Univerzitet u Banjoj Luci

Fakultet politikih nauka

Studijski program: PolitikologijaUMIJE LJUBAVI ERIC FROMSTUDENT: Ivana Zrni 544/13

Banja Luka, maj 2015.godineUVODLjubav nije osjeaj u koji se moe lako upustio bilo ko, bez obzira na zrelosti nije lako spoznati je. Svi nai pokuaji za ljubavlju su osueni na propast ukoliko se ne potrudimo da u potpunosti razvijemo svoju linost na nain da i ljubav u nama proizvodi odreene vrijednosti. Naime nemogoe je voljeti, navodi From bez iskrene poniznosti, hrabrosti, vjere i posveenosti. U onim kulturama gdje ove vrijednosti nisu potovane teko emo nai ljubav. Ono to treba sami sebe da zapitamo jeste koliko smo zapravo voljeni i koliko istinski volimo.

Ukoliko dve osobe koje su prethodno bile stranci, porue zidove izmeu sebe i postanu bliski, kreu da se povezuju tako da postanu jedno u njima e taj osjeaj svakako biti jedno od najljepih stvari u ivotu. Ovaj osjeaj povezivanja je jo posebniji za osobe kojima je vladala usamljenost. Taj osjeaj koji moemo nazvati udom povezivanja je jo jai i posebniji ukoliko u sebe ukljuje i seksualnu atraktivnost. Ova uraganska i iznenadna ljubav zapravo nije trajna iako na oko izgledala fatalno i opijajue. Ono to se dogaa je sledee, te osobe ija se ljubav zapravo izgradila na seksualnoj privlanosti sada upoznaju jedna drugu. Spoznaju one istinke osobine, i gubi se mistinost intimnosti te nastupa meusobno razoaranje i osjeaj dosade koji lagano ubija sve ono to ih je povezalo na poetku. Ovakve ljubavi su prividne ljubavi ili ljubavi zabune jer su te osobe pomjeale ljubav sa osjeajem zaluenosti.

Vjerovatno ne postoji ni jedna stvar na svijetu sem ljubavi koja pone sa takvom nadom i oekivanjima da bi zatim propala kao i svaka druga potpuno neujno. U sve jednoj sferi svog ivota ovjek se trudi da bude uspjeniji te da ui na svojim grekama, ali to nije sluaj sa ljubavlju. Kada bi ovjek poeo shvatati ljubav na taj nain, kao jednu od svojih aktivnosti, sigurno bi se u njemu javila elja da shvati razlog propasti odreene ljubavi te da nae nain kako da bolje voli. To kako da bolje vodi je bila misao vodilja Erica Froma prilikom stvaranja djela Umjee ljubavi, ta on smatra za glavnim problemima i kako treba pristupiti ljubavi je ono to e nam u ovom radu biti predmet izuavanja. RAZRADA

Prva stvar, kako navodi From, koju trebamo da shvatimo jeste da je ljubav zapravo umjee. Ukoliko elimo da nauimo kako da volimo, moramo da pristupimo ljubavi na nain kako bi pristupili bilo kojoj drugoj umjetnosti. U dananjem svijetu sve se smatra vanijim od ljubavi, karijera, uspjeh, novac, mo te tako svu svoju energiju usmjeravamo prema njima ali ni malo prema ljubavi. Da li je mogue da danas jedino za ta se vrijedi ivjetu si zapravo te materijalne vrijednosti, i da je ljubav tako ne profitna zapravo luksuz koji si ne moemo priutiti. Sposobnost voljenja je neogranieni proces koji se treba usavravati kroz cijeli na ivot. Tu nema kraja, nema take. Iza svega toga postoji jedan dug i mukotrpan rad. Moe se upotpuniti svakim novim ivotnim iskustvom ili spoznajom. Umijee ili umjetnost ljubavi nije lak zadatak. From kroz poglavlja svoje knjige pie o bratskoj ljubavi, majinskoj ljubavi, erotskoj ljubavi, ljubavi prema Bogu. Ali to je bitno pie i o ljubavi prema sebi jer, onaj ko ne voli sebe, ne voli ni druge kako treba. Ono to se osjea prema drugima nije prava ljubav. Zbog toga dolazi do problema.

