Izvještaj br. 24889-BIH

Tržište rada u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini: Kako podstaci firme na otvaranje radnih mjesta i povecanje mobilnosti radnika

4. novembar 2002.g. Jedinica za humani razvoj Jedinica za zemlju za Jugoistocnu Evropu Regija Evrope i Centralne Azije Dokument Svjetske banke

2

AKRONIMI I SKRACENICE

BAC Kredit za uskladivanje poslovnog ambijenta BiH Bosna i Hercegovina EU Evropska Unija FBiH Federacija Bosne i Hercegvine FIAS Savjetodavna služba za okvir investicija FIRE Financije, osiguranje i nekretnine FPDF Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje GDP Bruto domaci proizvod ILO Medunarodna organizacija rada KM Konvertibilna marka LSMS Anketa mjerenja životnog standarda OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvj OSCE Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi RS Republika Srpska SDK Služba društvenog knjigovodstva SME Mala i srednje velika preduzeca

Potpredsjednik: Johannes F. Linn Direktor za zemlju: Christiaan J. Poortman

Rukovodilac sektora: Michal J. Rutkowski Voda projektnog tima: Milan Vodopivec

3

Tržište rada u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini: Kako podstaci firme na otvaranje radnih mjesta i povecanje mobilnosti

radnika

Sadržaj IZVRŠNI REZIME .......................................................................................................................viii 1. UVOD .........................................................................................................................................1 2. PREGLED TRŽIŠTA RADA U BiH .......................................................................................3

2.1. Trendovi ekonomskih aktivnosti ................................................................................3 2.2 Trendovi i rezultati BiH tržišta rada u 1990-tim.......................................................3

2.2.1 Zaposlenosti, nezaposlenost i ucestvovanje radne snage u 2001.g. .......................4 2.2.2 Jak rast plata i izražena struktura plata ..................................................................9

2.3 Demografski trendovi i migracije u 1990-tim .............................................................11 2.4 Poredenje s drugim balkanskim zemljama ................................................................12 2.5 Zakljucne napomene .....................................................................................................14

3. MOBILNOST RADNE SNAGE I OTVARANJE RADNIH MJESTA ................................16

3.1 Mobilnost radnika ........................................................................................................18 3.1.1 Metodologija i izvori podataka .............................................................................18 3.1.2 Koliko je dinamicno kretanje radnika u BiH ekonomiji ........................................18 3.1.3 Medunarodno poredenje mobilnosti radnika ........................................................22 3.1.4 Rezime mobilnosti radnika ....................................................................................24

3.2 Otvaranje i preraspodjela radnih mjesta....................................................................25 3.2.1 Metodologija i izvori podataka .............................................................................25 3.2.2 Koliko je dinamicno kretanje radnih mjesta u BiH ekonomiji .............................26 3.2.3 Medunarodno poredenje mobilnosti radnih mjesta ...............................................30 3.2.4 Rezime kretanja radnih mjesta ..............................................................................31

3.3 Zakljucne napomene ....................................................................................................32

4. UTICAJ INSTITUCIJA TRŽIŠTA RADA NA MOBILNOST RADNIKA I OTVARANJE RADNIH MJESTA .......................................................................................................................33

4.1 Rigidno strukturirane plate onemogucavaju uskladivanja radne snage .................33 4.1.1 Sistem utvrdivanja plata ........................................................................................33 4.1.2 Empirijska analiza plata ........................................................................................37 4.1.3 Rezime ..................................................................................................................44

4.2 Da li politike zapošljavanja onemogucavaju mobilnost radne snage i otvaranje radnih mjesta?......................................................................................................................................44

4.2.1 Zakonodavstvo o zapošljavanju ............................................................................44 4.2.2 Prakse zapošljavanja i mobilnost radne snage i otvaranje radnih mjesta ..............46 4.2.3 Rezime ..................................................................................................................49

4.3 Nezaposlenost i mobilnost ............................................................................................50 4.3.1 Politike tržišta rada i programi za nezaposlene .....................................................50 4.3.2 Mjerenje nezaposlenosti: ankete i evidentirana nezaposlenost .............................52 4.3.3 Ko su nezaposleni? ................................................................................................56

4

4.3.4 Rezime ...................................................................................................................60

4.4 Zakljucne napomene ....................................................................................................60

5. EFEKTI PRIVATIZACIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ...........................................................62

5.1 Metodologija i izvori podataka ....................................................................................62 5.2 Evolucija zaposlenosti nakon privatizacije ................................................................63 5.3 Zakljucne napomene .....................................................................................................66

6. BARIJERE ZA RAZVOJ MALIH I SREDNJE VELIKIH PREDUZECA .......................67

6.1 Karakteristike SME sektora u Bosni i Hercegovini ..................................................67 6.2 Barijere za razvoj SME ................................................................................................69 6.3 Nepovjerenje kao barijera ...........................................................................................71 6.4 Zakljucne napomene ....................................................................................................74

7. ZAKLJUCCI I PREPORUKE ................................................................................................76 APENDIKS 1: IZVORI I OBRADA PODATAKA .................................................................... 84 REFERENCE ................................................................................................................................90 TABELE Tabela 2.1: Kljucni trendovi ekonomskih aktivnosti, 1990.g. i 1997-2000.g..................................3 Tabela 2.2: Zaposlenost, nezaposlenost i ucestvovanje radne snage, po entitetu, 2001.g. .............4 Tabela 2.3: Formalna zaposlenost po sektoru djelatnosti, 1991.g. i 1997-2000.g. ..........................5 Tabela 2.4: Struktura formalne zaposlenosti, Federacija 1990-2001.g. ..........................................8 Tabela 2.5: Prosjecne mjesecne plate, 1997-2000.g. ......................................................................9 Tabela 2.6: Poredenje rezultata tržišta rada, Bosna i Hercegovina i ostale balkanske zemlje.........13 Tabela 3.1: Stope primanja i otpuštanja, 1990-2000.g. ..................................................................19 Tabela 3.2: Medunarodno poredenje stopa primanja i otpuštanja ..................................................23 Tabela 3.3: Godišnja neto i bruto kretanja radnih mjesta ...............................................................27 Tabela 3.4: Godišnja neto i bruto kretanja radnih mjesta, BiH i zemlje u tranziciji .......................30 Tabela 4.1: Minimalne plate u Federaciji i Republici Srpskoj, 1997-2000.g. .................................36 Tabela 4.2: Doprinosi i porezi na plate, 2001.g. ..............................................................................36 Tabela 4.3: Neformalna zaposlenost po karakteristikama pojedinca, status zaposlenosti i sektor ..47 Tabela 4.4: Broj korisnika programa za osiguranje od nezaposlenosti ...........................................51 Tabela 4.5: Nezaposleni, obeshrabreni i obeshrabreni 'iz licnih razloga' 2001.g. ...........................53 Tabela 4.6: Evidentirani nezaposleni po statusu na tržištu rada .....................................................54 Tabela 4.7: Stope nezaposlenosti po karakteristikama pojedinaca, LSMS .....................................57 Tabela 4.8: Trajanje nezaposlenosti, izvori, vremenski jaz i sektor djelatnosti posljednjeg radnog

mjesta ..........................................................................................................................58 Tabela 4.9: Broj i struktura evidentirane nezaposlenosti .................................................................59 Tabela 6.1: SME u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji po velicini, rastu i rastu

zaposlenosti, kraj 1990-tih ...........................................................................................68 Tabela 6.2: Meduljudsko i sistemsko povjerenje kako ga vide poduzetnici, Bosna i Hercegovina,

Slovenija i Makedonija.................................................................................................72 Tabela A1: Izbor firmi za analizu kretanja radnih mjesta ...............................................................86

5

SLIKE: Slika 2.1: Struktura formalne zaposlenosti u Bosni i Hercegovini, 1991.g. i 2001.g. ....................7 Slika 2.2: Migracioni odlivi iz Bosne i Hercegovine, 1992-2000.g. ...............................................12 Slika 2.3: Migracioni prilivi u Bosnu i Hercegovinu, 1992-2000.g. ...............................................14 Slika 3.1: Primanja i otpuštanja, 1990-02.g. i poslijeratni period ...................................................20 Slika 3.2: Medunarodno poredenje stopa otpuštanja radnika .........................................................24 Slika 3.3: Kretanja radnih mjesta u BiH ekonomiji ........................................................................27 Slika 3.4: Kretanja radnih mjesta po tipu vlasništva........................................................................28 Slika 3.5: Kretanja radnih mjesta po sektoru ..................................................................................29 Slika 3.6. Kretanja radnih mjesta po velicini preduzeca..................................................................29 Slika 3.7: Kretanja radnih mjesta po profitabilnosti preduzeca .......................................................31 Slika 3.8: Kretanja radnih mjesta, BiH i zemlje u tranziciji (kasne 1990-te) ..................................32 Slika 4.1: Distribucija plata u Federaciji u formalnom sektoru ......................................................43 Slika 4.2: Distribucija plata u formalnom i neformalnom sektoru ..................................................43 Slika 4.3: Trajanje naknada za nezaposlenosti, zemlje u tranziciji, kasne 1990-te/00.g. ................51 Slika 4.4: Procent nadomjestka plate naknadom za nezaposlenost, zemlje u tranziciji, kasne

1990-te ili 2000-te ...........................................................................................................52 Slika 5.1: Evolucija zaposlenosti u svim privatiziranim firmama, grupi preovladavajucih u

privatizaciji i kontrolnoj grupi ........................................................................................64 Slika 5.2: Stopa preraspodjele radnika u svim privatiziranim firmama, grupi preovladavajucih u

privatizaciji i kontrolnoj grupi .........................................................................................64 Slika 5.3: Ostanak na poslu u privatiziranim firmam, po polu i dobi ..............................................65 Slika 5.4: Ostanka radnika na poslu preovladavajucim firmama u privatizaciji, po obrazovanju

radnika i profitabilnosti firme..........................................................................................65 Slika 5.5: Ostanak radnika na poslu u preovladavajucim firmama u privatizaciji, po velicini

firme ................................................................................................................................65 STATISTICKE TABELE: Tabela S2.1: Struktura neto plata u formalnoj zaposlenosti, Federacija .........................................93 Tabela S2.2: Struktura neto plata po sektoru djelatnosti, 1998-2001.g. ..........................................94 Tabela S2.3: Stanovništvo u Bosni i Hercegovini, 1991-2000.g. ....................................................95 Tabela S2.4: Stanovništvo u 1992.g., 1996.g. i 2000.g. .................................................................95 po teritorijama pod kontrolom etnickih grupa i po nacionalnosti ....................................................95 Tabela S2.5: Migracija stanovništva po teritorijama pod kontrolom etnickih grupa i po nacionalnosti ...........................................................................................................................97 Tabela S3.1: Stope otpuštanja po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g.) i poslije rata (1998-99.g.) .....................................................................................................................................99 Tabela S3.2: Stope primanja – ukupno po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g) i poslije rata (1998-99.g.) ..............................................................................................................................101 Tabela S3.3: Vjerovatnoca prestanka zaposlenosti, prije i poslije rata ...........................................103 Tabela S3.4: Vjerovatnoca pocetka zaposlenosti, prije i poslije rata..............................................104 Tabela S3.5: Firme izabrane za analizu otvaranja i ukidanja radnih mjesta, po karakteritikama firmi i sektora, 1997.g. i 1998.g. .....................................................................................................105 Tabela S3.6: Kretanja radnih mjesta po tipu vlasništva, 1997-99.g.................................................106 Tabela S3.7: Kretanja radnih mjesta po sektoru, 1997-99.g. ...........................................................107 Tabela S3.8: Kretanja radnih mjesta po velicini, 1997-99.g. ..........................................................107 Tabela S3.9: Kretanja radnih mjesta po profitabilnosti, 1997-99.g. ................................................108 Tabela S4.1: Primjeri skale osnovnih plata u industriji, Federacija i Republika Srpska .................109 Tabela S4.2: Procjena funkcije zarada, 1990.g., 1999.g. i 2001.g. po entitetima ............................112 Tabela S4.3: Strogost zakonodavstva o zaštiti zaposlenosti, Bosna i Hercegovina, Slovenija i zemlje Zapadne Evrope .................................................................................................................113 Tabela S4.4: Propisi o ugovorima o zapošljavanju na odredeno vrijeme, Bosna i Hercegovina, Slovenija i zemlje Zapadne Evrope .................................................................................................114 Tabela S4.5: Broj radnika na cekanju, Federacija 1997-2001.g. .....................................................115 Tabela S4.6: Osnovne karakteristike sistema naknada za nezaposlenost u CEEC zemljama..........116

6

Tabela S4.7: Pridruženost radnoj snazi nezaposlenih i obeshrabrenih radnika ..............................116 Tabela S4.8: Zdravstveni problemi i ucestvovanje radne snage .....................................................117 Tabela S5.1: Rezime statistike za grupu privatiziranih i kontrolnih firmi .......................................118 Tabela S5.2: Evolucija zaposlenosti u privatiziranim firmama ......................................................119 Tabela S5.3: Evolucija zaposlenosti u preovladavajucim firmama u privatizaciji, po karakteristikama radnika i firme..................................................................................................................................120 Tabela S6.1: Barijere za razvoj SME kako ih po znacaju vide poduzetnici, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Makedonija ....................................................................................................................

7

ZAHVALNICA

Ovaj izvještaj je pripremio Milan Vodopivec, viši ekonomista (HDNSP) na osnovu informativnih materijala i doprinosa koje su obezbijedili Ilijas Bošnjovic, Fikret Custovic, Boris Divjak, Asim Ibrahimagic, Nedim Jaganjac, Andrej Rus, Rajko Tomaš i Esad Vilogorac. Tim je obavio korisne diskusije i dobio informacije od ministarstava nadležnih za rad i socijalnu politiku, kao i zavoda za zapošljavanje iz oba entiteta, i dobio je korisne komentare od Emily Andrews, Stace Briks, Tanje Cesen, Sarah Foster, Margo Hoftijazer, Ivy Paps, Martina Rama, Rogera Robisnos, Jana Rutkowski, Darrella Prokopetza, Hansa Shrader, Gorana Tinjica i Ruslana Yemtsova. Posbna zahvalnost Philipu O'Keefeu za sveobuhvatne, temeljite i opsežne komentare na cijeli izvještaj. Tim se takode želi zahvaliti Kantonalnim agencijama za privatizaciju, Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Službi društvenog knjigovodstva Fedracije, Federalnom zavodu za statistiku i Zavodu za statistiku Republike Srpske za obezbjedenje individualnih podataka o radnicima i preduzecima, kao i drugih podataka korištenih u studiji, kao i Binei Hafner i Jakobu Tomseu za odlicnu istraživacku pomoc.

8

9

IZVRŠNI REZIME

A. Osnovne informacije 1. Potreba za studijom tržišta rada. Obzirom na kriticni znacaj zapošljavanja i za makroekonomski ucinak i za dobrostanje domacinstava, temeljita analiza tržišta rada u BiH i njegovih veza s privredom postaje sve znacajnija. U BiH se vec pocelo osjecati smanjenje pomoci od medunarodne zajednice, što je proces koji ce se vjerovatno ubrzati u narednim godinama. Štaviše, cini se da ce zemlja ubrzati implementaciju sveobuhvatnih strukturalnih reformi, ukljucujuci fiskalnu reformu, reformu financijskog sektora i ubrzanu privatizaciju javnih preduzeca. Ti ce faktori imati direktnog i indirektnog uticaja na tržište rada. Obzirom na sadašnju veliku nezaposlenost, od posebnog su znacaja moguca otpuštanja radnika kao posljedica privatizacije javnih preduzeca. Stoga je, u cilju pružanja podrške strukturalnim reformama, neophodno sveobuhvatno razumijevanje djelovanja tržišta rada i njegovih veza sa ostalim segmentima privrede i razumijevanje mogucih implikacija na dobrostanje domacinstava. 2. Poslijeratni ekonomski trendovi. U decembru 1995.g. Dejtonski mirovni sporazum je zaustavio trogodišnji konflikt u Bosni i Hercegovini (BiH). Zahvaljujuci velikoj pomoci za rekonstrukciju i humanitarnoj pomoci od medunarodne donatorske zajednice, došlo je do naglog ekonomskog rasta. Godišnji ekonomski rast je uveliko prevazilazio 10 procenata u realnom smislu u periodu 1996.g. 2000.g. Bez obzira na to, privredna proizvodnja je još uvijek dosta ispod predratnog nivoa i u 2000.g. GDP po stanovniku u BiH je iznosio samo 48 procenata od predratnog nivoa. Štaviše, poslijeratna zaposlenost je znacajno niža od predratnih nivoa, veliki dio zaposlenosti je prešao u neformalni sektor i nezaposlenost ostaje velika. Kao posljedica, ucestvovanje u radnoj snazi je vrlo malo po medunarodnim standardima, cak manje nego u ostalim balkanskim zemljama, posebno medu ženama. Sve se to odražava na životni standard i siromaštvo - Anketa mjerenja životnog standarda (LSMS) procjenjuje stopu siromaštva u BiH u 2001.g. na 19 procenata, pri cemu je stopa u Federaciji BiH (FBiH) 16, a u Republici Srpskoj (RS) znacajno veca, 25 procenata. 3. Ogromna ratna razaranja. Tokom ratnih godina, došlo je do velikih migracija u BiH, koje su rezultirale mnogo homogenijim teritorijalnim jedinicama. Tokom ratnog perioda, cak 2,3 miliona ljudi je protjerano, izbjeglo u inostranstvo, ubijeno, proglašeno nestalim ili umrlo. U poslijeratnim godinama, došlo je do obrata ranijih trendova i dio izbjeglica i raseljenih lica se vratio kucama. Medutim, do sada nije došlo do sveukupnog obnavljanja prvobitnih odnosa. Taj kontekst migracije daje znacajan kontekst za razumijevanje poslijeratnih trendova i ishoda na tržištu rada (kao što je diskriminacija na tržištu rada i nepostojanje interne mobilnosti radnika). 4. Nagomilana neravnoteža. Brojni su izazovi tržišta rada u BiH koji se trebaju riješiti. Prvo, ratna razaranja su dovela do velikih uništavanja proizvodnih sredstava u mnogim firmama i ogromnih ljudskih gubitaka. Drugo, na BiH tržištu rada se tek trebaju desiti sistemske promjene vezane za prelazak na tržišno poslovanje, tranziciju koja iz temelja mijenja institucionalni okvir i okvir utvrdivanja cijena. Trece, politicke i ekonomske promjene u susjednim zemljama su rezultirale gubitkom tradicionalnih modela poslovanja i tržišta, time kidajuci mnoge trgovacke i ostale veze. I cetvrto, tehnološke promjene zahtijevaju stalno prilagodavanje, cineci ranije tehnologije zastarjelim i namecuci brza uskladivanja velicine i profila radnika. Obzirom na ove faktore, mnoge firme su postale neodržive u poslijeratnom periodu, cak i u onima koje su se održale, mnoga radna mjesta koja su postojala prije rata su ukinuta ili postala neproduktivna. Stoga efikasno poslijeratno uskladivanje BiH privrede neizbježno zahtijeva vecu preraspodjelu radnika, koja ce obuhvatiti kao otvaranje mnogih novih radnih mjesta, tako i ukidanje drugih u cilju ostvarivanja povecanja neto zaposlenosti koja je BiH stanovništvu ocajnicki potrebna.

10

B. Ciljevi i kljucni problemi 5. Obzirom da porast broja nezaposlenih do kojeg je došlo u poslijeratnom periodu i nagomilana neravnoteža namecu ogroman pritisak na firme da se prilagode, osnovno pitanje kojim se bavi ovaj izvještaj je kako povecati otvaranje radnih mjesta i mobilnost radne snage u BiH. Pozitivne posljedice dinamicnog tržišta rada u smislu pravicnosti i efikasnosti su znacajne, ali se u BiH tek trebaju poceti osjecati. One obuhvataju: • Razmatranje efikasnosti. Na dinamicnom, fleksibilnom tržištu rada, radnici su u mogucnosti da

brzo mijenjaju poslove, olakšavajuci time otvaranje produktivnijih radnih mjesta i ukidanje manje produktivnih. Pokazalo se da u razvijenim tržišnim ekonomijama, brza preraspodjela radne snage znacajno doprinosi sveukupnom rastu produktivnosti. Na primjer u proizvodnom sektoru u SAD-u, gotovo polovica rasta produktivnosti u toku jedne decenije se može pripisati preraspodjeli outputa i inputa s manje produktivnih na produktivnije poslove. Štaviše, dinamicno tržište rada podstice firme na otvaranje radnih mjesta i doprinosi vecim omjerima zaposlenost-broj stanovnika. Za razliko od toga, velike barijere za formalno zapošljavanje guraju radnike prema manje produktivnim poslovima u neformalnom sektoru - poslovima na kojima im se takode nude manja prava i gdje su izloženi vecim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima.

• Razmatranje pravicnosti. Pored efikasnosti, takode se javlja i pitanje pravicnosti koje govori u

prilog prilagodavanjima dinamicnog tržišta rada. Mala promjena radnika koja se javlja na rigidnim tržištima rada doprinosi pojavi dvostrukih tržišta rada, gdje su nasuprot radnicima u formalnom sektoru (gdje uglavnom dominiraju muškarci na vrhuncu radno aktivnog perioda) mnogo manje zašticeni radnici u neformalnom sektoru i nezaposleni. Takav dualizam tržišta rada može biti rezultat neodgovarajuceg radnog zakonodavstva, npr. velikih troškova zapošljavanja, koji neproporcionalno uticu na mogucnost za marginalne radnike da budu primljeni na posao. Štaviše, strogo zakonodavstvo o zaštiti zaposlenosti i rezultirajuce staticno tržište rada smanjuju zaposlenost žena na vrhuncu radnog aktivnog perioda i mladih i povecavaju pojavu dugorocne nezaposlenosti. Sve u svemu, smanjenje priliva u zaposlenost, staticno tržište rada djeluje nepovoljno na mlade radnike, osobe koje ponovo traže posao (cesto žene) i nezaposlene.

6. Imajuci u vidu gornja razmatranja efikasnosti i pravicnosti, izvještaj se fokusira na sljedeca kljucna pitanja i probleme: 1 • Koliko je radnih mjesta otvoreno, a koliko ukinuto u poslijeratnom periodu? Je li više radnih

mjesta otvoreno u malim, privatnim i uslužnim firmama? Kakav je proces otvaranja i ukidanja radnih mjesta u poredenju s istim u drugim zemljama u tranziciji?

• Kakva je sudbina razlicitih demografskih grupa? Narocito, da li veliki troškovi zapošljavanja i otpuštanja i neotvaranje novih radnih mjesta onemogucavaju mladim radnicima da nadu postao? Da li je ženama teže da nadu posao? I da li se stanje manje obrazovanih pogoršalo, pokazujuci nedostatak sposobnosti?

• Kako institucije uticu na ishode tržišta rada? Narocito, da li su mala mobilnost radnika i nedovoljno otvaranje radnih mjesta rezultat prestrogo strukturiranog procesa utvrdivanja plata, rigidnosti zakonodavstva o zapošljavanju i nedovoljne stimuliranosti za prekid nezaposlenosti?

• Široko je rasprostranjeno predvidanje i strah od smanjenja zaposlenosti privatizacijom preduzeca - kakve dokaze o toj pojavi imamo do sada?

• Koliko možemo imati povjerenja u mala i srednje velika preduzeca (SME) kao pokretace rasta i narocito rasta zaposlenosti?

1 Iako su i druga pitanja koja imaju znacajan uticaj na ekonomski rast, kao što su ambijent za investicije, poslovni ambijent, takode od kriticnog znacaja za stvaranje radnih mjesta, njima se detaljnije bave drugi materijali, ukljucujuci FIAS-ovu studiju: “BiH: Komercijalni zakonski okvir i administrativne barijere za investicije” 2002.g. i Izvještaj predsjednika o kreditu za prilagodavanje poslovnog ambijenta (BAC) (Izvještaj No. P7530, 24. april 2002.g.).

11

C. Rezime analize i osnovnih nalaza

7. Na osnovu opsežne institucionalne i empirijske analize, izvještaj daje sliku BiH tržišta rada, kao prilicno staticnog, nesposobnog da se prilagodi ekonomskoj neuravnoteženosti koja se javlja tek od rata i još se suocava s nasljedem socijalistickog sistema. Zaposlenost u BiH je u poslijeratnom periodu smanjena, obzirom da se nova radna mjesta sporo otvaraju. Radna snaga u formalnom sektoru stari i mnogi radnici, posebno mladi i nekvalificirani se tjeraju u neformalni sektor. Promjena radnika i radnih mjesta je dosta spora, zaostajuci za takvim promjenama u drugim ekonomijama u tranziciji tokom perioda restrukturiranja, pri cemu je posebno izraženo zaostajanje u RS. U oba entiteta je jedna od najznacajnijih barijera za mobilnost radne snage i otvaranje radnih mjesta - izrazito restriktivno zakonodavstvo koje štiti zaposlenost - uklonjena 2000.g. i zamijenjena modernim zakonodavstvom, bolje prilagodenim potrebama ekonomije. Medutim, još uvijek postoji strogo strukturiran i formaliziran sistem utvrdivanja plata, koji namece znacajne rigidnosti koje stoje na putu mobilnosti i otvaranju radnih mjesta u formalnom sektoru. Ispod su dalje elaborirani osnovni nalazi izvještaja. 8. Nalaz br. 1: Radna snaga u formalnom sektoru je znacajno ostarila i mladim radnicima je uskracen pristup poslovima u formalnom sektoru. Prosjecna starost radnika u formalnom sektoru se povecala s 36,6 godina pocetkom 1991.g. na 40,0 godina do 2000.g. (u Federaciji; za RS nema uporedivih podataka). Udio radnika ispod 35 godina se znacajno smanjio u poredenju s predratnim godinama. Narocito je zabrinjavajuca cinjenica da, iako je u poslijeratnom periodu došlo do promjene trendova kod nekih dobnih grupa, grupa od 25 - 34 godine i dalje pokazuje smanjenje. U 2000.g. udio te grupe u zaposlenosti je bila 23 procenta, u poredenju s 37 procenata u 1990.g. U skladu s tim, udio radnika s manje od 10 godina radnog iskustva se smanjio s 46 procenata u 1990.g. na 36.g. u 2000.g. a u istom periodu, grupa do 21 - 30 godina radnog iskustva je povecala svoj udio za 10 procentnih poena. Nedavni podaci LSMS-a potvrduju da su neki mladi radnici koji “nedostaju” u formalnom sektoru zaposleni u neformalnom sektoru. Na primjer, u 2001.g. oko 18 procenata neformalno zaposlenih radnika je bilo mlade od 25 godina, za razliku od udjela te grupe u formalnoj zaposlenosti sa 7 procenata. Medutim, sveukupno smanjenje udjela mladih radnika je veliko, ukljucujuci i neformalni sektor. Sve u svemu, novo formalno zapošljavanje donosi malo “svježe krvi” - poslijeratna radna snaga u formalnom sektoru se sastoji od iste grupacije radnika koji postepeno stare i koji ce u dobi za odlazak u penziju napustiti tržište rada. 9. Nalaz br. 2: Malo je ucestvovanje u radnoj snazi, a ucestvovanje žena u radnoj snazi je medu najnižima u regiji. Veliki dio ucesnika u radnoj snazi je nezaposlen ili zaposlen u neformalnom sektoru. Nedavna LSMS anketa je po prvi put omogucila mjerenje ucestvovanja u radnoj snazi BiH uporedivo s medunarodnim pokazateljima. Prema anketi, u 2001.g. stopa ucestvovanja u radnoj snazi je bila samo 48%, uz stopu ucestvovanja muškaraca od 62%, a žena samo 28%, što je izuzetno malo po medunarodnim standardima. Štaviše, stopa nezaposlenosti, prema anketi, je iznosila velikih 16,4 procenta i nešto je veca za žene. Nepovoljni uslovi na tržištu rada se takode odražavaju velikim udjelom rada u neformalnom sektoru, na šta otpada preko jedne trecine ukupne zaposlenosti. 10. Nalaz br. 3: Podaci o evidentiranoj nezaposlenosti uveliko prevazilaze stvarnu nezaposlenost. Prema anketi radne snage iz 2001.g., od 498 000 evidentiranih nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, samo nešto manje od jedne cetvrtine (122 000) se smatra nezaposlenima po standardnoj ILO-OECD definiciji. Ostali su ili zaposleni (sljedeca cetvrtina ili 124 000) ili neaktivni (51 procenata ili 252 000). Stvarno nezaposlenih 69 000 radnika nije evidentirano u službama za zapošljavanje. Stoga je, prema anketi, u 2001.g. ukupan broj nezaposlenih radnika 191 000, što je za 40 procenata manje od broja evidentiranih nezaposlenih. Cini se da je, stoga, osnovni razlog za evidentiranje besplatan pristup zdravstvenim uslugama, koji se ostvaruje nakon prijavljivanja. 11. Nalaz br. 4: Postoji velik neformalni sektor. Prema podacima iz ankete, u 2001.g. je bilo 362 000 radnika u neformalnom sektoru ili 36 procenata od ukupne zaposlenosti. Rezultati ankete pokazuju da: • Je vecina neformalne zaposlenosti u poljoprivredi (47 procenata), gradevinarstvu (17 procenata) i

proizvodnji (9 procenata);

12

• Vecinu neformalnih radnika zapošljavaju privatnih poslodavci, 28 procenata su samozaposleni, a oko jedne petine su clanovi porodice koji pomažu;

• Grupe koje su narocito u velikoj mjeri zastupljene u neformalnom sektoru su mladi i nekvalificirani (ali ne žene), gdje velike barijere za njihovo zapošljavanje u formalnom sektoru doprinose neformalnom zapošljavanju i mladih i nekvalificiranih.

12. Nalaz br. 5: Otvaranje radnih mjesta i preraspodjela poslova je mala, uz znacajno lošije stanje u RS. Dobar nacin za proucavanje dinamike tržišta rada je ispitivanje podataka o otvaranju i ukidanju radnih mjesta.2 Izvještaj pokazuje da je u periodu 1997-99.g., stopa promjene posla, (broj otvorenih i ukinutih radnih mjesta godišnje na 100 radnih mjesta koja postoje na pocetku godine) u BiH preduzecima u iznosu od 10 radnika prilicno skromna. Firme koje se šire, su prosjecno godišnje otvarale 4,2 radna mjesta, a firme koje se smanjuju ukidale 5,3 na sto postojecih radnih mjesta. Štaviše, mjere restrukturiranja preduzeca (odražavajuci prelazak iz jedne firme u drugu, ostavljajuci nepromijenjen ukupan broj zaposlenih) su takoše bile prilicno male. Stope promjene posla su cak i niže u preduzecima s više od 100 radnika, za šta ne postoje uporedivi podaci u drugim ekonomijama u tranziciji (poredbenu grupu cine Bugarska, Estonija, Poljska, Rumunija i Slovenija). U svim dimenzijama promjene posla, prosjeci za ove zemlje prelaze cifre za BiH. Ako se uzmu u obzir posebni uslovi nametnuti BiH ekonomiji ratnim razaranjima, mala dinamicnost poslova u Bosni i Hercegovini u prvim poslijeratnim godinama postaju još ocigledniji; od dva entiteta, Republika Srpska znacajno zaostaje. Tako mali intenzitet otvaranja novih produktivnijih radnih mjesta; ukidanja neproduktivnih; i prelazak s manje produktivnog na produktivnije radno mjesto, su bez sumnje doveli do smanje smanjili rast produktivnosti i generalno potencijal za rast, ukljucujuci i rast zaposlenosti. 13. Slicno rezultatima u drugim zemljama u tranziciji, ostali rezultati vezani za promjenu poslova pokazuju uticaj sektora i preduzeca - iznad svega, u oba entiteta su privatna preduzeca otvorila i ukinula više radnih mjesta u odnosu na postojeca, nego javna preduzeca. Intenzitet promjene poslova takode varira od sektora do sektora i u zavisnosti od velicine preduzeca. Interesantno je da intenzitet promjene poslova kod gubitaša ne zaostaje mnogo za intenzitetom promjene poslova kod profitabilnih preduzeca. 14. Nalaz br. 6: Mobilnost radne snage je skromna. Bez obzira na neuravnoteženost ekonomije uzrokovana ratom i sistemom, BiH ražište rada je u velikoj mjeri staticno. U 1996.g. stope i priliva i odliva su drasticno povecane, ali su se posljednjih godina opet vratile na staro i u 2000.g. su obje iznosile 18 procenata, tek nešto više od predratnih stopa iz socijalistickog perioda (podaci se odnose samo na Federaciji, nema na raspolaganju uporedivih podataka iz RS). Ove cifre su znacajno manje od promjene radnika tokom faze intenzivne rekonstrukcije u drugim ekonomijama u tranziciji, a mnogo su manje nego dugorocne stope mobilnosti radnika u razvijenim tržišnim ekonomijama. Na primjeri, stopa otpuštanja u Federaciji u poslijeratnom periodu iznosi 20 procenata, što je znatno manje nego u Bugarskoj ili Madarskoj pocetkom 1990-tih u toku restrukturiranja i ispod prosjeka za Poljsku tokom cijelog perioda 1990-tih. 15. Izvještaj takode pokazuje da se pozicija žena nije znacajno pogoršala. U poslijeratnom periodu za žene je manja vjerovatnoca promjene posla, ali nije manja vjerovatnoca prestanka posla nego za muškarce (neaktivnost ili nezaposlenost) i ne suocavaju se s više teškoca prilikom zapošljavanja nego muškarci. Medutim, izvještaj otkriva razliku izmedu ucestvovanja muškaraca i žena u zaposlenosti, koja je najveca u regiji, pri cemu je zastupljenost žena skoro duplo manja nego muškaraca. Iako se, stoga, relativna pozicija žena nije znacajno pogoršala, njihova pocetna pozicija za ucestvovanje na tržištu rada je dosta niska po regionalnim standardima i nije se poboljšala od kraja rata. 16. Što se tice dobi, u poredenju s predratnim periodom, manja je vjerovatnoca prestanka zaposlenosti za starije radnike. Ovaj nalaz je u skladu s pogoršanjem uslova na tržištu rada, ali takode može

2 Otvaranje radnih mjesta se definira kao suma povacanja zaposlenosti u firmama koje se šire, a ukidanje radnih mjesta kao suma gubitka zaposlenosti u firmama koje se smanjuju, u datom periodu, pri cemu je neto rast zaposlenosti jednak razlici izmedu otvorenih i ukinutih radnih mjesta.

13

odražavati i “efekat cekanja” - radnici odlucuju da ne napuste posao ocekujuci naknadu zbog nesvojevoljnog napuštanja posla. Efekat cekanja takode potvrduje i nalaz da, za razliku od predratnog perioda, radnici u srednje velikim i velikim firmama u manjoj mjeri mijenjaju ili napuštaju posao, osim u slucaju odlaska u penziju. U skladu s rezultatima iz drugih zemalja u tranziciji, obrazovaniji radnici imaju vece šanse da nakon napuštanja jednog posla nadu drugi, nego da ostanu nezaposleni, ukljucujuci i odlazak u penziju - što je rezultat koji navodi na deficit vještina u BiH ekonomiji (tj. postojanje velikog nesrazmjera izmedu kvalifikacija koje su potrebne firmama i koje radna snaga posjeduje). 17. Ima još nekoliko drugih aspekata tržišta rada u BiH koji znacajno uticu na mobilnost i fleksibilnost radne snage. Prvo, fenomen radnika na cekanju postepeno nestaje u BiH, iako sporije nego što se nadalo, posebno u RS. To predstavlja znacajan napredak, obzirom da radnici - umjesto da ostaju u zamci nisko produktivnih poslova u gubitnickim preduzecima, pri cemu su mnogi od njih istovremeno prisiljeni na neformalno zapošljavanje - više prelaze na druge poslove. Istovremeno, oslobodene kontraproduktivnog subvencioniranja gubitnika, firme imaju vece šanse za otvaranje više radnih mjesta. Drugo, mladi i nekvalificirani radnici (ali ne žene) su previše zastupljeni u neformalnom zapošljavanju, kao i medu nezaposlenima. Veliko poresko opterecenje na plate, zajedno s obavezujucom minimalnom platom doprinose tim omjerima, veliki udio nekvalificiranih radnika takode navodi na postojanje deficita vještina u BiH ekonomiji. I trece, diskriminacija pri zapošljavanju, posebno na etnickoj liniji, je dosta prisutna i u poslijeratnom periodu, i predstavlja znacajnu prepreku za mobilnost radnika i generalno ekonomsku efikasnost. 18. Nalaz br. 7: Nakon promjena iz 2000.g., radno zakonodavstvo i sistem podrške za nezaposlene su bolje prilagodeni potrebama tržišne ekonomije. Da bi se identificirali izvori gore navedenog nedostatka mobilnosti i otvaranja radnih mjesta, ovaj izvještaj istražuje institucionalne i zakonske karakteristike tržišta rada u BiH. Izvještaj nalazi da su novi entitetskih Kodeksi rada bolje prilagodeni potrebama ekonomije, obzirom da nude moderna rješenja, koja postoje i u Zapadnoj Evropi. Za razliku od prethodnog, krajnje restriktivnog radnog zakonodavstva - koje je nesumnjivo doprinijelo niskoj mobilnosti radne snage i poslova – novo radno zakonodavstvo ne onemogucava otvaranje radnih mjesta i mobilnost radnika. Štaviše, revidirani program osiguranja od nezaposlenosti uveden u 2000.g. obezbjeduje, skromne, priuštive naknade za nezaposlene, koje su uporedive s drugim zemljama u tranziciji u smislu nivoa i dužine primanja naknade. Posljednjih godina ima vrlo malo korisnika naknade, ali sistem je u mogucnosti da pruža važnu podršku prihodima vecem broju nezaposlenih u buducnosti. Uz dopunu odgovarajucim režimom monitoringa i provodenja, malo je vjerovatno da bi poremetio stimulacije za nezaposlene, i ne bi trebao znacajnije doprinijeti “skleroticnom” tržištu rada i smanjenju kapaciteta za otvaranje radnih mjesta. 19. Nalaz br. 8: Rigidni sistem utvrdivanja plata u BiH stoji na putu otvaranju radnih mjesta i mobilnosti radnika. Bez obzira na pozitivna rješenja novih Zakona o radu u oba entiteta, nekoliko karakteristika novog okvira radnih odnosa se još uvijek nije uklopilo u stvarnu ekonomiju, velikim dijelom zbog zadržavanja karakteristika socijalistickog perioda u kolektivnim ugovorima. To je rezultat sistema pogodbe koji zadržava vecinu svojih karakteristika iz socijalistickog perioda, pri cemu se u osnovi vlada i sindikati pogadaju bez efektivnog predstavljanja poslodavaca na veoma centraliziran i u velikoj mjeri ispolitiziran nacin. Efekti toga se mogu vidjeti u strukturi plata u formalnom sektoru: kolektivni ugovori u oba entiteta utvrduju ne samo minimalnu platu vec i limite plata za devet kategorija radnika, komponente plata, okvire naknada za radnike i automatski se povecava plata s radnim iskustvom. Takode propisuju pravila i mehanizme za uskladivanje plata prema inflaciji. Izvještaj pokazuje da te rigidnosti i dalje imaju jak uticaj na utvrdivanje plata u BiH na sljedece nacine: • Minimalna plata u Federaciji je nametnula obavezujuce ogranicenje (tj. jasno je prisustvo

“gomilanja plata” na propisanom minimum), povecanje plata najmanje kvalificiranim radnicima zaposlenim u formalnom sektoru i smanjenje raspona plata (u neformalnom sektoru mnogo su veci rasponi plata nego u formalnom sektoru).

• U formalnom sektoru je raspon plata izmedu muškaraca i žena znatno manji nego u neformalnom sektoru, što navodi na provodenje formalnih pravila.

14

• Plate radnika u formalnom sektoru s velikim radnim iskustvom sadrže premiju koja se ne pojavljuje kod slicnih radnika u neformalnom sektoru i koja nije ni u kakvoj vezi s produktivnošcu radnika.

20. Nametanjem takvih rigidnosti, sistem utvrdivanja plata je uveo brojne barijere za mobilnost radnika. Na primjer, za neke kategorije radnika je teško da predu iz neformalnog u formalni sektor - narocito za mlade i nekvalificirane radnike (i to su zaista bile dvije grupe koje su previše zastupljene medu radnicima neformalnog sektora) - i moguce žene (pri cemu je taj problem narocito izražen u Federaciji). Relativno velike plate su takode mogle usporiti odliv iz nezaposlenosti u zaposlenost, posebno u formalnu zaposlenosti. Štaviše, obavezna premija za radno iskustvo onemogucava mobilnost starijih radnika, obzirom da oni ne mogu konkurirati za nove poslove produktivnijim mladim radnicima, za koje je placanje te obaveze manje. 21. Nalaz br. 9: Firme ne prijavljuju puni iznos plata. Studija pokazuje dokaz koji navodi da firme ne prijavljuju pune plate da bi izbjegle ili smanjile placanje socijalnih doprinosa. Neprijavljivanje punog iznosa je otkriveno poredenjem plata formalnog sektora koje su navedene penzijskim organima i podataka iz nedavne LSMS ankete (obzirom na ogranicenost podatka, poredenje se odnosi samo na Federaciju). Veliki dio zvanicno prijavljenih iznosa je u nivou obaveznog minimuma plata, nakon cega slijedi velika praznina, što navodi da poslodavci radnike s vecim platama prijavljuju u kategorije nižih plata. Stoga prijavljene plate prevazilaze broj radnika koji primaju minimalnu platu. Poredenje administrativnih i podataka iz ankete navodi da je neprijavljivanje punog iznosa plata narocito prisutno u malim privatnim firmama. Ankete preduzeca potvrduju da veliki porezi na plate predstavljaju znacajnu stimulaciju za neprijavljivanje punog iznosa. 22. Nalaz br. 10: Bez obzira na sveukupni kontekst stagnirajuceg tržišta rada, privatne firme su mnogo dinamicnije u svim aspektima promjene posla, ukljucujuci i neto rast zaposlenosti. U svim kategorijama, osim ukidanja radnih mjesta, javlja se veca promjena u privatnim firmama. One uveliko prevazilaze ostale tipove firmi, ne samo po otvaranju novih radnih mjesta, vec i bruto preraspodjeli i neto rastu zaposlenosti. Privatne firme su u periodu 1997-1999.g. bile jedina kategorija s neto rastom zaposlenosti. Privatne firme pokazuju mnogo vecu vitalnost u smislu svoje sposobnosti za otvaranje više radnih mjesta i preraspodjelu radnih mjesta u okviru firme u sektoru, kao što navode podaci o vecoj preraspodjeli suvišnih poslova kod njih. Modeli promjene posla u odnosu na vlasništvo, su primjetno podudarni medu entitetima.

23. Nalaz br. 11: Novo-privatizirane firme smanjuju broj zaposlenih, ali ne drasticno. To navodi da se strah od dramaticnih socijalnih uticaja privatizacije do sada pokazao neopravdanim u BiH. Izvještaj pokazuje da firme koje su privatizirane u pocetnom periodu privatizacije smanjuju broj zaposlenih samo neznatno više od firmi koje ostaju u državnom vlasništvu (podaci su na raspolaganju samo za Federaciju). Godinu i po nakon privatizacije, nivo zaposlenosti u novo-privatiziranim firmama je bio 4 - 6 procenata niži nego na datum privatizacije - tako da se za tu grupu nije ostvario strah da ce privatizacija dovesti do velikih smanjenja zaposlenosti. Medutim, stvarno smanjenje zaposlenosti u privatiziranim firmama pokazuje veliki kontrast u odnosu na znacajno planirano povecanje zaposlenosti. Ostali rezultati pokazuju da te firme bilježe veci protok radnika, navodeci da je proces promjene radnika intenzivniji u privatiziranim firmama nego u državnim. Interesantno je da je povecan udio zaposlenih žena nakon privatizacije; stariji radnici više napuštaju privatizirane firme, i što je iznenadujuce, takode i obrazovaniji. Kao što se ocekivalo, profitabilne firme su zadržale veci udio prvobitne radne snage nego što je to slucaj kod gubitnika, kao i velike firme u odnosu na male. 24. Nalaz br. 12: Veliki porezi, težak pristup kreditima i nepovjerenje onemogucavaju razvoj SME. SME su uobicajno sektor na koji otpada veliki udio ukupne zaposlenosti i velike stope rasta zaposlenosti u ostalim dijelovima Zapadne i Istocne Evrope. Medutim, do sada je rast SME u formalnom sektoru u BiH ogranicen. Prema poduzetnicima iz BiH, nepovjerenje u poslovne partnere i sistem generalno se svrstava medu osnovne barijere za razvoj SME - pored velikog nivoa poreza i nedostatka povoljnog bankarskog financiranja. Izvještaj takode pokazuje je nivo i meduljudskog i

15

povjerenja u sistem posebno nizak u BiH (npr. niži nego u Makedoniji i Sloveniji). Nepovjerenje pogada razvoj SME obzirom da ono ogranicava poslovne mogucnosti i povecava troškove transakcija. Interesantno je, bojazni BiH poduzetnika vezane za administrativne barijere, zakonodavstvo koje se odnosi na tržište rada i troškovi radne snage zauzimaju znatno niže mjesto na listi prepreka. To je u skladu s vecim rasponom plata u malim firmama, kao što je bilo rijeci iznad; vjerovatno, male firme takode imaju vecu sposobnost smanjenja troškova koje namece restriktivno radno zakonodavstvo i administrativne procedure (kao što pokazuju FIAS i drugi, administrativne barijere su generalno veoma znacajne u BiH)

D. Preporuke 25. Osnovni izazov kreatore politike u BiH je podsticanje firmi na otvaranje novih radnih mjesta, kao i promocija efikasne i pravicne preraspodjele radne snage - što je težak zadatak u sadašnjim uslovima velike nezaposlenosti, znacajnog udjela zaposlenosti u neformalnom sektoru, barijera za otvaranje radnih mjesta i mobilnost radnika. Da bi se to efektivno uradilo, potrebni su jaci podsticaji firmama i radnicima koji su sada u neformalnom sektoru za prelazak u formalni sektor. 26. Osnovna poruka ovog izvještaja je da se preostale rigidnosti tržišta rada u formalnom sektoru trebaju dalje smanjivati, ako se u BiH želi zaustaviti trend starenja radne snage u formalnom sektoru i otvoriti dovoljno radnih mjesta za mlade radnike, nezaposlene i ostale grupe. Smanjenje rigidnosti formalnog sektora ce ne samo povecati mobilnost radne snage (ukljucujuci i privlacenje radnika iz neformalnog u formalni sektor), veci i stvoriti pogodan ambijent za rast zaposlenosti. Sadašnji sistem ukljucuje znacajne troškove velikog neformalnog sektora u BiH: kako troškove efikasnosti u smislu smanjene produktivnosti, tako i troškove pravicnosti u smislu neizvjesnog primanja plate i kršenje zdravstvenih i sigurnosnih propisa. Da bi se pomoglo smanjivanju neformalnog sektora i stimulirao rast zaposlenosti u formalnom sektoru, najbolja strategija za BiH je dalja liberalizacija zakonskog i institucionalnog okvira u cilju promoviranja tržišta rada koje nudi obim propisa i prava koji su prihvatljivi, ali i provodivi i smanjuje destimulaciju poslodavaca iz neformalnog sektora da u toku vremena prežu u formalni sektor. 27. Sveukupno, kljucna preporuka izvještaja je da je širenje reguliranja tržišta rada kontraproduktivan nacin za stimulaciju otvaranja radnih mjesta, da programi subvencioniranja zapošljavanja imaju samo marginalni znacaja i da bi trebali biti strogo ciljani. Da bi se vladi pomoglo da formulira efektivnu ekonomsku i politiku tržišta rada, izvještaj nudi sljedece specificne preporuke politike: i. Jacanje poslovnog ambijenta. Manje promjene radnika i radnih mjesta su rezultat nedostatka

kapaciteta za otvaranje radnih mjesta u BiH ekonomiji. Iako je pitanje otvaranja radnih mjesta izuzetno složeno - ono, izmedu ostalog, zahtijeva politicku stabilnost i prikladan makro-ekonomski ambijent - jasno je da se održiv rast ne može ostvariti bez živog privatnog sektora. Vlada, stoga, treba ubrzati proces privatizacije i produbiti liberalizaciju poslovnog ambijenta za šta je pružena podrška u okviru programa BAC. Štaviše, rezultati ankete BiH poduzetnika navode da se razvoj SME u BiH suocava s brojnim barijerama koje obuhvataju veliko oporezivanje kako plata, tako i profita, previše birokratije, i nepostojanje povjerenja u sistem. Vlada, stoga, treba promovirati rast poduzetništva pojednostavljenjem birokratije i povecanjem povjerenja u sistem. Štaviše, trebale bi se ispitati mogucnosti smanjenja poreskih stopa, ukljucujuci oporezivanja radne snage - bez ugrožavanja fiskalnog bilansa: to zahtijeva, prije svega, poboljšanje naplate poreza, kao i ispitivanje nivoa i strukture javnih rashoda. Smanjenje troškova radne snage bi takode moglo privuci više radnika u formalni sektor.

ii. Revidirati sistem pogodbe za utvrdivanje uslova u formalnom sektoru, posebno podsticuci

efektivno ucestvovanje poslodavaca u procesu pogadanja i podsticuci decentraliziraniju pogodbu gdje je to prikladno. Cilj bi, narocito, trebao biti liberalizacija okvira za utvrdivanje plata. Manje rigidan sistem bi stimulirao mobilnost i povecao pristup radnim mjestima za neke grupe radnika koji su u velikoj mjeri pogodeni sadašnjim sistemom. To se prvenstveno odnosi na mlade radnike, kojima je znacajno ogranicen pristup poslovima u formalnom

16

sektoru i koji su, pogodeni velikim stopama nezaposlenosti, u velikoj mjeri ukljuceni u neformalni sektor i nemaju potrebno iskustvo i financijska sredstva da pokrenu vlastiti posao. Da bi se stimuliralo fleksibilnije utvrdivanje plata, pogadanje oko uslova zapošljavanja treba biti decentralizirano do nivoa gdje su strane ukljucene u proces pogodbe direktno pogodene rezultatima svojih odluka. Cak i u okviru sadašnjeg previše centraliziranog sistema pogodbe, postoje brojne opcije za poboljšanje nacina utvrdivanja plata koje bi trebale stimulirati potražnju za radnom snagom. U tom smislu, kreatori politike bi trebali razmotriti uvodenje manje obavezujucih minimalnih plata (uz moguce izdvajanje minimalnih plata za mlade), ukidanje utvrdivanja limita plata za razlicite kategorije radnika, i ukidanje odredbe koja obavezuje na odredeno i automatsko povecanje plate s radnim iskustvom koje nije vezano za produktivnost. Štaviše, za proces utvrdivanja plata bi bilo od koristi prisustvo predstavnika poslovne zajednice putem nezavisnog udruženja poslodavaca.

iii. Smanjenje diskriminacije na tržištu rada. Da bi se smanjila široko-rasprostranjena etnicka

diskriminacija na radnom mjestu, program za pracenje diskriminatornih radnih praksi, posebno kod velikih poslodavaca, bi mogao pomoci da se smanje najocigledniji slucajevi. Takode bi se trebala tražiti transparentnost administrativnih i sudskih procedura, te jacanje uloge ombudsmana.

iv. Pristup oblasti socijalne politike na sveobuhvatniji nacin. Iako su zahtjevi koji se postavljaju

pred socijalnu politiku - koji se krecu od zdravstvene zaštite do aktivnih i pasivnih programa tržišta rada i socijalne pomoci - dosta razliciti i financijske mogucnosti krajne ogranicene, cijela oblast se treba posmatrati na potpuniji nacin. Izmedu ostalog, to znaci da se fiskalne alokacije izmedu brojnih oblasti trebaju pažljivo sagledati, i izbjeci medusobno subvencioniranje. Na primjer, raspoloživost socijalnog osiguranja nakon prijavljivanja uredu za zapošljavanje bi se trebala ponovo razmotriti, to ne samo da preusmjerava sredstva iz oblasti nezaposlenosti u oblast zdravstvene zaštite, nego i dovodi do iskrivljene stimulacije za prijavljivanje i nepotrebno opterecuje kapacitete službi za zapošljavanje.

v. Preorijentirati aktivne programe rada uz nastavak osnovnog osiguranja od nezaposlenosti.

