1

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

POREZNE OLAKŠICE POREZA NA DOHODAK

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Oporezivanje poduzeća Mentor: dr.sc. Helena Blažić Student: Katarina Juraković

Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 0081100807

Rijeka, rujan 2013.

2

SADRŢAJ

1. UVOD ......................................................................................................................... 4 1.1. Problem i predmet istraživanja .......................................................................................... 4

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................. 14

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ................................................................................................. 4

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................ 5

1.5. Struktura rada .................................................................................................................... 5

2. POREZ NA DOHODAK .......................................................................................... 6 2.1. Pojam poreza na dohodak .................................................................................................. 6

2.2. Osnovni oblici poreza na dohodak .................................................................................. 10

2.3. Porezna osnovica ............................................................................................................. 12

2.4. Temeljne odredbe poreza na dohodak ............................................................................. 13

3. POREZNE OLAKŠICE POREZA NA DOHODAK ........................................... 18 3.1. Pojam poreznih olakšica................................................................................................... 18

3.2. Razlozi odobravanja olakšica ........................................................................................... 19

3.3. Olakšice s obzirom na tehniku njihova davanja .............................................................. 21

3.4. Standardne i nestandardne porezne olakšice ................................................................... 23

3.4.1. Standardne porezne olakšice .................................................................................... 23 3.4.2. Nestandardne porezne olakšice ................................................................................. 25

3.5. Znaĉaj poreznih olakšica ................................................................................................ 30

4. POREZNE OLAKŠICE U HRVATSKOJ ............................................................ 32 4.1. Razvoj poreznih olakšica ................................................................................................ 32

4.2. Standardne olakšice ......................................................................................................... 33

4.2.1. Visina osobnog odbitka ili neoporezivog dijela dohotka u RH ................................. 33 4.2.2. Visina osobnog odbitka ili neoporezivog dijela dohotka u RH u podruĉjima posebne

državne skrbi i u brdsko planinskom podruĉjima ............................................................... 35 4.2.3. Obiteljska olakšica ................................................................................................... 37 4.2.4. Ostale olakšice poreza na dohodak ........................................................................... 38

4.3. Novi neoporezivi primici ................................................................................................ 39

4.4. Neoporezive naknade, potpore, nagrade i drugi primici .................................................. 41

5. POREZNE OLAKŠICE U EUROPSKOJ UNIJI ................................................ 44 5.1. USPOREDNA ANALIZA STANDARDNIH OLAKŠICA (PRIMJERI ZEMALJA) .... 44

5.1.1. Slovenija ................................................................................................................... 45 5.1.2. Belgija ...................................................................................................................... 46 5.1.3. Cipar ......................................................................................................................... 48 5.1.4. Rusija ......................................................................................................................... 48

6. ZAKLJUČAK .......................................................................................................... 50

LITERATURA ............................................................................................................. 52

3

POPIS TABLICA ......................................................................................................... 55

4

1. UVOD

Uvodom u diplomski rad teme Porezne olakšice poreza na dohodak omogućen je

osnovni pregled ĉetiri meĊusobno povezanih dijelova: problem i predmet istraživanja,

svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura rada. U nastavku se obrazlažu

navedeni dijelovi Uvoda.

1.1. Problem i predmet istraţivanja

Prilikom izrade diplomskog rada istražiti će se i omogućiti pregled svih poreznih

olakšica prema primjeni Zakona o porezu na dohodak Republike Hrvatske koje se

odobravaju pri obraĉunu poreza na dohodak. Problem rada biti će istražiti naĉin na koji

se olakšice upotrebljavaju u razliĉitim poreznim sustavima te kako se pojedine olakšice

tretiraju. Predmet rada je istražiti teorijske i praktiĉne probleme oporezivanja dohotka i

poreznih olakšica na dohodak, te sustavno i jednostavno formulirati rezultate

istraživanja.

1.2. Radna hipoteza

Uzimajući u obzir prethodno navedeni problemi predmet i istraživanja, postavljena je

temeljna radna hipoteza: na temelju spoznaja i rezultata istraživanja o poreznim

olakšicama koje se podvrgnute porezu na dohodak može se tvrditi da su one kljuĉne

kako bi porezni sustav normalno funkcionirao u Hrvatskoj i zemljama EU.

1.3. Svrha i ciljevi istraţivanja

Svrha ovog rada je istražiti karakteristike i uĉinke poreznih olakšica poreza na dohodak,

a cilj rada je prikazati sustav poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj, i to u dijelu koji

se odnosi na porezne olakšice. Znaĉaj poreznih olakšica, analiza sustava standardnih i

nestandardnih olakšica, osnovna osobna olakšica i obiteljske olakšice, porez na dohodak

i primjena olakšica u zemljama ĉlanica EU,ostale porezne olakšice, neoporezive

naknade, nagrade i potpore te novi neoporezivi primici ostali su dijelovi rafda kojima

se istražuje tema rada.

5

1.4. Znanstvene metode

Prilikom pisanja ovog rada te donošenja zakljuĉka na temelju prikupljenih podataka,

koristile su se sljedeće metode :

Metoda kompilacije (postupak preuzimanja tuĊih opažanja i spoznaja), metoda

komporacije (postupak usporeĊivanja istih ili srodnih ĉinjenica i stavova), metode

sinteze (misaoni postupak odvajanja općeg i eliminiranja individual1nog, ili odvajanja

individualnog i eliminiranja općeg), metoda diskripcije (postupak kojim se opisuju

predmeti i pojave te njihovi odnosi bez znanstvenog tumaĉenja), povijesna metoda

(postupak kojim se na temelju dokazanog materijala i dokumenata može saznati što i

zašto se nešto dogodilo u prošlosti).

1.5. Struktura rada

U prvom dijelu, Uvodu, postavljeni su problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela je

Pojam poreza na dohodak. U ovom dijelu analizirano su osnovni oblici poreza na

dohodak, kao i porezna osnovica i ciljevi i uĉinci samog poreza. Treći dio, pod

nazivom, Porezne olakšice poreza na dohodak definira standardne i nestandardne

olakšice, daje uvid u razloge odabravanja olakšica, kao i njihov znaĉaj, te definira

olakšice s obzirom na tehniku njihova davanja.

Ĉetvrti dio, naslovljen kao Porezne olakšice u Hrvatskoj prezentira olakšice koje se

primjenjuju u poreznom sustavu Republike Hrvatske, kao i njihov razvojni put. Porezne

olakšice u Europskoj Uniji naslov je petog dijela koji predstavlja kako se koriste

olakšice poreznim sustavima nekih zemalja ĉlanica. U posljednjem šestom dijelu,

Zaključku, izložena je sinteza rezultata istaživanja i spoznaja do kojih je došlo u

prethodno navedenim dijelovima.

6

2. POREZ NA DOHODAK

U prvom poglavlju definiran je poĉetak nastanka poreza na dohodak, njegovi osnovni

oblici, što je porezna osnovica, koje su temeljne odredbe poreza na dohodak i njegovi

ciljevi i uĉinci.

2.1. Pojam poreza na dohodak

Kasno se pojavio u poreznim sustavima jer preduvjeti za njegovo uvoĊenje nisu

postojali kada je poljoprivreda bila najvažnija grana gospodarstva. Prvi put

uveden je krajem 18. stoljeća u Engleskoj u vrijeme napoleonskih ratova pod

nazivom Income Tax (Jelĉić, 2001).

Kao što je to sluĉaj kod svakog poreza, i za porez na dohodak je utvrĊivanje

objekta i osnovice oporezivanja od velike važnosti. Kod poreza na dohodak je to,

u posebno naglašenoj mjeri, ne samo važno, nego i teško. Naime, neutralnost u

odnosu na alokacijsku politiku kao i općost (univerzalnost, sveobuhvatnost)

oporezivanja, mogu se izuzimajući posebno politiĉki utemeljene razloge ostvariti

samo onoliko (Jelĉić i Jelĉić, 1998, str. 180),

(a) koliko se ravnomjerno uspije zahvatiti odnosno obuhvatiti doista

ukupni dohodak s jedne, odnosno

(b) oporezivanjem tim porezom kao elemente dohodka ne zahvatiti one

veliĉine koje nisu dohodak

Pri utvrĊivanju predmeta oporezivanja primjenom poreza na dohodak zapravo se

utvrĊuje obuhvat dobra koje će se oporezivati tim porezom. UtvrĊuje se, dakle,

predmetni obuhvat porezne obveze, kojeg ĉine njegova sadržajna i teritorijalna

dimenzija. Pritom sadržajna dimenzija u determiniranju predmeta oporezivanja

daje odgovor na pitanje na koji je dio ekonomske snage poreznog obveznika

usmjereno oporezivanje dohodka. Teritorijalna pak dimenzija pri utvrĊivanju

oporezivog dohodka determinira prostor na kojem on nastaje (Jelĉić i Jelĉić,

1998).

7

Porez na dohodak je porezni oblik kojim se zahvaća dohodak fiziĉkih osoba.

Kod tog poreznog oblika za utvrĊivanje poreznog opterećenja nisu relevantni

samo visina dohodka i porezna tarifa koja se na njega primjenjuje, već i niz

drugih ĉimbenika. Pa upravo stoga što se uz ekonomsku snagu pri oporezivanju

dohodka uzimaju u obzir i druge okolnosti koje se odnose na poreznog

obveznika, može se porez na dohodak definirati kao porez kojim se

oporezivanje ekonomske snage fiziĉkih osoba primarno, ali ne i iskljuĉivo

zasniva na dohodku.

Porez na dohodak ima sljedeće osnovne karakteristike (Jelĉić i Jelĉić, 1998, str.

178):

Taj se porez odnosi na ukupni dohodak poreznog obveznika. Po tome se

on razlikuje od poreza na prihod, kojim se oporezuju samo pojedini

oblici prihoda, dakle, sa stajališta definicije pojma dohodka, samo

njegovi odreĊeni dijelovi.

Porezom na dohodak zahvaća se, odnosno oporezivim se dohodkom

smatra ukupni neto dohodak. Pod tim se razumijeva, da se pri

oporezivanju respektiraju, i kao odbitne stavke tretiraju troškovi, koji su

bili potrebni da bi se sam dohodak ostvario.

Nasuprot potrošnim porezima, koji su orijentirani na dohodak u procesu

njegove uporabe, porez na dohodak se u pravilu zasniva na pritjecanju,

na stjecanju dohodka, odnosno na dohodku kakav postoji kao rezultat

pritjecanja raznih prihoda tijekom razdoblja oporezivanja.