Odgovor nije jednostavan i svako ga mora potraiti sam za sebe, ova knjiga svakako moe pomoi u tome. Jedina ljubav koja se moe primiti bez pitanja, ona koja se ne trai i koja je bezuslovna jeste svakako majinska ljubav. From spominje i to kako tajna ljubavi lei u komunikaciji, naroito u novijem svijetu u kojem je sve manje one prave komunikacije. To se vidi iz njegovo citata: Ljubav je mogua jedino ako dvoje ljudi meusobno komuniciraju iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doivljava sebe iz centra svog postojanja. Jedino u tom "centralnom iskustvu" nalaze se ljudska stvarnost, jedino je ovdje ivotnost, jedino je ovdje osnova ljubavi. Ljubav, tako doivljena, neprekidni je izazov; ona nije mjesto odmora, ve mjesto neprestane aktivnosti, rasta, zajednikog postojanja."

Prema Fromu, osim u elementu davanja, odnosno pruanja ljubavi, aktivni karakter ljubavi ogleda se u injenici da ona uvijek sadri odreene osnovne elemente, zajednike svim oblicima ljubavi. To su: briga, odgovornost, respekt i znanje.

Kako bi smo to bolje shvatili upute koje From eli da nam prenese potrebno je da ovoj knjizi pristupimo na sto elaborativniji nain.

Ovo dijelo se sastoji iz etiri dijela: Da li je ljubav umijee, Teorija ljubavi, Ljubav i njena dezintegracija u savremenom zapadnom drutvu i Ljubavna praksa. Teorija o ljubavi koju From zastupa zasniva se na pretpostavci da je ljubav umijee koje zahtijeva znanje i trud, a ne samo prijatno osjeanje koje je stvar sluaja. On razlikuje tri problema koja se javljaju u potrazi za ljubavi u kojima ljudi prave najvee greke. Prvi problem se odnosi na to kako biti voljen, kako biti vrijedan ljubavi. Mukarci nastoje da to rijee tako to e biti uspjeni, moni i bogati. Dok ene, sa druge strane nastoje taj problem rijeiti izborom odjee, njegom tijela i sl. Zajedniko za oba pola jeste tenja za tim biti popularan i imati seksipila. Zatim, kao drugi problem oznaen je problem objekta, a ne problem sposobnosti, moi. Voljeti je lako, samo je problem nai pravu osobu koja e nas voljeti, tj.probem je nai objekat ljubavi.

Danas je popularna romantina ljubav koja tek treba rezultirati brakom i to je znatno uvealo vanost objekta od vanosti sposobnosti. Ono to je privlano zavisi od mode vremena. Ljudski ljubavni odnosi slijede obrazac razmjene koji vlada na tritu roba i radne snage. Trei problem se javlja u poetnom doivljaju zaljubljivanja i trajnog stanja ljubavi, odnono ostajaja u ljubavi. Dakle, pojam ljubavi se izjednaava sa zaljubljenou, kratkotrajnim zbliavanjem dvije osobe i stoga ostajemo razoarani i uvrijeeni kada se otkrije da ta naa ljubav nije vjena.

Pisac naglaava da je ljubav umijee i da se proces tog uenja, kao i svakog drugog umijea moe podijeliti na: ovladavanje teorijom, ovladavanje praksom i trei faktor jeste ovladavanje umijeem kao najvii cilj. Nauiti voljeti mora nam postati cilj za koji emo se boriti svim sredstvima.

Drugi dio knjige ini teorija ljubavi. Predstavljena je ljubav kao odgovor na problem ljudske egzistencije i svaka teorija ljubavi mora zapoeti teorijom ovjekove egzistencije. From navodi injenicu kako je ovjek izronio iz ivotinjskog carstva i izbaen je iz prvobitnog jedinstva sa prirodom. Jedino postoji sigurnost o prolosti, dok o budunosti samo ako se misli na smrt. ovjekov ivot je svjestan samoga sebe i svoje odvojenosti, a ta odvojenost stvara neku vrstu tjeskobe, stida i krivice. Biti odvojen znailo bi biti nemoan, nesposoban da se svijet shvati aktivno. ovjekova najdublja potreba upravo jeste da se prevazie odvojenost i napusti usamljenost koja je njom prouzrokovana. From nam ukazuje nekoliko naina kojim se moe prevazii odvojenost ili pokuava prevazii. Tu se prije svega misli na sljedea rjeenja: a) orgijastika stanja moe imati formu transa koji se izaziva uz pomo droga, prilikom rituala, u grupi ljudi. Tako dolazi do osjeaja povezanosti sa grupom, sa drugim ljudima, a ostatak svijeta nestaje i samim tim se nemamo iz ega izolovati, odnosno odvojiti. Odjek ovakvih rituala u modernim, zapadnim drutvima, jeste uivanje droge i alkohola ili seksuali odnosi.

