38
Ovo je HTML inačica datoteke http://fpnbl.org/attachments/article/118/strategije%20evropski%20pokret%2 . G o o g l e automatski izrađuje HTML inačice dokumenata dok pretražujemo web. Strategije i strategijsko mišljenj narodnim odnosima Prof. dr Dragan R . Simić Univerzitet u Beogradu- Fakultet po h nauka Sadržaj: I POJAM STRATEGIJE II ODREĐENJA STRATEGIJE I RAZVOJ

Strategije u Medjunarodnim Odnosima D Simic

Embed Size (px)

Citation preview

Ovo je HTML inaica datoteke http://fpnbl.org/attachments/article/118/strategije%20evropski%20pokret%20predavanje%20simic.ppt. G o o g l e automatski izrauje HTML inaice dokumenata dok pretraujemo web.

Strategije i strategijsko miljenje u meu narodnim odnosima Prof. dr Dragan R. Simi Univerzitet u Beogradu- Fakultet politiki h nauka Sadraj:

I POJAM STRATEGIJE II ODREENJA STRATEGIJE I RAZVOJ

STRATEKOG MILJENJA III VELIKE STRATEGIJE IV ZNAAJ STRATEKOG MILJENJA V TA SVE TREBA DA SADRI DOBRA STRATEGIJA VI LITERATURA I POJAM STRATEGIJERe strategija je starogrkog porekla: znaila je u to vreme, i vie od dva milenijuma ka savremenom dobu, iskljuiv o vetinu voenja rata ratovodstvo

Najpriblinije rei klasinom znaenjenskom sadraju pojma strategije su, pored vetine, jo i umee i zanat...na ovaj nain razmiljajui, ukoliko prihvatimo da je strategija nauka, onda je to svakako nauka o ratu. Od ueg ka irem znaenju (

Rejmon Aron je, na svoj osoben istorijskosocioloki nain, istakao da je razvoj strategije, uostalom, i krenuo od ueg ka irem pojmu, tj., strategije ije je teite na pukoj primeni sile, sve do upotrebe sile zbog ciljeva koje je postavila politika. Jasno je, meutim, da osim in ultima analisi nije mogue odvojati strategiju u njenom klasinom znaenju i politiku. Kisinder izriito tvrdi da bi odvajanje strategije od politike ilo na tetu za obe strane. Strategija je, po naem miljenju, sredstvo politike uzeta kao taktika ali, istovremeno, ona upravo nalazei raspoloive naine i

sredstva da ostvari ciljeve politike, ograniava njena stremljenja svodei je i vraajui u okvire realno mogueg.

Iz do sada kazanog mogu se izdvojiti najvaniji sastavni delovi u ljudskoj delatnosti upotrebe vojne sile, kao i miljenja koje takvu ukupnu drutvenu aktivnost nastoji da tumai:

na najniem stupnju je taktika kao nain upotrebe sile na bojnom polju, npr., u konkretnom sudaru vojski; strategija relativno samostalno na mapi pravi raspored poteza u itavom ratu u okviru zadataka i ciljeva koje joj postavlja politika; kada strategija ide dalje i predvia upotrebu svih izvora moi jednog drutva za postizanje ciljeva koji nadilaze samo ishod rata, nego se bave i odnosima nastupajueg mira, na delu je tzv. velika strategija.

Mogu li male i srednje drave da, premda je prostorni domaaj njihove politike ograni en, da imaju velike strategije, tj., da se bave ukupnom moi vlastitog drutva i planiraju ciljeve iza horizonta rata? Premda takve drave ne zadovoljavaju sva merila koja je u svom odreenju velike strategije postavio Bazil Lidel Hart, nae miljenje je da svaka drava kao i svaki narod imaju pravo i onda kada nemaju odgovarajue izvore moi, da planiraju svoj poloaj i pokuaju da ostvare ciljeve u globalnoj budunosti.

