Teorija Odgoja i Obrazovanja u Praksi

7/25/2019 Teorija Odgoja i Obrazovanja u Praksi

1/22

HRVATSKO KATOLIKO SVEUILITE

Program za stjecanje nastavnikih kompetencija

PNmodel B3

Kolegij: Teorije odgoja i obrazovanja u praksi

Znanstvenostruni esej:

iba je iz raja izala

Mentor: Student:

prof. dr. sc. Dijana Vican Dalibor Smetiko

Zagreb, 2016.


2/22

Sadraj:

1. Uvod .................................................................................................................................................... 3

2. Rano djetinjstvo i predkolska dob...................................................................................................... 5

2.1. Rano djetinjstvo ............................................................................................................................ 5

2.2. Predkolska dob............................................................................................................................ 5

2.2.1. Uloga roditelja ....................................................................................................................... 5

2.2.2. Uloga vrnjaka....................................................................................................................... 6

2.2.3. Uloga odgajatelja ................................................................................................................... 7

2.2.4. Uloga medija .......................................................................................................................... 8

3. kolskadob .......................................................................................................................................... 9

3.1. Uloga roditelja .............................................................................................................................. 9

3.2. Uloga vrnjaka............................................................................................................................ 11

3.3. Uloga uitelja.............................................................................................................................. 11

3.4. Uloga medija ............................................................................................................................... 12

4. Pubertet ............................................................................................................................................. 13

4.1. Uloga roditelja ............................................................................................................................ 13

4.2. Uloga vrnjaka............................................................................................................................ 14

4.3. Uloga uitelja.............................................................................................................................. 15

4.4. Uloga medija ............................................................................................................................... 17

5. Utjecaj nagrade (potkrepljenja) i kazne ............................................................................................ 18

5.1. Operantno uvjetovanje .............................................................................................................. 18

6. Zakljuak............................................................................................................................................ 21

7. Literatura ........................................................................................................................................... 22


3/22

1. Uvod

Na svaki odgoj utjeu tri sredine:

obiteljska

kolska

okolinska

Najveu vanost u odgoju djeteta ima obiteljska sredina, iako je i utjecaj okolinskih

imbenika podjednako bitan. Obitelj ima najvei utjecaj na razvijanje kvalitetnih normi kod

djeteta bez obzira na trud kolskih institucija i njihovih djelatnika. Primjerice odgajatelj

/uitelj u obrazovnoj instituciji moe imat sve kvalitete koje treba sadravat i, i bez obzira na

svoje pokuaje pozitivnog djelovanja na dijete, ono prije ili kasnije moe postati

problematino. To znai da se postupci odgajanja u kolskoj i obiteljskoj sredini ne poklapaju

i da oito neto u djetetovoj obiteljskoj sredini nije u skladu s kvalitetnim odgojem. Ako

utjecaj obitelji na odgoj djeteta nije kvalitetan, ono e vjerojatno upast u okolinu (meu

vrnjake starije od sebe), koja nee imat pozitivne utjecaje na njega i samo e pripomoi

kasnijem gubljenju identiteta tog djeteta.

U odgoju djeteta najbitnije je povjerenje. im se izgubi povjerenje djeteta, lako je mogue da

e poeti dolazit do problema, s toga se velika vanost pridodaje dvosmjernoj komunikaciji

izmeu:

djeteta i roditelja

djeteta i odgajatelja/uitelja

roditelja i odgajatelja/uitelja

Kroz ovaj seminar upoznati emo se sa primarnom (obitelj) i sekundarnom (prijatelj/i,

vrnjaci, odgajatelji/uitelji, obrazovne institucije, mediji) okolinom djeteta koja sadrava

pozitivne i negativne utjecaje na razvoj i odgoj djeteta kroz razdoblja predkolske i kolske


4/22

dobi te puberteta. Takoer biti e rijei o nagradama i kaznama u odgoju i obrazovanju

djeteta u obitelji i obrazovnoj ustanovi, tj. koli. Na kraju je iznijet zakljuak.


5/22

2. Rano djetinjstvo i predkolska dob

Koristei svoje mentalne i motorike vjetine, djeca ele sama odluivati i vriti samostalne

izbore. Roditelji pospjeuju razvoj nezavisnosti kadadjetetu omoguuju primjerenu slobodu

izbora te ga ne prisiljavaju i posramljuju.

Kroz igre zamiljanja, djeca eksperimentiraju vrstama osoba kakve mogu postati. Osjeaj

ambicije i odgovornosti razvija se kada roditelji podravaju djetetov novosteeni osjeaj

svrhe. Opasnost se nalazi u tome to roditelji mogu zahtijevati previe samokontrole. To vodi

prevelikoj samokontroli i prejakom osjeaju krivnje.

2.1. Rano djetinjstvo

Rano djetinjstvo obiljeeno je dominantnom djejom aktivnou, a to je igra. Stupanj

uivanja i zadovoljstva koje dijete ostvaruje u igri s prijateljima ovisi o stupnjumeusobne

ostvarene suradnje. Na najnioj razini, djeja je igra koordinirana, ali i paralelna, to je igra

bez konflikta i odraz je mirnog druenja. Na vioj razini, igra poprima obiljeja zajednitva.

Zajednitvo omoguuje zabavu, humor, solidarnost, ali i sukob u odnosu na paralelnu igru.

Igra fantazije, koja se javlja u ovom periodu, dominantna je aktivnost prijatelja i ima vanu

ulogu u socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta.

