Uvodjenje medijacije

8/19/2019 Uvodjenje medijacije

http://slidepdf.com/reader/full/uvodjenje-medijacije 1/21

1

UVOĐENJE MEDIJACIJEU SISTEM MALOLJETNIČKOG PRAVOSUĐA U ODNOSU NA

NOVI ZAKON O ZAŠTITI I POSTUPANJU SAMALOLJETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU

Borić 3, 75000 Tuzla BiH, Tel./Fax: ++387 35 360 490

E-mail: [email protected]



2

SADRŽAJ

UVOD .................................................................................................................................................... 3

STANJE U OBLASTI MALOLJETNIČKOG PRAVOSUĐAU BOSNI I HERCEGOVINI................................................................................................................ 4

Zakonski okvir....................................................................................................................................... 4

RESTORATIVNA PRAVDA I MEDIJACIJA.................................................................................. 6

Medijacija između žrtve i počinioca.................................................................................................... 7

Osnovni koraci u planiranju i provođenju medijacijeizmeđu žrtve i počinioca........................................................................................................................ 8

Razlike između medijacije između žrtve i počinioca i medijacijeu drugim vrstama sporova.................................................................................................................... 9

MEĐUNARODNI NORMATIVNI OKVIR ZA MEDIJACIJUU KRIVIČNIM DJELIMA KOJA SU POČINILI MALOLJETNICI............................................ 9

DOMAĆI ZAKONSKI OKVIR O MEDIJACIJI U KRIVIČNOM POSTUPKU.......................... 11

Zakon o postupku medijacije u BiH.................................................................................................... 11

PRAKSA I PREDNOSTI PRIMJENE MEDIJACIJERELEVANTNI ZA MEDIJACIJU U OBLASTIMALOLJETNIČKOG PRAVOSUĐA................................................................................................ 12

Rezultati ankete o zadovoljstvu stranaka............................................................................................ 15

ZAKLJUČCI I PREPORUKE............................................................................................................. 16

Zaključci.................................................................................................................... ............................. 16

Preporuke............................................................................................................................................... 18KORIŠTENA I PREPORUČENA LITERATURA........................................................................... 20

Ovaj dokument je objavljen uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za međunarodni razvoj(USAID). Biro za ljudska prava Tuzla je odgovoran za sadržaj ovog dokumenta i stavovi koji su u njemu izneseni neodražavaju stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.



3

UVOD

Analiza „Uvođenje medijacije u sistem maloljetničkog pravosuđa u vezi sa novim zakonom o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku“ ima za cilj da pruži osnovni pregled stanja imogućnosti za razvoj ove vrste medijacije u zemlji, kao i preporuke za pripremu za primjenu novog

zakona u dijelu primjene vaspitnih preporuka putem medijacije. Analiza je inspirisana činjenicom da jedo stupanja na snagu zakona u Republici Srpskoj ostalo manje od godinu dana, te da će istovjetan zakon biti uskoro usvojen i u Federaciji BiH i da je krajnje vrijeme da se institucije i organizacije zadužene zanjegovo provođenje povežu i stvore uslove za nesmetanu primjenu vaspitnih preporuk a kroz postupakmedijacije.

Analiza daje kratak pregled stanja u oblasti maloljetničkog pravosuđa, osnovne informacije o

restorativnoj pravdi i medijaciji između žrtve i počinioca, te njihovim efektima, međunarodni okvir, tezakonski okvir za primjenu ove vrste medijacije u Bosni i Hercegovini i ključna iskustva primjenemedijacije u građanskoj i privrednoj oblasti, za koja se smatra da mogu biti relevantna i u uvođenjumedijacije u krivičnom postupku prema maloljetnicima. Na kraju se nalazi pregled zaključaka i preporukakoje bi trebalo što hitnije provesti kako bi od 1. januara 2010. godine mogla početi primjena Zakona o

zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku u Republici Srpskoj, te u Federaciji ponjegovom usvajanju i isteku roka za pripremu.



4

1. STANJE U OBLASTI MALOLJETNIČK OG PRAVOSUĐA U BOSNI IHERCEGOVINI

U Bosni i Hercegovini odvija se čitav niz promjena karakterističnih za postratne zemlje u tranziciji kojesnažno utiču na integritet porodice, odrastanje djece, promjenu vrijednosnog sistema, povećavajući

brojnost i intenzitet faktora rizika vezanih za zdravlje i društveno ponašanje djece. Odgovori društva nakriminalitet maloljetnika su često slabi i neefikasni i dovode se u vezu sa ostacima modela r ada iz prethodnog perioda, uz smanjenje resurse institucija koje rade sa djecom i mladima u sukobu sa zakonom.Prema dostupnim podacima, opšte karakteristike kriminaliteta mladih su: smanjenje uzrasta u kojem sečini prvo krivično djelo, povećanje recidivizma i sve prisuutnije nasilje pri činjenju krivičnih djela.

Najčešća su krivična djela protiv imovine, s ciljem ostvarivanja materijalne dobiti, a rijetko krivična djelasa smrtnom posljedicom. Dječaci su prisutniji kao počinioci krivičnih djela. Djela se češće čine u urbanimnego u ruralnim sredinama, mada postoje i podaci o trendu pada maloljetničkog kriminaliteta sredinama .U postupanje sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom uključen je čitav niz institucija i ustanova, ageneralna odlika su ograničeni pr ofesionalni i ljudski kapaciteti i uslovi rada1

Bosna i Hercegovina usvojila je Strategiju protiv maloljetničkog prestupništva za period 2006. – 2010.Godine, koja je nastala u saradnji vladinog i nevladinog sektora, te na osnovu koje je formirano i

koor dinaciono tijelo za praćenje i primjenu realizacije ovog dokumenta. U okviru Strategije djelimično surealizovani ciljevi informisanja javnosti i edukacije određenog broja profesionalca, odvajanje krivičnogzakonodavstva za maloljetnike u posebne zakone, te usvajanje podzakonskih akata o provođenjuvaspitnih preporuka.

.

1.1 Zakonski okvir

Do početka 2010. godine krivični postupak prema maloljetnicima u Bosni i Hercegovini bio je u okviru

opštih zakona koji tretiraju krivičnu oblast: Krivični zakon Republike Srpske2, Zakon o k rivičnom postupku Republike Srpske3, Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine4, Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine5, Krivični zakon Br čko Distrikta Bosne i Hercegovine

6, Zak ono krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine7

, Krivični zakon Bosne i Hercegovine8 i

Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine9

Zakoni uglavnom na isti način regulišu postupanje prema maloljetnicima u krivičnom postupku. Tužilac podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike. Kada se sudija za maloljetnikesloži sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka smatra se da je krivični postupak premamaloljetniku pokrenut. Ako se sudija za maloljetnike ne složi sa zahtjevom tužioca za pokretanje pr ipremnog postupka zatražiće da o tome odluči vijeće za maloljetnike. U pripremnom postupku sudija zamaloljetnike pored činjenica koje se odnose na krivično djelo posebno će utvrditi godine životamaloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitaće se sredina i prilike u

.

1 Analiza realizacije strategije protiv maloljetničkog prestupništva za Bosnu i Hercegovinu, 2006 – 2010. – Gdjesmo sada?, Biro za ljudska prava Tuzla, Tuzla, 2009; podaci izneseni na javnoj debati “Spriječimo maloljetničko

prestupništvo” u organizaciji Centra za kulturu dijaloga Sarajevo održanoj 28.05.2010. u Sarajevu; Nezavisne

novine, 02.01.2010. godine, http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/51234/Maloljetnici-se-sve-cesce-gadjaju- bombama-pljackaju-i-siluju.html2 Krivični zakon Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 49/03 3 Zakon o k rivičnom postupku Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 50/034 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 36/035 Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine,

br. 35/03 6 Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH, br. 10/037 Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne iHercegovine, br. 10/03 8 Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 37/2003 9 Zakon o krivčnom postupku Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 36/2003.



5

kojoj i prilike pod kojima maloljetnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti. Nakon što sudijaza maloljetnike tokom pripremnog postupka ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela i na ličnost maloljetnika sudija za maloljetnike dostavlja spise tužiocu koji je dužan u roku od osamdana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti sudiji za maloljetnike obrazloženi prijedlogza izricanje vaspitne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora. Ako tužilac ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni, niti stavi obrazložen prijedlog sudiji za maloljetnike za izricanje vaspitne

mjere ili kazne maloljetničkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa, smatraće se da jeodustao od krivičnog gonjenja. Pored vaspitnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora tužilac može staviti prijedlog sudiji za maloljetnike i za obustavu postupka ako u toku pripremnog postupka nađe da nema

osnova za vođenje postupka prema maloljetniku ili da postoje razlozi za primjenu principa oportuniteta. Nakon održanog ročišta maloljetniku se mogu izreći vaspitne mjere, a kazna maloljetničkog zatvora izavodska mjera nakon održanog glavnog pretresa. Krivični postupak prema maloljetniku je hitne prirode,a radi zaštite interesa maloljetnika isključena je javnost. Postupak se smatra završenim kada rješenjekojim je izrečena vaspitna mjera, odnosno presuda kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora postane pravosnažno.Kao što je navedeno, u domaćem krivičnom zakonodavstvu pored tradicionalnih krivičnih sankcija,

postoje i vaspitne preporuke kao mjere koje predstavljaju alternativu redovnom vođenju krivičnog postupka. Vaspitne preporuke kao mjere preusmjeravanja od redovne krivične procedure ustanovljene su