Pojam strategija je, pored sutinskih promena kro z vreme, doiveo i semantike izmene. Od gotovo iskljuivo vojnog pojma, strategija je posebno od kraja Drugog svetskog rata, nadila i progutala rat, pokrivajui sve iru stvarnost. U

institucionalnom pogledu, primera radi, strategija je iz generaltabova prela u institute, na fakultetske katedre, u strategijske centre, ministarstva spoljnih poslova, vladine kabinete, obavetajne slube, u privredu i u drutveni ivot...

Otuda se danas sve ee govori o polistrategiji koja, pored vojne strane u uem smislu, obuhvata i ostale dimenzije kao to su politika, ekonomska, diplomatska,... drugim reima, ovako proirena strategija se proima sa spoljnom politikom i kao takva je nezaobilazna i u izuavanju meunarodnih odnosa. O ulozi nuklearnog oruja u razvoju stratekog miljenja

iroki, sloeni i proimajui karakter strategije

Sve to ukazuje i na potrebu, da se kao takva, strategija mora interdisciplinarno i multidisciplinarno izuavati. Na slian nain, ser Majkl Hauard (sir Michael Howard) navodi socijalnu, logistiku, operativnu i tehnoloku dimenziju strategije. (Colin Gray) u studiji Moderna strategija. raspravlja o tri glavne kategorije (Ljudi i politika, Priprema za rat i Odgovarajui rat) i sedamnaest dimenzija strategije. Pod naslovom Ljudi i politika naglasak stavlja na ljude, drutvo, kulturu, politiku i etiku; Pripreme za rat ukljuuju ekonomiju i logistiku, organizaciju, vojnu administraciju, informisanje i obavetajnu delatnost, strateku teoriju i doktrinu i tehnologiju; najposle, dimenzije tzv., Odgovarajueg ili pravog rata su vojne operacije, komanda, geografija, frikcija, protivnik i vreme

II ODREENJA STRATEGIJE I RAZVOJ STRATEKOG MILJENJA Veina autora, teoretiara i prakti ara iz ove oblasti, slae se u oceni da je strategija pre svega vid pragmatine i praktine delatnosti, a da je teorija strategije zapravo teorija akcije. Ovakav stav je najsaetije iskazao Bernar Brodi

tvrdnjom kako je teorija strategije teorija akcijeNajoptije, strategija treba da odgovori na pitanje kako da se neto uradi?; drugim reima, ona je neka vrsta uputstva za delotvorno ispunjavanje postavljenih ciljeva. Moe se smatrati uspenom samo onda kada su njeni glavni ciljevi ostvarljivi i ostvareni: ovakvo iroko odreena strategija i strateko miljenje se odnose na gotovo sve vrste pojedinanog i kolektivnog delanja. Ne treba da udi to je ovaj pojam, kao to smo videli, davno napustio samo vojno i usko politiko podruje upotrebe i uao u svakodnevni govor.

Hijerarhija strategija:

1)

ukupne strategije drutvenog razvoja/ili razvoja jednog drutva, 2) spoljnopolitike strategije, 3) strategije nacionalne bezbednosti i 4) strategije nacionalne odbrane. Najpoznatiji raniji pokuaji odreivanja strategije uglavnom je svode na vezu vojne sile i ciljeva rata; ne razlikujui se u osnovi od

svojih kineskih i grkorimskih uzora, Klauzevic (Carl von Clausewitz), Moltke (Count H. Von Moltke), Hart (B. H. Liddell Hart) i Bofr (Andre Beaufre), primera radi, odreuju strategiju u vojnim pojmovima, posredno nagovetavajui njen nezaobilazni politiki karakter.Strategy (is) the use of engagements for the object of war (Clausewitz); Strategy is the practical adaptation of the means placed at a general's disposal to

the attainment of the object in war (Moltke); Strategy is the art of distributing and applying military means to fulfill the ends of pollicy (Hart) i Strategy is ... the art of the dialectic force or, more precisely, the art of the dialectic of two opposing wills using force to resolve their dispute (Beaufre)..