Sadašnje provodenje aktivnih programa tržišta rada daje prioritet intervencijama koje nisu rentabilne (npr. krediti/grantovi za pokretanje samo-zapošljavanja nezaposlenih) i cesto se pokazuje netransparentnim i podložnim politickim manipulacijama. Stoga se treba izvršiti pažljiv pregled sadašnjih politika tržišta rada i ponovna procjena prioriteta aktivnih programa. To ce u vecini slucajeva zahtijevati veci naglasak na osnovne usluge traženja i posredovanja pri traženju posla i obezbjedenja informacija od strane javnog sektora. Pored toga, treba se riješiti, gore navedeno, pitanje deficita odredenih vještina, te se trebaju uložiti napori da se obezbijede programi obuke za nezaposlene s niskim obrazovanjem (i da se poveca upis na školovanje nakon osnovnog). Što se tice naknada za nezaposlene, nije vjerovatno da ce sistem osiguranja nezaposlenih, izmijenjen 2000.g., dovesti do poremecaja stimulacija nezaposlenih, ali je znacajno provoditi strogo nadgledanje korisnika naknada i oduprijeti se pritisku za povecanje nivoa i trajanja naknada, pri cemu ce bilo koje od toga smanjiti stimuliranost nezaposlenih da se ponovo zaposle.

vi. Pomaganje mladima, posebno nezaposlenima mladima da dodu od posla. Mladi su

neproporcionalno više zakinuti na tržištu rada u poslijeratnoj BiH. Oni su takode grupa s najviše vjerovatnoce da napuste BiH zbog nepostojanja boljih mogucnosti za zapošljavanje od onih koje nude sadašnja politika i prakse. Manje ograniceno utvrdivanje plata, kako je gore preporuceno, poboljšava izglede mladih radnika, ali u smislu štetnih dugorocnih efekata nezaposlenosti, vlastima se savjetuje da takode razmotre uvodenje specijalnih programa - možda u formi subvencioniranja zapošljavanja - za specificne grupe mladih (kao što su izbjeglice, sirocad, oni koji su napustili školu). Jedan od mogucih programa bi bio oslobadanje, u ogranicenom periodu, od placanja doprinosa za socijalno osiguranje za mlade radnike koji se prvi put zapošljavaju. Medutim, da bi ti programi bili efektivni i fiskalno održivi, trebaju biti jasno ciljani i provodeni u strogo ogranicenom vremenskom periodu s

17

vecom transparentnošcu nego što se do sada pokazivala u provodenju aktivnih programa tržišta rada u BiH do sada.

vii. Povecanje sistemskog povjerenja tj. povjerenja u ekonomski i politicki sistem poboljšanjem

objektivnosti, pouzdanosti i efikasnosti BiH institucija (takve aktivnosti obuhvataju kampanje borbe protiv korupcije, poboljšanje funkcioniranja nezavisnih sudova - strane agencije bi mogle znacajno pomoci na ovom zadatku). Promoviranjem poslovnih mogucnosti i smanjenjem troškova transakcija, takve mjere bi pomogle razvoju SME i poboljšanju poslovnog ambijenta generalno.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Post scriptum: Izvori podataka i metodi korišteni u ovom izvještaju Empirijska analiza prezentirana u ovom izvještaju je zasnovana na brojnim izvorima podataka i o pojedincima i o preduzecima. Obim analize i njena analiticka krutost su u velikoj mjeri ojacani korištenjem bogatih administrativnih podataka i o preduzecima i o pojedincima, koji se do sada nisu koristili za analize tržišta rada. Korišteni su zajednicki identifikatori za dobijanje uskladenih setova podataka za firme i radnike. Dobiveni podaci na nivou pojedinca za radnike iz formalnog sektora se sastoje od administrativnih evidencija o njihovim platama i periodu zaposlenosti (samo za Federaciju, uporedivi podaci za Republiku Srpsku nisu dostupni); dobiveni podaci o preduzecima se sastoje od izabranih racunovodstvenih informacija i informacija o broju radnika. U svrhu ove studije, prikupljale su se i informacije o novo-privatiziranim preduzecima koje su bile potrebne za analizu uticaja privatizacije na zaposlenost. Štaviše, nadopunjujuci administrativne podatke u mnogim aspektima, podaci Ankete mjerenja životnog standarda iz 2001.g. su u velikoj mjeri proširili mogucnosti analize. Pored toga, izvještaj se oslanjao na podatke prikupljene posebnim anketama SME sektora u BiH, Sloveniji i Makedoniji. Pored institucionalne i komparativne analize, izvještaj koristi sljedece metode: • Promjena radnika i radnih mjesta je analizirana putem analize zapošljavanja i prestanka posla,

otvaranja i ukidanja radnih mjesta i stopa preraspodjele radnika i radnih mjesta; štaviše korištene su višenominalne logit procjene za analizu zapošljavanja i prestanka posla; i

• Plate su analizirane putem procjena funkcija zarade, kalkulacije zbirnih mjerila nejednakosti plata i poredenjem raspona plata.

1

1. UVOD

1. Dejtonski sporazum je u decembru 1995.g. okoncao trogodišnji gradanski rat u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujuci velikoj pomoci za rekonstrukciju i humanitarnoj pomoci od medunarodne donatorske zajednice, došlo je do naglog ekonomskog rasta. Na primjer, industrijska proizvodnja u Federaciji se gotovo udvostrucila u 1996.g., prvoj poslijeratnoj godini, i potom opet do 2001.g. više nego duplo povecala. I pored toga, privredna proizvodnja još uvijek znatno zaostaje za predratnim nivoima i u 2000.g. GDP po stanovniku u Bosni i Hercegovini je iznosio samo 48 procenata svog predratnog nivoa. Štaviše, poslijeratna zaposlenost znatno zaostaje za predratnim nivoima, veliki dio zaposlenosti je prešao u neformalni sektor i nezaposlenost je jako visoka. Kao posljedica ucestvovanje u radnoj snazi je vrlo nisko po medunarodnim standardima, cak i niže nego u ostalim zemljama Balkana, posebno medu ženama. Sve se to odražava na uslove života i siromaštvo – procjene navode stopu siromaštva od 22 procenta u Federaciji u 1997.g., a u Republici Srpskoj cak i mnogo vecu, 52 procenta (Bisogno i Chong, 2000.g.). 2. Obzirom na gornje zabrinjavajuce cinjenice, temeljita analiza tržišta rada i njegovih veza s privredom postaje sve znacajnija. Oporavak je uglavnom voden donatorskom pomoci i nesumnjivo, Bosna i Hercegovina se mora pripremiti za period smanjenja pomoci od medunarodne zajednice. Štaviše, cini se da ce se zemlja suociti s nizom sveobuhvatnih strukturalnih reformi, ukljucujuci fiskalnu reformu, reformu financijskog sektora i ubrzanu privatizaciju javnih preduzeca. Svaka od tih aktivnosti ce imati direktne i indirektne posljedice po tržište rada. Posebnu brigu, obzirom na postojecu veliku nezaposlenost, predstavljaju moguca otpuštanja radnika kao posljedica privatizacije državnih preduzeca. Sveobuhvatno razumijevanje djelovanja tržišta rada i njegovih veza s ostalim segmentima privrede je, stoga, neophodno da bi se pružila podrška strukturalnim reformama. 3. Potrebu za studijom tržišta rada takode naglašava i ogroman akumulirani disbalans kojeg tržište rada u poslijeratnoj BiH treba prihvatiti. Nekoliko je izvora tog disbalansa. Prvo, ratna razaranja su dovela do uništavanja proizvodnih sredstava mnogih firmi i do brojnih ljudskih gubitaka. Drugo, BiH tržište rada tek treba prihvatiti sistemske promjene koje se odnose na prelazak na tržišno poslovanje, što je prelazak koji neizostavno znacajno utice na institucionalni okvir i okvir utvrdivanja cijena. Trece, politicke i ekonomske promjene u okruženju su rezultirale gubitkom tradicionalnih poslovnih partnera i tržišta, time otežavajuci mnoge trgovinske i druge veze. I cetvrto, tehnološke promjene zahtijevaju stalna uskladivanja, dovodeci do zastarjevanja tehnologije i zahtijevajuci brza uskladivanja broja i strukture radne snage. Obzirom na te faktore, mnoge firme postaju neodržive u poslijeratnom periodu, pa cak i u onim koje su uspjele ocuvati održivost, mnoga radna mjesta koja su postojala u predratnom periodu su ukinuta ili nisu više produktivna. Stoga, efikasno poslijeratno uskladivanje BiH privrede neizbježno zahtjeva vecu preraspodjelu radne snage – kao i otvaranje novih i ukidanje postojecih radnih mjesta. 4. Imajuci u vidu ogroman disbalans i rezultirajuci pritisak na firme da se prilagode, i obzirom na rast nezaposlenosti do kojeg je došlo u poslijeratnom periodu, osnovno pitanje kojim se bavi ovaj izvještaj je kako povecati mobilnost radne snage i otvaranje radnih mjesta. U tome, izvještaj istražuje sljedeca pitanja: • Kakav je nivo i intenzitet kretanja radnika i radnih mjesta u poslijeratnom periodu i kako ono

izgleda u poredenju s kretanjima u drugim zemljama u tranziciji? Da li se više radnih mjesta otvara u malim, privatnim i uslužno orijentiranim firmama?

• Kakva je sudbina pojedinih demografskih grupa? Na primjer, da li se mladi i žene suocavaju s problemima pri dobivanju posla? Da li se položaj manje obrazovanih pogoršao, pokazujuci deficit pojedinih vještina?

2

• Kako institucije uticu na rezultate tržišta rada? Posebno, da li su mala mobilnost radnika i nedovoljno otvaranje radnih mjesta rezultat prestrogo strukturiranog procesa utvrdivanja plata, rigidnosti zakonodavstva o zapošljavanju i nepostojanje stimulacija da se prestane biti nezaposlen?

• Predvida se veliko smanjenje zaposlenosti zbog privatizacije i postoji strah od toga – kakve dokaze o toj pojavi imamo do sada? i

• Koliko možemo imati vjere u mala i srednje velika preduzeca (SME) kao pokretace rasta, i posebno rasta zaposlenosti?

5. Treba se naglasiti da je analiticka jacina studije povecana mogucnošcu korištenja bogatih administrativnih podataka o preduzecima i pojedincima (panel podaci koji spajaju firme i radnike), do sada nekorištenih za analizu tržišta rada, koji su obogacenih odredenim podacima prikupljenim u svrhu ove studije (informacije o privatiziranim firmama, na primjer). Štaviše, podaci iz Ankete mjerenja životnog standarda u BiH iz 2001.g. su takode znacajno proširili mogucnosti analize, nadopunjavajuci administrativne podatke u mnogim aspektima. 6. Izvještaj je strukturiran na sljedeci nacin. Pocinje pregledom tržišta rada u BiH: daje pregled glavnih trendova i rezultata, prezentira znacajne osnovne informacije, migratorne tokove koji su se pojavili tokom i nakon rata, i daje poredenje BiH tržišta rada s drugim zemljama Balkana. Poglavlje 3, prvo od dva osnovna poglavlja, mjeri i analizira kretanje radnika i radnih mjesta, naglašavajuci koliko je nefleksibilno poslijeratno tržište rada u BiH. Da bi se ispitalo da li je ta ''skleroza'' tržišta rada proizvod institucionalno ustrojstva, Poglavlje 4 daje pregled i empirijsku analizu okvira utvrdivanja plata, zakonodavstva i praksi zapošljavanja, te politika i programa za nezaposlene. Izmedu ostalog, ispituje determinante i evoluciju strukture plata i analizira strukturu radnika na cekanju, neformalno zaposlenih radnika i nezaposlenih. Naredna dva poglavlja su posvecena dvjema specificnim temama: jedna istražuje efekte privatizacije na zapošljavanje i druge barijere za rast SME. Posljednje poglavlje daje zakljucke i preporuke.

3

2. PREGLED TRŽIŠTA RADA U BiH

7. U cilju identifikacije osnovnih problema i davanja šireg konteksta studije, ovog poglavlje daje pregled trendova i rezultata BiH tržišta rada. Opisuje trendove ekonomskih aktivnosti i zbirne rezultate tržišta rada, te promjene strukture zaposlenosti i nezaposlenosti. Obzirom na njihov znacaj u smislu osnovnih informacija za analizu tržišta rada, ono takode daje migraciona kretanja tokom rata, kao i u poslijeratnom periodu. Takode daje poredenje BiH tržišta rada s ostalim zemljama Balkana. Na osnovu pregleda, zakljucni odjeljak postavlja pitanja na koja treba dati odgovor ostatak studije. 2.1. Trendovi ekonomskih aktivnosti 8. Poslijeratni ekonomski rast je solidan, ali ne i spektakularan. Tokom perioda 1997 – 2000.g., GDP je prosjecno rastao po stopi od 13,6 procenata, s opadajucim trendom rasta (Tabela 2.1.).

Tabela 2.1: Kljucni trendovi ekonomskih aktivnosti, 1990 .g. i 1997-2001.g.

1990 1997 1998 1999 2000 2001

A. GDP (US$ milona) 10,633 3,423 4,169 4,540 4,252 4,796 B. Realni rast GDP-a

Bosna i Hercegovina n.a 36.6 9.9 9.9 5.9 5.6 Federacija n.a. 36.2 8.2 9.5 7.0 7.0 Republika Srpska n.a 37.9 15.8 11.3 2.6 1.9

C. Rast industrijske proizvodnje

Federacija n.a 36.0 24.0 11.0 9.0 12.0 Republika Srpska n.a 27.0 23.0 2.0 6.0 -13.0

D. GDP po stanovniku (u tekucim US$)

Bosna i Hercegovina 2,429 816 1,042 1,135 1,093 1,222 Federacija n.a. 1,167 1,418 1,458 1,373 1,453 Republika Srpska n.a. 733 704 821 806 873

Izvor: Zvanicni podaci, procjena Svjetske banke i MMF-a (podaci za 2000.g. i 2001.g. su preliminarni).

Slicno tome, i industrijska proizvodnja ima trend opadanja (posebno u Republici Srpskoj, gdje je došlo do smanjenja industrijske proizvodnje u 2001.g.). Bez obzira na solidan rast, privredna proizvodnja zemlje još uvijek zaostaje za predratnim nivoima: u 2001.g. GDP BiH je iznosio 45 procenata od nivoa iz 1990.g. 9. Po GDP-u po stanovniku iz 2001.g. (1 222 US$), Bosna i Hercegovina spada u donju grupu zemalja sa srednjim nivoom prihoda. GDP po stanovniku Republike Srpske zaostaje za GDP-om Federacije za 40 procenata, pri cemu se ta razlika nakon 1999.g. donekle smanjuje. 2.2 Trendovi i rezultati tržišta rada u BiH u toku 1990-tih 10. Da bi se dobila dinamicna, sveobuhvatna slika BiH tržišta rada, potrebno je sagledati trendove ucestvovanja radne snage, stope zaposlenosti i nezaposlenosti, kao i trendove osnovnih elemenata tržišta rada – zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti. Nažalost, zbog ogranicenih

4

izvora podataka, podaci koji obuhvataju duže periode postoje uglavnom za zaposlenost i plate u formalnom sektoru – nisu na raspolaganju takvi podaci za nezaposlenost (osim za evidentiranu nezaposlenost, za koju je u izvještaju pokazano da je nepouzdan podatak stvarne nezaposlenosti, definirane po ILO kriterijima), neformalnoj zaposlenosti i neaktivnosti. Uz nedostatak takvih podataka, daleko najbolji rezime BiH tržišta rada daje nedavna Anketa mjerenja životnog standarda (LSMS). U pokušaju davanja sveobuhvatnog rezimea BiH tržišta rada, ovaj izvještaj, stoga, koristi podatke ankete i nadopunjuje ih podacima o formalnoj zaposlenosti iz drugih izvora. 2.2.1 Zaposlenost, nezaposlenost i ucestvovanje radne snage u 20001.g. 11. Postoje tri izrazite karakteristike tržišta rada i stopa ucestvovanja u Bosni i Hercegovini u 2001.g.: • Ucestvovanje radne snage je veoma malo – 48 procenata, pri cemu je stopa ucestvovanja

muškaraca 62 procenta, a žena samo 28 procenata (Tabela 2.2). Po medunarodnim standardima, ove stope su veoma niske, posebno za žene (one su takode niže nego u drugim balkanskim zemljama – vidjeti ispod). Stope ucestvovanja su nešto vece u Republici Srpskoj.

Tabela 2.2: Zaposlenost, nezaposlenost i ucestvovanje radne snage, po entitetima, 2001.g.

BiH Federacija Republika Srpska

A. Zaposlenost

(i) Ukupna 999.5 551.3 448.2 Muškarci 648.7 356.9 291.8 Žene 350.8 194.4 156.4 (ii) Formalna zaposlenost - ukupna 638.0 375.5 262.5 Muškarci 418.3 247.3 171.0 Žene 219.7 128.2 91.5 (iii) Neformalna zaposlenost - ukupna* 361.5 175.8 185.7 Muškarci 230.4 109.6 120.8 Žene 131.1 66.2 64.9 B. Nezaposlenost

Ukupna 190.7 111.0 79.7 Muškarci 115.0 67.7 47.4 Žene 75.6 43.3 32.3 C. Stopa aktivnosti**

Stopa zaposlenosti - ukupno 40.1 36.7 45.5 Muškarci 52.8 48.9 58.6 Žene 27.7 25.2 31.9 Stopa nezaposlenosti - ukupna

16.4

16.9

15.8

Muškarci 15.4 16.1 14.5 Žene 18.3 18.4 18.1 Stopa ucestvovanja radne snage - ukupna

48.0

44.2

54.0

Muškarci 62.4 58.3 68.6

5

BiH Federacija Republika Srpska

Žene 33.9 30.9 38.9 Stavke napomene:

Stanovništvo radno aktivne dobi (15-64) - ukupno 2,390.6 1,475.1 915.4 Muškarci 1,180.2 714.7 465.6 Žene 1,210.4 760.5 449.9 Izvori: BiH LSMS 2001.g. Napomene: * Vidjeti Apendiks 1 za definiciju neformalne zaposlenosti ** U svrhu boljeg medunarodnog poredenja, samo pojedinci od 15 do 64 godine su uzeti u obzir pri izracunavanju stopa aktivnosti i nezaposlenosti. • Stopa nezaposlenosti iznosi visokih 16,4 procenta, uz nešto vecu stopu za žene, te u Federaciji

u odnosu na Republiku Srpsku. • Stope zaposlenosti su veoma niske, a udio zaposlenosti u neformalnom sektoru je izuzetno

velik. Više od jedne trecine zaposlenosti je u neformalnom sektoru; proporcija žena u zaposlenosti u neformalnom sektoru je gotovo ista kao i njihov udio u ukupnoj zaposlenosti. Udio neformalne zaposlenosti u Federaciji iznosi 32 procenta, a u Republici Srpskoj je cak i veci, 41 procenat.

(a) Ukupna zaposlenost 12. U nedostatku podataka o neformalnom sektoru, ispod se koncentriramo na evoluciju zaposlenosti u formalnom sektoru. U poredenju s predratnim nivoima, poslijeratna zaposlenost u formalnom sektoru u Bosni i Hercegovini je drasticno smanjena. U 1997.g. je iznosila 575 000 ili samo 59 procenata u odnosu na nivo iz 1991.g. (smanjenje je jednako snažno u oba entiteta – vidjeti Tabelu 2.3).

Tabela 2.3: Formalna zaposlenost po sektoru aktivnosti, 1991.g. i 1997 – 2000.g. (u hiljadama)*

1991 1997 1998 1999 2000 2001

A. Bosna i Hercegovina Ukupno 976 575 639 628 641 627

Poljoprivreda 36 n.a. n.a. 21 21 21 Proizvodnja 498 n.a. n.a. 256 255 247 Usluge 441 n.a. n.a. 351 365 359

B. Federacija

Ukupno 638 373 395 408 413 407 Poljoprivreda 21 n.a. 10 10 10 11 Proizvodnja 325 n.a. 161 161 161 156 Usluge 292 n.a. 224 237 241 241

C. Republika Srpska

Ukupno 338 202 244 221 228 220 Poljoprivreda 15 n.a. n.a. 11 10 10 Proizvodnja 173 n.a. n.a. 96 94 92 Usluge 149 n.a. n.a. 114 123 118

Izvor podataka: Statisticki godišnjak, 2001.g. Federalni zavod za statistiku, Srajevo; Statisticki godišnjak Republike BiH, 1992.g. Federalni zavod za statistiku, Sarajevo; Statisticki zavod Republike Srpske, Banja Luka, 2000.g.

6

Napomena: * Klasifikacija sektora: Poljoprivreda – poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo; Industrija: rudarstvo, industrija, elektro-energetika, gas, vodosnabdijevanje i gradevinarstvo; Usluge: trgovina, ugostiteljstvo, transport i telekomunikacije, financijske usluge, poslovne usluge, obrazovanje, Zdravstvo, javna administracija i ostale usluge. Nakon 1997.g. rast formalne zaposlenosti je bio slab; u Federaciji se polako povecava i u 2001.g. je prešao nivo iz 1997.g. za 9 procenata; iako je nivo formalne zaposlenosti u 2001.g. prešao nivo iz 1997.g. za isti procent, ona je u Republici Srpskoj ustvari opala nakon 1998.g. U 2001.g. u Federaciji je bilo zaposleno 407 000 ili 65 procenata radnika, a u Republici Srpskoj 220 000 ili 35 procenata.3 13. Bez poznavanja nivoa neformalne zaposlenosti u 1990-tim, ne možemo precizno reci za koliko je ukupna zaposlenost u 2001.g. smanjena u odnosu na predratni nivo. LSMS procjena ukupne zaposlenosti (zbir formalne i neformalne zaposlenosti) u 2001.g. iznosi tacno 1 milion, što je približno broju radnika samo u formalnom sektoru 2001.g. (976 000), te stoga smanjenje ukupne zaposlenosti izmedu 1991.g. i 2001.g. ugrubo odgovara broju zaposlenih radnika u neformalnom sektoru 1991.g. Iako je to smanjenje vjerovatno iznosi manje od 361 500 tj. obim neformalnog sektora u 2001.g., ono je bez sumnje još uvijek dosta veliko.4 (b) Struktura formalne zaposlenosti 14. U teškim uslovima na poslijeratnom tržištu rada, ne samo da je došlo do drasticnog smanjenja zaposlenosti u formalnom sektoru, nego je došlo i do jednako drasticnih promjena u strukturi zaposlenosti. Povrh svega, u poslijeratnu radnu snagu je ukljuceno malo mladih radnika i ona postaje, prosjecno, znatno starija. Štaviše, veliko smanjenje u apsolutnom smislu, mnogo više pogada manje obrazovane radnike, tako da se njihov udio u zaposlenosti znatno smanjio; nasuprot tome, udio žena je ostao nepromijenjen. Došlo je do prelaska iz proizvodnog u uslužni sektor (kao i drugim zemljama u tranziciji), posebno trgovinu. 15. Sektorska struktura. U poredenju s predratnim godinama, došlo je do odliva zaposlenosti iz proizvodnje. Za razliku od ostalih sektora, zaposlenost u proizvodnji je opala u apsolutnom iznosu i u poslijeratno periodu, tako da je u poredenju s 1991.g. udio zaposlenosti u proizvodnji u ukupnoj zaposlenosti smanjen za 12 procentnih poena do 2001.g. Uz stagniranje poljoprivrede, zaposlenost u uslužnom sektoru je razmjerno porasla (vidjeti Sliku 2.1. i Tabelu 2.3.). U poredenju s Federacijom, Republika Srpska je u 2001.g. imala veci udio radnika zaposlenih u proizvodnji (3,5 procentna poena više) i u poljoprivredi (1,7 procentnih poena više). Smanjenje udjela zaposlenosti u proizvodnji u toku 1990-tih je slicno smanjenjima u Bugarskoj i Rumuniji, ali vece nego u Hrvatskoj, Makedoniji i Jugoslaviji (WIIW, 2000.g.).

3 Obratiti pažnju da se procjene formalne zaposlenosti u 2001.g. navedene u Tabeli 2.2 koje poticu od LSMS iz 2001.g., razlikuju od rezultata dobivenih prikupljanjem ostalih statistickih podataka. 4 Po svim vjerovatnocama, stopa ucestvovanja u neformalnoj ekonomiji se povecava u poslijeratnom periodu. Pod pretpostavkom da se stopa ucestvovanja u neformalnoj ekonomiji udvostrucila od 1991.g. do 2001.g. (što je možda precijenjeno), procjena zaposlenosti u neformalnom sektoru u 1991.g. iznosi 181 000. Na osnovu te procjene, ukupna zaposlenost u 1991.g. je iznosila 1 157 000, te je stoga procjena smanjenja ukupne zaposlenosti izmedu 1991.g. i 2001.g. 157 000.

7

Slika 2.1: Struktura formalne zaposlenosti u Bosni i Hercegovini, 1991.g. i 2001.g.

(u procentima)

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

1991 2001

Agriculture

Manufacturing

Services

Izvor: Tabela 2.3. 16. Obzirom na nedostatak podataka koji obuhvataju duže periode, donji izvještaj koristi obimne podatke o zaposlenosti u formalnom sektoru iz bošnjackog dijela Federacije – koji obuhvataju ne samo poslijeratni period, vec i prijeratni period, pa cak i ratne godine – za analizu strukture zaposlensoti po nekim znacajnim dimenzijama: dob, pol i obrazovanje. Cini se da su rezultati generalne prirode, imajuci u vidu zajednicke faktore koji su preovladavali u oba entiteta. Osnovne karakteristike koje se trebaju pomenuti su sljedece: 17. Pol. Bez obzira na veliko smanjenje u apsolutnim iznosima, udio žena u formalnoj zaposlensoti je ostao primjetno stabilan: iznosio je 34,6 u 1990.g. i nakon neznatnog povecanja u poslijeratnim godinama, dostigao 36,3 procenta u 2000.g. (Tabela 2.4, panel A); prema podacima iz LSMS ankete iz 2001.g., iznosio je 34,2 u 2001.g.5

5 Obratiti pažnju da za razliku od administrativnih podataka koji obuhvataju period od 1990.g. – 2001.g., izvor podataka za 2001.g. je LSMS za BiH. Ocito je kako se blisko poklapaju podaci iz ta dva izvora, ne samo u smislu dobnog i polnog udjela u zaposlenosti; poklapanje u nekim kategorijama obrazovanja je slabije (vidjeti Tabelu 2.4) obzirom da se LSMS klasifikacija razlikuje od administrativne klasifikacije.

8

Tabela 2.4: Struktura formalne zaposlenosti, Federacija, 1990-2001.g. (na dan 1. januar, u procentima)*

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001** A. Pol Žene – PIO podaci 34.6 35.4 35.4 32.8 33.1 34.1 35.0 35.0 35.5 35.9 36.3 34.2 B. Dob 16-19 0.5 0.3 0.2 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.2 0.2 0.2 0.8 20-24 7.8 6.6 5.2 3.9 3.2 2.9 3.2 4.4 4.9 5.0 4.7 6.0 25-34 37.3 36.6 35.2 33.0 30.4 28.1 25.8 25.0 24.5 24.2 23.1 22.2 35-44 30.5 32.9 35.0 36.3 37.3 38.1 38.6 38.3 38.2 37.8 37.3 35.2 45-54 17.2 17.3 18.0 20.0 21.4 22.4 23.2 23.7 24.6 25.9 27.3 27.7 55-64 6.7 6.1 6.2 6.4 7.4 8.1 8.7 8.1 7.3 6.6 7.1 7.7 65 + 0.2 0.2 0.2 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.3 0.3 0.3 0.4 C. Radni staž Ispod 2 6.5 5.4 4.3 2.8 3.4 4.4 5.9 10.2 12.3 11.4 9.8 n.a. 2-5 18.3 17.0 14.5 11.0 8.5 7.1 6.8 7.8 9.5 13.3 15.7 n.a. 6-10 21.6 21.7 21.9 21.9 20.9 19.5 17.4 14.8 12.5 11.0 10.3 n.a. 11-20 32.7 35.2 37.5 38.4 38.7 38.6 37.8 36.4 35.8 34.9 33.6 n.a. 21-30 14.3 14.9 16.2 19.2 21.0 22.6 24.0 23.7 23.6 23.8 24.6 n.a. 31-40 6.3 5.5 5.4 6.4 7.2 7.5 7.7 6.7 5.9 5.2 5.7 n.a. Preko 40 0.3 0.2 0.3 0.2 0.2 0.3 0.4 0.4 0.4 0.3 0.3 n.a. D. Struktura po obrazovanju Nezavršena osnovna 19.2 18.1 17.2 16.8 16.4 16.2 15.8 14.9 14.1 13.4 13.1 3.8 Osnovna 19.0 19.1 18.9 19.5 19.2 19.3 19.0 18.7 18.5 18.0 17.7 14.0 Strucna 30.1 30.2 30.2 30.9 30.7 30.4 30.2 30.2 30.4 30.5 30.4 41.7 Srednja 20.2 20.8 21.4 20.5 21.1 21.8 22.7 23.7 24.6 25.4 25.9 23.4 Viša (2g) 3.7 3.7 3.7 3.5 3.6 3.6 3.6 3.6 3.6 3.6 3.6 7.2 Visoka (4 g) 7.8 8.0 8.4 8.7 8.9 8.8 8.8 8.8 8.9 9.1 9.2 9.8 Izvor: vlastito izracunavanje, na osnovu podataka od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO)

Napomena: * PIO podaci se odnose na broj aktivnih ucesnika koje pokriva PIO Sarajevo (ne obuhvata osiguranike PIO Mostar) ** Podaci za 2001.g. se zasnivaju na LSMS anketi iz 2001.g. (odnosi se na kompletnu zaposlenost u formalnom sektoru u Federaciji).

9

18. Dob i iskustvo. Formalna radna snaga je znacajno ostarila. Njena prosjecna starost se povecala s 36,6 godina 1991.g na 40,2 godine pocetkom 1996.g. i potom samo neznatno smanjila na 40,0 godina do 2000.g.6 Udio radnika mladih od 24 godine, i posebno onih iz grupe od 25 – 34 se znacajno smanjio u poredenju s predratnim godinama, a udio radnika starijih od 35 godina se razmjerno povecao. Posebno je zabrinjavajuca cinjenica da, iako je u nekim dobnim grupama došlo do poboljšanja trendova u poslijeratnom periodu, se udio grupe od 25 – 34 godine u zaposlenosti nastavio smanjivati. U 2000.g., udio ove grupe u ukupnoj zaposlenosti je bio 23 procenta, u poredenju s 37 procenata u 1990.g. (Tabela 2.4., panel B). U skladu s tim, udio radnika s manje od 10 godina staža je opao za 46 procenata 1990.g. na 36 procenata 2000.g., a u istom periodu je u grupi od 21 – 30 godina staža došlo do povecanja za 10 procentnih poena (Tabela 2.4, panel C). Prosjecna dužina staža radne snage se, stoga, povecala s 12,7 godina 1991.g. na 15,9 godina 1996.g. i u 2000.g. opala na 14,2 godine. To navodi da je novo zapošljavanje – do mjere u kojoj ga je uopšte i bilo – dovelo malo mladih radnika, tako da poslijeratnu radnu snagu cini isti skup radnika koji postepeno stare i koji napuštaju radnu snagu u dobi za odlazak u penziju. 19. Obrazovanje. U poredenju s predratnim godinama, relativno je manje radnika s nižim obrazovanjem, a više je zaposlenih radnika sa srednjim i visokim obrazovanjem. Udio radnika s nezavršenim osnovnim obrazovanjem je opao s 19 procenata u 1990.g. na 13 procenata u 2000.g.; u istom periodu, udio radnika sa srednjim obrazovanjem se povecao s 20 na 26 procenata, a onih s cetverogodišnjim visokim obrazovanjem sa 7,8 na 9,2 procenta (Tabela 2.4, panel D). 2.2.2 Jak rast plata i izrazita struktura plata 20. Od 1997.g. prosjecna plata u Bosni i Hercegovini je znacajno porasla i u nominalnim i u realnim vrijednostima (Tabela 2.5).

Tabela 2.5: Prosjecne mjesecne plate, 1997 – 2001.g. (u KM)

1997 1998 1999 2000 2001

Bosna i Hercegovina* Neto plate 210 273 319 365 396 Bruto plate 319 418 468 529 579 Rast – neto plate (procenat) n.a. 30.0 16.7 14.4 8.6 Rast – bruto plate (procenat) n.a. 31.2 11.8 13.2 9.4 Federacija BIH Neto plate 263 329 375 412 443 Bruto plate 398 506 551 606 652 Rast – neto plate (procenat) n.a. 25.0 13.8 10.1 7.5 Rast – bruto plate (procenat) n.a. 27.4 8.8 10.1 7.5 Republika Srpska Neto plate 112 170 216 277 309 Bruto plate 174 256 314 387 444 Rast – neto plate (procenat) n.a. 51.8 27.1 28.2 11.6 Rast – bruto plate (procenat) n.a. 47.1 22.7 23.2 14.7

6 Ovo je izracunato na osnovu udjela u zaposlenosti po dobnim grupama datim u Tabeli 2.4, dajuci srednju vrijednost godina svim ucesnicima iz date dobne grupe (i 65 godina onima iz posljednje kategorije).

10

1997 1998 1999 2000 2001 Stavke napomene CPI - Federacija (1997=100) 100.0 101.8 100.8 104.8 108.1 CPI – Republika srpska (1997=100) 100.0 105.6 120.4 135.1 142.6 * Procjene su dobivene primjenom 64,9 procenata zaposlenosti za Federaciju i 35,1 procent za Republiku Srpsku. Izvor podataka: Statisticki godišnjak za 2001.g., Federalni zavod za statistiku, Srajevo; Zavod za statistiku Republike Srpske, Banja Luka (interni materijal) U Federaciji je prosjecna mjesecna neto plata povecana s 263 KM u 1997.g. na 443 KM u 2001.g. ili za 88 procenata, a u Republici Srpskoj sa 112 KM u 1997.g. na 390 KM u 2001.g. ili za 176 procenata. Ta povecanja uveliko prevazilaze rast indeksa potrošackih cijena, koji je u istom periodu povecan za oko 8 procenata u Federaciji i 43 procenta u Republici Srpskoj. U 2001.g. prosjecna neto plata u Federaciji je bila veca od plate u Republici Srpskoj za 44 procenta (trendovi i poredenja bruto plata su slicni trendovima i poredenjima neto plata). Ispod je analizirana struktura plata po individualnim i karakteristikama firmi, kao i poslijeratne promjene u strukturi plata (opet oslanjajuci se uglavnom na individualne podatke iz Federacije). 21. Pol. Razlike u platama po polovima – koje su bile prilicno male 1990.g. – su postale još i manje tokom dvije poslijeratne godine za koje postoje podaci (1998-99.g., vidjeti Tabelu S2.1). U 1999.g. prosjecna plata žena je bila skoro jednaka prosjecnoj plati muškaraca – razlika je iznosila tek 1.2 procenta. Obratiti pažnju da je ovo poredenje 'sirovih' podataka o platama (bez uskladivanja za strucnu spremu i ostale individualne i karakteristike posla), ipak znacajno je napomenuti da su tako male razlike krajnje neuobicajne kako za zemlje u tranziciji, tako i za OECD zemlje. Moguci faktor objašnjenja bi mogla biti niska stopa ucestvovanja žena, s vecom od uobicajne samo-selekcijom žena s vecom strucnom spremom u radnu snagu. 22. Dob i radni staž. Plate u Federaciji odražavaju jaku korelaciju s radnim stažom: stariji radnici zaraduju više od mladih. U 1990.g. je svaka dodatna godina radnog staža donosila po jedan procenti poen prosjecne plate, a u poslijeratnim godinama cak i više. Vrijedna je pomena karakteristika, da se prednost po osnovu dobi ne smanjuje, u relativnom smislu, u dobi preko 50 godina. Tj. cini se da odnos izmedu dobi i plate linearan, a nema inverzni U oblik, uobicajan za tržišnu ekonomiju. Slican zakljucak se odnosi i na vezu izmedu kumulativnog radnog staža i plate. Kao što je bilo rijeci u poglavlju 4, to je u velikoj mjeri funkcija mehanizama utvrdivanja plata u BiH koji su pretjerano rigidni i vezani za radni staž, a ne za produktivnost. 23. Obrazovanje. Obrazovaniji zaraduju više: U 1990.g. oni koji nisu imali završenu srednju školu su zaradivali 71 procent, a oni koji su imali cetverogodišnje univerzitetsko obrazovanje 181 procent od prosjecne plate. Poslijeratna struktura plata po obrazovnim nivoima je ostala znacajno slicna predratnoj, pri cemu sirovi podaci navode smanjenje samo kod grupe s cetverogodišnjim univerzitetskim obrazovanjem. 24. Vlasništvo i sektorska struktura. Interesantno je da je prosjecna plata u formalnom privatnom sektoru znacajno ispod plata u formalnom državnom sektoru -- u 1999.g. prosjecna (zvanicno prijavljena) plata u privatnom sektoru je iznosila 75 procenata od prosjecne plate u privredi (Tabela S2.1, panel E). Što se tice sektorske strukture plata, najvece neto plate u Federaciji su u sektoru financijskih usluga (924 KM) i elektro-energetskom sektoru (770 KM). Iako su i u Republici Srpskoj ova dva sektora medu najbolje placenim, prvo mjesto pripada javnog administraciji (485 KM). Iako su relativne pozicije pojedinih sektora u dva entiteta slicne (vidjeti Tabelu S2.2), razlike u platama mjerene po koeficijentu varijacije, su manje u Republici Srpskoj, posebno nakon znacajnog povecanja nejednakosti plata u Federaciji u 2001.g. 2.3 Demografski trendovi i migracija u 1990-tim

11

25. Traumaticni dogadaji iz devedesetih su dramaticno uticali na demografske trendove i migracijske tokove u BiH. Došlo je do znacajnog smanjenja stanovništva koje živi u BiH, obzirom da su mnogi ljudi raseljeni, protjerani, ubijeni, a etnicko cišcenje je rezultiralo etnicki znatno homogenijim teritorijalnim jedinicama. Zvanicno, smanjenje stalnih stanovnika je skromno – došlo je do smanjenja od 4,38 miliona u 1991.g. (podatak iz popisa stanovništva) na 4,26 miliona u 2000.g. (vidjeti Tabelu 2.8)7. Medutim, od onih koji se ubrajaju u stalne stanovnike, više od 500 000 su raseljeni i izbjeglice koji u stvarnosti ne žive na teritoriji BiH (u 2000.g. je bilo 480 000 takvih osoba u Federaciji; za Republiku Srpsku nema podataka). Ispod su dati detaljniji podaci o demografskim promjenama do kojih je došlo u 1990-tim, po teritorijama kontroliranim od strane etnickih grupa i po nacionalnostima; to predstavlja znacajne osnovne informacije neophodne za razumijevanje poslijeratnog tržišta rada u BiH. 26. Tokom ratnih godina je u BiH došlo do ogromnih migracija – uzrokovanih etnickim cišcenjem – koje su rezultirale znacajno homogenijim teritorijalnim jedinicama. Kao što se može vidjeti iz Tabele S2.4, u 2000.g. je preko 91 procenat stanovništva teritorije koja je bila pod srpskom vojnom kontrolom su predstavljali Srbi, 81 procent stanovništva teritorije koja je bila pod hrvatskom vojnom kontrolom su predstavljali Hrvati i 83 procenta stanovništva teritorije koja je bila pod bošnjackom vojnom kontrolom su predstavljali Bošnjaci8. To predstavlja veliko povecanje u odnosu na 1992.g. kada su odgovarajuci procenti iznosili 55, 60, odnosno 61. 27. Neto promjene stanovništva prezentirane u Tabeli S2.4 su rezultat velikih migratornih priliva i odliva. Ti tokovi rezimirani u Tabeli S2.5, gdje se daju podaci po etnickoj pripadnosti, koja etnicka grupa kontrolira mjesto porijekla i destinacije i tipu tokova. Dominantni medu tim tokovima su veliki prilivi pojedinih etnickih grupa na teritorije pod kontrolom iste etnicke grupe. Tokom ratnog perioda je cak 2,3 miliona ljudi otišlo, protjerano, izbjeglo ili ubijeno, proglašeno nestalim ili prerano umrlo – i time su teško pogodene sve tri etnicke grupe (Slika 2.2). Preko 714 000 ljudi koji su otišli iz kuca ili protjerani je ostalo u BiH, 1,3 miliona je izbjeglo u inostranstvo, a 270 000 je ubijeno ili nestalo. 28. U poslijeratnim godinama, došlo je do obrata prethodnih trendova i neke izbjeglice i raseljene osobe su se vratile svojim kucama (vidjeti Sliku 2.3). Medutim, sveukupno ovi tokovi su nedovoljni za obnavljanje prvobitnog stanja (tokom 1996.g. – 2000.g., ukupni priliv je prevazilazio ukupni odliv za 440 000 ljudi) i kao što je gore pomenuto, do 2000.g., teritorijalne jedinice su bile etnicki mnogo homogenije nego na pocetku rata.

7 Medutim, poslije rata nije vršen popis, te se zvanicni podaci trebaju uzimati s oprezom. 8 Donja analiza je zasnovana na procjenama broja i toka stanovnika, koje je izvršio profesor Ilijas Bošnjovic (Ekonomski institut, Sarajevo) u svom informativnom materijalu za ovu studiju. Obratiti pažnju da su njegove procjene ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine za 2000.g. manje od zvanicnih procjena za oko 420 000.

12

Slika 2.2: Migracioni odlivi iz Bosne i Hercegovine, 1992-2000.g.

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

Bosniaks Croats Serbs

Departed and expelled

Exiled abroad

Killed, missing and increasedmortality

Izvor: Bošnjakovic (2001.g.) 2.4 Poredenje s ostalim balkanskim zemljama 29. Zvanicni broj stanovnika Bosne i Hercegovine je približan broju stanovnika Hrvatske, dvostruko veci nego u Makedoniji i oko dvostruko manji nego u Jugoslaviji (Tabela 2.6).

13

Tabela 2.6: Poredenje rezultata tržišta rada, Bosna i Hercegovina i druge balkanske zemlje (kraj 1990-tih ii 2000.g.)

Bosna i

Hercegovina Bugarska Hrvatska Makedonija Rumunija Jugoslavija

A. Stanovništvo (u hiljadama) 4,236 8,170 4,381 2,030 22,443 8,380 B. Ucestvovanje radne snage (podaci ankete) Ukupno 48.5 48.8 50.4 52.9 62.6 57.5 Muškarci 63.2 54.0 57.8 64.4 70.7 65.9 Žene 34.2 44.0 43.8 41.7 56.8 49.2 C. Struktura zaposlenosti po djelatnosti (podaci ankete) Poljoprivreda 18.8 26.6 9.0 22.3 42.8 22.5 Proizvodnja 36.2 29.0 31.3 33.5 26.2 26.4 Usluge 45.0 44.4 59.4 44.2 31.0 51.2 D. Nazaposlenost

Stopa nezaposlenosti – Anketa radne snage 16.4 16.9 15.1 32.2 7.7 12.6 Stopa nezaposlenosti – evidentirana nezaposlenost

38.0 (Fed) 40.1 (RS)

17.9 22.4 n.a. 10.8 26.8

Dugorocna nezaposlenosti (duže od jedne godine, kao procenat ukupne nezaposlenosti)

76.2 (Fed) 58.9 52.1 83.3 48.1 81.7

Procenat mladih medu nezaposlenima 29.8 (Fed) 21.6 n.a. 27.8 n.a. 34.5 Obrazovna struktura nezaposlenih

• Osnovna ili manje 51.2 (Fed) 34.3 (RS)

n.a. n.a. 41.8 n.a. 23.9

• Srednja 48.0 (Fed) 62.6 (RS)

n.a. n.a. 51.0 n.a. 68.3

• Viša (2 godine) 0.3 (Fed) 1.9 (RS)

n.a. n.a. 3.2 n.a. 4.3

• Visoka (4 godine) 0.4 (Fed) 1.2 (RS)

n.a. n.a. 4.0 n.a. 3.5

Izvor: za Bosnu i Hercegovinu: Zavodi za statistiku iz Sarajeva i Banja Luke, LSMS2001.g.. Za ostale zemlje WIIW baza podataka.

14

30. Kao što je gore navedeno, stopa ucestvovanja radne snage u Bosni i Hercegovini od 48 procenata je izuzetno niska. Od ostalih balkanskih zemalja, Bugarska, Hrvatska i Makedonija takode imaju niske stope (49, 50 i 53 procenta pojedinacno) dok su stope u ostalim balkanskim zemljama nešto vece (u Rumuniji, npr. 63 procenta). Stope ucestvovanja žena u BiH još i više zaostaju za stopama ostalih balkanskih zemalja. Kao posljedica, razlika u stopama ucestvovanja muškaraca i žena u radnoj snazi je najveca u regiji, pri cemu stopa za žene iznosi tek jednu polovinu stope za muškarce. 31. Sektorska struktura zaposlenosti otkriva da Bosna i Hercegovina ima najveci udio zaposlenosti u proizvodnji u odnosu na ostale balkanske zemlje (36 procenata), a pored Hrvatske, ima najmanji udio radnika u poljoprivredi (19 procenata).

Slika 2.3. Migratorni prilivi u Bosni i Hercegovini, 1992-2000.g.

0

50,000

100,000

150,000

200,000

250,000

300,000

Bosniaks Croats Serbs

Returned refugees

Returned displaced persons

Natural increase of population

Izvor: Tabela 2.10 32. Stopa nezaposlenosti u BiH od 16,4 procenta je znatno veca nego u Rumuniji i Jugoslaviji, a na istom nivou je kao i u Hrvatskoj i Bugarskoj, te znatno niža nego u Makedoniji, koja je s 32 procenta najveca u regiji. Za razliku od toga, stopa evidentirane nezaposlenosti u BiH je izuzetno velika (prosjecno za oba entiteta 39 procenata), mnogo veca nego u zemljama s kojima se poredi. Kao što se ispod razmatra, te razlike su odraz razlika u stimulacijama za prijavu kod ureda za zapošljavanje (najznacajnije je da u BiH, prijavljivanje na zavod za zapošljavanje omogucava zdravstvenu zaštitu). Evidencije nezaposlenih u BiH takode pokazuju veliki udio dugorocne nezaposlenosti i mali udio mladih. Kao i u drugim zemljama, udio nekvalificirane radne snage u velikoj mjeri prevazilazi udio kvalificiranih nezaposlenih. 2.5 Zakljucne napomene 33. Gornji dokazi pokazuju da je uprkos jakom ekonomskom oporavku nakon završetka rata, nivo sveukupne zaposlenosti znacajno smanjen u odnosu na predratni nivo i da je stopa nezaposlenosti jako visoka. Štaviše, u 2001.g. je više od jedne trecine zaposlenosti bilo u neformalnom sektoru – što je vjerovatno, znacajno povecanje u odnosu na predratni period. Ucestvovanje radne snage je vrlo nisko po medunarodnim standardima, a cak i niže nego u ostalim

15

balkanskim zemljama, posebno medu ženama. Interesantno je, istovremeno se javlja i nominalno i realno povecanje plata u cijelom poslijeratnom periodu. 34. Gornji nalazi namecu nekoliko znacajnih problema i pitanja koji zahtijevaju dalje istraživanje. Prije svega, obzirom na rast nezaposlenosti do kojeg je došlo u poslijeratnom periodu, kako se može povecati kapacitet privrede za otvaranje radnih mjesta? Štaviše, uz pretpostavku da je rješavanje disbalansa u BiH ekonomiji koji je proistekao i iz rata i iz prelaska na tržišnu ekonomiju od centralnog znacaja za povecanje produktivnosti, kakav je intenzitet mobilnosti radnika u poslijeratnom periodu? Ova pitanja takode namecu istraživanje uloge institucija u poslijeratnom tržištu rada u Bosni i Hercegovini: da li radni odnosi i posebno okvir za utvrdivanje plata stimuliraju otvaranje radnih mjesta i mobilnost radnika? Štaviše, da li politika i prakse zapošljavanja pogoduju mobilnosti radne snage i rastu? I koliko su bile produktivne politike pružanja pomoci nezaposlenima? Naredna dva poglavlja se bave tim pitanjima.

16

3. MOBILNOST RADNE SNAGE I OTVARANJE RADNIH MJESTA

35. Pregled tržišta rada u BiH prezentiran u prethodnom poglavlju se fokusirao na obim i trendove na tržištu rada. Iako bez sumnje, obezbjeduje informacije, takva analiza zanemaruje nekoliko znacajnih dimenzija uskladivanja do kojih dolazi na tržištu rada: bruto kretanje radnika i radnih mjesta. Naime, obim neto promjena zaposlenosti nije dobro mjerilo obima kretanja radnika i radnih mjesta. Na primjer, za dato smanjenje zaposlenosti, fleksibilno tržište rada dovodi do veceg kretanja radnika - i radnih mjesta, dok nefleksibilno tržište rada može apsorbirati samo skromna kretanja. A posljedice pravicnosti i efikasnosti dinamicnog tržišta rada mogu biti znacajno razlicite nego kod staticnog. 36. U dinamicnom tržištu rada – onom koje se karakterizira velikim kretanjima radnika i radnih mjesta – radnici mogu relativno brzo mijenjati poslove, cime se olakšava otvaranje produktivnijih radnih mjesta i gašenje manje produktivnih. U razvijenim tržišnim ekonomijama, brzo ponovno zapošljavanje radne snage znacajno doprinosi ukupnom rastu produktivnosti. Na primjer, u proizvodnom sektoru SAD-a, gotovo polovina ukupnog faktora rasta produktivnosti u toku jedne decenije se može pripisati preraspodjeli s manje produktivnih na produktivnije poslove9. 37. Pored efikasnosti, takode postoje i pitanja pravicnosti koja govore u prilog uskladivanja dinamicnog tržišta rada. Mala kretanja radnika do kojih dovode rigidnosti tržišta rada doprinose pojavi duplih tržišta rada, s dobro zašticenim radnicima u formalnom sektoru (koji su dominantno muškarci na vrhuncu radnog vijeka), nasuprot kojih su mnogo slabije zašticeni radnici u neformalnom sektoru i nezaposleni, posebno mladi nezaposleni. To je karakteristika prestrogo reguliranih tržišta rada, kao što pokazuju dokazi iz više zemalja dati u Okviru 3.1 38. Potreba za preraspodjelom radne snage i otvaranjem radnih mjesta u Bosni i Hercegovini je povecana ogromnim akumuliranim neuskladenostima koje poslijeratno BiH tržište rada treba apsorbirati. Kao što je gore navedeno, te neuskladenosti su stvorene: (i) ogromnim razaranjima proizvodnih sredstava i ljudskim gubicima tokom rata; (ii) pocetnim tranzicionim reformama, koje dovod do korjenitih promjena sistema; (iii) politickim i ekonomskim promjenama u okolnim zemljama; i (iv) stalnim promjenama tehnologije. Obzirom da brojne neuskladenosti u BiH prevazilaze slicne neuskladenosti u drugim zemljama u tranziciji (obzirom na ratne posljedice i promjene odnosa sa susjednim zemljama), efikasno poslijeratno uskladivanje BiH tržišta rada

9 Za nedavni pregled dokaza o vezi izmedu ukupnog i mikro-rasta produktivnosti, vidjeti Davis and Haltiwanger, 1999.g.

Okvir 3.1: Implikacije rigidnosti tržišta rada po pravicnost

Smanjenjem priliva u zaposlenost, staticna tržišta rada onemogucavaju ulazak novih radnika na tržište

– tj. mladih radnika, radnika koji se ponovo zapošljavaju (što su cesto žene) i nezaposlenih. Na primjer, Blanchard (1998.g.) pokazuje da veliki troškovi otpuštanja dovode do velike nezaposlenosti marginalnih grupa radnika zbog njihovog inferiornog pristupa poslu. Nije lako otkriti produktivnost

tih radnika prije njihovog zapošljavanja, te je stoga za njih vjerovatnoca da budu zaposleni, uz postojanje velikih troškova otpuštanja, manja. Štaviše, OECD (1999.g.) nalazi da strogo

zakonodavstvo o zaštiti zaposlenosti i rezultirajuci staticno tržište rada smanjuju zaposlenost medu ženama na vrhuncu radnog vijeka i mladima, cineci ih podložnijim riziku od nezaposlenosti. Slicno tome, Kugler i Saint-Paul (2000.g.) pokazuju da veci troškovi otpuštanja povecavaju diskriminaciju medu nezaposlenim radnicima, obzirom da oni povecavaju troškove vezane za upošljavanje lošeg radnika i djeluju na štetu mladih radnika, obzirom da povecavaju vjerovatnocu da ce poslodavac

otpustiti mladog radnika da bi izbjegao placanje otpremnine.