u Republici Srpskoj i Brčko Distriku BiH 2003. godine, a u Federaciji Bosne i Hercegovine 1998. godine.Tužilac ili sudija može ih izreći maloljetnicima bez formalnog suđenja, a njima se izbjegava vođenje

krivičnog postupka prema maloljetnicima koji su počinili lakša krivična djela i postiže se svrha specijalne prevencije. Vaspitne preporuke nisu primjenjive kod težih krivičnih djela kako zbog propisane kazne za predmetno krivično djelo tako i zbog toga što se iste izriču van formalnog krivičnog postupka. Mogućnostizricanja podrazumijeva da je za predmetno krivično djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora utrajanju do tri godine, te priznanje krivičnog djela i spremnost za pomirenje sa oštećenim. Vaspitne

preporuke se mogu izreći pod uslovom da je maloljetnik priznao izvršenje krivičnog djela i da je iskazaospremnost za pomirenje sa oštećenim. Primjena vaspitnih preporuka je moguća i kod krivičnih djela gdje

nema oštećenog, jer postoje određena krivična djela gdje se ne pojavljuje oštećeni. Primjena vaspitnih preporuka je uslovljena saradnjom roditelja, organa starateljstva, humanitarnih organizacija, udruženja iorgana vlasti koji su uključeni u prevenciju maloljetničkog prestupništva i rad sa maloljetnicima koji

imaju poremećaj u ponašanju. Cilj vaspitnih preporuka je uspostavljanje ravnoteže narušene izvršenjemkrivičnog djela odnosno otklanjanje štete, ostvaruje se svrha specijalne prevencije, izbjegavaju se

negativni efekti krivičnog postupka (sigmatizacija), a prisutno je aktivno učešće maloljetnika i jača seodgovornost za sopstvene postupke i razvija svijest o potrebi ponašanja u skladu sa društvenim normama.Jedna grupa vaspitnih preporuka usmjerena je na odnos učinioca i oštećenog: lično izvinjenje oštećenom inaknada štete i ima za cilj uspostavljanje kontakta maloljetnika i oštećenog i davanje prilike maloljetnikuda iskaže svoj stav prema počinjenom djelu i da preuzme odgovornost za svoje postupke. Druga grupa seodnosi na školovanje i rad maloljetnika i obuhvata: redovno pohađanje škole, rad u korist humanitarne

organizacije ili lokalne zajednice i prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja. Treća grupa se fokusira nauklanjanje ili ublažavanje određenih faktora koji su doprinijeli izvršenju djela, a odnose se na ličnekarakteristike maloljetnika, sredinu i prilike u kojima živi i to su: smještaj u drugu porodicu, dom iliustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i posjećivanje vaspitnih, obrazovanih,

psiholoških i drugih savjetovališta.Međutim, vaspitne preporuke nisu zaživjele u praksi tužilaštava i sudova na način kako se to očekivalo.Razlog tome prvenstveno treba tražiti u objektivnim problemima tj. nepostojanju odgovarajućih podzakonskih propisa kojima bi se regulisala pravila procedure njihove primjene, te prateća infastuktura.

U Republici Srpskoj je u januaru 2010. godine usvojen Zakon o zaštiti i postupanju prema maloljetnicimau krivičnom postupku10

10 Zakon o zaštiti i postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, Službeni glasnik Republike Srpske broj13/ 10

, koji nastoji pružiti zaštitu maloljetnika u krivičnom postupku, osigurati zaštitu



6

najboljeg interesa djeteta, njegovo pravo na život i razvoj, izražavanje mišljenja u postupcima koji se nanjega odnose, kao i socijalnu rehabilitaciju i reintegraciju, posebno kroz mogućnost alternativnih mjera

sudskom postupku u skladu sa međunarodnim standardima. Zakon dijelom počiva na principimarestorativne pravde, koja ima za cilj popravljanje narušenih odnosa i nadoknadu štete, te aktivnu uloguučinioca u tome, odnosno afirmisanje njegove odgovornosti.Istovjetan tekst zakona je u parlamentarnoj proceduri u Federaciji BiH i njegovo usvajanje se očekuje

tokom 2010. godine.Zakonom se utvrđuju posebna pravila postupanja prema djeci u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnimlicima i djeci koja su žrtve ili svjedoci po kojima su dužni da postupaju sudovi, tužilaštva, ovlaštenaslužbena lica, organi starateljstva, škole i td. U cilju zaštite interesa maloljetnika, predviđeno je formiranjeodjeljenja za maloljetnike koja se sastoje od jednog ili više sudija za maloljetnike i vijeća za maloljetnikeu prvostepenom postupku, dok se u dr ugostepenom i trećestepenom postupku predviđa angažovanjesudija koji su osposobljeni za rad sa maloljetnicima. Predviđeno je da i tužioci i advokati koji rade samaloljetnicima moraju imati posebna znanja iz oblasti prava djeteta i maloljetničkog prestupništva.Pripremni postupak je prenesen sa suda u nadležnost tužioca. Zakon posebnu pažnju poklanjaalternativnim mjerama i insistira na donošenju propisa koji će omogućiti njihovu primjenu, i nastoji sesmanjiti krajnja potreba za pritvaranjem maloljetnika.U dijelu primjene vaspitnih preporuka izvinjenje oštećenom i naknada štete oštećenom Zakon stvara

pretpostavke za primjenu medijacije kao jednog od modela restorativne pravde koji bi bio alternativaredovnom krivičnom postupku. O ovoj mogućnosti više riječi će biti u narednim poglavljima.

RESTORATIVNA PRAVDA I MEDIJACIJA

Pojam restorativna pravda obuhvata procese koji se nakon počinjenog krivičnog djela fokusirajuna novonastale potrebe svih uključenih strana, kao i uloge žrtve, počinioca i zajednice uutvrđivanju mogućih načina da se popravi nastala šteta i odnosi dovedu u što povoljnije stanje. U

procesima restorativne pravde krivično djelo se posmatra kao povreda osoba i uzajamnih odnosa,koja stvara obavezu da se preuzme odgovornost i ispravi učinjeno, umjesto da analizira koji je

zakon prekršen i koju kaznu počinilac zaslužuje. U ovom tekstu fokusiraćemo se na restorativnu pravdu u maloljetničkom pravosuđu, iako pojam može uključivati odnos prema počiniocima svihstarosnih dobi.

Restorativna pravda nastoji pružiti pozitivne efekte za žrtvu, maloljetnog počinioca i cjelokupnuzajednicu. Žrtva je aktivno uključena u postupak, za razliku od tradicionalnog krivičnog postupka.Restorativni postupci žrtvi pružaju pravu informaciju od počinioca o tome šta se desilo i šta je

pratilo izvršeno djelo, kao i priliku da iznese svoju istinu pred počiniteljem o posljedicama koju je po nju ono izazvalo, što je značajno u procesu oporavka. Konačno, otvara priliku da se sa počiniocem postigne dogovor o tome kako će se pričinjena šteta popraviti i na taj način pomaže postizanje pravde. Nadoknada može biti novčana, ali i simbolična, u smislu rada ili obaveza, kojesu za žrtvu pravične i prihvatljive.

Osim toga, kod maloljetnika ovi procesi kroz razgovor sa žrtvom razvijaju osjećaj odgovornosti za

povredu, potaknuti empatiju. Pruža mu se prilika da popravi učinjeno, a ne samo da bude kažnjen, kao ida se ohrabri za ličnu transformaciju, prevazilaženje problema koji su ga naveli da počini krivično djelo. .Ovi postupci pružaju priliku oštećenom i da lakše izađe iz pozicije ugroženog, oslobodi se strahova,shvatajući zbog čega je došlo do krivičnog djela i koji g su bili razlozi da se baš on ili ona našla u tojsituaciji. Podaci govore i da je primjena medijacije posebno efektna kod maloljetnika, mlađih

punoljetnika i osoba koji su prvi put počinili krivično djelo. Sa šireg društvenog aspekta, ona smanjuje broj recidiva, unapređuje odnose u zajednici i čini je uključenom i odgovornom za rješavanje vlastitih problema.



7

U konačnici, podstiče se njegova lakša reintegracija u zajednicu. Stoga, je za iniciranje bilo kakvog postupka restorativne pravde potrebno da počinilac prihvati određeni nivo odgovornosti za krivično djelo,

odnosno prizna i konkretno navede šta je učinio prije nego što se u dijalog uključi žrtva i zajednica. Restorativna pravda prepoznaje i potrebe društva, pa posvećuje pažnu i zajednici kao žrtvi, nastojiizgraditi osjećaj zajedničke odgovornosti za dobrobit svog članstva, uključujući i žrtvu i počinioca.

Na osnovu navedenih karakteristika restorativne pravde mogu se prepoznati i osnovne razlike

između ovog i pristupa koji zauzima tradicionalni sistem krivičnog pravosuđa. Krivično pravosuđe, definiše krivično djelo kao povredu zakona i države i nastoji utvrditi krivicu, čime sefokusira isključivo na prošlost. Restorativna pravda posmatra djelo kao povredu osoba imeđusobnih odnosa u zajednici i usmjerena je na potrebe, odgovornosti i obaveze, odnosno na

budućnost. Tradicionalno krivično pravosuđe stvara suprotstavljen odnos između zajednice imaloljetnog počinioca, dok je žrtva iz njega uglavnom isključena. Ono nastoji kazniti i zastrašiti

počinioca da spriječi ponavljanje krivičnih djela. Restorativna pravda je usmjerena na dijalog svihzainteresovanih strana, odgovornosti i obnavljanje odnosa.