Porez na dohodak jest osobni porez, što treba razumjeti tako da se kod

tog poreza u obzir uzimaju posebne osobne okolnosti koje se odnose na,

odnosno koje su povezane s poreznim obveznikom. Ta karakteristika

poreza na dohodak proizlazi iz mnogobrojnih i raznovrsnih

diferencijacija, koje su prije svega rezultat (a) od poreza osloboĊenih

iznosa koji se odnose na osobu samog poreznog obveznika, (b) brojnih

odbitaka i (c) progresivne tarife.

Porez na dohodak jest direktni (neposredni, izravni) porez, tj. plaća se

prije i neovisno o trošenju dohodka.

8

Porez na dohodak jedan je od najsloženijih poreza, pri kojem je

oživotvorenje onih intencija koje su mu namijenjene, posebno teško. On

na strani države pretpostavlja postojanje dobro organizirane, sposobne,

porezne uprave, a na strani poreznih obveznika relativno velik stupanj

spremnosti na suradnju, kao i dobro organiziran sustav evidencije za

razrez tog poreza potrebnih podataka.

Porez na dohodak se odnosi na fiziĉke osobe. Iako se gotovo ĉini da tu

karakteristiku poreza na dohodak i ne treba posebno naglašavati, ako se

sam dohodak promatra kao kategorija koja se po svojoj biti odnosi na

fiziĉke osobe, ipak ovu osobinu poreza na dohodak treba posebno

istaknuti. To stoga, što se ponegdje, što je osobito sluĉaj u

anglosaksonskom pravu, pojam dohodka rabi i tumaĉi u širem smislu:

terminom “porez na dohodak” („income tax“) obuhvaća se kako

„individual income tax“, što je porez na dohodak u užem smislu

(odnosno u onom u kojem se on uglavnom rabi na podruĉju Zapadne

Europe i u nas), tako i „corporation income tax“, termin koji se odnosi

na porez trgovaĉkih društava, u (ne samo) naš porezni sustav ukljuĉen

pod nazivom „porez na dobit“.

Prisutnost ovog poreza ojaĉana je razvojem suvremenih tržišnih ekonomija.Može se reći

da se nameće na oporezivi dohodak pojedinaca, obiĉno prema progresivnim poreznim

stopama (Sever, 1995). Upravo je to njegovo strukturno obilježje jedna od temeljnih

vrijednosti poreza na dohodak jer se zbog tog svojstva on može dobro prilagoditi

sposobnosti plaćanja pojedinaca i domaćinstva. Kako se može dobro prilagoditi

sposobnosti plaćanja, njegovom se primjenom odnosno unošenjem progresivnosti u

njegov sustav može postići pravednija raspodjela dohotka nakon oporezivanja nego

prije oporezivanja. Zato je on u najvećem broju zemalja jedan od osnovnih poreza ĉijom

se progresivnosti unosi pravednost u porezni sustav. Tako se porez na dohodak sa

stajališta pravednosti smatra superiornim s obzirom na ostale poreze.

9

Izraĉun obveze poreza na dohodak provodi se u ĉetiri faze (Kesner – Škreb, 2004, str.

141):

Dohodak iz svih izvora - troškovi ostvarenja dohotka = bruto dohodak

bruto dohodak - porezni odbici i izuzeća = oporezivi dohodak

oporezivi dohodak * porezna stopa = obveza poreza na dohodak

obveza poreza na dohodak - odbici od porezne obveze = konaĉna obveza poreza

na dohodak

Teorijski je uobiĉajeno pri oporezivanju dohotka primijeniti Schanz-Haig-Simonsovu

definiciju cjelokupnog dohotka prema kojoj poreznu osnovicu mora ĉiniti dohodak iz

svih izvora. Prema toj definiciji, dohodak je jednak novĉanoj vrijednosti potrošne snage

pojedinca u nekom razdoblju, tj. dohodak je jednak iznosu koji se stvarno potroši u

nekom razdoblju uvećanome za neto prirast imovine ili štednju. Neto prirast imovine ili

štednja mora biti ukljuĉena u gornju definiciju dohotka zato što štednja znaĉi

potencijalno moguće povećanje potrošnje. Prema tome, dohodak definiran prema

Schanz-Haig-Simonsovu naĉelu mora ukljuĉivati sve izvore porasta potencijalne

potrošnje. Dohodak bi, dakle, trebao obuhvatiti sve oblike novĉanog dohotka (kao što su

plaće, nadnice, kamate i dividende), zatim imputirane ili pripisane dohotke (tj.

imputiranu ili pripisanu rentu vlasnika stanova i kuća u kojima stanuju), kao i porast

vrijednosti imovine (tzv. kapitalne dobitke bez obzira na to jesu li su oni realizirani ili

ne). Tako definiran dohodak ĉini najširi mogući obuhvat dohotka. On se, naravno, mora

prilagoditi uvjetima u kojima pojedinac živi. To se ponajprije odnosi na davanje

olakšica samom poreznom obvezniku, obitelji s djecom i invalidima, ĉime se smanjuje

porezna osnovica i ublažava porezni teret. No u stvarnosti malo koja zemlja primjenjuje

tako široko definiranu osnovicu poreza na dohodak. Stoga je osnovica poreza na

dohodak u praksi izraz kompromisa uvjetovanog razliĉitim faktorima administrativne,

socijalne, politiĉke, pravne ili institucionalne prirode koji se razlikuju od zemlje do

zemlje.

Iako se oporezivi dohodak obiĉno ograniĉava na dohodak dobiven u gotovini, pokatkad

se oporezuju imputirane ili pripisane rente vlasnika stanova i kuća u kojima oni stanuju,

te dohodak dobiven u naturi (kao što je iznajmljivanje kuća, upotreba automobila ili

10

drugi prihodi uz plaću koje zaposleniku daje poslodavac). No te oblike dohotka u praksi

je teško obuhvatiti, pa se oni ĉesto ne ukljuĉuju u punom iznosu u osnovicu poreza na

dohodak. Kad je rijeĉ o imputiranoj ili pripisanoj renti vlasnika stanova i kuća u kojima

oni stanuju, dohotkom se smatra neto rentna vrijednost, tj. bruto rentna vrijednost

umanjena za troškove održavanja, amortizaciju i sl. Neto rentna vrijednost obiĉno se

zasniva na katastarskoj vrijednosti imovine, koja ĉesto podcjenjuje njezinu stvarnu

tržišnu vrijednost. TakoĊer je vrlo teško utvrditi vrijednost dohotka dobivenog u naturi,

te se u tom sluĉaju porezne vlasti obiĉno oslanjaju na izvještaje poslodavaca koji ne

moraju biti pouzdani.

U praksi se tako sve više zemalja udaljavalo od Schanz-Haig-Simonsova naĉela

oporezivanja sveobuhvatnog dohotka. Bujala su razna izuzeća i olakšice, razliĉiti

tretmani pojedinih oblika dohotka te sve veći broj poreznih stopa. Tako je porez na

dohodak u mnogim razvijenim zemljama postao izuzetno složen, s visokim troškovima

prikupljanja poreza, kako za poreznu upravu, tako i za porezne obveznike, ĉime je

narušeno naĉelo jednostavnosti tog poreza. Svjetska banka u svojim preporukama

smatra kako se dobar porez na dohodak zasniva na malom broju poreznih razreda (ne

više od tri), snižavanju gornje graniĉne porezne stope (ne viša od 40%), širenju porezne

osnovice ukidanjem izuzeća i smanjivanjem osloboĊenja, oporezivanjem dohotka

poljoprivrednika i samostalnog rada te oporezivanjem raznih dodataka na plaću (topli

obrok, prijevoz). Pravednost se postiže uvoĊenjem progresivnosti putem odreĊivanja

dovoljno visokog osobnog odbitka (na visinu jednog BDP-a po stanovniku ili u

zemljama s lošom poreznom administracijom do dva BDP-a po stanovniku). Takav

porez na dohodak ima široku poreznu osnovicu i blagu progresivnost. Porez se treba

ubirati uz jednake uvjete za domaće i inozemne porezne obveznike (Kesner – Škreb,

2004).

2.2. Osnovni oblici poreza na dohodak

Porez na dohodak može se ubirati primjenom raznih modaliteta kojima se

zahvaća dohodak, na osnovi ĉega je moguće razlikovati tri osnovna oblika ovog

poreza, i to (Jelĉić i Jelĉić, 1998, str. 180):

11

Engleski (britanski) oblik poreza na dohodak, kod kojeg se dohodak

fiziĉkih osoba (a) najprije oporezuje primjenom proporcionalnog

općeg poreza na dohodak (income tax) na pojedine dijelove dohodka,

i potom (b) oni dohodci koji prelaze neki utvrĊeni iznos, oporezuju

primjenom dodatnog progresivnog poreza (surtax). Ovdje se radi o

primjeni dvaju razliĉitih poreza, ĉiji su elementi determinirani

razliĉito, tako da se oporezivanjem primjenom income tax daleko više

u obzir uzimaju osobne karakteristike odnosno okolnosti poreznog

obveznika (s pomoću iznosa koji su osloboĊeni od poreza), negoli je

to sluĉaj kod primjene surtax.

Income tax se ubire od porezu podložnih prihoda, tzv. cedula (odatle i

naziv cedularni porez), koje su (dijelom) podijeljene na tzv. cases,

time da se za cedule i cases primjenjuju posebne odredbe pri

utvrĊivanju oporezivog iznosa pojedinog prihoda.

Romanski tip poreza na dohodak još se .uvijek oslanja na cedule kao

sastavni dio postupka oporezivanja dohodka, budući da se odreĊene

vrste prihoda (kao npr. oni od nekretnina odnosno zemlje, kapitala ili

od obavljanja nekog zanimanja) oporezuju cedularnim (analitiĉkim)

porezima te su stoga poznati pod nazivom „porezi na odreĊene vrste

prihoda“. Ti su cedularni porezi dijelom proporcionalni, a dijelom

progresivni i pri oporezivanju njihovom primjenom ne uzimaju se u

obzir nikakve posebne okolnosti povezane uz osobu poreznog

obveznika.

Drugi je korak pri oporezivanju dohodka primjena progresivnog

dopunskog poreza, kod kojeg se za razliku od cedularnih poreza pri

oporezivanju relevantnima za utvrĊivanje ukupnog poreznog

opterećenja uzimaju u obzir posebne okolnosti poreznog obveznika.