Meutim, rezultati ovih stanja su kratkog trajanja, periodini, snano obuhvataju itavu linost, dakle i psihu i tijelo. From je to iskazao u jednom svom citatu: ..seksualni akt bez ljubavi nikad ne premouje provaliju izmeu dva ljudska bia, osim trenutno" ; b) konformizam nasuprot prvog rjrenja je sjedinjavanje zasnovano na konformizmu, odnosno na prilagoavanju grupi. Ljudi se utapaju u grupu, gue i skrivaju sve ono to ih ini posebim i jedinstvenim, a sve to da bi bili prihvaeni, da ne bi bili sami. Tu se gubi individualnost, nameu se miljenja. Veina ljudi nije svjesna straha od razlikovanja, ali ni svoje potrebe za prilagoavanjem. Bitan segment kome je autor posvetio dosta panje je fenomen jednakosti. Kroz istorjske periode ili kroz religiju jednakost se shvatala na razliite naine, pa tako je u religiji izraen stav svi smo mi djeca Boija. Prosvetiteljstvo je zastupalo stav da je jednakost uslov razvoja individualnosti, zatim, socijalistiki mislioci da se jednakost karakterie kao ukidanje eksploatacije ovjeka. Dok je za kapitlistiko drutvo karakteristino da je jednakost zaprvo jednakost automata, ljudi koji su izgubili svoju individualnost gdje standardizacija roba vodi do standardizacije ovjeka. Sr problema jeste to to se pod jednakou podrazumijeva jednakost automata, tj.ljudi bez individualnosti, tako da jednakost prije podrzumijeva istovjetnost, nego jedinstvenost i prije standardizaciju nego cjelovitost. Faktori koji takoe uzrokuju odvojenost su rutinski rad i rutinsko zadovoljstvo, u dananjem svijetu se sve svodi na ponavljanje dana za danom. Sve je rutinizovano i propisano unaprijed, pa ak i u nekoj mjeri osjeanja; c) stvaralaka aktivnost trei nain za postizanje sjedinjenja. Dolazi do stvaranja kreativnog ili umjetnikog djela sa kojim se umjetnik spaja i prestaje biti izolovan. Linost se moe sjedniti sa materijalom spoljnim svijetom, ali to vai samo za rad u kome se planira, proizvodi i gdje se mogu vidjeti rezultati tog truda.

Meutim, to su djelimini odgovori na pitanje ljudske egzistenije, a pravi odgovor bi trebao predstavljati meusobno spajanje sa drugom osobom u ljubavi. To je sila koja povezuje ljudsku vrstu, strast najvea enja u ovjeku. Bez ljubavi ljudski rod ne bi mogao opstati ni jedan dan. Dakle, From navodi kako je ljubav jedini zreo odgovor na problem ljudske egzistencije, dok one nezrele oblike ljubavi naziva simbiotikim sjedinjenjem. Ono ima svoj bioloko tumaenje u vezi izmeu trudne majke i fetusa jer su oni dvoje, a ipak jedno. Pasivan oblik simbiotikog sjedinjenja je potinjenost ili mazohizam, to je potpuna potinjenost neke osobe drugoj osobi. U ovoj situaciji jedna osoba se odrie svog integriteta, te voljno postaje tui instrument, i doputa nekom drugom biu da njime upravlja kako bi pobjegao od osjeaja izolacije. Aktvni oblik simbiotikog sjedinjenja je dominacija ili sadizam. Onaj ko je sadista eli da pobjegne od svoje usamljenosti, sebe precjenjuje i uzdie iskoritavajui drugu osobu i inei je sastavnim dijelom sebe. Ali, on je i zavisan od poinjene osobe, koliko je ona zavisna od njega.

