sustavindicija koji }e u svom sklopu i povezanosti isklju~iti svakudrugu mogu}nost osim zaklju~ka da je apelant po~inio kaznenodjelo koje mu je stavljeno na teret. Osim toga, ne postoji kr{enjeprava na presumpciju nevinosti i in dubio pro reo iz ~lanka 6.stavak 2. Europske konvencije, niti ima elemenata koji biukazivali na to da je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na na~in koji bi vodio povredi tih na~ela. Tako|er, Ustavni sudzaklju~uje da su neutemeljeni i navodi o kr{enju prava iz ~lanka 13. Europske konvencije jer apelantu nije onemogu}eno da koristi zakonom propisane pravne lijekove, kao i navodi okr{enju prava iz ~lanka 4. stavak 2. Protokola broj 7 uz Europskukonvenciju, jer konkretni slu~aj ni na koji na~in ne pokre}epitanje kr{enja prava iz navedenog ~lanka.





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1282/08, rje{avaju}i apelaciju SenadaHaxi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednik

Valerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 27. oktobra 2010. godine donio je


Odbija se kao neosnovana apelacija Senada Haxi}apodnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj 070-0-K`-07-000 524 od 28. februara 2008.godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj003-0-K-07-000031 od 13. septembra 2007. godine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Senad Haxi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojegzastupa Zajedni~ka advokatska kancelarija Rifat Kowi} iNihad Kowi} iz Tuzle, podnio je 30. aprila 2008. godineapelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwemtekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda FederacijeBosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj070-0-K`-07-000 524 od 28. februara 2008. godine i PresudeKantonalnog suda u Tuzli (u daqwem tekstu: Kantonalni sud)broj 003-0-K-07-000031 od 13. septembra 2007. godine. Apelant je9. oktobra 2008. godine Ustavnom sudu dostavio zahtjev zadono{ewe privremene mjere kojom bi se, do dono{ewa odluke

Ustavnog suda o apelaciji, odloìlo izvr{ewe zatvorskekazne koja mu je izre~ena.


2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, odVrhovnog suda, Kantonalnog suda, Kantonalnog tuìla{tvaTuzlanskog kantona (u daqwem tekstu: Kantonalno

tuìla{tvo) i Federalnog tuìla{tva Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Federalno tuìla{tvo)zatraèno je 8. maja 2008. godine da dostave odgovore naapelaciju.

3. Kantonalni sud i Federalno tuìla{tvo su dostaviliodgovore na apelaciju 20. maja 2008. godine, Kantonalnotuìla{tvo 23. maja 2008. godine i Vrhovni sud 28. maja 2008.godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnogtuìla{tva i Kantonalnog tuìla{tva dostavqeni suapelantu 13. oktobra 2008. godine.

5. Ustavni sud je 15. januara 2009. godine donio Odluku oprivremenoj mjeri broj AP 1282/08, kojom je apelantov zahtjevza dono{ewe privremene mjere odbio kao neosnovan.


6. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovihnavoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-K-07-000031 od 13.septembra 2007. godine apelant je progla{en krivim zakrivi~no djelo udruìvawa u zlo~ina~ku organizaciju iz~lana 342 stav 2 Krivi~nog zakona Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: KZFBiH), u vezi sa krivi~nimdjelom razbojni{tva iz ~lana 289 stav 2 i ~lana 33 KZFBiH, te je osu|en na kaznu zatvora u trajawu od jedne godine i {estmjeseci u koju mu se ura~unava vrijeme provedeno u pritvoru od3. marta do 13. septembra 2007. godine. Sem toga, na osnovu ~lana212 stav 3 KZFBiH, apelant je obavezan da solidarno naknadi{tetu ABS banci Sarajevo, Filijala Tuzla (u daqwem tekstu:ABS banka), u iznosu od 1,849.931 KM.

8. U obrazloèwu presude je navedeno da je Kantonalni sud

tokom dokaznog postupka, izme|u ostalog, ispitao svjedokeoptu`be i odbrane i izvr{io uvid u brojnu relevantnudokumentaciju. Kantonalni sud je utvrdio da je apelant kaooperativni radnik Obavje{tajno-sigurnosne agencije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: OSA), nakon {to ga je svjedokEmir Okanovi} (u daqwem tekstu: svjedok E.O.), organizatorzlo~ina~ke organizacije, upoznao s tim da se udruìo sa vi{elica i dogovorio da organizovano i zajedni~kim djelovawem, nana~in i u vrijeme detaqno opisano u presudi, opqa~kaju novacABS banke, obe}ao svjedoku E.O. da }e mu pomo}i da ne budeotkriven kao izvr{ilac krivi~nog djela tako {to }e mupruìti alibi za vrijeme izvr{ewa pqa~ke, a da }e mu zauzvratpripasti 50.000 KM od opqa~kanog novca. Kantonalni sud jeutvrdio da je prema dogovoru apelant zapo~eo saradwu sasvjedokom E.O. kao saradnikom OSA-e koji je pruào korisneinformacije u otkrivawu izvr{ilaca krivi~nog djelafalsifikovawa novca i stavqawa novca u promet. Daqe,

Kantonalni sud je utvrdio da se apelant, u vrijeme kada jeizvr{ena otmica vozila ABS banke, sastao sa svjedokom E.O.na jezeru Modrac, radi navodnog dobijawa informacija i na tajna~in svjedoku pruìo alibi jer je potvrdio da svjedok E.O.nije u~estvovao u navedenoj pqa~ki jer je vrijeme proveo s wim.