2.2. Predkolska dob

2.2.1. Uloga roditelja

Osoba za koju se dijete emocionalno vee je jedinstvena i nezamjenjiva. Osjeaji koji su

rezultat afektivne vezanosti ine temelj djetetova socijalnog, emocionalnog i kognitivnog

razvoja. Osoba za koju se dijete vee stvara vie ili manje sigurnu osnovu koja ini

pretpostavku za daljnje istraivanje djeteta.

Uloga roditelja u odgajanju djeteta je razliita. Majka je obino ta koje razumije dijete, tjei

ga, brine za njegove potrebe, ima ulogu zatitnika, itd., dok otac djeluje stimulativno na

dijete kroz igru, potie dijete u usvajanju asertivnog ponaanja. Ako djetetu prijeti opasnost i

nesigurnost, ono trai potporu i utoite u osobi za koju je vezano. Dijete je najee vezano


6/22

uz jednu osobu (majku). U drugoj hijerarhiji osoba za koju se dijete emocionalno vee, nalaze

se, otac, braa i sestre.

U sluaju odvajanja djeteta od primarnog skrbnika (majke) posljedice su znatno stresnije

nego kod odvajanja od drugih osoba u hijerarhiji privrenosti. Ako se dogodi potekoa u

ostvarivanju veze s primarnim skrbnikom, kvalitetna veza s drugom osobom moe u

odreenoj mjeri imati funkciju kompenzacije.

Sigurna privrenost rezultira razvojem povjerenja djeteta u odnosu na roditelja. Sigurna

privrenost omoguuje kvalitetniji odnos s vrnjacima, popularnost, razvoj socijalnih vjetina

i vie povjerenja u odnosu na drugu djecu.

Djeca koja nisu ostvarila sigurnu privrenost s roditeljima, manifestiraju ponaanja koja su

jednaka kao i njihov odnos s roditeljima. Anksiozno privrena djeca zavisna su, agresivnija i

depresivnija. Takva djeca pokazuju emocionalne i probleme u ponaanjuu odnosu na svoje

vrnjake koji su sigurno privreni. Kvaliteta rane privrenosti vaan je preduvijet depresivne

simptomatologije odrasle dobi. Postoje dva tipa depresije, koji se javljaju ovisno o tipu ranih

iskustava djeteta u interakciji s roditeljima i vrstama stresa u kasnijem ivotu:

Prvi tip depresije rezultat je roditeljskog zanemarivanja ili poputanja u ranom

djetinjstvu. Dijete s takvim ranim iskustvima osjetljivije je na one stresne dogaaje

poput naputanja i gubitka privrenosti. Naputanje i gubitak uvjetuju koritenje

poricanja i tip depresije koji se oituje u osjeaju naputenosti, bespomonosti i

potrebi za novim vezivanjem.

Drugi tip depresije rezultat je roditeljskog stila koji opisuje pretjerano kritiziranje i

kanjavanje. Djeca s takvim iskustvima u interakciji s roditeljima osjetljiva su na one

situacije u kojima prijeti opasnost da e izgubiti neki oblik kontro le ili autonomije.

Rezultat su projekcija i relativna formacija kao obrambeni mehanizam, a moe se

razviti tip depresije koji obiljeava osjeaj inferiornosti, bezvrijednosti, gubitak

kontrole, osjeaj krivnje i pretjerane odgovornosti.

2.2.2. Uloga vrnjaka


7/22

Svijet vrnjaka je vrlo vano socijalno okruenje u kojem dijete ivi i razvija se. Dijete veinu

slobodnog vremena, tijekom razvoja, provodi s vrnjacima. Procesom socijalizacije dijete ui

kako se ponaati u skupini vrnjaka, ui potovati pravila, te se nositi s porazom i pobjedom.

U vrnjakoj skupini dijete zadovoljava potrebu za intimnou, formira sliku o sebi, stjeesocijalne vjetine, ui pomagati, dijeliti i suraivati. Uz roditelje i nastavnike, vrnjaci igraju

vanu ulogu u razvoju i prilagodbi djeteta. Ti se vrnjaki odnosi mijenjaju s razvojem.

Tijekom predkolskog razdoblja raste interes za socijalnim kontaktima. Prijateljstvo u

predkolskoj dobi ima posljedice na socijalni i emocionalni razvoj, i to u smislu razvoja

samoregulacije i kontrole emocija. Dijete predkolske dobi polako poinje shvaati pojam

prijateljstva, te veu vanost pridodaje jednom prijatelju uz kojeg se vee emocionalno, nego

skupini vrnjaka s kojima provodi vrijeme.

Zanemarenost i odbaenost od lanova skupine odnosi se na nepopularnu djecu.

Zanemarena djeca rijetko su birana za prijatelja, srameljiva su i osamljena. U svojoj

usamljenosti razvijaju svoju individualnost, ali ako se uz socijalni status zanemarenosti javi

osjeaj usamljenosti, mogu biti sklona depresijama i emocionalnoj ravnodunosti. Odbaeno

dijete u usporedbi s prosjenim ili popularnim djetetom je hiperaktivnije, agresivnije,

opsesivno-kompulzivnije i ee delinkventnog ponaanja. Takva djeca su ee loi aci i

prije odustaju od kolovanja. S obzirom na to da vrnjake ne doivljavaju kao prijatelje, a

time ne oekuju njihovu potporu, osjetljivija su na stres. ee su ljuti i puni neprijateljskih

emocija.

2.2.3. Uloga odgajatelja

Ve pri ulasku u predkolsku ustanovu dijete pokazuje privrenost prema odgajateljicama.

