Click here to load reader

Teorijski dijalozi: Estetski i postestetski status lijepog, 2010

  • View
    227

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

 

Text of Teorijski dijalozi: Estetski i postestetski status lijepog, 2010

  • Znanstveni skup Odsjeka za povijest umjetnosti i Odsjeka za filozofiju

    Filozofskog fakulteta

    Sveuilita u Rijeci

    ESTETSKI I POSTESTETSKI STATUS LIJEPOG

    Povijest i teorija umjetnosti

    srijeda, 16. lipanj 2010.

    Program: Filozofski fakultet, Trg I. Klobuaria 1, predavaonica 12: 9.45 10.00 Pozdravna rije 10.00 10.45 Nina Kudi Buri: Sluaj Giuseppea Nogarija (1699. 1763.): osobni stil i estetski kanoni prilagoeni slikarskim vrstama

    10.45 11.30 Damir Tuli: Donna velata: estetika skrivenoga u skulpturi Settecenta

    11.30 12.15 Iva Jazbec: Michelazzijeve Due u istilitu u rijekoj crkvi sv. Jeronima: ljepota iskupljenja

    12.15 13.00 Predrag ustar, Iva Buchberger: Kantov pojam lijepoga: kauzalni model vs. normativni model

    13.00 13.45 Iris Vidmar: Kantove epistemoloke ideje i pojam ljepote

    PAUZA OD 13.45 15 SATI 15.00 15.45 Nataa Lah: Stilistiki kontekst rasprave o lijepom

    15.45 16.30 Elvio Baccarini: Odreuje li istinitost ljepotu knjievnog djela

    16.30 17.15 Milica Czerny Urban: Moral i ljepota umjetnikog djela

    17.15 18.00 Kristina Barii: Bijeg u estetsku neutralnost - likovna Rijeka 90ih godina XX stoljea

    1

  • Nina Kudi Buri

    Sluaj Giuseppea Nogarija (1699. 1763.): osobni stil i estetski kanoni

    prilagoeni slikarskim vrstama

    Venecijanski slikar Giuseppe Nogari, uenik Antonia Balestre (Verona, 1666.

    1740.), proslavio se je svojim teste di carattere. Rije je o alegorijskim prikazima

    prirodnih pojava, apstraktnih pojmova, ljudskih osobina i drugoga, najee u vidu

    vremenih, oronulih ena ili mukaraca, prikazanih u poprsju i opremljenih

    prikladnim atributima. Nogari je bio miljenik brojnih venecijanskih, ali i europskih

    aristokrata, bogatih trgovaca i sakupljaa, a njegova su se djela ponekad kupovala i

    na nevieno. Slikareva fama kao majstora alegorijskih glava i danas je prisutna u

    krugovima trgovaca umjetnina i kolekcionara. No, paralelno uz ovu prilino plodnu

    svjetovnu produkciju, Nogari je tijekom svoje karijere izradio i nekoliko djela

    sakralne tematike od kojih je svakako najcitiranija oltarna pala iz venecijanske crkve

    Santa Maria Gloriosa dei Frari, nastala 1755., a koja prikazuje uda blaenog Josipa

    Kopertinskog. Analiza ovog djela mi je omoguila da slikaru pripiem jo dvije slike

    sakralne tematike: jedna se nalazi u Chioggi, a druga u Labinu. Smatram da se

    Nogariju ili njegovoj radionici moe pribliiti i jedna mala oltarna pala to se uva u

    Sakralnoj zbirci Franjevakog samostana u Zadru.

    Krajnje je iznenaujua injenica da je ovaj slikar, ovisno o tome je li slikao testa di

    carattere ili djelo sakralne tematike, koristio dva radikalno razliita naina slikanja,

    ali i estetska pristupa. Izlaganje e se baviti uzrocima ove dihotomije i nainom na

    koji je slikar reagirao na vanjske poticaje, kako one estetske, tako one sasvim

    svjetovne prirode.

    2

  • Giuseppe Nogari, uda blaenog Josipa

    Kopertinskog (1755.), Santa Maria Gloriosa dei

    Frari, Venecija, detalj.

