STATISTIČKE FUNKCIJE U EXCELU

Uvod u statističke funkcije

Većina statističkih funkcija može se izvesti i klasičnim matematičkim funkcijama, ukoliko korisnik poznaje obrasce za izračunavanje parametara. Efikasnost je važnija: ove funkcije pokazuju da je Excel moćan alat za statističke analize.Kada se tome dodaju funkcije Analysis ToolPak-a, Excel staje rame uz rame sa mnogo skupljim specijalizovanim programima ove namjene.

Uvod u statističke funkcije

Ako je potrebno da izvršite složene statističke ili tehničke analize, možete da skratite postupak i uštedite vrijeme tako što ćete koristiti programski dodatak Analysis ToolPak.

Analysis Toolpak

Za svaku analizu vi obezbeđujete podatke i parametre, a alatka koristi odgovarajuće statističke ili tehničke makro funkcije da bi izračunala i prikazala rezultate na izlaznoj tabeli. Neke alatke stvaraju grafikone kao dodatak izlaznim tabelama.

Uvod u statističke funkcije

Excel nudi veliki broj statističkih funkcija

Kako se pišu funkcije u Excelu

Ako znate koristiti funkciju u Excelu, znaćete koristiti i statističku funkciju.

Pišu se na isti način:

1.Znak jednakosti (=)2.Naziv funkcije3.Argumenti u zagradama

Funkcija AVERAGE

Prikazuje prosjek (aritmetičku sredinu) argumenata

Koristi se lako, selektujemo ćelije iz kojih želimo da izvučemo aritmetičku sredinu i tada primjenjujemo funkciju Average.

Funkcija AVERAGE

Za prethodni primjer, formula je:=AVERAGE(A1:A10)

Kada to primijenimo u polju A11, dobijamo aritmetičku sredinu za brojeve od ćelije A1 do A10.

Funkcija MAX

Funkcija Max daje najveću vrijednost iz skupa vrijednosti.

Sintaksa za funkciju Max je MAX(number1; number2,...), ako su number1, number2... vrijednosti u ćelijama od kojih želimo da odredimo maksimum.

Funkcija MIN

Funkcija Min daje najmanju vrijednost iz skupa vrijednosti.

Sintaksa za funkciju Min je MIN(number1; number2,...), ako su number1, number2... vrijednosti u ćelijama od kojih želimo da odredimo minimum.

Funkcija MAX i MIN

Primjenom funkcija Max i Min na ovaj primjer, dobijamo da je najveća vrijednost 588, a najmanja 1.

Funkcija COUNT

Funkcija Count prebrojava ćelije koje sadrže brojeve, kao i brojeve na listi argumenata.

Da bismo prebrojali brojeve u opsegu A1:A5, unosimo formulu:=COUNT(A1:A5)

Funkcija COUNT

Kada primijenimo ovu funkciju, dobijamo sljedeći rezultat u ćeliji A13.

Funkcija VAR

Funkcija Var procjenjuje varijansu na osnovu uzorka

Varijansa mjeri koliko se pojedinačne vrijednosti razlikuju jedna od druge.

Podaci s malom varijansom sadrže vrijednosti koje su iste ili slične (6,7,7,6), a podaci s velikom varijansom sadrže vrijednosti koje nisu slične (603,5,19,1).

Funkcija VAR pretpostavlja da su njeni argumenti uzorak populacije. Predstavljaju li vaši podaci cijelu populaciju, varijansu izračunajte korištenjem funkcije VARP.

Funkcija VAR

Funkcija Var koristi sljedeću formulu:

gdje je x srednja vrijednost uzorka AVERAGE(number1,number2,...), a n veličina uzorka.

Sintaksa funkcije Var: VAR(number1; number2,...)

Funkcija VAR

Primjer: Pretpostavimo da je 6 alata proizvedenih na istoj mašini uzeto kao slučajan uzorak za vrijeme proizvodnje i da je na njima napravljeno mjerenje čvrstoće.

Primjenom funkcije Var dobijamo da je varijansa granice lomljenja 61,7.

Funkcija MEDIAN

Funkcija Median daje medianu datih brojeva (broj u sredini grupe brojeva, što znači da će polovina brojeva imati vrijednost veću od medijana, a polovina manju.).

Sintaksa funkcije Median: MEDIAN(number1; number2;...)

Funkcija MEDIAN mjeri centralnu tendenciju-centralno mjesto grupe brojeva u statističkoj raspodjeli. Tri najčešće mjere centralne tendencije jesu: prosjek, medijana, modus.

Funkcija MEDIAN

Primjenom funkcije Median na donji primjer dobijamo da je medijan tih 5 brojeva 3.

Funkcija MODE

Funkcija Mode uzima vrijednost koja se najčešće javlja (mod), odnosno ponavlja u zadanom polju ili rasponu podataka.

Sintaksa funkcije Mode: MODE(number1; number2;...)

Primjenom funkcije Mode na ovaj primjer, dobijamo da je broj koji se najčešće ponavlja broj 3.

Funkcija STDEV

Funkcija Stdev procjenjuje standardnu devijaciju na osnovu uzorka. Standardna devijacija je mjera raspršenosti vrijednosti u odnosu na prosječnu vrednost (srednju vrednost).

Funkcija Stdev pretpostavlja da su njeni argumenti uzorak populacije. Predstavljaju li vaši podaci cijelu populaciju, standardnu devijaciju izračunajte korištenjem funkcije STDEVP.

Stdev koristi sljedeću formulu:

gdje je x srednja vrijednost uzorka AVERAGE(number1,number2,...), a n veličina uzorka.

Funkcija STDEV

Sintaksa funkcije Stdev: STDEV(number1; number2,...)

Primjer: Pretpostavimo da je 5 alata proizvedenih na istoj mašini uzeto kao slučajan uzorak za vrijeme proizvodnje i da je na njima napravljeno mjerenje otpornosti na lom.

Primjenom funkcije Stdev dobijamo da je standardna devijacija otpornosti na lom 26,78619047.

Funkcija NORMDIST

Funkcija Normdist daje normalnu raspodjelu za preciziranu srednju vrijednost i standardnu devijaciju.

x-vrijednost čiju raspodjelu želiteprosjek-aritmetička sredina raspodjelestandardna_dev-standardna devijacija raspodjelekumulativno-logička vrijednost koja odredjuje oblik funkcije

Sintaksa funkcije Normdist: NORMDIST(x, prosjek, standardna_dev, kumulativno)

Funkcija NORMDIST

Primjer:

Funkcija NORMSDIST

Funkcija Normdist daje standardnu normalnu raspodjelu (ima srednju vrijednost nula, a standardnu devijaciju jedan).

Sintaksa funkcije Normsdist: NORMSDIST(z, kumulativno)