Oba ova sluaja se odnose na spajanje bez integriteta jer je zrela ljubav sjedinjenje pod uslovom da postoji ouvan sopstveni integritet i individualnost. Naglaava se injenica da je ljubav aktivnost, odnosno djelatnost, te da se ogleda u inu davanja i primanja jer ljubav bez toga ne postoji. O davanju govori kao najviem izrazu moi, jer tim doivljava svoju snagu, bogatstvo i mo. Aktivnost ljubavi se ogleda i u drugim elementima, poput: potovanja, znanja, brige, odgovornosti, oni su zajedniki svim oblicima ljubavi i meuzavisni su. Ovi elementi, odnosno osobine su potrebni za ostvarivanje ljubavi. Briga se najbolje moe iskazati kroz brigu majke za djetetom. U ljubavi se trai da se nesebino i aktivno podstie razvoj i rast osobe koja se voli jer ovjek voli neto oko ega se trudi, i trudi se oko neega to voli. Potovanje ili respekt postoji ona kada znamo ko je zaista objekat nae ljubavi, kada priamo sve to imamo i u sluaju kada smo svjesni mana voljene osobe. To je sposobnost da osobu vidimo onakvu kakva jeste, da smo svjesni njene jedinstvene individualnosti. Odgovornost u svom pravom znaenju predstavlja dobrovoljan in, to je odgovor na potrebe drugog bia. Onaj ko voli osjea se odgovornim. Meutim, briga i odgovornost bile bi slijepe ukoliko ih ne bi vodilo poznavanje. Poznavanje je mogue ako drugu osobu vidimo na njen vlastiti nain, dakle, ako prodiremo u dubinu njene linosti i znamo na koji nain da joj pomognemo. Nastoji se otkriti tajna ljudske prirode, i to na dva naina: pomou okrutnosti i pomou ljubavi. From smatra kako je potpuno upoznavanje jedino mogue u inu ljubavi.

Ljubav izmeu roditelja i djeteta se razvija od prvobitne vezanosti za majku do vazanosti za oca. Majka je za dijete olienje topline, sigurnosti i zadovoljstva, njena ljubav je bezuslovna. Majina ljubav predstavlja blaenstvo koje umiruje, ne mora se stei, ni zasluiti. Sve to je potrebno jeste samo da dijete postoji da bi bilo voljeno. Sa druge strane, kada se govori o oinskoj ljubavi, ona je uslovna ljubav i mora se zasluiti na neki nain. Princip, naelo ove ljubavi moe se izrazti na sljedei nan: volim te zato to ispnjava moja oekivanja, vri dunosti, jer si slian meni. Djetetu je potrebna bezuslovna majinska ljubav, ali isto tako i oeva ljubav, autoritet i vostvo. Uloga majke je da nas uini sigurnim u ivotu, dok je oeva uloga da nas ui i vodi kako bismo izali na kraj sa problemima koje nam ivot donosi. U ovom razvoju vezanosti za oca i majku, u njihovoj konanoj sintezi lei osnova mentalnog zdravlja i dostizanje zrelosti. Prema Fromu postoje sljedei stepeni zrelosti ljubavi: infantilna ljubav slijedi princip volim, jer sam voljen; zrela ljubav slijedi princip voljen sam jer volim; nezrela ljubav izraava se stavom volim te jer si mi potreban; zrela ljubav izraena u stavu potreban si mi jer te volim.

Ljubav je aktivnost usmjerena na jednu osobu, ali tako da kroz nju uimo da volimo cijeli svijet i sve ljude. Ljubav se ne meri objektom koji volimo, ve umijeem kojim ga volimo, njega i cijeli svijet. Usmjerena je na razliite objekte, i tako razlikujemo razliite vrste ljubavi:

a)bratska ljubav ona je osnova svih vrsta ljubavi. Prema svakom ljudskom biu osjeamo brigu, odgovornost, potovanje i poznavanje. Ona povezuje ravnopravne ljude, voena je potrebom da se upozna, da se ne sudi povrno, ve da se prodre u dubinu tue tuge, straha, nemoi. Odlikuje se saoseanjem i eljom da se pomogne. Ova vrsta ljubavi sadrana je i u Bibliji, kada se kae: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe

b)majinska ljubav najvia vrsta ljubavi i najsvetija od svih emocionalnih veza. Ovakva vrsta ljubavi javlja se u dva vida. Prvi je briga i odgovornost za tjelesni rast i razvoj, a drugi je ulijevanje volje i ljubavi za ivotom. Razvija osjeaj da je divno biti iv, ali je taj oseaj mogu samo ako i sama majka to osjea. Usmjerena je ne samo na malo dijete, ve na dijete koje raste, razvija se i osamostaljuje se, to je najtei trenutak za majku ako nije nauila da voli druge ljude. Nesebina je i bezuslovna, dobijamo je besplatno, samo zato to postojimo, i ne moramo se boriti za nju.