    Giuseppe Nogari, Nevinost, Narodna

    galerija, Ljubljana

    3

  • Damir Tuli

    Donna velata: estetika skrivenoga u skulpturi Settecenta

    Djelomina pokrivenost lica velom u mediteranskom je kulturnom krugu prisutna

    jo od antikih vremena. O tome svjedoe helenistiki prikazi te posebno rimske

    skulpture vestalki gdje je veo oznaavao istou, skrivenu ljepotu i posveen ivot.

    Lagani veo koji senzualno prianja uz ensko tijelo iezava u srednjem vijeku,

    premda se susree u drukijoj funkciji kod nekih medievalnih alegorijskih likova

    poput Sinagoge. Transparentni antikizirajui veo postaje uestali motiv u

    profinjenoj vizualnoj kulturi Venecije u Settecentu gdje ga kao kiparsku novost

    uvodi skulptor Antonio Corradini (Venecija, 1688. Napulj, 1752.). Ovaj je kipar

    svojom invencijom zainio alegorijski prikaz Vjere, prebacivi mu koprenu preko

    lica koje se djelomino ocrtava ispod lagane tkanine. Jo je slikar Antonio Balestra

    1717. govorio da je Corradinijeva ena pod velom oarala cijeli grad (Veneciju)

    koji joj se bezrezervno divi. Tijekom posljednjeg stoljea Serenissime,

    venecijansko drutvo je bilo puno kontradiktornosti, ali se moglo pohvaliti i

    vrhunskom, jednom od estetski najrafiniranijih umjetnikih produkcija. Ono je

    Corradinijevim skulpturama oduevljeno aplaudiralo zbog hrabre kiparske zamisli i

    klesarske vjetine majstora to je mramor pretvorio u svilenu transparentnu

    koprenu. S druge strane, alegorijski kipovi Vjere, bolje reeno graciozni enski

    likovi iji veo vie otkriva nego sakriva senzualno tijelo, privlaili su panju

    proimanjem sakralnog i profanog. Rije je o vrlo tipinom fenomenu

    venecijanskog Settecenta. Corradinijeve Donne velate postale su, takorei, kiparev

    brand te su ga proslavile diljem Europe. Njegova vjetina i concetto nadahnuli su

    nekoliko kipara u drugoj polovici 18. i u 19. stoljeu, no s razliitim ishodima.

    4

  • Antonio Gai, Alegorija Vjere, 1751., San Vidal, Venecija

    5

  • Iva Jazbec

    Michelazzijeve Due u istilitu: ljepota iskupljenja

    istilite kao tree mjesto u koje je mogue doi nakon smrti bilo je

    predmetom ustrih teolokih rasprava. Njegovo su postojanje osporavali mnogi,

    osobito protestanti, tvrdei da je takva ideologija izmiljotina katolike crkve koja je

    na taj nain ubirala novce pripovijedajui kako kupovanje oprosta i plaanje misa

    zadunica pomae duama zatoenim u istilitu.

    Uslijed toga nastaju brojne ikonografske sheme - primjeri crkvene

    propagande kojima se na uvjerljiv nain prenosila poruka. Pojedino umjetniko

    djelo prua neiscrpan izvor konotacija pa tako moe biti didaktino i obogaeno

    ideolokim programom poput motiva Dua u istilitu. U sreditu ove prie nalazi

    se ideja ljepote i uzvienosti iskupljenja kao konanog cilja i smisla ivljenja, a

    realizam i teatralnost prikaza nuno su trebali pobuditi snane emocije kod

    promatraa te ga uvjeriti u obavezu spaavanja zatoenih dua.