Oblici ostvarene privrenosti, koju dijete razvija u interakciji s odgajateljicom, vrlo su slini

oblicima privrenosti koje razvija s majkom.

Uloga odgajateljice u odgoju djeteta je viestruka: ona potie razvoj, prua emocionalnu

potporu, vodi i upravlja, medijator je uspostavljanju i odravanju odnosa meu vrnjacima.

Premjetanje djeteta iz skupine u skupinu, od odgajateljice do odgajateljice, od vrtia do

vrtia, vrlo je stresno iskustvo. Neka istraivanja su pokazala da djec a koja su promijenila

odgajateljicu ne stvaraju s novom jednaku privrenost kao sa starom.


8/22

Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju oni odgajatelji koji ele brzo i bez razmiljanja postii

poslunost, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni. Previe strog odgajatelj dijete terorizira,

zastrauje pa i fiziki zlostavlja. Uz to je sklon da djetetu predbacuje njegove mane i

pogreke, vie na dijete i nadzire svaki njegov in. Na takav odgoj dijete moe reagirati nadva naina. Ili se otvoreno suprotstavlja odgajatelju tj. prkosi mu i svaa se s njime ili

zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepovjerenje prema

odgajatelju.

2.2.4. Uloga medija

Gusta mrea informacija koja prekriva zemaljsku kuglu te hvata i neposredno prenosi

informacije o svemu to se u svijetu dogaa zaokuplja nae oi po nekoliko sati dnevno. Ta

kutija s pokretnim slikama postala je sredite svakog doma. Oko nje se okupljaju djeca i

odrasli, a meusobna komunikacija postaje luksuz.

U dananje vrijeme televizijskih prijemnika, Interneta, raunalnih i playstation igara, dijete

vei dio svog slobodnog vremena posveti elektronskoj zabavi, a hobiji, sport i druenje s

prijateljima i obitelji padaju u drugi plan.

Zabrinjavajua je injenica da prosjeno dijete provede 1.680 minuta ispred televizije tjedno,

dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru. Djeca postaju ovisnici o

televiziji ve oko tree godine i to esto krivnjom roditelja koji nemaju ili ne pronalaze

dovoljno vremena brinuti se za njih i provoditi kvalitetno vrijeme s njima, nego ih umiruju

televizijom, kao da je to neka vrsta odgajateljice. Na taj nain roditelji svjesno ili nesvjesno

preuzimaju aktivnu ulogu u naruavanju fizikog i mentalnog zdravlja svog djeteta.

Jedan od ozbiljnih zdravstvenih problema koji je posljedica neaktivnosti uzrokovane

prekomjernim sjedenjem ispred televizije jest pretilost, koja pogaa sve vei broj djece.

Pretilost potiu televizijske reklame i ostali sadraji na televiziji koji promoviraju nezdravu

prehranu u vidu grickalica, gaziranih pia, te raznih vrsta brze hrane predstavljajui ih na oku

primamljiv nain. Dokazana pretilost u djece kolske dobi, koja previe gledaju televiziju, ini

se sve eom i kod djece predkolske dobi, a situacija je jo gora ako roditelji smjeste

televizijski prijemnik ili neku drugu vrstu tehnologije namijenjene pasivnoj zabavi u djeju

sobu.


9/22

3. kolska dob

Polazak u kolu znai zavretak bezbrinog djetinjstva i ulazak u svijet obveza, tekoa i

napora. Kako e dijete prihvatiti sve te promjene, snai se u koli, drutvu vrnjaka i uitelja

te kako e se odnositi prema radnim zadacima - svakako uvelike ovisi o roditeljima. Isto tako,

postoji opasnost da odrasli, ponajvie sami roditelji, zaborave da je dijete jo uvijek eljno

igre i da nije spremno odrei je se. Igra ne smije prestati polaskom u kolu, ona se nastavlja i

prilagoava.

U koli djeca razvijaju sposobnost rada i suradnje s drugima. Nesposobnost ili inferiornost se

razvija kada negativna iskustva kod kue, u koli ili s vrnjacima izazovu osjeaj manje

vrijednosti.

3.1. Uloga roditelja

U mlaoj kolskoj dobi, jo je dominantan utjecaj obitelji, ali se on postepeno smanjuje zbog

utjecaja okoline, prvenstveno zato to se javlja nov i vrlo vaan imbenik kolska sredina.

Dijete je sve rjee u obitelji. U koli je optereeno prenapregnutim programima naobrazbe,

zato je u koli komponenta odgoja svedena na malu mjeru. Time su roditelji optereeniji

nego u ranijoj dobi jer je u manje vremena to su s djetetom, na njima sve vei teret odgoja

djeteta, koje je uz to izvrgnuto pojaanim vanjskim utjecajima i doivljajima, pozitivnim ili

negativnim, ugodnim ili neugodnim. Dijete je sve razumnije pa nastoji procijeniti, ispravno ili

neispravno, prihvatljivost novih vanjskih uzora, onih iz kole ili oko kole. Roditelji to moraju

otkriti i pomoi djetetu pri izboru, svojim autoritetom, ne autoritarnou.

Autoritet oznaava ugled, autoritarnost mo. Gdje prevladava autoritarnost, nedostaje pravi

autoritet, zato dijete odbija autoritarni odgoj. Dijete prihvaa pomo roditelja pri uenju ako

se ona temelji na znanju roditelja, ne na njihovim grdnjama. Roditelji e autoritetom svog

primjera uvjeriti dijete u potrebu kretanja, izleta, porta, vlastitim izbjegavanjem

sjedilakoga ivota pred televizijom.Dijete e uvrstiti u svoje kasnije ivotne navike zdravu

ishranu, paljivo promatrajui izbor namirnica i nain pripreme hrane. Dijete se ne moe

natjerati da prisustvuje zajednikom uivanju dnevnih obroka, nego tek primjeromautoriteta, kad vidi roditelje da u obrocima uivaju zajedniki, ne svatko za sebe.