Odgovornost maloljetnika u tradicionalnom sistemu se definiše kao kažnjavanje, dok restorativna pravda vidi odgovornost u prepoznavanju negativnih posljedica koje je njegovo djelo izazvalo i

preuzimanje odgovornosti i obaveze prema žrtvi, da se te posljedice umanje ili otklone.

Na ovaj način restorativna pravda omogućava i da se izbjegne ili umanji stigmatizacija počiniocakrivičnog djela, jer se fokusira na pokajanje i opraštanje. Neki od osnovnih procesa restorativne pravde su:

- Medijacija između žrtve i učinioca (victim-offender mediation), u kojoj one uz pomoć treće neutralne

strane nastoje postići ciljeve restorativne pravde (odgovornost i rješenje za nastale negativne posljedice)

-

Odbori za mjere u zajednici (community reparative boards; odabrani, edukovani članovi zajedniceodlučuju o mjerama ili postupcima koje učinilac mora uraditi na osnovu ugovora)

-

Konferencije (group conferencing sessions; učinilac i oštećeni razgovaraju u prisustvu i uz učešćenjima blikih osoba i osoba iz zajednice tražeći najpogodniji način za naknadu štete.

2.1 Medijacija izmeđ u žrtve i poč iniocaMedijacija između žrtve i maloljetnog počinioca je jedan od najčešće primjenjivanih oblika restorativne pravde. Ona uglavnom uključuje žrtvu i počinioca, s kojima se razgovara odvojeno, nakon što su prema pravilima sistema o kojem se radi, upućeni na medijaciju. Cilj je postići direktnu odgovornost počinitelja iistovremeno nuditi podršku i asistirati žrtvi.Medijaciju, zavisno od sistema, mogu predložiti službena lica zaposlena u polju maloljetničkedelinkvencvije, advokati žrtava, tužioci, branioci, policija itd. Kad su obje strane saglasne da pristupemedijaciji, zakazuje se zajednički sastanak (konferencija) koji vodi obučeni medijator. Medijatori su, uzavisnosti od sistema: volonteri, osobe iz zajednice ili profesionalne osobe u oblasti bliskoj radu samaloljetnicima. Bez obzira ko od njih provodi postupak medijacije, neophodna je specifična obuka zavođenje medijacije između žrtve i počinioca.

Ovom postupku medijacije, mogu prisustvovati roditelji, članovi porodica, ali njihova uloga je

sekundarna, odnosno uglavnom su tu da pruže podršku. I predstavnici zajednice mogu biti uključeni u proces. U slučaju uključivanja većeg broja osoba kojih se tiče predmet, ovaj postupak prerasta ukonferenciju. Medijacija je, kao što je ranije navedeno, povoljna i za žrtvu i za počinioca i za zajednicu.Osnovne karakteristike ove vrste medijacije su:

• dobrovoljnost• lični kontakt žrtve i počinioca • dijalog• fokus na rehabilitaciji, popravljanju štete i reintegraciji žrtve u zajednicu• fokus na odgovornosti i reintegraciji počinioca u zajednicu



8

U zemljama sa dužom tradicijom u primjeni ove vrste medijacije, vidljivi su rezultati u radu samaloljetnicima, među kojima su najznačajniji: smanjenje recidivizma, ušteda novca, povećano

zadovoljstvo sistemom, naročito kod žrtava, povećan osjećaj sigurnosti u zajednici zbog postojanjaefikasnog odgovora na probleme.

2.2 Osnovni koraci u planiranju i provođ enju medijacije izmeđ u žrtve i poč inioca

U fazi pripreme postupka medijacije između žrtve i počinioca, sigurnost žrtve je osnovno o čemu trebavoditi računa. Potrebno je pažljivo proučiti slučaj, vrstu krivičnog djela, da li ga je počinilac počinio prvi put ili se radi o recidivu i pokušati predvidjeti ima li elemenata koji bi susret žrtve i počinioca činilirizičnim. Žrtva mora biti dobro informisana o procesu, imati dostupne osobe za podršku, a cjelokupan postupak treba da se odvija u sigurnim uslovima, uključujući i mjesto na kojem se održava medijacija.U idealnom slučaju, prvu fazu u postupku bi predstavljali odvojeni sastanci sa počiniocem i žrtvom, radi predstavljanja postupka i pribavljanja saglasnosti. Odluka i jedne i druge strane mora biti dobrovoljna,neiznuđena, uključujući i odluku da li će u postupku imati osobu za podršku. U uvodnom razgovoru im se predstavlja postupak medijacije između žrtve i počinioca, njegovi osnovni principi, poređenje sa sudskim postupkom, uloga medijatora, troškovi postupka, mogućnost da prekine postupak/odustane. Otvorena jemogućnost za pitanja i otklanjanje svih nejasnoća, zabrinutosti i strahova prije nego se postavi pitanjesaglasnosti za postupak. Ova faza može poslužiti i da se provjeri šta bi svaka od strana željela reći drugoj,

kada se prvi put sretnu, da li je počinilac spreman za određenu vrstu nadoknade, odnosno u razgovoru sa

žrtvom o njenim očekivanjima od postupka.

Na osnovu prethodno prikupljenih podataka medijator može izvršiti pripremu sastanka medijacije. Osim ožrtvi, u planiranju i tokom zajedničkog sastanka medijator mora voditi računa o tome da načinkomunikacije, ne dovede npr. maloljetnog počinioca u situaciju da ga «blokira» priča žrtve. Postupak medijacije počinje uvodnom riječju medijatora u kojem se još jednom pojašnjava postupak,dogovaraju pravila rada, vremenski okviri. Slijedi faza definisanja problema u kojima obje strane iznosesvoje viđenje problema, npr. uzroka i nastalih posljedica krivičnog djela, određuju sporna pitanja, a naosnovu prethodne komunikacije u pripremi postupka i izrečenog na samom sastanku stranke samedijatorom identifikuju očekivanja i potrebe obiju strana, oblasti u kojijma postoje neslaganja, kao idodirne tačke, odnosno kreira se dnevni red sastanka. Ova faza važna je i zbog međusobnog uočavanja i

uvažavanja emocija stranaka. U sljedećoj fazi razgovor se usmjerava na utvrđivanju interesa i potrebaobiju strana, te se na osnovu toga nastoje formirati teme u okviru kojih će se predlagati konkretnarješenja. Ovo je faza u koojoj se fokus stavlja na očekivanja žrtve i potrebe i gubitke koje trebanadoknaditi. Slijedi razvijanje opcija za zadovoljavanje potreba koje strane navode, njihova procjena prihvatljivosti i realnosti. Fokus je na konkretnoj razradi prihvatljivih opcija i postizanju saglasnosti isporazuma, dogovor o procedurama i koracima provođenja, rokovima, a sve kako bi se izbjegla

eventualna dvosmislenost i različita percepcija i tumačenja.

Nakon potpisivanja sporazuma i završetka sastanka medijacije, neophodno je da postoji sistem praćenjarealizacije dogovorenog, u kojem može učestvovati medijator ili druge ustanove sistema, kao i pružanje

podrške počiniocu, posebno ako se radi o maloljetniku, kako bi mu se pomoglo da izvrši preuzeteobaveze.Iskustva primjene medijacije u više evropskih država pokazala su da primjena medijacije u krivičnom

postupku kratkoročno može doprinijeti rehabilitaciji žrtve i razvijanju osjećaja odgovornosti i promjene u ponašanju učinioca krivičnog djela, a dugoročno podržati smanjenje recidivizma i osjećaj sigurnosti uzajednici. Kod nas je ovo još uvijek nedovoljno iskorišten mehanizam.

2.3 Razlike između medijacije između žrtve i počinioca i medijacije u drugim vrstama

sporova

Osnovne razlike između ove vrste medijacije i medijacije u drugim vrstama sporova ogledaju se utome da je medijacija između žrtve i počinioca uvijek dobrovoljna, dok ostale vrste medijacijemogu biti i obavezne. Niti jedna strana se ne smije prisiljavati na postupak, ako za to nijespremna.



9

Stranke se ne posmatraju kao stranke u sporu, već kao žrtva i počinilac, odnosno jasno se prepoznaju njihove uloge i ciljevi postupka za svaku od njih. Pitanje krivice ili nevinosti nije predmet medijacije, očekuje se da je maloljetnik priznao krivično djelo, a od žrtve se ne očekujeobavezno spremnost na popuštanje i smanjenje zahtjeva kojima traži nadoknadu izgubljenog.

U drugim vrstama medijacije, obje strane imaju udjela u nastanku konflikta i stoga se očekujeodređeno popuštanje. Ovdje to nije slučaj, poznato je ko je odgovoran i razgovar a se o

popravljanju odnosa i načinima nadoknade štete. Mjesto medijacije mora biti neutralno i pogodnoi sigurno posebno za žrtvu. Medijacija je orijentisana na dijalog, dok su druge vrste medijacijefokusirane na postizanje rješenja.

U ovoj vrsti medijacije drugi članovi zajednice mogu biti prisutni kao podrška i očekuje se iodređena vrsta uticaja na zajednicu. Fokus je na osnaženju žrtve, odgovornosti maloljetnika i popravljanju štete, dok je u drugim vrstama medijacije fokus na pregovaranju ravnopravnih i jednakih strana.

Neophodno je nadgledati da li i u kojoj mjeri maloljetnik izvršava dogovoreno, jer to ima uticajana ishod cjelokupnog krivičnog postupka, dok u drugim vrstama medijacije izvršavanje je nastrankama i ne postoji potreba praćenja.