17

zahtijeva preraspodjelu radne snage koja po intenzitetu i nivou prevazilazi preraspodjelu radne snage u drugim zemljama u tranziciji. Prethodno poglavlje pokazuje da to takvih promjena tek treba doci. 39. Iako gore navedeni faktori dovode do pritiska na firme da se prilagode promijenjenim prilikama, BiH preduzeca se suocavaju sa silnim problemima pri tome. S iscrpljivanjem resursa zemlje u toku rata i nespremnošcu stranaca da ulažu u BiH, ocita je oskudica sredstava raspoloživih za investiranje. Ali ima takode i dugih ogranicenja, nije manje zanacajno medu njima ni nepostojanje mogucnosti za sama ulaganja zbog nepovoljnog ambijenta za rast poslovanja. U oblasti zapošljavanja, postojale su znacajne rigidnosti u zakonodavstvu o zapošljavanju sve do promjena zakonodavstva o tržištu rada u jesen 2000.g. koje su, zajedno sa zaštitnickim stavovima rukovodilaca, onemogucavale dinamicna uskladivanja i otvaranja radnih mjesta. Osnovni problemi koji se trebaju ispitati 40. Uhvaceno izmedu ogromnog pritiska akumuliranih neuskladenosti i velikih barijera koje onemogucavaju uskladivanja, koliko je fleksibilno poslijeratno tržište rada u Bosni i Hercegovini? Svrha ovog poglavlja je da analizira proces preraspodjele radnika i otvaranja radnih mjesta u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, tražeci odgovore na sljedeca pitanja: • Kakvo je kretanje radnika u smislu priliva i odliva zaposlenosti? Kakva je razlika u tim

kretanjima medu entitetima i kakva su ona u poredenju s drugim zemljama u tranziciji? Posebno, možemo li potkrijepiti hipotezu da su ta kretanja izuzetno mala zbog neotvaranja radnih mjesta, rigidnosti zakonodavstva koje štiti zaposlenost i preovladavajuce poslovne kulture koja je izbjegavala otpuštanja? Štaviše, ima li ikakvi dokaza da su promjene radnog zakonodavstva iz septembra 2000.g. imale efekta na smanjenje broja radnika na cekanju i rješavanja prekobrojnih radnika iz preduzeca?

• Kakva je odnosna sudbina pojedinih demografskih grupa? Narocito, da li veliki troškovi zapošljavanja i otpuštanja i neotvaranje radnih mjesta onemogucavaju mladim radnicima pristup poslu? Da li je ženama teže da dodu do posla? Štaviše, da li stanje manje obrazovanih pogoršalo, kao što pokazuje iskustvo iz drugih zemalja u tranziciji?

• Kakav je intenzitet kretanja radnih mjesta – otvaranja i gašenja radnih mjesta – u BiH ekonomiji? Dali se ta kretanja razlikuju po entitetima i kakva su u poredenju s kretanjima radnih mjesta u drugim zemljama u trazniciji?

• Kakve su razlike u kretanju radnih mjesta po sektorima i preduzecima u zavisnosti od vlasništva, velicine, profitabilnosti? Konkretno, da li se više radnih mjesta otvara u malim, privatnim, uslužno orjenitranim, profitabilnim firmama?

41. Istraživanjem gornjih pitanja, analiza ce obraditi nekoliko pitanja politike. Ona obuhvataju znacaj fleksibilnosti radnog zakonodavstva u vezi sa zapošljavanjem i otpuštanjem radnika, okvirom za utvrdivanje plata i njegovim odnosom s radom i kretanjem radnih mjesta, mogucim mjerama za povecanje otvaranja radnih mjesta (posebno u sektoru SME) i smanjenjem stimulacija za ukljucivanje u neformalnu ekonomiju; i politike i programe pružanja pomoci grupama koje su neproporcionalno zakinute (npr. specijalni programi za mlade). 42. Ovo se poglavlje sastoji od dva odjeljka, jedan o kretanju radnika i drugi o kretanju radnih mjesta. Svako poglavlje pocinje prezentacijom metodologije i izvora podataka i nastavlja se diskusijom ukupnih kretanja radnika (radnih mjesta) i te kretanja po karakteristikama pojedinca i firme (kretanje radnika) i karakteristikama sektora i firme (kretanje radnih mjesta). Takode su dana medunarodna poredenja kretanja i radnika i radnih mjesta. Poglavlje se završava rezimiranjem dokaza postavljanjem daljih pitanja na koja se treba odgovoriti u narednim poglavljima.

18

3.1 Mobilnost radnika 43. Ovaj odjeljak analizira evoluciju ukupnih kretanja radnika, te ispituje odnosnu sudbinu pojedinih demografskih grupa na BiH tržištu rada. Zbog nedostatka raspoloživih podataka za druge dijelove BiH, analiza mobilnosti radnika je ogranicena na bošnjacki dio Federacije. Medutim, obzirom da slicne prilike preovladavaju i u drugim dijelovima zemlje, cini se razumnim pretpostaviti da se nalazi mogu generalno primijeniti na cijelu BiH. Analiza se koncentrira na pred- i poslijeratne godine 1990-tih (iako administrativni podaci obuhvataju i ratne godine). Da bi se analiza stavila u širu prespektivu, ovaj odjeljak se završava poredenjem kretanja radnika u BiH s kretanjima radnika u drugim zemljama. 3.1.1 Metodologija i izvori podataka 44. U analizi mobilnosti radne snage, odlucili smo mjeriti kretanje radnika (primanje i otpuštanje) na godišnjoj osnovi, koje omogucava prikladna poredenja evolucije kretanja u toku vremena, kao i medunarodna poredenja. Stopa primanja se definira kao godišnji broj zaposlenih na 100 radnika na pocetku godine; stopa otpuštanja se definira kao godišnji broj otpuštenih na 100 radnika na kraju godine. Pored jednostavnih tabulacija ovih stopa u toku vremena, analiza takode koristi multivarijabilnu (multinominal logit) analizu za utvrdivanje determinati kretanja radnika. 45. Donja analiza se zasniva na dva izvora podataka – podaci o radnom stažu individualnih radnika koje je obezbijedio Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (FPIO) i podaci o preduzecima koje je obezbijedila Služba društvenog knjigovodstva. Na osnovu maticnih brojeva poslodavaca, podaci o radnicima su vezani za njihove poslodavce. Pored individualnih podataka, PIO je takode obezbijedtio zbirne podatke o broju radnika u formalnom sektoru i njihovu strukturu po individualnim i nekim karakteristikama firmi i sektora za period 1990-2000.g. Apendiks 1 daje detaljnije informacije o izvorima podataka, te objašnjava znacajnije korake u analizi podataka (posebno tretman organizacionih i drugih promjena podataka). 3.1.2 Koliko su dinamicna kretanja radnika u BiH ekonomiji? 46. U ovom poglavlju se najprije govori o zbirnim kretanjima radnika, pa se nastavlja s ispitivanjem odnosne sudbine pojedinih demografskih grupa na BiH tržištu rada.

19

Tabela 3.1: Stope primanja i prestanka, 1990-2000.g. (za podrucje sadašnje Federacije, u procentima)*

1990** 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 A. Primanja na posao Ukupno 16.0 12.8 11.3 7.2 9.0 11.4 25.7 22.5 20.8 20.2 18.1 Od cega prelazak s jednog posla na drugi

13.2 n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. 9.8 9.7 n.a.

B. Prestanci posla Ukupno 19.8 18.1 57.9 17.4 13.8 11.4 18.7 18.9 19.8 17.2 17.5 Od cega prelazak s jednog posla na drugi

12.9 n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. 9.8 9.7 n.a.

Od cega odlazak u penziju

4.1 n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. 3.4 1.5 n.a.

Izvor: vlastite kalkulacije, na osnovu podataka od FPIO * Stopa primanja se definira kao godišnji broj zaposlenih na 100 radnika na pocetku godine; stopa prestanka se definira kao godišnji broj radnika koji su prestali raditi na 100 radnika na kraju godine. Podaci FPIO odražavaju broj aktivnih osiguranika PIO Sarajevo (ne ukljucuje osiguranike PIO Mostar). **Da bi se uzele u obzir organizacione promjene preduzeca – koje su izvucene iz zbirnih podataka o primanju i prestanku, ali ne i iz individualnih podataka iz kojih su obracunate komponente otpuštanja i primanja – stope ukupnog primanja i otpuštanja izracunate iz individualnih podataka za 1990.g. su smanjene da bi se uskladile sa stopama ukupnog primanja i prestanka dobivenim iz zbirnih podataka (proporcionalno su smanjene i promjene s-posla-na-posao).

20

(a) Zbirna kretanja radnika 47. U 1990-tim, kretanja radnika su pokazivala široke varijacije (Tabela 3.1). Poslijeratne stope primanja su donekle prevazilazile predratne, a poslijeratne stope prestanka su nešto manje nego predratne. Oko polovina tih kretanja su direktne promjene s-posla-na-posao (obratiti pažnju da zbog nedovoljne zastupljenosti mladih radnika u uzorku, direktne promjene posla su vjerovatno neobjektivno smanjene). Pocetkom rata je došlo do ogromnog otpuštanja, uzrokovanog dobro poznatim razlozima. Tokom 1992.g. više od polovine svih radnika (58 procenata) je napustilo poslove na kojima su bili pocetkom 1992.g., a samo mali broj je dobio novi posao (stopa primanja je samo 7 procenata). BiH tržište rada se tek treba oporaviti od ove katastrofe, obzirom da se poslijeratnim zapošljavanjem još uvijek nisu uspjeli dostici predratni nivoi zaposlenosti. Tokom rata su i prestanak posla, a posebno primanja radnika bila prilicno mala. U 1996.g., prvoj poslijeratnoj godini, obje stope, posebno stopa primanja, su se drasticno povecale – stopa primanja je bila 26 procenata, a stopa prestanka 19 procenata. Zadnjih godina obje stope pokazuju trend smanjenja, pri cemu se razlika medu njima smanjuje (u 2000.g. obje stope su iznosile 18 procenata – vidjeti Sliku 3.1)10

Slika 3.1: Primanja i prestanak, 1999-2002.g. i poslijeratni period

010203040506070

1990 1991 1992 1996 1997 1998 1999 2000

Accessions Separations

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu FPIO podataka. (b) Kretanja radnika i individualne i karakteristike firmi/sektora 48. Koliko kretanja pojedinih grupa radnika odstupaju od zbirnih kretanja? Iz razlicitih razloga, faktori uzrokovani i ratom i tranzicijom mogu razlicito uticati na pojedine grupe. Neke od grupa radnika (na primjer, mladi i manje obrazovani radnici) se mogu imati manje šanse za (ponovno) zapošljavanje; ostale grupe (na primjer, radnici koji pripadaju manjinskim etnickim grupama, možda žene, takode) mogu biti narocito podložni gubitku posla. Ovaj pod-odjeljak se bavi tim pitanjima kroz: (i) univarijabilnu analizu – jednostavne tabulacije stopa otpuštanja i primanja po polu, dobi i firmi/sektoru, i (ii) multivarijabilnu analizu, identificiranjem determinanti ''drugih elemenata jednakih'' tranziciji tržišta rada i analiziranjem promjene njihovog uticaja u poslijeratnom periodu.

10 Cini se da su nedavne promjene radnog zakonodavstva doprinijele razjašnjavanju pitanja radnika na cekanju. Na primjer, u terenskim istraživanjima u 2001.g., jedno od preduzeca je navelo da nema više radnika na cekanju, pri cemu je manji broj njih dao otkaz nakon što su pozvani na posao, a ostatak – 35 njih – je otpušten uz isplatu otpremnine izmedu 1 000 i 1 300 KM (medutim takode su naveli da potraživanja radnika koji su radili u firmi 1991.g. i otišli kad je rad poceo, još uvijek nisu razriješena).

21

Univarijabilna analiza stopa primanja i prestanka 49. Ispod je izvršeno poredenje intenziteta kretanja radnika u i iz zaposlenosti u predratnom periodu (1990.g.) i poslijeratnom periodu (1998-1999.g.). Kod otpuštanja su date razlike po destinaciji (direktne promjena s-posla-na-posao; odlazak u penziju; ostali vidovi prestanka posla), a kod primanja po tome odakle radnik dolazi (direktna promjena s-posla-na-posao; iz nezaposlenosti). 50. Pol. U poslijeratnom periodu, mobilnost žena je slicna mobilnosti muškaraca, a u nekim dimenzijama je i povoljnija. Dok su sveukupne stope prestanka posla skoro identicne, stope direktne promjene posla za žene su nešto vece nego za muškarce u periodu 1998-1999.g., a njihova stopa odlaska u penziju je manja (Tabela S3.1, panel A). Štaviše, stope primanja žena u periodu 1998-1999.g. su vece nego kod muškaraca (Tabela S3.2, panel A), cime se povecao udio žena u zaposlenosti u formalnom sektoru (zbog intenzivnijeg prestanka posla pocetkom rata, udio žena u zaposlenosti se znacajno smanjio pocetkom rata, vidjeti Tabelu 3). Stope prelaska s-posla-na-posao su dosta vece kod žena nego kog muškaraca, a u poslijeratnom periodu i stope njihovog prelaska iz nezaposlenosti u zaposlenost. 51. Dob. U poslijeratnom periodu su mladi radnici (ispod 35 godina) imali nešto vece stope primanja od starijih radnika, zbog vece vjerovatnoce dobivanja posla nakon nezaposlenosti (stope prelaska s-posla-na-posao su zapanjujuce slicne medu svim grupama – vidjeti Tabelu S3.1, panel B). S druge strane za mlade radnike je bila veca vjerovatnoca napuštanja formalne zaposlenosti – moguca destinacija je prelazak u neformalni sektor (Tabela S3.1, panel B). Neto rezultat je stagnacija udjela mladih radnika u zaposlenosti (onih ispod 20 godina) tokom perioda 1998-2000.g. na 0,2 procenta, skromno povecanje udjela radnika od 20-24 godine (od 3,2 u 1996.g. na 4,7 procenta u 2000.g.) i smanjenje udjela radnika od 25-34 godine (od 25,8 u 1996.g. na 23,1 u 2000.g., vidjeti Tabelu 2.4, panel B). 52. Obrazovanje. Za poslijeratni period, podaci otkrivaju veliku prednost bolje obrazovanih: uz rijetke izuzetke, stope primanja se jednako povecavaju za svaku narednu grupu višeg nivoa obrazovanja, u svakoj razmatranoj poslijeratnoj godini (Tabela 3.2. panel C). Stope prestanka posla se ne razlikuju znacajno medu razlicitim obrazovnim grupama, tako da se sveukupna struktura, kako je gore prikazano, znacajno promijenila u korist bolje obrazovanih. Prednost bolje obrazovanih cine vece stope primanja na posao iz nezaposlenosti, i narocito vece stope promjene posla. Multivarijabilna analiza: determinante prelazaka 53. Gornja diskusija o mobilnosti radne snage se fokusira na individualne karakteristike u odredenom vremenu. Moguce je, medutim, da su neke od tih karakteristika medusobno povezane, te mogu dovesti do pogrešnog tumacenja cjelokupnog efekta jedne od posmatranih. Na primjer, nalaz da su stope primanja na posao žena vece nego muškaraca, može biti posljedica toga što žene imaju vece obrazovanje; ako je tako, ta prednost za žene ce nestati, kada se uzme u obzir i druga karakteristika u multivarijabilnoj analizi. Analiza je zasnovana na individualnim podacima; kao što je gore opisano, ti podaci obuhvataju evidencije koje odražavaju organizacione promjene poslodavaca, tako da je sveukupni nivo mobilnosti (koji se odražava u donjoj analizi kao ''osnovna'' mobilnost) iznad nivoa mobilnosti prikazane u zbirnim podacima (gdje organizacione promjene poslodavaca nisu odražene u podacima). 54. Rezultati multinominalnih regresija podataka o prestanku i primanju na posao su dati u Tabelama S3.3 i 3.4. Iako su uglavnom potvrduju nalaze univarijabilne analize, u nekim aspektima odstupaju.

22

55. Pol. Za razliku od univarijabilne analize, rezultati multivarijabilne analize o prestanku posla pokazuju da je u poslijeratnom periodu – kada se izvrši uskladivanje za uticaj korelacije izmedu varijabli – za žene manje vjerovatno da ce napustiti jedan posao i odmah preci na drugi. Rezultati mogu signalizirati da je u poslijeratnom periodu ženama teže naci ponovno zaposlenje nego muškarcima. Nekoliko drugih nalaza, medutim, navodi da se u poslijeratnom periodu žene ne suocavaju s više ogranicenja mobilnosti nego muškarci. Prvo, za žene je vjerovatnije napuštanje posla i završavanje na drugim destinacijama (ukljucujuci i neaktivnost i mogucnost nezaposlenosti)11. Drugo, žene se ne suocavaju s više teškoca nego muškarci prilikom zapošljavanja nakon nezaposlenosti. 56. Dob. Multivarijabilni rezultati o mogucnostima pocetka i prestanka rada pokazuju, za razliku od predratnog perioda, da je u poslijeratnom periodu manja vjerovatnoca da stariji radnici promijene posao, ako i da napuste posao i završe na drugim destinacijama (vjerovatnoca završavanja na drugim destinacijama je bila veca u predratnom periodu). To je u skladu s pogoršanjem uslova na tržištu rada, ali takode može odražavati efekte cekanja. Naime, u poslijeratnom periodu, radnici su ocekivali da ce dobiti kompenzaciju za prisilan prestanak posla nakon usvajanja radnog zakonodavstva, tako da su možda neki odlucivali da ne daju otkaz, posebno ako im je njihovo formalno zaposlenje omogucavalo rad u neformalnoj ekonomiji (kao u slucaju radnika na cekanju). Teži uslovi zapošljavanja su vidljivi iz manje vjerovatnoce zapošljavanja za starije radnike, što nije bio slucaj prije rata (vidjeti Tabelu S3.4). 57. Obrazovanje. Rezultati dobiveni univarijabilnom analizom se prenose na multivarijabilnu analizu. U posijeratnom periodu je veca vjerovatnoca za bolje obrazovane da predu s jednog posla na drugi, a manja da predu iz zaposlenosti u nezaposlenost, ukljucujuci i odlazak u penziju (vidjeti Tabelu S3.3). Interesantno je da podaci o pocetku posla navode da je kod bolje obrazovanih veca vjerovatnoca da promijene posao nego manje obrazovani, ali nije im veca vjerovatnoca da se zaposle iz nezaposlenosti. 58. Karakteristike firmi i sektora. Rezultati koji se odnose na vjerovatnocu prestanka posla takode pokazuju odredene efekte firmi i sektora. Prvo, radnici u privatnom sektoru su znacajno manje skloni promjeni posla (u predratnom periodu to se dijelom može pripisati prelasku s-posla-na-posao uzrokovanim organizacionim promjenama firmi iz javnog sektora). Drugo za razliku od predratnog perioda, za radnike iz srednje velikih i velikih firmi (koje zapošljavaju preko 100, odnosno preko 400 radnika) je manja vjerovatnoca da promijene posao, kao i da prestanu raditi i postanu nezaposleni (osim odlaska u penziju). Trece, veca je vjerovatnoca da radnici u profitabilnim firmama mijenjaju posao – zbunjujuci rezultat kojeg je teško objasniti (osim da je to možda posljedica intenzivnijih organizacionih promjena profitabilnih firmi). I cetvrto, prelazak s-posla-na-posao znacajno varira medu sektorima. U poslijeratnom periodu su se intenzivnije promjene posla odnosile na prestanak rada u trgovini i gradevinarstvu (u nekim drugim sektorima – zdravstvo i uprava – takve promjene se mogu opet pripisati organizacionim promjenama firmi). 3.1.3 Medunarodno poredenje mobilnosti radnika 59. Da bi se gornji rezultati sagledali iz šire perspektive, ispod smo izvršili poredenje mobilnosti radnika u Federaciji s mobilnošcu radnika u drugim zemljama u tranziciji, kao i OECD zemljama.

11 Iako su firme formalno bile sprijecene da otpuštaju radnike do usvanja radnog zakonodavstva u 1999.g., mogle su neisplacivati plate onim radnicima koje su smatrale viškom, time ih prisiljavajuci da napuste firmu.

23

60. Bez obzira na neuravnoteženosti u ekonomiji uzrokovane ratom i sistemom, poslijeratna dinamika tržišta rada u Federaciji – mjerena po medunarodnim standardima – je prilicno skromna. Osim izuzetne, rekordne stope prestanka posla od 58 procenata uzrokovane ratom u godini kada je rat poceo, kretanja radnika u Federaciji su u donjem dijelu ljestvice medu zemljama u tranziciji – i znacajno zaostaju za dugorocnim stopama u zrelim tržišnim ekonomijama (Tabela 3.2).

Tabela 3.2: Medunarodno poredenje stopa primanja i otpuštanja*

Stopa primanja Stopa prestanka Zemlje u tranziciji (prosjek za izabrane godine)

Federacija: 1990-91 1992 1996-99 2000

14.4 11.3 22.3 18.1

18.9 57.9 18.7 17.5

Bugarska (1991, državne firme) 12.9 31.5 Ceška (1994-1998) n.a. 9.0 Estonija : 1989-91 1992-94 1995-97

15.5 27.3 19.3

16.2 29.3 19.0

Madarska (1991, državne firme) 20.6 30.5 Poljska (1991-2000) 21.3 22.2 Slovenija (1997-98) 16.2 15.3

OECD zemlje (prosjek za izabrane godine izmedu 1971 i 1984) Neponderisani prosjek za donje zemlje 25.5 26.1

Finska 37.0 35.5 Francuska 18.6 18.3 Njemacka 28.0 28.9 Italija 16.7 17.5 Japan 15.7 15.6 Švedska (samo proizvodnja) 18.4 18.3 Ujedinjeno Kraljevstvo (samo proizvodnja)

22.1 25.6

Sjedinjene države (samo proizvodnja) 47.8 49.4 Napomene: * Stopa primanja (otpuštanja) se definira kao broj osoba koje dolaze u (odlaze iz) preduzeca, kao procent ukupnog broja zaposlenih. Izvor: Za Federaciju: Tabela 3.1; za Bugarsku i Madarsku, Boeri (1998.g.); za Cešku, Sorm i Tarrell (1999.g.); za Poljsku, Kucharski (2002.g.); za Sloveniju, Haltiwanger i Vodopivec (2002.g.); za Estoniju, Vodoprivec (2002.g.); za OECD zemlje, OECD (1994.g.). 61. Iako u Federaciji prosjecne stope primanja u toku prve tri poslijeratne godine prevazilze ostale zemlje u tranziciji, obzirom na izuzetne prilike, te stope se cine dosta skromnim – tj. stopa primanja u Estoniji u jeku njene faze restrukturiranja pocetkom 1990-tih je bila znatno veca. Štaviše, u Federaciji su u poslijeratnom periodu stope prestanka posla bile ispod 20 procenata svake godine – što je znatno ispod stopa prestanka u Bugarskoj, Madarskoj i Poljskoj pocetkom 1990-tih (obratiti pažnju da je krajem 1990-tih došlo do još intenzivnijeg restrukturiranja tih ekonomija), što je uporedivo sa stopama prestanka posla u Sloveniji pocetkom i sredinom 1990-tih i prelazi samo stope prestanka u Ceškoj, koja je poznata po sporom toku restrukturiranja. Štaviše, u svakoj poslijeratnoj godini stope i primanja i prestanka u Federaciji znacajno zaostaju

24

za uporedivim stopama zrelih tržišnih ekonomija, koje su dobivene kao prosjeci tokom dužeg vremenskog perioda (te time obuhvataju kompletan poslovni ciklus). 62. Kakvi su rezultati determinanti tranzicije tržišta rada u poredenju s drugim zemljama u tranziciji? Obzirom na zahtijevnije podatke, takva evidencija je slabije dokumentirana, nego, na primjer, determinante strukture plata – ipak, studije za Estoniju, Cešku i Sloveniju omogucavaju poredenje12. 63. U mnogim aspektima, rezultati za BiH su u skladu s rezultatima iz drugih studija. Na primjer, sve gore pomenute studije navode povecanje prednosti bolje obrazovanih radnika tokom tranzicije (na primjer, veca je vjerovatnoca da bolje obrazovani izbjegnu prestanak posla i prelazak u nezaposlenost i da se zaposle). Slicno drugim studijama, nalazi ove studije su da žene imaju manju vjerovatnocu promjene posla i da za njih nije veca vjerovatnoca prestanka posla i prelaska u nezaposlenost.

Slika 3.2: Medunarodno poredenje stopa prestanka posla radnika

05

101520253035

FBiH-90

/91

FBiH-96

/99

FBiH-20

00Bulg

aria

Czech R

.Esto

nia

Hungary

Poland

Sloveni

a

OECD av

.

Izvor: isti kao za Tabelu 3.2 64. Takode je interesantno uporediti evoluciju udjela razlicitih dobnih grupa u zaposelnosti medu razlicitim zemljama u toku 1990-tih. Udio mladih radnika (ispod 34 godine) se najviše smanjio u Federaciji13. U Estoniji je udio u zaposlenosti mladih od 30 godina ostao prilicno stabilan tokom cijele tranzicije; u Sloveniji je udio zaposlenosti mladih od 30 godina takode znacajno opao, ali se upis studenata znacajno povecao, što odgovara smanjenju udjela u zaposlenosti za 5 procentnih poena. 3.1.4 Rezime mobilnosti radnika 65. Gornji rezultati pokazuju da je mobilnost radnika u poslijeratnom periodu u Federaciji dosta skromna. Zbirne stope primanja na posao i prestanka nešto prelaze predratne stope, ali zaostaju za kretanjima radnika tokom faze intenzivnog restrukturiranja u drugim zemljama u tranziciji, i znatno su niže nego dugorocne stope mobilnosti radnika u tržišnim ekonomijama. Drugi rezultati pokazuju da je za žene manje vjerovatna promjena posla, ali da nije veca vjerovatnoca nego za muškarce da prestanu raditi (prelazak u neaktivnost ili nezaposlenost), te da se ne suocavaju s više teškoca da nadu posao nego muškarci. U poredenju s predratnim periodom, za starije radnike je manja vjerovatnoca prestanka posla. Ovaj nalaz je u skladu s pogoršanjem 12 Vidjeti Vodopivec (2002.g.) za podatke za Estoniju; Sorm i Terrell (1998.g.) za Cešku; i Abraham i Vodopivec (1993.g.) za Sloveniju. 13 (Vodopivec, 2001.g.).

25

uslova na tržištu rada, ali takode može odražavati i cekanje – radnici odlucuju da ne daju otkaz ocekujuci kompenzaciju za prisilni nerad. Efekte cekanja potvrduje i nalaz da, za razliku od predratnog perioda, za radnike srednje velikih i velikih preduzeca je bilo manje vjerovatno da ce promijeniti posao, kao i da napuste posao i ne rade, osim u slucaju odlaska u penziju. A u skladu s nalazima u drugim zemljama u tranziciji, bolje obrazovani imaju vece šanse da predu s jednog posla na drugi, a manje obrazovani da prestanu da rade, ukljucujuci i odlazak u penziju. 3.2 Otvaranje i preraspodjela radnih mjesta 66. Obzirom na velike akumulirane neuskladenosti, u kojoj mjeri BiH ekonomija – a narocito, tržište rada – odgovara i prilagodljivo je – poslijeratnom periodu? U ovom odjeljku dajemo drugaciji pogled na ovo pitanje, ispitivanjem kretanja poslova u BiH ekonomiji. Pocinjemo uvodom u ovu temu, dajuci osnovne definicije i objašnjavajuci kako smo ih obracunali u slucaju BiH. Zbog ogranicenih podataka i da bi se omogucila medunarodno poredenje, našu smo analizu fokusirali na sektor srednje velikih i velikih preduzeca. Nastavljamo s prezentacijom rezultata. Osnovni nalaz je da su kretanja randih mjesta vrlo skromna u BiH – stope i gašenja i otvaranja radnih mjesta spadaju medu najniže u zemljama u tranziciji. Takode prezentiramo sektorske rezultate po entitetima. Završavamo rezimeom nalaza. 3.2.1 Metodologija i izvori podataka 67. Od pocetka 1990-tih, ima sve više literature o kretanju radnih mjesta koja daje interesantan uvid, izmedu ostalog, u doprinos mobilnosti radnih mjesta rastu produktivnosti. Za razliku od kretanja radnika, kretanja radnih mjesta se odražavaju pojavom i nestankom radnih mjesta – mjesta zaposlenja. Svakako, kretanja radnika su jedini instrument koji može dovesti do kretanja radnih mjesta, do kretanja radnih mjesta se ne može javiti bez kretanja radnika. Ali izdvajanje odredene pod-grupe kretanja radnika – one koja pokazuje kretanje mjesta zaposlenja – se pokazalo kao mocan instrument za analizu preraspodjele radne snage, dajuci interesantan uvid u proces otvaranja i ukidanja radnih mjesta, kao i rast produktivnosti14. 68. Postoje dva nacina mjerenja kretanja radnih mjesta: ona se mogu izracunati iz anketa radne snage, ako se napravi razlika izmedu svojevoljnih i nevoljnih prestanaka posla, ili iz podataka o preduzecima (poznavajuci skucesivne nivoe zapošljavanja). U ovoj analizi je korišten drugi nacin. Stoga se otvaranje radnih mjesta definira kao zbir povecanja zaposlenosti u svim firmama koje su se širile u doticnoj godini, a ukidanje radnih mjesta kao suma gubitka zaposlenosti u svim firmama koje su se smanjivale u doticnoj godini (vidjeti Okvir 3.1.). Za sve varijable do stopa kretanja radnih mjesta se došlo dijeljenjem kretanja radnih mjesta sa zaposlenošcu na pocetku perioda posmatranja15. Obratiti pažnju da je rast neto zaposlenosti jednak razlici izmedu otvorenih i ukinutih radnih mjesta. Kao zbirno mjerilo preraspodjele poslova može se uzeti zbir otvorenih i ukinutih radnih mjesta – što se naziva ''stopa bruto preraspodjele radnih mjesta'' – ili stopa preraspodjele viška radnih mjesta, definirana kao razlika izmedu stope bruto preraspodjele radnih mjesta i rasta neto zaposlenosti. U ovom slucaju je posebno interesantno drugo mjerilo, jer se ono može uzeti kao mjerilo intenziteta restrukturiranja preduzeca (obratiti pažnju da ono daje mjeru kretanja radnih mjesta preko mjere koja je potrebna da se apsorbira potrebna promjena u neto zaposlenosti). Izvor podataka

14 Vidjeti Davis i Haltiwanger (1999.g.) za pregled clanka o otvaranju i ukidanju radnih mjesta. 15 Ova definicija odstupa od definicije koja se cesto koristi u analizama kretanja radnih mjesta (umjesto zaposlenosti na pocetku perioda, cesto se koristi prosjecna zaposlenost na na pocetku i kraju perioda).

26

69. Podatke korištene u donjoj analizi su obezbijedili Služba društvenog knjigovodstva (SDK) za Federaciju i Zavod za statistiku Republike Srpske za 1997.g., 1998.g. i 1999.g. Podaci obuhvataju informacije o broju radnika po preduzecima (godišnji prosjek broja radnika na kraju mjeseca) i sektoru djelatnosti, tipu vlasništva, ukupnom prihodu, profitu/gubitku, porezima i doprinosima na plate (vidjeti Apendiks 1). Sve firme iz komercijalnog sektora dostavljaju svoje financijske izvještaje agencijama za prikupljanje; zbog nepridržavanja propisa i grešaka pri obradi, ovaj obuhvat nije kompletan (vidjeti ispod). 70. Da bi se osigurala uporedivost s rezultatima iz drugih zemalja u tranzicij, i obzirom na prirodu podataka, analiza se koncentrira na sektore ''tradicionalnijih firmi''. Mnoge takve firme su se suocile s velikom potrebom za uskladivanjem radne snage, zbog naslijedenih problema iz prethodnog sistema i dodatnih koje je donio rat. Stoga taj sektor zaslužuje posebnu pažnju; pored toga, nemogucnost razlikovanja stvarnog i lažnog otvaranja i gašenja firmi je takode ogranicila fokus analize. Stoga analiza iskljucuje otvaranje i ukidanje radnih mjesta u vrlo malim firmama (onima koje imaju manje od 10 radnika u prvoj godini perioda posmatranja) i firmama s velikim promjenama zaposlenosti (vidjeti detalje u Apendiksu 1). 71. Konacni uzorka firmi cine 2 774 firme, za period 1997/98.g. i 3 580 firmi za period 1998/99.g. Osnovne zbirne statistike za oba uzorka (broj firmi, prosjecna zaposlenost, po tipu vlasništva, sektoru, velicini firme i profitabilnosti) su date u Tabeli S3.5. Kao što se može vidjeti iz Tabele, oba uzorka su dosta uravnotežena u smislu obuhvata sektora i tipova firmi. 3.2.2 Koliko su dinamicna kretanja radnih mjesta u BiH ekonomiji? (a) Zbirne stope radnih mjesta 72. Analiza izabranih grupa preduzeca pokazuje da su u poslijeratnom periodu kretanja radnih mjesta u BiH ekonomiji bila dosta skromna (da bi se vidjela medunarodna perspektiva kretanja radnih mjesta, vidjeti ispod). Tokom 1997/99.g. stopa otvaranja radnih mjesta od 4,2 procenta i stopa ukidanja radnih mjesta od 5,3 procenta je dala neznatno smanjenje neto zaposlenosti (obzirom da su izabrana preduzeca ulgavnom zrelije firme, neznatno smanjenje je dosta ocekivan rezultat). Rezultirajuca bruto stopa preraspodjele radnih mjesta (zbir radnih mjesta koja su nestala u firmama koje se smanjuju i onih koja se javljaju u firmama koje se šire) je bila

Okvir 3.1: Definicije kretanja radnih mjesta

(Bruto) stopa otvaranja radnih mjesta izmedu vremena t-1 i t je jednaka sumi dobivenih radnih mjesta u svim postrojenjima koja su se proširila izmedu vremena t-1 i t, podijeljenoj ukupnom zaposlenošcu u vremenu t-1.

(Bruto) stopa ukidanja radnih mjesta izmedu vremena t-1 i t je jednaka sumi izgubljenih radnih mjesta u svim postrojenjima koja su smanjena izmedu vremena t-1 i t, podijeljenoj ukupnom zaposlenošcu u vremenu t-1.

Stopa neto zaposlenosti izmedu vremena t-1 i t je razlika izmedu zaposlenosti u vremenu t i zaposlenosti u vremenu t-1, podijeljena ukupnom zaposlenošcu u vremenu t-1.

(Bruto) stopa preraspodjele radnih mjesta izmedu vremena t-1 i t je suma svim dobivenih i izgubljenih radnih mjesta na nivou postrojenja do kojih dode izmedu vremena t-1 i t, podijeljena ukupnom zaposlenošcu u vremenu t-1.

Stopa preraspodjele viška radnih mjesta izmedu vremena t-1 i t je jednaka razlici izmedu (bruto) preraspodjele radnih mjesta i apsolutne vrijednosti neto promjene zaposlenosti, podijeljenoj ukupnom zaposlenošcu u vremenu t-1. Ovo je indikator intenziteta restrukturiranja.

27

9,6, a stopa preraspodjele viška radnih mjesta (mjerilo ''prometa radnih mjesta'') je bila 7,8 (vidjeti Sliku 3.3). 73. Rezultati po entitetima pokazuju da je dinamika kretanja radnih mjesta u Republici Srpskoj narocito niska (vidjeti Tabelu 3.3).

Tabela 3.3: Godišnja neto i bruto kretanja radnih mjesta

Otvaranje

radnih mjesta Ukidanje

radnih mjesta Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta Bosna i Hercegovina

1997/98 5.1 4.4 9.6 0.7 9.0 1998/99 3.3 6.2 9.6 -2.9 6.7 Prosjek* 4.2 5.3 9.6 -1.1 7.8

Federacija BiH

1997/98 5.5 5.5 11.1 0 11.1 1998/99 3.6 9.0 12.6 -5.4 7.2 Prosjek* 4.6 7.3 11.9 -2.7 9.2

Republika Srpska

1997/98 4.7 3.3 8.0 1.4 6.6 1998/99 3.1 3.7 6.8 -0.6 6.2 Prosjek * 3.9 3.5 7.4 0.4 6.4

Izvor: vlastite kalkulacije * Korištenjem prosjeka, ne pridržava se precizno definicija stopa kretanja radnih mjesta. 74. Posebno stope ukidanja radnih mjesta ovog entiteta zaostaju za stopama u Federaciji, smanjujuci stope i bruto preraspodjele i preraspodjele viška radnih mjesta u Republici Srpskoj. To navodi da se tržište rada u Republici Srpskoj karakterizira cak i vecom nefleksibilnošcu i da se proces uskladivanja odvija sporije.

Slika 3.3: Kretanja radnih mjesta u BiH ekonomiji, 1997-99.g.

Net employment growth

Job destructionJob creation Gross JR Excess job reallocation-2,0

0,0

2,0

4,0

6,0

8,0

10,0

12,0

Izvor: Tabela 3.8

28

(b) Kretanja radnih mjesta po karakteristikama firme i sektoru 75. Dalji uvid u dinamiku kretanja radnih mjesta je dat prikazom firmi po sektoru, vlasništvu, velicini i profitabilnosti. 76. Vlasništvo. Posebno interesantan uvid daje prikaz radnih mjesta po vlasništvu. U svakoj kategoriji, osim ukidanja radnih mjesta, privatne firme daju najveca kretanja radnih mjesta. One u velikoj mjeri prelaze ostale tipove firmi, ne samo po otvaranju radnih mjesta, vec i po bruto preraspodjeli radnih mjesta i preraspodjeli viška radnih mjesta – a i po neto rastu zaposlenosti (vidjeti Sliku 3.4). Stoga privatne firme pokazuju mnogo vecu vitalnost kako u smislu njihove sposobnosti da otvaraju više radnih mjesta, tako i da vrše ''prebacivanje'' radnih mjesta (mjesta zapošljavanja) unutar firmi i sektora, kao što navodi njihova veca preraspodjela viška radnih mjesta. Modeli kretanja radnih mjesta u smislu vlasništva su znacajno uniformni medu entitetima (Tabela S3.6). 77. Sektorska kretanja radnih mjesta. Kao je prikazano na Slici 3.5, kretanja radnih mjesta se znacajno razlikuju po sektorima, pri cemu trgovina, gradevinarstvo i, iznenadujuce, financiranje, osiguranje i nekretnine, imaju najvece stope preraspodjele viška radnih mjesta (što navodi na intenzivno restrukturiranje), a socijalne usluge, transport i komunikacije, te proizvodnja su na suprotnom kraju. Generalno, i stope otvaranja radnih mjesta i stope ukidanja radnih mjesta

Slika 3.4: Kretanje radnih mjesta po tipu vlasništva, 1997-1999.g.

-5.0

0.0

5.0

10.0

15.0

State Private Cooperative Mixed

Netemploymentgrowth

Excess jobreallocation

Izvor: autorove kalkulacije na osnovu podataka o BiH preduzecima. se ne razlikuju znatno medu sektorima, iako, kao što je pomenuto u prethodnim poglavljima, postoji znacajan prijelaz iz proizvodnje u usluge u smislu neto rasta zaposlenosti (vidjeti Tabelu S3.7). Interesantno je da je sektor s najvecim otvaranjem radnih mjesta, a isto i sektor koji je najviše doprinio bruto preraspodjeli radnih mjesta – državna administracija (to se odnosi na Republiku Srpsku, podaci iz vladinog sektora su bili na raspolaganju samo iz ovog entiteta).

29

Slika 3.5: Kretanje radnih mjesta po sektorima, 1997-99.g.

-4.0

-2.0

0.0

2.0

4.0

6.0

8.0

10.0

12.0

14.0

Manufa

ct.

Agricu

lt.Con

st.

Trans

. & C

om.

Trade

Touri

smUtilit

ies

F.I.R

.E.

Educa

tion Health

Govern

ment

Netemploymentgrowth

Excess jobreallocation

Napomena: * Podaci za zdravstvo, obrazovanje i državnu administraciju se odnose na Republiku Srpsku. 78. Na nivou entiteta, znacajne razlike u kretanjima radnih mjesta se javljaju samo u nekoliko sektora. Primjetno je dosta brže ukidanje radnih mjesta u proizvodnom sektoru u Federaciji; uz istu stopu otvaranja radnih mjesta ista u oba entiteta, u proizvodnji u Federaciji se takode smanjuje neto zaposlenost. S druge strane, u Federaciji se u sektorima transporta i komunikacija radna mjesta otvaraju intenzivnije nego u Republici Srpskoj, a i neto zaposlenost u njima u Federaciji je veca. 79. Velicina preduzeca. Slicno vlasništvu, velicina preduzeca je takode u jakoj vezi s dinamikom kretanja radnih mjesta. Manje firme (ispod 25 radnika) su dosta dinamicnije nego velike firme, pri cemu su najvece firme (100 i više radnika) najmanje dinamicne (vidjeti Sliku 3.6 i Tabelu S3.8). Manje firme prelaze velike firme ne samo po intenzitetu otvaranja radnih mjesta, vec i po

Slika 3.6: Kretanja radnih mjesta po velicini preduzeca, 1997-99.g.

-5.0

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

Gross JR Net employmentgrowth

Excess jobreallocation

Less than25

25-100

100 andmore

Izvor: autorove kalkulacije na osnovu podatka o BiH preduzecima

30

svom kapacitetu za ''promet radnih mjesta'' (mjerenom stopama bruto preraspodjele radnih mjesta i preraspodjele viška radnih mjesta). Ali radna mjesta u malim preduzecima takode nestaju po vecoj stopi, što se vidi iz njihove vece stope ukidanja radnih mjesta. Rezultati po entitetima se u potpunosti uklapaju u model za cijelu zemlju. 80. Profitabilnost preduzeca. Na dinamiku kretanja radnih mjesta takode utice financijsko stanje preduzeca. Nije iznenadujuce da profitabilne firme otvaraju više radnih mjesta i ukidaju manje – više iznenaduje cinjenica da su razlike izmedu profitabilnih preduzeca i gubitaša dosta male (Slika 3.7 i Tabela S3.9). To se posebno odnosi na Republiku Srpsku, gdje je intenzitet restrukturiranja gubitaša jedna nešto veci nego profitabilnih preduzeca (mjereno po stopi bruto preraspodjele radnih mjesta i preraspodjele viška radnih mjesta). 3.2.3 Medunarodno poredenje kretanja radnih mjesta 81. Da bi se dala perspektiva gornjim rezultatima, oni su uporedeni s kretanjima radnih mjesta u drugim zemljama u tranzicij za koje su bili na raspolaganju uporedivi podaci (da se osigura uporedivost, uzorak BiH firmi je ogranicen na firme s preko 100 radnika). Grupu za poredenje cine Bugarska, Estonija, Poljska, Rumunija i Slovenija i podaci za njih se odnose na sredinu 1990-tih, tj. na period 3-5 godina od pocetka tranzicije. U svim dimenzijama bruto kretanja radnih mjesta, prosjek pomenute grupe zemalja prelazi vrijednosti za BiH (Tabela 3.4, Slika 3.8).

Tabela 3.4: Godišnja neto i bruto kretanja radnih mjesta u BiH i zemljama u tranziciji*

Otvaranje radnih mjesta

Ukidanje radnih mjesta

Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta A. BiH - ograniceni uzorak (100 ili više radnika) BiH 3.4 5.3 8.7 -1.9 6.4 Federacija 3.6 7.3 10.9 -3.7 7.2 Republika Srpska 3.2 3.3 6.5 -0.1 5.4 B. Zemlje u tranziciji Prosjek 4.4 6.7 11.0 -2.3 8.2 Poljska 3.2 5.4 8.5 -2.2 6.3 Estonija 7.9 8.1 16.0 -0.3 13.5 Slovenija 4.3 5.2 9.5 -0.9 8.6 Bugarska 2.4 5.7 8.1 -3.3 4.8 Rumunija 4.0 9.0 13.0 -5.0 8.0 Izvor: za BiH, vlastite kalkulacije; za ostale zemlje, Faggio i Konings (1999.g.) * Cifre se odnose na prosjek za godine od 1997-99.g. za BiH, Federaciju i Republiku Srpsku, 1994-97.g. za Poljsku, Estoniju, Sloveniju i Bugarsku i 1995-97.g. za Rumuniju. Korištenjem prosjeka, ne pridržava se precizno definicija stopa kretanja radnih mjesta. 82. Štaviše, intenzitet kretanja u zemlji s najintenzivnijim reformama, Estoniji, uveliko prevazilazi intenzitet kretanja radnih mjesta u ostalim zemljama (obratiti pažnju da se period odnosi na kasniji period tranzicije, kad je period najintenzivnijeg restrukturiranja u Estoniji vec bio završen)16. Zakljucak koji se namece je da je dinamika radnih mjesta u BiH u prvim

16 Kako pokazuje Haltiwange i Vodopivec (2002b), intenzitet kretanja radnih mjesta u Estoniji je dostigao vrhunac 1992.g. i 1993.g., u periodu koji nije uzet u obzir u ovdje prikazanim podacima.

31

poslijeratnim godinama dosta niska – narocito ako se uzmu u obzir posebni uslovi nametnuti ekonomiji ratnim razaranjima. Od dva entiteta, Republika Srpska ocito je ocito tromija.

Slika 3.7: Kretanja radnih mjesta po profitabilnosti preduzeca, 1997-1999.g.

-6.0

-4.0

-2.0

0.0

2.0

4.0

6.0

8.0

10.0

12.0

Job creation Jobdestruction

Gross jobreallocation

Netemployment

growth

Excess jobreallocation

Loss-making

Profitable

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka o BiH preduzecima

83. Rezultati za BiH po karakteristikama sektorima i preduzeca su dosta slicnim rezultatima za gornje zemlje u tranziciji. Studije takode navode veca kretanja radnih mjesta u privatnim nego u državnim firmama u Bugarskoj, Poljskoj, i Rumuniji i Estoniji, iako je prednost privatnih firmi u tim zemljama generalno manja17. Gornji rezultat da manje firme BiH imaju vecu stopu otvaranja radnih mjesta nego velike firme, ali takoše i vecu stopu ukidanja radnih mjesta, je dobro poznata cinjenica u literaturi o kretanju radnih mjesta18. 3.2.4 Rezime kretanja radnih mjesta 84. Gornji rezultati pokazuju da je tokom 1997-99.g. intenzitet kretanja radnih mjesta u vecim BiH preduzecima (s preko 10 radnika) bio dosta skroman. Sveukupna stopa otvaranja radnih mjesta je bila 4,2 procenta, stopa ukidanja radnih mjesta 5,3 procenta, a i mjerila restrukturiranja preduzeca su takode bila dosta niska – stopa bruto preraspodjele radnih mjesta je bila 9,6 procenata, a stopa preraspodjele viška radnih mjesta 7,8 procenata. Te su stope cak i manje za grupu preduzeca s više od 100 radnika, cime BiH stavljaju iza ostalih zemalja u tranziciji po dinamici kretanja radnih mjesta. Kretanja radnih mjesta u dva entiteta se u velikoj mjeri uklapaju u gornje modele, iako dinamika kretanja radnih mjesta u Republici Srpskoj generalno zaostaje za Federacijom. Sektor i karakteristike preduzeca imaju utiacja – iznad svega, u oba entiteta je dinamika radnih mjesta znatno veca u privatnom sektoru nego u državnim preduzecima. Dinamika kretanja radnih mjesta se takode razlikuje po sektorima i po velicini preduzeca. Interesantno je da, iako je manji, intenzitet kretanja radnih mjesta gubitaša ne odstupa znacajnije od intenziteta profitabilnih preduzeca.

17 Vidjeti Faggi i Konigns (1999.g.) i Haltiwanger i Vodopivec (2002.g) 18 Vidjeti, na primjer, Davis, Haltiwanger i Schuh, 1996.g. za podatke za SAD, i Faggio i Konings, 1999.g. za podatke za zemlje u tranziciji.

32

Slika 3.8: Kretanja radnih mjesta, BiH i zemlje u tranziciji (kasne 1990-te)

Izvor: za BiH, autorove kalkulacije; za ostale zemlje, Faggio and Konings (1999.g.).

3.3 Zakljucne napomene 85. Gore izloženi rezultati daju sliku BiH tržišta rada kao prilicno staticnog, nesposobnog da prihvati neuravnoteženosti u ekonomiji koja se tek javlja nakon rata i još uvijek se treba suociti s nasljedem socijalistickog sistema. Prevazilaženje probleme drasticnog pada zaposlenosti u 1992.g., narocito, zahtijeva fleksibilno i dinamicno tržište rada, koje se jednostavno ne vidi u BiH u poslijeratnom periodu. U poredenju s predratnim periodom, poslijeratna zaposlenost je znacajno manja, obizorm da se nova radna mjesta sporo otvaraju, a neto rast zaposlenosti je gotovo zaustavljen nakon kratkog poslijeratnog skoka. Kretanja radnika i radnih mjesta su prilicno mala, zaostajuci za ostalim zemljama u tranziciji tokom intenzivnog perioda restrukturiranja, pri cemu je narocito izraženo zaostajanje Republike Srpske. Bez obzira na ogromnu potrebu za preraspodjelom radne snage zbog velikih akumuliranih neuravnoteženosti, pokazalo se da su barijere za mobilnost dosta znacajne, smanjujuci mobilnost radne snage i konacno onemogucavajuci otvaranje radnih mjesta, takode. 86. U takvim uslovima, radna snaga u formalnom sektoru postaje znatno starija, što ide na štetu mladih, kojima je uskracena mogucnost zapošljavanja u formalnom sektoru. Rezultati takode pokazuju, slicno drugim zemljama u tranziciji, povecanje prednosti bolje obrazovanih. Takode se cini da se žene ne suocavaju s više poteškoca nego muškarci, kad je u pitanju mobilnost iz i unutar formalnog sektora – one su zadržale svoj relativni udio u formalnoj zaposlenosti i imaju slicne modele kretanja kao i muškarci. 87. Mala kretanja radnika i radnih mjesta su ugavnom rezultat nedostatka kapaciteta BiH ekonomije za otvaranje radnih mjesta – što je složen problem cije rješavanje zahtijeva rješavanje brojnih drugih pitanja koja se krecu od politickih i makroekonomskih do osiguranja tržišta rada i drugih institucija koje omogucavaju povoljne uslove za otvaranje radnih mjesta. Imajuci u vidu sveukupnu potrebu jacanja mobilnosti radne snage i otvaranje radnih mjesta, ostatak izvještaja dalje istražuje neke oblasti tržišta rada i druge s njim povezane oblasti koje mogu dati objašnjenja – i moguce rješenja – ovog problema. Sljedece poglavlje ispituje institucionalno ustrojstvo tržišta rada (u vezi s utvrdivanjem plata, zakonodavstvom i praksama zapošljavanja, te politikama i programima za nezaposlene), obzirom da se niska mobilnost radnika može u dobroj mjeri pripisati prestrogo strukturiranom procesu utvrdivanja plata, rigidnosti zakonodavstva o zapošljavanju i/ili kolektivnih ugovora i nedostatku stimulacija da se prestane biti nezaposlen.