Germanski tip poreza na dohodak odlikuje se time, što se ukupni

dohodak oporezuje primjenom jednog jedinstvenog progresivnog

poreza na dohodak, time da se u obzir pritom uzimaju osobna svojstva

poreznog obveznika. Kod tog oblika poreza na dohodak poteškoće pri

12

utvrĊivanju dohodka daleko su izrazitije negoli je to sluĉaj kod

engleskog i romanskog oblika tog poreza.

Porez na dohodak onaj je porezni oblik, koji u sebi sadrži izvanredne

pretpostavke da ga se može rabiti kao instrument za postizanje socijalno-

politiĉkih i ekonomsko-politiĉkih ciljeva koje može, odnosno mora ostvarivati

moderna financijska politika u suvremenim državama.

Porez na dohodak je, u mnogim najrazliĉitijim oblicima u kojima se pojavljuje u

razvijenim poreznim sustavima, postao jedan od najznaĉajnijih prihoda države

(Jelĉić i Jelĉić, 1998, str. 179).

2.3. Porezna osnovica

Porezna osnovica je kvantitativno i kvalitativno definiran i konkretiziran porezni objekt.

To je onaj element oporezivanja koji predstavlja neku odreĊenu veliĉinu, onu danu

vrijednost na temelju koje, donosno na osnovi koje je (odatle i naziv osnovica) moguće

utvrditi, izraĉunati porezni dug, tj. iznos koji porezni obvezniktreba platiti na ime

podmirenja porezne obveze. Pri utvrĊivanju porezne osnovice treba odgovoriti na

pitanje na osnovi ĉega će se obaviti oporezivanje (Jelĉić, 2001).

U praksi se najĉešće susreće paušalna i porezna osnovica. O paušalnoj poreznoj

osnovici se govori kada se pri njenom utvrĊivanju ne uzimaju u obzir svi relevantni

ĉinitelji koji je odreĊuju, nego samo neki najvažniji elementi poreznog objekta.

Paušalna osnovica može biti (Jelĉić i Jelĉić, 1998, str. 123):

Djelomiĉna (parcijalna) kod koje se prilikom procjene visine osnovice uzima

manji broj najvažnijih elemenata poreznog objekta,

Zbirna (sumarna) kod koje se pri procjeni visine porezne osnovice uzima

veći broj elemenata koji determiniraju porezni predmet.

Za razliku od paušalne porezne osnovice, kod stvarne porezne osnovice oporezivanje se

obavlja na osnovi podataka koji trebaju odraziti stvarnu ekonomsku snagu poreznog

obveznika. Pri oporezivanju primjenom nekog od poreza na prihod ili poreza na

dohodak javlja se problem kako izraĉunati taj prihod ili dohodak, odnosno treba li za

poreznu osnovicu uzeti bruto ili neto prihod ili dohodak. Najĉešće se za osnovicu uzima

13

neto prihod koji se dobiva tako da se od ukupnog dohotka, odnosno prihoda odbiju svi

troškovi što ih je imao porezni obveznik pri ostvarenju prihoda/dohotka.

2.4. Temeljne odredbe poreza na dohodak

Materija oporezivanja dohotka u RH regulirana je Zakonom o porezu na dohodak ( NN

177/04, 73/08, 80/10). Sva pojašnjenja Zakona ureĊena su Pravilnikom o porezu na

dohodak. Propise dodatno tumaĉi takoĊer i Ministarstvo financija koje pismenim putem

odgovara na upite i zauzima odreĊene stavove. Primjenjuje se i Zakon o doprinosima te

Pravilnik o doprinosima jer su porezni obveznici koji ostvaruju primitke od rada i

osiguranici u sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i po toj osnovi uplaćuju

doprinose.

Oporezivanje dohotka fiziĉkih osoba u Hrvatskoj uvedeno je Zakonom o porezu na

dohodak koji je donesen krajem 1993. godine, a stupio je na snagu 1. sijeĉnja 1994.

Krajem 2000. godine stupio je na snagu novi Zakon koji se primjenjivao od 01. sijeĉnja

2001. godine do 31. prosinca 2004. godine. Zakon o porezu na dohodak (NN 22/12.),

stupio je na snagu 1. sijeĉnja 2005, a dosad je imao ĉetiri izmjene. Zakon o izmjeni

Zakona o porezu na dohodak (NN 73/08) od 1. srpnja 2008. povećava svotu osnovnog

osobnog odbitka s 1.600,00 na 1.800,00 kn te osobni odbitak umirovljenika s 3.000,00

na 3.200,00 kn;

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 80/10) od 1. srpnja

2010. mijenja porezne stope i porezne razrede, ukida odreĊene porezne olakšice, uvodi

olakšice za uplaćene premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, uvodi nove

odredbe u vezi s podnošenjem godišnje porezne prijave i konaĉnog obraĉuna i drugo.

Tim su izmjenama uvedene tri nove stope poreza na dohodak. 12 % na mjeseĉnu

poreznu osnovicu do 3.600,00 kn, 25 % na razliku mjeseĉne porezne osnovice izmeĊu

3.600,00 i 10.800,00 kn te 40% na razliku mjeseĉne porezne osnovice iznad 10.800,00

kn;

14

Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o porezu na dohodak (NN 114/11), na snazi od 15.

listopada 2011, snizuje kamatnu stopu sa 4 na 3 % za kredite što ih poslodavci

odobravaju radnicima te je brisana odredba o obvezi isplate dividende i udjela u dobiti

na temelju udjela u kapitalu na žiro-raĉun u banci. Zakon o izmjenama i dopunama

Zakona o porezu na dohodak (NN 22/12), na snazi od 1. ožujka 2012, povećava

osnovni osobni odbitak s 1.800,00 na 2.200,00 kn te osobni odbitak umirovljenika s

3.200,00 na 3.400,00 kn, mijenja porezne razrede (s tim da porezne stope nisu

mijenjane), uvodi novu kategoriju oporeziva dohotka, dividende i udjele u dobiti iznad

12.000,00 kn godišnje te mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu, a usklaĊuje i

odredbe o dodatku na mirovinu što je, prema posebnim propisima, postao sastavni dio

mirovine od 1. sijeĉnja 2012. te više nije osloboĊen oporezivanja. Tijekom 2012.

donesene su još jedne izmjene i dopune Zakona, na osnovi Zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 144/12), što stupa na snagu i primjenjuje

se od 1. sijeĉnja 2013. Dodane su, u bitnome, nove odredbe o neoporezivanju

nepovratnih potpora što ih se isplaćuje iz fondova i programa Europske unije za

obrazovanje i struĉno usavršavanje, postavljen je i zakonski okvir za uvoĊenje novoga

jedinstvenog obrasca, za što će oblik, sadržaj, rokove dostavljanja i sliĉno propisati

izmijenjen Pravilnik o porezu na dohodak (Porezni vjesnik 1/2013, str.74) .

Obveznik poreza na dohodak je svaka fiziĉka osoba koja ostvaruje dohodak. Pojam

poreznog obveznika tuzemnog i inozemnog zamijenjen je pojmovima rezident i

nerezident. Rezident je fiziĉka osoba koja u RH ima prebivalište ili uobiĉajeno

boravište, ili je zaposlena u službi RH i po toj osnovi prima plaću. Nerezident je fiziĉka

osoba koja nema ni prebivalište ni uobiĉajeno boravište u RH, ali ovdje ostvaruje

dohodak koji se oporezuje prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Osnovica

poreza na dohodak rezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka

od samostalne djelatnosti, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala,

dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u

inozemstvu (naĉelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak za rezidente.

Osnovica poreza na dohodak nerezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog

rada, dohotka od samostalne djelatnosti dohotka od imovine i imovinskih prava,

15

dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji nerezident ostvari u

tuzemstvu (naĉelo tuzemnog dohotka), a umanjen za osobni odbitak.

Primitke porezni obveznik može stjecati na tržištu rada, robe, usluga i kapitala,

davanjem imovine i imovinskih prava na korištenje trećim osobama te stjecati primitke

od osiguranja. Izdaci su svi odljevi novĉanih dobara radi ostvarivanja primitaka.

Dohodak je razlika izmeĊu priteklih primitaka i nastalih izdataka u poreznom razdoblju.

Primici i izdaci novca utvrĊuju se po naĉelu blagajne (Turković, Jarža, 2007, str. 108).

Rezident plaća porez na dohodak na (Porezna uprava, 2013a):

dohodak ostvaren od nesamostalne djelatnosti,

dohodak ostvaren od samostalne djelatnosti,

dohodak ostvaren od imovine i imovinskih prava,,

dohodak od kapitala i dohodak od osiguranja.

Nerezident plaća porez na dohodak na primitke ostvarene od nesamostalnog rada koji se

isplaćuje za rad u Hrvatskoj, primitke ostvarene od poslovne jedinice u Hrvatskoj,

primitke od nesamostalnog rada zastupnika u Hrvatskoj, primitke od imovine

(nekretnina) i imovinskih prava koje se nalaze u Hrvatskoj, primitke ostvarene od

vlastitih ili ĉarter pomorskih brodova ili zrakoplova koji se koriste za otpremu iz zraĉnih

ili pomorskih luka u Hrvatskoj, primitke od isporuka dobara i usluga, a služe za

obavljanje samostalne djelatnosti u tuzemstvu, primitke od kapitala koji se isplaćuje u

Hrvatskoj ili je ostvaren u pravnoj ili fiziĉkoj osobi sa sjedištem u Hrvatskoj i primitke

od osiguranja koje je isplaćeno u Hrvatskoj ili je ostvareno od domaćeg osiguravatelja.

U dohodak se ne ukljuĉuju primici koji se ne smatraju dohotkom i primici na koje se ne

plaća porez (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12).

Dohotkom se ne smatraju primici ostvareni od kamata na kunsku i deviznu štednju,

kamata na žiroraĉunu, tekućem i deviznom raĉunu otvorenih kod banaka, primici po

posebnim propisima: potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i ĉlanova obitelji smrtno

stradalih, zatoĉenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ,socijalne

potpore, doplatak za djecu i novĉani primici za opremu novoroĊenog djeteta. Dohotkom

16

se ne smatraju primici po osnovi potpora za novoroĊenĉe, odnosno potpora za opremu

novoroĊenog djeteta koje isplaćuju ili daju jedinice lokalne i podruĉne (regionalne)

samouprave, na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proraĉunima

tih jedinica, državne nagrade ustanovljene propisima što ih donose Sabor i Vlada RH,

nagrade jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave propisane statutom tih

jedinica i novĉane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim igrama te svjetskima i

europskim prvenstvima (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12).