    Rijeki kipar Antonio Michelazzi (Gradika na Soi, 1707. Rijeka, 1772.) je

    1744. godine dobo narudbu za izradu glavnog oltara u bivoj augustinskoj crkvi

    sv. Jeronima u Rijeci. Tom je prigodom stvorio jedan od najsugestivnijih prikaza

    ovog motiva. U niu oltarne menze smjestio je skulpturalnu kompoziciju s

    motivom Dua u istilitu iji se dijelovi danas ne uvaju na svojem izvornom

    mjestu. itav ikonografski sadraj oltara obrana je posttridentskih teza o

    sakramentu euharistije i istilitu. Iz toga proizlazi ekspresivnost Michelazzijevih

    skulptura kada je rije o prikazu Dua u istilitu. Dramatika i naturalizam

    kompozicije uvjeravaju nas u vjerodostojnost i legitimitet katolike dogme, a

    rjeenje estetskog problema prikaza dua rastrganih izmeu fizike boli koju nanosi

    vatra i nade (mistika u fizionomiji) u sjedinjenje s Bogom pomie granice religiozne

    estetike inei prihvatljivim uivanje u ljepoti i nagosti pokrenutih tijela.

    6

  • Antonio Michelazzi, Due u istilitu, 1744., glavni oltar crkve svetog Jeronima,

    Rijeka

    7

  • Predrag ustar, Iva Buchberger

    Kantov pojam lijepoga: kauzalni model VS. normativni model

    injenice. Kant podastire pet razliitih, ali meusobno nadopunjujuih definicija

    lijepoga (usp. Kant 1790). U ovom radu zadrat emo se na 3. i, djelomino, 4.

    definiciji iz Analitike lijepoga. Tako u sklopu 3. definicije, Kant tvrdi da je forma

    pravi predmet na kojeg se odnose nai sudovi o lijepome. Statiki shvaena, forma

    je lik, dok je dinamiki shvaena, igra. Meutim, za nas najznaajnija karakteristika

    forme predmeta, bilo uoenih u prirodi, bilo artefakata, npr. umjetnikih djela, jest

    to da izaziva takav odnos naih spoznajnih moi, uobrazilje (Einbildungskraft;

    imaginatio) i razuma, na temelju kojeg onda pripisujemo ljepotu odgovarajuem

    predmetu. Problem. Iako cjelokupni proces naeg pripisivanja ljepote nekim

    predmetima ima slinosti s nainom funkcioniranja tzv. kauzalnih mehanizama

    (usp., npr., Machamer, Darden, and Craver 2000; Glennan 2008), Kant izriito tvrdi

    da sam odnos izmeu uobrazilje razuma, kao kljuan odnos u estetikoj prosudbi,

    nije kauzalan, vec transcendentalan i normativan (Kant 1790, 21-22). Rjeenje.

    Smatramo da je ovaj problem predstavlja jedno od glavnih mjesta Kantovog otpora

    naturalizaciji u njegovoj estetikoj teoriji, stoga emo, nakon uvodnih poglavlja,

    najvie prostora posvetiti razmatranju upravo ovog problema. Ponudit emo

    interpretaciju Kantovog rjeenja koja odbacuje otru dihotomiju kauzalno -

    normativno koja se nametnula u sekundarnoj literaturi (usp. Allison 2001), te

    razraditi model razumijevanja definicija lijepoga koji podupire kompatibilnost

    izmeu gorespomenutih suprotstavljenih pozicija.

    Literatura:

    Allison, Henry E. (2001), Kants Theory of Taste, Cambridge University Press: Cambridge New York.

    Glennan, Stuart (2008), Mechanisms, in Stathis Psillos and Martin Curd, The Routledge Companion to Philosophy of Science, Routledge: London - New

    York, Ch. 35, pp. 376-384.

    Kant, Immanuel (1790 [1976]), Kritika moi suenja, Naprijed: Zagreb.

    8

  • Machamer, Peter, Lindley Darden, and Carl F. Craver (2000), Thinking about Mechanisms, Philosophy of Science 67: 1-25.

    9

  • Iris Vidmar

    Kantove estetske ideje i pojam lijepoga

    Kantova trea kritika po mnogim je svojim elementima neizostavan dio

    svakog sustavnog poimanja ljepote, sudova o lijepom i stvaralakog umijea, no

    jedan od elemenata koji je uglavnom zapostavljen u mnogobrojnim raspravama o

    Kantovoj estetici jesu estetske ideje. U tom smislu ovaj rad predstavlja pokuaj da

    se istrai vanost estetskih ideja unutar Kantove teorije lijepoga, njihova veza sa

    stvaralakom i perceptivnom estetikom, ali i njihova vanost unutar sveobuhvatna

    Kantova vienja ovjeka i njegove prosudbene moi.