-10.0

-5.0

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

BiH Federation RepublikaSrpska

Bulgaria Estonia Poland Romania Slovenia

Netemploymentgrowth

Excess jobreallocation

33

4. UTICAJ INSTITUCIJA TRŽIŠTA RADA NA MOBILNOST RADNIKA I OTVARANJE RADNIH MJESTA

88. Prethodna dva poglavlja su dala sliku BiH tržišta rada kao dosta staticnog i nefleksibilnog, nesposobnog da otvori dovoljno radnih mjesta za obnavljanje predratnog nivoa zaposlenosti i koje omogucava samo skromna kretanja na tržištu rada, nesposobno da efektivno riješi velike akumulirane neuravnoteženosti. Koliko su same institucije tržišta rada doprinijele takvom nezadovoljavajucem ucinku? Ovo poglavlje nastoji ogovoriti na to pitanje istraživanjem oblasti utvrdivanja plata, zakonodavstva i praksi zapošljavanja i institucionalne podrške za nezaposlene. Konkretno, ono se bavi sljedecim pitanjima: • Kod utvrdivanja plata, interesantna pitanja obuhvataju sljedece: Da li rigidno

strukturirano utvrdivanje plata sadržano u kolektivnim ugovorima, zajedno s relativno velikim minimalnim platama, stoji na putu mobilnosti radnika i otvaranja radnih mjesta? Šta se u poslijeratnom periodu desilo s nejednakošcu plata i koliko utvrdivanje plata u neformalnom sektoru odstupa od formalnog sektora? Konkretno, nalazimo li dokaza da se plate ne prijavljuju u punom iznosu i da se na radnike vrši pritisak da rade u neformalnom sektoru?

• Kod zakonodavstva o zapošljavanju, kljucno pitanje je sigurno strogoca zaknodavstva o zaštiti zaposlenosti i njegov uticaj na kretanja na tržištu rada. Kao što je ranije pomenuto, jaka zaštita zaposlenosti se pokazuje povezanom sa ''skleroticnim'' tržištima rada, velikim udjelom dugorocne nezaposlenosti i velikom nezaposlenošcu mladih – ima li dokaza takvih efekata i u Bosni i Hercegovini?

• Kod dizajniranja institucionalne podrške za nezaposlene, treba se pažljivo ostvariti ravnotežu izmedu obezbjedenja dobre stimulacije za nezaposlene da izadu iz nezaposlenosti i obezbjedenja adekvatne – i fiskalno priuštive – podrške prihoda. Teške dileme se postavljaju i pred pokušaje obezbjedenja efektivnih i efikasnih programa tržišta rada za nezaposlene19. Da li je takva ravnoteža ostvarena u BiH?

89. U svakoj od ove tri oblasti, izvještaj ce prvo dati pregled i ocjenu institucionalnog i zakonskog okvira, a potom prezentirati empirijsku analizu specificnih pitanja. To obuhvata analizu determinanti i evolucije strukture plata, unutar okvira za utvrdivanje plata; analizu radnika na cekanju i radnika u neformalnom sektoru, kao i diskriminacije pri zapošljavanju, u okviru zakonodavstva o zapošljavanju; i analizu strukture nezaposlenih i mjeru nezaposlenosti, u okviru institucionalne podrške za nezaposlene. 4.1 Rigidno strukturirane plate onemogucavaju uskladivanja radne snage 90. U okviru sistema samoupravljanja, korištene su temeljito razradene sheme za usmjeravanje utvrdivanja plata – što je rezultat kako centralizirane politike, tako i ukljucivanja radnika – te rezultirajuce utvrdivanje plata sigurno nije podsticalo mobilnost radne snage. Kako se ta tradicija promijenila u poslijeratnoj BiH? U nastavku, ovaj odjeljak prvo opisuje sistem utvrdivanja plata, a potom nastavlja s empirijskom analizom plata u poslijeratnom periodu. 4.1.1 Sistem utvrdivanja plata 91. Sistemske promjene uvedene u poslijeratnom periodu su obuhvatile reforme u oblasti utvrdivanja plata. Ovaj odjeljak daje pregled glavnih institucionalnih karakteristika koje su 19 Za opsežan pregled pitanja i opcija u dizajniranju sistema podrške prihoda, vidjeti Vodopivec i Raju (2002.g.).

34

oblikovale proces utvrdivanja plata u samoupravnom sistemu i zakonodavni i okvir pregovaranja koji je uspostavljen nakon njegovog propadanja. Takode se govori i o oporezivanju plata. (a) Institucionalni i okvir pregovaranja 92. U okviru samoupravnog sistema, nepostojanje eksplicitnih vlasnickih prava je diktiralo specificne mehanizme utvrdivanja plata. I vlada i radnici su imali jasno razgranicene uloge. Vlada je utvrdivala ukupan iznos za plate firmi (zvani ''socijalno zagarantirani'' iznos) s ciljem izjednacavanja razlika u placanju medu firmama – što je cilj koji se ostvariva masivnom preraspodjelom prihoda izmedu firmi20. U granicama koje je odredivala vlada, uloga radnika je bila da utvrduju individualne plate u okviru firme. Raspon plata se utvrdivao referendumom radnika. Nije iznenadujuce da je raspon plata u jugoslovenskim firmama bio izuzetno mali u odnosu na firme u kapitalistickim zemljama. Na primjer, u preduzecu s nekoliko hiljada radnika, plata najviše placenog rukovodioca je iznosila 4,54 puta od iznosa kojeg je primao najslabije placeni radnik21. 93. Jugoslovenski Zakon o preduzecima iz 1988.g. je prebacio pravo odlucivanja s radnika na vlasnike dionica, time formalno završavajuci samoupravnu eru. Došlo je do znacajnih promjena i politike zapošljavanja i politike plata. Najznacajnija novina u oblasti zapošljavanja je bilo pravo poslodavca za otpusti radnika (iako je ta opcija bila izuzetno skupa za poslodavca). Na polju utvrdivanja plata, samoupravni mehanizam je zamijenjen trokomponentnim sistemom: Zakon o radu, kolektivno pregovaranje i dohodovna politika. 94. I jugoslovenski i entitetski Zakoni o radu su ukinuli administrativne barijere i kolektivno odlucivanje, ostavljajuci utvrdivanje plata kao odgovornost rukovodstva – koja je podlijegala kolektivnom pregovaranju22. Prema entitetskim Zakonima o radu, vlada, predstavnici sindikata i predstavnici udruženja poslodavaca potpisuju Generalni kolektivni ugovor (do njihovog uspostavljanja, entitetska ili kantonalna vlada u Federaciji zamjenjuju udruženja poslodavaca)23. Rezultati kolektivnog pregovaranja su obavezujuci za poslodavce koji su bili predstavljeni u procesu pregovaranja; u posebnim okolnostima Ministarstva za rad imaju ovlasti da nametnu kolektivne ugovore i drugim preduzecima. Zakon o radu takode utvrduje niz minimalnih prava – npr. o otpremnini i otkaznom roku – koja se ne mogu smanjiti kolektivnim pregovaranjem ni na kom nivou. U Federaciji su samo državna preduzeca (ona koja imaju više od 50 procenata državnog kapitala) ucestvovala u pregovaranju; za privatna preduzeca kolektivni ugovori nisu obavezujuci od zakona iz 2000.g. Posebni kolektivni ugovori se usvajaju na kantonalnom, granskom i nivou preduzeca. Oni uglavnom prate generalni kolektivni ugovor, ali mogu navoditi detaljnije i cesto povoljnije uslove, koji se smatraju prikladnim za datu oblast (generalni kolektivni ugovor navodi da ugovori na nižem nivou ne mogu smanjivati nivo prava i obaveza radnika). Uticaj sindikata se proširuje i na druge oblasti pored kolektivnog pregovaranja – oni ucestvuju i u upravnim odborima preduzeca i njihovim radnickim savjetima, kao što stoji u zakonu.

20 Kraft i Vodopivec (1992.g.) je kvatnificirao tokove redistribucije izmedu jugoslovenskih firmi i pokazao da su BiH proizvodne firme – koja je spadala u manje razvijene jugoslovenske regije – bile znacajno subvenicionirane: 1986.g. primile su neto subvencija u iznosu od 43 procenta od njihove dodatne vrijednosti. 21 Za više detalja o utvrdivanju plata, vidjeti Vodopivec (1993.g.). 22 Jugoslovenski zakon o radu, usvojen 1989.g., se primjenjivao u Federaciji do usvajanja entitetskog Zakona 1999.g., a u Republici Srpskoj do 1993.g. (bilo je i nekoliko ratnih uredbi). 23 Sindikati su dosta uticajni, što se takode može vidjeti iz njihovog ucestvovanja u upravnim odborima preduzeca i radnickim savjetima, kao što stoji u zakonu.

35

95. Kolektivni ugovori znacajno uticu na utvrdivanje plata, obzirom da oni utvrduju dopušteni opseg plata. Kolektivni ugovori utvrduju najnižu osnovu platu (koja se u nominalnom smislu odreduje granskim kolektivnim ugovorom) i ''koeficijent složenosti'' za svaku od devet kategorija prema kojima se radnici klasificiraju. Osnovna plata za svaku kategoriju se dobije množenjem najniže osnovne plate koeficijentom složenosti za pojedinu kategoriju. Kolektivni ugovor takode propisuje kako se vrši uskladivanje osnovne plate za inflaciju i koliko se osnovna plata pojedinca može povecati u zavisnosti od: (i) radnog staža (povecanje od 0,6 pocenata osnovne plate za svaku godinu staža u Fedraciji, do maksimalno 20 procenata, te 0,5 procenata osnovne plate za svaku godinu staža u Republici Srpskoj); (ii) otežanih uslova na radu; i (iii) dodatka za individualnu uspješnost i komponente ''dijeljenja prihoda'' na osnovu uspješnosti pojedinca i preduzeca24. Kolektivni ugovori takode navode da firme u lošem financijskom položaju (termin nije dovoljno preciziran) mogu smanjiti placanja svojim radnicima25. 96. Klasifikacija radnika u devet kategorija se zasniva na obrazovnom nivou i – formalnoj obuci uz rad – ili ''profesionalnoj kvalifikaciji''. Osnovna plata za najvišu kategoriju je 5-6 puta veca od plate za najnižu kategoriju. Za ilustraciju, skala osnovnih plata, kako je navedena u kolektivnom ugovoru, je dana u Tabeli S4.1 za po jedan od sektora za oba entiteta. 97. Generalni kolektivni ugovor takode daje radnicima niz dodatnih prava. Ona, izmedu ostalog, obuhvataju placeni odmor, porodiljsko odsustvo, naknadu troškova prevoza i obezbjedenje toplog obroka na poslu. Procjenjuje se da se vrijednost naknade troškova prevoza i obezbjedenja toplog obroka krece oko jedne trecine prosjecne neto plate26. (b) Minimalna plata 98. U Federaciji, minimalna plata je utvrdena Generalnim kolektivnim ugovorom iz 2000.g. u iznosu od 55% od prosjecne plate u ekonomiji (granski ugovori mogu biti iznad tog iznosa)27. U Republici Srpskoj Generalni kolektivni ugovor daje ovlaštenje socijalnim partnerima da utvrduju njen nivo mjesecno, ali ne navodi metodologiju njenog utvrdivanja. Sljedece minimalne plate su bile utvrdene od 1997.g. (takode se navodi i njihov omjer prema prosjecnoj neto plati:

24 Generlani kolektivni ugovor za Federaciju, Službene novine Federacije BiH br. 19/00; Generalni kolektivni ugovor za Republiku Srpsku, Službeni glasnik RS br. 21/01. 25 Svaki od gore opisanih elemenata se koristi kao dio aparata za utvrdivanja plata i u Sloveniji, gdje je osnovni okvir uveden 1991.g. 26 Na primjer, u januaru 2001.g. vrijednost mjesecne karte za gradski prevoz u Sarajevskom kantonu je iznosila 44 KM. Štaviše, ako se topli obrok ne obezbjeduje direktno, radnici primaju naknadu u iznosu ne manjem od 25 procenata od posljednje objavljene prosjecne neto plate. 27 Generlani kolektivni ugovor za Federaciju, Službene novine Federacije BiH, br. 19/00 clan 5.

36

Tabela 4.1: Minimalne plate u Federaciji i Republici Srpskoj, 1997-2000.g.

Godina Federacija BiH Republika Srpska

Iznos (u KM) Omjer minimalne i prosjecne neto plate

Iznos (u KM) Omjer minimalne i prosjecne neto plate

1997 85 32.3 55* 49.1 1998 85 25.8 60* 35.3 1999 200 53.4 60 27.8 2000 200 48.5 80 (68)** 28.8 (24.5)** 2001 220 49.6 80 (68)** 25.9 (22.0)** 2002 251 n.a. n.a. n.a.

Izvor: za Federaciju; za 2000-2002.g.: Generalni kolektivni ugovor za Federaciju, Službene novine Federacije,No. 19/00, clan 5; za 1998-99.g.: Službene novine Federacije BiH, No. 13/98; za 1997.g.: Uredba ratne vlade Federacije. Za republiku srpsku, Generalni kolektivni ugovor; Službeni glasnik RS, No. 6/97, 29/97, 29/97, 13/98, 39/99, 26/00 i 21/01. * Izracunato na osnovu konverzije jugoslovenskog dinara. ** Cifre u zagradama se odnose na uposlenike koji se financiraju iz budžeta, a ostale na uposlenike koji se ne financiraju iz budžeta.

99. Kao što se vidi iz tabele, nivo utvrdene minimalne plate u Federaciji je relativno visok, a u Republici Srpskoj relativno nizak28. Za poredenje, omjer minimalne i prosjecne plate u razvijenim zemljama se krece od 0,71 u Italiji do preko 0,6 u Austriji i Norveškoj i ispod 0,45 u Španiji, Velikoj Britaniji, Kanadi i Sjedinjenim Državama29. Što je najznacajnije, u svim zemljama za koje su prikupljani podaci, vrlo malo radnika je dobivalo minimalnu platu ili platu u iznosu blizu minimalne. (c) Oporezivanje plata 100. Promjene stopa poreza i doprinosa nakon 2001.g., daju ukupnu stopu doprinosa (ukljucujuci i porez na platu) na bruto platu od 46,9 procenata u Federaciji i 52,0 procenata u Republici Srpskoj (Tabela 4.2).

Tabela 4.2: Doprinosi i porezi na plate, 2001.g.*

Federation Republika Srpska

Contribution rate on gross wages

Contribution rate on net wages

Contribution rate on net wages**

1. Employer contributions

Pension fund 7.0 10.3 24.0 Health insurance 4.0 5.9 15.0 Unemployment insurance 0.5 0.7 1.0 Child care -- -- 2.0

28 U stvarnosti omjer minimalne i prosjecne plate može odstupati od navedenog u zakonu. Do tih odstupanja dolazi obzirom da je navedeni omjer zasnovan na prijavljenim prosjecnim platama u vrijeme potpisivanja kolektivnog ugovora, a stvarni omjer se zansiva na prosjecnim platama u toku cijele kalendarske godine. 29 Vidjeti Neckell i Layarad (1999.g.).

37

Federation Republika Srpska

Contribution rate on gross wages

Contribution rate on net wages

Contribution rate on net wages**

Total employer contributions 11.5 16.9 42.0

2. Employee contributions

Pension fund 17.0 25.0 0 Health insurance 13.0 19.1 0 Unemployment insurance 2.0 2.9 0 Child care 0 Total employee contributions 32.0 47.0 0

3. Payroll tax

3.4

5.0

10.0

Total contribution

46.9

68.9

52.0

Source: for the Federation: Law on Changes of Law on Contributions, Official Journal of the Federation, May 2001; Law on Changes of Law on Wage Tax; Official Journal of the Federation, May 2001; for Republika Srpska; Law on Contributions, Official Gazette of RS, No. 51, October 2001. Notes: * Gross wages are defined as the sum net wages (workers’ take-home wages) and social security contributions paid by the worker. **Because all contributions are levied on employer, gross wages equal net wages. 101. Medutim obzirom da u Republici Srpskoj doprinosi i poreze placaju samo poslodavci, bolje je vršiti poredenje stopa oporezivanja izraženih kao procent neto plate (što radnici dobiju na ruke). Poredenje pokazuje da na svakih 100 KM koje isplati radniku, poslodavac mora snositi troškove dodatnih 68,9 KM u Federaciji i samo 52,0 KM u Republici Srpskoj, socijalnih doprinosa i poreza. Ono što radnici dobiju na ruke se dalje smanjuje za iznos poreza na prihod, kojeg placa poslodavac koji obustavlja porez na prihod. Poresko opterecenje u BiH je uporedivo s ostalim zemljama u tranziciji – gdje je poresko opterecenje vece nego u razvijenim zemljama30. Cini se da je Republika Srpska prošle godine ušla u znacajnu poresku reformu (prije oktobra 2001.g. poreske stope na neto plate u Republici Srpskoj su bile znatno iznad 72,6 procenata) i prema nekim analizama, procjenjuje se da je ukupno smanjenje poreskog opterecenja poslodavaca 10 procenata31. 4.1.2 Empirijska analiza plata 102. Iz gornjeg opisa je jasno da se plate u Bosni i Hercegovini utvrduju prema rigidno strukturiranom, formalnom sistemu. Do koje mjere takav sistem odgovara na zakone tržišta? Konkretno, mogla bi se postaviti hipoteza da politika plata koja utvrduje minimalnu platu, uskladivanje plata s inflacijom i odreduje dozvoljeni raspon plata u firmi ima tendenciju ogranicavanja plata. Ispod je izvršeno empirijsko ispitivanje funkcioniranja sistema, pocevši s formulacijom hipoteze o ocekivanoj promjeni strukture plata u ekonomiji koja prolazi kroz tranziciju. (a) Ocekivani uticaj tranzicije na plate

30 Vidjeti poredenje stopa poreza na platu u Riboud (2002.g.). 31 Tomaš (2002.g.). Obratiti pažnju da je Republika Srpska zajedno sa smanjenjem poreskih stopa proširila poresku osnovu (prema novom zakonu, ona sada pored plate, obuhvata i naknadu troškova prevoza, vrijednost obroka obezbjedenog od strane poslodavca, regres, zimnicu, subvencije za grijanje, naknadu troškova korištenja vlastitog vozila, terenske dnevnice bi bile najznacajnije stavke).

38

103. Tokom tranzicije sa socijalisticke na tržišnu ekonomiju, može se pretpostaviti da na strukturu plata djeluju brojne sile. Prvo i najznacajnije, postoje sile koje su povezane s ispravljanjem poremecaja stvorenih sistemskim ogranicenjima tržišta rada – i posebno strukture plata – u socijalizmu. Drugo, postoje kratko- i dugorocne promjene u strukturi proizvodnje koje mogu uticati na strukturu plata. Trece, postoje kratkorocne sile povezane s neravnotežom i neizvjesnošcu, koje stvara sama tranzicija. Obzirom da sve te sile djeluju istovremeno, teško je izdvojiti uticaj bilo kojeg pojedinacnog faktora. 104. Ispravljanje poremecaja stvorenih sistemskim ogranicenjima tržišta rada. U socijalizmu, politika ujednacenih plata je imala tendenciju ogranicavanja plata kvalificirane radne snage u odnosu na plate nekvalificirane radne snage, time smanjujuci ostvarivanje prednosti po osnovu obrazovanja, posebno univerzitetskog obrazovanja. Posebno rastom potražnje za kvalificiranom radnom snagom, ocekivalo bi se pojava povecanja vracanja obrazovanju u toku tranzicije32. Druga posljedica tranzicije se odnosi na položaj žena na tržištu rada. Ako je formalniji sistem plata u samoupravljanju doprinio ravnopravnijem tretmanu polova, za ocekivati je da ukidanje tih institucija dovede do smanjenja relativnih zarada žena. Takode se ocekuje da ce ukidanje sistemskih ogranicenja povecati nejednakost plata. 105. Efekti promjena strukture proizvodnje. Tranzicija je dovela do kratko- i dugorocnih promjena u strukturi konacne potražnje proizvoda u Bosni i Hercegovini, a te promjene mogu imati razlicite uticaje na radnike s razlicitim sposobnostima. Dugorocno, obzirom da su socijalisticke ekonomije stavljale poseban naglasak na proizvodnju, a u okviru proizvodnje, na tešku industriju, kao što je metalurgija, prelazak s proizvodnje na usluge je doveo do trajnog smanjenja potražnje za proizvodnom radnom snagom i povecanja potražnje za radnom snagom za uslužni sektor. Obratiti pažnju da su sektori koji su negativno pogodeni promjenama u proizvodnji dominantno muški sektori, a da su sektori koji se šire relativno ženski sektori. Stoga je vjerovatno da ce struktura konacne potražnje ici u korist obrazovanijih radnika i žena. Osnovne kratkorocne promjene u strukturi potražnje radne snage su vezane za rat, odražavajuci promjenu modela trgovine u neposrednom poslijeratnom periodu. 106. Sile povezane s neravnotežom i neizvjesnošcu uzrokovanim tranzicijom. Dodatne kratkorocne promjene u relativnoj potražnji radne snage u pravcu obrazovanijih radnika su uzrokovane samim procesom tranzicije. Neravnoteža i neizvjesnost dovode do povecane potrebe za poduzetnickim sposobnostima – sposobnostima koje su bile manje potrebne u socijalistickom sistemu. Ako se poduzetnicka sposobnost nadopuni obrazovanjem i generalnim sposobnostima, onda bi se relativne plate i zaposlenost najobrazovanijih grupa trebali povecati u novonastalim tržišnim ekonomijama u odnosu na pred-tranzicione povrate. 107. Sveukupno, nekoliko faktora može dovesti do povecanja prednosti kvalificirane radne snage u toku tranzicije. Ispravljanje ranijih poremecaja, a posebno promjena strukture konacne potražnje i postojanje neravnoteže, sve to ukazuje na promjene u relativnoj potražnji u pravcu kvalificiranijih radnika. Povrat iskustvu, u mjeri u kojoj iskustvo predstavlja akumulaciju sposobnosti, se takode može povecati, ali u tržišnoj ekonomiji se može ocekivati inverzni U oblik povrata (tj. smanjenje povrata za odredeni broj godina prije odlaska u penziju). Žene mogu biti zakinute, obzirom na ukidanje politike ujednacavanja koje su ima omogucavale relativno dobar položaj u socijalizmu – medutim povoljna relativna potražnja u ženskim sektorima može anulirati te sile. (b) Metodologija i izvori podataka

32 Za povecan upis u tercijarno obrazovanje vidjeti Kraft i Vodopivec (2002.g.).

39

108. Da bi analizirali kako se mijenjala struktura zarada u Bosni i Hercegovini tokom 1990-tih i u 2000-01.g., primijenili smo standardni pristup Mincerian funkcije zarade. Zavisna varijabla je prirodni logaritam mjesecnih plata. Vektor nezavisne varijable obuhvata nekoliko setova zamišljenih varijabli. To ukljucuje sljedece individualne i karakteristike radnog mjesta: pol, nivo formalnog obrazovanja, godine namještenja (tj. zaposlenosti u istoj firmi), radno iskustvo (tj. kumulativni period zaposlenosti, što može biti kod više poslodavaca), da li je osoba došla u sadašnju firmu u toku posljednjih godinu dana (praveci razliku da li s drugog posla ili iz nezaposlenosti), da li je na cekanju, da li ima drugi posao. Štaviše, takode su ukljucene i sljedece karakteristike firmi: velicina, profitabilnost i sektor djelatnosti firme. Pored analiziranja determinanti plate putem pristupa funkcije zarada, takode smo istraživali i evoluciju nejednakosti plata pregledom distribucije zarada i kalkulacijom zbirnih mjera nejednakosti plata. 109. Empirijska analiza plata se zasniva na dva seta podataka: administrativni podaci o platama radnika u formalnom sektoru u Federaciji i na podacima iz BiH LSMS iz 2001.g. koja obuhvata cijelu zemlju (vidjeti Apendiks 1 za opis izvora podatka)33. U drugom slucaju su korištene procjene ponderisanih regresija (ponderi su dobiveni iz procedure pravljenja uzorka). Administrativni podaci o platama obuhvataju i predratni i poslijeratni period. (c) Rezultati procjena funkcije zarada 110. Ispod su prezentirani rezultati funkcije zarada procijenjeni posebno za radnike formalnog i neformalnog sektora, i za svaki entitet. 111. Razlika u platama muškaraca i žena. Gore smo vidjeli da je razlika u platama izmedu muškaraca i žena u Federaciji mala. Do koje je mjere ovako povoljan nalaz rezultat neuspjeha da se uzmu u obzir sistematske razlike u karakteristikama kvalifikacija izmedu polova, i radnih mjesta na kojima rade? Da bi to saznali, ispod ispitujemo razliku u platama izmedu muškaraca i žena eksplicitnim uzimanjem u obzir razlika izmedu muškaraca i žena po karakteristikama njihovih kvalifikacija i radnih mjesta. Rezultati pokazuju, da kada se te ispravke uzmu u obzir, razlika u platama muškaraca i žena je znatno veca. U Federaciji, ona je iznosila 19 procenata 1990.g. i bila je smanjena na 11 procenata 1999.g. prema administrativnim podacima, i 16 procenata u 2001.g. prema podacima iz anketa (Tabela S4.2, panel A). Mnogo veca razlika u platama je prisutna u neformalnom sektoru u Federaciji – u 2001.g. žene su zaradivale 32 procenta manje od muškaraca. Situacija u Republici Srpskoj je slicna, gdje je u 2001.g. razlika bila 17 procenata u formalnom sektoru i 26 procenata u neformalnom. Medunarodni pokazatelji (vidjti ispod) kao i mnogo veca razlika izmedu formalnog i neformalnog sektora, navode da je u velikoj mjeri formaliziran sistem plata pomogao da se smanji razlika u platama žena u Bosni i Hercegovini – što je bez sumnje pozitivan rezultat (ako nije bilo negativnog uticaja na zapošljavanje). 112. Obrazovanje. U poredenju s 1990.g. povrati obrazovanja su se skromno povecali u 1999.g. za obrazovanije grupe (Tabela S2.4, panel B). Procjene LSMS-a takode pokazuju pozitivne povrate obrazovanja. Interesantno je da poredenja povrata u formalnom i neformalnom sektoru navode da je u 2001.g. jedina grupa koja je imala znacajno razlicite povrate u dva sektora (nije prikazano u tabeli) bila grupa s osnovnim obrazovanjem u Federaciji: kada je zaposlena u neformalnom sektoru, ova grupa dobiva 41 procent nižu platu u odnosu na poredbenu grupu u formalnom sektoru, ostalo je isto. Takva preplacenost – vjerovatno posljedica rigidno

33 Zarade prijavljene Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje su dobivene za periode zaposlenosti razlicitih dužina i ostvarene u razlicitim mjesecima u godini. Da bi se izvršilo ukladivanje za inflaciju u toku datog perioda, takode su korištene mjesecne zamišljene varijable u regresijama na osnovu ovog tipa podataka.

40

strukturiranog utvrdivanja plata – može povecati vjerovatnocu da ova kategorija radnika bude zaposlena u neformalnom sektoru. 113. Povrati radnog iskustva i dužeg rada u istoj firmi. Za razliku od vecine zemalja u tranziciji, procjene pokazuju da radno iskustvo u formalnom sektoru u Federaciji diktira znacajnu premiju: u 1999.g. u poredenju s radnicima s 2-5 godina radnog iskustva, 10 procenta premije se dodavalo za iskustvo od 11 – 20 godina, i 18 procenata premije za iskustvo od 21 – 30 godina, a cak 35 i 58 procenata premije za iskustvo grupi od 31 – 40 godina, odnosno preko 40 godina (vidjeti Tabelu S4.2, panel C). Procjene na osnovu podatka iz ankete iz 2001.g. su u skladu s ovim rezultatima. Štaviše, rezultati za plate neformalnog sektora ne pokazuju davanje premije za iskustvo manje od 30 godina – a negativan povrat za radnog iskustvo preko 30 godina. U stvari, zajednicke procjene plata i formalnog i neformalnog sektora pokazuju da radnici s iskustvom od 30 do 40 godina zaraduju 43 procenta manje u neformalnom sektoru, a radnici s preko 40 godina iskustva cak 92 procenta manje u neformalnom sektoru, u poredenju s radnicima u formalnom sektoru, pored ostalog. Kako po modelu (cinjenica da se premija povecava za radnike s preko 30 godina iskustva), tako i po svojoj velicini, premija vezana za iskustvo odstupa od vecine ostalih zemalja u tranziciji34. Cini se da je ova praksa ostatak prošlosti (zaista, povrati iskustva u 1999.g. su dosta slicni onima iz 1990.g.) i ocigledno nije u skladu s opadanjem produktivnosti starijih radnika. Povecanje povrata prema radnom iskustvu je direktna posljedica zahtjeva kolektivnih ugovora da se plate povecavaju za 0,6 procenata za svaku godinu radnog iskustva (vidjeti iznad) i dokazuju veliki uticaj institucionalnog ustrojstva na plate. Interesantno je, da iako postoje, ti su efekti daleko umjereniji u Republici Srpskoj. Gledano s aspekta mobilnosti radne snage, ovi rezultati navode da je za starije radnike teško da promijene posao, jer im konkurencija nisu samo mladi radnici, veci i obaveza da su njihove plate vece nego plate mladih radnika. 114. Cini se da dužina rada u istoj firmi nije faktor utvrdivanja plata, osim u neformalnom sektoru., gdje se pokazalo da zadržavanje na istom poslu duže od 20 godina pokazuje pozitivne povrate. Cinjenica da se u formalnom sektoru, vještine koje su specificne za firmu – koje se pokazuju kao povrat po osnovu dužeg rada u istoj firmi – vrednuju manje nego generalne vještine stecene radnim iskustvom, je iznenadujuca. Opet, jak regulatorni okvir, koji obavezuje na povrate po osnovu iskustva, je vjerovatno objašnjenje toga. 115. Povrati po osnovu karakteristika radnog mjesta, firme i sektora. Jedan od najinteresantnijih rezultata se odnosi na razlike u platama izmedu državnih i privatnih firmi. S jedne strane, analiza administrativnih podataka iz Federacije navodi da su 1999.g. plate u privatnim firmama bile 11 procenata niže, nego u državnim/javnim firmama (ta je razlika cak i veca u predratnom periodu – vidjeti Tabelu S4.2, panel E). S druge strane, procjene funkcije zarada na osnovu podataka iz ankete pokazuju premiju – pored ostalog – vezanu za rad u formalnom privatnom sektoru od 23 procenta u Federaciji i 56 procenata u Republici Srpskoj, i dodatnu premiju, samo u Federaciji, od 48 procenata za rad i neformalnom privatnom sektoru. Ovaj rezultat navodi da se veliki dio plate u privatnom sektoru isplacuje ''mimo knjiga'', te stoga ostaje neprijavljen35. Procjene funkcija zarada na osnovu podataka ankete takode ubjedljivo pokazuju da plate u privatnom sektoru prevazilaze plate u državnom/javnom sektoru. Rezultati

34 Vidjeti Rutkowski, 2001.g. 35 Plate isplacene iznad zvanicno prijavljenih iznosa se financiraju iz nefakturisane prodaje roba i usluga. Prema vlasnicima licenciranih racunovodstvenih i revizorskih firmi, ukupni prihodi malih preduzeca po prijavama racunovodstvenih izvještaja predstavljaju jedva 50 procenata od njihovih stvarnih prihoda (Cauševic, 2001.g.). Na primjer, jedna anketa provedena u februaru i martu 2001.g. je pokazala da samo 12 procenata malih privatnih prodavnica, restorana i zanatskih radnji izdaje racune svojim kupcima (Cauševic, 2001.g.).

41

vjerovatno nisu iznenadujuci obzirom na veliko poresko opterecenje firmi i tekuce slabosti poreske uprave. 116. Ima i drugih interesantnih efekata firmi i sektora. Prvo, u poslijeratnom periodu, profitabilne firme u Federaciji su isplacivale 26 procenata vece plate od neprofitabilnih; interesantno je da 1990.g. nije bilo takvog efekta. Drugo, u formalnom sektoru, firme srednje velicine i velike firme takode isplacuju znacajno vece plate, 23, odnosno 43 procenta. Trece, nije iznenadujuce da rezultati dobiveni iz podataka ankete pokazuju da su plate radnika na cekanju za 40 procenata manje u Federaciji i za 15 procenata manje u Republici Srpskoj; nema znacajnih efekata na platu od prvog posla, za radnike koji imaju i drugi posao istovremeno. I cetvrto, izmedu ostalog, neki sektori isplacuju vece plate od drugih (transport i komunikacije, financije i osiguranje, te državna administracija), a neki manje (gradevinarstvo i trgovina – vidjeti Tabelu S4.2, panel F). Obratiti pažnju da se neki efekti firmi/sektora razlikuju u zavisnosti od izvora podataka – na primjer, prednost vecih plata u vecim firmama i nekim sektorima, su prisutne samo u regresijama zasnovanim na zvanicno prijavljenim platama, a ta se prednost gubi u regresijama zasnovanim na podacima iz ankete. Ocito, nedovoljno prijavljivanje podataka – što je znatno lakše manjim firmama – predstavlja objašnjenje. 117. Plate i mobilnost radnika. Analiza funkcije zarada nam omogucava uvid u druge aspekte mobilnosti radnika. Kao što je gore prikazano, plate iskusnijih radnika se automatski povecavaju i ocita je veza s kolektivnim ugovorima cije odredbe zahtijevaju takvo automatsko povecanje. Taj aranžman takode može biti odgovoran za malu mobilnost iskusnijih radnika; kao što je gore pomenuto, novi poslodavac možda nije voljan primiti starog radnika, jer veliki dio premije vezane za iskustvo može biti vezan za vještine specificne za posao koje se gube nakon transfera. 118. Dva druga rezultata dobivena iz analize plata u formalnom sektoru u Federaciji, medutim, navode da umjereni stepen fleksibilnosti utvrdivanja plata povezan s mobilnošcu radne snage. Prvo, ranije nezaposleni radnici su placeni 17 procenata manje nego inace isti radnici (takva razlika nije postojala prije rata, vidjeti Tabelu S4.2, panel E). Drugo, radnici koji su promijenili posao i koji su na sadašnjem poslu krace od jedne godine su takode placeni manje nego inace isti radnici, ali kod njih je smanjenje manje, iznosi 7 procenata (za razliku od toga, prije rata je premija od 4 procenta bila povezana s promjenom posla). Cinjenica da se ovi rezultati razlikuju od predratnih kada na plate nisu uticali nacin ili vrijeme zapošljavanja, pokazuje da u poslijeratnom periodu na utvrdivanje plata uticu zakoni tržišta (i može odražavati teže uslove na poslijeratnom tržištu rada). Interesantno je zapaziti da mora da su se promijenile stimulacije za promjenu posla: umjesto donšenja premije plate, kao što je bio slucaj prije rata, promjena posla u poslijeratnom periodu je povezana sa smanjenjem plate, što navodi da je promjena posla vjerovatno inicirana željom da se sprijeci gubitak posla, tj. pitanjem sigurnosti radnog mjesta. Stoga se, sveukupno, cini da se pocinju javljati neke tržišne karakteristike u strukturi plata radnika u BiH, iako se neke od njih vide samo na osnovu podataka iz anketa, a ne i administrativnih podataka. 119. Medunarodna poredenja. Kakvi su gornji rezultati o determinantama strukture plata u poredenju s ostalim zemljama? • Mjerena po medunarodnim standardima, razlika u platama izmedu muškaraca i žena u

formalnom sektoru u Bosni i Hercegovini je donjem dijelu ljestvice (na primjer, krajem 1990-tih razlika je iznosila 29 procenata u Bugarskoj, 24 u Madarskoj, 25 u Makedoniji i 31 u Poljskoj).

• Studije u drugim zemljama u tranziciji nalaze slicne povrate obrazovanja, kao što su ovdje nadeni36.

36Vidjeti Rutkowski, 2001.g.

42

• Neki drugi nalazi – na primjer, da vece firme isplacuju vece plate – su takode u skladu s medunarodnim iskustvom.

• Rezultati o povratima u odnosu na radno iskustvo se, medutim, razlikuju od vecine drugih studija. Kako po modelu (cinjenica da se premija nastavlja povecavati za radnike s preko 30 godina radnog iskustva), tako i po velicini, uspostavljeni model premije vezane za radno iskustvo u Bosni i Hercegovini odstupa od modela u vecini drugih zemalja u tranziciji (i zaista je slican onome u Sloveniji, zemlji sa slicnim institucionalnim ustrojstvom)37. Cini se da ovo potvrduje gornji zakljucak da mehanizmi utvrdivanja plata iz socijalistickog perioda još uvijek preovladavaju u praksi u formalnom sektoru, dovodeci do poremecaja profila zarada koji se vide u tržišnim i naprednijim ekonomijama u tranziciji.

(d) Nejednakost plata 120. Uzimajuci u vidu ujednacavajucu distribuciju plata u okviru samoupravnog sistema, da li je ukidanje socijalistickih kontrola dovelo do povecanja nejednakosti plata? Odgovor ocigledno zavisi od okvira utvrdivanja plata koji je zamijenio socijalisticki okvir. To je pitanje ispod istraženo analizom razlika u distribuciji plata u predratnom i poslijeratnom periodu. Štaviše, takode su istražene razlike u distribuciji plata izmedu formalnog i neformalnog sektora. 121. Slika 4.1 pokazuje distribuciju plata u formalnom sektoru u Federaciji 1990.g., 1999.g. i 2001.g. (prve dvije godine se baziraju na administrativnim podacima, a posljednja na podacima iz ankete). Da bi se olakšalo poredenje distribucije, distribucije iz 1990.g. i 1999.g. su korigirane za omjer srednjih plata u 2001.g. prema srednjim platama u 1990.g. odnosno 1999.g. Tri su distribucije zapanjujuce razlicite. Iako su distribucije iz 1990.g. i 1999.g. dosta slicne na oba kraja, distribucija iz 1999.g. je dosta viša po vrhu, koji se javlja se odmah iznad 200 KM – tj. odmah iznad zvanicno utvrdene minimalne plate od 200 KM. Taj rezultat navodi ''grupiranje plata'' zbog propisa o minimalnoj plati, kao i neprijavljivanje punog iznosa plate da bi se smanjilo placanje socijalnih doprinosa i poreza (firme cesto zvanicno isplacuju samo minimalnu platu od 200 KM, a višak isplacuju ''mimo knjiga'', time smanjujuci poresku osnovicu, kao što je bilo rijeci iznad). 122. I druge dvije cinjenice navode na neprijavljivanje punog iznosa plata. Prvo, u distribuciji plata za 1999.g. postoji veliki pad (u poredenju s distribucijom iz 1990.g.) u rasponu od 250-400 KM što pokazuje da su mnogi radnici iz tog raspona ''ispušteni''– tj. da su prebaceni u niže kategorije zbog neprijavljivanja punog iznosa. Drugo, u poredenju s distribucijom plata u 1999.g., distribucija iz 2001.g. ima niži vrh i mnogo je slicnija log-normalnoj distribuciji. Distribucija iz 2001.g. se odnosi i na formalni sektor, ali je dobivena na osnovu podataka iz ankete koja je ukljucila ne samo zvanicno prijavljene plate, vec i njihov dio ''mimo knjiga''38. Taj nalaz pokazuje da u formalnom sektoru prijavljene plate prelaze broj radnika koji primaju tek minimalnu platu. (Zapaziti da je neprijavljivanje punog iznosa plate – koje se za pretpostaviti je, dominanto javlja u malim, privatnim firmama – u skaldu s procjenama funkcije zarada dobivenim iz zvanicnih podataka koji pokazuju da su isplate u privatnim firmama niže, pod istim uslovima, nego u državnim firmama. To se razlikuje od nalaza premija plata u malim privatnim firmama dobivenim iz podataka anekte.

37 Vidjeti Orazem i Vodopivec (1995.g.) 38 Interesanto je da Gini koeficijent pokazuje da se u poredenju s 1990.g., nejednakost plata u formalnom sektoru u 1999.g. povecala zbog grupiranja plata na nivou propisane minimalne plate (Gini keoficijent za distibuciju iz 1999.g. je 0,29, a za 1990.g. je 0,314). Ipak, treba zapaziti da je taj pradoksalni rezultat uzrokovan efektom neprijavljivanja punog iznosa plata (radnici iz viših dijelova distribucije plata prezale na minimalnu platu), a ne direktnog efekta minimalne plate na na plate manje placenih radnika.

43

Slika 4.1: Distribucija plata u Federaciji u formalnom sektoru 1990.g., 1999.g. i 2001.g.

0.00

0.05

0.10

0.15

0.20

0.25

50 200

350

500

650

800

950

1100

1250

1400

Monthly wage [KM]

Rel

ativ

e Fr

eque

ncy

Fed BiH formal sector 1999

Fed BiH formal sector 1990

Fed BiH formal sector, 2001LSMS

Izvor: autorove kalkulacije na osnovu PIO podataka (1990.g. i 1999.g.), i LSMS BiH (2001.g.).

123. Slika 4.2 prikazuje razlike u distribuciji plata izmedu formalnog i neformalnog sektora u 2001.g. U Federaciji, dvije distribucije se dosta razlikuju, pri cemu se vrh za neformalni sektor javlja kod znacajno nižih plata, pri cemu se njen gornji kraj podudara s distribucijom u formalnom sektoru. Posljedicno, nejednakost plata je mnogo veca u neformalnom sektoru: Gini koeficijent za distribuciju u formalnom sektoru je 0,31, a za neformalni sektor 0,40. To je u skladu s relativno vecim, propisanim minimalnim platama koje se isplacuju u formalnom, ali ne i u neformalnom sektoru u Federaciji. Ovaj nalaz navodi da minimalna plata može imati efekat smanjenja zaposlenosti u formalnom sektoru i da neki radnici mogu biti prisiljeni da traže posao u neformalnom sektoru. Dvije distribucije plata u neformalnom sektoru u Republici Srpskoj su identicne, što je u skladu s minimalnom platom utvrdenom na niskom nivou u tom entitetu (vidjeti iznad).

Slika 4.2: Distribucija plata u formalnom i neformalnom sektoru, 2001.g. Izvor: autorove kalkulacije na osnovu BiH LSMS 2001.g..

Federation BiH

0.00

0.02

0.04

0.06

0.08

0.10

0.12

0.14

0.16

0.18

50 200 350 500 650 800 950 1100 1250 1400

Wage [KM]

Relative Frequency

Formal

Informal

Republika Srpska

0.00

0.02

0.04

0.06

0.08

0.10

0.12

0.14

0.16

0.18

50 200 350 500 650 800 950 1100 1250 1400

Wage [KM]

Relative Frequency

Formal

Informal

44

4.1.3 Rezime 4.1.3. Opis okvira utvrdivanja plata u BiH jasno pokazuje da je sistem koji je uveden u poslijeratnom periodu jako formalan, strukturiran i rigidan. On utvrduje ne samo minimalnu platu vec takode propisuje gornje granice osnovne plate za devet kategorija radnika, pravila i mehanizme indeksacije, ostale komponente plata i dodatnih naknada i automatsko povecanje plate vezano za radni staž. Bez obzira na pozitivne elemente novog Zakona o radu u oba entiteta (vidjeti ispod), sistem pregovaranja je zadržao vecinu svojih karakteristika iz socijalistickog razdoblja, pri cemu vlada i sindikati pregovaraju, u osnovi, bez efektivnog predstavljanja poslodavaca na veoma centraliziran i krajnje ispolitiziran nacin. Nije iznenadujuce da empirijska analiza potvrduje snažan uticaj institucionalnih sila na utvrdivanje plata. Njeni su nalazi da: • Minimalne plate u Federaciji namecu obavezujuce ogranicenje u formalnom sektoru

(jasno je pristustvo ''grupiranja plata'' na propisanoj minimalnoj plati), povecavajuci isplate najmanje kvalificiranim radnicima zaposlenim u formalnom sektoru i ogranicavajuci distribuciju plata (u neformalnom sektoru su mnogo vece razlike plata nego u formalnom);

• U formalnom sektoru je razlika plata izmedu muškaraca i žena manja nego u neformalnom sektoru, što navodi da se primjenjuju formalna pravila;

• Plate radnika u formalnom sektoru s dugim radnim iskustvom diktiraju premiju koja ne postoji kod plata slicnih radnika u neformalnom sektoru i nije u skladu s modelima u tržišnim i naprednijim ekonomijama u tranziciji.

125. Znacajna su i dva druga rezultata: • Javlja se znacajno neprijavljivanje punog iznosa plata, posebno u malim privatnim

firmama u odredenim sektorima koje manipuliraju fakturama, itd. i koriste gotovinska placanja za direktne, neprijavljene isplate radnicima da bi izbjegle placanje socijalnih doprinosa.

• Takode postoje znaci da u poslijeratnom periodu na utvrdivanje plata u sve vecoj mjeri uticu zakoni tržišta, iako još uvijek treba preci dug put u tom pravcu: profitabilnije firme isplacuju vece plate i plate vezane za mobilnost radnika odražavaju razlike u ocekivanim buducim kretanjima prihoda za razlicite poslove.

4.2. Da li politika zapošljavanja onemogucava mobilnost radne snage i otvaranja radnih mjesta? 126. Ispod dajem pregled glavnih aspekata radnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini i razmatramo neke od praksi zapošljavanja koje imaju znacajnog uticaja na funkcioniranje tržišta rada: fenomen ''cekanja'', neformalni rad i diskriminaciju na tržištu rada. 4.2.1 Zakonodavstvo o zapošljavanju 127. Koliko su gore utvrdeni mala mobilnost radnika i sporo otvaranje radnih mjesta povezani s rigidnim zakonodavstvom tržišta rada? Ispod opisujemo evoluciju BiH zakonodavstva o zaštiti zaposlenosti i poredimo ga sa zakonodavstvom u drugim tržišnim ekonomijama39. 128. U bivšoj Jugoslaviji, radnici su bili Ustavom zašticeni od gubitka posla. Kao i ostali jugoslovenski radnici, BiH radnici su stoga bili znatno više zašticeni od gubitka posla nego radnici u tržišnim ekonomijama, cak više i od radnika u ostalim socijalistickim zemljama. Iako su

39 Zakonodavstvo tržišta rada u BiH je usvojeno na nivou entiteta ili kantona, i u znacajnoj mjeri je harmonizirano. Ono obuhvata: Zakon o radu, Zakon o zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, Zakon o štrajku, Zakon o zdravstvnim fondovima/osiguranju, Zakon o porezima na platu i socijalnim doprinosima, Zakon o inspekciji rada i Zakon o radnickim savjetima.

45

vec tranzicijske reforme Jugoslavije prešle Rubikon sigurnosti posla i dale poslodavcima pravo da otpuštaju radnike, ova promjena se uzimala pažljivo, obzirom da je nametala velike troškove po poslodavce. Jugoslovenski Zakon o radu iz 1989.g. je dozvolio otpuštanja – ali samo po izuzetno velikim troškovima za poslodavce, u osnovi ih prisiljavajuci da zadržavaju višak radnika na platnom spisku 24 mjeseca nakon proglašenja viškom. 129. Tokom poslijeratnog perioda, dok nije usvojeno sadašnje zakonodavstvo u jesen 2000.g. u oba entiteta je postojalo ''cakanje''. Radnici na ''cekanju'' su bili formalno zaposelni (i time imali pravo na umanjenu platu i ostala dodatna prava iz radnog odnosa), iako u stvarnosti cesto nisu radili dugi vremenski period. Clan 143 federalnog Zakona o radu je zahtijevao velike kompnezacije za radnike na cekanju (a takva prava je dodavao i nekim drugim kategorijama radnika)40; slicno tome, znacajna prava su data radnicima na cekanju i Zakonom o radu Republike Srpkse iz 1998.g. (clan 64). Argumentu za ovako veliku kompenzaciju za otpušene radnike je pridonosio strah da ce privatizacija dovesti do velikog smanjenja radne snage. 130. Promjene u drugim bitnim zakonima tržišta rada u jesen 2000.g. – usvajanje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu u Federaciji i Zakona o radu u Republici Srpskoj – su uvele moderno zakonodavstvo o radu i ukinule pojam cekanja41. Sadašnje BiH zakonodavstvo o zaštiti zaposlenosti, kao i propisi o ugovorima na odredeno vrijeme, su prilicno uporedivi – a u nekim slucajevima i liberalniji – sa zakonodavstvom i propisima u Sloveniji i razvijenim tržišnim ekonomijama, te stoga ne predstavlja znacajnu barijeru preraspodjeli radne snage. Prvo, BiH poslodavci se suocavaju s manje proceduralnih poteškoca i snose slicne, ako ne i manje troškove otpuštanja, u smislu kao dužine otkaznog perioda, tako i otpremnine (Tabela S4.3). Drugo, i propis o korištenju ugovora na odredeno vrijeme je takode dosta liberalan (Tabele S.4.4). Iako Federacija dopušta ugovore na odredeno vrijeme samo u ''opravdanim'' – ali brojnim – slucajevima definiranim zakonom (za obnavljanje), ne ogranicava broj sukcesivnih ugovora, niti maksimalno kumulativno trajanje ugovora na odredeno vrijeme. Republika Srpska, s druge strane, ne ogranicava ugovore na odredeno vrijeme definiranjem ''opravdanih'' slucajeva, niti ogranicava broj sukcesivnih ugovora, ali namece sveukupno ogranicenje na 2 godine ukupnog trajanja imenovanja na odredeno vrijeme. 131. Sveukupno, dok je zakonodavstvo prije 2000.g. nametalo poslodavcima ogromne troškove otpuštanja radnika, novo zakonodavstvo u oba entiteta predstavlja znacajno unaprjedenje. Ono uskladuje sigurnost posla u BiH s evropskom, i po svim vjerovatnocama ne stoji na putu mobilnosti radnika i otvaranju radnih mjesta. 132. Velik kontrast pozitivnim elementima novih Zakona o radu u oba entiteta, cine kolektivni ugovori, koji i dalje ostaju u velikoj mjeri orijentirani na strogo propisivanje i kontrolu, namecuci tržištu rada mnoge propise iz socijalistickog perioda. Kao što je gore opisano, kolektivni ugovori ne samo da odreduju najnižu osnovicu plate i nivoe plate za razlicite kategorije u koje su radnici klasificirani, vec takode propisuju kako se osnovica plate povecava s radnim stažom, otežanim uslovima na radu i pojedinacnim uspjehom. Dok novi Zakon o radu stimulira fleksibilna prilagodavanja tržištu rada, strogo propisujuci kolektivni ugovori nastavljaju nametati rigidnosti i onemogucavati otvaranje radnih mjesta, te su time u velikoj mjeri odgovorni što se neke karakteristike novog okvira radnih odnosa nisu još pocele primjenjivati u stvarnosti u ekonomiji.

