BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE V L A D A N A C R T

ZAKON O POREZU NA DOHODAK

Sarajevo, lipanj 2005. godine

ZAKON O POREZU NA DOHODAK

I. OSNOVNE ODREDBE 1. Opće odredbe

Članak 1.

(1) Ovim zakonom propisuje se način utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak

fizičkih osoba. (2) Pripadnost prihoda od poreza na dohodak fizičkih osoba utvrđuje se prema

posebnim propisima. 2. Porezni obveznik

Članak 2.

(1) Obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i nerezident koji ostvaruje dohodak, i to:

a) rezident koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija Federacije b) nerezident koji obavlja samostalnu djelatnost putem stalnog mjesta poslovanja na

teritoriju Federacije c) nerezident koji obavlja nesamostalnu djelatnost na teritoriju Federacije d) nerezident koji ostvaruje prihod na teritoriju Federacije od pokretne i nepokretne

imovine, autorskih prava, patenata, licencija, ulaganja kapitala, ili bilo koje druge djelatnosti koja rezultira ostvarenjem prihoda koji je oporeziv po ovom zakonu.

(2) Kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svako

fizičko osoba posebno, i to za udio koji ostvari u tako ostvarenom dohotku.

(3) Rezidentom Federacije u smislu ovoga zakona smatra se: a) Fizička osoba koja ima prebivalište na teritoriju Federacije b) fizička osoba koja na teritoriju Federacije neprekidno ili s prekidima boravi 183 ili

više dana u bilo kojem poreznom razdoblju. (4) Nerezidentom u smislu ovoga zakona smatra se fizička osoba koja nema

prebivalište ni uobičajeno boravište na teritoriju Federacije.

(5) Pod stalnim mjestom poslovanja podrazumijeva se mjesto gdje je djelatnost registrirana.

3. Fizičke osobe koje ne podliježu oporezivanju

Članak 3.

Porezu na dohodak ne podliježu fizičke osobe koje imaju prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Federacije, i to:

1) voditelji stranih diplomatskih misija 2) osoblje stranih diplomatskih misija i članovi njihovih kućanstava, ukoliko nisu

državljani Bosne i Hercegovine 3) voditelji stranih konzulata i konzularni funkcionari ovlašteni da obavljaju konzularne

djelatnosti i članovi njihovih kućanstavka ukoliko nisu državljani Bosne i Hercegovine 4) funkcionari i stručnjaci programa za tehničku pomoć Organizacije Ujedinjenih Naroda

i njezinih specijaliziranih agencija, ukoliko nisu državljani Bosne i Hercegovine 5) profesionalni konzuli, pripadnici konzulata i osoblje konzulata, ako su te osobe

pripadnici države koja ih je poslala 6) počasni konzuli stranih država za primanja koja dobivaju od države koja ih je

imenovala za obavljanje konzularnih funkcija, ako nisu državljani Bosne i Hercegovine

7) fizičke osobe koje rade kao posluga u stranim diplomatskim i konzularnim predstavništvima i međunarodnim organizacijama, ukoliko nisu državljani Bosne i Hercegovine. za dohodak (plaća i ostali prihodi) koji dobivaju od svoje države ili međunarodne

organizacije za svoju diplomatsku, konzularnu i druge djelatnosti. 4. Predmet oporezivanja

Članak 4. Porezom na dohodak oporezuju se dohodci koje porezni obveznik ostvari od: - nesamostalne djelatnosti - samostalne djelatnosti - imovine i imovinskih prava - ulaganja kapitala.

5. Prihodi koji se ne smatraju dohotkom

Članak 5.

Prihodi koji se u smislu ovoga zakona ne smatraju dohotkom su: 1) prihodi na osnovi učešća u raspodjeli dobiti gospodarskih društava (dividende ili udjeli) 2) mirovine rezidenta koje su stečene u inozemstvu, 3) pomoći i druga primanja ostvarena na osnovi posebnih propisa o pravima ratnih

vojnih invalida i civilnih žrtava rata, osim plaće i mirovine, 4) socijalne potpore,

5) dječji dodatak i novčana sredstva za opremu novorođenog djeteta, 6) nasljedstva i pokloni, 7) prihodi od prodaje imovine koja je korištena u osobne svrhe, 8) nadoknada štete u slučaju elementarnih nepogoda, 9) osiguranje ili druga naknada štete napravljene na imovini, u iznosu koji je upotrijebljen

za zamjenu ili popravak oštećene imovine, 10) dobitci na osnovi učešća u nagradnim igrama, natjecanjima i igrama na sreću, 11) prihodi zaposlenih na osnovi naknada, pomoći i nagrada koju isplaćuje poslodavac do

propisanog iznosa, i 12. nagrade za izuzetna dostignuća u oblasti obrazovanja, kulture i dr. koje dodjeljuju

državni organi povodom obilježavanja značajnih datuma.

6. Prihodi na koje se ne plaća porez na dohodak

Članak 6.

Porez na dohodak ne plaća se na prihode, i to: 1) prihode po osnovi naknada za vrijeme nezaposlenosti i spriječenosti za rad koji su

isplaćeni na teret izvanproračunskog fonda, 2) prihode invalidnih osoba koje su zaposlene u gospodarskom društvu, ustanovi ili

radionici za radno i profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju invalida, 3) prihode po osnovi naknada za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i naknada

za pretrpljene neimovinske štete, 4) prihode po osnovi naknada šteta zaposlenima po osnovi posljedica nezgode na radu, 5) prihode po osnovi naknada članovima Akademije znanosti i umjetnosti, i naknade za

tehničko-tehnološke inovacije, 6) naknada osuđenim osobama za vrijeme odsluženja kazne u vaspitno-popravnim,

odnosno kazneno-popravnim ustanovama, 7) stipendije i kredite učenicima i studentima na redovnom školovanju koje se isplaćuju

iz proračuna, 8) prihode koje ostvare učenici i studenti preko učeničkih i studentskih zadruga tijekom

jedne kalendarske godine, do iznosa tri prosječne plaće u Federaciji, prema zadnjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku,

9) nagrade učenicima i studentima osvojene na natjecanjima u okviru obrazovnog sustava i organiziranim školskim i visokoškolskim natjecanjima,

10) isplate osobama koje su na čekanju posla, 11) prihode po osnovi kamate na štednju u bankama, štedionicama i štedno-kreditnim

zadrugama, bankovnim računima (žiro-račun, devizni računi, i dr.) i kamate na državne obveznice, i

12) prihode ostvarene trgovinom vrijednosnih papira na tržištu kapitala. 7. Osnovica poreza na dohodak

Članak 7. (1) Oporezivi dohodak predstavlja razliku između ukupno primljenih prihoda i odbitaka koji se priznaju tijekom jednog poreznog razdoblja. (2) Osnovica poreza na dohodak nerezidenta iz članka 2. stavka 1. toč. c) i d) je isplaćeni dohodak. 8. Porezno razdoblje

Članak 8.

(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu (u daljnjem tekstu: porezno razdoblje).

(2) Porezno razdoblje može biti kraće od kalendarske godine u slučaju: - ako rezident u toku kalendarske godine postane nerezident ili obrnuto, - ako prema odredbama ovog zakona, postaje ili prestaje rezidentu svojstvo poreznog obveznika.

(3) U slučajevima iz stavka 2. ovog članka prava iz ovog zakona računaju se u korist poreznog obveznika na pune mjesece. 9. Stope poreza na dohodak

Članak 9.

Porez na dohodak plaća se po stopi od: 1) 10 % od porezne osnovice do visine trostrukog iznosa osnovnog odbitka iz

članka 23. stavka 1. ovog zakona 2) 15% od iznosa porezne osnovice koji prelazi trostruki iznos osnovnog odbitka

iz članka 23. stavka 1. ovog zakona.

II - UTVRĐIVANJE DOHOTKA A. Dohodak od nesamostalne djelatnosti

Članak 10.

(1) Prihodima od nesamostalne djelatnosti smatraju se: bruto plaća koju isplaćuje poslodavac po osnovi rada koji zaposlenici obavljaju prema naputcima poslodavca, koristi, premije, regres, otpremnine i drugi prihodi koji su isplaćeni po osnovi nesamostalne djelatnosti, a koji nisu izuzeti u čl. 5. i 6. ovog zakona.