Za razliku od ovakvog klasinog pri stupa, autori poput Gregori Fostera (Gre gory D. Foster) i Roberta Ozguda (Robert Osgood) stavljaju naglasak na ukupnu mo dr utva sa njenim

razliitim i mnogobrojnim i niocima.Strategy is ultimately about effectively exercising power (Foster) i Strategy is a plan of action designed in order to achieve some end; a purpose together with a system of measures for its accomplishment.(J.C. Wyllie) Strategy must now be understood as nothing less than the overall plan for utilizing the capacity for armed coercion in conjuction with economic, diplomatic, and psychological instruments of power to support foreign policy most effectively by overt, covert and tacit means. (Osgood). Strategy is a process, a constant adaptation to the shifting conditions and circumstances in a world where chance, uncertainty, and ambiquity dominate. (Murray, Grimsley)

Vojni renik amerikog Ministarstva odbrane iz 1979. godine. Pomenuti renik pravi razlik u izmeu strategije uopte i vojne strategije: za prvu kae da je vetina i nauka razvijanja i koritenja politikih, ekonomskih, psiholokih i vojnih snaga potrebnih u vreme rata i mira, da bi se maksimalnno pomogla politika, kako bi se uveala verovatnoa pobede...; vojnu strategiju odreuje kao vetinu i nauku korienja vojnih snaga odreene nacije kako bi se obezbedili ciljevi nacionalne politike primenom sile ili pretnjom sile

III VELIKE STRATEGIJENegde od druge polovine XX veka veina onih

koji se bave strategijama i stratekim miljenjem, posebno u uslovima postojanj a nuklearnog oruja, istie da se strategije odnose podjednako na ciljeve rata, kao i na vreme mira, stabilnosti i razvoja. Po ovakvim shvatanjima strategija obuhvata znatno ire podruje, nego to je to samo izuavanje ratova i vojnih poduhvata.

Lidel Hart svojim definisanjem daje iri okvir za razumevanje tzv. velikih strategija: on, naime, tvrdi da zamisao velike strategije ukljuuje usaglaavanje i usmeravanje svi h izvora moi jedne nacije za postizanje politikih ciljeva. While the horizon of strategy is bounded by the war, grand strategy looks forward to the subsequent peace. It should not only combine the various instruments, but to regulate their use as to avoid damage to

the future state of peace, security and proseprity. to je jo vanije, velike strategije se sastoje ne samo od uputstava kako se boriti u ratu, nego se bave i nainima i sredstvima kako da se rat izbegne. Edvard Mid Erl (Edward Mead Earle) ide korak dalje u tom smislu, sekantno istiui da strategy is not merely a conception of wartime, it is an inherent element at all times...

Beri Pozen istie i da je velika strategija zapravo kljuni sastojak ukupne strategije spoljne politike neke zemlje; na ovaj nain, izmeu ostalog, on jasno razdvaja po optosti i po zahvatu ova dva strateka dokumenta. Tokom devedesetih godina XX stolea, naime, esto je u strategijama nacionalnih bezbednosti, usled nekritikog irenja znaenjskog sadraja zamisli bezbednosti, dolazilo

do preuzimanja mnogih ciljeva nacionalne politike i odgovarajuih sredstava koji su po prirodi stvari deo ukupne i/ili spoljnopolitike strategije jedne drave. Pozen vraa strategiju njenom izvornom predmetu: upotrebi vojne sile za ciljeve koje je postavila politika kao takva, veli on, velika strategija se u krajnjoj liniji bavi borbom, jednim skupim i krvavim poslom...pitanja ekolokih promena, globalnih pandemija i slobodne trgovine mogu biti znaajni i vani spoljnopolitiki problemi za Sjedinjene Draave, ali, po njegovim reima, ne postoji i ne treba da postoji neposredna veza izmeu pomenute dve grupe vrednosti i ciljeva.