3. MEĐUNARODNI NORMATIVNI OKVIR ZA MEDIJACIJU U KRIVIČNIMDJELIMA KOJA SU POČINILI MALOLJETNICI

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 1993. godine,a još jednom je zvanično prihvaćena kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine,

prepoznaje važnost specifičnog odnosa prema djeci koja su počinila krivična djela i poziva da „državeugovornice potiču stvaranje zakona, postupaka, organa i ustanova koji se izričito odnose na djecu i bavedjecom za koju postoji sumnja, koja su optužena ili za koju je utvrđeno da su prekršila krivični zakon“, a

posebno „donošenje mjera kad god je moguće i poželjno za postupanje sa takvom djecom bez pribjegavanja sudskom postupku s tim da u potpunosti budu poštovana ljudska prava i zakonska zaštita“.Sistem maloljetničkog pravosuđa zasnovan je na principima najboljeg interesa djeteta, pravu na život,opstanak i razvoj, nediskriminaciji i pravu na poštivanje mišljenja djeteta. Ostvarivanjem navedenih principa osigurava se dobrobit djeteta kao cilj sistema maloljetničkog pravosuđa.

Osim Konvencije i Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za maloljetničko pravosuđe iz

1985.godine (tzv.“Pekinška pravila“) naglašavaju princip o neophodnosti vođenja računa o dobrobitidjeteta i postupanja sa djecom na način koji je srazmjeran kako okolnostima koje se tiču prestupnika takoi počinjenom djelu. Radi ostvarenja ovog cilja jedan od zadataka maloljetničkog pravosuđa je preduzimanje mjera da se dijete izdvoji iz sudskog postupka. Preusmjeravanje mogu pokrenuti policija,tužilaštvo i drugi organi, a ono ima za cilj da otkloni negativne posljedice postupaka u okvirumaloljetničkog pravosuđa (npr. stigmatizaciju zbog osude i kazne). Pravila ističu potrebu stvaranjaalternativnih programa redovnom krivičnom postupku koji će zaštiti prava djeteta i uticati da se izbjegnu

budući sukobi sa zakonom, a istovremeno omogućiti ostvarenje prava i obeštećenje žrtve. Deklaracija Ujedinjenih nacija o osnovnim principima primjene programa restorativne pravde u krivičnim

slučajevima (2000) poziva države da uključe restorativnu pravdu u svoje strategije. Definiše osnovne pojmove restorativne pravde, kao i restorativnog ishoda koji uključuje dogovore o programima popravljanja štete, služenja zajednici, koji su usmjereni na ostvarivanje pojedinačnih i zajedničkih potrebai odgovornosti strana i postizanju reintegracije žrtve i počinioca. Programi restorativne pravde treba da sekoriste u bilo kojoj fazi krivičnog postupka u skladu sa državnim zakonima. Ističe se dobrovoljnost i povjerljivost postupka, neutralnost i nepristrasnost medijatora, potreba da su žrtva i počinilac saglasni oosnovnim činjenicama u vezi sa krivičnim djelom, kao osnova za primjenu restorativnog postupka.Učešće počinioca ne treba koristiti kao dokaz priznanja krivice u eventualnim budućim pravnim

postupcima. Posebnu pažnju treba obratiti na neravnotežu moći i sigurnost strana prilikom upućivanja u

restorativni postupak. Države članice se pozivaju na uspostavljanje standarda k valiteta i fer pristupa žrtvi



10

i počiniocu. Rezultate sporazuma potrebno je sudski ili na drugi način nadgledati, a ishod treba da ima ististatus kao sudska odluka ili presuda i da isključi ponovno suđenje po istim činjenicama. Neuspjeh u

provođenju sporazuma ne treba uzeti kao argument za strožiju kaznu u redovnom krivičnom postupku.

Rezolucija br. 1997/30 Ekonomskog i socijalnog savjeta Ujedinjenih nacija za sprovođenjemaloljetničkog pravosuđa kao jedan od ciljeva naglašava potrebu da se razvijaju mjer e preusmjeravanja idruge alternativne inicijative, kako bi se izbjeglo oslanjanje na sistem krivičnog pravosuđa u slučaju

mladih optuženih za prestup u svim fazama postupka, kako bi se spriječio recidivizam, te promovisaladruštvena rehabilitacija djece prestupnika. Rezolucija naglašava i potrebu da gdje god je to prikladno dase koriste mehanizmi za neformalno rješenje sporova u koje treba uključiti dijete prestupnika, porodicu, ašto podrazumijeva medijaciju i praksu restorativne pravde, posebno u procesima koji uključuju i žrtve.

Preporuka br.R (87) 20 Savjeta Evrope zemljama članicama o odgovoru društva na maloljetničko prestupništvo usvojena 1987. godine od strane Komiteta ministara insistira da u što većoj mjeri trebatežiti ka ukidanju mjera zatvaranja za maloljetnike i da bi mjere prema maloljetnicima trebalo provoditi, unajboljem slučaju, u prirodnom okruženju maloljetnika uključujući i zajednicu na lokalnom nivou kako bise poštovalo njihovo pravo na obrazovanje, njihovu ličnost i unaprijedio njihov lični razvoj. Preporuka

podstiče razvijanje mjera preusmjeravanja/odvraćanja i medijacije na nivou javnog tužioca (obustava

postupka) ili na nivou policije u zemljama gdje policija ima ovlaštenja tužilaštva, kako bi se spriječiokontakt maloljetnika sa sistemom krivičnog pravosuđa te posljedice takvog kontakta.Preporuka (2003)20 Savjeta Evrope zemljama članicama o novim načinima tretiranja maloljetničkog

prestupništva i o ulozi maloljetničkog pravosuđa usvojena 2003. ima za cilj afirmisanje novih metodaintervencije na maloljetničko prestupništvo, jer je očigledno da tradicionalni sistem krivičnog pravosuđa

ne nudi odgovarajuća rješenja u pogledu postupanja sa maloljetnim prestupnicima. Akcenat se stavlja namultidisciplinarnost i uključivanje rada više institucija u sistemu maloljetničkog pravosuđa, te da onerješavaju nekoliko faktora na više nivoa: nivo pojedinca, porodice, škole i zjednice. Preporuka poziva narazvoj većeg broja alternativa formalnom sudskom postupku, koje bi bile sastavni postupka premamaloljetniku, i vodile računa o najboljem interesu maloljetnika. Njihova primjena je samo u slučajevima

gdje se odgovornost za počinjeno djelo u potpunosti prihvata. I ova preporuka u pućuje da tamo gdje je to prikladno treba primjeniti medijaciju, restorativnu pravdu i odštetu oštećenoj strani. S obzirom na duži period tranzicije ka odrasloj osobi preporučuje se i da se osobe mlađe od 21 godine tretiraju na način

sličan tretmanu maloljetnika, ako sud odluči da oni nisu zreli i odgovorni za svoja djela kao odrasleosobe, te da budu predmet istih mjera. Preporuka broj R (99) 19 Komiteta ministara Savjeta Evrope zemljama članicama o medijaciji ukrivičnim stvarima iz 1999. godine uviđa potrebu povećanja nivoa ličnog učešća žrtve i učinioca, kao idrugih potencijalno oštećenih strana kao stranaka u krivičnom postupku, te lokalne zajednice. Sugeriše da

pravni osnov za primjenu medijacije u krivičnim stvarima treba regulisati zakonom, a potrebno je donijetii smjernice koje definišu korištenje medijacije u krivičnim stvarima koje posebno regulišu uslove podkojima se predmeti upućuju na medijaciju i vođenje predmeta nakon medijacije. Odluka o upućivanju u postupak restorativne pravde treba da bude u nadležnosti institucija krivične pravde. Preporuka prepoznaje legitiman interes žrtava da njihov glas bude jači u rješavanju posljedica viktimizacije, da

komunicira sa učiniocem, dobije izvinjenje i reparaciju. Na taj način podstiče se osjećaj odgovornostiučinioca i pružanja praktične prilike za odštetu što pomaže njihovoj reintegraciji i rehalibitaciji.Medijacija u krivičnim stvarima treba da bude zasnovana na principu dobrovoljnosti stranaka i one semogu iz ovog procesa povući u svakom trenutku. Razgovori u medijaciji su povjerljivi. Medijacija trebada bude široko dostupna usluga u svim fazama krivičnog postupka, a uslugama medijacije treba datidovoljnu autonomiju u okviru sistema krivične pravde. Stranke treba da imaju pravo na pravnu pomoć, amaloljetnici uz to treba da imaju pravo na pomoć roditelja. Oslobađanja zasnovana na sporazumima iz postupka medijacije treba da imaju isti status kao sudske odluke ili presude i treba da onemoguće vođenje postupka na osnovu istih činjenica - ne bis in idem. Ako se predmet vrati institucijama krivične pravde bez postignutog sporazuma stranaka ili nakon što stranke nisu uspjele provesti takav sporazum odluku otome kako treba nastaviti proces treba donijeti bez odlaganja. Preporuka upućuje na blisku saradnju svihinstitucija u sistemu krivične pravde, kao i organizacija koje obavljaju poslove medijacije.



