Društvene grupe- čovjek je društveno biće, on svoje sposobnosti ostvaruje sa I prema drugim ljudima, te samo tako može opstati I dobro živjeti. Čovjek je zoon politikon- političko biće. Tako svaki čovjek pripada raznim društvenim grupama, ostvarujući u njima svoje ciljeve I interese. Društvene grupe se mogu dijeliti prema: ciljevima, veličini, trajnosti, ravnopravnosti I itd… ali posebno je važno razlikovanje društvenih grupa na organizirane I neorganizirane, jer je država organizirana grupa, a pravo je skup pravila kojima se pretežito uređuju odnosi u organiziranim društvenim skupinama.

Organizacija- publika na nogometnom stadionu, putnici u autobusu su neorganizirane društvene grupe. Nogometni klub Hajduk, poduzeće Končar su organizirane grupe- organizacije. Organiziacija je skup ljudi koji imaju neke zajedničke ciljeve I međusobno dijele poslove, uspostavljaju hijerarhiju I koriste određena sredstva radi ostvarenja tih ciljeva, a sve je to određeno pravilima. Organizacija se konačno uspostavlja putem normi, a to su posebno sredstvo kojim se precizno određuju sastojci organizacije: tko su njeni pripadnici, njeni ciljevi, kako se dijele poslovi, koja su njena sredstva I kako stvaraju I primjenjuju same norme. Neorganizirane grupe nemaju neke od elemenata (npr. Podjelu poslova, hijerarhiju) a I elemente koje imaju nisu precizno određeni normama.

Moć- je sposobnost jedne osobe ili skupine osoba da navedu druge osobe da se ponašaju onako kako se one po vlastitoj volji ne bi ponašale. Svaka osoba ili društvena grupa ima nekakvu moć, I one tu moć neprestalno koriste jedni protiv drugih. Npr. Razne moći imaju I upotrebljavaju roditelji I dijeca, supruzi jedni prema drugima, poslodavci I radnici jedni prema drugima I itd. Tri su osnovna izvora moći: fizička snaga, ekonomsko bogatstvo I duhovne sposobnosti.

Prisila- je primjena moći jednog subjekta prema drugome. Za razliku od moći, prisila je stvarno navođenje ponašanja drugog subjekta protiv njegove volje na taj način da se primjenjuje ili predočava neko zlo. Ovisno o vrsti sposobnosti kojom se drugoga navodi na ponašanje razlikuju se: fizička, ekonomska I duhovna prisila. I moć I prisila imaju dvojna moguća vrijednosna značenja- dobra I zla.

Vlast- je nešto više od gole moći I prisile. To je prisila koja je legitimna ili barem formalno zasnovana na običajnim I pravnim normama, tj. Koja je po mišljenju nekih ljudi opravdana kao dobra ili se barem poziva na običaj I pravo. U svakom društvu ima više oblika vlasti: vlast u obitelji, vlast u radnoj organizaciji, vlast u crkvi, vlast države. Naprimjer prisila roditelja je vlast ( I to povijesno najstarija vlast), drzavna prisila je legitimna vlast.

Hijerarhija- je odnos između pripadnika jedne društvene grupe koji imaju više vlasti I pripadnika te grupe koji imaju manje vlasti. U tom su odnosu prvi nadređeni (drugima), a drugi podređeni (prvima). Hijerarhija je povezivanje poslova u jednoj društvenoj grupi nakon što su ti poslovi bili podijeljeni radi uspješnijeg ostvarivanja ciljeva grupe. Četri su vrste odnosa koji tvore nadređenost I podređenost: neke osobe (nadređeni) postavljaju druge osobe (podređene) na određena radna mjesta, neke O zapovjedaju drugim O da nešto rade ili ne rade, neke O nadziru druge O u izvršavanju dužnosti, neke O kažnjavaju druge O zbog neizvršavanja njihovih dužnosti.

Legitimnost- to je uvjerenje jednog kruga ljudi da je nečija prisila opravdana ili dobra zato što se temelji na mekim vrijednostima koje taj krug ljudi usvaja. Ima više načina legitimiranja, koja mogu biti I suprostavljeni- tako da nečija vlast može biti istodobno za neke subjekte opravdana, a za druge neopravdana. Razlikujemo tri tipa legitimnosti: tradicionalna legitimnost ili vlast utemeljena na tradiciji (običajima), karizmatska legitimnost ili utemeljenje vlasti na osjećajnoj predanosti I uvjerenju ljudi u izuzetne ili nadnaravne osobine neke osobe kao vođe, racionalno-pravna legitimnost ili utemeljenje vlasti na pridržavanju pravnih pravila koja propisuju demokratski postanak I djelovanje vladajućih. Za legitimizaciju vlasti dovoljno je da jedan značajan broj ljudi ima uvjerenje o bilo kakvoj opravdanosti njene prisile. Ovisno o tome koliki je taj broj ljudi procjenjuje se veći I manji stupanj legitimnosti vlasti.