(2) Prihodima od nesamostalne djelatnosti smatraju se i: 1) mirovine rezidenta koje potiču iz uplaćenih sredstava po osnovi doprinosa iz plaća za

mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: MIO), 2) dodatni prihodi po osnovi naknada, pomoći i sl. koje poslodavac isplati zaposlenim

iznad propisanog iznosa, 3) plaće koje umjesto poslodavca isplati druga osoba, 4) stipendije, kao pomoć učenicima i studentima na redovnom školovanju na srednjim,

višim, visokim školama i fakultetima, koje isplaćuje poslodavac mjesečno iznad iznosa koji čini 50% prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom prema posljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za statistiku,

5) svi drugi prihodi po osnovi u vezi sa nesamostalnom djelatnošću.

(3) Koristi koje su primljene po osnovi nesamostalne djelatnosti ulaze u dohodak, i to: a) korištenje vozila i drugih sredstava za osobne potrebe, b) smještaj, hrana kao i korištenje drugih dobara i usluga koje se koriste besplatno ili po

cijeni koja je niža od tržišne cijene, c) odobreni beskamatni krediti ili krediti po stopi koja je niža od tržišne kamatne stope, d) izmirivanje osobnih troškova od strane poslodavca, e) izmirivanje ili oprost dužničke obaveze od strane poslodavca.

(4) Prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu

oporezivanju su: a) pomoć za gubitke nastale kao posljedica elementarnih nepogoda i pomoći po osnovi

ozljeda i bolesti koje isplaćuje poslodavac za zaposlenog ili člana obitelji isplaćene do visine utvrđene po posebnim propisima,

b) hrana koju daje poslodavac u prostorijama poslodavca do vrijednosti naknade za topli obrok,

c) smještaj koji poslodavac osigurava zaposlenom u mjestu gdje se obavlja djelatnost ako je neophodno korištenje smještaja za zaposlenog radi obavljanja radnog zadatka,

d) smještaj i plaćanje troškova smještaja osiguranog za javne dužnosnike zaposlene u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inozemstvu, naknade za prijevoz na posao i s posla, regres i topli obrok isplaćeni do visine određene posebnim propisima,

e) pokloni koje daju poslodavci za djecu zaposlenih povodom praznika do iznosa od 30% prosječne plaće u Federaciji za taj mjesec,

f) otpremnine u slučaju prestanka obavljanja djelatnosti do visine utvrđene posebnim propisima, i dr.

Članak 11.

Rashodima koji se oduzimaju od prihoda prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalne

djelatnosti smatraju se uplaćeni obvezni doprinosi iz plaće, i to: - doprinos za MIO - doprinos za zdravstveno osiguranje - doprinos za osiguranje od nezaposlenosti.

B. Dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 12.

(1) Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak koji fizička osoba ostvaruje samostalnim trajnim obavljanjem djelatnosti kojom se bavi kao osnovnim ili dopunskim zanimanjem radi ostvarenja dohotka. (2) U dohotke od samostalne djelatnosti ubrajaju se dohodci od:

1) obrta i djelatnosti srodne obrtu 2) poljoprivrede i šumarstva 3) slobodnih zanimanja 4) drugih samostalnih djelatnosti.

(3) Slobodnim zanimanjima u smislu stavka 2) točke 3. ovoga članka smatraju se:

1) samostalna djelatnost zdravstvenih radnika, veterinara, odvjetnika, pisara, revizora, poreznih savjetnika, samostalnih računovođa, inženjera, arhitekata, prevoditelja, turističkih radnika i druge slične djelatnosti

2) samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti

3) samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti 4) samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportista.

(4) Drugim samostalnim djelatnostima u smislu stavka 2. točka 4. ovog članka smatraju se:

1) djelatnost članova predstavničkih i izvršnih organa vlasti

2) djelatnost članova skupština i nadzornih odbora gospodarskih društava, upravnih odbora, stečajnih upravitelja i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo zaposlenog u sudu

3) povremene samostalne djelatnosti, kao što su: povremene djelatnosti znanstvenika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudaca i delegata i druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu ili nesamostalnu djelatnost

(5) Dohodak ostvaren korištenjem prirodnih bogatstava zemlje i uporabom proizvoda

dobivenih obavljanjem tih djelatnosti smatra se dohotkom od samostalne djelatnosti u poljoprivredi i šumarstvu. Fizička osoba koja ostvaruje dohodak obavljanjem poljoprivredne i šumarske djelatnosti obveznik je poreza na dohodak ako je istodobno po osnovi ove djelatnosti i obveznik poreza na dodanu vrijednost.

1. Porezna osnovica

Članak 13.

(1) Dohodak od samostalne djelatnosti predstavlja razliku između poslovnih prihoda i poslovnih rashoda koji su nastali u poreznom razdoblju. (2) Porezna osnovica se utvrđuje primjenom principa blagajne. 2. Poslovni prihodi

Članak 14. (1) Poslovnim prihodom (u daljnjem tekstu: prihod) od samostalne djelatnosti smatraju se svi prihodi stečeni iz bilo kojeg izvora primljeni u gotovini, stvarima i uslugama koji su ostvareni samostalnim ili zajedničkim obavljanjem djelatnosti, bez obzira je li fizička osoba registrirana ili ne za obavljanje te djelatnosti. (2) Ako je prihod ostvaren u vidu imovine (izuzev gotovine) ili usluga iznos prihoda jednak je tržišnoj vrijednosti dobivene imovine ili izvršene usluge. (3) Tržišna vrijednost u smislu stavka 2. ovoga članka predstavlja iznos koji bi samostalni nepovezani kupac platio samostalnom nepovezanom prodavaocu u isto vrijeme i na istom mjestu za ista ili slična dobra i usluge pod uvjetima fer konkurencije. (4) Prihodom od samostalne djelatnosti smatraju se i tržišne vrijednosti ekonomskih dobara i usluga koja su izuzeta i data bez naknade ili po cijeni nižoj od tržišne cijene, a čije izuzimanje nije uslijedilo na osnovi obavljanja samostalne djelatnosti.

3. Poslovni rashodi

Članak 15.

(1) Poslovni rashodi (u daljnjem tekstu: rashodi), koji se mogu odbiti od prihoda su plaćeni troškovi tijekom jednog poreznog razdoblja koji su u potpunosti izričito i izravno povezani s obavljanjem te samostalne djelatnosti.

(2) Rashodi koji su predmet odbitka su i:

a) godišnje pristojbe ili obveze plaćene stručnim udrugama ili strukovnim komorama ukoliko su vezani uz ekonomsku aktivnost poreznog obveznika,

b) naknade za ishranu za vrijeme rada (topli obrok) zaposlenicima u prostorijama poslodavca u iznosu koji ne prelazi visinu utvrđenu posebnim propisima,

c) rashodi koji su nastali korištenjem automobila, uključujući gorivo i održavanje automobila koji se isključivo koristi za obavljanje samostalne djelatnosti poreznog obveznika,

d) plaćeni doprinosi za zaposlene i sebe u skladu s posebnim propisima, e) troškovi nastali u vezi edukacije zaposlenih, kao i učenja stranih jezika, f) koristi ili naknade date zaposlenicima koji su uključeni u plaće zaposlenih do

propisanog iznosa, g) plaćeni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća do visine 0,5 % od neto

plaće, h) plaćeni porezi (na imovinu) i takse koji se priznaju po ovom zakonu, i) kamate na kredite i kamate na pozajmice u svrhu poslovanja, j) nagrade zaposlenima isplaćene u skladu s posebnim propisima, k) troškovi putovanja u skladu s posebnim propisima, l) troškovi popravke, održavanja osnovnih sredstava najviše do 5% povećanja

vrijednosti sredstava (troškovi prije amortizacije). U slučaju kada iznos povećanja prelazi 5% prilagođene vrijednosti taj iznos se dodaje prilagođenoj vrijednosti u svrhu amortizacije, i dr.