11

4. DOMAĆI ZAKONSKI OKVIR O MEDIJACIJI U KRIVIČNOM POSTUPKU

Pravni sistemi Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, te Brčko Distrikta BiH opredijelili su se da je

potrebno primijeniti medijaciju kako u građanskim tako i u krivičnim stvarima.U domaćem krivičnom zakonodavstvu medijacija je moguća samo kada se odlučuje o imovinsko-

pravnom zahtjevu u okviru krivičnog postupka. Dakle, sadašnja zakonska rješenja daju fakultativnumogućnost sudu da stranke uputi na medijaciju radi rješavanja njihovog isključivo imovinsko-pravnogzahtjeva kao sporednog zahtjeva u krivičnom postupku. Međutim, primjena ove zakonske mogućnosti,nije zaživjela u praksi i Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini do sada nije dobilo nijedan zahtjevza medijaciju u ovim slučajevima.

Kad je riječ o medijaciji u krivičnom postupku prema maloljetnicima o tome ne postoje posebne odredbeu opštem materijalnom i procesnom zakonodavstvu. Nova zakonska rješenja koja zasebno regulišu

postupanje prema maloljetnicima u krivičnom postupku predviđaju mogućnost medijacije u vezi sa primjenom vaspitnih preporuka kao modela preusmjeravanja maloljetnika od redovnog krivičnog postupka.

Zakon o zaštiti i posutpanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske, i tekst nacrtazakona koji je u proceduri u Federaciji BiH, u dijelu primjene vaspitnih preporuka, stvara pretpostavke za primjenu medijacije kao jednog od modela restorativne pravde koji bi bio alternativa redovnomkrivičnom postupku i zaživljavanje u praksi svih prednosti koje nudi ovaj model kako maloljetnim prestupnicima, žrtvi tako i društvenoj zajednici.Kao vaspitne preporuke Zakon predviđa: lično izvinjenje oštećenom, naknadu štete oštećenom, redovno

pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao, uključivanje u rad bez naknade u humanitarne

organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja, liječenje u odgovarajućoj ustanovi iliuključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih, obrazovniih, psiholoških i drugih savjetovališta.Tužilac ili sudija mogu odrediti primjenu jedne ili više navedenih preporuka. Kao način postizanja prvedvije vaspitne preporuke (lično izvinjenje oštećenom i naknada štete oštećenom) primjenjuje se postupakmedijacije, koji provode centri za socijalni rad ili ako oni nemaju osposobljeno osoblje, organizacija

ovlaštena za provođenje medijacije u skladu sa Zakonom o postupku medijacije BiH, u skladu s kojim ćese postupak i provesti. Zakon stupa na snagu 1. januara 2011. godine do kada je potrebno usvojiti sve

podzakonske akte, druge zakone uskladiti sa ovim zakonom i izvršiti obuku osoblja uključenog u sistemmaloljetničkog pravosuđa za primjenu ovog zakona i rad sa maloljetnicima.

4.1 Zakon o postupku medijacije BiH

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o postupku medijacije11

Zakon detaljno definiše principe i postupak medijacije, uslove za obavljanje medijacije i ulogumedijatora u procesu, te pretpostavke i rokove za vođenje postupka medijacie ,ukoliko je povodom sporau toku sudski postupak. Zakon definiše medijaciju kao postupak u kojem treća neutralna osoba(medijator) pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora, te utvrđuje

da medijator ne može strankama nametnuti rješenje spora.

2004. godine.

Prema zakonskom rješenju, u BiH je predviđena neobavezna vansudska medijacija. To podrazumijeva dase stranke u sporu mogu sporazumjeti da prije pokretanja sudskog postupka spor pokušaju riješiti u

postupku medijacije, a takva mogućnost im ostaje otvorena i u sporovima koji su procesuirani usudovima, ako se do zaključenja glavne rasprave sporazumiju da spor riješe medijacijom, ili se na procesmedijacije saglasno odluče nakon što im sudija na pripremnom ročištu predloži ovaj način alternativnogrješavanja sporova, kao podoban za konkretan slučaj.

11 Zakon o postupku medijacije, Službeni glasnik BiH broj 37/04



12

Medijacija u BiH se zasniva na principima:a) dobrovoljnosti stranaka - u pokretanju postupka, izboru medijatora i donošenju odluka,b) povjerljivosti - u odnosu na sve izneseno i prema svima u toku postupka medijacije,c) jednakosti - u odnosu medijatora prema strankama id) neutralnosti - u odnosu medijatora prema rješenju spora.

Stranke se mogu prije i u toku sudskog postupka sporazumjeti da pokušaju spor riješiti u postupkumedijacije. Medijatora stranke biraju sa liste koju utvrđuje udruženje medijatora, a ako se o tome ne mogudogovoriti medijatora može odrediti udruženje.Postupak medijacije pokreće se pismenim ugovorom o medijaciji koji potpisuju stranke u sporu imedijator. Ako su se stranke u toku sudskog postupka sporazumjele da spor pokušaju riješiti u postupkumedijacije sud će odgoditi ročište na period od 30 dana.

Na početku postupka medijacije, medijator kratko upoznaje stranke s ciljem medijacije, postupkom koji

će biti proveden i ulogom medijatora, kao i stranaka u postupku.

U toku postupka medijacije, medijator može voditi i odvojene razgovore sa strankama. Kada stranke u postupku medijacije dođu do rješenja spora, uz pomoć medijatora sačinjavaju i potpisuju pismenisporazum o nagodbi, koji ima snagu izvršne isprave.Prema zakonskom rješenju, medijacijom se mogu baviti sve osobe koje ispunjavaju opšte uslove zazapošljavanje, uz posebne uslove koji se odnose na visoku stručnu spremu, završenu obuku o medijaciji iregistrovanje medijatora.Međutim, ovaj Zakon je ostao nedorečen, pa time i neprimjenljiv, jer je članom 1, stav 2, propisano da ćese poslovi medijacije posebnim zakonom prenijeti na udruženje ili udruženja medijatora po proceduriutvrđenoj tim zakonom. Dakle, definisano je da će se pitanje ovlaštenog Udruženja za vođenje poslovamedijacije regulisati posebnim zakonom.Zakonom o prenosu poslova medijacije na udruženje medijatora12

, koji je donesen je 28. jula 2005.Godine ovlaštenja za obavljanje poslova medijacije prenesena su na Udruženje medijatora u Bosni iHercegovini, a Zakon omogućava da se u budućnosti Ministarstvu pravde za obavljanje ovih poslova prijave i druga udruženja.

5. PRAKSA I PREDNOSTI PRIMJENE MEDIJACIJE RELEVANTNI ZA MEDIJACIJU UOBLASTI MALOLJETNIČKOG PRAVOSUĐA

Kao što je ranije navedeno praksa u primjeni medijacije u Bosni i Hercegovini postoji samo u građanskimi privrednim predmetima. Ipak, pojedine procedure i pokazatelji nekih osnovnih prednosti korištenjamedijacije, mogu važiti i za medijaciju u krivičnim predmetima, te ih stoga treba predstaviti u ovomdokumentu.

Praksa primjene medijacije se razvijala u dvije faze: u okviru pilot projekta primjene medijacije u predmetima Osnovnog suda Banja Luka i Općinskog suda Sarajevo (2005 - 2007) i u redovnoj procedurinakon završetka pilot projekata i registracije prvih medijatorka (od polovine 2007).

Prema procedurama pilot projekta, Osnovni sud Banja Luka i Općinski sud Sarajevo predlagali sumedijaciju strankama u sporovima koji su već bili pokrenuti u sudovima. U pilot projektima medijacijunije bilo moguće pokrenuti prije sudskog postupka, niti u predmetima koji su se vodili pred drugimsudovima u BiH. U predmetima u kojima bi stranke prihvatile medijaciju, sud bi ih uputio na centre zamedijaciju gdje bi se zakazao i proveo postupak u saradnji sa medijatorom kojeg bi postavio pilot projekat. Kako zakonski okvir za medijaciju nije bio zaokružen, u slučaju postizanja sporazuma strankesu bile dužne da se obrate sudiji i pred njim zaključe poravnanje istovjetnog sadržaja sporazumu koji susklopili u postupku medijacije. Postupak medijacije bio je besplatan za stranke, odnosno bio je finansiran

12 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 52/05



13

sredstvima donatora. Strankama u privrednim predmetima su u kasnijoj fazi pilot projekata naplaćivanisamo administrativni troškovi postupka medijacije.

Sudovi su u pilot projektima predložili medijaciju u 3975 predmeta (uglavnom privredni i radni sporovi),a stranke su je prihvatile i medijacije su održane u ukupno 622 predmeta. Od toga 343 medijacije ili 51%okončane su sporazumom stranaka, a u 279 ili 49% stranke se nisu sporazumjele i nastavljen je sudski postupak.

Broj predmeta Pilot projekat Banja Luka Pilot projekat Sarajevo

Sud strankama predložio

medijaciju

2902 1073

Medijacija održana 526 96 Medijacija završena

sporazumom

301 42

Medijacija završena bez

sporazuma

225 54

Prikaz broja predmeta uključenih u pilot projekat

Prema vrsti predmeta u kojima su stranke postigle sporazum, 46,4% su bili privredni, 49,3% radni, te mali broj ostalih vrsta predmeta. Vrijednost potpisanih sporazuma u pilot projektima iznosila je 18,45 milionakonvertibilnih maraka.Evaluacijski izvještaj sačinjen na osnovu odgovora 99 anketiranih korisnika usluga medijacije, pokazao jeda su stranke u 20% predmeta u potpunosti ispunile obaveze iz sporazuma o nagodbi, a 67% slu čajevadjelimično izvršile obaveze13

Po završetku pilot projekata Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini je u skladu sa Zakonom o

postupku medijacije i pravilnicima o medijaciji razvilo procedure i set obrazaca koji se koriste u provođenju postupka medijacije, te set modela obrazaca koje sud može koristiti prilikom predlaganjamedijacije strankama.