10/22

esto je u kolskoj dobi komunikacija roditelja s djetetom usmjerena iskljuivo na kolu i

kolski (ne)uspjeh, to dugorono dovodi do uruavanja kvalitetnog odnosa. Djelomino je

razlog tome nedostatak vremena i zbog toga roditelji vrijeme koje im je na raspolaganju

troe kontrolirajui situaciju u koli i pregovarajui oko kolskih obaveza. Drugi razlog jenedostatak vjetina komuniciranja s djetetom, to ima za posljedicu uobiajena, ve rutinska

pitanja poput: "Kako je bilo u koli?" i "Kada e popraviti ocjene?" jer ponekad roditelji

brigu o kolskom uspjehu vide kao svoju glavnu roditeljsku dunost. Ovakva pitanja mogu

izazvati otpor i prekid komunikacije, pa se dobiju uobiajeni odgovori "Dobro je bilo u koli."

ili "Pa popravit u ocjene!", ime o djetetu nismo saznali nita novo, niti dobili odgovore na

pitanja koja su nas zanimala.

Nenametljivi komentari televizijskih emisija stvaraju u djetetu poimanje o autoritetu

roditelja pri njihovom odabiru televizijskih programa. To je sve pravi zdravstveni odgoj, gdje

se primjerom dnevnih obiaja u dijete usauju navike kretanja, pravilne ishrane, ispravnih

moralnih zasada, solidarnosti s najbliima, usauje se vjera u vlastite procjene vrijednosti

raznih navika i ivljenja iroke strane okoline. Takav pristup djetetu, i u ranoj i u kolskoj

dobi, stvorit e od njega tjelesno i mentalno zdravo bie.

U sadanje doba elektronike obitelj je na pragu raspada, ivot se pretvorio u rad, obitelj se

svela na roditelje i, obino, tek na jedno dijete. Dijete mora uiti sve i svata, kako bi u

zrelosti imalo kvaliteta da radi i zaradilo jo vie i jo vie, kao to i roditelji rade da bi imali

sve, i to to ranije: i stan, i auto, i tehnike potreptine. Ujutro svi ure na posao ili u kolu,

radi se to due da se to vie zaradi. Dijete doe kui, roditelja nema jer rade. Jedino dijete

osamljeno je, televizija mu zamjenjuje roditelje, a mobitel mu je veza sa svijetom. Dijete

nema kad osjetiti da je voljeno. Kad se na veer svi skupe umorni su. To je prijelomni

trenutak roditelji se ne smiju obazirati na umor, moraju komunicirati s djecom. Dok

pripremaju jelo, mole djecu da im pomau, uz razgovor. Djeca im pomau pri pospremanju

stana. Usput naprave koju kratku vjebu. Pomau djeci pri uenju onoga to djeca ne znaju.

Ruak ili veera zajedniki su, pri tome sluaju djeje doivljaje i daju svoje primjedbe.

Potom, umjesto sjedenja pred televizijom, slijedi ustro hodanje ili tranje s djecom oko

kue. I to je to! To je za dijete svakako sudbonosnije nego da slua aljenje o umoru, da gleda

oca gdje sjedi pred televizijom i majku pred tednjakom, da roditelji govore djeci da ih puste

na miru, da svi kukaju o svemu.


11/22

3.2. Uloga vrnjaka

U niim razredima osnovne kole, prijatelji su oni koji se meusobno pomau i vjeruju jedni

drugima. Prijatelji se vole zbog odreenih osobina, a ne samo zbog zajednike igre. Rastevrijeme posveivanja prijateljima u odnosu na druenje s odraslima. Prijatelji su najee

istog spola, tek pred kraj ovog razdoblja djeaci i djevojice poinju posveivati vie vremena

jedni drugima. Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o svojim osjeajima i mislima,

postupcima i odnosima s drugima. Potrebni su im prijatelji s kojima mogu razmijeniti iskustva

o zadovoljstvima i frustracijama. 6 do 11 % djece u osnovnoj koli nemaju prijatelje, a upravo

ta socijalna izoliranost najbolje predvia traenje pomoi psihijatra ili psihologa u

adolescentnoj ili odrasloj dobi. Prihvaenost djece od vrnjaka povezana je s ljubavlju,

prihvaanjem i dosljednou u odgoju.

Djeaci dobivaju na statusu ako su fiziki agresivni, dobri sportai, hrabri, sposobni privui

panju i prijateljski su raspoloeni prema drugim djeacima. Djevojice kod drugih djevojica

cijene privlanost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloenje i smisao za humor na

vlastiti raun. Istospolne skupine djece su este u svim krajevima svijeta. ini se da

istospolne skupine djeci pomau nauiti ponaanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskostis vrnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.

3.3. Uloga uitelja

Uloga uitelja je mnogostruka: uiteljica kontrolira, nagrauje i kanjava, procjenjuje i

ocjenjuje, tjei, te pouava odgovornosti. Odnos djeteta i uiteljice moe biti razliit, moe

biti blizak i osjeajan ili udaljen i formalan.