(3) Rashodi koji se priznaju u postotnom iznosu su:

a) oglašavanje, odnosi s javnošću i promotivni materijal u visini do 3 % prihoda ostvarenog u prethodnoj godini

b) troškovi reprezentacije u visini do 1 % prihoda ostvarenog u prethodnoj godini c) sponzorstvo u visini do 1 % prihoda ostvarenog u prethodnoj godini u svrhu

podrške zabavnih i sportskih aktivnosti koje se obavljaju unutar Federacije d) donacije u visini do 0,5 % prihoda ostvarenog u prethodnoj godini danih u

robi, predmetima ili novcu doznačenom na žiro račun u kulturne, odgojno- obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske svrhe, udrugama i drugim osobama koje djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima. Iznimno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cijelosti pod uvjetom da je dana prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i financiranju posebnih programa i akcija u svrhu općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja donacije (poklona).

(4) Osobama koje ostvaruju dohodak od povremene samostalne djelatnosti iz članka

12. stavka 4. točka 3. ovoga zakona, rashodi se priznaju u visini od 20% od ostvarenog prihoda.

(5) Osobama koje kao znanstvenici, umjetnici, stručnjaci, novinari i druge osobe u

okviru djelatnosti iz članka 12. stavak 4. točka 3. ovoga zakona, ostvaruju autorske naknade, rashodi se priznaju u visini od 30 % od ostvarenog prihoda.

(6) Rashodi koji se ne mogu odbiti su:

a) plaćeni porezi na dohodak u Federaciji b) novčane kazne, kamate i kazne koje su dospjele radi kršenja bilo kojeg zakona c) rashodi koji nisu nastali u vezi sa stjecanjem dohotka d) rashodi koji su registrirani u poslovnim knjigama, a za koje ne postoji

dokumentacija e) premije osiguranja koje plaća poslodavac za svog zaposlenog, izuzev ukoliko

su premije uključene u plaću zaposlenog f) rashodi koji su nastali u vezi s poslovanjem povezanih osoba u mjeri u kojoj

prelaze tržišnu vrijednost dobara ili usluga na tržištu g) gubitak od prodaje ili prijenosa bilo koje imovine između povezanih osoba h) donacije političkim strankama.

4. Amortizacija

Članak 16.

(1) Amortizacija se može priznati kao rashod za osnovna sredstva koja su unešena u popis dugotrajne imovine na način i po stopama koje su propisane računovodstvenim standardom. (2) U popis dugotrajne imovine unose se sredstva i prava čija nabavna cijena, odnosno troškovi proizvodnje iznose više od 300,00 KM i ako je vijek trajanja duži od godine dana. Prava se unose u popis dugotrajne imovine samo ako je za njihovu nabavu plaćena naknada po tržišnoj cijeni. (3) Amortizacija se priznaje samo na sredstva koja se koriste na teritoriju Federacije. (4) Federalni ministar finansija – federalni ministar financija (u daljnjem tekstu: ministar) donosi propis o načinu obračuna ubrzane amortizacije. 5. Zajedničko poslovanje

Članak 17.

(1) Ako više osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti, svako od njih plaća porez na dio koji mu pripada od zajednički ostvarenog dohotka.

(2) Dohodak koji ostvari fizička osoba zajedničkim obavljenjm samostalne djelatnosti iz članka 12. stavka 2. toč. 1., 2. i 3. ovoga zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak koji se dijeli svakom od sudionika u dohotku u omjeru koji je utvrđen međusobnim ugovorom, a ako nije utvrđeno ugovorom, dohodak se dijeli na jednake dijelove.

(3) Dijelu dohotka ili gubitka koji pripada pojedincu po osnovi zajednički ostvarenog

dohotka utvrđenog na osnovi stavka 2. ovoga članka, dodaju se i prihodi koje je svako od njih ostvario za svoj rad kao i druge naknade, ako su kao poslovni rashodi smanjili zajednički ostvareni dohodak. Od dijela dohotka ili gubitka svake osobe utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se rashodi koji su nastali pojedinoj osobi, a koji kao poslovni rashodi nisu utjecali na smanjenje dohotka od zajedničke djelatnosti.

(4) Osobe koje ostvaruju zajednički dohodak obvezne su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti koji je odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Nerezident kao supoduzetnik ne može biti imenovan za nositelja zajedničke djelatnosti. Ukoliko nositelj zajedničke djelatnosti nije imenovan, imenovat će ga nadležna organizacijska jedinica Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Porezna uprava).

(5) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 4. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdoblja, u zakonom propisanom roku, nadležnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave prema svom prebivalištu ili uobičajenom boravištu, odnosno mjestu registracije djelatnosti ili mjestu poslovne prostorije, podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti. 6. Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava

Članak 18.

Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama čl. 20. i 21. ovoga zakona. 7. Poslovne knjige i evidencije

Članak 19.

(1) Obveznik poreza koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 12. stavka 2. toč. 1., 2. i 4. ovoga zakona dužan je utvrditi dohodak na osnovi podataka iz propisanih poslovnih knjiga i evidencija.

(2) Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjige prihoda i rashoda, popisna lista dugotrajne imovine i evidencije o potraživanjima i obvezama.

(3) Porezni obveznik je dužan u knjizi prihoda i rashoda ili drugim evidencijama osigurati podatke o ostvarenom dnevnom prometu.

(4) Za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu porezni obveznik je dužan izdati

račun.

(5) Poslovne knjige i evidencije se vode po princip računa blagajne. Princip račun blagajne znači da se svaki stvarno primljeni prihod poreznog obveznika u trenutku primitka

smatra prihodom, ili prihod koji mu je stavljen na raspolaganje ili je primljen u korist poreznog obveznika, a rashodi se smatraju rashodom kada su plaćeni. C. Dohodak od imovine i imovinskih prava 1. Dohodak od imovine

Članak 20.

(1) Dohodak od imovine uključuje: a) prihod ostvaren iznajmljivanjem nepokretne imovine (zgrade, zemljište i dr.) b) prihod ostvaren otuđenjem nekretnina c) prihod ostvaren iznajmljivanjem opreme, transportnih vozila i druge pokretne imovine,

ukoliko iznajmljeni predmeti ne služe za obavljanje samostalne djelatnosti d) prihod od prodaje pokretne imovine.

(2) Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos pokretne i nepokretne imovine uz naknadu. (3) Poreznu osnovicu kod otuđenja nekretnina čini razlika između prihoda utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. (4) Prihodi ostvareni davanjem u zakup i prodajom zemljišta koje se može koristiti u

poljoprivredne svrhe ili za obavljanje poslova iz oblasti šumarstva, a do sada se nisu koristila u ove svrhe, smatraju se dohotkom od imovine.

(5) Rashodi nastali prilikom otuđenja nekretnina mogu se priznati u stvarnom iznosu. (6) Rashodi vezani za prihod od iznajmljivanja:

1) Porezni obveznik ima mogućnost odbijanja stvarnih troškova ili priznavanje troškova u postotku od ostvarenog prihoda.

2) U slučaju kada porezni obveznik izabere postotnu metodu odbijanja troškova, ta metoda ostaje u upotrebi tijekom tekućeg poreznog razdoblja i u pet uzastopnih poreznih razdoblja i primjenjuje se na sav dohodak od iznajmljivnja.

(7) Troškovi koji se priznaju u postotku od prihoda ostvarenog po osnovi iznajmljivanja imovine iznose: a) 30% prihoda ostvarenog od iznajmljivanja nepokretne imovine (zgrade, zemljišta i dr.) i

pokretne imovine b) 50% prihoda ostvarenog od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima za

koje je plaćena boravišna pristojba. (8) Nekretninama u smislu stavka 1. točka b. ovoga članka smatraju se zemljišta, kuće, stanovi, sobe i kreveti. Dohodak ostvaren prodajom nekretnina koje su služile za stanovanje poreznog obveznika ili uzdržavanih članova uže obitelji, ne oporezuje se, i u slučaju ako je nekretnina otuđena nakon tri godine od dana nabave.

2. Dohodak od imovinskih prava

Članak 21.