. Navodeći razloge zašto nije došlo ili je došlo do djelimičnog izvršavanjadogovorenih obaveza stranke su navele da su se nakon medijacije drugačije dogovorile, da je dužnik bio uteškoj finansijskoj situaciji ili je kompanija u postupku privatizacije. Stranke su takođe ocijenile damedijacija za razliku od sudskog postupka omogućava i razvoj boljih međusobnih odnosa ili npr.

nastavak poslovne saradnje.

Prilikom pokretanja postupka medijacije predviđene su sljedeće situacije:

1) Obje odnosno sve stranke u sporu su se obratile Udruženju medijatora kako bi pokrenule postupakmedijacije

2) Jedna ili pojedine stranke u sporu su se obratile Udruženju medijatora, inicirajući postupak medijacije pri čemu Udruženje kontaktira drugu stranu radi pribavljanja saglasnosti

3) Treća zainteresovana strana se obratila Udruženju medijatora, inicirajući postupak medijacije, pri čemuUdruženje kontaktira sve stranke u sporu radi pribavljanja saglasnosti za postupak medijacije

4) Stranke su se obratile Udruženju medijatora u BiH na prijedlog suda ili je sud obavijestio Udruženje daima saglasnost stranaka za pokretanje postupka medijacije.

Priprema i postupak medijacije u svim slučajevima sastoji se iz sljedećih koraka: podnošenja zahtjeva za postupak medijacije, pribavljanja saglasnosti stranaka za pokretanje postupka, uplate dijela troškovamedijacije i informisanja o postupku, izbora medijatora, potpisivanja ugovora o medijaciji, sastankamedijacije, sačinjavanja sporazuma o nagodbi i/ili izvještaja o ishodu postupka medijacije, izmirenjaostatka troškova postupka, obavještavanja suda o ishodu postupka.

13 Monitoring i ocjena efikasnosti pilot projekta medijacije u Bosni i Hercegovini, Međunarodna finansijskakorporacija, maj 2007.



14

Udruženje evidentira predmete inicirane na bilo koji od navedenih načina, iako prema Zakonu o postupkumedijacije postupak se smatra pokrenutim tek kada obje odnosno sve strane u postupku potpišu ugovor omedijaciji, drugim riječima, kada daju saglasnost i obavežu se na pravila postupka.U periodu od 01.06.2007. do 30.06. 2010 godine održano je 100 medijacija, od kojih je 74 završenosporazumom stranaka, a u 26 predmeta stranke nisu postigle sporazum.

Udruženje medijatora u BiH provelo je evaluaciju prve dvije godine redovne primjene medijacije posmatrajući 68 predmeta u kojima je proveden postupak medijacije. Utvrđeno je da iako dominiraju predmeti u kojima je medijacija pokrenuta na prijedlog suda, može se uočiti da postoji značajan broj predmeta u kojima same stranke iniciraju postupak medijacije pri Udruženju medijatora, a u 2 slučajamedijaciju je inicirao tužilac, a tužena strana je poziv prihvatila 14

Od navedenog broja predmeta, stranke su postigle sporazum u 47 sporova, dok u 21 predmetu nije postignut sporazum.

. Značajan je i udio predmeta u kojimasu se stranke za medijaciju opredijelile prije pokretanja sudskog postupka, te činjenica da je u svimtakvim predmetima postignut sporazum, čime se znatno smanjuje vjerovatnoća da se ti sporovi pojave nasudu. Neki od njih pokrenuti su na osnovu ugovorne klauzule o pokušaju rješavanja sporova medijacijom prije pokretanja sudskog postupka.

Broj održanihmedijacija

Broj

medijacija ukojima je postignutsporazum

Broj

medijacija ukojima nije postignutsporazum

A. Sudski predmeti

Na prijedlog suda 40 23 17

Stranke inicirale postupak 11 7 4

Ukupno A 51 30 21

B. Predmeti u kojima se

ne vodi sudski postupak

17 17 -

Ukupno A+B 68 47 21

U strukturi predmeta koji su rješavani u postupku medijacije dominiraju privredni sporovi (50 predmeta),a slijede: dugovanja (8), radni sporovi (3), poništenja ugovora (4), podjela imovine (1), zahtjev za javnimizvinjenjem (1), te manji broj drugih vrsta sporova (2). Na osnovu podataka o vrsti predmeta nije moguće

izvući zaključak da pojedina vrsta predmeta sama po sebi nije pogodna za medijaciju. Kao i u ukupnom broju predmeta i među predmetima u kojima nije postignut sporazum, u većini su privredni (16 predmeta), zatim dug (3 predmeta), te po jedan predmet u vezi poništenja ugovora i radnog prava.

5.1 Rezultati ankete o zadovoljstvu stranaka

U odgovorima na evaluacijski upitnik neposredno nakon sastanka medijacije stranke izražavaju visokstepen zadovoljstva svim aspektima postupka, ishodom medijacije, kao i prednostima koje postupak nosisa sobom, u smislu uštede vremena i novca. U oko 90% slučajeva potpuno ili uglavnom zadovoljne svimaspektima postupka medijacije. Nijedna stranka nije bila nezadovoljna. Stranke su u većini slučajevazadovoljne ili uglavnom zadovoljne ishodom medijacije. Vidno je i unapređenje odnosa prema drugoj

14 Radi jednostavnije i jasnije prezentacija podataka, a kako bi se razlikovale stranke u postupku medijacije, u svim predmetima, uključujući i one koji su pokrenuti prije sudskog postupka, biće korišteni termini tužilac i tuženi.



15

strani u 71% slučajeva, dok u 29% slučajeva ispitanici nisu promijenili odnos prema drugoj strani. Uovom dijelu važno je imati u vidu da je većina anketiranih stranaka postigla sporazum u postupkumedijacije.Stranke su anketirane i nakon proteka nekoliko mjeseci do dvije godine nakon završenog postupkamedijacije, a anketa je obuhvatila 85 stranaka koje su koristile postupak medijacije u 59 predmeta.Stranke koje su postigle sporazum u postupku medijacije ispitane su da li se taj sporazum poštuje, te da lisu i danas zadovoljne njegovim sadržajem, te kakvi su danas njihovi međusobni odnosi. Utvrđeno je dastranke poštuju u potpunosti sporazum u 70% slučajeva, u 20% slučajeva sporazum je djelimično poštovan, dok u 10% predmeta stranke nisu poštovale dogovoreno.U najvećem broju slučajeva u kojima sporazum nije poštovan ili je djelimično poštovan kao razlogstranke navode lošu finansijsku situaciju dužnika (9 predmeta), dok u slučajevima potpunog nepoštovanjasporazuma stranke navode i odsustvo dobre volje dužnika ( što jedan od ispitanika obrazlaže odlukomorgana upravljanja da se sporazum ne poštuje). Kada se posmatraju odnosi sa drugom stranom u sporu, u periodu nakon medijacije stranke u oko 70% slučajeva imaju dobre odnose, a većina od njih ima određeni

vid saradnje. Većina stranaka i danas je zadovoljna sadržajem sporazuma o nagodbi, što svjedoči da sumedijacijom postignuta trajno i obostrano zadovoljavajuća rješenja. Udruženje je provjerilo i stavove stranaka koje nisu postigle sporazum u postupku medijacije. Kada je

riječ o razlozima zbog kojih nije postignut sporazum u većini predmeta radilo se o tome da stranke nisuželjele odstupiti od svojih pozicija. U većini slučajeva spor nije ni do danas riješen, dok su stranke u samodva predmeta uspjele riješiti spor (u jednom slučaju sudskim, a u drugom vansudskim poravnanjem). Anketa među pedesetak stranaka koje su se prijavile za medijaciju, ali iz različitih razloga postupak nisu i

zvanično pokrenule kao razlozi se navode da je tužena strana odustala od medijacije, da su se odlučile daspor riješe na drugi način, dok je jedna petina stranaka odustala zbog troškova pos tupka.



16

6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

6.1 Zaključci

1. Međunarodni dokumenti ukazuju na potrebu i prednosti, a zakonodavne vlasti u BiH su prepoznalekorist restoravitnog pristupa u krivičnom postupku prema maloljetnicima i usvajanjem zakona o zaštiti i

postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku dale zeleno svjetlo za primjenu medijacije izmeđuoštećenog (žrtve) i počinioca krivičnog djela. Još uvijek ne postoji praksa medijacije u predmetimamaloljetničkog prestupništva. Postoje, međutim pretpostavke neophodne za njeno uvođenje uključujućizakonske pretpostavke i određene kapacitete na terenu.

2. Iskustva zemalja koja imaju dužu praksu primjene restorativne pravde i medijacije između žrtve i

učinioca govore da u ovom procesu dijaloga učinioci imaju priliku i skloni su da uoče negativne posljedice svojih radnji, preuzmu odgovornost i pokaju se za ono što su učinili, te preuzmu odgovornost

za određene vidove nadoknade štete žrtvi. Osim toga, ovaj model pruža priliku za jačanje uloge društvenezajednice u postupku kroz njeno oličenje u ulozi medijatora ili direktno učešće u postupku. Udosadašnjim aktivnostima u vezi sa ovom temom Udruženje medijatora, nadležna tužilaštva, sudije zamaloljetnike, socijalni radnici i ostali nosioci aktivnosti u radu sa maloljetnim počiniocima krivičnihdjela, shvataju da je neophodno određene predmete rješavati alternativnim modelima rada na način da semaloljetni prestupnici odvrate od redovne krivične procedure i saglasni su da postoji potreba zauvođenjem ove vrste medijacije. Iskustva iz formalne krivične procedure ukazuju da postoje predmeti pogodni za medijaciju.