    Jedno od obiljeja Kantove estetike jest odreeni 'paralelizam' po pitanju

    objanjenja lijepoga: s jedne strane, ini se da Kant smatra da su samo prirodne

    ljepote prave ljepote i veliki dio tree kritike predstavlja nastojanje da se objasni

    ljepota prirode. Spoznaja te ljepote neizostavan je korak do razvoja ovjekove

    moralnosti. Nasuprot tome, Kant sam u jednom trenutku (tonije od odlomka 41)

    mijenja fokus svoje rasprave i okree se stvaranju ljepote u domeni lijepe

    umjetnosti: ini se da upravo ovdje estetske ideje imaju kljunu ulogu. Namee se

    meutim pitanje: jesu li estetske ideje nune za percipiranje ljepote, ili pak za

    njeno stvaranje?

    10

  • 11

  • Nataa Lah

    Stilistiki kontekst rasprave o lijepom

    Rad se bavi stilistikim kontekstom rasprave o lijepom u suvremenoj

    umjetnikoj produkciji. S obzirom da se stilistika analiza bavi formalnim naelima

    prikazivanja, a vrijednosni status djela stjee razumijevanjem forme (usp.

    Btschman:2004), nastoji se pokazati prevlast formalnih naela slike nad

    sadrajnim aspektima prikazanoga.

    Umjetnik formom (slikom) interpretira sadraj (znaenje). Recipijent

    razumije ili ne razumije formu (sliku) prikazanoga. Teoretiar u hermeneutikom

    trokutu objanjava (tumai ili prevodi) umjetnikovu interpretaciju (intenciju).

    Stilska smjena time predstavlja smjenu dominantnog individualiteta i u stalnom je

    konkurentnom odnosu istraivanja formalnih razlika u polju istih sadraja (usp.

    Berger:1977). Usvajanjem stilskog obrasca, njegovim normiranjem i

    kanoniziranjem postaje valorizirana povijesna injenica. Pojam ljepote u tom

    kontekstu iskuava se u razliitim stilskim konstruktima (formama, prikazima).

    Najire pozicionirani stilski konstrukti ljepote podudaraju se s intuicijama biolokog

    i kulturolokog odabira, dok se opozicijski stilovi (avangardi, konceptualnih pokreta,

    neprikazivake umjetnosti) opiru zadanome diskvalificirajui samostalnost pojma

    ljepote.

    Suvremena teorija umjetnosti zbog toga, akreditira iroki doseg pojma

    'ljepo' obuhvatom njegova statusa unutar vizualne kulture i medija, za

    sudjelovanje u raspravi tradicionalno shvaena diskursa povijesti umjetnosti (vidi

    Eco:2004, Danto:2007).

    Literatura:

    Btschmann, O. (2004). Uvod u povijesnoumjetniku hermeneutiku. Zagreb:

    Scarabeus.

    Berger, J. (1972). Ways of Seeing. London: Penguin.

    Eco, U. (2004). Povijest ljepote. Zagreb: Hena com.

    Danto, A. C. (2007). Nasilje nad ljepotom. Zagreb: MSU.

    12

  • Rubens, Adam i Eva, 1597. Barbie (od 1959 dalje) & Ken

    (od 1961. dalje)

    13

  • Elvio Baccarini

    Odreuje li istinitost ljepotu knjievnog djela

    Peter Lamarque (jo u svojoj ranijoj knjizi koju je napisao zajedno sa

    Steinom Olsenom) zastupa stav autonomizma u pogledu vrednovanja knjievnih

    djela. Knjievno djelo vrednujemo na temelju zasebnih estetskih kriterija, a ostali

    kriteriji (mogunost spoznaje, moralnost, korisnost, itd.) su tek vanjski kriteriji za

    vrednovanje takvog djela. Unato tome, Lamarque tvrdi da knjievna djela mogu

    pruati spoznaje. Intencija je izlaganja pokazati da nije mogue istovremeno dobiti

    iz knjievnog djela sve vrste spoznaja o kojima govori Lamarque, a da se

    postizanje spoznaje ne ugradi u sredite umjetnike vrijednosti knjievnog djela

    (pored onih usko estetskih). Pored toga, intencija je teksta i pokazati da ako se

    zastupa institucionalistika teorija umjetnosti, potrebno je ugraditi doprinos rastu

    znanja meu sredinjim umjetnikim vrijednostima knjievnog djela, pored onih

    striktno estetskih.