40 Radnici su imali pravo na otpremninu u iznosu od približno ½ prosjecne mjesecne plate za svaku godinu radnog staža (ukljucujuci i vrijeme provedeno na cekanju), pri cemu je minimalna otpremnina za radnike s manje od 6 godina staža iznosila 3 prosjecne mjesecne plate, što daje procjenu prosjecne otpremnine od oko 4 000 KM. Vidjeti Cauševic (2001.g.). 41 Službene novine Federacije BiH, br. 32/00 i Službeni glasnik Republike Srpske br. 38/00.

46

4.2.2 Prakse zapošljavanja i mobilnost radne snage i otvaranje radnih mjesta 133. Zakonodavstvo, posebno ako znacajno odstupa od preovladavajucih normi i obicaja, može imati samo ogranicene i odgodene efekte. Štaviše, postoje neki aspekti tržišta rada koje je veoma teško regulirati naredbama– medu njima je kljucni diskriminacija na tržištu rada. Ovaj odjeljak ispituje tri specificna aspekta zapošljavanja u BiH: radnike na cekanju, zapošljavanje u neformalnom sektoru i diskriminacija na tržištu rada. (a) Radnici na cekanju 134. Kao što je gore pomenuto, pojam ''radnika na cekanju'' je zvanicno ukinut u jesen 2000.g. i preduzecima je data mogucnost da otpuste radnike uz znatno niže troškove nego ranije. Koje je implikacije imala ta promjena na broj radnika na cekanju? 135. U Federaciji (za Republiku Srpsku nema podataka o radnicima na cekanju po vremenskim periodima), broj radnika na cekanju se stalno smanjivao od 87 781 u 1997.g. do 31 752 u 2001.g. (Tabela S4.5). Takode se cini da je novo zakonodavstvo zaista pomoglo da se smanji broj radnika na cekanju, obzirom da se trend smanjivanja intenzivirao u posljednje dvije godine (na primjer, u 2001.g. je vec do jula 2001.g. ostvareno smanjenje od 20 procenata). Interesantno je da su oko jedne trecine radnika na cekanju žene, što je broj koji odgovara njihovom udjelu u radnoj snazi, a najveci dio njih je iz proizvodnje. 136. Prema informacijama iz LSMS za BiH, u oktobru 2001.g. je bilo samo 8 800 radnika na cekanju u Federaciji i 26 500 u Republici Srpskoj. (b) Rad u neformalnom sektoru 137. Gore smo prezentirali dokaze o neprijavljivanju punih plata, cime se iznos plata smanjuje u svrhe izvještavanja, da bi se smanjila placanja poreza i doprinosa. Ali radnici i poslodavci su takode stimulirani da uopšte ne prijavljuju radni odnos i time u potpunosti izbjegnu placanje poreza i doprinosa; stoga ulaze u neformalne radne odnose. Svakako, mnogi radnici, posebno u poljoprivredi, nemaju drugog izbora nego da rade u neformalnom sektoru. 138. Sporadicni dokazi navode privatne firme cesto zapošljavaju radnike neformalno, cesto uzimajuci radnike državnih preduzeca koji su na cekanju, koji ne rade puno radno vrijeme ili duži vremenski period ne primaju platu, te prijavljene nezaposlene. Ne samo da ti radnici – preko formalnog poslodavca ili zavoda za zapošljavanje – imaju pravo na odredene socijalne usluge i naknade (zdravstveno osiguranje je vjerovatno najznacajnija), tako da su oni spremniji da prihvate neformalni radni odnos. Obzirom na prirodu posla, neki su sektori posebno atraktivni: gradevinarstvo, maloprodaja, turizam i ugostiteljstvo i poljoprivreda. Sporadicni dokazi navode da male firme cesto prijavljuju jednog, dva ili tri radnika, a ostale svoje radnike zapošljavaju neprijavljene.42 139. Podaci iz LSMS iz 2001.g. nam omogucavaju detaljniju analizu neformalnog sektora. Ispod su narocito prezentirani dokazi koliko je radnika u neformalnom sektoru, njihove licne karakteristike i status zapošljavanja, te sektori u kojima rade. U svrhu ove studije, neformalni sektor je definiran kao da se sastoji od dvije grupe: (i) neplaceni pomažuci clanovi porodice, zemljoradnici na vlastitom imanju i radnici koji se bave drugim djelatnostima, kao što je prodaja poljoprivrednih proizvoda; i (ii) radnici koji nisu zaposleni u javnim preduzecima (ili državnom sektoru) za koje se ne placa doprinos za penzijsko osiguranje (vidjeti Apendiks 1 za detalje).

42 Cauševic (2001.g.)

47

140. Prema LSMS podacima, u 2001.g. je bilo 362 000 radnika u neformalnom sektoru (36 procenata od ukupne zaposlenosti). Koje su njihove karakteristike? Udio žena je približno isti kao u formalnoj zaposlenosti, tako da žene nisu neproporcionalno zaposlene u neformalnom sektoru.

• Za razliku od žena, mladi radnici su neproporcionalno zaposleni u neformalnom sektoru – što je nalaz koji daje djelimican odgovor gdje su ''mladi koji nedostaju''. U Poglavlju 2 je napomenuto da je u poredenju s predratnim periodom, radna snaga u formalnom sektoru znacajno starija, s posebno izraženim deficitom u zaposlenosti mladih radnika.

Tabela 4.3: Neformalna zaposlenost po karakteristikama pojedinca, status zaposlenosti i sektor,

2001.g.

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska Broj (u

hiljadama) Procenat Broj (u

hiljadama) Procenat Broj (u

hiljadama) Procenat

A. Ukupno

361.5

100.0

175.8

100.0

185.7

100.0

B. Pol

Muškarci 230.4 63.7 109.6 62.4 120.8 65.0 Žene 131.1 36.3 66.2 37.6 64.9 35.0

C. Dob

15-19 14.3 4.0 5.9 3.3 8.5 4.6 20-24 49.9 13.8 26.8 15.2 23.1 12.4 25-34 81.4 22.5 43.5 24.7 37.9 20.4 35-44 77.4 21.4 43.7 24.9 33.7 18.2 45-54 72.0 19.9 39.2 22.3 32.9 17.7 55-64 38.8 10.7 12.3 7.0 26.5 14.3 64+ 27.7 7.7 4.5 2.6 23.1 12.5

D. Obrazovanje

Nezavršena osnovna 78.6 21.7 32.0 18.2 46.6 25.1 Osnovna 102.2 28.3 42.7 24.3 59.5 32.0 Strucna 122.2 33.8 69.3 39.4 52.9 28.5 Srednja 49.1 13.6 26.0 14.8 23.1 12.4 Viša (2g) 4.7 1.3 1.9 1.1 2.7 1.5 Visoka (4g) 4.8 1.3 3.8 2.2 0.9 0.5

E. Status zaposelnosti

Uposlenik u privatnom sektoru

165.6 45.8 88.8 50.5 76.8 41.3

Poslodavac 2.9 0.8 1.0 0.6 1.9 1.0 Samozaposlen 102.2 28.3 46.0 26.2 56.2 30.3 Pomažuci clan porodice

70.5 19.5 25.3 14.4 45.2 24.3

Ostalo 20.3 5.6 14.7 8.3 5.7 3.1 F. Sektor djelatnosti na sadašnjem posldu

Poljoprivreda 170.1 47.1 66.4 37.8 103.7 55.9 Proizvodnja 32.6 9.0 16.0 9.1 16.6 8.9 Komunalne usluge 0.5 0.2 0.1 0.1 0.4 0.2

48

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska Broj (u

hiljadama) Procenat Broj (u

hiljadama) Procenat Broj (u

hiljadama) Procenat

Gradevinarstvo 60.4 16.7 36.0 20.5 24.3 13.1 Trgovina 31.2 8.6 18.1 10.3 13.2 7.1 Ugostiteljstvo 19.2 5.3 9.8 5.6 9.3 5.0 Transport i komunik 14.3 4.0 11.4 6.5 2.9 1.6 Financije i osig. 1.4 0.4 1.2 0.7 0.2 0.1 Ostalo 31.8 8.7 16.7 9.5 15.0 8.1

Izvor: BiH LSMS 2001.g..

Kao što je prikazano u Tabeli 4.3, udio radnika mladih od 25 godina od 17,8 procenata u neformalnoj zaposlenosti, u velikoj mjeri prelazi udio ove grupe u formalnoj zaposlenosti, koji je iznosio 4,9 procenata u 1999.g., prema administrativnim podacima i 6,8 procenata u 2001.g. prema anketi. Iako je možda dio mladih emigrirao poslije rata, gornji dokaz navodi da oni ''nedostaju u formalnom sektoru'' i zbog toga što su zaposleni u neformalnom sektoru. Sugestivna je, takode, i cinjenica da mladi – za razliku od predratnog perioda – s vecom vjerovatnocom napuštaju formalnu zaposlenost, pri cemu je sigurno zaposlenost u neformalnom sektoru jedna od mogucih destinacija.

• Tabela 4.3 takode pokazuje da neformalni sektor zapošljava neproporcionalan udio nisko-kvalificiranih radnika.

• Što se tice statusa zapošljavanja, vecina radnika iz neformalnog sektora zapošljavaju privatni poslodavci, 28 procenata su samozaposleni, a oko jedne petine su pomažuci clanovi porodice.

• I konacno, najveci dio neformalne zaposlenosti je u poljoprivredi (47 procenata), gradevinarstvu (17 procenata) i proizvodnji (9 procenata). Udio neformalne zaposlenosti u poljoprivredi je posebno velik u Republici Srpskoj, a u Federaciji u gradevinarstvu.

(c) Diskriminacija na tržištu rada 141. Bez obzira na nedavno zakonodavstvo, koje zabranjuje svaki oblik diskriminacije na radnom mjestu, postoje manje sumnje da u Bosni i Hercegovini ima diskriminacije na radnom mjestu, s ozbiljnim posljedicama po pojedince i društvo u cjelini. Pristup zapošljavanju u velikoj mjeri odreduje dobrostanje osobe i takode znacajno utice na odluku raseljenih da se vrate u svoje predratne domove. Diskriminacija pri zapošljavanju je osnovni izvor ekonomske neefikasnosti, je onemogucava zapošljavanje ekonomskih superiornijih. 142. U potpunom nedostatku bilo kakvih podataka o tržištu rada na mikro nivou u poslijeratnom periodu, koji bi obuhvatili informacije o nacionalnosti, nemoguce je temeljito ispitati ovu temu.43 Stoga, ovaj izvještaj daje rezime OSCE-ovog izvještaja o diskriminaciji pri zapošljavanju, zasnovanog na sistematskom prikupljanju dokaza koje su proveli referenti iz OSCE-ovog Ureda za ljudska prava.44 Treba naglasiti da se izvještaj zasniva na navodnim slucajevima diskriminacije – mnogi od slucajeva nisu izvedeni pred sud, a rezultati onih koji su završili na sudu nisu dati u izvještaju.

43 Da pomenemo da smo za ograniceni uzorak podataka za formalni sektor u Federaciji, izvršili procjenu regresije plata pri cemu je nacionalna pripadnost uzeta kao jedna od eksplanatornih varijabli. Interesantno je, procijenjeni koeficijent nacionalne pripadnosti je bio beznacajan, što navodi da nema diskriminacije plata po toj osnovi. Medutim, treba imati na umu, da je taj podatak dobiven od ‘krnjeg’ uzorka, tj. zavisi od posmatranja plata pojedinaca – ocigledno, ne možemo taj rezultat ekstrapolirati iz uzorka, tj. za ostale osobe koje možda iz jakih razloga nisu prisutne u odredenoj sredini. 44 OSCE, 1999.g.

49

143. Rezimirajuci dokaze, izvještaj tvrdi da postoji (OSCE, str.2): • Široko-rasprostranjeno otpuštanje pripadnika progonjenih etnickih grupa i politicke

opozicije; • Zapošljavanje radnika iz vecinske etnicke grupe dok pripadnici manjinskih etnickih grupa

ostaju na cekanju; • Otpuštanje clanova opozicionih partija s kljucnih radnih mjesta nakon izbora; • Iskljucivanje pristupa ženama novim radnim mjestima, sistemom davanja prednosti

bivšim borcima; i • Znacajna diskriminacija nastavnika i ucitelja iz manjinskih etnickih grupa.

144. Izvještaj OSCE-a dokumentira brojne slucajeve diskriminacije na radnom mjestu – cije su žrtve bili pojedinci iz sve tri glavne etnicke grupe. Vecina prijavljenih slucajeva potice iz perioda rata, odražavajuci linije sukoba. Ti su slucajevi ukljucivali: otpuštanje radnika ''s druge strane'', slanje radnika ''na cekanje'' po etnickoj pripadnosti, navodenje nezakonitih razloga za otpuštanje, ili otpuštanje bez navodenja razloga i otpuštanje zbog odsustva uzrokovanog ratom. 145. U poslijeratnom periodu su metode diskriminacije postale suptilnije i raznovrsnije, i u doticnim slucajevima, izmedu ostalog, diskriminacija zasnovana na nacionalnoj pripadnosti, politickom opredjeljenju, polu, aktivnosti Sindikata, kao i slucajevi davanja neosnovane prednosti demobiliziranim borcima. Vecina prijavljenih slucajeva navodne diskriminacije na nacionalnoj osnovi, na primjer: pripadnici manjinskih naroda se žale da za njih više nema posla, otpuštanje radnika jer ''ne govore jezik'' ili otpuštanje radnika zbog navodnog neispunjavanja zahtjeva za kvalifikacijama, da bi ih zamijenili manje kvalificiranim osobama druge nacionalnosti. Politicka diskriminacija se javljala uglavnom nakon izbora, kada su pobjednicke politicke partije u nekim slucajevima uklanjale simpatizere drugih politickih partija s istaknutih položaja. Takode je prijavljivana i polna diskriminacija, uglavnom zbog davanja prednosti pri zapošljavanju demobiliziranim borcima. 4.2.3 Rezime 146. Pregled BiH zakonodavstva o zaštiti zaposlenosti je pokazao da su entitetskih propisi o radu koji su bili na snazi prije jeseni 2000.g. bili dosta restriktivniji i u velikoj vjerovatnoci doprinijeli maloj mobilnosti radnika i radnih mjesta. Medutim, novo zakonodavstvo koje je uvedeno u jesen 2001.g. je dovelo BiH u red s evropskim zakonodavstvom o sigurnosti posla. Ono je mnogo liberalnije nego prethodno i nije vjerovatno da ono predstavlja znacajnu barijeru za mobilnost radnika i otvaranje radnih mjesta. Medutim, okvir za kolektivno pregovaranje koje je usmjeren na kontrolu – pri cemu Vlada i Sindikat pregovaraju bez efektivnog predstavljanja poslodavaca na veoma centraliziran i u velikoj mjeri ispolitiziran nacin – predstavlja znacajan kontrast modernim zakonima o radu i nastavlja s nametanjem rigidnosti tržištu rada. 147. U ovom poglavlju su takode razmatrani neki aspekti BiH tržišta rada koje je teško regulirati i formalno analizirati, a koji imaju jakog uticaja na mobilnost radnika i fleksibilnost tržišta rada generalno. Prvo, ovo je poglavlje pokazalo da pojava cekanja postepeno nestaje iz Bosne i Hercegovne (ali cini se da je ona još uvijek cvršce ukorijenjena u Republici Srpskoj). To je znacajno poboljšanje, obzirom da radnici – umjesto da ostaju u zamci nisko-produktivnih radnih mjesta u preduzecima gubitašima, od koji su mnogi istovremeno natjerani u neformalni sektor – imaju vecu vjerovatnocu da predu na druge poslove. Istovremeno, firme – oslobodene kontraproduktivnog subvencioniranja gubitaša – ce imati vece šanse za otvaranjem novih radnih mjesta. Drugo, pokazalo je veliku zastupljenost mladih i nekvalificiranih radnika (ali ne žena) u neformalnom sektoru, i da je vecina tih poslova u poljoprivredi, gradevinarstvu i proizvodnji. Velike barijere za ulazak u formalni sektor možda doprinose velikom udjelu mladih i nekvalificiranih u neformalnom sektoru. I trece, ovo poglavlje rezimira nalaze OSCE-ovog

50

izvještaja, koji pokazuje da u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu diskriminacija prilikom zapošljavanja postoji u znacajnoj mjeri i da predstavlja znacajnu prepreku za mobilnost radnika i ekonomsku efikasnost generalno. 4.3 Nezaposlenost i mobilnost 148. Stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu je izuzetno velika, posebno medu mladima. Sve veci broj prijavljenih nezaposlenih, koji je u 2001.g. iznosio odgovarao dvjema trecinama zaposlenih radnika, takode ukazuje na probleme na tržištu rada. Da li su politike tržišta rada, posebno politike i programi koji se usmjeravaju na nezaposlene, iskorišteni produktivno – tj. da li su pomogle nezaposlenim da nadu posao i obezbijedile im kompenzaciju za izgubljeni prihod zbog nezaposlenosti? Zbog traumaticnih dogadaja u toku rata, da li se neke grupe radnika drže dalje od ukljucivanja na tržište rada, tako da je iskazana nezaposlenost u anketama podcijenjena? Štaviše, šta znamo o nezaposlenima – koje su grupe stanovništva posebno teško pogodene? Postoji veliki nesrazmjer izmedu broja nezaposlenih po standardnoj definiciji i prijavljenih nezaposlenih, stoga, ko su radnici koji se prijavljuju na zavod za zapošljavanje – koliko ih je zaista nezaposlenih, a koliko zaposlenih ili neaktivnih, a prijavljuju se iz drugih razloga, a ne zbog traženja posla? To su pitanja koje se ispod razmatraju. 4.3.1 Politike tržišta rada i programi za nezaposlene 149. Oba entiteta su u jesen 2000.g. usvojile novi sistem osiguranja od nezaposlenosti.45 Oba sistema su dosta slicni i obezbjeduju skroman, priuštiv sistem podrške prihoda za nezaposlene. Podobnost je ogranicena na radnike s placenim doprinosom koji nisu napustili posao ili nisu otpušteni iz odredenih razloga. Trajanje potencijalne podobnosti zavisio od radnog staža i krece se od 6 do 12 mjeseci u Federaciji i od 3 do 12 mjeseci u Republici Srpskoj. Naknada iznosi od 30 do 40 procenata u Federaciji i od 35 do 40 procenata u Republici Srpskoj, u odnosu na platu (vidjeti detalje u Tabeli S4.6). Ne postoje gornje granice za naknade. U poredenju s drugim zemljama u tranziciji, velikodušnost sistema naknada je u donjem dijelu ljestvice, što je u skladu s manjim financijskim kapacitetom (vidjeti Slike 4.3 i 4.4.). Prosjecno trajanje naklade je generalno u rangu sa susjednim zemljama.

45 Odluka o posredovanju pri zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih, Službene novine Federacije BiH, No. 55/2000.g. Parlament ju je potvrdio u septembru 2001.g; Zakon o posredovanju pri zapošljavanju, Službeni glasnik Republike Srpske, No. 38/2000.g.

51

Slika 4.3: Trajanje naknada za nezaposlenosti, zemlje u tranziciji, kasne 1990-te/00.g *

0

5

10

15

20

Fed. BiH

R. Srpska

Bulgaria

Czech R

.Esto

nia

Hungary Lat

via

Lithuan

iaPo

land

Romani

a

Slovaki

a

Sloveni

a

Izvor: Tabela 4.8. Napomena: *U zemljama s razlicitom maksimalnom dužinom za razlicite kategorije, je dat prosti prosjek za sve kategorije.

150. U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj prijavljenih nezaposlenih koji su, u principu, podobni za ucestvovanje u aktivnim i pasivnim programima tržišta rada. Ipak, u poslijeratnom periodu je bilo vrlo malo korisnika takvih programa. U Federaciji, broj korisnika naknada za nezaposlenost (radnici koji su primali naknadu bar jedan mjesec) se kretao od 27 000 do 36 000 u periodu 1998 – 2000.g.; u Republici Srpskoj je bilo cak i manje korisnika (manje od 2 000 godišnje, vidjeti Tabelu 4.4.).

Tabela 4.4: Broj korisnika programa za osiguranje od nezaposlenosti 1997 1998 1999 2000 2001

A. Korisnici naknada za nezaposlenost (u hiljadama) Bosna i Hercegovina n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. Federacija (godišnje) 14.0 29.4 34.0 27.4 36.2 Federacija (kraj godine) 2.0 4.0 2.3 2.9 3.3 Republika Srpska (kraj godine) n.a. n.a. n.a. 1.3 1.6 B. Prosjecan iznos naknada za nezaposlenost (u KM) Bosna i Hercegovina n.a. n.a. n.a. 169.0 153.7 Federacija n.a. n.a. n.a. 144.3 155.1 Republika Srpska* n.a. n.a. n.a. 193.6 152.3 C. Ucestvovanje u programima zdravstvenog osiguranja (pristup zdravstvenim pravima, u hiljadama, kraj godine) Bosna i Hercegovina n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. Federacija 116.2 131.5 147.2 154.4 159.8 Republika Srpska n.a. n.a. n.a. n.a. n.a. Stavke napomene: Number of registered unemployed (in thousand, end of the year) Bosna i Hercegovina 364.8 398.7 409.3 421.2 423.5 Federacija 222.3 256.5 261.8 267.9 275.8 Republika Srpska 142.5 142.2 147.5 153.3 147.7

52

Napomene: * Procjene – Tomaš (2002.g.). Izvor: Federalni zavod za zapošljaanje (interni materijal), Federacija BiH, Sarajevo; Mjesecni statisticki pregled, No.4/2001, Zavod za statistiku Republike Srpske. 151. Vecina prijavljenih nezaposlenih ima pristup besplatnoj zdravstvenoj zaštiti, što cini se predstavlja najvecu motivaciju za pojedince da se prijave. Takode, provode se neki aktivnih programi tržišta rada (ukljucujuci obezbjedenje kredita/grantova za nezaposlene za pokretanje samo-zaposlenosti); ako se iskljuce programi za borce, rashodi za aktivne programe tržišta rada u BiH su u 1999.g. i 2000.g. iznosili oko 0,8 procenata GDP-a (Abrahart, 2000.g.). 4.3.2 Mjerenje nezaposlenosti: prijavljena nezaposlenosti i nezaposlenost prema anketi 152. Prema LSMS podacima, u 2001.g. je Bosni i Hercegovini bilo 191 000 nezaposlenih, što cini sveukupnu anketom procijenjenu stopu nezaposlenosti od 16,4 procenta. Ovaj pododljeljak objašnjava kako se te brojke, dobivene po medunarodno prihvacenoj definiciji, uklapaju u specificnosti BiH. Obzirom na specificnosti tržišta rada u BiH – ratna razaranja i njegove posljedice ne samo na smanjenje broja radnih mjesta, veci i na odnose na radnom mjestu – može se posumnjati da su se neke grupe radnika previdjele, po tradicionalnim ILO-OECD mjerilima zaposlenosti. Ovaj odjeljak takode istražuje status, na osnovu ankete, prijavljenih nezaposlenih na tržištu rada.

Slika 4.4: Procent nadomjestka plate naknadom za nezaposlenost, zemlje u tranziciji, kasne 1990-te ili 2000-te

01020304050607080

Fed. BiH

R. Srpska

Bulgaria

Czech R

.Esto

nia

Hungary Lat

via

Lithuan

iaPola

nd

Romani

a

Slovaki

a

Sloven

ia

Izvor: Tabela S4.6. Napomena: *U zemljama s razlicitom stopom za razlicite kategorije je dat prosti prosjek za sve kategorije.

153. Da bi vidjelo ima li drugih grupa koje su ispuštene po standardnim definicijama nezaposlenosti (koji nisu zaposleni, a žele da rade, traže posao i mogu poceti raditi), izvještaj identificira druge dvije grupe radnika:

• Obeshrabreni radnici, koji imaju sve ostale karakteristike nezaposlenih, osim što oni ne traže posao jer vjeruju da za njih nema pogodnog posla;46 i

• ''obeshrabreni iz licnih razloga'' koji imaju sve ostale karakteristike nezaposlenih, osim što ne traže posao ''iz licnih ili drugih razloga''. Razlikovanjem ove kategorije, želimo vidjeti da li su specificne, ratom uzrokovane prilike, odgovorne za malo ucestvovanje u

46 Za razmatranje pojave obeshrabrenosti u razvijenim zemljama vidjeti OECD, 1995.g.

53

radnoj snazi (vidjeti Okvir 4.1 za pojavu i uticaj mentalnih poremecaja u post-konfliktnim zemljama).

154. Prema LSMS podacima, u 2001.g.je bilo 75 000 obeshrabrenih radnika ili 40 procenata nezaposlenih, a 189 000 je bilo ''obeshrabreno iz licnih razloga'' što je tek neznatno manje od broja nezaposlenih (vidjeti Tabelu 4.5).

Tabela 4.5: Nezaposleni, obeshrabreni i obeshrabreni 'iz licnih razloga' 2001.g (u hiljadama)

Bosna i

Hercegovina Federacija Republika Srpska

A. Nezaposlenost

Broj nezaposlenih (u hiljadama) 190.7 111.0 79.7 Stopa nezaposlenih (u procentima) Ukupno 16.0 16.8 15.1 Muškarci 15.1 15.9 14.0 Žene 17.7 18.2 17.1 B. Obeshrabreni radnici

Broj nezaposlenih (u hiljadama) 74.8 50.0 24.7 Stopa obeshrabrenosti (u procentima) Ukupno 6.3 7.6 4.7 Muškarci 3.4 3.9 2.7 Žene 11.5 14.1 8.3 C. Nezaposelni iz ‘licnih razloga’

Broj nezaposlenih (u hiljadama) 186.4 107.7 78.7 Stopa nezaposlenih iz ‘licnih razloga’ Ukupno 15.7 16.3 14.9 Muškarci 8.6 8.8 8.4 Žene 28.2 29.5 26.6 Stavka napomene: evidentirani nezaposleni Ukupno 423.5 275.8 147.7 Muškarci 234.7 148.1 86.6 Žene 188.8 127.7 61.1 Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu BiH LSMS 2001.g.. 155. Kakvo je pridruživanje gornjih dviju grupa obeshrabrenih radnika, radnoj snazi u poredenju s grupom nezaposlenih? Po nekoliko dimeznija, pridruživanje obje grupe obeshrabrenih radnika je slabije: u poredenju s nezaposlenima, manji dio obeshrabrenih radnika je ikad ranije radio, bio otpušten od strane ranijeg poslodavca ili bilo zaposlen nakon rata (vidjeti Tabelu S4.7). Mjereno po pridruživanju radnoj snazi, ove dvije grupe gore identificirane kao obeshrabreni, pokazuje manje veza s tržištem rada. Interesantno je da su razlike izmedu te dvije grupe po gornjim dimenzijama pridruženosti radnoj snazi vrlo male.

54

156. Da bi se ispitale psihološke i mentalne posljedice koje takode mogu uticati na odluku da se ucestvuje na tržištu rada, analizirano je zdravstveno stanje radnika po razlicitom statusu na tržištu rada (razlikujuci nezaposlene, zaposlene, kao i obeshrabrene i ''obeshrabrene iz licnih razloga'', Tabela S4.8). Grupa kod koje su najzastupljeniji mentalni problemi je grupa obeshrabrenih radnika – i, što je iznenadujuce, grupa zaposlenih radnika. Pojava hronicnih mentalnih problema medu zaposlenim radnicima je zapanjujuca – 17 procenata – i u mnogome je veca nego kod ostalih grupa; zaposleni radnici su takode, više od ostali grupa, naveli osjecaj nedostatka energije. Nasuprot tome, obeshrabreni radnici cešce od ostalih grupa pate od nesanice i trauma. Interesantno je da nezaposleni, kao i ''obeshrabreni iz licnih razloga'', cini se, imaju manje problema s mentalnim zdravljem od ostale dvije grupe. Da bi se ispitala još jedna dimenzija nezaposlenosti – prijavljena nezaposlenost – ispitali smo status radne snage prijavljenih nezaposlenih, razlikujuci gore definirane dvije grupe obeshrabrenih radnika od ostalih neaktivnih osoba. Tek nešto manje od jedne cetvrtine prijavljenih nezaposlenih se kvalificiralo kao nezaposleni po standardnoj ILO-OECD definiciji, druga cetvrtina su bili zaposleni, i 51 procent su bili van radne snage (vidjeti Okvir 4.2 i Tabelu 4.6). Stoga se cini da je osnovni razlog za prijavljivanje pristup besplatnom zdravstvenom osiguranju, što je pravo koje se tice prijavljivanjem.

Tabela 4.6: Evidentirani nezaposleni po statusu na tržištu rada

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska Broj Procenat Broj Procenat Broj Procenat

A. Zaposleni u formalnom sektoru

Ukupno 14.5 2.9 5.1 1.6 9.4 5.0 Uposlenik javnog sektora 9.7 1.9 4.5 1.5 5.1 2.7 Uposlenik privatnog sektora 2.4 0.5 0.5 0.2 1.9 1.0 Posodavac 1.1 0.2 1.1 0.6 Samo-zaposlen 1.3 0.3 1.3 0.7 Ostalo

B. Zaposleni u neformalnom sektoru

Ukupno 109.8 22.1 60.4 19.5 49.4 26.3 Uposlenik privatnog sektora 65.2 13.1 35.5 11.5 29.6 15.8

Okvir 4.1: Uticaj mentalnih poremecaja na mogucnosti za zapošljavanje i ekonomski razvoj

Istraživanja u okviru Projekta post-konfliktnog mentalnog zdravlja, za koji je produšku pružila Banka, pokazuju da u post-konfliktnim zemljama, loše mentalno zdravlje smanjuje mogucnost zapošljavanja za pogodene pojedince i stoji na putu razovoja ljudskog i socijalnog kapitala. Štaviše, u tim društvima, mentalni poremecaji su rašireni i mogu predstavljati glavnu prepreku za ekonomski razvoj. Nedavna velika epidemiološka istraživanja pokazuju da kod traumatizirane populacije, pojava depresije može biti do sedam puta veca nego u netraumatiziranim društvima, a pojava postraumatskog stresnog poremecaja (PTSP) može biti do deset puta veca. Pored toga, obzirom da se kod traumatizirane populacije razvija psihijatrijski morbiditet, ona je sklonija hronicnim medicinskim poremecajima (kao što su kardiovaskularne bolesti) što rezultira neproporcionalnim stopama invalidnosti i prerane smrti. Izvor: osoblje Svjetske banke

55

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska Broj Procenat Broj Procenat Broj Procenat

Poslodavac 0.0 0.0 0.0 0.0 Samozaposlen 15.9 3.2 7.7 2.5 8.2 4.4 Pomažuci clan porodice 18.8 3.8 9.9 3.2 8.9 4.7 Ostalo 9.8 2.0 7.2 2.3 2.6 1.4

C. Nezaposleni i obeshrabreni radnici

Nezaposleni 121.5 24.4 77.4 25.0 44.1 23.5 Obeshrabreni 39.6 8.0 28.8 9.3 10.8 5.7 Obeshrabreni iz ‘licnih razloga’ 97.8 19.6 59.8 19.3 37.9 20.2

D. Van radne snage

Ukupno 252.0 50.6 166.8 53.9 85.2 45.3 Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu BiH LSMS 2001.g.

56

4.3.3 Ko su nezaposleni? 157. Prema LSMS, u 2001.g. je bilo 190 700 nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, a stopa nezaposlenosti je iznosila 16,4 procenta (vidjeti gore). Dvije se grupe izdvajaju kao neproporcionalno pogodene nezaposlenošcu:

Neevidentirani

Evidentirani

Zaposleni

Nezaposleni

Neaktivni

Legenda:

Izvor: BiH LSMS 2001.g.

Neaktivni-obeshrabreni (39.6)

Neaktivni – obeshrabreni iz licnih razloga (97.8)

Neaktivni -ostalo (114.6)

Evi

dent

iran

i nez

apos

leni

(497

.7)

Neevidentirani nezaposleni (69.2)

Nezaposleni (121.5)

Neevidentirani obeshrabreni iz licnih razloga (88.6)

Neevidentirani obeshrabreni (35.1)

Nea

ktiv

ni (2

52.0

)

Zaposleni (124.2)

Okvir 4.2: Status radne snage evidentiranih nezaposelnih, Bosna i Hercegovina, 2001.g. Anketa radne snage omogucuje klasfikaciju evidentiranih nezaposelnih prema njihovom statusu radne snage. Kao što se vidi ispod, od 498 hiljada evidentiranih nezaposlenih u Bosni i Hercegovini u 2001.g., samo 122 hiljade (24,4 procenta) se kvalificiraju kao nezaposleni prema standardnoj definiciji nezaposlenosti. Javlja se i nekoliko drugih interesantnih karakteristika: • Medu evidentiranim nezaposlenim jebilo 124 hiljade (25,0 procenata evidentiranih nezaposlenih)

koji su zaposleni radnici i 252 hiljade neaktivnih (50,6 procenata evidentiranih nezaposlenih). • Nisu svi nezaposleni evidentirani – bilo je 69 hiljada (36,3 procenta nezaposlenih) koji se nisu

prijavili u Zavod za zapošljavanje. • Medu evidentiranim neaktivnim osobama, nešto preko polovine se kvalificira kao obeshrabreni u

dole opisanom smislu. (Donji brojevi u zagradama su hiljade radnika.)

57

• Stopa nezaposlenosti mladih muškaraca, a posebno žena prelazi 30 procenata (starosti 20

– 24 godine), a pa cak i 40 i 50 procenata (starosti 15 – 19) godina – grupa od oko 64 000 radnika (Tabela 4.7). Uz stopu nezaposlenosti od 69 procenata, mlade žene (starosti 16 do 19 godina) u Federaciji su posebno izložene nezaposlenosti.

Tabela 4.7: Stope nezaposlenosti po karakteristikama pojedinaca, LSMS

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska A. Nezaposlenost - ukupna

Ukupno 16.0 16.8 15.1 B. Pol

Muškarci 15.1 15.9 14.0 Žene 17.7 18.2 17.1

C. Dob

Muškarci 15-19 45.6 49.1 40.9 20-24 33.6 30.1 37.4 25-34 19.0 20.0 17.7 35-44 10.1 11.7 7.7 45-54 9.2 9.8 8.4 55-64 8.7 12.0 5.2 64+ 1.0 1.2

Žene 15-19 57.7 68.6 47.1 20-24 36.9 33.2 43.3 25-34 19.2 21.8 15.0 35-44 15.5 14.0 17.5 45-54 8.1 6.1 10.3 55-64 5.4 5.8 5.1 64+ 0.5 0.6

D. Obrazovanje

Nezavršena osnovna 11.5 10.8 12.1 Osnovna 20.4 25.7 15.3 Strucna 17.4 17.8 17.0 Srednja 16.1 15.8 16.6 Viša (2g) 9.1 8.9 9.4 Visoka (4g) 4.3 3.9 5.4

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu BiH LSMS 2001.g..

• Nekvalificirani radnici se takode suocavaju s velikim stopama nezaposlenosti (kao što je

slucaj i u drugim zemljama u tranziciji). • Generalno, stope nezaposlenosti žena su vece nego muškaraca, ali za samo 2,6 procentnih

poena. Modeli su slicni u oba entiteta. Interesantno je da iako više od polovine nezaposlenih traži prvi posao, više od dvije trecine nezaposlenih su dugorocno

58

nezaposleni (godina ili više; vidjeti Tabelu 4.8). Obje cinjenice su indikativne za cvrsto tržište rada. Veliki udio dugorocno nezaposlenih je takode u vezi s niskom dinamikom tržišta radne snage.

Tabela 4.8: Trajanje nezaposlenosti, izvori, vremenski jaz i sektor djelatnosti posljednjeg radnog

mjesta

Bosna i Hercegovina

Federacija Republika Srpska

A. Trajanje nezaposlenosti

1-6 mjeseci 41.6 22.4 19.3 7-12 mjeseci 12.4 6.4 5.9 1-2 godina 55.5 33.3 22.2 3-4 godina 28.8 17.3 11.5 5-7 godina 28.7 14.9 13.8 Preko 7 godina 23.6 16.6 7.0

B. Izvor nezaposlenosti

Prvi put traži posao 102.4 59.0 43.4 Otpušten 30.1 19.9 10.1 Poslodavac zatvorio firmu 16.6 11.6 4.9 Kraj rada na odredeno 8.8 5.9 2.9 Napustio prethodni posao 12.6 6.6 6.0 Raseljen 9.2 3.8 5.4 Ostalo 10.9 4.1 6.9

C. Posljednji put bio zaposlen

Prije 1993 38.0 23.3 14.7 Tokom rata (1993-1996) 6.3 3.7 2.6 Nakon rata 44.0 25.0 19.0

E. Sektor djelatnosti

Proizvodnja 7.8 2.8 5.0 Poljoprivreda 27.8 16.0 11.8 Gradevinarstvo 1.8 1.6 0.2 Transport i komunikacije 13.8 9.7 4.1 Trgovina 10.3 6.6 3.7 Ugostiteljstvo 4.2 2.5 1.6 Financije, osiguranje i nekretnine 4.2 2.5 1.7 Obrazovanje 1.7 0.9 0.8 Zdravstvo 6.6 2.6 4.1 Vlada 0.9 0.9 0.0 Obrazovanje 2.0 0.9 1.0 Ostalo 7.1 5.0 2.1

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu BiH LSMS 2001.g.

59

158. Prema podacima od ureda za zapošljavanje, u 2001.g. je bilo 424 000 radnika evidentiranih kao nezaposleni, 275 800 u Federaciji i 147 700 u Republici Srpskoj (Tabela 4.9).

Tabela 4.9: Broj i struktura evidentirane nezaposlenosti, 2001.g. (kraj godine)

Bosna i Hercegovina Federacija Republika Srpska Broj Procenat Broj Procenat Broj Procenat

A. Broj nezaposlenih Ukupno 423,526 100 275,777 100 147,749 100 B. Pol Muškarci 234,731 55.4 148,084 53.7 86,647 58.6 Žene 188,795 44.6 127,693 46.3 61,102 41.4 C. Dob Do 26 116,441 27.5 82,292 29.8 34,149 23.1 27-39 175,008 41.3 114,723 41.6 60,285 40.8 40-49 89,138 21.0 54,273 19.7 34,865 23.6 50 i više 42,939 10.1 24,489 8.9 18,450 12.5 D. Obrazovanje

Nekvalificirani 155,112 36.6 106,723 38.7 48,389 32.8 Strucna škola 164,797 38.9 106,751 38.7 58,046 39.3 Srednja škola 92,724 21.9 55,994 20.3 36,730 24.9 Univerzitet 10,889 2.6 6,305 2.3 4,584 3.1 E. Razlog nezaposlenosti Prvi put traži posao n.a. n.a. 160,686 58.3 n.a. n.a. Otpušten n.a. n.a. 5,725 2.1 n.a. n.a. F. Trajanje nezaposlenosti* Manje od 6 mjeseci 47,497 11.2 34,610 12.5 12,887 8.7 6-12 mjeseci 47,083 11.1 29,508 10.7 17,575 11.9 1-2 godine 64,421 15.2 42,111 15.3 22,310 15.1 Preko 2 godine 264,525 62.5 169,548 61.5 94,977 64.3

Dugorocna nezaposlenost (duže od jedne godine)

328,946 77.7 211,659 76.8 117,287 79.4

G. Priliv i odliv nezaposlenosti (apsolutni brojevi i procenti evidentiranih nezaposlenih na pocetku godine ) Priliv 101,782 24.0 72,903 26.4 28,879 19.5 Odliv 78,990 18.7 72,636 26.3 6,354 4.3 Izvor podataka: Statisticki godišnjak 2001, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo ; Statisticki podaci o ekonomskim i drugim trendovima, februar 2002, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo; Mjesecni statisticki pregled, 4/2002, Zavod za zapošljavanje Republike Srpske. Napomena: *Procjene za Republiku Srpsku na osnovu structure u 2000.g.

60

159. Karakteristike tih radnika su bile slicne kao i nezaposlenih radnika iz ankete:

• 44,6 procenata su bile žene, što je više od udjela žena u formalnoj zaposlenosti, • Relativno je velika proporcija mladih radnika – 27,5 procenata nezaposlenih su bili mladi

od 26 godina, 41 procent su bili od 27 – 39 godina starosti i 31 procent su bili stariji od 40 godina,

• Ogromna vecina nezaposlenih su nekvalificirani. Vrlo malo prijavljenih nezaposlenih ima univerzitetsku diplomu (2,6 procenata), a oko jedne petine ima diplomu srednje škole.

160. Slicno kao i u nezaposlenosti iz ankete, više od polovine (58,3 procenta) prijavljenih nezaposlenih traže prvi put posao, i jako veliki procent njih je prijavljen vec duže vrijeme – cak 77,7 procenata su dugorocno nezaposleni (nezaposleni su duže od jedne godine), a 62,5 procenata je nezaposleno duže od dvije godine. Priliv nezaposlenosti u 2001.g. je bio 102 000 osoba, a odliv 79 000 osoba; znacajno je obratiti pažnju da je samo jedna cetvrtina od ukupnog odliva našla posao, ostali su izbrisani sa spiska iz drugih razloga. 4.3.4 Rezime 161. Novo zakonodavstvo iz 2000.g. daje priuštiv sistem naknada za nezaposlenost u oba entiteta. Uz ocekivano povecanje mobilnosti radnika, kada se funkcioniranje tržišta rada normalizira – što može dovesti do povecanja, vec velikih stopa nezaposlenosti – sistem naknada za nezaposlenost ce obezbijediti važnu podršku prihodima vecem broju nezaposlenih radnika. Standardna ILO-OECD definicija nezaposlenosti odgovara BiH tržištu rada, obzirom da grupa obeshrabrenih radnika – grupa koja po drugim aspektima nalikuje nezaposlenima, samo što ne traži posao – je manje pridružena tržištu rada nego što su to nezaposleni. Samo jedna cetvrtina prijavljenih nezaposlenih se kvalificira kao nezaposleni po ILO-OECD definiciji; sljedeca cetvrtina su zaposleni, a ostatak su neaktivni. Medu nezaposlenima, mladi i nekvalificirani radnici su više nego proporcionalno zastupljeni. 4.4 Zakljucne napomene 162. U želji da se identificiraju izvori rigidnosti koji su odgovorni za staticnost BiH tržišta rada, ovo poglavlje je izvršilo pregled institucionalnog i zakonodavnog okvira u tri kljucne oblasti tržišta rada: plate, zaposlenost i nezaposlenost. Pokazalo je da je nedavno usvojeno zakonodavstvo o zaštiti zaposlenosti u Bosni i Hercegovini prilagodeno potrebama ekonomije, obzirom da daje moderna rješenja, koja su sve više zastupljena i u Zapadnoj Evropi; stoga se zakonodavstvo o zapošljavanju ne smatra preprekom za mobilnost radnika i otvaranje radnih mjesta. (Izuzetak je diskriminacija na tržištu rada, narocito na nacionalnoj osnovi, ali rješavanje tog pitanja zadire dublje od oblasti radnog zakonodavstva). Ovo je poglavlje, štaviše, pokazalo da sistem podrške prihoda za nezaposlene, koji je takode nedavno uveden u okviru nastojanja na revidiranju radnog zakonodavstva u vidu Zakona o radu, obezbjeduje skromnu, priuštivu kompenzaciju prihoda za nezaposlene. Ako se dopuni prikladnim režimom monitoringa i provodenja, taj sistem, takode, vjerovatno nece dovesti do poremecaja motivacije nezaposlenih, te stoga vjerovatno nece doprinijeti 'skleroticnom' tržištu rada i smanjenju kapaciteta za otvaranje radnih mjesta. 163. S druge strane, rigidan, strukturiran i formaliziran sistem utvrdivanja plata – i narocito sistem kolektivnog pregovaranja – bi se trebali dodati na listu krivaca odgovornih za malu mobilnost radnika i otvaranje radnih mjesta. Utvrdivanjem obavezujuce minimalne plate, sistem utvrdivanja plata namece barijere za prelazak iz neformalnog u formalni sektor za odredene kategorije radnika – mlade i nekvalificirane, narocito (zaista, to su dvije grupe koje su previše

61

zastupljene medu zaposlenima u neformalnom sektoru) – moguce, žene, takode (cini se da je ovaj problem posebno akutan u Federaciji). To takode onemogucava odlive od nezaposlenosti u zaposlenost, narocito u formalnu zaposlenost. Štaviše, obavezna premija vezana za radni staž, onemogucava mobilnost starijih radnika, obzirom da oni ne mogu konkurirati na novim poslovima mladim produktivnijim radnicima, koji se manje placaju.

62

5. EFEKTI PRIVATIZACIJE NA ZAPOŠLJAVANJE

164. Mnogi posmatraci se plaše da ce privatizacija u BiH dovesti do velikog smanjenja zaposlenosti i znacajnog povecanja nezaposlenosti47. Suoceni s konkurentima i težeci da povecaju produktivnost, vjeruje se da ce novi vlasnici, otpuštati višak radnika iz novo-privatiziranih firmi. Te su firme, dok su još uvijek bile društvenom i državnom vlasništvu, bile poznate po zadržavanju prekobrojnih radnika i – umjesto da ih otpuštaju – slale su ih, u slucaju najocitijeg viška radnika, na tzv. cekanje (vidjeti prethodno poglavlje). 165. Medunarodni dokazi o efektima privatizacije na zapošljavanje nude samo ogranicena uputstva. Kikeri (1998.g.) navodi da je privatizacija cesto pracena smanjenjem radne snage i daje primjer Argentine, gdje je privatizacija sektora telekomunikacija i komunalnog sektora dovela do smanjenja zaposlenosti za više od polovine (ona takode navodi veliko smanjenje nakon privatizacije firmi u Meksiku, Bangladešu, Brazilu i Turskoj). S druge strane, ona takode navodi da nekoliko studija pokazuje povecanje zaposlenosti za 10 – 60 procenata u vecini privatiziranih firmi iz uzroka firmi koje su istraživane (vecina firmi su bile u zemljama u razvoju). U tim su preduzecima investicije i povecanje proizvodnje doveli do otvaranja radnih mjesta, što je najvjerovatniji rezultat u preduzecima koja su restrukturirana prije privatizacije i/ili koja su poslovala na konkurentnim tržištima. 166. Svrha ovog poglavlja je da istraži uticaje privatizacije koja se desila u pocetnom periodu (od juna 1999.g. do februara 2001.g.) na zapošljavanje u Federaciji BiH. U ovom poglavlju su prikupljene informacije o privatizaciji firmi od Kantonalnih agencija za privatizaciju i podaci o pocetnom zapošljavanju – i o svim kasnijim otpuštanjima i zapošljavanjima – od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, te su se, stoga, mogle utvrditi posljedice privatizacije po zapošljavanje. Takode se vrši poredenje zaposlenosti i protoka radnika u privatiziranim firmama s uporedivim rezultatima kontrolne grupe državnih preduzeca. 5.1 Metodologija i izvori podataka 167. Da bi se istražile promjene zaposlenosti u privatiziranim firmama, ovo poglavlje prati evoluciju zaposlenosti u šest uzastopnih kvartala nakon datuma privatizacije (podaci za kontrolnu grupu su na raspolaganju samo za godinu dana). Pored toga, ono takode prezentira evoluciju toka radnika, i zapošljavanja i otpuštanja, nakon privatizacije, kao i ukupnu preraspodjelu radnika (suma zapošljavanja i otpuštanja). 168. Ovo poglavlje dalje istražuje efekte privatizacije fokusirajuci se na ono što se dešava s 'naslijedenom' radnom snagom, tj. radnicima zaposlenim u firmi u momentu privatizacije. Potpom se daje neparametricka analiza ostanka u zaposlenosti (putem funkcija ostanka). Da bi se stavilo više svjetla na efekte privatizacije, ovo poglavlje poredi rezultate koji se odnose na privatizirane firme s rezultatima dobivenim od kontrolne grupe državnih preduzeca. Izvori podatak 169. Dobili smo podatke za 201 firmu, privatiziranu od juna 1999.g. do februara 2001.g. od Kantonalnih agencija za privatizaciju (podaci su se sastojali od maticnog broja firme, sektora djelatnosti, broja zaposlenih, ocekivane promjene zaposlenosti nakon privatizacije i cijene za koju je preduzece prodato). Te smo podatke spojili s racunovodstvenim podacima za iste firme dobvenim od Službe društvenog knjigovodstva (SDK) za Federaciju (vidjeti opis racunovodstvenih podataka u Apendiksu 1). Dobili smo podatke o pocetnoj zaposlenosti u tim

47 Vidjeti, na primjer, DFID (2001.g.) za temeljitu analizu, uz pretpostavku razlicitih scenarija.

63

firmama – i svim kasnijim otpuštanjima i primanjima – od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Slicni upareni podaci o uposlenicima i poslodavcima su bili na raspolaganju i za kontrolnu grupu radnika, koja se sastojala od slucajnog uzorka radnika iz državnih preduzeca, opisanih u Apendiksu 1. 5.2 Evolucija zaposlenosti nakon privatizacije 170. Analiza evolucije zaposlenosti u individualnim privatiziranim firmama, je pokazala da - pored preovladavajuce grupe firmi, s umjerenim povecanjem i smanjenjem zaposlenosti – postoje i grupa ekstremnih smanjenja i grupa ekstremnih širenja. Ovaj ekstremni model možda odražava stvarne promjene u zaposlenosti nakon privatizacije – ali, možda je vjerovatnije, da odražava organizacione promjene (kao što je 'pre-registracija' radnika iz jedne firme u njenu nasljednicu, ili podjelu firme u više novih firmi, itd.; vidjeti diskusiju o tretmanu organizacionih i ostalih promjena poslodavaca u Apendiksu 1). Stoga smo u daljoj analizi odlucili razlikovati tri grupe privatiziranih firmi: preovladavajucu grupu privatiziranih firmi (95 firmi), grupu firmi s ekstremnim povecanjem zaposlenosti (24 firme) i grupu firmi s ekstremnim smanjenjem zaposlenosti (38 firmi)48. 171. Zbirne statistike za ove tri grupe privatiziranih firmi, za privatizirane firme za koje su podatke dale Kantonalne agencije za privatizaciju i za kontrolnu grupu firmi, su date u Tabeli S5.1 (u kontrolnu grupu smo ukljucili sve državne firme u Federaciji u 1999.g., njih 18 748). Kao što se može vidjeti iz Tabele, grupa preovladavajucih firmi je veca, i po prosjecnim prihodima i po prosjecnoj zaposlenosti, nego naša kontrolna grupa; obratiti pažnju da obje imaju približno isti procent gubitaša. Što se tice cijene privatizacije, grupa preovladavajucih firmi je prodata po nešto nižoj cijeni od prosjecne za cjelokupnu privatizaciju; grupa ekstremnog smanjenja je prodata za oko 70 procenata vecu cijenu, a grupa ekstremnog povecanja za oko polovinu prosjecne cijene. 172. Kao se mijenjao broj radnika u firmama nakon privatizacije i kakve su u tom smislu novo-privatizirane firme u poredenju s firmama koje su ostale u državnom vlasništvu? Osamnaest mjeseci nakon privatizacije, ukupna zaposlenosti u privatiziranim firmama je bila smanjena za 6,4 procenta, a zaposlenost u grupi preovladavajucih firmi za oko 4,4 procenta (kao što se može predvidjeti, promjene zaposlenosti u ostale dvije grupe su bile ekstremne – vidjeti Tabelu S5.2). Poredenje s kontrolnom grupom otkriva da je smanjenje zaposlenosti u privatiziranim firmama bilo zaista intenzivnije, ali ne dramaticno, tako – na primjer, godinu dana nakon privatizacije, zaposlenost u grupi preovladavajucih firmi je bila smanjena za 4.1 procenat, a u kontrolnoj grupi za samo 0,9 procenata (Slika 5.1). Zbog velikih promjena zaposlenosti u dvije ekstremene grupe, evolucija zaposlenosti za sve privatizirane firme pokazuje vece promjene. Ipak, sveukupno, može se zakljuciti da su privatizirane firme smanjile zaposlenost (cak i uz fokusiranje samo na preovladavajuci grupu firmi) po nešto vecoj stopi nego kontrolna grupa – tj. državne firme. Interesantno je sjetiti se, da je prema planovima privatizacije odobrenim od strane agencija za privatizaciju, grupa od 201 privatizirane firme bila obavezna povacati zaposlenost za 18,9 procenata u toku naredne godine ili dvije49.