9. Daqe, u postupku izvo|ewa dokaza Kantonalni sud je,izme|u ostale dokumentacije, izvr{io uvid i u presudedetaqno pobrojane u osporenoj presudi na osnovu kojih jeutvrdio da je svjedok E.O. organizovao zlo~ina~kuorganizaciju ~iji su ~lanovi bili Muhamed Altumbabi},Dragan Simeunovi} (obojica svjedoci u konkretnom slu~aju) i jo{ tri lica, sa namjerom da uz wegovo rukovo|ewe otmu voziloza prevoz novca ABS banke i na taj na~in pribave sebi idrugima protivpravnu imovinsku korist, {to su imenovani,djeluju}i kao zlo~ina~ka organizacija, na na~in opisan u








20. U Krivi~nom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03,37/03, 21/04 i 18/05) relevantne odredbe glase:

^lan 342.Zlo~ina~ka organizacija

(2) Ko kao ~lan zlo~ina~ke organizacije po~ini krivi~nodjelo propisano zakonom u Federaciji za koje se moè izre}ikazna zatvora tri godine ili teà kazna, ako za pojedinokrivi~no djelo nije propisana posebna kazna, kazni}e se kaznomzatvora od najmawe pet godina.

^lan 289.Razbojni{tvo(2) Ako je krivi~nim djelom iz stava 1. ovog ~lana neko lice

s predumi{qajem te{ko fizi~ki povrije|eno, ili je tokrivi~no djelo po~iweno u sastavu grupe qudi, ili ako je

upotrebqeno oru`je ili opasno oru|e, po~inilac }e sekazniti kaznom zatvora najmawe pet godina.

^lan 33.Pomagawe(1) Ko drugom s umi{qajem pomogne u u~iwewu krivi~nog

djela, kazni}e se kao da ga je sam u~inio, a moè se i blaèkazniti.

(2) Kao pomagawe u u~iwewu krivi~nog djela smatra senaro~ito: davawe savjeta ili uputa kako da se u~ini krivi~nodjelo, stavqawe na raspolagawe u~initequ sredstava za

u~iwewe krivi~nog djela, uklawawe prepreka za u~iwewekrivi~nog djela, te unaprijed obe}ano prikrivawe krivi~nog djela, u~initeqa, sredstava kojima je krivi~no djelo u~iweno,tragova krivi~nog djela ili predmeta pribavqenihkrivi~nim djelom.

21. U Zakonu o krivi~nom postupku ("Slu`bene novineFederacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04,28/05, 55/06 i 53/07) relevantne odredbe glase:

^lan 3.

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo(1) Svako se smatra nevinim za krivi~no djelo dok se

pravosna`nom presudom suda ne utvrdi wegova krivica.(2) Sumwu u pogledu postojawa ~iwenica koje ~ine

obiqe`ja krivi~nog djela ili o kojima zavisi primjena nekeodredbe krivi~nog zakonodavstva, sud rje{ava presudom nana~in koji je povoqniji za optuènog.

^lan 11.(2) Sud ne moè zasnovati svoju odluku na dokazima

pribavqenim povredama qudskih prava i sloboda propisanih ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji supribavqeni bitnim povredama ovog zakona.

(3) Sud ne moè zasnivati svoju odluku na dokazima koji sudobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog ~lana.

^lan 15.Sud, tuìlac i drugi organi koji u~estvuju u postupku

du`ni su s jednakom pa`wom da ispituju i utvr|uju kako~iwenice koje terete osumwi~enog, odnosno optuènog, takoi one koje im idu u korist.

^lan 16.

Pravo suda, tuìoca i drugih organa koji u~estvuju ukrivi~nom postupku da ocjewuju postojawe ili nepostojawe~iwenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnimdokaznim pravilima.

^lan 296.(1) Sud zasniva presudu samo na ~iwenicama i dokazima

koji su izneseni na glavnom pretresu.(2) Sud je duàn da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedina~no

i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvedezakqu~ak da li je neka ~iwenica dokazana.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-K`-07-000 524 od 28.februara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenupresudu apelant je primio 19. marta 2008. godine a apelacija jepodnesena 30. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda jer nije o~igledno ( prima facie) neosnovana, nitipostoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nijedopustiva.

25. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 1

Documents

Službene novine FBiH [godina 18, broj 12; 21.3.2011]

Text of Službene novine FBiH [godina 18, broj 12; 21.3.2011]