    14

  • 15

  • Milica Czerny Urban

    Moral i ljepota umjetnikog djela

    Moral i ljepota umjetnikog djela ispituje poziciju koju u svojoj knjizi iznosi

    prof. Peter Lamarque, a prema kojoj se umjetnika vrijednost umjetnikog djela

    procjenjuje iskljuivo prema estetskim kriterijima. Upravo ta injenica povlai za

    sobom autonomistiku poziciju u raspravi o vrednovanju umjetnikih djela, te

    samim time i autonomistiku poziciju po pitanju lijepog.

    Ja u se u ovom radu baviti istpitavanjem tog stava, te u pokuati prije

    svega vidjeti mogu li se umjetnika vrijednost umjetnikih djela i njegova

    specifina ljepota procijeniti neovisno o moralnoj dimenziji koju umjetnika djela

    mogu imati.

    U nastojanju da obranim poziciju da barem ponekad trebamo u evaluaciju

    umjetnike vrijednosti, pa i ljepote, ukljuiti i njegovu moralnu dimenziju, suoit

    u se s najveim prigovorom za neautonomistiku poziciju, tj. na prigovor koji se

    temelji na pozivanju na postojanje umjetniki vrijednih i lijepih, ali umjetnikih

    djela nemoralnog karaktera. Na prigovor repliciram oslanjanjui se na spoznajnu

    vrijednost koju moemo dobiti iz takvih umjetnikih djela.

    16

  • 17 17

  • Kristina Barii

    Bijeg u estetsku neutralnost - likovna Rijeka 90ih godina XX stoljea

    Bijeg u estetsku neutralnost - likovna Rijeka 90ih godina XX stoljea jest

    naslov seminarskog rada u sklopu kolegija Teorija stila pod mentorstvom dr. sc.

    Natae Lah. Fokus mog rada odvija se u smjeru razmatranja kategorija lijepoga

    koje su ralanjene unutar umjetnikih praksi tokom 90ih godina u Rijeci. Moj

    orijentir stilskog okvira bazirati e se na novom prijedlogu parametra interpretacije,

    a rije je o odnosu prostor vrijeme, koji je karakteristian za ruskog estetiara

    Jurija Borjeva. Dakle, odstupam od tradicionalnog shvaanja stilistikog pristupa

    sadraj-forma koji je bio dominantan do upliva novih teorija. Rije je o pogledima

    kroz povealo hegelovske i posthegelovske estetike koja svoj primat direktno uva

    na premisama : estetika je filozofija umjetnosti, njezin je predmet carstvo

    umjetniki lijepog, a lijepo je osjetilni privid ideje, to jest sadraja. Openito

    prihvaeno, estetika prouava kako se ideja odnosi prema oblikovanju. Nova pria

    obuhvaa umjetniki period postmodernizma, unutar kojeg je estetsko neto to se

    moe u cijelosti kontekstualizirati. Upravo iz tog razloga jasno se namee

    fragmentacija kao pojam koji svestrano opisuje postmodernizam, i na kojemu se

    jasno razaznaju krhotine starih teorijskih uporita. Na skiciranom vremenskom

    dijagramu upravo tada, javlja se u Rijeci, neto to moemo definirati estetskom

    neutralnou, koju obgrljuje estetski konformizam, u vrijeme ratnih zbivanja, gdje

    se osjeajno zatvaraju oi pred naletom tadanje stvarnosti. Ta toka jest

    problematika kojom u se pozabaviti kroz spomenuti teorijski pristup.

    Kljune rijei : odnos prostor vrijeme, sadraj - forma, Borjev, Hegel, estetika,

    postmodernizam, Rijeka

    18

  • Melita Sorola Stanii

    Slika iz ciklusa '' Samutra''

    19