c)erotska ljubav suprotna je prethodnim oblicima ljubavi. Ona je elja za potpunim sjedinjenjem i stapanjem sa drugim ljudskim biem. esto se brka sa zaljubljivanjem, ali taj doivljaj intmnosti je kratkotrajan. Ovakva ljubav prua osjeaj, ali kada bi ljubav bila samo osjeaj, ne bi postojao razlog za obeanje da emo voljeti zauvijek. Osjeaj se raa i moe da umre. U ovoj vrsti ljubavi postoji iskljuivost.

d)ljubav prema sebi ljubav prema drgima i ljubav prema sebi meusobno se ne iskljuuju, jer ako volimo druga ljudska bia volimo i sebe jer smo takoe ljudi. Ljbav prema sebi je briga za sebe, razlikuje se od sebinosti, jer sebinost nije ljubav ve samo zainteresovanost za sebe, i procjenjivanje svake osobe i svake stvari prema svjoj koristi.

e)ljubav prema Bogu nie iz potrebe za sjedinjavanjem sa vrhovnim biem, neim to je vee od nas samih. From navodi dva faktora ove ljubavi, a to su razlike izmeu majinskih i oinskih aspekata i zrelosti pojedinca u shvatanju Boga i svojoj ljubavi prema njemu. Dakle, razlikujemo religije u ijem je sreditu majka (matrijarhat) i religije u ijem se sreditu nalazi otac (patrijarhat). Matrijarhat slijedi princip Svi ljudi su jednaki, jer su svi deca jedne majke, jer su svi djeca majke Zemlje. Dananje religije uglavnom su patrijahalnog tipa. Razlike izmeu religiskih stanovita Istoka i Zapada se ogledaju u tome da Zapadna religija slijedi Aristotelovsk logiku, a religija Istoka paradoksalnu logiku. Paradoksalna logika vodi zakljuku da ljubav prema Bogu nije, niti misao o neijoj ljbavi prema Bogu, ve iskustveni in jedinstva sa Bogom. U vladajuim zapadnim religijama ljubav prema Bogu predstavljena je u sutini kao vjerovanje u Boga, postojanje Boga, boju pravdu i ljubav. Istone religije ljubav prema Bogu predstavljaju kao snano osjeanje dovljaja jedinstva koje je u neraskidivoj vezi sa izraavanjem ove ljubavi kroz svaki ivotni in.

Trei dio knjige se odnosi na dezintegraciju ljubavi u savremenom zapadnom drutvu. Do toga dolazi zbog uticaja sredine koja mijenja i oblikuje karakter, odnosno zbog uticaja kapitalizma koji stvara robote podeene da trguju i troe. Javlja se neki oblik trine orijentacije ljubavi. Tu je primjetano otuenje i nedostatak ljubavi, prije svega u shvatanju braka kao neke vrste tima koji treba glatko funkcionisati. Erih From kritikuje Frojda i naglaava stav da je savren seksualni ivot rezultat ljubavi, a ne obrnuto. Prethodno navedeni oblici ljubavi postali su rijetka pojava, i njihove oblike su zauzeli drugi oblici pseudo-ljubavi, koji su zapravo oblici dezintegracije ljubavi. U takve oblike dezintegracije ubrajaju se:

vezanost za majku kada mukarac u eni trai majku, oekuje od nje nesebinu ljubav, podrku, divljenje, zapravo sve ono to majka prua djetetu;

vezanost za oca kada mukarac stalno trai pohvalu, vee se za nadreenog, uspjean je u karijeri, ali je prema enama hladan i rezervisan:

loi roditeljski odnosi roditelji se ne vole, ali su suzdrani da bi se prepirali ili pokazivali znakove nezadovoljstva. Tada se djeca povlae u vlastiti svijet, u matanja i dolazi do nekog osjeaja tjeskobe;

idolopoklonika ili idolatarijska ljubav - najee prikazivana kao velika ljubav u filmovima ili romanima. Karakteristino za ova ovaj tip ljubavi , naroito u poetku jeste intezitet i dubina ljubavnog doivljaja, a samim tim pokazuje glad i oaj oboavaoca za nekom osobom.