Primici na koje se ne plaća porez na dohodak su naknade razlike plaće za vrijeme vojnih

vježbi, naknade plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti, nagrade uĉenicima i

studentima za vrijeme praktiĉnog rada ili na natjecanjima, stipendije do propisanih

iznosa, naknade štete zbog posljedica nesreća na radu i dr.

Poreznim razdobljem smatra se jedna kalendarska godina za koju se utvrĊuje i plaća

porez na dohodak. Porezno razdoblje može biti i kraće u sluĉaju kada rezident postane

nerezident ili obratno i u sluĉaju roĊenja ili smrti poreznog obveznika. U Tablici 1

prikazane su stope prema Zakonu o porezu na dohodak od 01.01.2013.

Tablica 1: Pregled poreznih stopa prema Zakonu o porezu na dohodak

Porezna stopa Mjesečna porezna osnovica

12%

25%

40%

do 2.200,00 kn

od 2.200,00 kn do 8.800,00 kn

iznad 8.800,00 kn

Izvor: Porezna uprava, 2013a, Pregled poreznih stopa prema Zakonu o porezu na dohodak

Porez na dohodak plaća se po stopi od 12% od porezne osnovice do visine jednostrukog

iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice

izmeĊu jednostrukog i ĉetverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka te po stopi od

40% na poreznu osnovicu iznad ĉetverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka.

(Porezna uprava, 2013a).

Porez na dohodak uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne

17

samouprave prema posebnim zakonima, a umanjuje se ako jedinice lokalne samouprave

propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu.

18

3. POREZNE OLAKŠICE POREZA NA DOHODAK

Ovim poglavljem definira se pojam i razlozi odobravanja poreznih olakšica. S obzirom

na vrstu, općenito dijele se na standardne i nestandardne olakšice koje se analiziraju i

utvrĊuje se koji je njihov smisao odnosno znaĉaj.

3.1. Pojam poreznih olakšica

Porezne olakšice ("tax preferences", "tax reliefs") su posebni odbici od dohotka ili

dobiti ili samog poreza koji su podvrgnuti uobiĉajenom porezu na dohodak ili dobit

(Bratić, 2006, str. 119).

Porezni odbici ili porezna umanjenja ("tax deductions", "tax allowances") su iznosi

odbijeni od dohotka podvrgnutog oporezivanju kako bi se utvrdio oporezivi dohodak u

sustavima oporezivanja dohotka fiziĉkih osoba. Najpoznatiji su troškovi obrazovanja,

doprinosi mirovinskim fondovima, donacije, premije životnog osiguranja, kamate na

stambene kredite, izdaci za zdravstvene i stomatološke troškove, porezi plaćeni drugim

razinama vlasti i gubici radi nesretnog sluĉaja ili kraĊe.

Izdacima se kod nas smatra ono što su u svijetu odbici, tako da se neka olakšica

(odbitak) ponekad odmah raĉuna kao izdatak (npr. obvezni doprinosi za socijalno

osiguranje posloprimca). Neki odbici su već prije odbijeni od dohotka, a to ovisi od

zemlje do zemlje. No, u izdatke mora ići ono što je neophodno za ostvarenje dohotka,

npr. obvezni doprinosi, a dopunski doprinosi u odbitke.

U svim razvijenim državama na zbroj neto prihoda nakon izravnanja gubitaka se ne

primjenjuje tarifa poreza na dohodak neposredno, već je moguć i veći broj odbitaka

raznolikog karaktera, a najpoznatiji su doprinosi za obvezno socijalno osiguranje,

troškovi obrazovanja, izdaci za lijeĉenje, dotacije i donacije (dobrovoljno sudjelovanje

poreznog obveznika), kamate za stambene kredite, premije životnog osiguranja.

Olakšica u širem smislu obuhvaća sve oblike privilegiranog poreznog tretmana ili ĉak

izuzeća od oporezivanja. Tu spadaju i niže porezne stope na pojedine dohotke, izuzeća

19

pojedinih dohodaka, odgoĊeno plaćanje poreza i sve ono što dovodi konaĉno do nižeg

poreznog opterećenja za pojedine dohotke, odnosno obveznike, u odnosu na normalno

porezno opterećenje (Bratić, 2006). Porezna olakšica u užem smislu obuhvaća odbitke

od osnovice i porezne kredite.

3.2. Razlozi odobravanja olakšica

Porezne olakšice poreza na dohodak se odobravaju iz razliĉitih razloga, od kojih se neki

i preklapaju, te je ĉesto teško svrstati pojedine olakšice u pojedine skupine s obzirom na

razloge njihova odobravanja. Tako razlikujemo (Blažić, 2006, 132):

Olakšice u širem smislu koje podrazumjevaju razliĉita odstupanja od S-H-S

dohotka, prema konceptu novĉanog dohotka tj porezno izuzete prihode koji

proizlaze iz praktiĉne nemogućnosti primjene S-H-S dohodovnog koncepta (npr.

nerealizirana kapitalna dobit, imputirani dohodci trajnih potrošnih dobara i

domaćice, barter aranžmani, naturalne koristi i naturalni primici iz radnog

odnosa koji nisu plaća - tzv. fringe benefits)

Olakšice za štednju/investicije, odnosno razne olakšice, tj. izuzimanje od

oporezivanja dohodaka (posebice od kapitala) koje erodiraju konoept dohotka u

smjeru koncepta potrošnje i dovode do hibridnosti. To je u pravilu sluĉaj s

velikom većinom poreznih osnovica poreza na dohodak razvijenih država i

posebno tranzicijskih država. Tako se javlja preklapanje koncepta olakšica s

razliĉitim konceptima porezne osnovice. Gledano sa stajališta dohodovnog

koncepta ovo su olakšice u užem smislu, dok su sa stajališta potrošnog koncepta

to sustavna umanjenja nužna da se doĊe do "prave" porezne osnovice (dakle, ni

u kom sluĉaju nisu olakšice). U praksi se, gledajući više formalno, izuzimanja

dohotka kao i njegov preferencijalni tretman (niže stope) ne smatraju olakšicama

u užem smislu, dok se odbijanje pojedinih oblika štednje smatra olakšicama.

Primjenu objektivnog neto naĉela, tj. odbijanje od bruto dohodaka, odnosno

prihoda svih onih izdataka koji su nužni za njegovo stjecanje, osiguranje i

održanje, iako u suštinskom smislu ne spada u olakšice u užem smislu, takoĊer

se ĉesto povezuje s poreznim olakšicama (posebice u formalno - tehniĉkom

smislu). Dok je kod dohotka od poduzetniĉke djelatnosti (samostalna djelatnost)

logiĉno da se od primitaka odbijaju izdaci, kao što se i od dohotka od imovine

20

relativno lako odbijaju relevantni izdaci i to se ne smatra olakšicom, situacija je

složenija kod dohotka od nesamostalnog rada (npr. odbijanja, od poslodavca

nenadoknaĊenih, troškova putovanja povezanih s poslom, troškova posebne

radne odjeće, neophodnih sredstava za rad). Javlja se problem praktiĉne

primjene objektivnog neto naĉela kod razgraniĉavanja izdataka stjecanja

dohotka i privatnih potrošnih izdataka (npr. troškovi putovanja na posao,

troškovi poslovnih putovanja i zabave, troškovi preseljenja, dodatni izdaci

povezani sa zaposlenošću drugog braĉnog druga kao što su izdaci za troškove

ĉuvanja djece i održavanja domaći stva te izdaci za obrazovanje). Šira

argumentacija mogla bi obuhvatiti i izdatke za medicinske troškove te doprinose

za socijalno osiguranje. Upravo hrvatsko zakonodavstvo olakšicu za doprinose

za socijalno osiguranje smatra izdatkom dohotka od nesamostalnog rada, a isto

se proteže i na „prave olakšice“ tj one u užem smislu, i to nestandardno g tipa

kao što su premije za dobrovoljne/neobavezne oblike osiguranja (životno,

dopunsko zdravstveno, dobrovoljno mirovinsko).

Primjenu subjektivnog neto naĉela koje se temelji na naĉelu subjektivne porezne

sposobnosti, dakle na strukturnom naĉelu (tako da se ni ovdje ne može govoriti

o olakšicama u najužem smislu). Radi se o umanjivanju dohotka za one njegove

djelove kojima porezni obveznik ne može slobodno raspolagati u svrhu

potrošnje odnosno štednje odnosno neizbježnim privatnim izdacima tj.

smanjenju za egzistencijalne i nediskrecijske izdatke. Kao primjer se prije svega

mogu navesti osnovna obiteljska olakšica i obiteljske olakšice (djeca, uzdržavani

braĉni drug), dakle osnovne standardne olakšice. No, dosljedna individualizirana

primjena ovog naĉela takoĊer zahtjeva uvažavanje individualiziranih razlika tj.

razliĉitih izdataka nediskrecijskog tj. prisilnog karaktera kao što su zdravstveni

izdaci, izdaci za štete, doprinosi za socijalno osiguranje,… dosljedno bi bilo

odrediti prag za svaku pojedinu olakšicu, pri ĉemu će samo iznosi iznad toga

praga biti relevantni za odbitak tj. kao porezna olakšica, dok su iznosi ispod

praga zapravo već odbijeni mehanizmom osobnih i obiteljskih olakšica

(spreĉavanje dvostrukog korištenja olakšica) (Blažić, 2006).

Olakšice intervecionistiĉkog karaktera – mogu se smatrati poreznim olakšicama

u užem smislu, odnosno poreznim povlasticama (privilegijama) ili poreznim

21

subvencijama. U novije vrijeme sve se ĉešće upotrebljava izraz porezni izdaci

/rashodi (tax expeditures) koji ukazuje na analogiju umanjenja poreznih prihoda

temeljem olakšica i odobravanja subvencija (transfera) na rashodnoj strani

proraĉuna. Porezne se povlastice ne temelje na kriteriju porezne sposobnosti, već

one narušavaju ovaj kriterij razliĉito raspodjeljujući porezni teret s obzirom na

željene ekonomske, odnosno socijalne ciljeve.