Država kao zajednica I organizacija- država se definira kao politička zajednica, pa se kaže da je država politička zajednica onih koji vladaju I onih kojima se vlada, uređena na osnovi pravila koja prihvaćaju svi članovi (svojevoljno ili pod prinudom).imamao uzu definiciju drzave kojoj je težište na odnosima unutar skupine ljudi koja obavlja političku vlast, a koja je jedna specifična organizacija (državni aparat). Očigledno je da državnu vlast obavlja grupa ljudi koji imaju zajedničke ciljeve: da ti ljudi između sebe dijele poslove koje nameću ciljevi I hijerarhiski se međusobno odnose: da oni imaju sredstva rada I da je sve to regulirano jednim sustavom pravnih normi. A država kao organizacija ima sljedeće osobine:- globalni I politički karakter države (politička vlast), -suverenost državne vlasti, -oružana, ekonomska I ideološka moć, -poseban odnos prema stanovništvu I teritoriju, -specifične državne funkcije, -povezanost države I prava.

Globalni I politički karakter države- politička vlast- država nije specijalizirana, već ima neograničenu količinu različitih društvenih ciljeva I poslova: ona obuhvata posredno ili neposredno: vojne, policijske, zdravstvene, obrazovne, prijevozne, sportske I druge djelatnosti. Zato kažemo da je država globalna ili sveobuhvatna organizacija, s najvećim brojem članova, s najbrojnijim ciljevima, razvijenom podjelom poslova I hijerarhijom I s najviše sredstava rada. To je zapravo složena megaorganizacija sastavljena od mnoštva podorganizacija (organa). Specifičnost države je to što jedino ona kao politička vlast prisilno usmjerava ili uređuje sve ostale društvene djelatnosti. Politika je prosuđivanje I odlučivanje o tome kako usmjeravati društvene odnose koji su važni za cjelokupnu zajednicu I kako pri tome raspodjeliti društvena dobra I terete o kojima ovise opstanak, mir I sigurnost globalnog društva, ona je vrlo konfliktna djelatnost područje društvenih sukoba. Država nije jedini politički subjekt imamo također građane, stranke, sindikate, crkve I druge organizacije. Poltički subjekti se dijele na vladajuće I nevladajuće. I jedni I drugi nastoje ici u pravcu vlastitih interesa I općih interesa najvažnije odnose u proizvodnji I prometu, u zdravstvu, u obrazovanju, u kulturi, u odnosima prema inozemstvu, u zaštiti prirode itd.

Suverenost državne vlasti- ako država nije jedina vlast, ona jest uistinu najviša ili vrhovna vlast, kojoj su svi pojedinci I skupine, pa I ostali nosioci vlasti, podređeni. Vrhovnost državene političke vlasti nad svim drugim društvenim subjektima jest bitna sastavnica državne suverenosti. Državna vrhovnost ili suverenost se sastoji od dva tipa odnosa. Prvi tip se naziva unutrašnja suverenost ili pravna vrhovnost, sastoji se u tome da država stvara I ima isključivu ovlast da stvara najviše pravne norme- ustavne, zakonske, podzakonske, sudske I dr.koje važe na njenom teritoriju. Drugi tip odnosa koji čine suverenost državne vlasti a koji se naziva vanjska suverenost, jesu nezavisnost I ravnopravnost države spram ostalih država. Nezavisnost je činjenica da država uređuje društveni život na vlastitom teritoriju I svoje međunarodne odnose bez prisile drugih država. Ravnopravnost znači da je država u međunarodnim odnosima subjekt s jednakim osnovnim pravima kao I sve ostale države, I to neovisno o velikim razlikama u vojnoj, gospodarskoj I drugoj moći što stvarno postoje među državama.