8 amerikih velikih strategija po Robertu J. Artu

I unilateralna i multilateralna Da Prilino skupo Da Da Spreavanje irenja nuklearnih, biolokih ili hemijskih oruja -odravati mir meu velikim silama -ouvati energetsku bezbednost Selektivno angaovanje I unilateralna i mulilateralna I da i ne Umereno do skupo Uglavnom ne Da -Drati se podalje od veine ratova -Spreiti nastajanje evroazijskog hegemona Spoljno uravnoteivanje Unilateralna Ne Jeftino Ne Da -Sauvati slobodu delovanja -Drati se podalje od veine ratova

Izolacionizam Multilateralna Da Umereno do skupo Da Da Drati bilo koju agresorsku dravu ili hegemona u ravnotei Kontejnment Multilateralna Verovatno da Umereno do skupo Ne Ne Spreavanje rata Kooperativna bezbednost Multilateralna Verovatno da Umereno do skupo Ne Ne Spreavanje rata Globalna kolektivna bezbednost Multilateralna Verovatno da Umereno do skupo Ne

Problematino Spreavanje rata Regionalna kolektivna bezbednost Unilateralna Da Odvraajua Ne Ne Svetska dominacija, preoblikovanje sveta u Amerikom interesu Dominacija- nadmo Unilateralna ili multilateralna Da li je neohodno razmetanje trupa u inostranstvu? Cena Da li delotvorno titi amerike interese? Da li je izvodljiva? Primarni cilj Strategija

[1]

Feasible misli se na to da li strategija moze politicki da bude primenjiva

IV ZNAAJ STRATEKOG MI LJENJA Levak koji po kriterijumu optosti i broja pitanja iz sadraja predmeta istraivanja najbolje odslikava odnos disciplina najui je na samom dnu, ali se moe rei da se kroz strateke studije prelamaju i ukrtaju saznanja razliitih disciplina, poev od politikih nauka, preko

meunarodnih odnosa, do studija bezbednosti... POLITIKE NAUKE MEUNARODNI ODNOSI STUDIJE BEZBEDNOSTI STRATEKE STUDIJEUpravo plodotvorno strateko miljenje zahteva, t o

je optepoznato, istovremeno vojnika sa o seajem za politiku, kao i civila sa darom za razumevanje vojnog u drutvenom. Iak o je u meuvremenu veoma ubrzan korak pr omena u nekada predvidljivim hladnoratovskim m eunarodnim odnosima u kojima su strateke studije u najmanju ruku pomogle da se kanalie nadmetanje supersila od neposredne opas nosti rata ka manje opasnim oblicima nadmetan ja, pitanja vojne sile, bezbednosti drave i strateke kalkulacije i u dananje vreme ine jezgro studija bezbednosti.

Poto je prola ponesenost navodno tektonskim, temeljnim promenama u svetskoj politici devedesetih godina minuloga veka, zalivski ratovi, etniki, vers

ki i secesionistiki ratovi i unutranje pobune u Evropi i irom sveta, kao i aktuelni rat protiv terorizma, pokazuju, na alost, da je korienje vojne sile kao orua za postizanje politikih ciljeva jednako zna ajno danas, kao i u blioj i daljoj prolosti. Otuda je skrajnjivanje strategije iz akadem skih silabusa ne samo preuranjeno, nego i tet no. O stratekoj kulturi i njenom znaaju

Dek Snajder istraujui sovjetsku strateku mis ao i praksu oliene u nuklearnoj doktrini ove vodee zemlje realnog socijalizma, uveo u savremene studije bezbednosti svo jevrsnu teoriju strateke kulture. Strateki kulturni identiteti se obrazuju uticajima koji dolaze iz tri grupe izvora:

fiziki (geografija, klima, prirodni resursi, generacijske promene i tehnologija); politiki (istorijsko iskustvo, politiki sistem, verovanja elite, vojna organizacija) i socio-kulturni (mitovi i simboli i pisani spomenici).