48 U grupu ekstremnog povecanja smo klasificirali firme koje su u bilo kojem kvartalu povecale zaposlenost za više od 50 procenata, ili u periodu od 18 mjeseci preko 80 procenata; u grupu ekstremnog smanjenja smo klasificirali firme koje su u bilo kojem kvartalu smanjile zaposlenost za više od 50 procenata ili u periodu od 18 mjeseci preko 80 procenata. 49 Nedavno su u Federaciji mediji objavili nekoliko slucajeva žalbi o neuspjehu privatizrianih firmi da provedu usvojeni plan zapošljavanja.

64

Slika 5.1: Evolucija zaposlenosti u svim privatiziranim firmama, grupi preovladavajucih u privatizaciji i kontrolnoj grupi *

75

80

85

90

95

100

105

1 2 3 4 5 6Quarter

Inde

xAllprivatizedfirms

Mainstreamprivatization groupControlgroup

Napomena: *Zaposlenost ima indeks 100 u momentu privatizacije , i 1. januara 1999.g. za kontrolnu grupu. 173. Još jedan znacajan aspekt po kojem se novo-privatizirane firme mogu razlikovati od državnih firmi je protok radnika. Zaista, stope zapošljavanja i otpuštanja svih privatiziranih firmi su vece nego kod državnih firmi (Slika 5.2, Tabela S5.2). Cak i ako se koncentriramo na grupu preovladavajucih privatiziranih firmi, i kod nje su stope preraspodjele radnika vece nego kod kontrolne grupe (obratiti pažnju da kontrolnu grupu cine, prosjecno, manje firme, koje imaju vece protoke radnika nego velike firme, pod jednakim uslovima). Takode se cini da se narocito intenzivna preraspodjela javlja, ne u prvom kvartalu, vec od 3 do 6 mjeseci nakon privatizacije.

Slika 5.2: Stopa preraspodjele radnika u svim privatiziranim firmama, grupi preovladavajucih u privatizaciji i kontrolnoj grupi

(u procentima)

0

5

10

15

20

25

30

35

40

1 2 3 4 5 6

Quarter

Perc

ent

All privatizedfirms

MainstreamprivatizationgroupControl group

174. Nije iznenadujuce da gornji rezultati pokazuju da je preraspodjela radnika intenzivnija u privatiziranim firmama. Kakve efekte ima ta preraspodjela na strukturu radne snage privatiziranih firmi? Narocito, da li je nakon privatizacije za odredene grupe radnika veca vjerovatnoca da prestanu raditi, nego za druge? To je pitanje ispitano ispod, usmjeravajuci se na pol, dob, obrazovanje i efekte firme. 175. Kao što se može vidjeti iz Tabele S5.3, sudbina žena u privatiziranim firmama nije bila lošija od sudbine muškaraca – cak je povecana udio žena u zaposlenosti nakon privatizacije. Slican se zakljucak može primijeniti i kad posmatramo ostanak radnika zaposlenih na dan privatizacije firmi: procenat žena koje ostaju u firmi nakon privatizacije je slican procentu

65

muškaraca (Slika 5.3). Medu dobnim grupama, Slika 5.3. navodi da je vjerovatnije da stariji radnici napuste privatiziranu firmu; interesantno je da je da su i privatizirane firme zapošljavale vrlo malo mladih radnika, tkao da je njihov udio znacajno opao (Tabela S5.3). Dosta je iznenadujuce, visoko-obrazovani (oni s univerzitetskom diplomom) su takode bili medu onima ciji je intenzitet prestanka rada u privatiziranim firmama bio iznad prosjecnog, i njihov udio u zaposlenosti je takode opao. Efekti firme su kao što se i ocekivalo: profitabilne firme su zadržale više prvobitnih radnika nego gubitaši, kao što su ucinile i velike firme u poredenju s malim (Slike 5.4. i 5.5). Slika 5.3: Ostanak na poslu u privatiziranim firmam, po polu i dobi

Slika 5.4: Ostanka radnika na poslu preovladavajucim firmama u privatizaciji, po obrazovanju radnika i profitabilnosti firme

Slika 5.5: Ostanak radnika na poslu u preovladavajucim firmama u privatizaciji, po velicini firme

5.3 Zakljucne napomene 176. Gornji rezultati pokazuju da novo-privatizirane firme nakon privatizacije smanjuju zaposlenost više nego firme koje ostaju u državnom vlasništvu. Medutim, smanjenje zaposlenosti je daleko od dramaticnog – godinu i po nakon privatizacije, nivo zaposlenosti u privatiziranim firmama je bio 4 do 6 procenata niži nego na dan privatizacije. Ali, što se tice ostvarivanja planova privatizacije, treba priznati da je stvarno smanjenje zaposlenosti u privatiziranim firmama u oštroj suprotnosti s planiranim povecanjem zaposlenosti od 18,9 procenata u periodu od jedne do dvije godine.

Days0 100 200 300 400

.826

1

Unfin.Elem.

Fin. Elem.

Vocational

Highschool

univ-2y

univ-4y

\

Days0 100 200 300 400

.892

1

Lossmaking firms

Profitable firms

Days0 100 200 300 400

.842

1

10 & less

10-50

51-150

151-500

500+

66

177. Kakav je znacaj gornjih nalaza? Kljucno pitanje se odnosi na reprezentativnost grupe firmi koje su privatizirane u pocetku. Cini se da ta grupa nalikuje kontrolnoj grupi po udjelu gubitaša, ipak nije vjerovatno da do privatizacije dolazi nasumice – i može se dati argument da se prvo privatiziraju bolje firme50. U tom slucaju kasnije privatizacije mogu izazvati veca otpuštanja nego što se može predvidjeti na osnovu gornjeg uzorka. S druge strane, sveukupni ekonomski uslovi u buducnosti mogu biti razliciti od onih u posmatranom periodu i to može znacajno popraviti uticaje privatizacije na zapošljavanje. 178. Gornji rezultat takode bacaju nešto svjetla na zahtjeve programa privatizaicje da zadrže i/ili povecaju broj radnika. Gornji rezultat pokazuju velik nesklad izmedu planova i njihovog ostvarenja – te da malobrojne korektivne mjere imaju smisla, ako ga uopšte imaju. U svjetlu gornjeg, mogla bi se razmotriti korist od uslova sadržanog u planovima privatizacije koji se odnosi na zadržavanje zaposlenih, i možda ga zadržati samo u najosjetljivijim slucajevima.

50 Vidjeti diskusiju o problemima izbora pri ocjenjivanju rezultata privatizacije u Djankov i Murrell (2000.g.).

67

6. BARIJERE ZA RAZVOJ MALIH I SREDNJE VELIKIH PREDUZECA

179. U ranijim poglavljima su prikazana državna preduzeca – i narocito, velika preduzeca – kao neprikladna za otvaranje radnih mjesta i kao spora i nevoljna da se restrukturiraju, te im time nedostaje dinamika potrebna za oživljavanje BiH ekonomije. Javlja se prirodno pitanje, koliko se, u tom slucaju, može osloniti na mala i srednje velika preduzeca (SME) kao motor rasta zaposlenosti? Tj. u kojoj mjeri stvaranje novih firmi i živog SME sektora, generalno, može doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta i time apsorbirati višak radne snage, kao i preraspodjeli radne snage? 180. Prethodne studije u BiH su identificirale administrativne barijere za pokretanje poslovnih djelatnosti – koje se sastoje od niza formalnih i neformalnih pravila – medu najgorima u regiji51. Financijska ogranicenja, posebno nepostojanje pocetnih sredstava, cini se takode namece ozbiljno ogranicenje za pokretanje novih poslova. U prilog tome govori pozitivno iskustvo s nedavnim projektnom Svjetske banke kojim se obezbjeduju krediti za mikro-preduzeca52. 181. Svrha ovog poglavlja je da baci više svjetla na barijere za razvoj SME u Bosni i Hercegovini53. To ce uciniti tražeci odgovor na sljedeca pitanje: Koliko su znacajne administrativne barijere u odnosu na financijske, po mišljenju samih poduzetnika? Da li se porezi smatraju velikim opterecenjem? I – posljednje, ali ne i najmanje znacajno – koliko su znacajna socijalna razmatranja? Na primjer, da li se nedostatak meduljudskog i povjerenja u sistem u BiH ekonomiji smatra barijerom za rast SME? 182. Analiza je zasnovana na informacijama dobivenim od ankete oko 800 poduzetnika u Bosni i Hercegovini (samo Federacija), Makedoniji i Sloveniji, koja je provedena u jesen 2000.g.54 Iako se fokusira na Bosnu i Hercegovinu, analiza takode daje komparativnu dizmenziju, da bi se rezultati vidjeli iz bolje perspektive. 183. Ovo poglavlje prvo opisuje SME sektor u Bosni i Hercegovini prezentiranjem njegovih osnovnih karakteristika. Potom analizira barijere za razvoj SME kako su ih iznijeli sami poduzetnici. Takode ispituje ulogu socijalnog kapitala – narocito, ulogu povjerenja – u razvoju SME, prije davanja zakljucaka i implikacija politike. 6.1 Karakteristike SME sektora u Bosni i Hercegovini 184. Ispod su navedene sadašnje karakteristike SME sektora u Bosni i Hercegovni, koje su dobivene iz nedavne ankete. U poglavlju se govori o velicini firmi, evidenciji njihovog nedavnog rasta, dobi i obrazovanju poduzetnika i nacinu distribucije profita. Da bi se dala šira slika, rezultati BiH firmi su uporedeni s rezultatima iz Makedonije i Slovenije (vidjeti Apendiks 1 za opis izvora podataka). 185. Velicina. Slicno drugim zemljama, SME sektor u Bosni i Hercegovini cine brojne vrlo male firme (Tabela 6.1, panel A).

51 FIAS, 2001.g. 52 Vidjeti PAD za Projekat lokalnih inicijativa (WB, 2000.g.) 53 Ovo poglavlje se zasniva na materijalu s osnovnim informacijama koje je pripremio Andrej Rus. 54 Bukvic, 2001.g. Vidjeti Apendiks 1 za opis izvora podataka.

68

Tabela 6.1: SME u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji po velicini, rastu i rastu zaposlenosti, kraj 1990-tih

Bosna i Hercegovina

Slovenija Makedonija

A. Velicina

Prosjecan broj radnika u 1997.g. 20.1 16.8 29.4 Mikro (1-3 radnika). 29.6 32.9 22.0 Vrlo mala (4-12 radnika) 29.9 34.9 29.0 Mala (13-50) 29.9 23.3 30.7 Srednja (51-250 empl.) 10.9 9.5 13.4

B. Rast SME 1997-99.g.

Smanjuje se 21.4 17.2 20.6 Stagnira 28.0 40.4 33.7 Raste 21.0 23.7 23.6 Gazela 29.6 18.7 22.1

C. Rast zaposlenosti (u procentima)

19.9

21.2

16.4

D. Dob i obrazovanje poduzetnika Dob

Do 25 5.0 5.3 1.4 26-35 14.5 21.4 22.3 36-45 41.1 38.3 34.2 46 i više 39.4 35.0 42.1

Obrazovanje Osnovna ili strucna 34.5 46.2 25.9 Srednja 22.9 17.6 16.2 Univerzitet i više 42.6 36.2 57.9

E. Strategije raspodjele profita*

Otplata zajma 2.41 13.79 5.47 Reinvestiranje u nova sredstva 16.80 45.63 39.99 Isplata vlasnicima 36.29 6.65 4.81 Štednja 12.18 10.71 4.61

Ukupan broj SME

284

210

300

Izvor: Anketa SME u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji Napomena: *vrijednosti u tabeli predstavljaju srednje procente profita po navodima ispitanika.

186. Naša anketa pokazuje da se SME sektor u BiH sastoji od 30 procenata mikro-firmi (1-3 radnika), 30 procenata vrlo malih firmi (3-12 radnika) i 30 procenata malih kompanija (13-50 radnika), gdje se uzimaju u obzir samo radnici s punim radnim vremenom. Preostalih 10 procenata su firme srednje velicine koje imaju izmedu 51 i 250 radnika. 187. Rast. Izmedu 1997.g. i 1999.g. polovina od BiH SME je ostvarila rast zaposlenosti (Tabela 6.1, panel B). U poredenju s podacima za Sloveniju, Bosna i Hercegovina je imala uporediv udio firmi u opadanju (21 procenat), ali manje firmi koje stagniraju. Rast je naglašen cinjenicom da je vecina kompanija koje su ostvarile rast, rasla veoma brzo, tako da su one bile

69

klasificirane kao ''gazele''. S druge strane, 60 procenata mikro-firmi je stagniralo, naglašavajuci fragilnost njihovog kapaciteta za rast. 188. U posmatranom periodu je takode došlo do rasta ukupne zaposlenosti u SME sektoru: u Bosni i Hercegovini ona je porasla 20 procenata u dvogodišnjem periodu, u Sloveniji 21 procent, a u Makedoniji 16 procenata (Tabela 6.1, panel C). 189. Obrazovne i demografske karakteristike poduzetnika. Da li mladi radnici koriste priliku da rade u SME sektoru obzirom na njihove poteškoce da dobiju posao u formalnom sektoru? Rezultati ankete pokazuju drugacije. Samo 20 procenata poduzetnika je mlade od 35 godina (Tabela 6.1, panel D). U Sloveniji, mladi od 35 godina cine 27 procenata poduzetnika. Štaviše, treba pomenuti da BiH SME sektor privlaci visoko-obrazovane. Oko 45 procenata poduzetnika ima univerzitetsku diplomu ili viši nivo obrazovanja, dok je 35 procenata završilo osnovnu ili strucnu školu (ali radnici zaposleni u SME sektoru su uglavnom nekvalificirani ili polukvalificirani, što je rezultat koji nije prikazan u Tabeli). Iako se ova obrazovna grupa suocava s manje rizika na tržištu rada, ona daje najviše poduzetnika, tako da se može zakljuciti da rizik na tržištu rada nije preovladavajuci faktor u odlucivanju da se ide u poduzetništvo u Bosni i Hercegovini. 190. Distribucija profita. Reinvestiranje profita je znak strategije dugorocnog rasta. U Bosni i Hercegovini su kompanije iz uzorka reinvestirale prosjecno oko 17 procenata svog profita, u poredenju s mnogo vecih 46 procenata u Sloveniji (Tabela 6.1, panel E). Slicno tome, BiH firme su isplacivale 36 procenata ukupnog profita vlasnicima. U poredenju sa samo 7 procenata u slovenackom uzorku, koliko je bilo isplacivano profita vlasnicima, a u Makedoniji cak i manje (5 procenata). Ti rezultati navode da se u BiH profit koristi više za financiranje privatne potrošnje nego u ostale dvije zemlje, time ublažavajuci tešku ekonomsku situaciju za ljude, ali istovremeno slabeci izglede SME za rastom i povecanjem zaposlenosti. 6.2 Barijere za razvoj SME 191. Ispod su navedene barijere za razvoj SME, kako ih doživljavaju poduzetnici. Upitnik je razlikovao pet glavnih oblasti: institucionalne (regulatorne), organizacione, uzorkovane tržištem radne snage i proizvoda, financijske i socijalne barijere i tražilo se od poduzetnika da ih rangiraju na skali od jedan do pet. Tabela S6.1 navodi sve 54 barijere mjerene anketom, rangirane po znacaju kako ga doživljavaju BiH poduzetnici. Rezultati pokazuju da se deset najznacajnijih barijera odnosi na cetiri kljucna pitanja: veliki porezi, otežan pristup bankovnom financiranju, previše birokratije i malo povjerenja u ekonomiju. 192. Porezi i socijalni doprinosi na platu. U Bosni i Hercegovini 88 procenata ispitanika smatra velike poreze znacajnom barijerom, u Sloveniji 79, a u Makedoniji 78 procenata. U sve tri zemlje oni su rangirani kao prvi po znacaju za onemogucavanje rasta SME. Pored toga, treca najznacajnija barijera u BiH su bili veliki doprinosi za socijalno osiguranje. I porezi i doprinosi su obavezni za formalno zapošljavanje i odbijaju se mjesecno. To predstavlja ozbiljno opterecenje za SME i daje motivaciju za ulazak u neformalne radne odnose. Ovo se tumacenje potvrduje daljim nalazom da poduzetnici ne smatraju troškove radne snage velikim. 193. Porezi na prihod i profit. Oko 83 procenta poduzetnika se slaže da veliki porezi na prihod i profit onemogucavaju rast njihovih kompanija. Veliko nezadovoljstvo porezima nije specificno samo za Bosnu i Hercegovinu, ali navodi na dvije stvari. Prvo, cinjenica da ova dva poreza spadaju medu pet najznacajnijih barijera navodi da poduzetnici imaju veliku motivaciju za izbjegavanje placanja poreza. Drugo, velika zabrinutost za porez na prihod i profit može

70

signalizirati frustraciju kvalitetom državne administracije. Cini se da je ovaj element bitan poduzetnicima, kao što se ocito vidi iz narednih paragrafa. 194. Otežan pristup bankovnim kreditima. Veliki troškovi kredita, velike bankovne provizije, te veliki zahtjevi za kolateralom, su takode visoko-pozicionirani na listi barijera za razvoj SME – preko dvije trecine BiH poduzetnika smatra da oni predstavljaju znacajnu prepreku. Interesantno je da u poredenju s BiH poduzetnicima, manje makedonskih i slovenackih poduzetnika smatra pristup bankovnom financiranju ozbiljnom barijerom. 195. Birokratija. Iako je nivo korporativnog oporezivanja u BiH uporediv s nivoom u zemljama u razvoju, kvalitet državne administracije i njenih usluga, generalno, nije. To je izraženo u kriticnom stavu javnosti prema državnoj administraciji:

• Gotovo 71 procent ispitanika vjeruje da ima previše birokratije i da je birokratska država ozbiljna barijera za rast firmi;

• 60 procenata poduzetnika se žalilo na nepostojanje podrške od državne ili lokalnih vlasti; i

• nekih 40 procenata ispitanika je takode tvrdilo da je neophodno podmititi državne službenike da bi se poslovi završili.

U gornja tri aspekta, nezadovoljstvo BiH poduzetnika je znatno vece nego njihovih kolega u Sloveniji i Makedoniji. Ovi nalazi u velikoj mjeri potvrduju rezultate FIAS-ove studije o administrativnim barijerama koja je utvrdila da je državna birokratija izvor neefikasne regulative i administracije – i da je daleko od imune na korupciju. 196. Postoje i druga dva pitanja koja su vezana za problem slabog kvaliteta državne administracije i njenih usluga: kašnjenje s placanjem racuna i nepovjerenje u ekonomiju. Oba se smatraju ozbiljnim barijerama za rast SME. Cini se da su sljedeca tri pitanja povezana: neefikasna i korumpirana birokratija nije u stanju da uspostavi i održava financijsku disciplinu. Kao kompanije ne placaju svoje racune na vrijeme, raste nepovjerenje ne samo prema državi, vec i prema drugim kompanijama u ekonomiji. Rezultat je zacarani krug nepovjerenja, koji ne samo da povecava troškove transakcija, vec onemogucava brži rast kompanija. 197. Kašnjenje s placanjem racuna. Ovo je rasprostranjena pojava u sve tri zemlje. Prema anketi, prosjecno kašnjenje s placanjem racuna je oko 54 dana u Sloveniji, 81 dan u Makedoniji i 106 dana u BiH. To stvara ozbiljne probleme likvidnosti za SME i 67 procenata BiH ispitanika tvrdi da kašnjenje s placanjem racuna negativno utice na rast njihovih preduzeca. 198. Nepovjerenje u ekonomiju. Nepovjerenje predstavlja barijeru za 64 procenta ispitanika. U Bosni i Hercegovini je duplo znacajnije nego u Sloveniji, gdje samo 30 procenata poduzetnika smatra nepovjerenje znacajnom barijerom. U sljedecem odjeljku je dat temeljitiji pregled rezultata koji se odnose na povjerenje i socijalni kapital. Znacaj ovog nalaza je u tome što je nepovjerenje jedna od deset najvažnijih barijera, uz ostale konvencionalnije i uobicajnije stavke. 199. Da rezimiramo: šta se može saznati iz ove analize barijera za razvoj SME? Kljuca je poruka da je kombinacija ovih barijera od znacaja. Na primjer, slab kvalitet vladinih usluga, kašnjenje s placanjem racuna i nepovjerenje u ekonomiju su medusobno povezani: neefikasna i korumpirana birokratija nije u stanju da uspostavi i održi financijsku disciplinu. Kako kompanije ne uspijevaju platiti svoje racune na vrijeme, raste nepovjerenje ne samo prema državi, vec prema ostalim kompanijama u ekonomiji. Rezultat je zacarani krug, koji ne samo da povecava troškove transakcija, vec onemogucava brži rast kompanija. 200. Još jedan znacajan nalaz je da BiH poduzetnici institucije tržišta rada i prakse na tržištu rada ne smatraju znacajnom barijerom. Ogranicenje korištenja ugovora na odredeno vrijeme,

71

veliki troškovi otpuštanja radnika, dug otkazni rok prije otpuštanja – sve je to rangirano vrlo nisko na listi barijera. Obratiti pažnju da je ova anketa provedena upravo prije donošenja novog zakonodavstva, kada je na snazi bio dosta restriktivniji Zakon o radu. Razlog zašto poduzetnici Zakon o radu nisu smatrali ogranicavajucim, je ocigledno njegovo slabo provodenje u malim firmama (interesantno je da su slovenacki poduzetnici rangirali barijere koje namece restriktivno zakonodavstvo o zaštiti zapošljavanja kao znacajnije, vjerovatno obzirom da je provodenje zakona u Sloveniji vece). 6.3 Nepovjerenje kao barijera 201. Socijalni kapital je znacajan za rast SME obzirom da su male firme osjetljivije na oportunizam od velikih. Mala velicina vodi ka nepostojanju diversifikacije i kao posljedicu veci poslovni rizik. Izgradnjom povjerenja, promocijom saradnje i smanjenjem rizika i troškova transakcija u ekonomiji i društvu, SME ostvaruju korist od socijalnog kapitala. On: (i) povecava njihovu spremnost da udu u nove poslovne transakcije i pocnu nove poslove i (ii) omogucava im korištenje ekonomije obima uz zadržavanje svoje fleksibilnosti (vidjeti Okvir 6.1. za dvije kljucne komponente socijalnog kapitala: resursi i ukljucenost). 202. Kljucni indikator socijalnog kapitala je povjerenje. Povjerenje – ocekivanje dobronamjernog ponašanja drugih – podstice saradnju jer eliminira bojazni od oportunizma. Povjerenje se može identificirati na dva nivoa. Prvo, postoji meduljudsko povjerenje, koje se razvija izmedu dva konkretna aktera. Na osnovu nalaza monitoringa ranijih transakcija, povjerenje može povezati dva pojedinca ili organizacije i olakšati njihove zajednicke poslove. Drugo, postoji sistemsko povjerenje, koje razvija ocekivanja dobronamjernog ponašanja ne samo medu ljudima koje poznajemo, vec i medu nepoznatima. Gdje postoji sistemsko povjerenje, pojedinacni ili korporativni akter ulazi u transakcije pretpostavljajuci da se svima može vjerovati. 203. U nastavku, dajemo pregled rezultata ankete o socijalnom kapitalu u Bosni i Hercegovini na meduljudskom nivou i sistemskom nivou. Rezultati ce omoguciti bolji uvid u potencijal BiH SME za rastom i omogucavanjem novog zapošljavanja.

72

(a) Meduljudsko povjerenje 204. U procjeni nivoa meduljudskog povjerenja, donji rezultati uzimaju u obzir odgovore o povjerenju u poslovni ambijent (povjerenje medu poslovnim partnerima i percepciju poštenja konkurencije) i mjeru pod-ugovaranja od strane SME. 205. Povjerenje medu poslovnim partnerima je mjereno eksplicitnom referencom na poslovne partnere s kojima poduzetnik radi tokom godine. Tabela 6.2, panel A, prikazuje da je, u poredenju sa Slovenijom i Makedonijom, nivo povjerenja u Bosni i Hercegovini dosta manji – 67 procenata medu BiH poduzetnicima, a mnogo više slovenackih, 83 procenta i makedonskih, 74 procenta, poduzetnika u potpunosti vjeruje svojim poslovnim partnerima. Nepovjerenje prema poslovnim partnerima je takode ocigledno iz stava prema ugovaranju odnosa. U Bosni i Hercegovini 36 procenata ispitanika je smatralo da firme zavise od dugorocnih partnera, dok je 55 procenata ispitanika radije mijenjalo partnere. U Sloveniji je 74 procenta ispitanika vjerovalo da je ugovaranje s dugorocnim partnerima kljuc uspjeha njihovih kompanija.

Tabela 6.2: Meduljudsko i sistemsko povjerenje kako ga vide poduzetnici, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Makedonija

(procenat pozitivnih odgovora)

Barijera Bosna i Hercegovina

Slovenija Makedonija

1. MEÐULJUDSKO POVJERENJE A. Poslovni ambijent (a) Vjerujete li svojim partnerima Nimalo ili malo 8.3 1.0 7.1

Okvir 6.1: Dvije kljucne komponente socijalnog kapitala: resursi i ukljucenost Socijalni kapital se definira kao set socijalnih odnosa koje akter može imati u razlicitim situacijama. Postoje dvije komponente socijalnog kapitala: resursi i ukljucenost. Resusri socijalnog kapitala podrazumijevaju socijalne veze za otvaranje pristupa ne samo mišljenju ljudi vec i njihovom novcu. Ljudi koji imaju veze kontroliraju razlicite resurse. U zavisnosti od kvaliteta tih odnosa oni nam stavljaju na raspolaganje svoje resurse. Resursi koji se mogu kretati kroz socijalne veze su takode poznati i u ekonomskoj analizi; informacije, mogucnosti, upute, svjeti, i kapital. Stoga, socijalni kapital proširuje i množi resurse koji su na raspolaganju ekonomiji i socijalnim akterima. To je ono što socijalnim odnosima daje ekonomsku vrijednost, time socijalni kapital. Druga komponenta socijalnog kapitala je ukljucenost. Cinjenica da akter može imati ekonomske koristi od socijalnih odnosa cesto izaziva bojazni kod ukljucenih strana uzrokovane nespecificnim pravima vlasništva nad socijalnim kapitalom. Socijalni kapital nema jasno uspostavljeno vlasništvo. U stvari, socijalni odnosi i socijalni kapital posjeduju ljudi koji su dio socijalnih odnosa. To stavlja ogranicenja na korištenje resursa kojim se pristupa putem socijalnih veza. Resursi se mogu koristiti u zavisnosti od prirode savkog odnosa i u zavisnosti od structure svih odnosa u akterovoj socijalnoj mreži. Stoga se ukljucenost odnosi na cinjenicu da se socijalne veze i odnosi ne javljaju izolovano vec su ukljuceni u širi socijalni kontekst kao što je porodica, susjedstvo, lokalna zajednica, profesionalne asocijacije i slicno. Ukljucenost u socijalni kontekst uslovalja korištenje raspoloživih resursa od strane aktera.

73

Barijera Bosna i Hercegovina

Slovenija Makedonija

Djelimicno 24.8 15.8 19.3 Prilicno ili u potpunosti 67.0 83.1 73.5 (b) Kmpanije zavise od dugorocnih partnera Prilicno ili u potpunosti 67.0 83.1 73.5 Da, barem 1 dugorocni partner 36.1 74.3 37.6 Ne, morate mijenjati partnere 55.2 12.1 57.6 Ne, više zavisite od kratkorocnih partnera 8.7 13.6 4.8 (c) Smatraju konkurenciju poštenom (procenat

pozitivnih odgovora) 31.2 59.1 42.3

B. Firme ukljucene u podugovaranje Posluju kao podugovarac (procenat pozitivnih odgovora) 24.5 47.4 46.0 Daju posao drugoj firmi (procenat pozitivnih odgovora) 32.5 47.1 25.2 2. SISTEMSKO POVJERENJE C. Povjerenje u sistemske aktere i grupe Vlada 5.8 7.7 17.3 Administracija 5.8 6.7 11.0 Lokalne vlasti 9.6 18.0 16.7 Komore 12.9 19.2 21.5 Banke 19.5 45.2 27.0 Velike firme 22.1 31.1 30.6 Male firme 31.7 28.6 40.2 D. Precepcija korupcije Nema korupcije 2.9 4.9 2.0 Malo korupcije 3.6 8.8 5.4 Umjerena korupcija 20.9 31.9 30.2 Velika korupcija 40.6 21.1 31.5 Ne zna 32.0 33.3 30.8

Izvor: Anketa SME sektora u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji. 206. Niži nivo povjerenja u BiH se može objasniti slabijim kvalitetom njihovog poslovnog ambijenta. Tabela 6.2 panel A pokazuje da samo 31 procenat poduzetnika vjeruje da je konkurencija u BiH ekonomiji poštena. Nasuprot tome, 59 procenata slovenackih poduzetnika smatra da je konkurencija u njihovoj zemlji poštena. Cini se da su u stabilnom slovenackom ambijentu, poduzetnici skloniji izgradnji medusobnog povjerenja. U Bosni i Hercegovini, gdje poduzetnici rade u manje stabilnom ambijentu, povjerenje medu poslovnim partnerima je mnogo manje. Kao posljedica toga, dugorocnom partnerstvu se pridaje manje znacaja u odnosu na oportunisticko mijenjanje partnera. 207. Podugovaranje i korištenje spoljnih saradnika su indikatori nivoa saradnje izmedu nezavisnih kompanija. Tabela 6.2, panel B, pokazuje da su podugovaranje i korištenje spoljnih saradnika na mnogo nižem nivou nego u Sloveniji. Samo 25 procenata kompanija u Bosni i Hercegovini radi s podugovaracima, dok je njihov broj u Sloveniji 47 procenata. Slicno tome, 33 procenta SME u Bosni i Hercegovini koristi druge male kompanije kao spoljne saradnike, dok to

74

cini 47 procenata slovenackih SME. Ti nalazi navode da postoji mnogo manji nivo saradnje u Bosni i Hercegovini, nego u Sloveniji. 208. Posljedica manjeg meduljudskog povjerenja u Bosni i Hercegovini je izbjegavanje dugorocnih odnosa i niži nivo saradnje u ekonomiji. Obzirom da je saradnja izmedu SME sektora kljucni pokretac rasta SME sektora, nedostatak meduljudskog povjerenja i saradnje smanjuje šanse za razvoj SME i rast zaposlenosti u Bosni i Hercegovini. (b) Sistemsko povjerenje 209. Ispod je izvršeno mjerenje sistemskog povjerenja prema indikatorima za dvije grupe, jedna mjeri povjerenje u kontekstu sistemskih aktera i grupa, druga percepciju korupcije. 210. Nalazi pokazuju da u Bosni i Hercegovini postoji najniži nivo sistemskog povjerenja u gotovo svim kontekstima ispitivanim u anketi, koji se krecu od povjerenja u vladu, administraciju, lokalne vlasti, privrednu komoru i banke, do povjerenja u velike i male firme (Tabela 6.2, panel C). Loši nalazi za BiH su u skladu s gornjim nalazima koji navode da u Bosni i Hercegovini nema povjerenja na meduljudskom nivou. 211. Sistemsko povjerenje je takode u vezi s percepcijom korupcije javnih zvanicnika. U Bosni i Hercegovini oko 73 procenta ispitanika vjeruje da su javni zvanicnici korumpirani. Taj je broj manji u Makedoniji i Sloveniji, gdje 62, odnosno 53 procenta ispitanika navodi korupciju. Štaviše, izmedu ove tri zemlje, u Bosni i Hercegovini je najveci procent onih koji smatraju da je nivo korupcije velik. 212. Da rezimiramo: nedostatak sistemskog i meduljudskog povjerenja ogranicava potencijale SME sektora za rast i otvaranje radnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Drugim rijecima, suocen s jakim socijalnim barijerama za rast, SME sektor je u slaboj poziciji da otvara više radnih mjesta. 6.4 Zakljucne napomene 213. Osnovni rezultati ovog poglavlja se mogu rezmirati na sljedeci nacin. Poduzetnike u Bosni i Hercegovini dominantno zabrinjavaju veliki porezi, kao i nedostatak priuštivog financiranja (zajmovi, zajednicka ulaganja, udjeli). Cini se da veliki porezi obeshrabruju otvaranje radnih mjesta u formalnom sektoru, tjerajuci veliki broj radnika u neformalnu ekonomiju. Štaviše, iako ispitanici nisu pridavali mnogo znacaja administrativnim barijerama, mnogo veci problem su im socijalna ogranicenja, pri cemu vecina njih tvrdi da je nepovjerenje u poslovne partnere i u sistem generalno, znacajna prepreka za razvoj SME (jer ogranicava poslovne mogucnosti i povecava troškove transakcija). Interesantno je, da BiH poduzetnici troškove radne snage i ogranicenja radnog zakonodavstva rangiraju znatno niže. 214. Gornji rezultati pokazuju da je nivo i meduljudskog i sistemskog povjerenja dosta nizak u Bosni i Hercegovini, ukazujuci time na nepovjerenje kao barijeru za razvoj SME. Razlog zašto je tako teško prekinuti zacarani krug nepovjerenja je cinjenica da kombinacija barijera dovodi do nepovjerenja. Na primjer, neefikasna i korumpirana birokratija nije u stanju da nametne financijsku disciplinu, što podstice nepovjerenje ne samo prema državi nego i prema drugim kompanijama. 215. Da bi se povecalo sistemsko povjerenje tj. povjerenje u ekonomski i politicki sistem, zemlja mora poboljšati nepristranost, pouzdanost i efikasnost institucija. Posebno, ozbiljno razbijanje korupcije zajedno s poboljšanjem funkcioniranja nezavisnih sudova bi povecali nivo povjerenja u institucionalnu infrastrukturu koja je potrebna za poslovanje u Bosni i Hercegovini. Strane agencije mogu imati centralnu ulogu u ovom nastojanju, vršeci transfer ne samo svojih

75

programa, veci i sistemskog upravljanja koje bi povecalo transparentnost i odgovornost. Nažalost, ne postoji gotov recept za podizanje meduljudskog povjerenja.

76

7. ZAKLJUCCI I PREPORUKE

216. Poslijeratno tržište rada u BiH se suocava s potrebom prilagodavanja brojnih nagomilan neuravnoteženosti. Te neuravnoteženosti su proizvod: (i) ratnim razaranjima proizvodnje i gubitkom ljudi; (ii) gubitkom tradicionalnih poslovnih partnera i tržišta zbog politickih i ekonomskih promjena u susjednim zemljama; i (iii) prelaskom na tržišno poslovanje, koje ima znacajne uticaje na institucionalni i okvir utvrdivanja cijena. Efikasno poslijeratno uskladivanje BiH ekonomije, stoga neizostavno zahtijeva veliku preraspodjelu radnika i otvaranje radnih mjesta. 217. Izvještaj je prikazao BiH tržište rada kao prilicno staticno, nesposobno da prihvati neuravnoteženosti koje se javljaju u ekonomiji. U poredenju s prijeratnim periodom, poslijeratna zaposlenost je znacajno smanjena, obzirom da se nova rada mjesta sporo otvaraju. Iako se s pravom najznacajniji instrumenti za podsticanje otvaranja radnih mjesta trebaju tražiti izvan tržišta rada, izvještaj pokazuje da neke od institucija tržišta rada takode smanjuju mogucnosti za efikasnu preraspodjelu radne snage i otvaranje radnih mjesta. Kretanja radnika i radnih mjesta su dosta mala, zaostajuci za kretanjima u drugim zemljama u tranziciji tokom intenzivnog perioda restrukturiranja, pri cemu je narocito izražen zaostatak Republike Srpske. Ukratko, i pored ogromne potrebe za preraspodjelom radne snage zbog velikih nagomilanih neuravnoteženosti, pokazalo se da su barijere za mobilnost znacajne i da smanjuju mobilnost radne snage i u krajnoj liniji takode onemogucavaju otvaranje radnih mjesta. Izvještaj je narocito pokazao sljedece: 218. Nalaz br. 1: Radna snaga u formalnom sektoru je znacajno ostarila i mladim radnicima je uskracen pristup poslovima u formalnom sektoru. Prosjecna starost radnika u formalnom sektoru se povecala s 36,6 godina pocetkom 1991.g. na 40,0 godina do 2000.g. (u Federaciji; za RS nema uporedivih podataka). Udio radnika ispod 35 godina se znacajno smanjio u poredenju s predratnim godinama. Narocito je zabrinjavajuca cinjenica da, iako je u poslijeratnom periodu došlo do promjene trendova kod nekih dobnih grupa, grupa od 25 - 34 godine i dalje pokazuje smanjenje. U 2000.g. udio te grupe u zaposlenosti je bila 23 procenta, u poredenju s 37 procenata u 1990.g. U skladu s tim, udio radnika s manje od 10 godina radnog iskustva se smanjio s 46 procenata u 1990.g. na 36.g. u 2000.g. a u istom periodu, grupa do 21 - 30 godina radnog iskustva je povecala svoj udio za 10 procentnih poena. Nedavni podaci LSMS-a potvrduju da su neki mladi radnici koji “nedostaju” u formalnom sektoru zaposleni u neformalnom sektoru. Na primjer, u 2001.g. oko 18 procenata neformalno zaposlenih radnika je bilo mlade od 25 godina, za razliku od udjela te grupe u formalnoj zaposlenosti sa 7 procenata. Medutim, sveukupno smanjenje udjela mladih radnika je veliko, ukljucujuci i neformalni sektor. Sve u svemu, novo formalno zapošljavanje donosi malo “svježe krvi” - poslijeratna radna snaga u formalnom sektoru se sastoji od iste grupacije radnika koji postepeno stare i koji ce u dobi za odlazak u penziju napustiti tržište rada. 219. Nalaz br. 2: Malo je ucestvovanje u radnoj snazi, a ucestvovanje žena u radnoj snazi je medu najnižima u regiji. Veliki dio ucesnika u radnoj snazi je nezaposlen ili zaposlen u neformalnom sektoru. Nedavna LSMS anketa je po prvi put omogucila mjerenje ucestvovanja u radnoj snazi BiH uporedivo s medunarodnim pokazateljima. Prema anketi, u 2001.g. stopa ucestvovanja u radnoj snazi je bila samo 48%, uz stopu ucestvovanja muškaraca od 62%, a žena samo 28%, što je izuzetno malo po medunarodnim standardima. Štaviše, stopa nezaposlenosti, prema anketi, je iznosila velikih 16,4 procenta i nešto je veca za žene. Nepovoljni uslovi na tržištu rada se takode odražavaju velikim udjelom rada u neformalnom sektoru, na šta otpada preko jedne trecine ukupne zaposlenosti.

77

220. Nalaz br. 3: Podaci o evidentiranoj nezaposlenosti uveliko prevazilaze stvarnu nezaposlenost. Prema anketi radne snage iz 2001.g., od 498 000 evidentiranih nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, samo nešto manje od jedne cetvrtine (122 000) se smatra nezaposlenima po standardnoj ILO-OECD definiciji. Ostali su ili zaposleni (sljedeca cetvrtina ili 124 000) ili neaktivni (51 procenata ili 252 000). Stvarno nezaposlenih 69 000 radnika nije evidentirano u službama za zapošljavanje. Stoga je, prema anketi, u 2001.g. ukupan broj nezaposlenih radnika 191 000, što je za 40 procenata manje od broja evidentiranih nezaposlenih. Cini se da je, stoga, osnovni razlog za evidentiranje besplatan pristup zdravstvenim uslugama, koji se ostvaruje nakon prijavljivanja. 221. Nalaz br. 4: Postoji velik neformalni sektor. Prema podacima iz ankete, u 2001.g. je bilo 362 000 radnika u neformalnom sektoru ili 36 procenata od ukupne zaposlenosti. Rezultati ankete pokazuju da: • Je vecina neformalne zaposlenosti u poljoprivredi (47 procenata), gradevinarstvu (17

procenata) i proizvodnji (9 procenata); • Vecinu neformalnih radnika zapošljavaju privatnih poslodavci, 28 procenata su

samozaposleni, a oko jedne petine su clanovi porodice koji pomažu; • Grupe koje su narocito u velikoj mjeri zastupljene u neformalnom sektoru su mladi i

nekvalificirani (ali ne žene), gdje velike barijere za njihovo zapošljavanje u formalnom sektoru doprinose neformalnom zapošljavanju i mladih i nekvalificiranih.

222. Nalaz br. 5: Otvaranje radnih mjesta i preraspodjela poslova je mala, uz znacajno lošije stanje u RS. Dobar nacin za proucavanje dinamike tržišta rada je ispitivanje podataka o otvaranju i ukidanju radnih mjesta. Izvještaj pokazuje da je u periodu 1997-99.g., stopa promjene posla, (broj otvorenih i ukinutih radnih mjesta godišnje na 100 radnih mjesta koja postoje na pocetku godine) u BiH preduzecima u iznosu od 10 radnika prilicno skromna. Firme koje se šire, su prosjecno godišnje otvarale 4,2 radna mjesta, a firme koje se smanjuju ukidale 5,3 na sto postojecih radnih mjesta. Štaviše, mjere restrukturiranja preduzeca (odražavajuci prelazak iz jedne firme u drugu, ostavljajuci nepromijenjen ukupan broj zaposlenih) su takoše bile prilicno male. Stope promjene posla su cak i niže u preduzecima s više od 100 radnika, za šta ne postoje uporedivi podaci u drugim ekonomijama u tranziciji (poredbenu grupu cine Bugarska, Estonija, Poljska, Rumunija i Slovenija). U svim dimenzijama promjene posla, prosjeci za ove zemlje prelaze cifre za BiH. Ako se uzmu u obzir posebni uslovi nametnuti BiH ekonomiji ratnim razaranjima, mala dinamicnost poslova u Bosni i Hercegovini u prvim poslijeratnim godinama postaju još ocigledniji; od dva entiteta, Republika Srpska znacajno zaostaje. Tako mali intenzitet otvaranja novih produktivnijih radnih mjesta; ukidanja neproduktivnih; i prelazak s manje produktivnog na produktivnije radno mjesto, su bez sumnje doveli do smanje smanjili rast produktivnosti i generalno potencijal za rast, ukljucujuci i rast zaposlenosti. 223. Slicno rezultatima u drugim zemljama u tranziciji, ostali rezultati vezani za promjenu poslova pokazuju uticaj sektora i preduzeca - iznad svega, u oba entiteta su privatna preduzeca otvorila i ukinula više radnih mjesta u odnosu na postojeca, nego javna preduzeca. Intenzitet promjene poslova takode varira od sektora do sektora i u zavisnosti od velicine preduzeca. Interesantno je da intenzitet promjene poslova kod gubitaša ne zaostaje mnogo za intenzitetom promjene poslova kod profitabilnih preduzeca. 224. Nalaz br. 6: Mobilnost radne snage je skromna. Bez obzira na neuravnoteženost ekonomije uzrokovana ratom i sistemom, BiH ražište rada je u velikoj mjeri staticno. U 1996.g. stope i priliva i odliva su drasticno povecane, ali su se posljednjih godina opet vratile na staro i u 2000.g. su obje iznosile 18 procenata, tek nešto više od predratnih stopa iz socijalistickog perioda (podaci se odnose samo na Federaciji, nema na raspolaganju uporedivih podataka iz RS). Ove

78

cifre su znacajno manje od promjene radnika tokom faze intenzivne rekonstrukcije u drugim ekonomijama u tranziciji, a mnogo su manje nego dugorocne stope mobilnosti radnika u razvijenim tržišnim ekonomijama. Na primjeri, stopa otpuštanja u Federaciji u poslijeratnom periodu iznosi 20 procenata, što je znatno manje nego u Bugarskoj ili Madarskoj pocetkom 1990-tih u toku restrukturiranja i ispod prosjeka za Poljsku tokom cijelog perioda 1990-tih. 225. Izvještaj takode pokazuje da se pozicija žena nije znacajno pogoršala. U poslijeratnom periodu za žene je manja vjerovatnoca promjene posla, ali nije manja vjerovatnoca prestanka posla nego za muškarce (neaktivnost ili nezaposlenost) i ne suocavaju se s više teškoca prilikom zapošljavanja nego muškarci. Medutim, izvještaj otkriva razliku izmedu ucestvovanja muškaraca i žena u zaposlenosti, koja je najveca u regiji, pri cemu je zastupljenost žena skoro duplo manja nego muškaraca. Iako se, stoga, relativna pozicija žena nije znacajno pogoršala, njihova pocetna pozicija za ucestvovanje na tržištu rada je dosta niska po regionalnim standardima i nije se poboljšala od kraja rata. 226. Što se tice dobi, u poredenju s predratnim periodom, manja je vjerovatnoca prestanka zaposlenosti za starije radnike. Ovaj nalaz je u skladu s pogoršanjem uslova na tržištu rada, ali takode može odražavati i “efekat cekanja” - radnici odlucuju da ne napuste posao ocekujuci naknadu zbog nesvojevoljnog napuštanja posla. Efekat cekanja takode potvrduje i nalaz da, za razliku od predratnog perioda, radnici u srednje velikim i velikim firmama u manjoj mjeri mijenjaju ili napuštaju posao, osim u slucaju odlaska u penziju. U skladu s rezultatima iz drugih zemalja u tranziciji, obrazovaniji radnici imaju vece šanse da nakon napuštanja jednog posla nadu drugi, nego da ostanu nezaposleni, ukljucujuci i odlazak u penziju - što je rezultat koji navodi na deficit vještina u BiH ekonomiji (tj. postojanje velikog nesrazmjera izmedu kvalifikacija koje su potrebne firmama i koje radna snaga posjeduje). 227. Ima još nekoliko drugih aspekata tržišta rada u BiH koji znacajno uticu na mobilnost i fleksibilnost radne snage. Prvo, fenomen radnika na cekanju postepeno nestaje u BiH, iako sporije nego što se nadalo, posebno u RS. To predstavlja znacajan napredak, obzirom da radnici - umjesto da ostaju u zamci nisko produktivnih poslova u gubitnickim preduzecima, pri cemu su mnogi od njih istovremeno prisiljeni na neformalno zapošljavanje - više prelaze na druge poslove. Istovremeno, oslobodene kontraproduktivnog subvencioniranja gubitnika, firme imaju vece šanse za otvaranje više radnih mjesta. Drugo, mladi i nekvalificirani radnici (ali ne žene) su previše zastupljeni u neformalnom zapošljavanju, kao i medu nezaposlenima. Veliko poresko opterecenje na plate, zajedno s obavezujucom minimalnom platom doprinose tim omjerima, veliki udio nekvalificiranih radnika takode navodi na postojanje deficita vještina u BiH ekonomiji. I trece, diskriminacija pri zapošljavanju, posebno na etnickoj liniji, je dosta prisutna i u poslijeratnom periodu, i predstavlja znacajnu prepreku za mobilnost radnika i generalno ekonomsku efikasnost. 228. Nalaz br. 7: Nakon promjena iz 2000.g., radno zakonodavstvo i sistem podrške za nezaposlene su bolje prilagodeni potrebama tržišne ekonomije. Da bi se identificirali izvori gore navedenog nedostatka mobilnosti i otvaranja radnih mjesta, ovaj izvještaj istražuje institucionalne i zakonske karakteristike tržišta rada u BiH. Izvještaj nalazi da su novi entitetskih Kodeksi rada bolje prilagodeni potrebama ekonomije, obzirom da nude moderna rješenja, koja postoje i u Zapadnoj Evropi. Za razliku od prethodnog, krajnje restriktivnog radnog zakonodavstva - koje je nesumnjivo doprinijelo niskoj mobilnosti radne snage i poslova – novo radno zakonodavstvo ne onemogucava otvaranje radnih mjesta i mobilnost radnika. Štaviše, revidirani program osiguranja od nezaposlenosti uveden u 2000.g. obezbjeduje, skromne, priuštive naknade za nezaposlene, koje su uporedive s drugim zemljama u tranziciji u smislu nivoa i dužine primanja naknade. Posljednjih godina ima vrlo malo korisnika naknade, ali sistem je u mogucnosti da pruža važnu podršku prihodima vecem broju nezaposlenih u buducnosti. Uz dopunu odgovarajucim režimom monitoringa i provodenja, malo je vjerovatno da bi poremetio

79

stimulacije za nezaposlene, i ne bi trebao znacajnije doprinijeti “skleroticnom” tržištu rada i smanjenju kapaciteta za otvaranje radnih mjesta. 229. Nalaz br. 8: Rigidni sistem utvrdivanja plata u BiH stoji na putu otvaranju radnih mjesta i mobilnosti radnika. Bez obzira na pozitivna rješenja novih Zakona o radu u oba entiteta, nekoliko karakteristika novog okvira radnih odnosa se još uvijek nije uklopilo u stvarnu ekonomiju, velikim dijelom zbog zadržavanja karakteristika socijalistickog perioda u kolektivnim ugovorima. To je rezultat sistema pogodbe koji zadržava vecinu svojih karakteristika iz socijalistickog perioda, pri cemu se u osnovi vlada i sindikati pogadaju bez efektivnog predstavljanja poslodavaca na veoma centraliziran i u velikoj mjeri ispolitiziran nacin. Efekti toga se mogu vidjeti u strukturi plata u formalnom sektoru: kolektivni ugovori u oba entiteta utvrduju ne samo minimalnu platu vec i limite plata za devet kategorija radnika, komponente plata, okvire naknada za radnike i automatski se povecava plata s radnim iskustvom. Takode propisuju pravila i mehanizme za uskladivanje plata prema inflaciji. Izvještaj pokazuje da te rigidnosti i dalje imaju jak uticaj na utvrdivanje plata u BiH na sljedece nacine: • Minimalna plata u Federaciji je nametnula obavezujuce ogranicenje (tj. jasno je prisustvo

“gomilanja plata” na propisanom minimum), povecanje plata najmanje kvalificiranim radnicima zaposlenim u formalnom sektoru i smanjenje raspona plata (u neformalnom sektoru mnogo su veci rasponi plata nego u formalnom sektoru).

• U formalnom sektoru je raspon plata izmedu muškaraca i žena znatno manji nego u neformalnom sektoru, što navodi na provodenje formalnih pravila.

• Plate radnika u formalnom sektoru s velikim radnim iskustvom sadrže premiju koja se ne pojavljuje kod slicnih radnika u neformalnom sektoru i koja nije ni u kakvoj vezi s produktivnošcu radnika.