Doivljaj potpore koji dijete ima u odnosu s uiteljem ovisi o sposobnosti "itanja djejih

znakova", odgovaranja na te znakove, prihvaanja i pruanja emocionalne potpore i pomoi,

odreivanja strukture i granica djejeg ponaanja. Doivljaj prihvaanja, odnosno odbijanja

od uiteljice u mnogoemu je povezan s nekim kriterijima prilagodbe u koli poput

agresivnosti i prosocijalnosti, usamljenosti i kolskog uspjeha.


12/22

Zabiljeena je znaajna pozitivna povezanost izmeu percepcije prihvaenosti od uiteljice i

kolskog uspjeha i prosocijalnog ponaanja u razrednom okruenju. S druge strane odbijanje

kao oblik interakcije pozitivno je povezano s usamljenosti i agresijom.

kola i razred djetetu pruaju brojne mogunosti za stvaranja socijalnih odnosa. To je

okruenje koje djetetu prua mogunost sklapanja odnosa s vrnjacima i odnosa sa starijima

koju mu nisu roditelji. Vrlo je esto djeje ponaanje s odraslima u koli odraz ponaanja koje

je izgradio u obiteljskom okruju.

3.4. Uloga medija

Sociolozi, psiholozi, lijenici, pedagozi, vjerski uitelji i roditelji kao skupina koju to najvie

zanima raspravljaju, piu i ue kako treba odgajati djecu, ali pravoga i gotovog rjeenja nema.

Zato su povici na televiziju kako ona kvari djecu moda pretjerani. Na televiziji se doista

mogu vidjeti mnoge loe poruke i programi. U posljednje vrijeme ih je sve vie. Zasigurno u

programima za odrasle i prevladavaju jer kako e vidjeti dobar film ako nema nekakve

jurnjave ili prijetnje, barem jednog ubojstva, malo preljuba ili barem jedno silovanje.

Znanstvenici su izraunali (na alost prema nekim su istraivanjima je taj broj i vei) da dijete

do svoje punoljetnosti na televiziji vidi vie od deset tisua ubojstava. Zato nije udo da

svakih nekoliko mjeseci ujemo da neki uenik u nekoj koli ubije nekog kolegu ili vie njih.

Jo ee se dogodi da netko nekoga pretue. Svi se onda zgraaju i pitaju se kako se to

dogodilo. Nitko se ne sjeti otii u oblinju videoteku i upitati koliko je taj djeak posudio

filmova u kojima je tema nasilje. Nitko ne pita, a jo manje kanjava, roditelje koji su bez

nadzora davali mogunost djetetu da gleda to eli. ini se da je problem viak slobode.

Neodgovorne slobode. Ta nas sloboda poinje guiti. Sve bi moda bilo bolje da postojiodgovorna sloboda. Nije potreban nikakav dodatni novac da se promijeni stanje. Za isti je

novac mogue proizvoditi dio programa koji alje pozitivne poruke. Za ljubitelje nasilja se

mogu osigurati veernji termini ili kodirani programi.

Moda su crtani filmovi spas za djecu? I tu je na alost problem jer i u crtanim filmovima se

prikazuje mnotvo nasilja i borbe.. Sve bi trebalo upuivati na to da televizor u kui treba to

prije razbiti. No na alost ili na sreu to nije mogue. Bez televizije je nezamisliv ivot

dananjeg ovjeka. U tom se slau i obini ljudi i strunjaci.


13/22

4. Pubertet

4.1. Uloga roditelja

U srednjoj kolskoj dobi, izmeu 7. i 14. godine ivota, distanca izmeu roditelja i djece jo je

vea, odgojni napori roditelja tim tei, a pomo roditelja pri izboru djetetovog drutva

potrebnija. Najtea je borba djeteta, i roditelja, u dobi kad hormonalni vrtlozi uzdrmaju

tenje da se dijete pretvori u zdrava odrasla ovjeka. To je starija kolska dob, izmeu 14. i

18. godine. Mlada osoba niti je dijete niti je ovjek, na granici je nezrelosti i zrelosti. Sve je

vie optereena obrazovnim programima. Jo se upornije nastavlja zdravstvenim odgojem,

kome je temelj uzor i primjer roditelja s punim autoritetom.

Mladi je ovjek pred velikim opasnostima: prerani spolni ivot, promiskuitet, ovisnosti od

puenja i alkoholizma do marihuane i tekih droga, odvajanje od obitelji i kole u drutva

neprikladnih istovremenika, stanja depresije ili agresivnosti. Veliki je to izazov za odgovorne

roditelje da, u kratko vrijeme to su dnevno zajedno s djetetom, prue potrebni maksimum u

njegovu odgajanju.

Pubertet je prvo razdoblje adolescencije. Adolescencija traje sve do prestanka rasta i razvoja

i konanog osamostaljenja to se dogaa tek nakon 20 godine ivota.

Za pubertet su karakteristini sukobi mladih sa starijima, uglavnom autoritetima. To se

najbolje oituje kroz odnos roditelja i djece, koji je do tada bio sasvim uredan i normalan, a u

pubertetu se promijenio. Sukob je obino rezultat promjena i sazrijevanja adolescenta i

naina na koji se ostatak obitelji prilagoava. Nesuglasice e se ee javiti izmeu majki i

adolescenata jer su majke obino vie vezane uz djecu u prethodnim razdobljima.