Oružana, ekonomska I ideološka moć države- A) društvena moć koja državu razlikuje I izdiže nad ostale subjekte jest Oružana moć. Država ima monopol oružane moći I legalne fizičke prisile u društvu. Ona jedina ima pravo posjedovati oružje I pomoću njega izvoditi fizičku prisilu, tj. Prijetiti nasiljem I primjenjivati silu u svrhu iznuđivanja određenih ljudskih ponašanja. Zabranjuje svim drugim subjektima posjedovanje oružja I fizičku prisilu I kao takvo se kvalificira kao pravni delikt I kažnjava. Za djelotvornu uporabu oružanom silom za fizičku prisilu država ima dvije specijalizirane podorganizacije: vojsku I policiju. Prva raspolaže oružanom silom prvenstveno radi odnosa rata I mira s drugim državama, a druga manjom radi održavanja unutrašnjeg reda u društvu.. B) Ekonomska moć države sastoji se prvenstveno od uporabe materijalnog bogatstva u zemlji, rudnim izvorima, sredstvima rada, prijevoznim sredstvima, novcu I drugoj imovini koju posjeduje, redovito u velikim količinama, svaka država. Država bogatstva pribavlja na više načina: dugo stoljeća ratnim osvajanjima I pljačkom, porezima, trgovinom I ekonomskim monopolima, a u novije vrijeme putem nacionalizirane privrede kojom država upravlja I od koje prisvaja profit. Ekonomska moć države je jedan od prvih uvjeta njene oružane moći, budući da samo materijalno I financijski snažna država može održavati dovoljnu vojnu snagu.C) Duhovno- ideološka moć pod tim se najprije podrazumjevaju sva ona stručna znanja- politička, ekonomska, pravna, vojna, koja posjeduju ljudi iz državne organizacije, to su ljudi koje državni vrhovi uvijek pažljivo odabiru I dobro nagrađuju radi njihovog uspješnog funkcioniranja. Duhovno- ideološka moć države sastoji se I od moći oblikovanja svijesti I ponašanja ljudi u skladu s interesima I idejama koje ona zastupa. Tome služe ideologije kao sustavi racionalnih I osjećajnih stavova kojima pojedine društvene skupine, uglavnom one obrazovanije I bogatije, objašnjavaju, vrednuju I opravdavaju najvažnije aspekte društvenog života. Radi što supješnijeg usmjeravanja ponašanja ljudi prema svojim interesima koji se prikazuju kao opći interesi. Ideološka svijest se širi putem obitelji, vjerskih grupa, školstva, političkih stranaka, tiska I drugih medija, no država je vjerovatno uvijek bila, koristeći za svoje svrhe I sva spomenuta sredstva, najmoćniji “ideološki aparat”.

Državno stanovništvo I teritorij- Državno stanovništvo su svi ljudi koji u datom trenutku pripadaju pod vlast države I koji su stoga obavezni poštovati njene pravne norme. Ona je jedna stalno promjenjiva skupina, a stastavljeno od dvije osnovne kategorije ljudi. Jedni su u stalnom političkom- pravnom odnosu s državom X, bez obzira da li se nalaze na njenom teritoriju ili teritoriju drugih država (kao putnici, radnici u inozemstvu), nazivaju se građani I oni su državljani. Drugo su ljudi koji su stalni pripadnici (državljani) drugih država I koji se nalaze na teritoriju države X, a nazivaju se stranci. Svaki državljanin postaje stranac u drugoj državi čim pređe granicu svoje države, a svaki stranac je državljanin neke druge države. Postoji I treća kategorija stanovništva: ljudi koji uopće nemaju državljanstvo, tzv. Apatridi (izgubili su državljanstvo jedne države, a nisu ga dobili od neke druge države). Državljanstvo jest trajna veza jedne osobe s jednim državnim I pravnim poretkom- a ta se veza sastoji u tome da osoba ima neka posebna prava I obveze u tom poretku koje nema stranac, dok država ima posebnu dužnost da je štiti sparm drugih država.. državljanstvo se stječe ili rođenjem ili za života na razne načine. Rođenjem se stječe na dva načina: dijete nasljeđuje državljanstvo roditelja (po krvi), ili dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju kojem je rođeno, neovisno o državljanstvu roditelja (pravo tla). Treći način je onaj po kojem stranac dobiva novo državljanstvo na osnovi molbe I uz dokaz ispunjenja nekih zakonskih uvjeta ( dužina boravka, zaposlenje, nekažnjenost itd), a zove se neutralizacija. Događa se još da državljanstvo stječu prisilno stanovnici teritorija koje je država prisvojila, no tom se stanovništvu daje pravo da bira između ranijeg I novog državljanstva.Državni teritorij je precizno određeni prostor na kojemu se nalazi državno stanovništvo I gdje se odvija suvremena politička vlast. To je višedimenzionalan proctor koji se sastoji od površine I dubine kopna, od mora, jezera I rijeka, do određene zračne visine iznad kopna I voda, te od brodaova I zrakoplova što nose državne oznake. Teritorij države omeđen je linijom zvanom granica, koju čuva vojna sila I smije se prelaziti samo s posebnim ispravama, a određena unutarnjim državnim I međunarodnim propisima. Širina teritorijalnog mora različita je kod pojedinih država ( 6, 12 ili više morskih milja, dok se zračnom granicom smatra visina koju doseže klasične letjelice. Iza granica nalaze se ili teritorij drugih država ili otvoreno more I Slobodan zračni prostor, koji ne pripadaju nijednoj državi I mogu ih koristiti sve države u međunarodno dozvoljene svrhe.