(1) Prihod od imovinskih prava uključuje prihode ostvarene od otuđenja, (prodaja, ustupanja ili zamjena ili drugi prijenos uz naknadu) autorskih prava, patenata, licencija, franšiza i ostale imovine koja se sastoji samo od prava. (2) Dohodak od vremenski ograničenog ustupanja prava odnosi se na autorska prava, tehnička znanja, iskustva (know how), tehnologija i dr. koji se ne smatraju obrtničkom, poljoprivrednom, šumarskom ni slobodnom djelatnošću. (3) Osnovicu oporezivanja dohotka od imovinskih prava čini razlika između prihoda utvrđenih prema tržišnoj vrijednosti imovinskog prava koje se prodaje, ustupa ili zamjenjuje uz naknadu i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvodne cijene industrijskih proizvoda.

(4) Rashodi koji se mogu odbiti od prihoda ostvarenog od prodaje imovinskih prava priznaju se u stvarnom iznosu.

(5) Rashodi koji se mogu odbiti od prihoda ostvarenih od vremenski ograničenog ustupanja imovinskih prava iznose 20% prihoda ostvarenog po toj osnovi. D. Dohodak od ulaganja kapitala

Članak 22.

(1) Prihodi od ulaganja kapitala koji podliježu oporezivanju su: 1) prihodi ostvareni po osnovi kamata od zajmova 2) prihodi ostvareni od isplaćenog kapitala od dobrovoljnog dopunskog osiguranja (životnog, mirovinskog) koji je ušteđen od premija koje su bile predmetom odbitka. (2) Kod utvrđivanja dohotka od ulaganja kapitala rashodi se ne mogu odbiti. III - USKLAĐIVANJE DOHOTKA 1. Osobni odbitak

Članak 23.

(1) Rezidentnim poreznim obveznicima se ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 4. ovoga zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 1.200,00 KM za porezno razdoblje za koje postoji obveza plaćanja poreza.

(2)Rezidentnom primatelju mirovine koju je ostvario na osnovi prijašnjih uplata obveznih doprinosa za MIO, priznaje se osnovni osobni odbitak u visini od 3.600,00 KM.

(3) Rezidentni porezni obveznici mogu odbiti i osobni odbitak: 1) 0,5 osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka za izdržavanog bračnog druga 2) 0,5 osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka za izdržavano prvo dijete 3) 0,7 osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka za izdržavano drugo, treće, .... dijete 4) 0,3 osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka za svakog drugog izdržavanog člana uže obitelji 5) 0,3 osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka za članove uže obitelji i djecu s invaliditetom. (4) Izdržavanim članova uže obitelji i izdržavanom djecom iz stavka 3. ovoga članka

smatraju se fizičke osobe čiji dohodak i drugi prihodi, koji se u smislu ovog zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka u godini dana.

(5) Osobni odbitak poreznog obveznika utvrđuje se kao zbroj osnovnog osobnog

odbitka iz st. 1. ili 2. i osobnog odbitka iz stavka 3. ovoga članka. Ako više osoba izdržava istog člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve osobe koje te članove izdržavaju, osim ako se ne dogovore drukčije.

(6) Djecom u smislu stavka 3. toč. 2. i 3. ovoga članka, smatraju se djeca koju roditelji,

staratelji, usvojitelji, poočimi i pomajke izdržavaju. Drugim izdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 3. točka 4. ovog članka, smatraju se roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovog bračnog druga te pretci i potomci u pravoj liniji ukoliko žive u zajedničkom kućanstvu s poreznim obveznikom, a i bivši bračni drug za kojeg porezni obveznik plaća alimentaciju.

(7) Rezidentni porezni obveznik može koristiti osobne odbitke iz st. 1. ili 2. i 3. ovog

članka za razdoblje za koje postoji obveza plaćanja poreza i u kojem se osoba izdržava. Razdoblje se zaokružuje u korist poreznog obveznika na pune mjesece, a neiskorišteni odbitci se ne mogu prenositi u naredno porezno razdoblje.

(8) Rezidentnim poreznim obveznicima osobni odbitak se uvećava za uplate premija za

životno osiguranje koje imaju karakter štednje, uplaćeno dobrovoljno zdravstveno, te dobrovoljno mirovinsko osiguranje do visine 0,7 osnovnog osobnog odbitka mjesečno.

(9) Rezidentnim poreznim obveznicima se osobni odbitak može uvećati u poreznom

razdoblju i za iznos stvarnih troškova zdravstvenih usluga i nabavu ortopedskih pomagala u Federaciji koji uključuje i uže članove obitelji koje porezni obveznik izdržava, pod uvjetom da ti troškovi nisu podmireni iz osnovnog ili dopunskog zdravstvenog osiguranja, te ako nisu financirani iz dobivenih donacija. Troškovi se priznaju na osnovi ispravne dokumentacije koju je izdala ovlaštena zdravstvena ustanova (bolnice, klinike, zavodi, i dr.). Ovo se ne odnosi na troškove za kirurške zahvate ili druge tretmane u svrhu poboljšanja estetskog izgleda.

(10) Osobni odbitak iz stavka 8. i/ili 9. ovoga članka priznaje se nakon osobnog odbitka iz st.1. ili 2. i 3. ovoga članka, a u konačnom obračunu poreza na dohodak, na osnovi podnešene godišnje porezne prijave. 2. Porezni kredit

Članak 24.

(1) Ako fizička osoba iz Federacije stekne dohodak u stranoj državi ili u Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugi teritorij Bosne i Hercegovine) i ostvareni prihod se oporezuje i u Federaciji i u stranoj državi ili drugom teritoriju Bosne i Hercegovine, u tom slučaju porez na dohodak koji je plaćen u stranoj državi ili drugom teritoriju Bosne i Hercegovine se odbija od poreza na dohodak u Federaciji.

(2) Umanjenje poreza na dohodak u Federaciji za plaćene poreze u inozemstvu u

poreznom razdoblju ne može prijeći visinu poreza na dohodak izračunatog primjenom stopa poreza na dohodak Federacije za poreznog obveznika za to porezno razdoblje.

(3) Obveznik poreza na dohodak u Federaciji može umanjiti porez na dohodak koji je

platio u stranoj državi ili drugom teritoriju Bosne i Hercegovine isključivo na osnovi ispravne dokumentacije koja je ovjerena od strane nadležnih organa strane države ili drugog teritorija Bosne i Hercegovine.

3. Porezni gubitak

Članak 25.

(1) Porezni gubitak koji se kod utvrđivanja ukupnog dohotka ne može nadoknaditi, odnosno odbiti u poreznom razdoblju u kojem je nastao prenosi se i nadoknađuje umanjenjem porezne osnovice u narednim poreznim razdobljima, s tim da se pravo na prenos, odnosno nadoknadu tog gubitka gubi istekom pete godine od godine u kojoj je gubitak nastao.

(2) U slučaju nerezidenta koji obavlja samostalnu djelatnost putem stalnog mjesta

poslovanja na teritoriji Federacije, stavak 1. ovog članka se primjenjuje tako što se uzimaju u obzir samo oporezivi prihodi i rashodi koji su predmet odbitka a koji se pripisuju tom stalnom mjestu poslovanja.

(3) U slučaju da fizička osoba iz Federacije u svom stalnom mjestu poslovanja u inozemstvu ostvari gubitk, taj gubitak se ne može odbiti prilikom utvrđivanja njеgovog oporezivog dohotka u Federaciji.

IV - POSTUPAK UTVRĐIVANJA I NAPLATE POREZA

1. Utvrđivanje akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti

Članak 26.

(1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se, obustavlja i

uplaćuje kod svake isplate prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate. (2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti

vrši poslodavac, isplatilac mirovine ili sam obveznik poreza. Obveznik poreza na dohodak je zaposlenik i korisnik mirovine.

(3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se od porezne

osnovice u koju ulaze svi prihodi od nesamostalne djelatnosti ostvareni u jednom mjesecu umanjeni za rashode iz članka 11. ovoga zakona, koji su plaćeni i umanjeni za iznos mjesečnih osobnih odbitaka iz članka 23. st. 1. i 3. ovoga zakona, odnosno za umirovljenike iz članka 23. st. 2. i 3. ovoga zakona.

(4) Porez na dohodak po osnovi nesamostalne djelatnosti koji se obračunava na ostvareni

dohodak za rad koji nije dulji od 10 dana, odnosno 80 sati, a za koji isplaćeni dohodak ne iznosi više od 250,00 KM, obračunava se po stopi od 10%, bez obračunavanja osobnih odbitaka iz članka 23. ovoga zakona.