230. Nametanjem takvih rigidnosti, sistem utvrdivanja plata je uveo brojne barijere za mobilnost radnika. Na primjer, za neke kategorije radnika je teško da predu iz neformalnog u formalni sektor - narocito za mlade i nekvalificirane radnike (i to su zaista bile dvije grupe koje su previše zastupljene medu radnicima neformalnog sektora) - i moguce žene (pri cemu je taj problem narocito izražen u Federaciji). Relativno velike plate su takode mogle usporiti odliv iz nezaposlenosti u zaposlenost, posebno u formalnu zaposlenosti. Štaviše, obavezna premija za radno iskustvo onemogucava mobilnost starijih radnika, obzirom da oni ne mogu konkurirati za nove poslove produktivnijim mladim radnicima, za koje je placanje te obaveze manje. 231. Nalaz br. 9: Firme ne prijavljuju puni iznos plata. Studija pokazuje dokaz koji navodi da firme ne prijavljuju pune plate da bi izbjegle ili smanjile placanje socijalnih doprinosa. Neprijavljivanje punog iznosa je otkriveno poredenjem plata formalnog sektora koje su navedene penzijskim organima i podataka iz nedavne LSMS ankete (obzirom na ogranicenost podatka, poredenje se odnosi samo na Federaciju). Veliki dio zvanicno prijavljenih iznosa je u nivou obaveznog minimuma plata, nakon cega slijedi velika praznina, što navodi da poslodavci radnike s vecim platama prijavljuju u kategorije nižih plata. Stoga prijavljene plate prevazilaze broj radnika koji primaju minimalnu platu. Poredenje administrativnih i podataka iz ankete navodi da je neprijavljivanje punog iznosa plata narocito prisutno u malim privatnim firmama. Ankete preduzeca potvrduju da veliki porezi na plate predstavljaju znacajnu stimulaciju za neprijavljivanje punog iznosa. 232. Nalaz br. 10: Bez obzira na sveukupni kontekst stagnirajuceg tržišta rada, privatne firme su mnogo dinamicnije u svim aspektima promjene posla, ukljucujuci i neto rast

80

zaposlenosti. U svim kategorijama, osim ukidanja radnih mjesta, javlja se veca promjena u privatnim firmama. One uveliko prevazilaze ostale tipove firmi, ne samo po otvaranju novih radnih mjesta, vec i bruto preraspodjeli i neto rastu zaposlenosti. Privatne firme su u periodu 1997-1999.g. bile jedina kategorija s neto rastom zaposlenosti. Privatne firme pokazuju mnogo vecu vitalnost u smislu svoje sposobnosti za otvaranje više radnih mjesta i preraspodjelu radnih mjesta u okviru firme u sektoru, kao što navode podaci o vecoj preraspodjeli suvišnih poslova kod njih. Modeli promjene posla u odnosu na vlasništvo, su primjetno podudarni medu entitetima.

233. Nalaz br. 11: Novo-privatizirane firme smanjuju broj zaposlenih, ali ne drasticno. To navodi da se strah od dramaticnih socijalnih uticaja privatizacije do sada pokazao neopravdanim u BiH. Izvještaj pokazuje da firme koje su privatizirane u pocetnom periodu privatizacije smanjuju broj zaposlenih samo neznatno više od firmi koje ostaju u državnom vlasništvu (podaci su na raspolaganju samo za Federaciju). Godinu i po nakon privatizacije, nivo zaposlenosti u novo-privatiziranim firmama je bio 4 - 6 procenata niži nego na datum privatizacije - tako da se za tu grupu nije ostvario strah da ce privatizacija dovesti do velikih smanjenja zaposlenosti. Medutim, stvarno smanjenje zaposlenosti u privatiziranim firmama pokazuje veliki kontrast u odnosu na znacajno planirano povecanje zaposlenosti. Ostali rezultati pokazuju da te firme bilježe veci protok radnika, navodeci da je proces promjene radnika intenzivniji u privatiziranim firmama nego u državnim. Interesantno je da je povecan udio zaposlenih žena nakon privatizacije; stariji radnici više napuštaju privatizirane firme, i što je iznenadujuce, takode i obrazovaniji. Kao što se ocekivalo, profitabilne firme su zadržale veci udio prvobitne radne snage nego što je to slucaj kod gubitnika, kao i velike firme u odnosu na male. 234. Nalaz br. 12: Veliki porezi, težak pristup kreditima i nepovjerenje onemogucavaju razvoj SME. SME su uobicajno sektor na koji otpada veliki udio ukupne zaposlenosti i velike stope rasta zaposlenosti u ostalim dijelovima Zapadne i Istocne Evrope. Medutim, do sada je rast SME u formalnom sektoru u BiH ogranicen. Prema poduzetnicima iz BiH, nepovjerenje u poslovne partnere i sistem generalno se svrstava medu osnovne barijere za razvoj SME - pored velikog nivoa poreza i nedostatka povoljnog bankarskog financiranja. Izvještaj takode pokazuje je nivo i meduljudskog i povjerenja u sistem posebno nizak u BiH (npr. niži nego u Makedoniji i Sloveniji). Nepovjerenje pogada razvoj SME obzirom da ono ogranicava poslovne mogucnosti i povecava troškove transakcija. Interesantno je, bojazni BiH poduzetnika vezane za administrativne barijere, zakonodavstvo koje se odnosi na tržište rada i troškovi radne snage zauzimaju znatno niže mjesto na listi prepreka. To je u skladu s vecim rasponom plata u malim firmama, kao što je bilo rijeci iznad; vjerovatno, male firme takode imaju vecu sposobnost smanjenja troškova koje namece restriktivno radno zakonodavstvo i administrativne procedure (kao što pokazuju FIAS i drugi, administrativne barijere su generalno veoma znacajne u BiH)

D. Preporuke 235. Osnovni izazov za kreatore politike u BiH je podsticanje firmi na otvaranje novih radnih mjesta, kao i promocija efikasne i pravicne preraspodjele radne snage - što je težak zadatak u sadašnjim uslovima velike nezaposlenosti, znacajnog udjela zaposlenosti u neformalnom sektoru, barijera za otvaranje radnih mjesta i mobilnost radnika. Da bi se to efektivno uradilo, potrebni su jaci podsticaji firmama i radnicima koji su sada u neformalnom sektoru za prelazak u formalni sektor. 236. Osnovna poruka ovog izvještaja je da se preostale rigidnosti tržišta rada u formalnom sektoru trebaju dalje smanjivati, ako se u BiH želi zaustaviti trend starenja radne snage u formalnom sektoru i otvoriti dovoljno radnih mjesta za mlade radnike, nezaposlene i ostale grupe.

81

Smanjenje rigidnosti formalnog sektora ce ne samo povecati mobilnost radne snage (ukljucujuci i privlacenje radnika iz neformalnog u formalni sektor), veci i stvoriti pogodan ambijent za rast zaposlenosti. Sadašnji sistem ukljucuje znacajne troškove velikog neformalnog sektora u BiH: kako troškove efikasnosti u smislu smanjene produktivnosti, tako i troškove pravicnosti u smislu neizvjesnog primanja plate i kršenje zdravstvenih i sigurnosnih propisa. Da bi se pomoglo smanjivanju neformalnog sektora i stimulirao rast zaposlenosti u formalnom sektoru, najbolja strategija za BiH je dalja liberalizacija zakonskog i institucionalnog okvira u cilju promoviranja tržišta rada koje nudi obim propisa i prava koji su prihvatljivi, ali i provodivi i smanjuje destimulaciju poslodavaca iz neformalnog sektora da u toku vremena prežu u formalni sektor. 237. Sveukupno, kljucna preporuka izvještaja je da je širenje reguliranja tržišta rada kontraproduktivan nacin za stimulaciju otvaranja radnih mjesta, da programi subvencioniranja zapošljavanja imaju samo marginalni znacaja i da bi trebali biti strogo ciljani. Da bi se vladi pomoglo da formulira efektivnu ekonomsku i politiku tržišta rada, izvještaj nudi sljedece specificne preporuke politike:

i. Jacanje poslovnog ambijenta. Manje promjene radnika i radnih mjesta su rezultat nedostatka kapaciteta za otvaranje radnih mjesta u BiH ekonomiji. Iako je pitanje otvaranja radnih mjesta izuzetno složeno - ono, izmedu ostalog, zahtijeva politicku stabilnost i prikladan makro-ekonomski ambijent - jasno je da se održiv rast ne može ostvariti bez živog privatnog sektora. Vlada, stoga, treba ubrzati proces privatizacije i produbiti liberalizaciju poslovnog ambijenta za šta je pružena podrška u okviru programa BAC. Štaviše, rezultati ankete BiH poduzetnika navode da se razvoj SME u BiH suocava s brojnim barijerama koje obuhvataju veliko oporezivanje kako plata, tako i profita, previše birokratije, i nepostojanje povjerenja u sistem. Vlada, stoga, treba promovirati rast poduzetništva pojednostavljenjem birokratije i povecanjem povjerenja u sistem. Štaviše, trebale bi se ispitati mogucnosti smanjenja poreskih stopa, ukljucujuci oporezivanja radne snage - bez ugrožavanja fiskalnog bilansa: to zahtijeva, prije svega, poboljšanje naplate poreza, kao i ispitivanje nivoa i strukture javnih rashoda. Smanjenje troškova radne snage bi takode moglo privuci više radnika u formalni sektor.

ii. Revidirati sistem pogodbe za utvrdivanje uslova u formalnom sektoru, posebno

podsticuci efektivno ucestvovanje poslodavaca u procesu pogadanja i podsticuci decentraliziraniju pogodbu gdje je to prikladno. Cilj bi, narocito, trebao biti liberalizacija okvira za utvrdivanje plata. Manje rigidan sistem bi stimulirao mobilnost i povecao pristup radnim mjestima za neke grupe radnika koji su u velikoj mjeri pogodeni sadašnjim sistemom. To se prvenstveno odnosi na mlade radnike, kojima je znacajno ogranicen pristup poslovima u formalnom sektoru i koji su, pogodeni velikim stopama nezaposlenosti, u velikoj mjeri ukljuceni u neformalni sektor i nemaju potrebno iskustvo i financijska sredstva da pokrenu vlastiti posao. Da bi se stimuliralo fleksibilnije utvrdivanje plata, pogadanje oko uslova zapošljavanja treba biti decentralizirano do nivoa gdje su strane ukljucene u proces pogodbe direktno pogodene rezultatima svojih odluka. Cak i u okviru sadašnjeg previše centraliziranog sistema pogodbe, postoje brojne opcije za poboljšanje nacina utvrdivanja plata koje bi trebale stimulirati potražnju za radnom snagom. U tom smislu, kreatori politike bi trebali razmotriti uvodenje manje obavezujucih minimalnih plata (uz moguce izdvajanje minimalnih plata za mlade), ukidanje utvrdivanja limita plata za razlicite kategorije radnika, i ukidanje odredbe koja obavezuje na odredeno i automatsko povecanje plate s radnim iskustvom koje nije vezano za produktivnost. Štaviše, za proces utvrdivanja plata bi bilo od koristi prisustvo predstavnika poslovne zajednice putem nezavisnog udruženja poslodavaca.

82

iii. Smanjenje diskriminacije na tržištu rada. Da bi se smanjila široko-rasprostranjena etnicka diskriminacija na radnom mjestu, program za pracenje diskriminatornih radnih praksi, posebno kod velikih poslodavaca, bi mogao pomoci da se smanje najocigledniji slucajevi. Takode bi se trebala tražiti transparentnost administrativnih i sudskih procedura, te jacanje uloge ombudsmana.

iv. Pristup oblasti socijalne politike na sveobuhvatniji nacin. Iako su zahtjevi koji se

postavljaju pred socijalnu politiku - koji se krecu od zdravstvene zaštite do aktivnih i pasivnih programa tržišta rada i socijalne pomoci - dosta razliciti i financijske mogucnosti krajne ogranicene, cijela oblast se treba posmatrati na potpuniji nacin. Izmedu ostalog, to znaci da se fiskalne alokacije izmedu brojnih oblasti trebaju pažljivo sagledati, i izbjeci medusobno subvencioniranje. Na primjer, raspoloživost socijalnog osiguranja nakon prijavljivanja uredu za zapošljavanje bi se trebala ponovo razmotriti, to ne samo da preusmjerava sredstva iz oblasti nezaposlenosti u oblast zdravstvene zaštite, nego i dovodi do iskrivljene stimulacije za prijavljivanje i nepotrebno opterecuje kapacitete službi za zapošljavanje.

v. Preorijentirati aktivne programe rada uz nastavak osnovnog osiguranja od

nezaposlenosti. Sadašnje provodenje aktivnih programa tržišta rada daje prioritet intervencijama koje nisu rentabilne (npr. krediti/grantovi za pokretanje samo-zapošljavanja nezaposlenih) i cesto se pokazuje netransparentnim i podložnim politickim manipulacijama. Stoga se treba izvršiti pažljiv pregled sadašnjih politika tržišta rada i ponovna procjena prioriteta aktivnih programa. To ce u vecini slucajeva zahtijevati veci naglasak na osnovne usluge traženja i posredovanja pri traženju posla i obezbjedenja informacija od strane javnog sektora. Pored toga, treba se riješiti, gore navedeno, pitanje deficita odredenih vještina, te se trebaju uložiti napori da se obezbijede programi obuke za nezaposlene s niskim obrazovanjem (i da se poveca upis na školovanje nakon osnovnog). Što se tice naknada za nezaposlene, nije vjerovatno da ce sistem osiguranja nezaposlenih, izmijenjen 2000.g., dovesti do poremecaja stimulacija nezaposlenih, ali je znacajno provoditi strogo nadgledanje korisnika naknada i oduprijeti se pritisku za povecanje nivoa i trajanja naknada, pri cemu ce bilo koje od toga smanjiti stimuliranost nezaposlenih da se ponovo zaposle.

vi. Pomaganje mladima, posebno nezaposlenima mladima da dodu od posla. Mladi su

neproporcionalno više zakinuti na tržištu rada u poslijeratnoj BiH. Oni su takode grupa s najviše vjerovatnoce da napuste BiH zbog nepostojanja boljih mogucnosti za zapošljavanje od onih koje nude sadašnja politika i prakse. Manje ograniceno utvrdivanje plata, kako je gore preporuceno, poboljšava izglede mladih radnika, ali u smislu štetnih dugorocnih efekata nezaposlenosti, vlastima se savjetuje da takode razmotre uvodenje specijalnih programa - možda u formi subvencioniranja zapošljavanja - za specificne grupe mladih (kao što su izbjeglice, sirocad, oni koji su napustili školu). Jedan od mogucih programa bi bio oslobadanje, u ogranicenom periodu, od placanja doprinosa za socijalno osiguranje za mlade radnike koji se prvi put zapošljavaju. Medutim, da bi ti programi bili efektivni i fiskalno održivi, trebaju biti jasno ciljani i provodeni u strogo ogranicenom vremenskom periodu s vecom transparentnošcu nego što se do sada pokazivala u provodenju aktivnih programa tržišta rada u BiH do sada.

vii. Povecanje sistemskog povjerenja tj. povjerenja u ekonomski i politicki sistem

poboljšanjem objektivnosti, pouzdanosti i efikasnosti BiH institucija (takve aktivnosti obuhvataju kampanje borbe protiv korupcije, poboljšanje funkcioniranja nezavisnih sudova - strane agencije bi mogle znacajno pomoci na ovom zadatku). Promoviranjem

83

poslovnih mogucnosti i smanjenjem troškova transakcija, takve mjere bi pomogle razvoju SME i poboljšanju poslovnog ambijenta generalno.

84

APENDIKS 1: IZVORI I OBRADA PODATAKA

Ovaj apendiks opisuje izvore podataka o pojedincima i preduzecima koji su korišteni u pripremi ovog izvještaja, kao i neke znacajne korake pri obradi podataka. Izvori koje je studija koristila su: 1. Baza podataka o radnom stažu (samo za bošnjacki dio Federacije), 2. Baza podataka o preduzecima, 3. Anketa mjerenja životnog standarda, 4. Anketa SME sektora u BiH, Sloveniji i Makedoniji (oktobar 2000.g.). Ispod smo opisali obuhvat i sadržaj tih izvora i osnovne procedure obrade koje su korištene za pripremu podataka za analizu u ovom izvještaju. 1. Baza podataka o radnom stažu, bošnjacki dio Federacije (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje) 1.a. Opis Dobili smo podatke o svakom radnom mjestu za radnike iz uzorka u toku 1990.g., 1998.g. i 1999.g.Tako su, za radnike koji su imali više od jednog posla tokom godine, date dvije ili više evidencija. Konkretno dobili smo sljedeci broj evidencija, koje sadrže informacije o sljedecem broju pojedinaca: 1990 1998 1999 Broj evidencija 14398 15000 15000 Broj pojedinaca 11113 13475 13507 Tokom analize je poslao jasno da su u izabranim uzorcima mladi radnici (ispod 25 godina starosti) nedovoljno zastupljeni. Osim starosne strukture, ostali aspekti populacije su bili prilicno dobro zastupljeni u pojedinacnim podacima (vidjeti ispod). Stoga, u analizi mobilnosti radnika zasnovanoj na pojedinacnim podacima ''mlade od 34 godine'' tretiramo kao jednu grupu, i ne dajemo posebno rezultate za mlade od 25 godina (obratiti pažnju, da zbirni podaci, ipak, obuhvataju sve pojedince u svim starosnim grupama, te stoga omogucavaju kompletnu analizu rezultata po starosnim grupama). Za svako posmatranje i godinu, imali smo sljedece varijable:

• Identifikacioni broj pojedinca • Datum pocetka zaposlenja • Datum završetka zaposlenja (ako je primjenljivo) • Pol • Datum rodenja • Obrazovanje • Radni staž • Profesiju • Žiro-racun poslodavca • Sektor djelatnosti poslodavca • Tip vlasništva firme • Broj radnih sati u toku godine • Godišnju zaradu • Datum odlaska u penziju (ako je primjenljivo)

85

1.b. Tretman organizacionih i drugih promjena poslodavca Jedno od težih pitanja s kojima se suocava svaka studija radne snage i mobilnosti je tretman organizacionih i drugih promjena poslodavca koja rezultira formalnom promjenom identiteta poslodavca – a to pitanje je znacajnije u analizama ekonomija u tranziciji, obzirom na veliki obim takvih promjena koje su uzrokovane promjenom vlasništva i drugim sistemskim promjenama. Sagledana na papiru – putem registra firmi – takva promjena obicno rezultira ukidanjem jednog i otvaranjem drugog preduzeca; gledana suštinski, medutim, takva promjena može, a ne mora dovesti do promjene u ponašanju. Na primjer, kada ranije firme u društvenom vlasništvu predu u dionicarska društva (pri cemu su glavni dionicari vlada, druge firme, radnici doticnih firmi) – što je tip promjena kroz koje su prošle mnoge firme tokom 1990-91.g. u bivšoj Jugoslaviji – da li se rezultirajuci ''transfer'' radnika treba jednako tretirati kao i prelazak s jednog posla na drugi kada radnik zaista promijeni poslodavca? Mi smo takve organizacione i druge promjene firmi tretirali na dva nacina. Prvo, zahvaljujuci registru organizacionih promjena kojeg vodi Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, iz takvih organizacionih promjena su izvucena zbirna kretanja radnika. Kao posljedica toga, promjena posla u zbirnim podacima se racuna samo kada su dva poslodavca razlicite, posebne firme. Drugo, u evidencijama individualnih podataka ne pravimo razliku izmedu promjena razlicitih vrsta posla. U poredenju sa zbirnim podacima, individualni podaci, stoga, daju vece 'referentne' stope mobilnosti, narocito, vece stope prelaska s posla na posao (direktne promjene posla), ali nema uticaja na ostale tipove mobilnosti. Štaviše, uz pretpostavku da su organizacione promjene raširene u svim sektorima eknomije na slican nacin, individualni podaci takode omogucavaju analizu koja tacno identificira razlike u mobilnosti medu razlicitim demografskim grupama (korištenjem analitickih metoda koje kompenziraju djelimicno uticaj varijabli). Obzirom da su organizacione promjene bile mnogo prisutnije u predratnim, nego u poslijeratnim godinama, razlike u individualnim i zbirnim podacima su posebno uocljive u predratnom periodu (za 1990 godinu u našoj analizi). 2. Baza podataka o preduzecima (SDK – Služba društvenog knjigovodstva Federacije, Zavod za statistiku Republike Srpske) 2.a. Opis Podaci su sadržavali izabrane informacije o firmama iz formalnog sektora za izabrane godine u toku 1990-tih (vidjeti ispod). Za Federaciju, su dati podaci samo za firme koje pripadaju tzv. 'privrednom' sektoru (što znaci da su sektori zdravstva, obrazovanja i vlade iskljuceni, tako da firme za koje smo imali podatke upošljavaju samo dio od ukupne zaposlenosti u formalnom sektoru).55 Za svaku firmi i godinu, su date sljedece varijable:

• Žiro-racun poslodavca • Iznos profita ili gubitka • Ukupan prihod • Ukupne bruto plate • Ukupni porezi • Ukupni doprinosi • Broj zaposlenih • Naziv firme • Lokacija i opština • Tip vlasništva

55 Služba društvenog knjigovodstva (SDK) je ukinuta pocetkom 2001.g.

86

• Sektor djelatnosti 2.b. Obrada podataka u analizi otvaranja i ukidanja radnih mjesta Analizu kretanja radnih mjesta smo fokusirali na poslijeratni period i evidentiranu 'ne-nultu' zaposlenost. Osim zainteresiranosti za nju samu po sebi, to smo odlucili i iz sljedecih razloga vezanih za podatke:

• Na osnovu informacija koje smo imali, nismo mogli prosuditi da li otvaranja i gašenja firmi koja se pojavljuju u našim podacima odgovaraju stvarnom pojavljivanju firmi (tj. otvaranju firmi 'de novo') i stvarnom ukidanju firmi. Iako je nesumnjivo da su se neke firme pojavile, a neke nestale (iako ne bankrotiranjem, obzirom da do sada još uvijek nisu zvanicno zabilježeni bankroti u BiH!), obezbjedene informacije nam ne omogucavaju izdvajanje takvih slucajeva od vještackih gašenja i otvaranja (na primjer, privatizirana firma se registrira kao drugi poslovni subjekat, ili firme koje mijenjaju organizacionu strukturu). Pored toga, standardi izvještavanja od strane firmi u poslijeratnom periodu su se pogoršali, a posebno izvještavanje od strane novih, privatiziranih firmi se smatra nepotpunim, što je faktor koji bi ozbiljno narušio našu mogucnost istraživanja kretanja radnih mjesta u 'de novo' i privatiziranim firmama.

• Takode smo zapazili da prijavljeni podaci o zaposlenosti nisu uvijek bili zavidnog kvaliteta (za razliku od racunovodstvenih podataka, za koje postoji jaka logicka kontrola, informacije o zaposlenosti – koje su dodate na racunovodstvenu bazu podataka – se ne mogu provjeriti na isti nacin). Narocito smo za neka preduzeca zapazili pad zaposlenosti na nulu u jednog godini i jak kasniji oporavak u narednim godinama. Neke državne firme su se takode pojavile u našoj bazi podataka kao nove firme (tj. u jednog godini nisu postojale informacije, a u sljedecoj godini je prijavljena velika zaposlenost). Moguce je da je to proizvod organizacionih promjena firmi koje su rezultirale promjenom identifikacionog broja firme; štaviše, neke su se firme preregistrirale zbog promjene nekih od svojih karakteristika (na primjer, sektora djelatnosti).

Iz gornjih smo razloga, u našem uzoru izabrali pod-grupu firmi koje su postojale barem dvije uzastopne godine i – obzirom na naš fokus na vece firme – firme koje su zapošljavale više od 10 radnika u periodu prije posmatranog dvogodišnjeg perioda. Pored toga, obzirom na neregularnosti u našem setu podataka, proveli smo nekoliko testova dosljednosti u cilju iskljucivanja vještackih otvaranja i gašenja firmi i eliminacije grešaka u izvještavanju. Stoga smo iz analize iskljucili (i) firme s manje od 10 radnika u prvoj godini posmatranog dvogodišnjeg perioda; (ii) firme koje su pokazale vece oscilacije zaposlenosti koje nisu bile pracene promjenama njihovih podataka o platama; i (iii) firme u kojima je došlo do promjene zaposlenosti za više od 30 procenata u jednog godini u odnosu na drugu. Procedura izbora – i broj firmi i njihova kumulativna zaposlenost – su dati u Tabeli A1.

Tabela A1: Izbor firmi za analizu kretanja radnih mjesta

Federacija Republika Srpska Broj firmi Ukupna

zaposlenost Broj firmi Ukupna

zaposlenost A. Period 1997/98.g.

a. Firme za koje su dostavljeni racunovodstveni i podaci o zaposlenosti

14211 204226 11351 182780

b. Iskljucene firme 12690 46977 9985 39801 Firme s manje od 10 radnika 12489 24982 9779 9274 Firme koje su pokazala velike oscilacije u zaposlenosti koje nisu pracene

147 19011 77 7227

87

Federacija Republika Srpska Broj firmi Ukupna

zaposlenost Broj firmi Ukupna

zaposlenost promjenama u podacima o platama Firme koje su u toku godine promijenile zaposlenost za više od 30 procenata (za koje nedostaju podaci o platama)

54 2984 129 23300

c. Firme koje su ostale u konacnom uzorku

1406 156099 1366 142979

B. Period 1998/99.g.

a. Firme za koje su dostavljeni racunovodstveni i podaci o zaposlenosti

12772 214888 11516 196841

b. Iskljucene firme 10907 39149 9801 31515 Firme s manje od 10 radnika 10762 25333 9609 11973 Firme koje su pokazala velike oscilacije u zaposlenosti koje nisu pracene promjenama u podacima o platama

102 9594 61 5881

Firme koje su u toku godine promijenile zaposlenost za više od 30 procenata (za koje nedostaju podaci o platama)

43 4222 131 13661

c. Firme koje su ostale u konacnom uzorku

1865 175739 1715 165326

2.c. Uvezivanje podatka o radnom stažu i preduzecu Za Federaciju smo bili u mogucnosti da uvežemo podatke o radnicima i njihovim odnosnim poslodavcima. Dva seta podataka su sparena prema žiro-racunu poslodavca sadržanom u oba seta podataka. Kao što je gore pomenuto, svi radnici formalnog sektora ne rade u preduzecima za koja su obezbjedeni racunovodstveni podaci, stoga rezultirajuce sparivanje nije bilo savršeno – tj. neka posmatranja iz seta podataka o radnom stažu su ostala bez odgovarajucih podataka o preduzecima. 1990 1998 1999 Pocetni broj posmatranja u podacima o radnom stažu 14398 15000 15000 Uspješno sparivanje s podacima o preduzecu 4356 8179 8288 3. Anketa mjerenja životnog standarda Da bi se prevazišao nedostatak podataka iz skorašnjih anketa u Bosni i Hercegovini, u septembru i oktobru 2001.g. je provedena Anketa mjerenja životnog standarda, pod pokroviteljstvom entitetskih Zavoda za statistiku, Svjetske banke i nekoliko drugih medunarodnih agencija. Ispod dajemo opis te ankete i objašnjenje kako smo došli do procjena neformalne zaposlenosti na osnovu podatka iz ankete. 3.a. Opis Osnovni cilj LSMS ankete je bio mjerenje dobrostanja u monetarnom i nemonetarnom smislu u Bosni i Hercegovini. Pored prikupljanja podataka o potrošnji, uradeno je i nekoliko dugih modula kojima su se, izmedu ostalog, prikupljali podaci o obrazovanju, zdravstvu i tržištu rada. Pored demografskih informacija, u ovom izvještaju smo koristili podatke prikupljene u ta tri modula, posebno modulu o tržištu rada. Cijeli upitnik se sastojao od 13 modula, ukljucujuci roster, stanovanje, obrazovanje, radnu snagu, migracije, vaucere, kredit, socijalnu pomoc, potrošnju, nepoljoprivredne djelatnosti i poljoprivredu.

88

Obuhvat i ponderi. Podaci su prikupljani od slucajnog uzroka domacinstava iz 25 opština (od ukupno 145) u Bosni i Hercegovini – 14 u Federaciji i 11 u Republici Srpskoj. Pojadinacna posmatranja su ponderisana posebnim ponderima (koje su dali statisticari iz ankete) da bi se dobile procjene karakteristika Bosne i Hercegovine. Ispod je dat broj domacinstava i pojedinaca obuhvacenih uzorkom, te procjene ukupnog broja domacinstava i pojedinaca dobijenih primjenom pondera na anketirano stanovništvo, po entitetu. Tabela Sadrža modula o tržištu rada. Modul je obuhvatio šest oblasti:

• Status zaposlenosti, • Glavni posao, • Sporedni posao, • Informacije o osobama koje ne rade, • Informacije o osobama koje traže posao, i • Status kod Zavoda za zapošljavanje.

3.b. Definicija zaposlenosti u neformalnom sektoru: Prema ''Rezoluciji o statistici zaposlenosti u neformalnom sektoru'' (Petnaesta medunarodna konferencija o statisticara rada, januar 1993.g.), definirajuci element neformalne zaposlenosti je cinjenica da poslodavac nema prijavljenu poslovnu djelatnost. Tj. radnik se tretira kao neformalno zaposlen ako je ili samo-zaposlen (u neprijavljenoj djelatnosti) ili uposlenik koji radi za neprijavljenog poslodavca. Zapaziti da su, neformalni poslovi, po svojoj prirodi, povezani sa snošenjem razlicitih rizika i stabilnosti posla: samo-zaposleni po definiciji, snose rezidualni rizik i profit, i njihov posao direktno zavisi od njihovog poslovnog ucinka; uposlenici u neformalnom sektoru su uobicajno više izloženi riziku, obzirom da je kod njih veci rizik prestanka posla – uživaju manje zaštite. Obratiti pažnju da radnici u formalnom sektoru mogu, ali ne moraju biti obuhvaceni zdravstvenim i penzionim osiguranjem. Da bi utvrdili formalni u odnosu na neformalni radni status u LSMS za BiH, mi smo ovako postupili:

• Za neke smo radnike iz upitnika utvrdili da li njihovi poslodavci imaju prijavljenu djelatnost ili ne. Stoga smo kategorizirali kao rad u neformalnoj zaposlenosti sve neplacene pomažuce clanove porodice, zemljoradnike na vlastitom imanju i druge djelatnosti (opisane kao prodaja poljoprivrednih i drugih proizvoda, itd.). Za razliku od toga, racunali smo kao formalno zaposlene sve radnike koji su radili u javnim preduzecima i medunarodnim organizacijama.

• Medutim, za mnoge radnike nismo mogli utvrditi iz upitnika da njihovi poslodavi imaju prijavljenu poslovnu djelatnosti ili ne – u principu može biti i jedno i drugo. Te smo radnike kategorizirali u formalni sektor ako im je uplacivan penzioni doprinos, i neformalni, ako nije.56

4. Anketa SME sektora u BiH, Makedoniji i Sloveniji

56 Rezolucija se odnosi na statistiku zaposlenosti u neformalnom sektoru (Petnaesta medunarodna konferencija statisticara rada, januar 1993.g.) paragraph 9.

89

Podaci dolaze iz ankete SME preduzeca u Bosni i Hercegovini (samo Federacija), Makedoniji i Sloveniji, provedenoj kao dio Phare-ACE projekta ''Barijere za razvoj SME u BiH, Makedoniji i Sloveniji'' (Bukvic, 2001.g.) Anketa je obuhvatila 794 male i srednje velike firme u ove tri zemlje u svim sektorima osim poljoprivrede. Za svaku od tri zemlje je izabran reprezentativan uzorak. To su bili slucajni slojeviti uzorci izvuceni iz firmi koje su imale najmanje 2 i ne više od 250 zaposlenih. Firme s nula ili jednim zaposlenim su iskljucene da bi se osiguralo da uzorak obuhvata samo firme s barem minimalnim dokazanim potencijalom za rast, i da se izbjegne zatrpavanje uzorka velikim brojem mikro-firmi. Slojevi su definirani za sektor i lokaciju firmi. Sektor trgovine je bio ogranicen na 30 procenata uzorka, a firme iz glavnog grada zemlje na 40 procenata uzorka. Podaci su prikupljani metodom direktnog razgovora s vlasnicima i rukovodiocima izabranih firmi u jesen 2000.g.

90

REFERENCE

Abraham, Katharine, i Milan Vodopivec (1993): "Slovenija: Studija tranzicije tržišta rada." Svjetska banka, Washington, DC, obradeno.

Abrahart, Alan (2002). “Programi službi za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini,” materijal s

osnovnim informacijama za PEIR pregled Svjetske banke, obradeno. Blanchard, O. (1998). “Zaštita zaposlenosti i nezaposlenost.” Neobjavljeni materijal, može se

naci na: http://web.mit.edu/blanchar/www/. Dostupno od aprila 2000.g. Bisogno, Marcelo. i Alberto Chong (2000): “Siromaštvo i nejednakost u BiH: Stanje poslije

rata,” Svjetska banka, obradeno. Boeri, Tito (1998): "Kretanja na tržištu rada u strukturalnim promjenama,” u S. Commander, ed.,

Modeli restrutkuriranja preduzeca i nezaposlenosti u tranziciji,” EDI, Svjetska banka. Bosnjovic, Ilijas (2001). Migracije i demografske promjene u Bosni i Hercegovini, 1991-2000.g.

materijal s osnovnim informacijama za studiju Svjetske banke o BiH tržištu rada, obradeno.

Bukvic Vlado, Will Bartlett, Rus Andrej, Sehic D., Stojanova V.(2001). “Barijere za razvoj SME

u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i BJR Makedoniji. Konacni izvještaj za PHARE/ACE fondaciju P97-8089-R.” GEA College Entrepreneurship, Ljubljana, septembar 2001.g.

Cauševic, Fikret (2001). “Specificni aspekti uskladivanja tržišta rada u Federaciji BiH,” materijal

s osnovnim informacijama za studiju Svjetske banke o BiH tržištu rada, obradeno. Davis, Steven i John Haltiwanger (1999): “Bruto kretanja radnih mjesta,” u Ashenfelter i Card

(eds.), Prirucnik o ekonomici rada, (Amsterdam: North Holland). Davis, Steven i John Haltiwanger, i Scott Schuh (1996): “Otvaranje i ukidanje radnih mjesta.”

Cambridge, Mass: The MIT Press. DFID (2001). “Bosna i Hercegovina: Programi privatizacije i restrukturiranja preduzeca: Efekti

na nezaposlenost i siromaštvo,” obradeno. Djankov, S. i P. Murrell (2000): “Restrukturiranje preduzeca u tranziciji: kvantitativni pregled.”

Svjetska banka, obradeno. Faggio, Guila i Konings, Jozef (1999). “Bruto kretanja radnih mjesta i rast firmi u zemljama u

tranziciji: Dokazi korištenjem panel podataka za pet zemalja,” CEPR serija materijala za raspavu, No. 2261.

FIAS (2001). “Bosna i Hercegovina: Komercijalni zakonski okvir i barijere za investicije,”

Savjetodavna služba za strane investicije, Zajednicka služba IFC-a i Svjetske banke, obradeno.

Haltiwanger i Vodopivec (2002a). Kretanja radnika, kretanja radnih mjesta i politika plata u

firmama: Analiza Slovenije, Ekonomija tranzicije, u obradi.

91

Haltiwanger, John i Milan Vodopivec (2002b). “Bruto kretanja radnika i radnih mjesta u ekonomiji u tranziciji: Analiza Estonije,” Ekonomika rada, u obradi.

Kikeri, Sunita (1998). “Privatizacija i rad: Šta se dešava s radnicima kada vlade vrše

izdvajanje?”, tehnicki materijal No. 396, Svjetska banka, Washington, D.C. Kraft, Evan i Milan Vodopivec (1992). “Kakva su budžetska ogranicenja za jugoslovenske

firme?”, Žurnal komparativne ekonomike, Tom 16, No. 3, 1992, pp. 432-455. Kucharski, Leszek (2002). “Indikatori tržišta rada za Poljsku.” Izvještaj za Svjetsku banku,

HDNSP, obradeno. Kugler, A., i G. Saint-Paul (2000). “Trioškovi zapošljavanja i otpuštanja, štetan izbor i

postojanost nezaposlenosti.” CEPR materijal za diskusiju No. 4210. LIP (2000). “Bosna i Hercegovina, Projekat lokalnih inicijativa: Anketa klijenata.” Konacni

izvještaj, februar 2000.g. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Institut ekonomskog fakulteta OECD (1999). Pregled zaposlenosti. Pariz: OECD. OECD (1995): Pregled zaposlenosti. Pariz: OECD OECD (1994): OECD studija radnih mjesta, Pariz. Orazem, Peter i Milan Vodopivec (1995). “Dobitnici i gubitnici u tranziciji: Povrati od

obrazovanja, iskustva i pola,” Ekonomski pregled Svjetske banke, maj 1995.g., pp. 210-230.

OSCE (1999). “Diskriminacija kod zapošljavanja u Bosni i Hercegovini,” Organizacija za

sigurnost i saradnju u Evropi, obradeno. Riboud M., C. Silva-Jauregui, i C. Sánchez-Páramo (2002). “Ima li eurosklerzoa važnosti?

Institucionalna reforma i ucinak tržišta rada u centralno- i istocno-evropskim zemljama u 1990-tim.” Obrada u toku za seriju materijala za diskusiju o socijalnoj zaštiti, Svjetska banka.

Rus, Andrej (2002). “Barijere za razvoj SME u Bosni i Hercegovini: Pristup socijalnom

kapitalu,” materijal s osnovnim informacijama za studiju Svjetske banke o BiH tržištu rada, obradeno.

Rutkowski, Jan (2001): “Nejednakost plata u zemljama u tranziciji u Centralnoj Evropi.

Trendovi i modeli kasnih 1990-tih.” Svjetska banka, serija materijala za diskusiju o socijalnoj zaštiti.

Sorm, Vit i Katherine Terrell (1999): “Komparativan pregled tržišta rada u Ceškoj: Gdje su

otišli svi radnici?”, The Davidson Institute, serija radnih materijala No. 140, maj. Tomaš, Rajko (2002). “Tržište rada u Republici Srpskoj,” materijal s osnovnim informacijama

za studiju Svjetske banke o BiH tržištu rada, obradeno.

92

Vodopivec, Milan i Dhushyanth Raju (2002). “Sistemi podrške prihoda za nezaposlene: Pitanja i opcije,” Materijal Svjetske banke za diskusiju o socijalnoj zaštiti, No. 0214, 140p.

Vodopivec, Milan (2002): “Preraspodjela radnika tokom tranzicije na tržišnu ekonomiju u

Estoniji, Medunarodni žurnal radne snage, Tom 23, No.1, p.77-97 Vodopivec, Milan (2001). “Mobilnost radne snage u Federaciji Bosne i Hercegovine,” obradeno,

HDNSP. WIIW (2000). Zemlje u tranziciji 2000.g. WIIW Statiticki prirucnik. Medunarodni institut za

ekonomske studije u Becu.

93

STATISTICKE TABELE

Tabela S2.1: Struktura neto plata u formalnoj zaposlenosti, Federacija 1990.g. i 1998-99.g.

(procenat prosjecne plate) 1990 1998 1999 A. Pol Plate žena kao procenat plata muškaraca

91.1 93.8 98.2

B. Dob 16-19 n.a. n.a. n.a. 20-24 n.a. 68.2 68.6 25-34 79.8 82.5 87.2 35-44 98.2 94.8 94.4 45-54 105.3 103.3 103.5 55-64 121.7 131.6 128.4 65 + n.a. 211.3 158.9 C. Radni staž Ispod 2 n.a. 75.0 89.1 2-5 79.9 83.2 84.9 6-10 84.3 90.9 82.3 11-20 93.9 93.8 96.2 21-30 107.3 103.9 103.0 31-40 118.3 129.4 132.7 Preko 40 n.a. 171.4 210.6 D. Obrazovanje Nezavršena osnovna 70.6 69.9 68.6 Osnovna 77.2 76.0 87.2 Strucna 91.9 85.2 94.4 Srednja 112.3 102.9 103.5 Viša (2g) 127.9 137.7 128.4 Visoka (4 g) 181.0 175.2 158.9 E. Tip vlasništva Državno 100.5 100.8 101.0 Privatno 63.0 75.8 74.7 Medunarodne organizacije i ambasade

n.a. 85.5 87.2

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka Federalno zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO). Podaci održavaju broj aktivnih osiguranika u bošnjackom dijelu penzionog fonda (ne obuhvata podatke o hrvatskog dijela penzionog fonda koji se vode u Mostaru). Broj korištenih posmatranja u gornjim kalkulacijama: 6611 za 1990; 6437 za 1998; i 4236 za 1999.

94

Tabela S2.2: Struktura neto plata po sektoru djelatnosti, 1998-2001.g

(procenat prosjecne entitetske plate)

federacija

Republika Srpska

1998 1999 2000 2001 2000 2001 Poljoprivreda 95.8 90.7 100.4 94.4 94.9 83.5 Rudarstvo 101.3 94.0 92.0 73.1 85.0 83.9 Proizvodnja 72.3 69.8 73.2 71.3 70.1 67.9 El.energija i vodosnabdijevanje 156.8 150.1 127.1 168.3 141.2 138.2 Gradevinarstvo 71.4 77.9 75.2 73.0 80.7 70.2 Trgovina 71.9 74.4 83.3 70.3 79.9 78.4 Ugostiteljstvo 72.6 72.7 76.7 75.9 69.3 65.2 Transport i komunikacije 120.2 123.3 115.8 136.8 117.5 128.1 Financijske usluge 200.7 190.0 197.7 202.0 175.9 153.8 Poslovne usluge 106.7 102.6 98.6 104.5 123.4 119.0 Javna administracija 131.6 125.3 130.5 131.7 146.0 157.0 Obrazovanje 117.8 108.2 104.9 101.3 117.5 104.4 Zdravstvene usluge 110.0 107.0 108.0 108.6 125.2 123.5 Ostale usluge 100.2 96.9 101.7 100.4 100.4 95.0 Koeficijent varijacije (u procentima)

36.4

33.2

31.9

39.6

31.7

31.8

Napomena: podaci se odnose na godidnjiprosjek za 1998-2000.g., kraj 2001.g. Izvor podataka: Statisticki godišnjak, 2001.g., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo; Statisticki podaci o ekonomskim i ostalim trendovima, februar.2002.g., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo; Mjesecni statisticki trendovi, 4/2002, Zavod za statistiku Republike Srpske

95

Tabela S2.3: Stanovništvo u Bosni i Hercegovini, 1991-2000.g. (u hijadama)

1991 1996 1997 1998 1999 2000 A. Ukupno Stalno stanovništvo 4,377 4,160 4,196 4,230 4,256 4,263 Sadašnje stanovništvo 4,377 3,646 3,756 3,655 3,724 3,774 B. Federacija Stalno stanovništvo 2,758 2,768 2,786 2,801 2,808 2,801 Sadašnje stanovništvo 2,758 2,254 2,346 2,226 2,276 2,312 C. Republika Srpska Stalno stanovništvo 1,619 1,392 1,410 1,429 1,448 1,462 Izvori: Statisticki godišnjak 2001, Federalni zavod za statistiku, Federacija, Sarajevo; Demografska statistika, Statisticki bilten, Zavod za statistiku Republike Srpske , Banja Luka

Tabela S2.4: Stanovništvo u 1992.g., 1996.g. i 2000.g., po teritorijama pod kontrolom etnickih grupa i nacionalnostima

(u hiljadama)

Teritorija Bošnjaci Hrvati Srbi Ostali* Ukupno A. Godina 1992

Pod hrvatskom kontrolom 122 357 85 29 594 Pod bošnjackom kontrolom 1,331 258 403 199 2,190 Pod srpskom kontrolom 466 151 887 123 1,627 Ukupno BiH 1,919 767 1,375 350 4,411

B. Godina 1996 Pod hrvatskom kontrolom 20 340 11 19 390 Pod bošnjackom kontrolom 1,230 65 133 164 1,592 Pod srpskom kontrolom 32 15 824 60 931 Ukupno BiH 1,282 420 968 242 2,912

B. Godina 2000 Pod hrvatskom kontrolom 54 350 25 3 433 Pod bošnjackom kontrolom 1,570 138 176 13 1,897 Pod srpskom kontrolom 62 20 935 6 1,022 Ukupno BiH 1,686 508 1,136 22 3,352

Izvor: Ilijas Bošnjovic, izvještaj s osnovnim informacijama za ovu studiju, Ekonomski institut, Sarajevo, 2001. U 1992.g. i 1996.g. ostali obuhvataju stanovništvo koje se izjasnilo kao “Jugosloveni.” U 2000.g., "Jugosloveni" su iskljuceni iz grupe "ostalih" i ukljuceni u tri nacionalne grupe.

96

Tabela S2.5: Migracija stanovništva po teritorijama pod kontrolom etnickih grupa i po nacionalnosti1992-96.g. i 1996-2000.g.

(u hiljadama)

Teritorija Bošnjaci Hrvati Srbi Ostali* Ukupno A. Priliv, 1992-96.g. Ukupno 358 151 222 51 783 a. Izbjeglice i doseljenici 317 142 205 50 714 Pod hrvatskom kontrolom 0 142 0 5 147 Pod bošnjackom kontrolom 317 0 0 26 343 Pod srpskom kontrolom 0 0 205 20 225 b. Prirodni priraštaj stanovništva 41 9 17 1 69 Pod hrvatskom kontrolom 1 8 0 0 9 Pod bošnjackom kontrolom 39 1 2 1 43 Pod srpskom kontrolom 1 0 15 1 17 B. Odliv, 1992-96 Ukupno 995 497 629 160 2,281 a. Izbjegli i protjerani 317 142 205 50 714 Pod hrvatskom kontrolom 32 0 43 9 84 Pod bošnjackom kontrolom 0 80 162 19 261 Pod srpskom kontrolom 285 62 0 22 369 b. Otišli u inostranstvo 525 324 352 96 1,297 Pod hrvatskom kontrolom 62 147 30 5 244 Pod bošnjackom kontrolom 355 110 104 35 604 Pod srpskom kontrolom 108 67 218 56 449 c. Poginuli, nestali i umrli 153 31 72 14 270 Pod hrvatskom kontrolom 8 20 1 1 30 Pod bošnjackom kontrolom 102 4 6 7 120 Pod srpskom kontrolom 42 7 62 5 120 C. Razlika, 1992-96.g. -637 -346 -405 -108 -1,498 D. Priliv, 1996-2000.g. Total 345 120 185 4 654 a. Povratnici i raseljeni 299 111 176 4 590 Pod hrvatskom kontrolom 33 40 14 0 87 Pod bošnjackom kontrolom 238 68 44 3 353 Pod srpskom kontrolom 28 4 117 0 150 c. Prirodni priraštaj stanovništva 45 9 10 0 65 Pod hrvatskom kontrolom 1 8 0 0 8 Pod bošnjackom kontrolom 44 1 2 0 48 Pod srpskom kontrolom 1 0 7 0 8 E. Odliv, 1996-2000.g. Ukupno 90 54 68 1 214 a. Izbjeglice i emigranti 39 11 25 0 75 Pod hrvatskom kontrolom 0 8 0 0 9 Pod bošnjackom kontrolom 38 2 3 0 44 Pod srpskom kontrolom 1 0 22 0 23 b. Odlazak raseljenih 51 44 44 0 139 Pod hrvatskom kontrolom 0 44 0 0 44 Pod bošnjackom kontrolom 51 0 0 0 51 Pod srpskom kontrolom 0 0 44 0 44 F. Razlika, 1996-2000.g. 255 66 117 3 441 Izvor: Ilijas Bošnjovic, materijal s osnovnim informacijama za ovu studiju, Ekonomski institut, Sarajevo, 2001.g.

97

Tabela S3.1: Stope otpuštanja po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g.) i poslije rata

(1998-99.g.)*

1990** 1998 1999 A. Pol Muškarci S jednog posla na drugi 14.0 9.4 9.1 S posla u penziju 4.3 3.8 1.9 S posla u ostalo 3.1 3.9 4.1 Ukupno 21.5 17.1 15.2 Žene S jednog posla na drugi 10.6 10.6 10.8 S posla u penziju 3.8 2.4 0.7 S posla u ostalo 2.1 3.9 3.8 Ukupno 16.5 16.9 15.2 B. Dob Ispod 35 S jednog posla na drugi 13.4 10.0 10.2 S posla u penziju 0.3 0.3 0.1 S posla u ostalo 4.0 6.0 6.4 Ukupno 17.8 16.3 16.6 35 do 44 S jednog posla na drugi 13.2 9.9 10.6 S posla u penziju 0.4 0.6 0.4 S posla u ostalo 2.5 4.4 4.2 Ukupno 16.1 14.9 15.3 45-54 S jednog posla na drugi 13.0 10.1 8.5 S posla u penziju 4.7 3.3 1.4 S posla u ostalo 1.9 2.4 2.9 Ukupno 19.5 15.8 12.8 55 do 64 S jednog posla na drugi 10.6 8.1 8.8 S posla u penziju 21.0 20.8 8.2 S posla u ostalo 4.5 3.5 3.2 Ukupno 36.2 32.4 20.2

98

Tabela S3.1: Stope otpuštanja po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g.) i poslije rata (1998-99.g.)- nastavak

1990** 1998 1999 C. Obrazovanje Nezavršena osnovna S jednog posla na drugi 13.8 7.7 8.1 S posla u penziju 6.9 7.3 3.3 S posla u ostalo 2.8 3.6 4.1 Ukupno 23.6 18.7 15.4 Osnovna S jednog posla na drugi 15.7 9.6 7.1 S posla u penziju 3.4 2.9 1.4 S posla u ostalo 2.7 4.0 3.9 Ukupno 21.8 16.4 12.5 Strucna S jednog posla na drugi 15.2 8.9 8.2 S posla u penziju 3.6 2.6 1.2 S posla u ostalo 3.1 4.5 4.7 Ukupno 22.0 15.9 14.1 Srednja S jednog posla na drugi 10.8 10.9 12.0 S posla u penziju 2.6 2.5 0.9 S posla u ostalo 2.3 3.8 3.8 Ukupno 15.6 17.3 16.7 Viša (2 godine) S jednog posla na drugi 3.0 12.1 14.8 S posla u penziju 3.8 4.5 1.2 S posla u ostalo 2.6 2.5 4.3 Ukupno 9.5 19.0 20.3 Visoka (4 godine) S jednog posla na drugi 6.7 13.1 14.5 S posla u penziju 2.5 2.2 1.5 S posla u ostalo 2.8 3.0 2.4 Ukupno 12.0 18.3 18.4

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu PIO podataka. Napomene: *Stopa prestanka posla se definira kao godišnji broj prestanka posla na 100 radnika na kraju godine. **Da bi se uzele u obzir organizacione promjene preduzeca – koje su izvucene iz ukupnih podataka o pocinjanju i prestanku posla, ali ne iz individualnih podataka iz kojih su izracunate komponente pocinjaja i prestanka posla – ukupne stope prestanka posla izracunate iz individualnih podataka za 1990.g. su umanjenje da bi se slagala se ukupnim stopama prestanka posla dobijenim iz zbirnih podataka pojedinacno (proprocionalno su smanjenje i promjene s jednog posla na drugi).