Ovdje se, dakle, radi o poticanju „društveno poželjnih“ aktivnosti (u ekonomskom i

socijalnom smislu) - tzv. „naĉelo prema zaslugama“, kao i korekciji socijalnih

nejednakosti - tzv. „naĉelo prema potrebama“. Kao primjer prvog sluĉaja mogu se

navesti olakšice za dobrotvorna davanja, za stanogradnju, za štednju odnosno

investicije, a kao primjer drugoga razliĉite olakšice države blagostanja socijalno

najugroženijima slojevima. Ĉesto je teško povući granicu izmeĊu naĉela prema

potrebama i subjektivnog neto naĉela. Mnoge olakšice, koje se toretski opravdavaju

neto naĉelom, i strukturnog su odnosno sustavno poreznog karaktera, imaju izraženi

karakter subvencija. Stoga i kalkulacije poreznih izdataka/rashoda razvijenih zemalja

niti ne pretendiraju na izolaciju i obuhvat „ĉistih“ poreznih izdataka. One više manje

prikazuju sve porezne olakšice shvaćene u najširem smislu kako bi se omogućila

usporedba efektivnosti izravnih izdataka i poreznih izdataka, ali i izbjegle ogromne

poteškoće (ĉesto i subjektivnog karaktera) u povlaĉenju stroge granice izmeĊu

navedenih kategorija. UtvrĊivanje efikasnosti olakšica svodi se na usporeĊivanje

fiskalnog odljeva (porezni rashod/izdatak) i ostvarenja željenog ekonomskog odnosno

socijalnog cilja (što opet ovisi o elastiĉnosti odgovarajuće „željene” aktivnosti na

porezno rasterećenje) ne uzimajući u obzir opravdanost samog cilja. No, navedeno je u

praksi teško mjeriti jer se ne može izolirano utvrditi koji dio porasta željene aktivnosti

se može pripisati upravo poreznoj olakšici (Blažić, 2006).

3.3. Olakšice s obzirom na tehniku njihova davanja

S obzirom na tehniku njihova davanja, takoĊer se može govoriti o olakšicama u užem i

širem smislu. U širem se smislu u olakšice ubrajaju i izuzeća pojedinih dohodaka,

snižene porezne stope za pojedine dohotke i odgoda plaćanja poreza, dok se u užem

smislu misli na odbitke od osnovice i porezne kredite. Diferenciranost olakšica na

22

odbitke od osnovice (odbitke, dedukcije, umanjenja, osobna izuzeća), te porezne kredite

(odbici od poreza, smanjenja poreza) nije samo tehniĉkog karaktera, već povlaĉi sa

sobom razliĉite implikacije pravednosti i efikasnosti, kako s obzirom na uĉinke, tako i s

obzirom na razliĉita shvaćanja (Blažić, 2006, str. 135).

Prema prvom shvaćanju, vertikalna se pravednost najbolje ostvaruje samom poreznom

tarifom (progresijom), te se porezna obveza mora razrezati s obzirom na poreznu

sposobnost ĉiji je prezentant oporezivi dohodak (dohodak podložan porezu umanjen za

odbitke od osnovice). Ovaj stav najviše zastupaju njemaĉki i austrijski teoretiĉari, ali je

prisutan i kod ameriĉkih. To konkretno znaĉi da se olakšice kojima se ostvaruje ne samo

objektivno, već i subjektivno neto naĉelo moraju odobravati kao odbici od osnovice (a

nikako porezni krediti), kako bi se došlo do "prave" porezne osnovice - prezentanta

porezne sposobnosti. Daljnje razlike u poreznom teretu oporezivih dohodaka razliĉitih

visina trebaju biti iskljuĉivo rezultat službene progresije koja je rezultat društvenih

odluka željenog stupnja preraspodjele. Suprotno tome, olakšice "intervencionistiĉkog"

tipa mogu se (ali i ne moraju) dati i kao porezni krediti koji onda mogu imati

redistributivne znaĉajke u korist nižih dohodovnih skupina koje su imanentne po

njihovoj prirodi ili ih se pak može pozitivno korelirati s veliĉinom dohotka kako bi se

reducirale redistributivne znaĉajke, a potaklo željeno ponašanje (Blažić, 2006).

Drugi stav temelji se na kritici prethodnoga. Odbici od osnovice zahvaljujući izravnoj

progresiji donose relativno veću korist višim dohodcima koji se nalaze u razredima s

višim marginalnim/graniĉnim stopama, jer je njihovo smanjenje poreza tj. porezna

ušteda veća od takvog smanjenja za niže dohotke (Blažić, 2006).

Poreznu uštedu može se izraziti kao: ΔT = Om pri ĉemu O oznaĉava odbitak, a m

nominalnu (službenu) marginalnu (graniĉnu) poreznu stopu poreza na dohodak. S

obzirom da s rastom dohotka raste m, isti apsolutni iznos odbitka od osnovice (O) znaĉi

veću poreznu uštedu za veći dohodak (Blažić, 2006).

Navedeno ne samo da je "nepravedno" u smislu smanjenja vertikalne pravednosti

odnosno smanjenja progresije, već uzrokuje i neefikasnosti. To znaĉi da je npr. stupanj

23

državnog "subvencioniranja" odnosno popusta za neke aktivnosti koje se želi poticati

razliĉit s obzirom na veliĉinu dohotka poreznog obveznika, tj. veći za više dohotke.

Ova kritika dovodi do izbora poreznog kredita kao prihvatljivije olakšice jer je tu

porezna ušteda jednaka iznosu poreznog kredita (K) tj. ΔT = K, što je u skladu sa

drugim shvaćanjem prema kojemu vertikalna pravednost zahtjeva da svi porezni

obveznici za koje je dana pojedina olakšica trebaju dobiti isto smarijenje porezne

obveze bez obzira na visinu njihovog dohotka. To znaĉi da su, za razliku od predhodnog

sluĉaja, svi porezni obveznici suoĉeni sa istom cijenom (npr. "subvencioniranog" dobra)

odnosno poreznim popustom tj. uštedom (ΔT), bez obzira na visinu njihovog dohotka.

Ista apsolutna korist znaĉi i veću relativnu korist za imaoce nižih dohodaka. Ovaj se

progresivni uĉinak povećava u sluĉaju pozitivne korelacije poreznog kredita sa iznosom

dohotka odnosno smanjuje u obratnom sluĉaju. Naravno, u sluĉaju flat taxa, iznesena

razlika izmeĊu odbitka od osnovice i poreznog kredita se gubi odnosno ona je tim

manja što je manja direktna progresija (Blažić, 2006).

Porezna praksa ne pruža definitivan odgovor na pitanje o superiornosti pojedine tehnike

davanja olakšice, odnosno validnosti jednog od navedena dva shvaćanja. Ipak, u novije

je vrijeme uoĉljiv prijelaz pojedinih zemalja (kao što su MaĊarska i Grĉka) na porezni

kredit (Blažić, 2006, str.137).

3.4. Standardne i nestandardne porezne olakšice

Olakšice s obzirom na njihovu vrstu možemo općenito podijeliti na standardne i

nestandardne (Blažić, 2006).

3.4.1. Standardne porezne olakšice

Standardne olakšice obiĉno nisu ovisne o konkretnim izdacima, tj. visini konkretnih

izdataka poreznog obveznika za konkretnu svrhu i automatski su na raspolaganju svim

poreznim obveznicima koji ispunjavaju zakonski propisane uvjete. Zbog svoje

nepovezanosti s konkretnom visinom izdataka, najĉešće se daju kao fiksni iznosi ili kao

fiksni postoci dohotka.

24

U standardne olakšice mogu se ubrojiti osnovna olakšica za svakog poreznog

obveznika, braĉne olakšice i olakšice za djecu, te ostale standardne olakšice, kao što su

olakšice za starije osobe i invalide, za ĉuvanje djece i stana, za druge uzdržavane osobe

i konaĉno, za obavezne doprinose za socijalno osiguranje. Neki autori u standardne

olakšice ubrajaju i troškove u vezi s radnim odnosom (plaćom).

Osnovna (osobna) olakšica temelji se na naĉelu neoporezivanja egzistencijalnog

minimuma. Može se odobriti kao odbitak od osnovice (fiksni iznos bez obzira na visinu

dohotka), porezni kredit ili kao nulto oporezovani prvi razred. Fiksni odbitak od

osnovice i nulto oporezovani prvi porezni razred imaju potpuno isti uĉinak (Blažić,

2006, str. 138).

Na osnovni osobni odbitak ne može se primijeniti kritika odbitaka od osnovice kao

olakšica jer se u biti radi o mjeri progresije ugraĊenoj u sam porezni sustav zajedno s

mehanizmom statutarnih stopa. Stoga se ne mogu usporeĊivati uštede za razliĉite visine

dohotka u sluĉaju odobravanja te olakšice „od vrha prema dolje“ (u smislu porezne

osnovice) jer ona već postoji sama po sebi. Uĉinak ove olakšice analogan je

neoporezovanom prvom razredu. Porezni kredit, koji takoĊer u praksi odobrava

odreĊeni broj zemalja, ima nešto izraženiji progresivni uĉinak.

Bitno je da osnovna osobna olakšica (kao i obiteljske) budu usklaĊene sa stvarnim

egzistencijalnim minimumom, odnosno integrirane sa sustavom socijalnih transfera

(kao i doprinosa za socijalno osiguranje). Nažalost, zbog fiskalnih ograniĉenja to u

praksi u pravilu nije sluĉaj, ili je samo djelomiĉno sluĉaj, zbog ĉega dolazi do raznih

negativnih socijalnih i ekonomskih uĉinaka, kao npr. „zamke bijede“ odnosno „zamke

nezaposlenosti“. Jedan od naĉina njenog ublažavanja je i porezni kredit za zaposlene

(zaraĊeni dohodak, dohodak od rada); dakle, porezni kredit koji mogu koristiti samo oni

porezni obveznici koji rade; u pravilu oni s nižim primanjima, (a koji put se uz to vezuje

i da imaju djecu).

Ove olakšice, kao i osnovna (osobna), proizlaze iz naĉela plaćanja1 poreza prema

poreznoj sposobnosti (subjektivno neto naĉelo), koje se ovdje reflektira kroz tzv.

„horizontalnu obiteljsku pravednost“ (obitelji s istim dohotkom, ali razliĉitim brojem

25

ĉlanova trebaju plaćati razliĉiti porez – one s većim brojem ĉlanova trebaju plaćati

manji porez) (Blažić, 2006, str. 139).

Olakšica za invalide je civilizacijska tekovina koju ne treba posebno argumentirati

(temelji se na naĉelu porezne sposobnosti, odnosno subjektivnom neto naĉelu). Njeno

neodobravanje najĉešće znaĉi da je invalidnost uzeta u obzir (ovdje iskljuĉivo) putem

mehanizma transfera.