(5) Obustavljeni, odnosno odbijeni i uplaćeni porez iz stavka 4. ovoga članka smatra se konačno utvrđenim porezom za porezno razdoblje, te porezni obveznik za taj dohodak nije dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu. Porezni obveznik ima pravo taj dohodak i uplaćene iznose akontacije poreza unijeti u godišnju poreznu prijavu.

(6) Strane organizacije koje ne uživaju diplomatski imunitet u Federaciji i uposlenici tih

organizacija koje imaju sjedište, odnosno prebivalište u Federaciji, dužni su pri isplati dohotka od nesamostalne djelatnosti uposlenim građanima ili stranim državljanima obračunati porez po odbitku po odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka i uplatiti ga u zakonom propisanom roku.

(7) Porezni obveznik koji je uposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu

druge države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Federacije ima diplomatski imunitet, kada je obveznik poreza i po ovom zakonu, dužan je sam obračunati akontaciju poreza od nesamostalne djelatnosti prema odredbama st. 1. do 5. ovoga članka i uplatiti je u zakonom propisanom roku.

(8) Porezni obveznik, koji dohodak od nesamostalne djelatnosti ostvaruje neposredno iz

inozemstva, dužan je na taj dohodak sam obračunati akontaciju poreza od nesamostalne djelatnosti na način iz stavka 1. do 5. ovoga članka i uplatiti je u roku od pet dana od dana kada je primio dohodak.

2. Porezna kartica

Članak 27.

(1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti utvrđuje se na osnovi porezne kartice koju za zaposlenika ili umirovljenika vodi poslodavac, odnosno isplatilac mirovina. Poreznu karticu besplatno izdaje Porezna uprava, a poslodavac, odnosno isplatilac

mirovine dužan je poreznu karticu čuvati sve dok je zaposlenik u radnom odnosu, odnosno dok se isplaćuje mirovina.

(2) Podatke o isplaćenim plaćama i mirovinama i obustavljenom i uplaćenom porezu na

temelju porezne kartice zaposlenika, odnosno umirovljenika poslodavac, odnosno isplatilac mirovine dostavlja nadležnoj jedinici Porezne uprave do kraja siječnja tekuće godine za proteklu godinu.

(3) Poslodavac i isplatilac mirovine dužni su voditi evidencije o isplaćenim plaćama

odnosno mirovinama i uplaćenom porezu na dohodak, kao i druge evidencije i iste dostavljati nadležnoj jedinici Porezne uprave.

(4) Poslodavac, odnosno služba koja vrši isplatu mirovina dužni su po isteku kalendarske

godine svom zaposleniku, odnosno primatelju mirovine izdati potvrdu o ukupno isplaćenim plaćama i drugim osobnim primanjima odnosno ukupno isplaćenim iznosima po osnovi mirovine kao i podatcima o izvršenim poreznim odbitcima u prethodnoj kalendarskoj godini. 3. Utvrđivanje akontacije poreza na dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 28.

(1) Akontacija poreza na dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 12. stavka 1. točka

1., 2. i 3. ovoga zakona utvrđuje se u visini godišnjeg iznosa, a na osnovi dohotka od djelatnosti koji je utvrđen za posljednje porezno razdoblje, a plaća se mjesečno u visini 1/12 godišnjeg iznosa akontacije.

(2) Porezni obveznik može izmijeniti visinu mjesečne akontacije iz stavka 1. ovoga članka

uz prilaganje ispavne dokumentacije kojom dokazuje razloge smanjenja, odnosno povećanja prijavljenog iznosa mjesečne akontacije poreza na dohodak.

(3) Ako porezni obveznik prvi put počinje s obavljanjem registrirane djelatnosti,

akontaciju prijavljuje u visini od 10 % očekivanog dohotka. (4) Akontacija poreza na dohodak plaća se mjesečno i to do petnaestog u mjesecu za

protekli mjesec. (5) Porezna uprava može na osnovi obavljenog uviđaja ili nadzora, kao i podataka iz

obrađenih godišnjih poreznih prijava ili drugih podataka o poslovanju obveznika poreza s kojima raspolaže, rješenjem utvrditi novi iznos mjesečne akontacije.

4. Utvrđivanje akontacije poreza po odbitku na dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 29.

(1) Akontacija poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, koji nerezident ostvari

povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti (umjetnici, sportisti, književnici, i dr.), uključujući i djelatnosti vezane za novinarstvo, radio, televiziju, te organizaciju zabavnih priredbi, plaća se po odbitku, od ukupne naknade po stopi od 15%, bez prava na priznavanje

osobnog odbitka iz članka 23. ovoga zakona. Akontacija plaćena na ovaj način smatra se konačno plaćenim porezom.

(2) Akontaciju poreza na dohodak po osnovi drugih samostalnih djelatnosti iz članka

12. stavak 4. točka 1. ovoga zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatioci dohotka po stopi od 15% prilikom svake isplate, bez prava na priznavanje osobnog odbitka iz članka 23. ovoga zakona. 5. Paušalno plaćanje poreza na dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 30.

(1) Porezni obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 12. stavak 1. ovoga zakona, a koji nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, porez na dohodak može utvrđivati i plaćati u paušalnom iznosu. Kriteriji po kojima će se odrediti samostalne djelatnosti za koje se porez na dohodak može plaćati u paušalnom iznosu kao i mjesečne iznose paušala poreza na dohodak utvrđuju županije uz suglasnost ministra.

(2) Porezna uprava može ukinuti poreznom obvezniku paušalno plaćanje poreza na

dohodak i u skladu sa člankom 28. ovoga zakona utvrditi i naložiti plaćanje akontacije poreza na dohodak, ukoliko u toku godine u postupku nadzora ili na osnovi prikupljenih podataka o njegovim ostvarenim prihodima, utvrdi da je ostvario dohodak iznad iznosa koji primjenom propisanih stopa poreza na dohodak premašuje utvrđeni paušalni iznos poreza, ili da je ostvario prihode koji podliježu obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik je dužan prijeći na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na način propisan odredbama članka 19. ovoga zakona.

6. Utvrđivanje akontacije poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava

Članak 31.

(1) Akontaciju poreza na dohodak od imovine koji je ostvaren od najamine i zakupnine,

porezni obveznik plaća mjesećno u visini 1/12 godišnjeg iznosa na osnovi prijave poreznog obveznika. Kod utvrđivanja akontacije poreza ne uzima se u obzir osobni odbitak poreznog obveznika. Akontaciju poreza na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 28. ovoga zakona.

(2) Akontaciju poreza na dohodak od imovine koji se, prema članku 20. ovoga zakona,

ostvaruje iznajmljivanjem kuća, stanova, soba i postelja putnicima i turistima koji plaćaju boravišnu pristojbu, obračunava i uplaćuje porezni obveznik pri svakoj naplati najamnine umanjene za priznate rashode, primjenom stope od 15%, bez prava na osobni odbitak. Uplaćena akontacija poreza smatra se konačnim plaćenim porezom, i za ovaj dohodak se ne podnosi godišnja porezna prijava.

(3) Akontaciju poreza na dohodak od ustupanja imovinskih prava obračunava, obustavlja i

uplaćuje isplatilac dohotka kao porez po odbitku istovremeno sa isplatom dohotka i to od

ukupne naknade umanjene za rashode iz članka 21. stavak 5. primjenom stope od 15%, bez prava na osobni odbitak iz članka 23. ovoga zakona.

(4) Akontaciju poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava plaćaju porezni obveznici na svaki takav pojedinačno ostvareni dohodak i to u zakonom propisanom roku. Akontacija se utvrđuje od porezne osnovice u skladu s čl. 20. i 21. ovoga zakona, primjenom stope 15%. Plaćena akontacija smatra se konačno plaćenim porezom, pa obveznici poreza za taj dohodak ne podnose godišnju poreznu prijavu.

7. Utvrđivanje akontacije poreza na dohodak od ulaganja kapitala

Članak 32.

(1) Akontacija poreza na dohodak od kamata iz članka 22. točka 1. ovoga zakona, plaća se

po odbitku primjenom stope od 15%, bez prava na umanjenje osnovice za lične odbitke iz članka 23. ovoga zakona.