Koliina i jaina sukoba razlikuje se u pojedinim obiteljima. Sukobi se uglavnom javljaju oko

jednostavnih stvari kao to je obavljanje svakodnevnih kuanskih poslova, izvravanja

kolskih obaveza, izlazaka, ljubavi ili deparca. Do nesuglasica uglavnom dolazi jer

adolescenti konstantno osjeaju napetost izmeu potrebe da ostanu bliski sa roditeljima i

shvaanja da mogu biti nezavisni. Tome pridonosi razvijanje vlastitih stavova i oblikovanje

vlastitog identiteta koji je razliit od roditeljskog. Sukobi imaju tendenciju poveavanja


14/22

tijekom rane (13 godina), i srednje faze adolescencije (16 godina), situacija se polako smiruje

tijekom kasne faze adolescencije oko 20-te godine.

4.2. Uloga vrnjaka

Vrnjaci imaju znaajan utjecaj na psihosocijalni razvoj (nuni za zdrav kognitivni,

emocionalni i socijalni razvoj). Unutar skupine vrnjaka ostvaruju pripadnost, zajednika

obiljeja, bliske i romantine odnose. Neuspjeh u uspostavljanju bliskih veza vod i do

negativnog uinka na razvoj, neovisnost, kognitivne i emocionalne potencijale, razvoj

seksualnosti, obrazovnih postignua, planiranje budunosti.

U potrazi za novim idealima, prijateljstvima i ljubavima mlada osoba moe neko vrijeme

ostati zbunjena, nesigurna i osamljena, s bolnim osjeajem praznine. Mlade osobe nastoje

ispuniti prazninu i smanjiti nesigurnost koja se javila nakon osamostaljivanja od roditelja. To

je razlog zato se u pubertetu sklapaju najvra prijateljstva, doivljavaju najsretnije i

najnesretnije ljubavi.

Tijekom mladenakih godina prijateljstvo jaa kroz uzajamne osjeaje i relacije. Prijatelji

imaju, izmeu ostalog, i tu funkciju da odravaju krhki ego tijekom tinejderske dobi. Bliskostje obostrana i esto ekskluzivna kad je, osobito kod djevojica, ograniena na najboljeg

prijatelja (ili prijateljicu), na prijateljstvo koje karakterizira otvorenost i povjerljivost. To da je

povjerljivi prijatelj gotovo uvijek istog spola, tipino je za prijateljske relacije mladih. Nije

esta pojava da prijatelji iz djetinjstva postaju i mladenaki prijatelji, ili da prijatelji iz

tinejderskog doba esto postaju prijatelji koje osoba zadrava i u odrasloj dobi. Najdue

traju prijateljske relacije koje je neka osoba stekla u, otprilike svojim 20-im godinama.

Grupa mladih je inae grupa koja se sastoji i od djevojica i od djeaka i koja, uglavnom,

predstavlja socijalnu arenu. Tinejderi se tu sastaju, a ono to rade odvija se u grupi. I mladi i

odrasli reagiraju s velikom uzrujanou na iskljuenje, to doprinosi da grupa ima snaan

utjecaj na pojedinca u vezi sa odijevanjem, vrednovanjem i modelom ponaanja. Uz

pozitivne utjecaje posebno u razvoju socijalnih vjetina, utjecaj grupe vrnjaka zbog snanog

"mi osjeaja" zna biti ponekad i negativan, pa se esto povezuje uz pojam droge,

alkoholizma, delinkvencije.


15/22

Adolescenti opaaju vrnjake puae te osobine koje pripisuju puaima - adolescenti koji

pue su vani "cool" i socijalno poeljni, a djevojke koje pue su poeljnije kao prijateljice.

Djevojke sa depresivnim tendencijama su posebno osjetljive na ponaanje te vjerojatno kroz

puenje pokuavaju popraviti socijalni ugled. Kod mladia imid puaa se vie bazira nariziku, krenju pravila i pobuni nego na socijalnoj afirmaciji.

4.3. Uloga uitelja

Svi psihofiziki faktori, kao i drutveni imbenici (poslom uvjetovano odsustvo roditelja u

odgoju, utjecaj popularne kulture na mlade) "krivci" su za este sukobe dotad mirne i

uspjene djece u pubertetu sa kolskim uiteljima, devijantno ponaanje, pad koncentracije islabiji kolski uspjeh.

Tipine tegobe s kojima se roditelji i kolski uitelji sueljavaju s pubertetlijama su:

smanjena koncentracija

odbacivanje dosadanjih obrazaca ponaanja i meuljudskih odnosa

povlaenje u sebe (slikaslina depresiji, no traje samo tijekom puberteta)

emotivna nestabilnost

promijenjena percepcija izgleda svojeg tijela (to kasnije moe dovesti do

poremeaja prehrane)

sklonost samoranjavanju

bjeanje od odgovornosti

eksperimentiranje sa alkoholom, cigaretama i drogom

neodgovorno spolno ponaanje

sklonost nasilju

sklonost asimilaciji sa drutvom (esto se manifestira kao pristupanje navijakim

skupinama ili odreenim supkulturama)


16/22

Iskusni kolski uitelji znat e reagirati na promjene osobnosti u djece u pubertetu, te ih

izvesti na pravi put, jer se esto ispod krinke neprilagoenog i agresivnog djeteta krije

izuzetno inteligentno dijete koje se nije prilagodilo na okolinu zbog svojeg odstupanja od

prosjeka ili nove okoline. Svaki roditelj, bez obzira na prethodni kolski uspjeh i obrazacponaanja svoga djeteta, treba razumjeti da je dijete u pubertetu posebno osjetljivo bie,

specifinih potreba i pogleda na svijet, te pokazati dovoljnu razinu strpljenja i tolerancije da

bi zajedno sa svojim djetetom tu fazu prelaska iz djetinjstva u odraslu dob proli sa to manje

posljedica, koje mogu utjecati na kasniji djetetov ivot.