sentimentalna ljubav odnosi se na doivljavanje ljubavi u fantaziji, a ne u sadanjosti, proivljava se ili kroz druge ljude il kroz sanjarenje nekog para o idealizovanoj prolosti i budunosti, umjesto ivljenja u sadanjosti

mehanizam projekcije oblik neurotske ljubavi koji se koristi za izbjegavanje vlastitih problema, te se bavi nedostacima i slabostima partnera. A drugi oblik ovakve projekcije je projekcija vlastitih problema na djecu , ali takve osobe na uspijevaju pomoi ni sebi ni svojoj djeci. Pored toga moe se rei da dolazi i do dezintegracije ljubavi prema Bogu religiji.

U etvrtom dijelu ove knjige autor pie o ljubavnoj praksi. Smatra da je to tei dio od teorijskog, jer postavlja pitanje da li je neko umijee mogue nauiti ako se ne upranjava. Jo vei je problem to mnogi ljudi, pa i itaoci ove knjige oekju nekakva upustva kako neto da rade, odnosno kako da naue da vole. Ali ljubav je lini doivljaj koji svako moe imati samo pomou sebe i za sebe. Kako From navodi savladavanje umijea ljubavi zahtijeva: disciplinu, koncentraciju usresreenost na neto, strpljenje i da savladavanje umijea ovjeku bude najvii interes. Kvaliteti koji su od posebnog znaaja za sposobnost ljubavi su: prevazilaenje sopstvenog narcizna, objektivnos, skromnost, koritenje uma, praktikovanje vjere i sl. Posebno istie znaaj vjere, jer je potrebna za sve. Kako From kae: ko slabo vjeruje slabo i voli. Takoe smatra da su socijalne prilike odgovorne za odsustvo ljubavi i postavlja pitanje na kraju da li je uopte mogue voljeti, a ivjeti u takvoj okolini? U odgovoru se oslanja na vjeru, ovjeanstvo i hrabrost, kao jedan od stepenika prema ljubavi, te zakljuije da je potreba za ljubavlju srivena, ali ona ipak postoji.ZAKLJUAK

Kada bi ljubavi pristupali na nain kako nam to From predlae sigurno je da bi i na uspjeh u njoj bio vei. Ono to je svakako uspjeh ove knjige jeste to e svog itaoca potaknuti na razmiljanje, i to na poseban nain gradi put do njegove podsvjesti i shvatanja ljubavi. Opisuje sve ono to se krije u nama, ono to potiskujemo i ono to ispoljavamo. Te eli ukazati itaocima na potrebu potpunog aktiviranja kako bi razvili cjelokupnu linost da bi postigli zadovoljstvo u ljubavi. No, sve to nije mogue bez istinske poniznosti, hrabrosti, povjerenja, discipline, bez sposobnosti da se voli blinji. Sve ove vrijednosti trebaju biti objedinjene kod zrele osobe sposobne za ljubav.

Fromovo shvatanje ljubavi bazira se prvenstveno na psihologiji, i smatra je za centralnu vrijednost ljudskog ivota, svojevrstan odgovor ljudskoj egzistenciji. Ljubav je gradivna vrijednost koja za sobom povlai niz vrlina koji ljudski ivot ine vrijednim. To su vrline poput: velikodunosti, optimizma, nade, dareljivosti, nesebinosti, plemenitosti, ljubaznosti, saosjeanja, altruizma, zahvalnosti, pristojnosti, sree.

Kako From navodi Ljubav nije primarno odnos prema odreenoj osobi; to je stav, orijentacija bia prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi. Takoe, bitno je naglasiti sposobnost osobe da voli sebe, naravno, ne u formi sebinosti, jer ako neka osoba voli samo druge, tada uopte nije sposobna istinski voljeti.