(2) Akontacija poreza na dohodak po osnovi prihoda iz članka 22. točka 2. ovoga zakona,

plaća se po odbitku primjenom stope od 15%, bez prava na umanjenje osnovice za lične odbitke iz članka 23. ovoga zakona.

(3) Akontacija poreza na dohodak prema st. 1. i 2. ovoga članka, koja je utvrđena i uplaćena smatra se konačnom poreznom obvezom i obveznik poreza za taj dohodak nije dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu. 8. Utvrđivanje godišnjeg poreza na dohodak

Članak 33.

(1) Porez na dohodak, za koji je propisana obveza podnošenja godišnje porezne

prijave, porezni obveznik obračunava po isteku poreznog razdoblja.

(2) Porez na dohodak se obračunava po stopama iz članka 9. ovoga zakona na poreznu osnovicu utvrđenu u skladu s člankom 7. ovoga zakona.

(3) Osoba koja isključivo ostvaruje dohodak obavljanjem samostalne djelatnosti, a upošljava osobe s posebnim potrebama i/ili invalidne osobe s utvrđenim invaliditetom preko 50%, poreznu obavezu može umanjiti za 10% za svaku tako uposlenu osobu, a najviše do 50% utvrđene porezne obaveze, pod uvjetom da su te osobe u radnom odnosu u kontinuitetu najmanje 10 mjeseci u tom poreznom razdoblju.

(4) Rezidentu koji dohodak ostvari u inozemstvu, odnosno na drugom teritoriju Bosne i

Hercegovine, porez na dohodak utvrdit će se na osnovi odredaba ovoga zakona, uz priznavanje plaćenog poreza po odbitku i akontacija poreza na dohodak plaćenih u inzemstvu, odnosno na drugom teritoriju Bosne i Hercegovine.

(5) Kod utvrđivanja poreza na dohodak u jednom poreznom razdoblju, a u cilju

izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, prednost pred odredbama ovoga zakona imaju odredbe ratificiranih međunarodnih ugovora ili sporazuma (konvencija) o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

(6) Porezni obveznik je dužan, u roku propisanom za podnošenje porezne prijave, u

cijelosti izmiriti obveze po osnovi poreza na dohodak za prethodno porezno razdoblje prema odredbama Zakona o Porezoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine «Službene novine Federacije BiH», broj: 33/02 i 28/04 (u daljnjem tekstu: Zakon o Poreznoj upravi).

(7) Ukoliko je porezni obveznik u toku jednog poreznog razdoblja uplatio na ime akontacije poreza na dohodak iznos koji je veći od iznosa godišnjeg poreza iskazanog u poreznoj prijavi, više uplaćeni iznos Porezna uprava će usmjeriti za plaćanje dospjelih poreza po drugim osnovama. Ukoliko iznos preplate prelazi iznos dugovanja po osnovi dospjelih plaćanja poreznih obaveza, obveznik se može izjasniti želi li preplaćenim iznosom izmiriti buduće obveze ili želi da se izvrši povrat preplaćenog iznosa. Povrat preplaćenog iznosa izvršit će se u roku od 20 radnih dana od dana primitka zahtjeva. 9. Porezna prijava

Članak 34.

(1) Porezni obveznik je obvezan nakon isteka poreznog razdoblja do kraja veljače podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja nadležnoj jedinici Porezne uprave, osim poreznog obveznika kojem je porez na dohodak naplaćen po odbitku i kojem je to konačna porezna obaveza.

(2) Oblik i sadržaj porezne prijave iz stavka 1. ovog članka propisuje ministar.

(3) Godišnju poreznu prijavu porezni obveznik je obvezan podnijeti Poreznoj upravi ako ostvari dohodak iz više izvora po osnovi nesamostalne djelatnosti istovremeno ili izravno iz inozemstva (bez posredovanja rezidentnog poslodavca) ili kada ostvari dohodak za koji je prema ovom zakonu propisana obveza podnošenja godišnje porezne prijave kao i u slučaju kada Porezna uprava zatraži od poreznog obveznika da naknadno plati porez po osnovi nesamostalne djelatnosti.

(4) Zaposlenik za kojeg poslodavac plaća porez po odbitku nije obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu ako ne ostvaruje prihode iz drugih izvora.

(5) Ako porezni obveznik u poreznoj prijavi iskaže netočne ili nepotpune podatke, porez na dohodak utvrđuje nadležna jedinica Porezne uprave.

(6) Porezna uprava, u skladu sa Zakonom o Poreznoj upravi, ima ovlaštenje da

procijeni dohodak poreznog obveznika i utvrdi njegovu poreznu obvezu, odnosno podnese poreznu prijavu u ime poreznog obveznika u slučaju kada porezni obveznik sam to nije učinio u zakonom propisanom roku. 10. Mjesto plaćanja poreza

Članak 35.

(1) Porez na dohodak od nesamostalne djelatnosti plaća se u skladu s člankom 26. ovoga zakona prema mjestu prebivališta poreznog obveznika.

(2) Porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća se u skladu s čl. 28., 29. i 30. ovoga zakona, prema mjestu registracije djelatnosti, odnosno mjestu poslovne prostorije. (3) Porez na dohodak od imovine i imovinskih prava plaća se u skladu s člankom 31. ovoga zakona, prema mjestu gdje se nepokretna imovina nalazi, a za pokretnu imovinu mjesto plaćanja je prema mjestu sjedišta, odnosno prebivališta poreznog obveznika. (4) Porez na dohodak od ulaganja kapitala plaća se prema mjestu ostvarivanja takvih prihoda. V - DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA I DRUGE OBVEZE

Članak 36.

Porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 12. ovoga zakona, kao i oni koji počinju ostvarivati dohodak neposredno iz inozemstva, te oni koji počinju davati u zakup i najam pokretnine i nekretnine (osim onih koji daju u najam kuće, stanove, sobe i krevete putnicima i turistima koji plaćaju boravišnu pristojbu), dužni su nadležnoj jedinici Porezne uprave prijaviti početak obavljanja djelatnosti davanja u zakup i najam kao i ostvarivanja dohotka u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno od dana početka ostvarivanja dohotka.

Članak 37.

Nadležna tijela i uprave koji su ovlašteni za izdavanje odobrenja za obavljanje samostalne djelatnosti i slobodnih zanimanja kao i rješenja o privremenoj obustavi, zabrani ili prestanku djelatnosti i slobodnih zanimanja, dužni su o tome obavijestiti Poreznu upravu dostavom jednog primjerka odobrenja, odnosno rješenja.

Članak 38.

(1) Fizičke i pravne osobe dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o isporučenoj robi, uslugama što su ih obavili obveznici poreza na dohodak, kao i podatke o isplaćenim plaćama, mirovinama i drugim prihodima po osnovi nesamostalne djelatnosti, radi utvrđivanja ili kontrole prijavljenog dohotka za određeno porezno razdoblje.

(2) Banke i druge financijske organizacije koje su ovlaštene za obavljanje platnog prometa dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o prometu preko računa obveznika poreza na dohodak.

(3) Fizičke i pravne osobe i organizacije iz st. 1. i 2. ovoga članka dužni su Poreznoj upravi omogućiti uvid u poslovne knjige i evidencije radi utvrđivanja i prikupljanja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza na dohodak.

Članak 39.

Isplate prihoda koji se smatraju dohotkom obavit će se na račun obveznika poreza

otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktima.

Članak 40.

(1) Podaci za utvrđivanje dohotka i podaci o izvršenim uplatama javnih prihoda

uzimaju se iz poslovnih knjiga i evidencija koje su dužni voditi obveznici poreza na dohodak.

(2) Sve poslovne promjene unose se svakodnevno u poslovne knjige, a knjigovodstveno stanje u svakom trenutku mora odgovarati stvarnom stanju.

(3) Obveznici poreza na dohodak koji su prema odredbama ovoga zakona dužni voditi poslovne knjige, prije upotrebe su dužni ovjeriti poslovne knjige u nadležnoj organizacijskoj jedinici Porezne uprave.