Meutim, samo strpljenje i tolerancija ne znae nita bez aktivnog ukljuivanja roditelja u

odgoj (pa i u obrazovanje) svojeg djeteta na vie moguih naina:

ukljuivanjem djeteta u izvannastavne (glazba, strani jezici) ili sportske aktivnosti

(pogotovo momadske sportove, gdje dijete kroz igru osim na tjelesnom planu

napreduje i u meuljudskoj komunikaciji i prihvaanju odgovornosti za svoja djela) -

takvo dijete bolje e znati organizirati svoje vrijeme, druit e se s djecom slinih

interesa i imati priliku "ispucati" sav viak energije

otvorenom komunikacijom na razini roditelj-dijete o svim temama (ukljuujui i

teme poput spolnosti i ovisnosti)

modificiranjem sustava nagrada-kazna pri valoriziranju kolskih uspjeha

kupovina videoigara ili najnovijih modela mobitela kao nagrada za kolski uspjeh

esto zna biti kontraproduktivna - puno bolje je nagraditi dijete putovanjem na

uenje stranog jezika ili kolom skijanja

kanjavanje batinama ili kaznom, koja je svrha sama sebi, napravit e vie tete

nego koristi

Takav pristup u dosta obitelji pokazao se kao uspjean, ne samo tijekom puberteta nego i

kao temelj za komunikaciju izmeu roditelja i djeteta tijekom kasnijeg ivota. Ako roditelj

ima tekoa u ostvarivanju komunikacije s djetetom, ili jednostavno nije dovoljno informiran

da s djetetom diskutira o nekim stvarima (npr. zlouporabi droga ili odgovornom spolnom

ivotu) moe potraiti pomo kolskog psihologa ili specijalista kolske medicine, koji suposebno educirani za pristup djetetu u pubertetu.


17/22

4.4. Uloga medija

Mediji se vaan socijalizacijski agens. Njihov utjecaj, iako kratkorono imanentan i teko

opisiv, ipak dugotrajnom izloenou moe rezultirati nakupljanjem novostvorenihpredodbi, vjerovanja i stavova koje modificiraju ponaanje pojedinca ovisno o, primarno,

obiteljskom kontekstu.

Zaljubljenici u raunalne igre, taktike pucainekojima akcije ne doputaju da predahnu,

imaju i jednu dobru stranu - maloljetnike miu s ulice i nude im alternativu: upravljanje

timom specijalaca, postrojbama, borbama, uljanje uza zid, smicanje neprijatelja s lea i uza

sve to igrai su zapravo glavni lik (ili prvolice) koje se vrhunski zabavlja. Kompjutorske igrice

nemaju uvijek edukativni sadraj, one su uglavnom predstavnici agresivne djeje mate i

fantazija.

Uzrok agresivnosti mladih ljudi u razredu i na ulici prema ostaloj mladoj populaciji

(vrnjacima) neemo traiti u utjecaju medija, jer mediji mogu samo jae istaknuti, ve

postojei problem, uzroke moramo traiti u obitelji i drutvu uope.


18/22

5. Utjecaj nagrade (potkrepljenja) i kazne

Potkrepljenje je termin koji se najee koristi u psihologiji uenja. Znaenje mu nije mogue

jasno precizirati, ali sutina je slijedea - ukoliko je odreena radnja praena pozitivnim

efektima (za onog tko je izvodi) ona e biti uvrena u memoriji, a vjerojatno i u ponaanju, i

obrnuto ukoliko su efekti negativni ponaanje e biti eliminirano (ali treba se zapitati hoe li

biti eliminirano i u pamenju). Negativne efekte ne treba izjednaavati sa potkrepljenjem,

negativni efekti predstavljaju kaznu, a to autori uglavnom razdvajaju (reinforcement and

punishment). No, potkrepljenje moe biti pozitivno i negativno. Pozitivno potkrepljenje je

upravo spomenuta nagrada, odnosno pozitivan efekt odreene radnje. Negativnopotkrepljenje imamo u situaciji kada se organizam na neki nain maltretira (na primjer

udaranje djeteta ibom), a kada on izvri odreenu reakciju (to isto dijete se izvinjava ili

plae) prekida se sa maltretiranjem - taj prekid predstavlja negativno potkrepljenje.

Problem kod potkrepljenja je to ono esto nije vidljivo - npr. profesor rui studentana ispitu

a on uporno nee sjesti i nauiti gradivo. Poto je ocjena i poloen ispit negativno

potkrepljenje, a loa ocjena odnosno padanje na ispitu kazna, shodno tome student bi se

trebao potruditi da dobro savlada gradivo kako bi ste bio negativno potkrepljen - poloioje

ispit nakon deset padanja jer je konano nauio ono to je trebao.

5.1. Operantno uvjetovanje

Operantno uvjetovanje je proces pri kojem organizam ui kako reagirati ili kako ne dati

dobrovoljan odgovor zbog posljedica koje ono donosi. Posljedica koja izaziva ponavljanje

odgovora ili reakcije naziva se pojaanje ili nagrada. Ponaanje moe biti potkrepljivano i

negativno - uklanjanjem ili izbjegavanjem neprijatnih podraaja. Ako dijete tjera samo sebe

da ostane budno i izbjegne none more koje se ponavljaju, ostati budan je negativno

pojaano. Pozitivno ili negativno, potkrepljenje uvijek ima isti rezultata, pojaava uestalost

odgovora kojem prethodi.