3. U Bosni i Hercegovini medijacija je do sada primjenjivana u privrednim i građanskim predmetima, aočekuje se da neke od prednosti postupka važe i za medijaciju u krivičnim predmetima. Postupak je brz iefikasan, a sporna pitanja se rješavaju u kratkom roku, što ne ostavlja strankama prostor za

produbljavanje konflikta. Većina sporazuma postignutih u postupku medijacije poštuje, jer su ih strankedogovorile u realnim okvirima i u skladu sa vlastitim interesima. Rješenja su trajna i postojana, o čemusvjedoči i činjenica da su stranke i danas zadovoljne njihovih sadržajem (oko 90% stranaka). U većinislučajeva, stranke su ostale u dobrim odnosima ili su ih čak unaprijedile. Većina stranaka koje nisu

postigle sporazum u postupku medijacije ili nisu koristile medijaciju, do danas nije riješila spor. Može sezaključiti da medijacija ostvaruje svrhu kada je riječ o prednostima koje od ovog postupka imaju stranke,te da ove argumente treba koristiti u njenoj daljoj promociji.

4. Prema Zakonu o zaštiti i postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske (aisto rješenje se očekuje i u Federaciji BiH) predviđena je mogućnost medijacije u provođenju vaspitnih

preporuka izvinjenje oštećenom i naknadu štete oštećenom. Prema krivičnim procesnim zakonima uBosni i Hercegovini medijacija u krivičnom postupku je predviđena kao alternativni način rješavanjaspora oko imovinsko-pravnog zahtjeva, pa je s obzirom na to moguća medijacija i u fazi istrage i nakon

podizanja optužnice, pa sve do okončanja glavnog pretresa, ako stranke pristaju na taj postupak. U postupku prema maloljetnicima je takođe moguća primjena instituta medijacije od pripremnog postupka pa do okončanja postupka, u pogledu imovinsko-pravnog zahtjeva.

5. Ključnu ulogu u primjeni ove dvije vaspitne preporuke imaju sudija i tužilac prilikom određivanja

jedne ili obje vaspitne preporuke, organi starateljstva - centri za socijalni rad, te Udruženje medijatora uBiH ili druga ovlaštena organizacija koja obavlja poslove medijacije ukoliko organ starateljstva nemarazvijene kapacitete za to. U BiH su još uvijek nedovoljno razvijeni kapaciteti za rad sa maloljetnicima isamo pojedini sudije i tužioci imaju znanje, vještine i osjetljivost za rad sa maloljetnicima. S obzirom da je i veoma mali broj socijalnih radnika prošao obuku o medijaciji ili izvršio upis u registar medijatora, pretpostavlja se da će Udruženje medijatora imati vrlo aktivnu ulogu u obavljanju poslova medijacije ukrivičnom postupku.

6. Udruženje medijatora u BiH ima razvijen opšti program obuke o medijaciji, kao i osnovni programobuke o medijaciji između žrtve i maloljetnog počinioca u krivičnom postupku, i taj program obuke



17

prošlo je oko 20 medijatorki i medijatora, koji bi mogli biti uključeni u prvu fazu primjene medijacije ukrivičnoj oblasti.

7. Udruženje medijatora u BiH je na osnovu međunarodnih dokumenata, primjera dobre prakse ususjednim i drugim zemljama izradilo standarde i preporuke za medijatore u primjeni medijacije između

žrtve i maloljetnog počinioca koji podrazumijevaju: nepristrasnost, neutralnost, ravnopravnost u pregovaračkim pozicijama, nenametanje rješenja, garanciju privatnosti i tajnosti, sigurnosti, te brigu onajboljim interesima djece i u njihovom interesu i interesu zajednice uključivanje roditelja, osoba za podršku i drugih osoba koje mogu biti zainteresovane za ishod postupka.

8. Medijacija još uvijek nije dovoljno prihvaćen način rješavanja sporova u Bosni i Hercegovini.Anketirane stranke svjedoče o otporu u dijelu advokatske zajednice, kao i primjerima da su se razilazili umišljenjima sa advokatima želeći da prihvate medijaciju. Kada je riječ o prisustvu advokata u postupcimamedijacije, dio advokata podržava i preporučuje strankama ovaj vid rješavanja sporova, o čemu govori ičinjenica da ti advokati često zastupaju stranke u postupku medijacije. Stranke svjedoče i o tome da nisusvi sudovi i sudije u jednakoj mjeri prihvatile medijaciju, te da ne informišu dovoljno stranke o

prednostima ovog postupka. Kada je riječ o prihvaćenosti u široj javnosti, stranke smatraju da je potrebnaintenzivnija promocija, kao i edukacija prilagođena različitim ciljnim grupama, koje su potencijalnikorisnici medijacije. Javnost je samo djelimično upoznata i sa praktičnim prednostima medijacije(provedeno je oko 700 medijacija; u toku pilot projekata zastupljenost medijacija završenih sporazumom bila je 60%, a poslije pilot projekta 80%; sve medijacije koje su stranke pokrenule prije sudskog postupkazavršene su sporazumom; stranke poštuju obaveze iz sporazuma postignutih u postupku medijacije), pa jemoguć određen otpor u smislu primjene ovog modela i vaspitnih preporuka.

9. S obzirom na stvoren zakonski okvir, pravila i procedure, može se zaklju čiti da postoje uslovi zaodrživost i dalji razvoj medijacije u smislu javnih politika. Institucije u oblasti pravosuđa i maloljetničkog pravosuđa takođe pozitivno gledaju na razvoj medijacije, iako su njihova očekivanja da bi broj predmetakoji se rješava u ovom postupku trebalo da bude veći. U institucionalnom smislu, razvoj i održivost podržava Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini i medijatori upisani u Registar medijatora.Uspostavljena struktura efikasna je i dovoljna za sadašnji priliv predmeta, a postoji interes me đu polaznicima obuke i za registraciju novih medijatora. Najveći broj stranaka zadovoljan je načinom na kojise provodi priprema i sam postupak medijacije. Potreban je veći broj nosilaca aktivnosti promocije

medijacije iz svih institucija i organizacija u oblasti pravosuđa. Sudovi, a posebno Osnovni sud BanjaLuka i Općinski sud Sarajevo, pružaju podršku ustupajući prostor za održavanje medijacija, te u

upućivanju stranaka u postupak medijacije. Ovim inicijativama se od 2008. godine pridružuju i drugisudovi. U finansijskom smislu, kada je riječ o medijaciji u sistemu maloljetničkog pravosuđa neophodna je finansijska podrška domaćih institucija, jer za sada još uvijek nema finansijske podrške medijaciji iz javnih budžeta.



18

6.2. Preporuke

1. U prelaznom periodu od godinu dana do početka primjene Zakona o zaštiti i postupanju samaloljetnicima u krivičnom postupku (01.01.2011.) neophodno je pripremiti sve organe koji će postupatiu primjeni ovog zakona. Postojeće stanje upućuje na zaključak da organi starateljstva ne mogu u doglednovrijeme iz objektivnih razloga preuzeti obaveze koje su im određene Uredbom tako da je za očekivati da

će sa njihove strane primjena vaspitnih preporuka kao diverzionih mjera biti upitna u praksi. Za o čekivati je da će se u prelaznom periodu do 01.01.2011.godine ojačati kapaciteti UM BiH čime će se izgraditinjihova pozicija koja im je data Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom

postupka.

2. U skladu sa Zakonom o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku do stupanja nasnagu Zakona potrebno je da se sa njim usklade odredbe Krivičnog zakona, Zakona o krivičnom postupkui Zakona o izvršenju krivičnih sankcija kao i odredbe drugih propisa iz oblasti zaštite prava djece imaloljetnika.

3. Neophodno je stvoriti uslove za upućivanje učinilaca djela i oštećenih u postupak medijacije, u svimfazama krivičnog postupka prema maloljetnicima, u smislu razvijanja mreže i jasno definisanih procedura

za upućivanje na medijaciju i nuđenje usluga medijacije, definisanja uzajamnih odnosa svih uključenih ikoordinacije rada, provođenja dodatne obuke za sve uključene i osposobljavanje medijatora. Radiefikasnijeg početka rada preporučuje se formiranje savjetodavnog odbora, koji bi uključio predstavnikesvih uključenih institucija i organizacija, npr. predstavnike ministarstava pravde, ministarstava zasocijalnu zaštitu, sudija, centara za socijalni rad, Udruženja medijatora i td. Zadaci Savjetodavnog odborasu, između ostalog, sljedeći: inicijalno informisanje, razmatranje i savjetodavne usluge vezano zacjelokupnu proceduru i formulare; uloge i nadležnosti, podatke za evaluaciju koji se trebaju prikupiti, tedruge relevantne aspekte provođenja razmatranje napretka na sredini pilota, s eventualnim preporukamaza izmjene; redovni sastanci u cilju razmatranja napretka, utvrđivanja preporuka za eventualne izmjene idalji razvoj;

4. Potrebno je r azviti specifične programe obuke za sudije, tužioce, socijalne radnike, medijatore o

pravima djeteta, načinu rada i specifičnostima komunikacije sa djecom, psihosocijalnom razvoju djeteta,maloljetničkoj delinkvenciji i sl, kako bi svi uključeni u dovoljnoj mjeri mogli da garantuju zaštitu prava,interesa i dobrobit djeteta u krivičnom postupku. Programi treba da jačaju svijest u pogledu prednostialternativnog načina rješavanja sporova da se krivični sporovi mogu riješiti uz obostrani dogovor stranakai van klasične krivične procedure. S druge strane neophodno je utvrditi i pojedine elemente obuke koji bise odnosili na odnost prema žrtvi, ohrabrivanje, sigurnost i sl.