(4) Obveznici poreza na dohodak dužni su poslovne knjige i druge propisane evidencije držati u svojim poslovnim prostorijama ili kod ovlaštenog knjigovodstvenog servisa, odnosno u stambenim prostorijama i mjestima gdje obavljaju djelatnost (u vozilima, na pijačnim tezgama, i sl.) ukoliko nemaju poslovnu prostoriju. Poslovne knjige moraju biti dostupne djelatnicima Porezne uprave koji su ovlašteni za vršenje inspekcijskog nadzora.

Članak 41.

Na zahtjev suda, državnih organa i tijela Porezna uprava je dužna dostaviti podatke o dohotku i osnovici poreza koju je prijavio porezni obveznik u svojoj godišnjoj prijavi, odnosno koje je ona utvrdila, izuzev podataka koji se prema odredbama Zakona o Poreznoj upravi smatraju poreznom tajnom. VI - PROCEDURALNE ODREDBE

Članak 42.

Po pitanju naplate, zatezne kamate, povrata poreza, žalbenog postupka i zastare primjenjivat će se odredbe Zakona o Poreznoj upravi. VII - KAZNENE ODREDBE

Članak 43.

Fizičke i pravne osobe i organizacije koje prouzroče povredu odredaba ovoga zakona ili propuste ih ispoštovati, podliježu odgovarajućoj kazni za porezni prekršaj koja je propisana čl. 80. do 94. Zakona o Poreznoj upravi. VIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 44.

Porezne obaveze koje su nastale do dana stupanja na snagu ovoga zakona izvršit će se u skladu s propisima koji su bili na snazi u trenutku nastanka porezne obveze.

Članak 45.

Fizičke osobe koje su, do stupanja na snagu ovoga zakona, po županijskim propisima

ostvarile pravo na porezna oslobađanja ili olakšice koje se odnose na određeno vremensko razdoblje, kod utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak od samostalnog obavljanja djelatnosti po odredbama ovoga zakona, imaju pravo koristiti oslobađanje i olakšice do isteka vremena za njihovo korištenje.

Članak 46.

Ministar će donijeti podzakonske akte za primjenu odredaba ovog zakona u roku od 60

dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona, kojim će detaljnije propisati: - primjenu poreznih stopa - način usklađivanja dohotka - oblik i način vođenja porezne kartice - način utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak - oblik i način popunjavanja godišnje porezne prijave - oblik i sadržaj poslovnih knjiga i evidencija na osnovi kojih se utvđuje dohodak od

samostalne djelatnosti - uvjete za isplatu prihoda koji se mogu isplaćivati u gotovini, a koji se u smislu Zakona

smatraju oporezivim prihodom - način obračuna ubrzane amortizacije.

Članak 47.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o porezu na plaću

(«Službene novine Federacije BiH», br. 26/96, 27/97, 12/98, 29/00, 54/00, 16/01, 7/02, 27/02 i 6/04).

Članak 48.

Stupanjem na snagu ovoga zakona županije su dužne da do početka primjene ovoga zakona usklade odredbe svojih zakona o porezima koje se odnose na utvrđivanje i plaćanje poreza na dobit fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost, porez na prihode od imovine i imovinskih prava, porez na prihode od autorskih prava, patenata i tehničkih unaprjeđenja, porez na prihode od poljoprivredne djelatnosti i porez na ukupan prihod fizičkih osoba.

Članak 49.

U slučaju kolizije ovoga zakona i drugih zakona iz ove oblasti primjenjuju se odredbe

ovoga zakona.

Članak 50..

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u «Službenim novinama Federacije BiH», a primjenjivat će se od 1. sječnja 2006.godine.

O B R A Z L O Ž E NJ E

I - USTAVNI TEMELJ Ustavni temelj za donošenje ovoga zakona sadržan je u odredbama točke d) Amandmana VIII. na Ustav Federacije BiH, prema kojem je, pored ostalog, u isključivoj nadležnosti Federacije, donošenje propisa o financijama i fiskalna politika Federacije i članka IV.A.20.(1) J) Ustava prema kojem je Parlament Federacije BiH odgovoran za donošenje zakona kojima se razrezuje porez ili na drugi način osigurava potrebno financiranje. I I - RAZLOZI ZA DONOŠENJE U okviru reforme poreznog sustava u Bosni i Hercegovini koja se realizira u suradnji s Deutsche Gesellschaft fur Technische Zusammenarbeit (GTZ) i USAID-om (Tax modernization project - TAMP) urađen je Prednacrt zakona o porezu na dohodak kojim je regulirano oporezivanje dohotka fizičkih osoba na isti način po svim izvorima prihoda. Zakonom o porezu na dohodak koji bi se donio na federalnoj razini kao sintetički oblik oporezivanja dohotka fizičkih osoba, zamijenio bi dosadašnji neujednačeni način oporezivanja ovih prihoda koji su se oporezivali prema kantonalnim propisima. Prihodi koji su bili oporezivani kantonalnim propisima odnosili su se na dobit fizičkih osoba, prihode po osnovi imovine i imovinskih prava, autorskih prava, patenata i tehničkih unaprjeđenja, prihodi po osnovi obavljanja poljoprivrednih djelatnosti, te po osnovi ukupnog prihoda građana. Oporezivanje plaća vršilo se prema federalnom propisu primjenom Zakona o porezu na plaću. Zbog različitog reguliranja, oporezivanja prihoda fizičkih osoba primjenom propisa kantona dovodi u neravnopravan položaj obveznika poreza – fizičku osobu. Neravnopravan položaj obveznika poreza kod oporezivanja istih prihoda koji je rezultirao različitošću kantonalnih poreza nameće potrebu za donošenjem propisa kojima bi se pod istim uvjetima i na isti način vršilo oporezivanje iste vrste prihoda. Donošenje zakona kojim bi se na isti način vršilo oporezivanje dohotka fizičkih osoba na teritoriju Federacije predstavljalo bi još jedan korak prema modernizaciji poreznih struktura i uspostavljanju jedinstvenog ekonomskog prostora Bosne i Hercegovine. Na ovaj način bi se riješio i problem dvostrukog oporezivanja prihoda koji su ostvareni izvan teritorija Federacije, a i onih koji su se iskazivali kroz prihod građana. Također, primjena novog Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, kojim su, između ostalog, propisane i procedure utvrđivanja i plaćanja poreznih obveza, prema kojem porezni obveznik sam utvrđuje i prijavljuje svoju poreznu obvezu, zahtijeva izmjene i usklađivanje važećih propisa prema Zakonom utvrđenim i propisanim procedurama. I I I - OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH PRAVNIH RJEŠENJA Koncept Zakona o porezu na dohodak bazira se na principima pravednosti, jednakosti i tržišno orjentiranom konceptu oporezivanja dohotka koji se ostvari u jednom poreznom razdoblju na teritoriju Bosne i Hercegovine i izvan njega i koji se samo jednom oporezuje.

U poglavlju I. OSNOVNIM ODREDBAMA Zakona definirano je:

- da se porez na dohodak utvrđuje i plaća samo prema odredbama ovoga zakona, - tko je porezni obveznik poreza na dohodak, - fizičke osobe koje ne podliježu oporezivanju, a što se odnosi na strane državljane,

konzularne, diplomatske predstavnike, - predmet oporezivanja, dohodak koji ostvari porezni obveznik obavljajući: samostalnu

djelatnost, nesamostalnu djelatnost, dohodak od imovine i imovinskih prava kao i dohodak od ulaganja kapitala,

- prihodi koji se ne smatraju dohotkom su prihodi na koje je već plaćen porez (dividende, mirovine iz inozemstva), kao i prihodi za koje nije učinjena nikakva protuusluga (razne potpore, dječji dodaci, nasljedstva i darovanja), prihodi od prodaje imovine koja se koristi u osobne svrhe, naknade po osnovi nastalih šteta, i od dobitaka od nagradnih igara i igara na sreću,

- prihodi na koje se ne plaća porez, obuhvaćaju prihode za vrijeme neuposlenosti, invalidnine, naknade za tjelesna oštećenja, nagrade članovima Akademije znanosti i umjetnosti, stipendije, dr.,

- osnovica poreza na dohodak, predstavlja razliku između ukupno primljenih prihoda i odbitaka koji se priznaju tijekom jednog poreznog razdoblja,

- porezno razdoblje za koje se utvrđuje porez na dohodak. Porezno razdoblje obuhvaća kalendarsku godinu, iako ovo razdoblje može biti i kraće.