99

Tabela S3.2: Stope primanja – ukupno po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g) i

poslije rata (1998-99.g.)*

1990** 1998 1999 A. Pol Muškarci S jednog posla na drugi 14.3 9.4 9.1 Iz ostalog na posao 3.2 5.7 4.0 Ukupno 17.5 15.1 13.0 Žene S jednog posla na drugi 11.0 10.6 10.8 Iz ostalog na posao 2.2 6.2 4.2 Ukupno 13.3 16.8 15.0 B. Dob Ispod 35 S jednog posla na drugi 13.9 9.5 10.2 Iz ostalog na posao 3.4 10.2 6.3 Ukupno 17.3 19.6 16.5 35 do 44 S jednog posla na drugi 13.4 9.7 10.7 Iz ostalog na posao 2.9 5.9 4.7 Ukupno 16.3 15.6 15.4 45-54 S jednog posla na drugi 13.4 10.3 8.2 Iz ostalog na posao 2.7 4.4 2.8 Ukupno 16.1 14.6 11.0 55 do 64 S jednog posla na drugi 10.9 10.0 9.4 Iz ostalog na posao 2.3 3.0 1.6 Ukupno 13.2 13.0 11.0

100

Tabela S3.2: Stope primanja – ukupno po polu, dobi i obrazovanju prije rata (1990.g) i

poslije rata (1998-99.g.) - nastavak

1990 1998 1999

C. Obrazovanje Nezavršena osnovna S jednog posla na drugi 14.7 8.0 8.0 Iz ostalog na posao 2.2 4.5 3.0 Ukupno 17.0 12.5 11.0 Osnovna S jednog posla na drugi 16.3 9.5 7.0 Iz ostalog na posao 2.4 5.3 3.2 Ukupno 18.7 14.7 10.2 Strucna S jednog posla na drugi 15.4 8.8 8.3 Iz ostalog na posao 3.4 6.6 4.7 Ukupno 18.8 15.4 13.0 Srednja S jednog posla na drugi 11.1 10.7 12.1 Iz ostalog na posao 2.1 5.9 4.7 Ukupno 13.2 16.6 16.8 Viša (2g) S jednog posla na drugi 2.7 13.2 14.5 Iz ostalog na posao 2.5 4.3 2.1 Ukupno 5.1 17.5 16.5 Visoka (4g) S jednog posla na drugi 6.6 13.3 14.2 Iz ostalog na posao 4.9 7.5 4.1 Ukupno 11.5 20.8 18.2

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu PIO podataka Napomena: *Stopa pocetka posla se definira kao godišnji broj pocetka posla na 100 uposlenih na pocetku godine. ** Da bi se uzele u obzir organizacione promjene preduzeca – koje su izvucene iz ukupnih podataka o pocinjanju i prestanku posla, ali ne iz individualnih podataka iz kojih su izracunate komponente pocinjaja i prestanka posla – ukupne stope prestanka posla izracunate iz individualnih podataka za 1990.g. su umanjenje da bi se slagala se ukupnim stopama prestanka posla dobijenim iz zbirnih podataka pojedinacno (proprocionalno su smanjenje i promjene s jednog posla na drugi).

101

Tabela S3.3: Vjerovatnoca prestanka zaposlenosti, prije i poslije rata (u procentima)*

Vjerovatnoca

ostanka na istom poslu

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska na drugi

posao Prije rata Poslije

Vjerovatnoca odlaska u penziju

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska u ostalo

Prije rata Posllije

Referentna vjerovatnoca**

68.6 84.9 27.5 8.5 0.3 0.1 3.6 6.5

Razlike u vjerovatnoci u odnosu na: A. Demografske i karakteristike kvalifikacija Pol (u poredenju s muškarcima) Žene -2.1 1.7 2.3 -1.3 0.4 -0.1 -0.7 -0.3 Dob (u poredenju s ispod 34) 35 do 44 -0.8 1.8 2.0 -0.4 0.1 0.7 -1.4 -2.2 44 do 54 -5.1 3.4 1.9 -2.4 5.2 2.6 -1.9 -3.6 Preko 55 -25.9 -10.5 -1.5 -3.7 27.4 17.2 -0.1 -3.0 Obrazovanje (u poredenju s nezavršenom osnovnom) Osnovna -2.5 2.6 2.4 -1.9 0.0 0.0 0.1 -0.7 Strucna -1.2 1.4 0.8 -1.1 0.0 0.0 0.3 -0.3 Srednja -2.4 0.7 2.5 0.2 -0.1 0.0 0.0 -0.9 Viša (2g) 2.3 -3.7 -3.2 2.2 0.0 -0.1 1.0 1.6 Visoka (4g) -1.7 0.3 1.2 1.8 -0.2 -0.1 0.7 -2.0 B. Karakteristike firmi Tip vlasništva (u poredenju s državnim) Privatno 19.9 5.2 -24.1 -5.9 -0.2 0.0 4.4 0.8 Velicina firme (u poredenju s firmama ispod 100 radnika)*** Srednje (100-400) -15.4 6.3 17.7 -1.9 0.0 0.0 -2.4 -4.5 Velike (preko 400) -8.9 7.5 11.1 -2.1 0.0 0.1 -2.1 -5.5 Profitabilnost firme (u poredenju s gubitašima)*** Profitabilne firme 2.9 -1.8 -2.9 4.0 0.0 -0.1 0.0 -2.1

102

Tabela S3.3: Vjerovatnoca prestanka zaposlenosti, prije i poslije rata, nastavak

(u procentima)* Vjerovatnoca

ostanka na istom poslu

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska na drugi

posao Prije rata Poslije

Vjerovatnoca odlaska u penziju

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska u ostalo

Prije rata Posllije

Industrija (u poredenju s proizvodnjom)

Poljoprivreda 12.3 2.5 -14.8 -0.2 -0.1 -0.1 2.5 -2.3 Gradevinarstvo -14.3 -6.9 12.8 1.6 -0.1 0.0 1.7 5.3

Transport i komunikacije

-13.9 3.6 15.3 -1.9 -0.1 0.0 -1.3 -1.6

Trgovina -2.0 -13.4 1.6 9.5 -0.2 -0.1 0.6 4.0 Ugostiteljstvo 1.3 -18.1 -2.2 15.9 -0.2 0.0 1.1 2.2

Komunalne usluge -9.2 -0.9 9.7 -1.0 -0.1 0.0 -0.4 2.0 Financije i osiguranje

2.0 -13.3 -1.9 13.1 -0.1 -0.1 0.0 0.3

Obrazovanje 20.4 -5.2 -19.0 6.7 -0.3 -0.1 -1.2 -1.4 Zdravstvo 25.7 -16.9 -23.9 20.1 -0.2 0.0 -1.6 -3.2

Vlada 19.4 -9.6 -20.9 10.5 0.0 0.0 1.5 -0.8

Izvor: vlastite kalkulacija na osnovu PIO podataka Napomene: *Prije rata se odnosi na 1990.g. a poslije rata na 1999.g. Prelazak se definira kao prva promjena nakon

januara, ali ne kasnije od decembra iste godine. Vjerovatnoca vezana za koeficijente znacajnog nivoa, preko 10 procenata, je navedena masnim slovima (vjerovatnoce ostanka na istom poslu su izvedene iz ostalih promjena, tako da se ne navodi nivo znacaja).

** Referentna vjerovatnoca se odnosi na pojedince sa sljedecim karakteristikama: muškarac, ispod 34 godine, sa završenom osnovnom školom, radi u državnoj proizvodnoj firmi.

*** Procijenjeno odvojenim regresijama iz pod-uzorka dobivenog sparivanjem podataka o pojedincima i preduzecima – nije bilo preklapanja posmatranja koja sadrže i vlasništvo, kao i velicinu i profitabilnost frime (dobivene su slicne referentne vjerovatnoce i procjene zajednickih varijabli). Reference za ovu procjenu (koje nisu u potpunosi navedene) su pojedinci sa sljedecim karakteristikama: muškarac, ispod 34 godine, s nezavršenom osnovnom školom, radi u maloj proizvodnoj firmi, gubitašu..

103

Tabela S3.4: Vjerovatnoca pocetka zaposlenosti, prije i poslije rata (u procentima)*

Vjerovatnoca ostanka na

istom poslu u toku cijele godine

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska s drugog posla

Prije rata Poslije

Vjerovatnoca prelaska iz nezaposlenosti

Prije rata Poslije

Referentna vjerovatnoca**

67.6 84.9 29.2 9.4 3.2 5.6

Razlika vjerovatnoce u odnosu na: Pol (u poredenju s muškarcima) Žene 3.9 -0.8 -2.9 0.8 -0.9 0.0 Dob (u poredenju s ispod 34) 35 do 44 -0.1 1.6 0.7 -0.3 -0.6 -1.4 44 do 54 0.3 5.5 0.6 -2.4 -0.9 -3.0 Preko 55 3.8 6.5 -2.3 -2.3 -1.5 -4.2 Obrazovanje (u poredenju s nezavršenom osnovnom) Osnovna -1.9 2.5 1.8 -1.8 0.1 -0.8 Strucna -1.6 -0.6 0.2 -0.5 1.3 1.1 Srednja 3.3 -4.4 -3.2 3.2 -0.1 1.2 Viša (2g) 11.5 -5.6 -12.0 7.4 0.6 -1.7 Visoka (4g) 4.2 -8.0 -8.3 6.4 4.1 1.6 Source: own computations, based on FPDF data. Notes: * Prije rata se odnosi na 1990.g. a poslije rata na 1999.g. Prelazak se definira kao prva promjena nakon

januara, ali ne kasnije od decembra iste godine. Vjerovatnoca vezana za koeficijente znacajnog nivoa, preko 10 procenata, je navedena masnim slovima (vjerovatnoce ostanka na istom poslu su izvedene iz ostalih promjena, tako da se ne navodi nivo znacaja).

**Referentna vjerovatnoca se odnosi na pojedince sa sljedecim karakteristikama: muškarac, ispod 34 godine, s nezavršenom osnovnom školom.

104

Tabela S3.5: Firme izabrane za analizu otvaranja i ukidanja radnih mjesta, po karakteritikamafirmi i sektora, 1997.g. i 1998.g.

Godina 1997 Godina 1998 Broj firmi Prosjecna

zaposlenost Broj firmi Prosjecna

zaposlenost A. Broj firmi Ukupno 2774 107.9 3580 95.28 B. Vlasništvo

Državno 1675 128.7 1959 119.83 Privatno 614 30.3 1001 27.56 Zadružno 54 45.0 75 41.45 Mješovito 431 145.2 538 140.56 Vlasništvo nedostaje n.a. n.a. 7 n.a.

C. Po sektoru

Proizvodnja 727 202.9 933 175.88 Poljoprivreda 228 77.5 264 78.95 Gradevinarstvo 274 94.5 389 76.40 Transport i komunikacije 145 182.5 176 171.28 Trgovina 463 55.0 657 47.14 Turizam 107 59.3 135 51.10 Komunalne usluge 218 64.2 252 62.48 Financije i osiguranje 155 41.3 208 37.31 Obrazovanje 269 47.2 318 47.43 Zdravstvo 103 113.8 120 108.28 Vlada 85 60.6 122 56.04 Sektor nedostaje n.a. n.a. 6. n.a.

D. Po velicini

Ispod 25 951 15.9 1410 15.09 25-100 1175 52.1 1420 51.26 Preko 100 648 344.1 750 329.36

E. Po profitabilnosti

Gubitaši 1000 147.1 1323 127.09 Profitabilni 1478 85.0 1933 75.65 Profitabilnost nedostaje 296 n.a. 324 n.a.

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka o BiH preduzecima.

105

Tabela S3.6: Kretanja radnih mjesta po tipu vlasništva, 1997-99.g.*

Otvaranje

radnih mjesta Ukidanje

radnih mjesta Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta

Bosna i Hercegovina Državna 3.7 5.3 9.0 -1.6 6.7 Privatna 12.4 7.3 19.7 5.1 14.6 Zadružna 2.8 7.6 10.4 -4.8 5.6 Mješovita 3.4 4.8 8.2 -1.5 6.0 Federacija Državna 3.8 8.3 12.1 -4.4 7.6 Privatna 12.2 7.7 19.9 4.4 15.4 Zadružna 1.8 12.1 13.9 -10.3 3.6 Mješovita 3.0 5.3 8.3 -2.3 6.0 Republika Srpska Državna 3.6 3.3 6.9 0.3 5.9 Privatna 13.4 5.8 19.1 7.6 11.5 Zadružna 3.0 6.7 9.8 -3.7 6.0 Mješovita 4.0 4.1 8.0 -0.1 6.0 *Prosjacna kretanja radnih mjesta u periodima 1997/98.g. i 1998/99.g.

106

Tabela S3.7: Kretanja radnih mjesta po sektoru, 1997-99.g *

Otvaranje

radnih mjesta Ukidanje

radnih mjesta Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta

Bosna i Hereegovina Proizvodnja 3.3 6.3 9.7 -3.0 6.0 Poljoprivreda 3.2 4.6 7.9 -1.4 6.5 Gradevinarstvo 4.6 6.1 10.7 -1.5 9.0 Trans.i kom. 6.0 2.9 8.9 3.2 5.5 Trgovina 6.2 7.0 13.2 -0.7 12.4 Turizam 3.3 6.4 9.7 -3.0 6.4 Komunalne usl. 6.3 3.1 9.4 3.2 6.2 Financ. i osigu. 5.4 7.6 12.9 -2.1 9.4 Obrazovanje 3.6 2.0 5.5 1.6 3.9 Zdravstvo 3.9 1.4 5.3 2.5 2.8 Vlada 8.5 2.6 11.1 6.0 5.1 Federacija Proizvodnja 3.3 8.9 12.1 -5.6 6.5 Poljoprivreda 3.7 5.6 9.3 -1.9 7.4 Gradevinarstvo 4.4 6.8 11.2 -2.4 8.8 Trans.i kom. 7.8 2.8 10.6 4.9 5.6 Trgovina 6.7 7.5 14.2 -0.8 13.3 Turizam 4.7 7.3 11.9 -2.6 8.7 Komunalne usl. 6.9 3.3 10.2 3.6 6.6 Financ. i osig. 5.2 9.5 14.7 -4.3 10.4 Republika Srpska Proizvodnja 3.5 3.7 7.3 -0.3 5.4 Poljoprivreda 2.9 4.1 7.0 -1.2 5.8 Gradevinarstvo 5.0 4.9 9.9 0.2 9.6 Trans.i kom. 3.0 3.0 6.1 0.0 5.3 Trgovina 5.6 6.2 11.7 -0.6 11.1 Turizam 2.1 4.9 6.9 -2.7 4.2 Komunalne usl. 5.2 2.7 7.8 2.5 5.4 Financ. i osigu. 5.7 3.7 9.4 2.1 7.4 Obrazovanje 3.6 2.0 5.5 1.6 3.9 Zdravstvo 3.9 1.4 5.3 2.5 2.8 Vlada 8.5 2.6 11.1 6.0 5.1 * Prosjacna kretanja radnih mjesta u periodima 1997/98.g. i 1998/99.g.

107

Tabela S3.8: Kretanja radnih mjesta po velicini, 1997-99.g. * Otvaranje

radnih mjesta Ukidanje

radnih mjesta Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta

Bosna i Hercegovina Ispod 25 11.7 8.6 20.3 3.1 17.2 25-100 5.0 4.6 9.7 0.4 8.5 100 ili više 3.4 5.3 8.7 -1.9 6.4 Federacija Ispod 25 13.2 9.5 22.7 3.7 19.1 25-100 5.4 6.4 11.8 -0.9 10.9 100 ili više 3.6 7.3 10.9 -3.7 7.2 Republika Srpska Ispod 25 9.7 7.3 16.9 2.4 14.6 25-100 4.8 3.5 8.3 1.4 6.9 100 ili više 3.2 3.3 6.5 -0.1 5.4 * Prosjacna kretanja radnih mjesta u periodima 1997/98.g. i 1998/99.g.

Tabela S3.9: Kretanja radnih mjesta po profitabilnosti, 1997-99.g. * Otvaranje

radnih mjesta Ukidanje

radnih mjesta Bruto preraspodjela radnih mjesta

Neto rast zaposlenosti

Preraspodjela viška radnih

mjesta

Bosna i Hercegovina Gubitaši 3.5 7.2 10.6 -3.7 6.7 Profitabilni 5.3 3.5 8.8 1.8 7.1 Federacija Gubitaši 3.3 10.1 13.4 -6.8 6.6 Profitabilni 5.9 4.2 10.2 1.7 8.4 Republika Srpska Gubitaši 3.6 4.2 7.9 -0.6 6.7 Profitabilni 4.6 2.7 7.3 1.9 5.4 * Prosjacna kretanja radnih mjesta u periodima 1997/98.g. i 1998/99.g.

108

Tabela S4.1: Primjeri skale osnovnih plata u industriji, Federacija i Republika Srpska

Federacija: Gradevinarstvo i

inženjering*

Republika Srpska: Grafika, izdavaštvo i RTV **

Kategorija složenosti posla

Koeficijent složenosti

Osnovna mjesecna

neto plata za puno radno vrijeme (u

Koeficijent složenosti

Osnovna mjesecna

neto plata za puno radno vrijeme (u 1

Jednostavan rad (ne treba obuka, nezavršeno osnovno obrazovanje)

1

124 1.1 – 1.3 74.8 – 143

2

Manje zahtijevan rad (kratka obuka, završeno osnovno obrazovanje)

1.25

155 1.4 – 1.6 95.2 – 176

3

Srednje zahtijevan rad (do dvije godine profesionalnog/strucnog obrazovanja)

1.60

199 1.7 – 1.9 115.6 – 209

4

Zahtijevan rad (do dvije i po godine profesionalnog strucnog obrazovanja)

2.00

249 2.0 – 2.5 136 – 276

5

Zahtijevniji rad (3 godine profesionalnog/strucnog obrazovanja sa strucnim ispitom ili 4-5 godina takvog obrazovanja)

2.65

329 2.6 – 3.0 176.8 – 330

6

Vrlo zahtijevan rad (2 godine fakultetskog obrazovanja)

3.00

373 3.1 – 3.6 210.8 – 396

7

Izuzetno zahtijevan rad (4-5 godina fakultetskog obrazovanja)

3.40

423 3.7 – 4.6 251.6 – 506

8 Najzahtijevniji rad (magistarska diploma) 3.70 460 4.7 – 5.2 319.6 – 572 9

Izuzetno znacajan i najzahtijevniji rad (doktorat)

4.00

497 5.3 – 6.0 360.4 - 660

*Federacija: Generalni kolektivni ugovor za FBIH, Službene novine FBIH,. 26. maj, No. 19/2000.g. i Granski kolektivni ugovor za gradevinarstvo i inženjering, Službene novine, No. 49/2000. 27. novembar, 2000.g. **Granski kolektivni ugovor Republike Srpske za graficku djelatnost, izdavaštvo i RTV, Službeni glasnik RS, No. 11/98, 10. april 1998.g.

Tabela S4.2: Procjena funkcije zarada, 1990.g., 1999.g. i 2001.g. po entitetima * (t-statistike u zagradama)

Federacija

Republika Srpska Formalni sektor Neformalni

sektor Formalni sektor Neformalni

sektor 1990 1999 2001 2001 2001 2001

A. Pol

Žene -0.191 (-20.41)

-0.105 (-6.62)

-0,161 (-5.29)

-0.319 (-3.34)

-0.173 (-4.05)

-0.26 (-2.86)

B. Obrazovanje (u poredenju s nezavršenim osnovnim obrazovanjem)

Osnovna 0.080 (6.08)

0.077 (2.67)

-0.065 (-0.84)

-0.471 (-2.88)

-0.192 (-0.12)

-0.013 (-0.08)

Strucna 0.182 (15.46)

0.202 (7.74)

0.119 (1.55)

-0.085 (-0.52)

-0.005 (-0.03)

-0.114 (-0.66)

Srednja 0.353 (25.40)

0.377 (14.17)

0.184 (2.43)

0.063 (0.35)

0.101 (0.6)

-0.04 (-0.23)

Viša (2g) 0.473 (22.67)

0.599 (15.19)

0.388 (4.57)

-0.062 (-0.16)

0.309 (1.8)

0.121 (0.52)

Visoka (4g) 0.742 (44.77)

0.790 (26.42)

0.745 (9.00)

0.5 (1.96)

0.633 (3.78)

0.586 (1.836)

C. Radni staž (u poredenju s 2 – 5 godina staža)

Ispod 2 0.271 (2.01)

0.046 (0.76)

-0.32 (-3.2)

0.043 (0.148)

0.114 (0.67)

0.118 (0.88)

6-10 0.205 (3.71)

0.013 (0.32)

-0.044 (-0.56)

-0.174 (-0.83)

0.01 (0.1)

0.231 (1.26)

11-20 0.264 (5.03)

0.100 (2.86)

0.037 (0.63)

-.084 (-0.55)

-.007 (-0.08

0.034 (0.53)

21-30 0.376 (7.13)

0.175 (4.91)

0.074 (1.21)

-0.07 (-0.43)

0.131 (1.564

0.156 (1.07)

31-40 0.471 (8.77)

0.349 (8.51)

0.096 (1.3)

-0.342 (-1.768)

0.08 (0.8)

0.07 (0.45)

Preko 40 0.476 (3.37)

0.580 (4.67)

0.141 (1.23)

-.776 (-2.476)

0.033 (0.22)

-.31 (-1.67)

110

Tabela S4.2: Procjena funkcije zarada, 1990.g., 1999.g. i 2001.g. po entitetima * (nastavak) Federacija Republika Srpska Formalni sektor Neform. sektor Formalni sektor Neform. sektor 1990 1999 2001 2001 2001 2001

D. Dužina zaposlenja (u poredenju s 2 – 5 godina)

Ispod 2 n.a. n.a. 0.003 (0.06)

-0.169 (-1.45)

-0.046 (-0.75)

-0.032 (-0.31)

6-10 n.a. n.a. -0.01 (-0.21)

0.016 (0.08)

0.141 (2.34)

0.0256 (0.15)

11-20 n.a. n.a. -.035 (-0.77)

0.125 (0.68)

0.025 (0.38)

-0.101 (-0.42)

Preko 20 n.a. n.a. -0.086 (-1.63)

0.442 (2.01)

-0.135 (-1.76)

0.175 (0.84)

E. Karakteristike posla/firme Dolazak u firmu (u poredenju s radnicima koji su u firmi duže od deset godina) Vlasništvo – rad u privatnoj firmi (u

poredenju s državnom/društvenom) -0.976 (-31.6)

-0.113 (-2.74)

0.239 (4.41)

n.a. 0.558 (7.77)

n.a.

Profitabilnost- rad u profitabilnoj firmi (u poredenju s gubitašem)**

-0.014 (-0.68)

0.264 (11.57)

n.a. n.a. n.a. n.a.

Velicina frime (u poredenju s firmama s manje od 100 radnika)

Srednja (100-400 radnika)*** 0.043 (1.71)

0.228 (8.36)

-0.080 (-2.093)

0.08 (0.28)

-0.065 (-1.39)

0.031 (0.22)

Velika (preko 400 radnika)*** 0.083 (3.38)

0.432 (15.53)

0.041 (0.91)

-0.405 (-3.02)

0.113 (1.96)

-0.145 (-0.93)

Dolazak u firmu (u poredenju s radnicima koji su u firmi duže od jedne godine)

U toku godine, s drugog posla 0.036 (3.72)

-0.072 (-3.05)

n.a. n.a. n.a. n.a.

U toku godine iz nezaposlenosti 0.036 (1.40)

-0.171 (-5.20)

n.a. n.a. n.a. n.a.

Na cekanju (u poredenju s onima koji nisu)

n.a. n.a. -0.4 (-4.56)

n.a. -0.152 (-1.2)

-0.142 (-0.71)

Rad na još jednom poslu (u poredenju s onima koji rade na samo jednom)

n.a. n.a. -0.121 (-1.4)

-0.323 (-0.97)

0.062 (0.601)

0.188 (1.1)

111

Tabela S4.2: Procjena funkcije zarada, 1990.g., 1999.g. i 2001.g. po entitetima * (nastavak) (t-statistike u zagradama)

Federacija

Republika Srpska Formalni sektor Neform. sektor Formalni sektor Neform. sektor 1990 1999 2001 2001 2001 2001

F. Sektor (u poredenju s proizvodnjom) Poljoprivreda i šumarstvo -0.143

(-7.47) -0.046 (-0.75)

0.061 (0.65)

-0.873 (-5.13)

0.401 (5.54)

-0.031 (-0.17)

Gradevinarstvo -0.097 (-6.44)

-0.202 (-6.40)

0.218 (3.42)

-0.007 (-0.04)

0.26 (2.26)

0.093 (0.58)

Transport i komunikacije 0.044 (2.53)

0.231 (8.00)

0.136 (1.96)

0.334 (1.25)

0.286 (4.18)

0.542 (2.32)

Trgovina 0.064 (4.23)

-0.132 (-4.85)

-0.058 (-0.98)

-0.097 (-0.59)

-0.133 (-1.69)

0.02 (0.14)

Turizam i ugostiteljstvo -0.097 (-3.80)

-0.042 (-0.69)

-0.138 (-1.91)

0.286 (1.54)

-0.001 (-0.01)

0.13 (0.84)

Javne komunalne usluge 0.138 (6.64)

0.054 (1.57)

0.339 (4.9)

-0.21 (-0.56)

0.156 (0.97)

0.661 (1.18)

Financije i osiguranje 0.297 (15.0)

0.137 (4.73)

0.381 (4.69)

0.91 (3.84)

0.386 (2.64)

0.16 (0.75)

Obrazovanje 0.099 (5.7)

-0.030 (-1.11)

0.096 (1.63)

n.a. 0.267 (3.47)

n.a.

Zdravstvo 0.397 (21.39)

0.034 (1.10)

0.313 (5.52)

n.a. 0.352 (5.41)

n.a.

Vala 0.389 (21.72)

0.167 (6.29)

0.4 (6.63)

n.a. 0.402 (7.0)

n.a.

Broj posmatranja 8381 4607 1750 393 1485 530 R2 0.48 0.29 0.34 0.37 0.35 0.12

Izvor: vlastite kalkulacija na osnovu PIO podataka (1990.g. i 1999.g.), i LSMS (2001.g.). Napomene: * Zavisna varijabla je ln(plata), gdje je plata plata po satu dobivena iz administrativnih podataka (za 1990.g. i 1999.g.), i mjesecna plata (za 2001.g.), podaci iz ankete ** Na osnovu odvojenih jednacina sa slicnom specifikacijom (bez tipa vlasništva); za 1990.g. je bilo 2300 posmatranja i R2 = 0.36, i za1999.g. je bilo 2131 posmatranja s R2 = 0.30. *** Za 2001.g. klase velicna su: ispod 100, 100-500, preko 500.

112

Tabela S4.3: Strogost zakonodavstva o zaštiti zaposlenosti, Bosna i Hercegovina, Slovenija i zemlje Zapadne Evrope

Redovne proceduralne neugodnosti Obavještenje i isplata otpremine kod individualnih

otpuštanja bez krivice radnika

Poteškoce otpuštanja

Procedure Odgadanje pocetka obavještenja

Period obavještenja nakon 9m 4g 2g

Otpremnina nakon 9m 4g 20g

Definicija nefer otpuštanja

Kompenzacija za 20 godina

Skala 0 do 3 Dana Mjeseci Skala 0do 3 Mjeseci Federacija – prije 2000

Radnici su salni “na cekanje,” status koji je omougucavao da budu formalno zaposleni dok ustvari duži vremenski period nisu radili. Clan. 143 fedralnog Zakona o radu iz 1999.g. je zahtijevao izuzetno velike otpremnine za radnike na cekanju (i davao takva prava i nekim drugim kategorijama radnika).

Federacija – nakon 2000

1 0 0.25--0.5

0/25--0.5

0.25--0.5

0 1.3 6.7 0

Repulika Srpska – prije 2000

Radnici su salni “na cekanje,” status koji je omougucavao da budu formalno zaposleni dok ustvari duži vremenski period nisu radili (clan. 64. Zakona o radu iz 1998.g.). Zakon je takode zabranjivao otpuštanje radnika poslanih na cekanje u odredenim godinama (npr. u 1998.g.).

R Srpska nakon 2000

1 0 1 1 1 0 1.3 6.7 0

Slovenija -- prije 2002

2 30 6 6 6 0 2 10 2 6

Slovenija – nakon 2002

2 0 1 2 5 0 0.8 10 1 3

Zapadno-evropske zemlje (kasne 1980-te) Neponderisani prosjek**

1.7 12.3 0.9 1.9 4.9 0.2 1.2 6.6 0.8 16.9

Austrija 2 5 0.8 1.2 2.5 0 2 9 1 9 Belgija 1 3 2 3.6 11.4 0 0 0 0 12.5 Danska 0.5 0 1.6 2.8 5 0 0 1.5 0 9 Finska 2 56 2 2 6 0 0 0 0 20 Francuska 1.5 12 1 2 2 0 0.4 2.7 0 15 Njemacka 3 10 1 1 4.5 0 0 0 2 18 Grcka 2 1 0.6 1.7 9 0.3 0.9 4.6 1 9 Irska 1.5 3 0.2 0.5 2 0 0.5 3.9 0 24 Italija 1.5 0 0.3 1.1 2.2 0.7 3.5 18 0 32.5 Nizozemska 3 35 0.6 1 5.3 0 0 0 1 5.3 Norveška 1.5 3 1 2 5 0 0 0 2 15 Portugal 2 17 0.8 2 9.1 0.2 1.7 9.3 3 20 Španija 2.25 40 1 3 3 0.2 1.3 6 2 35 Švedska 2 7 1 4 6 0 0 0 1 32 Švicarska 0.5 1 1 2 3 0 0 0 0 3 UK 1 3 0.2 0.7 2.8 0 0.9 4.6 0 10.8

Napomene: Ovdje opisane odredbe se odnose na individualna otpuštanja. CA – navedeno u kolektivnim ugovorima. *BiH zakonodavstvo prije 2000.g. je sadržavalo tzv. “cekanje” – radnici koji su ostjali kuci i dobivali manju platu. ** Prosjek otpremnine za zemlje sa svim ne-nultnim unosima (ostale ostavljaju kolektivnim ugovorima odredbe o otpreminin). Objašnjenja kolona: Procedure: procedure koje se trebaju slijediti prilikom izdavanja redovnog obavještenja o otpuštanju: 1 za pismeno obavještenje o razlozima otpuštanja, 2 za obavještenje trecoj strani, i 3 kada se dopuštenje za otpuštanje prethodno treba dobiti od trece strane (što je veci broj, strožija je procedura). Odgadanje pocetka obavještenja: odgoda izmedu odluke o otpuštanju i vremena kada obavještenje postane efektivno nakon provodenja potrebnih procedura, u danima. Period obavještenja, 9 m, 4 g, 20 g: period izmedu izdavanja obavještenja o otpuštanju i efektivnog prestanka zaposelnosti, u mjesecima. Kolone se odnose na radnike koji su bili zaposleni kod poslodavca 9 mjesec, 4 godine, odnosno 20 godina. Otpremnina, 9 m, 4 g, 20 g: ukupan iznos isplate otpuštenom uposleniku u vrijeme prestanka posla. Kolone se odnose na radnike koji su bili zaposleni kod poslodavca 9 mjesec, 4 godine, odnosno 20 godina. Definicija nefer otpuštanja: rezultat 0 kada su sposobnost radnika ili prekobrojnost radnog mjesta dovoljni razlogzi za otpuštanje, 1 kada socijalni faktori, dob ili dužina rada u toj firmi moraju, gdje je moguce, uticati na izbor kojeg radnika otpustiti, 2 kada se mora prokušati prekvalifikacija za prilagodavanje radnika prije otpuštanja, i 3 kad sposobnost radnika ne može nikako biti razlog za otpuštanje (što veci broj, strožija definicija). Kompenzacija za 20 godina: kompenzacija koja se placa radniku koji je nepravedno otpušten nakon 20 godina rada kod poslodavca Izvori: Federacija: Zakon o radu, Službene novine Federacije, No. 43/99; Republika Srpska: Zakon o radu, Službeni glasnik Republike Srpske, No. 38/2000.g.; Slovenijaa: Zakon o radnim odnosima, 1991.g. and 2002.g.; zapadno-evropske zemlje: OECD (1994.g.).

113

Tabela S4.4: Propisi o ugovorima o zapošljavanju na odredeno vrijeme, Bosna i Hercegovina,

Slovenija i zemlje Zapadne Evrope

Važeci slucajevi Maksimalan broj uzastopnih ugovora

Maksimalno kumulativno

trajanje Skala 0-2 ili bez ogranicenja Months

FederacijaBiH 0 (za obnavljanja) Nema ogranicenja Nema ogranicenja Republika Srpska (cl. 15-18)

Nema ogranicenja Nema ogranicenja 24

Slovenija – prije 2002 0 Nema ogranicenja Nema ogranicenja Slovenia – prije 2002 0 Nema ogranicenja 24 Zapadno-evropske zemlje (krajh 1980-tih) Austrija Nema ogranicenja 1.5 Nema ogranicenja Belgija 0 1 24 Danska Nema ogranicenja Nema ogranicenja Nema ogranicenja Finska 1 1.5 Nema ogranicenja Francuska 1 3 24 Njamacka 1 1 28 Grcka 0 3 Nema ogranicenja Irska Nema ogranicenja Nema ogranicenja Nema ogranicenja Italija 0.5 1.5 4.5 Nizozemska Nema ogranicenja 1 Nema ogranicenja Norveška 1 1.5 Nema ogranicenja Porgugal 2 3 30 Španija 2 6 36 Švedska 2 2 Nema ogranicenja Švicarska Nema ogranicenja Nema ogranicenja Nema ogranicenja UK Nema ogranicenja Nema ogranicenja Nema ogranicenja

Napomene: Varijable prikazane u tabeli su sljedece: Važeci slucajevi: rezultat 0 ako su ugovori na odredeno vrijeme dopušteni samo u ‘opravdanim’ slucajevima (tj. za obavljanje zadatka s odredenim trajanjem), 1 ako se primjenuju specificni izuzeci prema potrebama poslodavca (na primjer, pocetak nove djelatnosti) ili potrebama radnika (na prijmer, prvi put traže posao), 2 kada postoje izuzetci i na strani poslodavca i na strani radnika i bez ogranicenja, kad nema ogranicenja za korištenje ugovora na odredeno vrijeme. Obratiti pažnju da manji brojevi znace strožija ogranicenja. Maksimalan broja uzastopnih ugovora: ogranicenje broja uzastopnih ugovora kod istog poslodavca (1 ako nije dozvoljeo obnavljanje). Maksimalno kumulativno trajanje: maksimalno kumulativno trajanje svih uzastopnih ugovora na odredeno vrijeme koje uposlenik može imati s datim poslodavcem bez prekida toka zaposlenosti.

Izvor: Federacija: Zakon o radu, Službene novine Federacije, No. 43/99; Republika Srpska: Zakon o radu, Službeni glasnik Republike Srpske, No. 38/2000.g.; Slovenijaa: Zakon o radnim odnosima, 1991.g. and

2002.g.; zapadno-evropske zemlje: OECD (1994.g.).

114

Tabela S4.5: Broj radnika na cekanju, Federacija 1997-2001.g.*

1997 1998 1999 2000 2001(juli)

Ukupno 87781 70985 53912 40262 31991 Industrija i rudarstvo 58560 47951 36721 28927 21260 Poljoprivreda i ribarstvo 2460 1754 1199 741 680 Šumarstvo 730 525 290 0 0 Vodoprivreda 115 114 74 181 131 Gradevinarstvo 7752 6464 5514 4406 4092 Transport i komunikacije 4828 3650 2630 2000 1983 Trgovina 5758 4703 3646 2661 2540 Ugostiteljstvo i turizam 1071 748 678 576 690 Umjetnost i zanati 1868 1846 1426 0 0 Javne komunalne usluge 243 129 110 7 7 Financijske i ostale usluge 3596 2627 1413 713 543 Obrazovanje i kultura 338 196 114 9 22 Zdravstvo i socijalna zaštita 299 139 56 9 17 Javna administracija 165 94 41 17 26

Napomena: *u decembru date godine, ukoliko nije drugacije navedeno Izvor: Federalni zavod za statistiku, Statisticki podaci o ekonomskim i ostalim trendovima, nekoliko izdanja.

115

Tabela S4.6: Osnovne karakteristike sistema naknada za nezaposlenost u CEEC zemljama (posljednje zakonodavstvo masnim slovima)

Godina

Referentni period

Potrebna evidencija o

zapošljavanju

Makdimalno trajanje naknade Odnos prema individualnoj bruto zaradi

Postojanje minimuma i maksimuma

naknade Bosna i Hercegovina - Federacija

2000 12 (18) mjeseci

8 (12) mjeseci • 6 mjeseci za manje od 10 godina radnog staža

• 9 za 10-25 godina staža • 12 za preko 25 godina staža

• 30% za manje od 10 radnog staža • 35% za 10-25 godina staža • 40% za preko 25 staža

Ne

Bosna i Hercegovina - Republika Srpska

2000 12 (18 mjeseci s prekidom)

mjeseci

8 mjeseci • 3 mjeseca za manje od 5 godina radnog staža

• 6 (9) mjeseci za 5-15 (15-25) godina staža

• 12 mjeseci za preko 25 godina staža

• 35% za manje od 10 godina radnog staža

• 40% za više od 10 godina staža

Ne

Bugarska 1998 12 mjeseci 9 mjeseci 12 mjeseci 60% Da Ceška 1998 3 godina 12 mjeseci 6 mjeseci • 50% prvih 6 mjeseci

• 40% narednih 6 mjeseci (60% u slucaju prekvalifikacije)

Da

Estonija 2002 24 mjeseci 12 mjeseci • 6 mjeseci za manje od 5 godina radnog staža

• 9 mjeseci za 5-10 godina staža • 12 mjeseci za preko 10 godina staža

• 50% prvih 100 dana • 40% nakon 100 dana

Da

Madarska 1997 4 years 90 dana 360 dana 65% Da Latvija 1993 6 mjeseci 90% minimalne plate (70% za

novopridošle) Da

Litvanija 1993 6 mjeseci 70 %, kasnije se smanjuje na 60 % i 50% Ne Poljska 1997 18 mjeseci 1 godina 18 mjeseci Linearno Ne Rumunija 1998 1 godina 1 godina 9 mjeseci 50-60% za 9 mjeseci Da Slovacka 1997 3 godine 12 mjeseci 12 mjeseci • 60% prva 3 mjeseca

• 50% nakon 9 mjeseci Da

Slovenija 1998 18 mjeseci 9-12 mjeseci • 3 (6,9,12,18,24) za manje od 5 godina stažae (5-15, 15-25, prko 25, preko 25 i starije od 50, preko 25 i starije od 55).

• 70% prva 3 mjeseca • 60% nakon 3 mjeseca

Da

Izvor: Vodopivec (2001.g.).

116

Tabela S4.7: Pridruženost radnoj snazi nezaposlenih i obeshrabrenih radnika

Nezaposleni Obeshrabreni Obeshrabreni iz licnih razloga

Broj Procenat Broj Procenat Broj Procenat Ukupno 190.7 100 74.8 100 186.4 100 Radili ranije 88.3 46.3 26.7 35.7 64.5 34.6 Otpušteni ranije (ako su radili ranije)

30.1 15.8 5.6 7.5 16.9 9.1

Posljednji put zaposlen poslije rata 44.0 49.8 10.3 38.6 23.2 36.0

Izvor: vlastite kalkulacija na osnovu BiH LSMS 2001.g.

Tabela S4.8: Zdravstveni problemi i ucestvovanje radne snage

Bosna i Hercegovina

Federacija Republika Srpska

A. Procenat nezaposlenih radnika s: Hronicnim mentalnim problemima 9.8 8.9 11.1 Nedostatkom energije 3.9 3.7 4.3 Nesanicom 6.7 4.2 10.1 Traumama 19.5 14.7 26.3 B. Procenat obeshrabrenih radnika s: Hronicnim mentalnim problemima 10.9 8.4 16.0 Nedostatkom energije 4.3 4.3 4.2 Nesanicom 11.1 11.0 11.3 Traumama 26.6 21.3 37.2 C. Procenat obeshrabrenih iz licnih razloga s: Hronicnim mentalnim problemima 11.2 8.9 14.3 Nedostatkom energije 4.1 3.5 4.8 Nesanicom 7.4 6.1 9.1 Traumama 18.5 16.8 20.8 D. Procenat zaposlenih radnika s: Hronicnim mentalnim problemima 17.3 15.6 19.4 Nedostatkom energije 8.0 6.6 9.8 Nesanicom 7.6 6.6 8.9 Traumama 20.4 15.2 26.7 Izvor: vlastite kalkulacija na osnovu BiH LSMS 2001.g..

117

Tabela S5.1: Rezime statistike za grupu privatiziranih i kontrolnih firmi *

PIO podaci o privatiziranim firmama (u vrijeme privatizacije)

Preovladavajuca grupa

Grupa ekstremnog

širenja

Grupa ekstremnog smanjenja

Podaci agencije za privatizaciju

Kontrolna grupa – sve firme

A. Broj firmi

157 Ukupan broj firmi 95 24 38

201 18748

B. Financijski podaci Prosjecna cijena privatizacije

1,268.0 (90)

729,6 (24)

2,426.3 (37)

1,449.0 (200)

n.a.

Prosjecni prihodi 4,005.8 (19)

782.0 (2)

3,406.3 (10)

n.a. 741.3 (18748)

Procenat gubitaša 36.8 (19)

50.0 (2)

40.0 (10)

n.a. 38.8 (17701)

C. Zaposlenost Ukupan broj radnika 4860

(95) 221 (24)

3434 (38)

11300 (195)

233,977 (18748)

Prosjecan broj radnika

51.2 (95)

9.2 (24)

90.4 (38)

57.9 (195)

12.5 (18748)

D. Distribucija firmi po velicini zaposlenosti (u procentima)

Manjeod 10 40.0 66.7 7.9 28.7 87.1 10-50 42.1 33.3 42.1 44.1 9.3 51-150 9.5 0 39.5 18.0 2.3 151-500 6.3 0 7.9 7.7 1.0 Preko 500 2.1 0 2.6 1.5 0.2

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka dobivenih od Kantonalnih agencija za privatizaciju i sparenih podataka o radnicima i firmama (vidjeti Apendiks 1). Napomene: *Na dan privatizacije (ukupna kolicina) i godinu privatizacije (kretanje), za privatizirane firme; 1999.g. za kontrolnu grupu. Vrijednosti su izražene u KM 1000. Brojke u zagradama su brojevi firmi u grupi (ako podaci o nekim firmama nedostaju, broj firmi za koje ne nedostaju informacije o konkretnom atributu).

118

Tabela S5.2: Evolucija zaposlenosti u privatiziranim firmama Q1 Q2 Q3 Q4 Q5 Q6 A. Zaposlenost (broj radnika na pocetku kvartala) Privatizirane firme ukupno 8515 7794 8241 8086 7331 7972

Preovladavajuca grupa 4860 4756 4730 4662 4650 4696 Ekstremna smanjenja 3434 2666 2385 1746 789 171 Ekstremna širenja 221 372 1126 1678 1892 3105

Kontrolna grupa (prosjecno privreda) 12002 11961 11949 11899 n.a. n.a. B. Indeks zaposlenosti (Q1=100) Privatizirane firme ukupno 100.0 91.5 96.8 95.0 86.1 93.6

Preovladavajuca grupa 100.0 97.9 97.3 95.9 95.7 96.6 Ekstremna smanjenja 100.0 77.6 69.5 50.8 23.0 5.0 Ekstremna širenja 100.0 168.3 509.5 759.3 856.1 1405.0

Kontrolna grupa (prosjecno privreda) 100.0 99.7 99.6 99.1 n.a. n.a. C. Stopa pocetka posla Privatizirane firme ukupno 4.3 17.3 16.3 6.6 21.5 5.8

Preovladavajuca grupa 1.6 7.3 14.1 4.4 4.0 2.4 Ekstremna smanjenja 3.6 7.1 2.1 1.5 8.7 57.3 Ekstremna širenja 76.5 218.0 55.4 17.9 69.7 8.1

Kontrolna grupa (prosjecno privreda) 5.0 6.1 4.6 3.7 n.a. n.a. D. Stopa prestanka posla Privatizirane firme ukupno 12.8 11.6 18.2 16.3 12.4 11.6

Preovladavajuca grupa 3.8 7.9 15.6 4.6 3.1 10.9 Ekstremna smanjenja 25.9 17.6 28.9 57.7 84.0 10.5 Ekstremna širenja 8.1 15.3 6.4 5.4 5.4 12.9

Kontrolna grupa (prosjecno privreda) 5.4 6.2 5.1 11.2 n.a. n.a. E. Stopa preraspodjele radnika Privatizirane firme ukupno 17.2 28.9 34.5 22.8 33.9 17.4

Preovladavajuca grupa 5.4 15.2 29.7 9.0 7.1 13.3 Ekstremna smanjenja 29.5 24.7 31.1 59.2 92.8 67.8 Ekstremna širenja 84.6 233.3 61.8 23.4 75.1 20.9

Kontrolna grupa (prosjecno privreda) 10.4 12.3 9.7 15.0 n.a. n.a. Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka dobivenih od Kantonalnih agencija za privatizaciju i sparenih podataka o radnicima i firmama (vidjeti Apendiks 1).

119

Tabela S5.3: Evolucija zaposlenosti u preovladavajucim firmama u privatizaciji, po

karakteristikama radnika i firme *

Evolucija zaposlenosti (Q1 = 100) Pocetna zaposlen

ost Q1 Q2 Q3 Q4 Q5 Q6

A. Pol

Muškarci 3545 100.0 98.2 97.3 96.0 94.7 94.1 Žene 1315 100.0 97.0 97.4 95.7 98.4 103.4

B. Dob

24 i manje 27 100.0 40.7 37.0 22.2 22.2 14.8 25-34 2254 100.0 97.4 98.8 98.1 100.7 103.1 35-44 1327 100.0 97.4 94.4 94.9 92.8 93.3 44-54 1032 100.0 101.5 100.5 95.9 91.7 91.1 55 i više 220 100.0 95.5 92.7 89.1 89.1 86.8

C. Obrazovanje

Nezavršena osnovna 396 100.0 95.5 97.5 93.7 95.2 96.5 Završena osnovna 2332 100.0 97.2 97.7 96.0 97.7 100.5 Strucna 1520 100.0 97.8 95.8 97.6 94.6 94.1 Srednja 448 100.0 103.6 100.9 95.8 94.9 93.3 Viša – 2 godine 11 100.0 100.0 100.0 100.0 72.7 72.7 Visoka – 4 godine 153 100.0 98.0 96.1 84.3 80.4 75.2

D. Velicina firme

Ispod 10 600 100.0 96.7 94.8 91.2 89.5 88.5 10-50 498 100.0 92.8 85.3 79.9 73.7 72.1 51-150 577 100.0 96.2 93.2 99.5 100.3 99.7 151-500 809 100.0 99.3 97.9 96.0 92.2 90.6 Preko 500 1807 100.0 98.1 99.3 97.6 100.3 103.3

Izvor: vlastite kalkulacije na osnovu podataka dobivenih od Kantonalnih agencija za privatizaciju i sparenih podataka o radnicima i firmama (vidjeti Apendiks 1).

120

Tabela S6.1: Barijere za razvoj SME kako ih po znacaju vide poduzetnici, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Makedonija

(procenat pozitivnih odgovora)

Rang Barijera Bosna i Hercegovina

Slovenija Makedonija

1 Veliki porezi i doprinosi na plate 87.9 79.3 77.5 2 Velik porez na prihod 83.3 48.8 72.0 3 Veliki porezi za socijalno osiguranje 83.2 65.2 66.7 4 Veliki porezi na profit 82.9 57.8 68.6 5 Veliki troškovi kredita (kamate) 74.3 71.2 67.4 6 Previše birokratije 70.7 63.9 47.0 7 Veliki zahtjevi za kolateralom 67.4 64.2 57.2 8 Prevelike bankovne naknade i provizije 67.3 53.7 54.9 9 Potrošaci kasne s placanjem racuna 66.7 70.7 70.8 10 Nepovjerenje u društvo 63.5 30.2 53.3 11 Potrebno previše dozvola 63.1 60.9 48.0 12 Zahtjevno zakonodavstvo o zapošljavanju 62.5 56.4 36.1 13 Odbijanje treženih dozvola 62.1 45.2 40.2 14 Neadekvatna podrška za poslovne djelatnosti 61.9 34.7 36.5 15 Predugo traje dobivanje zajma 61.9 40.0 61.1 16 Nepostojanje podrške od države 59.9 47.1 66.1 17 Neadekvatne informacije o financijama 59.8 37.1 42.7 18 Bankarske birokratske procedure 59.8 48.0 57.3 19 Nepostojanje podrške od lokalnih vlasti 59.6 35.8 38.9 20 Složeni racunovodstveni standardi 57.4 46.0 40.4 21 Banke nisu zainteresirane za male firme 56.9 39.0 61.5 22 Odbijanje bankovnog financiranja 56.7 22.4 61.2 23 Prevelik najam prostorija 54.3 36.5 44.6 24 Neadekvatne tržišne informacije 52.2 32.3 41.3 25 Nedostatak podrške od privredne komore 48.6 35.5 44.6 26 Nedostatak podrške od poslovnih udruženja 46.1 30.5 35.5 27 Nedostatak potražnje za proizvodom 43.9 40.1 46.1 28 Nepostojanje pristupa dionickom kapitalu 43.5 36.2 58.5 29 Nedostatak veza sa stranim partnerima 40.6 23.3 37.7 30 Potrebno podmicivati službenike 40.5 14.5 27.6 31 Previsoki troškovi radne snage 40.5 48.5 47.2 32 Nekvalitetna oprema 39.9 18.5 48.4 33 Prijetnje od konkurencije 38.4 20.9 41.9 34 Propisi o okolišu 38.3 22.6 18.6 35 Nedostatak mogucnosti za obuku 38.0 17.0 33.0 36 Potreba za priznavanjem certifikata 38.0 30.2 31.4 37 Poteškoce za izvoz proizvoda 34.7 15.1 41.4 38 Nedovoljno kvalificirana radna snaga 34.5 25.1 35.0 39 Težak pristup sirovinama 34.5 16.3 34.9 40 Nedostatak pristupa zajednickim ulaganjima 33.2 36.0 57.2 41 Nepostojanje kapaciteta za vecu proizvodnju 32.8 27.6 35.2 42 Propisi o javnoj nabavci 29.7 40.7 44.0

121

Tabela S6.1: Barijere za razvoj SME kako ih po znacaju vide poduzetnici, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Makedonija

(procenat pozitivnih odgovora, nastavak)

Rang Barijera Bosna i Hercegovina

Slovenija Makedonija

43 Nedostatak prostora za vecu proizvodnju 29.4 30.9 37.3 44 Nedostatak upravljackih sposobnosti 28.3 29.2 36.1 45 Nedostatak konsultantskih usluga 28.1 24.0 26.3 46 Ogranicenja za korištenje radnika na odredeno 27.7 35.6 27.9 47 Veliki troškovi otpuštanja radnika 26.5 36.1 27.9 48 Troškovi pripreme poslovnog plana 25.8 33.3 53.9 49 Nedostatak vremena za upravljanje 25.1 45.3 26.0 50 Nedostatak radne snage 21.9 44.1 27.2 51 Loši propisi o radu 20.7 23.0 28.9 52 Dug otkazni rok 19.5 35.0 37.0 53 Nedostatak podške od prijatelja i porodice 17.9 10.8 18.6 54 Nedovoljno clanova porodice za popunjavanje

rukovodnih mjesta 10.5 8.9 8.0

Izvor: Aketa SME sektora u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji.

122

Imelda Mueller P:\BOSNIA\HD\LabMar.Stu\3GRAY\Bosnian LM report Oct 31final.doc October 31, 2002 10:44 AM