V TA SVE TREBA DA SADR I DOBRA STRATEGIJA Uloga velikih strategija je, po Berij u Pozenu, da nabroji i hijerarhizuje pre

tnje i navede potencijalne politike i vojn e odgovore (sredstva) na njih. Od velikih strategija se jo oekuje da obrazloe nave deni redosled pretnji kao i da odgovore na pitanj e zato su predloili odreena sred stva, a ne neka druga.Po njemu postoje etiri funkcije koje treba da ispunjavaju velike strategije: prvo, mnogi resursi su retki i neobnovljivi te jasno postavljeni strateki prioriteti omoguavaju njihovu valjanu alokaciju i promiljeno iskoriavanje; drugo, u mnogim

velikim zemljama je neophodna usaglaenost u delovanju kljunih drutvenih i organizacionih struktura; tree, velike strategije treba da daju prednost odvraanju potencijalnih protivnika i osnaivanju saveznitava i prijateljstava, pre nego stvarnoj upotrebi sile; najposle, razgovetno i odmereno postavljen okvir vrednosti i ciljeva jedne grand strategije jaa untardrutvenu odgovornost omoguava kritiku i popravljanje i daje priliku da se ex post facto procenjuje njen uinak. Takve velike strategije su dobre i za demokratiju, zakljuuje Pozen

Jedno je pitanje, razume se, da li j e odreena strategija po iznesenim na merama i drugim osobinama tzv. klasina ili

velika; druga stvar, po nama mnog o znaajnija za njenu ocenu jeste: da li j e takva strateka zamisao ostvariva i ostvarena, tj., ocena njene uspenosti do bija se odgovorom na pitanje da li je ideja pror adila? (Did the idea work?) Uvek je mnogo lake savetovati, nego to to

se preporuuje i uraditi, jer nita nije nemogue za onoga ko neto ne mora sam da uini. Nijedno oruje, radnja ili nain ratovanja nisu sami po sebi strateki samo posledice koje proizvode ih takvima ine, smetajui ih u ukupan tok dogaaja, okvir postavlj enih ciljeva...

Da bi odgovorile na ovakve i slin e zahteve, sve strategije, podjednako t zv. klasine (nacionalne) i velike (Grand) treba da budu i valjano organizovane i nepr otivrene zamisli poeljnog; one kao takve pr edstavljaju i odreenu sliku stvarnosti, tj ., svojevrsnu mentalnu mapu sveta onog a/onih koji je stvaraju.

Verovatno najpoznatiji, a svakako najznaajniji zahte v na koji jedna strateka zamisao treba da odgovori, jeste dostizanje sklada izme u predvienih sredstava i postavljenih ciljeva . Bez odgovarajuih i, pre svega, stvarnih sredstava (materijalnih i esto, jo vie, nematerijalnih izvora moi i sposobnosti), postavljeni ciljevi su samo prazne rei. Upravo je odnos sredstava i ciljeva neuralgino jezgro ostvarivosti bilo koje strateke zamisli.

Najposle, strategije pored toga to nuno, manje ili vie tano, predviaju dogaaje, takoe daju i objanjenje onoga to je predhodilo i opredelilo zauzimanje novog pravca u kretanju jedne politike zajednice. Ovde treba kazati da nema mnogo smisla izuavati strategiju i/ili strateki misliti, ukoliko smatramo da je tok dogaaja unapred dat i nepromenljiv, te da nema

prostora za pojedinca ili gupu da prave racionalne izbore. Strateko miljenje postoji samo kada je mogue praviti racionalne izbore; Klauzevic je, uostalom, strategiju i odredio kao carstvo izbora...

Strateka kultura, kao deo ukupne i politike kulture, utie na strateko miljenje i strateko ponaanje. ina taka veine studija strateke kulture je u istraivanju trajnosti, pravilnosti i neprekidnosti odreenog ponaanja drava. Promene strateke kulture mogu biti uzrokovane iz najmanje dva razloga: okova koji dolaze spolja, kao i zbog meusobne nesaglasnosti njenih osnovnih postavki. Strategija mora biti u saglasnosti sa stratekom kulture zemlje o kojoj se radi

Sposobnost prilagoavanja na nove okolnosti je najvanija

i najcenjenija osobina bilo kog stratekog miljenja i delovanja.

Robert J. Art

Devising a grand strategy means a hard thinking about basic interests and the proper role of available means in protecting them. Four fundamental questions: First, what are states interests in the world and what are the threats to these interests? Second, what are possible grand strategies to protect states interests from these threats? Third, which of these grand strategies best protect states national interests? Fourth, what specific political policies and other capabilities are required to support the grand strategy chosen?