- stopa poreza na dohodak je progresivna stopa od 10 % do trostrukog osnovnog osobnog odbitka i 15% na iznos iznad trostrukog osnovnog osobnog odbitka.

U poglavlju II. UTVRĐIVANJE DOHOTKA definirani su dohotci prema izvorima nastajanja i rashodi koji se mogu odbiti od prihoda, i to:

- nesamostalne djelatnosti su prihodi na osnovi plaće, mirovine koja se isplaćuje iz sredstava koja nisu oporezivana, dodatnih primanja koja poslodavac isplaćuje iznad propisanog iznosa, kao i drugi prihodi koji se stječu po osnovi nesamostalnog rada. Rashodi koji se oduzimaju i kao takvi priznaju prilikom utvrđivanja oporezivog dohotka su uplaćeni obvezni doprinosi iz plaće,

- samostalne djelatnosti, kada se dohodak stječe proizvodnjom ili trgovinom roba i usluga na tržištu obavljanjem samostalne trajne djelatnosti kao osnovnog ili dopunskog zanimanja, i sl,

- imovine i imovinskih prava gdje dohodak predstavlja razliku između prihoda po osnovi zakupnine i najma stanova, soba i postelja, vremenski ograničenog ustupanja autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava i rashoda koji su nastali u tom poreznom razdoblju. Rashodi za stjecanje prihoda po ovoj osnovi priznaju se u paušalnom iznosu ili u visini stvarno nastalih troškova,

- od ulaganja kapitala, koji čini dohodak koji se stječe od kamata od zajmova koje daju fizičke osobe kao i od premija osiguranja koje se mogu odbiti.

U poglavlju III. USKLAĐIVANJE DOHOTKA, regulira se: – osobni odbitak, koji može odbiti obveznik poreza od ukupno ostvarenog dohotka, i to: osnovni osobni odbitak u visini od 1.200,00 KM., dok ovaj iznos za rezidentnog

primatelja mirovine iznosi 3.600,00 KM, osobni odbitak za izdržavanog bračnog druga i prvo dijete 0,5 osnovnog osobnog

odbitka,

za svako slijedeće dijete 0,7 osnovnog osobnog odbitka 0,3 osnovnog osobnog odbitka za izdržavanog člana uže obitelji i djecu ako su osobe

s invaliditetom. osobni odbitak se povećava i za iznos od 0,7 osnovnog osobnog odbitka za premije

životnog, zdravstvenog i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, kao i za iznos stvarnih troškova liječenja izvan obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja.

- porezni kredit; propisuje se umanjenje porezne obveze za iznos plaćenog poreza na

dohodak koji je plaćen u inozemstvu ili Republici Srpskoj i Brčko Distriktu, ali do visine poreza na dohodak izračunatog primjenom stope poreza na dohodak u Federaciji.

U poglavlju IV. POSTUPAK UTVRĐIVANJA I NAPLATE POREZA, propisan je način i metodologija utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak. Porez na dohodak plaća se putem predujma, i to:

- od nesamostalne djelatnosti, koji se obračunava, obustavlja i uplaćuje kod svake isplate koju vrši poslodavac ili isplatitelj mirovine. Predujam poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti utvrđuje se na osnovi porezne kartice koju vodi poslodavac, odnosno isplatilac mirovine;

- od samostalne djelatnosti, koja se utvrđuje u godišnjem iznosu na osnovi porezne

obveze iz prethodnog poreznog razdoblja a plaća se mjesečno u visini 1/12 godišnjeg iznosa predujma. Porez na dohodak od nesamostalne djelatnosti može se plaćati i u paušalnom iznosu, pod uvjetom da obveznik poreza na dohodak nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, i ispunjavanjem drugih kriterija koji omogućavaju plaćanje poreza u paušalnom iznosu. Porez po odbitku na dohodak od samostalne djelatnosti plaćaju porezni obveznici nerezidenti koji dohodak ostvare povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti, te rezidenti koji obavljaju povremene samostalne djelatnosti;

- od imovine i imovinskih prava, porezni obveznik plaća u visini 1/12 godišnjeg iznosa

akontacije poreza na dohodak od imovine, a predujam poreza na dohodak od imovinskih prava plaća se po odbitku po stopi od 15% od svakog pojedinačnog ostvarenog prihoda.

Porez na dohodak se obračunava po isteku poreznog razdoblja prema poreznoj prijavi poreznog obveznika koji je dužan da sam utvrdi i prijavi svoju poreznu obvezu. Godišnju poreznu prijavu, nakon isteka poreznog razdoblja, podnose nadležnoj Poreznoj upravi svi obveznici poreza, osim onih koji su porez na pojedinačno ili ukupno ostvareni dohodak platili po odbitku, a plaćeni predujmovi poreza po odbitku se smatraju konačno utvrđenim i plaćenim porezom na dohodak. Godišnja prijava se podnosi na obrascu koji propisuje federalni ministar financija.

U poglavlju V. DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA I DRUGE OBVEZE, propisuje se obveza poreznom obvezniku, koji počinje obavljati samostalnu djelatnost kao i onim koji počinju ostvarivati dohodak neposredno iz inozemstva, da Poreznoj upravi prijave početak obavljanja djelatnosti, odnosno ostvarivanja dohotka. Također, nadležni organi i uprave, koji su ovlašteni za izdavanje odobrenja za obavljanje samostalne djelatnosti ili slobodnih zanimanja kao i rješenja o zabrani ili prestanku obavljanja djelatnosti i slobodnih zanimanja,

obvezni su jedan primjerak rješenja dostaviti nadležnoj jedinici Porezne uprave. Obveza dostavljanja izvješćaa i podataka na zahtjev Porezne uprave imaju i fizičke i pravne osobe, banke i druge financijske organizacije. Propisana je i obveza fizičkim i pravnim osobama i organizacijama da omoguće Poreznoj upravi uvid u poslovne knjige i evidencije; U poglavlju VI. PROCEDURALNE ODREDBE, propisano je da se u slučaju i po pitanjima naplate, zatezne kamate, povrata više uplaćenog poreza na dohodak žalbenog postupka i zastare primjenjuju odredbe Zakona o Poreznoj upravi. U poglavlju VII. KAZNENE ODREDBE, u slučaju povrede odredaba ovoga zakona primjenjivat će se kazne za porezne prekršaje propisane Zakonom o Poreznoj upravi. U poglavlju VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, propisuje se priznavanje oslobađanja i povlastica koje su ranije stečene po kantonalnim propisima, a koje vrijede do njihovog iskorištenja. IV - FINANCIJSKA SREDSTVA Za sprovođenje ovoga zakona nije potrebno osigurati sredstva u Proračunu Federacije. Prema podatcima o ostvarenju prihoda u 2003. godini po osnovi oporezivanja prihoda iz istih izvora koji su obuhvaćeni ovim zakonom, uz predložene stope poreza na dohodak od 10% i 15% može se očekivati da će proračuni kantona ostvariti veće prihode od onih koje su ostvarili u 2004. godini po osnovi kantonalnih propisa. V - PRIMJEDBE I MIŠLJENJA Na Prednacrt zakona mišljenje su dali Ministarstvo pravde Federacije i Ured za zakonodavstvo Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Primjedba Federalnog ministarstva pravde na članak 41. ovoga zakona, (sada članak 43.) nije se mogla prihvatiti, s obzirom kako u Prednacrtu zakona nije bilo potrebe posebno propisati specifične prekršaje koji se odnose samo na ovaj zakon. Ured za zakonodavstvo Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dao je određene primjedbe koje su ugrađene u Prednacrt zakona, osim primjedbe pod točkom 2. u kojoj je predloženo da se u članku 1. Prednacrta zakona detaljnije navedu pitanja koja se uređuju ovim zakonom. S obzirom da je članak 1. formuliran na uobičajen način kako su i do sada bili formulirani uvodni članci u poreznim zakonima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a isto tako je definirana i osnovna odredba u Zakonu o PDV-u koji je donešen na razini države, ova se primjedba nije mogla prihvatiti.