Olakšica za starije osobe motivirana je sliĉnim razlozima, no ona dodatno povećava

ionako privilegiran tretman mirovinske štednje u odnosu na ostale oblike dohotka od

kapitala u dohodovnom konceptu (koncept potrošnje – standardni oblik). Pritom je bitno

naglasiti, pozivajući se na naĉelo porezne sposobnosti, odnosno subjektivno neto

naĉelo, da bi ta olakšica trebala biti vezana za starije osobe (iznad odreĊenog broja

godina a priori), a ne samo za umirovljenike, kao što je to sluĉaj, primjerice u

Hrvatskoj. Nadalje, trendovi dualnosti u porezu na dohodak, tj. proporcionalnosti

oporezivanja dohodaka od kapitala kao i njihovog sve većeg neoporezivanja (hibridnost

u smjeru alternativnog modela koncepta potrošnje) relativno umanjuju već spomenutu

privilegiranost mirovinske štednje (Blažić, 2006, str. 141).

Olakšica za obvezne doprinose za socijalno osiguranje (doprinosi posloprimaca-

zaposlenih) takoĊer se može smatrati standardnom olakšicom, jer iako se radi o

konkretnim izdacima poreznog obveznika, porezni obveznik zapravo nema utjecaja na

njihovu visinu. Jedan od glavnih argumenata u korist ove olakšice je argument prisile

temeljem kojega ovi doprinosi imaju karakter poreza, i to regresivnih poreza na

dohodak od rada. Dakle, radi se o smanjenju porezne sposobnosti temeljem njihovog

nediskrecijskog karaktera.

3.4.2. Nestandardne porezne olakšice

Za razliku od standardnih, nestandardne olakšice ovisne su o visini dokumentirano

dokazanih konkretnih izdataka poreznog obveznika. U širem smislu u njih se mogu

ubrojiti i specijalne olakšice za razliĉite oblike (vrste) dohodaka od kapitala.

Najĉešće nestandardne olakšice su olakšica za dobrovoljne doprinose (premije)

mirovinskog osiguranja, olakšica za premije životnog osiguranja, olakšica za

26

zdravstvene troškove, olakšica za donacije, olakšica za plaćene kamate (najĉešće odnosi

na hipotekarne kamate), te olakšica za razliĉite izdatke povezane s poslom, meĊu

kojima se posebno istiĉu troškovi putovanja na posao, odnosno preseljenja zbog posla

(koji neki ubrajaju i u standardne olakšice), te olakšica za obrazovanje (standardizirane

olakšice u vezi s poslom – plaćom već su obuhvaćene u tabliĉnom pregledu standardnih

olakšica).

Graniĉni sluĉajevi obuhvaćaju olakšice za ĉuvanje djece, za obavezne doprinose za

socijalno osiguranje, olakšice za razliĉite izdatke povezane s poslom, meĊu kojima se

posebno istiĉu troškovi putovanja na posao, odnosno preseljenja zbog posla (koji neki

ubrajaju i u standardne olakšice) (Blažić, 2006, str. 147).

Razlozi za olakšicu za doprinose/premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja i

životnog osiguranja proizlaze iz stava da porezni sustav treba poticati samoosiguranje.

Društvo će se ionako morati izravno pobrinuti za one koji se sami nisu osigurali na

navedeni naĉin, što bi izuzetno opterećivalo rashodnu stranu proraĉuna, odnosno pružiti

im, ako ništa drugo, barem dodatnu poreznu olakšicu za nediskrecijska izuzetna

opterećenja koja smanjuju raspoloživi dohodak, npr. kroz (veću) olakšicu za

zdravstvene troškove te olakšicu za gubitke od šteta.

Olakšica za zdravstvene troškove jedna je od najutemeljenijih olakšica, te je odobravaju

ĉak i oni teoretiĉari koji su kritiĉni prema odobravanju poreznih olakšica. Iako

opravdanja ove olakšice postoje sa stajališta objektivnog neto naĉela, njezino temeljno

opravdanje leži u ĉinjenici da se radi o dosljednoj primjeni subjektivnog neto naĉela.

Nužnost posebnog isticanja i odbijanja ovih izdataka leži u stavu da se radi o

neizbježnim izdacima, u ĉinjenici da su oni nepredvidivi, pa stoga mogu biti izuzetno

veliki. Oni u naĉelu jesu uobiĉajeni, tj. svojstveni svim poreznim obveznicima, ali s

druge strane, njihova veliĉina, kao i pojava konkretnih oblika, može snažno varirati (za

razliku od ostalih egzistencijalnih izdataka). Stoga su oni samo djelomiĉno obuhvaćeni

standardnom osobnom olakšicom, a iznad te "normalne" razine predstavljaju smanjenje

u raspoloživom dohotku, odnosno sposobnosti plaćanja. Zato je opravdano priznavanje

ove olakšice u iznosu iznad odgovarajuće donje granice, koja se opravdano postavlja u

apsolutnom iznosu. Time se izbjegava dvostruko porezno priznavanje dijela

medicinskih izdataka i realizira naĉelo pravednosti po kojemu nejednakosti u poreznoj

27

sposobnosti rastu s povećanjem medicinskih troškova. Fiskalna se ušteda takoĊer

postiže na adekvatniji naĉin, tj. sistemski utemeljeno i prema poreznim obveznicima

pravilno diferencirano, za razliku od postavljanja gornje granice za ovu olakšicu

(Blažić, 2006, str. 148).

Odbitak troškova vezanih uz ostvarenje nekog dohotka u pravilu se ne tretira kako kaze

da ovdje nije poravnat red olakšica jer se radi o, u teoriji javnih financija, poznatom

sluĉaju objektivnog neto naĉela. U širem se smislu može reći da se od ovoga odstupilo

vezano za troškove nesamostalnog rada koje snosi sam posloprimac, a nisu izravno

povezani s obraĉunom plaće.

Nestandardnom se olakšicom smatraju troškovi putovanja na posao, uvažavajući već

gore navedeno tj. razliĉite moguće naĉine izbjegavanja ovih troškova odnosno ĉinjenicu

da ti troškovi variraju ovisno o osobnim okolnostima (mjesto stanovanja).

Što se tiĉe ostalih troškova u vezi posla (nesamostalnog rada), olakšice za njih tretirane

su ovisno o tome jesu li dane paušalno (standardne olakšice) ili su vezane za stvarne

konkretne troškove odnosno izuzetno visoke troškove (nestandardna olakšica, koja se ne

daje ĉesto i stoga je kasnije tabliĉno svrstana u rubriku „ostale olakšice“).

Drugi izuzetak su obuhvaćene pasivne kamate. One su trošak vezan uz ostvarenje

dohotka, iako se na prvi pogled hipotekarne kamate ne ĉine takvim. No, ne smije se

smetnuti da se u sluĉaju vlastite nekretnine radi o imputiranom dohotku od boravka u

vlastitome domu. Najĉešće neoporezivanje ovakvog dohotka upravo ovdje pobija

objektivno neto naĉelo, temeljem ĉega se ove olakšice u pravilu ubrajaju u nestandardne

olakšice. Nešto je manje utemeljenje kod olakšica gdje je takav dohodak oporezovan

(npr. od vrijednosnih papira), no tu se može istaknuti da se ne radi o nužnome trošku

stjecanja dohotka.

Olakšicu za pasivne kamate imaju sve zemlje, što se može objasniti njenim objektivnim

neto naĉelom. Većina je zemalja daje kao odbitak od osnovice, a ĉak pet ih prizna kao

porezni kredit (sluĉajevi hipotekarne kamate), što nikako nije usklaĊeno s objektivnim

neto naĉelom.

No, navedenim se ukazuje na socijalne ciljeve olakšice za hipotekarne kamate, koja je i

najĉešći oblik ovih olakšica, ukoliko se olakšice reducira na samo neke kamate.

28

Od ostalih olakšica treba istaknuti olakšicu za troškove obrazovanja, te olakšice vezane

uz konkretne izdatke u vezi posla (nesamostalnog rada, plaće). Moglo bi se konstatirati

da obje olakšice, zajedno s onom za troškove putovanja na posao, predstavljaju

svojevrsne olakšice povezane s radnim mjestom u širem smislu, odnosno širu primjenu

objektivnog neto naĉela.

Pojedine države odobravaju i olakšice (u pravilu kao odbitke od osnovice) za razliĉite

oblike štednje odnosno investiranja. Zajedno s već spomenutim olakšicama za obveznu

i dobrovoljnu mirovinsku štednju i životno osiguranje, sve se ove olakšice zajedno ne bi

smatrale poreznim olakšicama uopće, ukoliko se kao kriterij uzme potrošni koncept u

svom izvornom (standardnom) obliku tj. kao porez na dohodak umanjen za štednju.

Ovdje se, naravno, analitiĉki okvir temeljio na klasiĉnom dohodovnom konceptu.

Polazeći opet od tog istog koncepta, olakšicama odnosno poreznim izdacima bi se

trebalo smatrati i neoporezivanje većine dohodaka od kapitala, posebice u novim

ĉlanicama EU i državama regije, što analizu opet vraća na uvodne metodološke

rasprave (Blažić, Drezgić, 2012, str. 69).

Porezna praksa razvijenih zemalja svojim rješenjima odaje djelomiĉno prihvaćanje

objektivnog neto naĉela i naĉela olakšica u užem smislu tj. neizravnih subvencija. Prvo

se odnosi na troškove obrazovanja zaposlenih (posloprimaca) koji su najĉešće

ograniĉeni povezanošću sa izabranim zanimanjem i njihovom potrebom. Ovakvi se

troškovi, ukoliko ih naravno ne nadoknaĊuje poslodavac, uz razna ograniĉenja, odbijaju

jednokratno (dakle, primjenjuje se trenutni odbitak od osnovice - jednokratni otpis), a

ne amortizacijska shema. U sluĉaju pak, fakultetskog obrazovanja, odobravaju se

razliĉiti oblici povoljnog poreznog tretmana, bilo izravno kroz porez na dohodak

olakšicama za roditelje, bilo kroz razliĉite složenije porezne sheme (Blažić, 2006, str.

150).

Uporište za olakšicu za dana darovanja tj. dobrotvorne doprinose/donacije je u

specifiĉnim argumentima kojima se ova olakšica svrstava negdje izmeĊu olakšica koje

proizlaze iz neto naĉela i olakšica u užem smislu rijeĉi. Ovdje se, naime, radi o izdacima

koji su dio nedržavne sheme socijalne redistribucije koja je prioritetna u odnosu na onu

države.