5. Potrebno je stvoriti uputstva i kriterijume za donošenje odluke o upućivanju predmeta na medijaciju,koji mogu ukl jučivati zakonske mogućnosti, izvještaje i mišljenja organa starateljstva, ali i jasnekriterijume koji će omogućiti procjenu tužilaštva i suda. Prema strukturi uobičajena krivična djela koja seu praksi pojavljuju kod suda a gdje je propisana kazna zatvora do tri godine su krivi čna djela krađe,tjelesne povrede, učestvovanje u tuči, ugrožavanje sigurnosti, oštećenje tuđe stvari, utaja, prikrivanje,

nasilničko ponašanje i sl. U obzir bi se mogla uzeti i primjena medijacije kao na čin rješavanjaimovinskopravnog zahtjeva. Ovaj proces bi bio se odvijao uz pristanak maloljetnika i učešće organastarateljstva. U vezi sa kriterijumima preporučuje se i priprema specifičnog priručnika za prepoznavanje

predmeta pogodnih za izricanje vaspitnih preporuka i upućivanje u postupak medijacije.

6. Treba razviti indikatore za uspješnost primjene medijacije između žrtve i maloljetnog počinioca u

krivičnom postupku. Potrebno je provoditi komparativnu analizu u vezi sa različitim vrstama predmeta,odnos i utiske profesionalaca koji upućuju predmete u postupak medijacije, zadovoljstvo žrtava i

počinilaca, promjenu u njihovim stavovima i odnosima, pratiti dužinu trajanja postupka, stependobrovoljnog izvršenja dogovorenih obaveza, uticaj sporazuma iz postupka medijacije na nastavak



19

krivičnog postupka, dugoročno pokazatelje smanjenja recidivizma i td. Potrebno je osigurati bazu podataka i sistem za obradu podataka koji će biti korisni svim uključenim organizacijama i institucijama .Evaluacija i naučene lekcije poslužile bi kao osnov za stalno unapređenje medijacije između žrtve imaloljetnog počinitelja u cijeloj Bosni i Hercegovini, u skladu sa evropskim standardima i specifi čnim potrebama BiH.

7. Što hitnije je potrebno je otvoriti put za aktivniju ulogu države i drugih zainteresiranih aktera u planiranju i finansiranju medijacije u periodu nakon pilot projekta. S obzirom da nije za očekivati datroškove postupka medijacije snose tužilac ili maloljetnik, za odvijanje pilot projekta neophodna jedonatorska podrška. Novi Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupkuRepublike Srpske rješava ovo pitanje stvaranjem obaveze finansiranja iz budžeta. Bez obzira na to

potrebno je osigurati posebne aktivnosti planiranja finansijske podrške budućoj medijaciji između žrtve i

maloljetnog počinitelja. Finansiranje medijacije iz budžetskih sredstava bilo bi u skladu i sa PreporukomSavjeta Evrope Rec(99)19 o medijaciji u krivičnim stvarima, te Smjernicama za primjenu ove Preporukeiz 2007. godine, koje navode da države članice treba da osiguraju direktnu finansijsku podršku uslugamamedijacije, te da u izuzetnim slučajevima gdje bi počinitelj trebalo da finansira dio troškova taj dio bude

proporcionalan njegovim prihodima. O ovome bi se takođe vodilo računa pri planiranju zatvaranjafinansijske konstrukcije za efikasno obavljanje medijacije između žrtve i maloljetnog počinioca.

8. S obzirom na činjenicu da u zemlji ne postoji tradicija, ni kultura primjene medijacije izme đu žrtve i počinitelja krivičnog djela uopšte, kao i da je specifična obuka sa aspekta specifičnih, specijalističkihznanja nosilaca aktivnosti, od izuzetne važnosti i koristi za razvoj medijacije bi bila neopdhodno di praćenje i razmjena iskustava sa nosiocima ovih aktivnosti u nekoj od zemalja u kojoj se ovaj vidmedijacije već primjenjue, kako u regiji, tako i u Evropskojo uniji ili drugim zemljama svijeta.



20

KORIŠTENA LITERATURA

• Bazemore, G, Pranis, K: „Hazards Along the Way“, Corrections Today, 1997

• Christie, N: „Conflict as property“, British Journal of Criminology, Vol.14, no.13, 1977

• Daly, K: „Restorative Justice: Real Story“, u: McLaughin, E, Fergusson, R, Hughes, G, Westmarland,

L. (ur.) Restorative Justice Critical Issues, London,Thousand Oaks, New Delhi: Sage Publications,

2003

• Vučković Šahović, Nevena: „Prava deteta i međunarodno pravo“, Jugoslovenski centar za pravadeteta, Beograd, 2000.

• Dasović Marković Vesna, „Medijacija u Bosni i Hercegovini – 101 pitanje i odgovor“, Grafid, Banja

Luka 2006.

• Dasović Marković Vesna i drugi, „Medijacija – Priručnik za obuku medijatora“, Udruženjemedijatora u Bosni i Hercegovini, Banja Luka 2004.

• Deleva, B, „Teoretska ishodišča in usmeritve, ki jih prinašajo novosti v sistemu vzgojnih ukrepov zamladoletnike”, Univerzitet u Ljubljani, Institut za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani, 1996.

• Džamonja Ignjatović Tamara, Žegarac Nevenka, „Medijacija – Koncepti i konteksti“, Centar za

primenjenu psihologiju, Beograd 2006.

• Fisher Roger, Ury William, „Getting to Yes – Negotiating Agreement Without Giving In“

• Friday, P, “Restorative Justice: The Impact on Crime“, XI Međunarodni viktimološki simpozijum, 13-

18.07. 2003. godine, Stellenbosch, Južnoafrička Republika, 2003. • Goodman, Allan H , “Basic Skills for the New Mediator”, Solomon Publications

• Hareide Dag: „Conflict Mediation – A Nordic Perspective“, Nordic Forum for Mediation and

Conflict Management, 2006

• Kemeny Siri Ilona, “Victim Offender Mediation with Juvenile Offenders in Norway”, 2002

• Koller-Trbović Nives i drugi: „Model izvansudske nagodbe u kaznenom psotupku prema

maloljetnicima i mlađim punoljetnicima“, Zagreb, 2003

• Levrant, S. i drugi: „Reconsidering Restorative Justice: The Corruption of Benevolence Revisited,

Crime& Delinquency”,1999

•

Libman Marian, Hrnčić Jasna: „Pr iručnik za specijalnističku obuku u veštinama medijacije izmeđuoštećenog i maloljetnog učinioca“, Beograd, 2007.

• „Mladi u sukobu sa zakonom: Osvrt na praksu i zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini u odnosu na

međunarodne standarde“, Save the children UK i U NICEF, Sarajevo, 2002.

• „Mogućnosti primjene medijacije u sistemu maloljetničkog pravosuđa“, Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, 2008.

• Moore Christopher W, „The Mediation Process – Practical Strategies for Resolving Conflict“,

updated and revised 3rd edition, Jossey-Bass, A Wiley Imprint, San Francisco, 2003

• Nact Uredbe o primjeni vaspitnih preporuka, Save the children UK, 2007.

• „Od spora do dogovora – Evaluacija dvije godine redovne primjene medijacije u Bosni i

Hercegovini“, Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2009.

• Perić, Obrad : “Alternativne mjere i sankcije u novom Krivičnom zakonu o maloljetnicima“, Okružnisud u Beogradu, Bilten br. 69, 2005.

• Poseban izvještaj Ombudsmana Republike Srpske u vezi primjene vaspitnih preporuka, vaspitnih

mjera i krivč nih sankcija prema maloljetnicima br.1333/05, Banja Luka, 2005.

• Schmidt, Johann, „Izvansudska nagodba u Austriji“, Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike

Hrvatske i dr, Zagreb, 2003.

• Simović, Miodrag, Simović, Vladimir : „Preusmjeravanje (“diversion”) maloljetničke delinkvencije uSjedinjenim Američkim Državama“, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka 2008.

• Van Ness, D.W, Strong, K.H: „Restoring Justice“, Cincinati, OH: Anderson Publishing Co, 2002



• Viehmann, Horst, Univerzitet u Kölnu: „Moderni koncepti u reduciranju maloljetničkog kriminala ialternativne mjere za maloljetne počinioce krivičnih djela“, Sarajevo, 2005.

• „Vodič kroz medijaciju u Bosni i Hercegovini“, Udruženje medijatora u Bosni i Hercegovini iKanada - Bosna i Hercegovina Projekat pravosudne reforme, Sarajevo, 2007.

• Weitekamp, E.G.M: “Research on victim-offender mediation:finding and needs for the future“, u:

Victim-offender mediation in Europe: Making restorative justice work, The European Forum for

Victim–Offender Mediation and Restorative Justice, Leuven University Press, 2000

• Zehr Howard, „The little book of Restorative Justice,“ Good Books, Intercourse, 2002

Documents

Uvodjenje medijacije