Naravno, neke posljedice smanjuju uestalost ponaanja koje prethodi jer su te posljedice

averzivne, tj. protivne. Takve posljedice se zovu kazne. Ako se jedna od igraaka iz djetetova

kreveta uklonila svaki puta kada bi pozvao roditelje, ova taktika ostajanja budan sistematski


19/22

bi bila kanjena i vjerojatno smanjila uestalost. Kazna, bilo da ukljuuje uklanjanje ugodnih

podraaja ili uvodi neugodne (udaranje ibom, prijekor, kritiku, ), uvijek rezultira zabranom

odgovora kojem prethodi. U tabeli je naveden primjer razlika izmeu pojaanja i kazne.

Pozitivno potkrepljenje

Potkrepljuje ponaanje uz dodatak ugodnog

podraaja (primjer, dati poklon dijetetu)

Negativno potkrepljenje

Potkrepljuje ponaanje kroz povlaenje

pozitivnog podraaja (roditelj je prestao vikati)

Pozitivna kazna

Slabi ponaanje kroz dodatak protivnog

podraaja (npr. strogo kanjavanje dijeteta).

Negativna kazna

Slabi ponaanje kroz povlaenje pozitivnog

podraaja (npr., uzeti igraku dijetetu)

Kazna je najdjelotvornija pod odreenim uvjetima. Kada majka udari po ruci svog

dvogodinjaka i on krene ka pei, ona kae: Ne diraj to. Vrlo je vrue i opei e se!" njen

napor da ga obeshrabri je efikasan. Razlog je da kazna odmah slijedi neeljeno ponaanje i

praeno je objanjenjem koje je prilagoeno djetetovim godinama (Aronfreed, 1968). Kazna

je takoer, efikasna kada je dijete kanjeno od strane onoga s kojim je prisan, kada je u

skladu s vladanjem i kada onaj koji kanjava predlae alternative za neeljeno ponaanje

(Parke, 1977., Sears, Maccoby & Levvin, 1957). Tako brini otac, koji konstantno kanjava

ker kada zakasni na kolski autobus, a takoer govori da ustane ranije kako bi imala vie

vremena, koristi kaznu koja e djelovati.

Neki psiholozi vjeruju da sve to radimo je najbolje razumjeti kroz ispitivanje nagrada i kazni

za ponaanje. Voa ove grupe je B. F. Skinner. Prema gleditu Skinnera i ostalih, koji se

smatraju radikalnim teoretiarima ponaanja, djelovanje je najbolje objasniti kroz termine


20/22

okolnih uvjeta koje ih oblikuju (Skinner, 1938). Ne trebamo govoriti o unutarnjim motivima,

osjeajima ili mislima da bismo razumjeli zato" kod ponaanja, govori Skinner. Sve to

trebamo raditi jeste analizirati promatrane posljedice koje odreena akcija donosi. Mi, koji

ne posjeduje mo rasuivanja, pod utjecajem je nagrada i kazni kao i ovjek, tvrdi Skinner.Prema njemu, sve ivotinje, ukljuujui i ovjeka, kroz nagrade i kazne ue na isti nain.


21/22

6. Zakljuak

Prelaskom iz razredne u predmetnu nastavu i ulaskom u pubertet, djeca se suoavaju s

fizikim i psihikim promjenama u svome tijelu. Neka djeca te promjene prihvate kao da se

nita ne dogaa, dok ostala (veina), te promjene moe doivjet dosta stresno jerim je teko

u toj dobi jo shvatit to se to zapravo i zato se to njima dogaa. Divljanje hormona kod

djece moe dovesti do razmiljanja o nepoeljnosti, usporeivanja sebe sa ostalim

vrnjacima, depresije itd., ovisno o njegovoj informiranosti, o tom periodu njegova ivota,

to ovisi o roditeljima i uiteljima.

Bitno je znati kako primarna i sekundarna okolina utjeu na razvoj i odgoj djeteta jer svi mi

kad-tad postanemo roditelji i od velike je vanosti za djetetov razvoj znat i prepoznat

razdoblja njegova razvoja, kao i mogue pozitivne i negativne utjecaje te okoline koje na

njega utjeu. Jedino tako, pravilnim i kvalitetnim nainom, ponekad i uz kaznu (iba)

moemo dijete uspjeno odgojit da bude samostalna, sretna i odgovorna individua, to je

ustvari bit odgoja.

to se tie primjene fizikog kanjavanje(primjena ibe)s aspekta budueg roditelja- iskreno

nemam nita protiv toga. Moje dijete e u trenutcima kad sve drugo zakae, a rijeima mu se

ne bude moglo neto objasnit bez iti malo grinje savjesti s moje strane dobit po guzi - rae

nego da mi npr. radi scene na sred grada: divljaki vriti, baca se po podu i sl. -nedopustivo.

U sluajeve fizikog kanjavanja u bez grinje savjesti ui i situacije gdje si dijete ugroava

zdravlje i ivot, a rijeima mu se ne moe objasniti. Npr. dijete gura prste u struju - staro je

godinu i pol dana - ne znae mu nita rijei:drago dijete ako to bude radio doivjeti e

strujni udar, rijei ne razumije - udarac po ruci koja ide prema struji - razumije. Kraj prie.


22/22

7. Literatura

1. Grgin, T.: Edukacijska psihologija, Zagreb, 1995. Str. 65-69.

2. Klarin, M.: Razvoj djece u socijalnom kontekstu, Zagreb, 2006., Slap

3 Rosi, V.: Odgoj, obitelj, kola, Rijeka ,2006., agar

Documents

Teorija Odgoja i Obrazovanja u Praksi