29

Od ostalih argumenata treba istaknuti argumente pravednosti, i to shvaćene u širem

smislu, kao “nagrade” odnosno “poticaje” za “društveno poželjne oblike potrošnje”.

Dodatni argument u korist prepuštanja dijela alokacije javnih dobara privatnom sektoru

nalazi se u ĉinjenici da se kod dobrotvornih davanja najvećim dijelom na radi o

financiranju klasiĉnih javnih dobara, već onih koja se ne mogu adekvatno pružati putem

tržišnog mehanizma. Potiĉući ova davanja državni proraĉun se rasterećuje dijela ovih

izdataka koji po svojoj prirodi i nisu tipiĉni javni izdaci (Blažić, 2006, str. 151).

Uputnost jaĉeg angažmana privatnog sektora u zadovoljavanju dijela javnih potreba

može se opravdati prednostima “decentralizacije” i “konkurencije” što dovodi do

financiranja mnogobrojnih i raznovrsnijih aktivnosti, ĉime se potiĉe stvaranje

pluralistiĉkog društva. MeĊutim, ne može se izbjeći uzimanje u obzir iz ovoga

proizlazeće kritike da se na navedeni naĉin financiraju one aktivnosti koje se inaĉe

uopće ne bi, ili bi se mnogo manje financirale. Porezni obveznik (donator) je taj koji

odluĉuje o alokaciji svoje donacije za koju mu država poreznom olakšicom daje

svojevrsnu namjensku dotaciju. Tako on može usmjeriti sredstva u institucije, odnosno

aktivnosti od kojih ima i neposrednu korist. Navedeno se može izbjeći odgovarajućom

državnom kontrolom poslovanja neprofitnih odnosno dobrotvornih institucija, te samom

tehnikom kreiranja olakšice u smislu zaoštravanja za neke primatelje ili ĉak ukidanja.

Što se tiĉe strukture davanja, s rastom dohotka u strukturi davanja opadaju

religiozna davanja, a rastu npr. one za znanost i zdravstvo. Navedeno bi moglo

imati svojega odraza i u tehnici davanja ove olakšice. Tako bi se zamjena ĉešće

korištenog, ali ĉesto kritiziranog “nepravednog" odbitka od osnovice koji ide u

korist viših slojeva "pravednijim" poreznim kreditom, koji relativno više koristi

nižim slojevima odrazila i na strukturu donacija (porast prvih, smanjenje drugih).

Navedeno upućuje na opravdanost postojanja olakšice za dobrotvorna davanja, te na

iskorištavanje njenih poticajnih uĉinaka kroz mehanizam odbitka od osnovice, gdje

će se više poticati davanja viših dohodovnih skupina. Radi se o najizdašnijim

donatorima ĉija bi elastiĉnost trebala biti visoka. Radi iskorištavanja pozitivnog

uĉinka poticaja i sužavanja negativnog fiskalnog uĉinka uputno je razmotriti i

mogućnost donje granice ovoj olakšici (Blažić, 2006, str. 151).

30

3.5. Značaj poreznih olakšica

Porezne olakšice kao termin, koriste se za oznaĉavanje skupa poreznih mjera koje

donosi parlament svake zemlje i one su nužno propisane u formi zakona. Moglo bi se

reći da nema olakšice koja nije bitna da bi se postigla ekonomska efikasnost i vertikalna

pravednost, a ipak teško je procijeniti sve uĉinke neke olakšice. Može se meĊutim

utvrditi da imaju dvostruku važnost - s jedne strane graĊane stimuliraju da ulažu u svoje

zdravlje, znanje i svoju djecu, a s druge strane povećavaju poreznu disciplinu kojaje

danas na najnižoj razini (Bratić, 2011).

Neukljuĉenost odreĊene stavke u poreznu osnovicu stvara gubitak za državnu riznicu.

Osobni odbitak (osnovni osobni i odbitak za uzdržavane ĉlanove) se ne smatra

gubitkom državnog proraĉuna u pravom smislu rijeĉi, jer porezni propisi većine zemalja

te kategorije prepoznaju kao socijalne varijable kojima se poštuje egzistencijalni

minimum. Ostali odbici i umanjenja plaćanja poreza nazivaju se poreznim rashodima i

smatraju se izgubljenim prihodima svih razina vlasti. Državni se proraĉun svake godine

odriĉe sve većih iznosa, i to ponajprije zbog uvedenih ostalih odbitaka (Bratić, 2011).

Povećanjem prava po osnovi poreznih olakšica, dogaĊaju se odreĊene promjene u

gospodarstvu. Efekti u gospodarstvu se mogu vidjeti kroz veću osobnu potrošnju

graĊana, a to za posljedicu ima povećanje bruto nacionalnog dohotka (BDP), povećanje

domaće proizvodnje, no nažalost i povećanje uvoza te vanjskog zaduženja itd.

Porezni znalci već jako dugo vremena upozoravaju na opasnost koju sa sobom nose

porezni izdaci kao što su iskrivljenje tržišnih uvjeta jer dovode u povlašteni položaj

odreĊene skupine ili podruĉja, narušavaju naĉela konzistentnosti, transparentnosti i

stabilnosti, usložnjavaju sustav ubiranja i kontrole poreza, što vodi poskupljenju i

slabijoj uĉinkovitosti poreznog sustava (Bratić, 2011), no unatoĉ tomu njihov broj i

znaĉenje širom svijeta stalno se povećava.

Iako postoje brojne razliĉite definicije samog pojma poreznih izdataka, zanimljiva je

definicija ameriĉkog kongresmena Paul Ryana, prema kojem su to „posebne olakšice

koje vlade koriste u poreznom sustavu kako bi nagradili obveznike za njihovo

iskorištavanje pojedinih poreznih mogućnosti i (ĉesto) nepromišljeno ponašanje kao što

31

je to pozajmljivanje (pretjerano velikog) iznosa novca za kupnju kuće“. Porezni izdaci

širom svijeta imaju veliko znaĉenje. Primjerice, u SAD-u imaju vrlo veliki utjecaj na

savezni proraĉun, te se procjenjuje kako se zbog njih svake godine ubere preko bilijun

dolara, što približno odgovara iznosu koji se prikupi saveznim porezima. Unatoĉ tom

negativnom prihodovnom uĉinku, u SAD-u se prema procjeni Kongresnog poreznog

odbora (The Joint Committee on Taxation, 2011) broj poreznih izdataka u razdoblju

izmeĊu 1987. i 2007. povećao za gotovo 60%. Ukidanje velikih poreznih izdataka imalo

bi bez sumnje pozitivan utjecaj na gospodarstvo. Naime, time bi se ekonomski resursi

mogli preusmjeriti na produktivniju i optimiziraniju upotrebu, što bi omogućilo

smanjivanje poreznih stopa i stvaranje poticaja za snažniji gospodarski rast. Iako je

jasno da su porezni izdaci u odreĊenoj mjeri štetni, tim više jer narušavaju

jednostavnost, pravednost i izdašnost poreznog sustava, oĉito ni politiĉari niti obveznici

nisu skloni njihovom ukidanju, nego ĉak teže njihovom povećavanju.

U doba gospodarske krize gotovo se sve vlade širom svijeta, ali i mnoge opozicijske

stranke, zalažu za smanjivanje rastuće javne potrošnje, posebice zbog sve većih rashoda

za mirovinske sustave uslijed starenja stanovništva. No, unatoĉ jasnoj potrebi

smanjivanja svih mogućih javnih rashoda, svjedoci smo u mnogim zemljama postojanja

stalnih prijedloga za uvoĊenje novih poreznih olakšica i/ili umanjenja, npr. za

dobrovoljno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, otplatu stambenih kredita i rashoda za

obrazovanje. Tako se zapravo kontradiktorno, ali istinito, dvije strane jedne te iste

stvari, jednom u obliku državne potrošnje jako napada i smatra negativnom, a drugi puta

kao porezni izdatak istiĉe kao nešto pozitivno i pohvalno (Bejaković, 2011).

32

4. POREZNE OLAKŠICE U HRVATSKOJ

U ovom poglavlju opširnije se govori o samom razvojnom putu poreznih olakšica te o

standardnim olakšicama kao takvim. Tabliĉno su prikazani iznosi osobnih odbitaka za

2013. godinu. Definira se obiteljska olakšica, o promjenama Zakona poreza na dohodak

koji je donio nove neoporezive primitke i uveo novi jedninstveni obrazac.

4.1. Razvoj poreznih olakšica

Olakšice u Hrvatskoj prošle su zanimljiv razvojni put, suprotan onome većine razvijenih

zemalja (Blažić, 2006).

Situaciju u Hrvatskoj u vezi nestandardnih poreznih olakšica karakteriziraju radikalne

izmjene. Umjesto detaljnije analize pojedinaĉnih olakšica prije svega s cost

effectiveness aspekta, ali i procjene njihove opravdanosti, provodio se u pravilu globalni

pristup. Tako su nestandardne olakšice u Hrvatskoj od uspostave suvremenog sustava

oporezivanja dohotka (1994.) prošle zanimljiv razvojni put, kojeg karakterizira „vrtnja u

krugu“ ekstremnih rješenja.

Porezna reforma poreza na dohodak (i dobit) koja je stupila na snagu 1994. temeljila se

na potrošnom konceptu i to tzv. „porezu na dohodak (i dobit) umanjenom za kamatu“

odnosno „alternativnom modelu“. Adekvatan alternativni model oporezivanja potrošnje

bio je stav protiv ikakvih nestandardnih olakšica. Navedeno je u praksi doslovno

provedeno (Blažić, Drezgić, 2012).

Porezna reforma iz 2001. formalno je bila odmak od potrošnog koncepta prema

dohodovnome. Iako to nije trebalo automatski implicirati pozitivan stav prema

olakšicama, polako se ukljuĉivalo sve više i više olakšica, tako da su u odnosu na

sustave u razvijenim državama „nedostajale“ samo npr. nestandardne olakšice za

troškove putovanja na posao,preseljenje, vlastito obrazovanje, rad kod kuće…

S obzirom na velikodušnost u olakšicama, koja je poĉela iskazivati snažne negativne

fiskalne uĉinke, predlagana je snažna restrikcija i ukidanje nekih olakšica u poreznoj

reformi 2005., no reforma se svela samo na ukupno gornje limitiranje svih olakšica

zajedno (tzv. „mini reforma“) i to iz pretežito fiskalnih razloga.