John Lewis Gaddis

Grand strategy is an ecological dis cipline, in that it requires the ability to see how all of the parts of a pro blem relate to one another, and t herefore to the whole thing. It requires specialization to some extent the maste ry of certain parts but it also de mands generalization, for without t

hat skill there can be no sense of how an entire system works, where its be en, and where its going. Fareed Zakaria

Grand strategy sounds like an abstract concept something academics discuss and one that bears little relationship to urgent, jarring events on the ground. But in the absence of strategy, any administration will be driven by the news, reacting rather than leading. For a superpower that has global interests and is forced to respond to virtually every problem, it's all too easy for the urgent to drive out the important.

Strategy begins by looking at the world and identifying America's interests, the threats to them and the resources available to be deployed. By relating all these, one can develop a set of foreign policies that will advance America's interests and ideals. When the unexpected happens, one can respond in ways that are aligned with these broader objectives. One uses the urgent to pursue the important. Or, to put it another way: never let a crisis go to waste.

Paul Kennedy

Grand strategy, as Paul Kennedy notes, is "the capacity of the nation's leaders to bring together all of the elements [of power], both military and nonmilitary, for the preservation and enhancement of the nati on's longterm (that is, in wartime and peacetime) best interests." Grand strategy requires

well-defined policy goals, interim objective s, and measures of effectiveness for each of the elements of power applied, of which the military is but one. It requires that we wage peace with the same resolve and urgency with which we make war.

Any attempt at a grand strategy fo r today must also begin with an accur ate appraisal of the world. VI LITERATURA

Sun Cu Vu, Umee ratovanja, Mono Manana, Beograd, 2002 Boi, Nemanja, Posleratna globalna srategija SAD, IMPP, Beograd, 1974 Liddell B. H. Hart, Strategy, Faber and Faber London, 1967 Antoan de omini, B., Pregled ratne vetine, Vojno delo, Beograd, 1952 Henry A. Kissinger, Nuclear Weapons and Foreign Policy, Harper, New York, 1957 Radovan Vukadinovi, Nuklearne strategije i meunarodni odnosi, Politika kultura, Zagreb, 2006 Andre Bofr, Uvod u strategiju, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1968 Carl von Clauzewitz, On War, Princeton University Press, Princeton, 1976 Michael Howard, The Forgotten Dimensions of Strategy, Foreign Affairs 57, Summer,1979, pp. 976-86 Colin S. Gray, Modern Strategy, Oxford University Press, Oxford 1999 Bernard Brodie, Strategy as Science, World Politics 1, July, 1949, pp. 467-510 Richard K. Betts, Should Strategic Studies Survive , World Politics Vol. 50, No. 1, October 1997, pp. 7-33 Andreja Mileti, Nacionalni interes u amerikoj teoriji meunarodnih odnosa, Savremena administracija, Beograd, 1978 John Baylis, James Wirtz, Eliot Cohen, Colins S. Gray, Eds., Strategy in the Contemporary World An Introduction to Strategic Studies, Oxford University Press, New York, 2002 Lawrence Freedman, Grand Strategy in the Twenty-First Century , Defence Studies, Vol.1, No.1 Spring 2001, pp. 11-20. Barry R. Posen, A Grand Strategy of Restraint, in: Michele A. Flournoy, Shawn Brimley, Eds., Finding our Way: Debating American Grand Strategy, Center for a New American Security, Washington, D. C., 2008, pp. 81-103. Tukidid, Peloponeski rat, prevod: Duanka Obradovi, Prosveta, Beograd, 1999 Kautilya, Arthashastra, Mysore Printing and Publishing House, Mysore, 1967 Robert J. Art, A Grand Strategy for America, A Century Foundation Book, New York, Cornell University Press, Ithaca, 2003 Dragan R. Simi, Svetska politika, Fakultet politikih nauka, igoja tampa, Beograd, 2009

Hvala na panji!