Tako je Hrvatska do ove toĉke prošla put relativno suprotan onome većine razvijenih

33

zemalja od kraja osamdesetih godina. Sredinom 2010. Hrvatska ukida sve nestandardne

olakšice(s izuzetkom one za donacije), te se tako vraća u ishodišno stanje iz 1994., uz

postojanje samo olakšice za donacije. Ovdje valja podsjetiti da su i prve olakšice koje su

bile uvedene u ishodišni model 1994. bile upravo one za donacije (u umjetnost i

kulturu).

Porezna reforma u razvijenijim državama već je od kraja osamdesetih izrazito kritiĉna

prema olakšicama (neefikasne, nepravedne, netransparentne, skupe i komplicirane ..),

no nije išla na radikalno ukidanje olakšica, već samo na njihova ograniĉenja, veće

limitiranje i ukidanje samo pojedinih olakšica.

4.2. Standardne olakšice

4.2.1. Visina osobnog odbitka ili neoporezivog dijela dohotka u RH

Osobni su odbici iznosi dohotka koji nisu oporezivi, tj. koji umanjuju poreznu

osnovicu jer se sa stajališta pravednosti smatra da ne treba oporezivati dohodak koji

služi za pokrivanje osnovnih životnih potreba poreznog obveznika, tzv.

egzistencijalni minimum. Osobni odbitak koji se odobrava za poreznog obveznika

naziva se osnovnim osobnim odbitkom, a odbici za supružnika, djecu i druge

uzdržavane osobe nazivaju se osobnim odbicima za uzdržavane ĉlanove obitelji.

Povećanjem iznosa osobnog odbitka u sustav poreza na dohodak unosi se veća

progresivnost. Naime, izuzimanjem većeg dijela dohotka od oporezivanja u obliku

osobnog odbitka relativno se manje opterećuju siromašni, a više bogati graĊani (Ott,

2007).

34

U Tablici 2 prikazan je iznos osobnog odbitka, osobnog odbitka uzdržavanih ĉlanova te

umirovljenika za RH koji se primjenjuje od 1. ožujka 2012.

Tablica 2: Osobni odbitak od 1. ožujka 2013. godine za RH

Osobni odbitak Faktor osobnog

odbitka

Svota osobnog Odbitka

Mjeseĉno Godišnje

Osnovni osobi odbitak 1,0 2.200,00 26.400,00

Uvećanje

osnovnog

osobnog odbitka

za:

Uzdržavani ĉlan (supružnici,

roditelji, roditelji supružnika,

unuci, bake i djedovi)

0,5

1.100,00

13.200,00

Prvo dijete 0,5 1.100,00 13.200,00

Drugo dijete 0,7 1.540,00 18.480,00

Treće dijete 1 2.200,00 26.400,00

Ĉetrvrto dijete 1,4 3.080,00 36.960,00

Peto dijete 1,9 3.300,00 39.600,00

Porezni obveznik i svaki uzdržani

ĉlan uže obitelji i svako dijete, ako

su osobe s invaliditetom

0,3

660,00

7.920,00

Porezni obveznik i svaki uzdržani

ĉlan uže obitelji i svako dijete ako

su osobe kojima je rješenjem

utvrĊena invalidnost po osnovi

100% i /ili koji radi invalidnosti

imaju pravo na tuĊu pomoć i njegu

1

2.200,00

26.400,00

Podruĉje posebne državne skrbi 1. skupina

2. skupina

3. skupina i brdsko

planinska podruĉja

3.840,00

3.200,00

2.400,00

46.080,00

38.400,00

28.800,00

Izvor : Izrada autora prema Porezna uprava, 2013a, Porezni sustav poreza na dohodak

*Za svako daljnje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se uvećava i to

za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0... više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za

prethodno dijete.

35

Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka umanjuje za osnovni osobni odbitak

u visini 2.200,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrĊuje porez.

Ako više osoba uzdržava ĉlana ili ĉlanove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te

osobe ravnomjerno se rasporeĊuje na sve koji te ĉlanove i djecu uzdržavaju, osim ako se

ne sporazume drukĉije.

Rezidentima se osobni odbitak uvećava i za iznose plaćene za obvezno zdravstveno

osiguranje ako porezni obveznik nije drukĉije osiguran, do visine propisanoga obveznog

doprinosa za zdravstveno osiguranje (Porezna uprava, 2013a).

4.2.2. Visina osobnog odbitka ili neoporezivog dijela dohotka u RH u područjima

posebne drţavne skrbi i u brdsko planinskom područjima

Prema ĉlanku Zakona o porezu na dohodak RH, rezidentima koji imaju prebivalište i

borave na podruĉjima posebne državne skrbi i brdsko-planinskim podruĉjima utvrĊenim

posebnim zakonima, osnovni osobni odbitak utvrĊuje se u visini (Porezna uprava,

2013b):

3.840,00 kuna mjeseĉno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave

na podruĉju posebne državne skrbi prve skupine,

3.200,00 kuna mjeseĉno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave

na podruĉju posebne državne skrbi druge skupine,

2.400,00 kuna mjeseĉno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave

na podruĉju posebne državne skrbi treće skupine i brdsko-planinskim

podruĉjima.

Rezidentima se osobni odbitak za uzdržavane ĉlanove uže obitelji i djecu utvrĊuje ako ti

ĉlanovi uže obitelji i djeca imaju prebivalište i borave na podruĉjima posebne državne

skrbi ili imaju prebivalište i borave na brdsko-planinskim podruĉjima.

Rezidentima se osobni odbitak za vlastitu invalidnost i/ili invalidnost uzdržavanih

ĉlanova uže obitelji i/ili djece, utvrĊuje prema Zakonu o porezu na dohodak ako imaju

prebivalište i borave na podruĉjima posebne državne skrbi ili ako imaju prebivalište i

borave na brdsko­ planinskim podruĉjima.

36

Osobni odbitak priznaje se u godišnjem obraĉunu poreza na dohodak na temelju

podnesene godišnje porezne prijave, a tijekom poreznog razdoblja pri utvrĊivanju

predujma dohotka od nesamostainog rada.

Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti na podruĉjima

posebne državne skrbi i brdsko-planinskim podruĉjima, utvrĊeni porez na dohodak od

tih djelatnosti na tim podruĉjima umanjuje se za (Porezna uprava, 2013b):

100% na podruĉjima posebne državne skrbi prve skupine,

75% na podruĉjima posebne državne skrbi druge skupine,

25% na podruĉjima posebne državne skrbi treće skupine i brdsko-planinskim

podruĉjima.

Obveznici poreza na dohodak mogu koristiti osloboĊenje ili umanjenje poreza na

dohodak pod uvjetom da zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na

neodreĊeno vrijeme pri ĉemu više od 50% radnika imaju prebivalište i borave na

podruĉjima posebne državne skrbi i/ili brdsko-planinskim podruĉjima najmanje devet

mjeseci u poreznom razdoblju.

Iznimno obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost na podruĉju

Grada Vukovara i zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na neodreĊeno

vrijeme pri ĉemu više od 50% radnika imaju prebivalište i borave na podruĉjima

posebne državne skrbi i/ili brdsko planinskim podruĉjima najmanje devet mjeseci u

poreznom razdoblju, osloboĊeni su plaćanja poreza na dohodak deset godina od dana

poĉetka primjene Zakona o porezu na dohodak, a nakon toga porez na dohodak im se

umanjuje za 75% (Porezna uprava, 2013b).

37

4.2.3. Obiteljska olakšica

U obiteljske olakšice ubrajaju se olakšice za uzdržavanog (nezaposlenog) braĉnog druga

i olakšice za djecu. U širem smislu još i olakšice za troškove ĉuvanja djece i obavljanje

kućanskih poslova te olakšice za plaćene alimentacije.

Ove olakšice kao i osnovna (osobna) proizlaze iz naĉela plaćanja poreza prema poreznoj

sposobnosti (subjektivno neto naĉelo) koje se ovdje reflektira kroz tzv. “horizontalnu

obiteljsku pravednost” (obitelji s istim dohotkom, ali razliĉitim brojem ĉlanova trebaju

plaćati razliĉiti porez - one s većim brojem ĉlanova trebaju plaćati manji porez) (Blažić

2006, str.139).

Olakšica za troškove ĉuvanja kuće i djece u biti je svojevrsna olakšica za zaposlenog

braĉnog druga (kao pandan olakšici za nezaposlenog braĉnog druga). No, prije svega,

ovakvi su troškovi uvjetovani i konkretnim statusom (zaposlenošću) drugog braĉnog

druga, te konkretnom obiteljskom situacijom (djecom odnosno brojem djece), te se

stoga relevantne olakšice smatraju standardnom olakšicom i nisu ukljuĉene u analizu. S

obzirom da je i alimentacija uvjetovana postojanjem djece, kao i odgovarajućom

(ne)braĉnom situacijom, i njena se deduktibilnost smatra standardnom olakšicom. Kod

troškova koji su povezani s radnim odnosom (dohotkom od nesamostalnog rada), već je

naglašeno da se olakšica za obvezne doprinose tretira kao standardna olakšica. Isto

vrijedi i za razliĉite paušalne olakšice za dohodak od nesamostalnog rada, te za olakšice

koje kombiniraju ostvarenje dohotka od nesamostalnog rada (svojevrsni „status“) i

obiteljsku situaciju – djecu kao što je npr. porezni kredit za zaraĊeni dohodak (earned

income tax credit), koji se može vezati i za postojanje djece (Blažić, Drezgić, 2012, str

67).

Kad se u razmatranje oporezivanja obitelji ukljuĉe djeca nastaje mogućnost odbijanja od

poreza osloboĊenih iznosa koji se priznaju kao izdaci potrebni za njihovo uzdržavanje, a

opravdanje za takav porezni tretman sa stajališta oporezivanja prema ekonomskoj snazi

zaoštrava se. To je razlog da se ti iznosi razliĉito porezno tretiraju u raznim državama.

Stoga se u većini suvremenih zemalja dohodak oporezuje na temelju personalizacije

individualizacije oporezivanja, što jedino omogućuje ostvarenje zahtjeva za pravednim

oporezivanjem.

38

Individualizacija porezne obveze znaĉi da se toĉno i bez ikakvih problema može

ustanoviti tko ostvaruje dohodak koji je predmet oporezivanja, dok personalizacija znaĉi

da se neki dohodak može povezati uz osobu koja ga ostvaruje. A upravo su to jedina

dva logiĉna i jednostavna koraka koje treba uĉiniti da bi rezultat bio pravedno

oporezivanje i realizacija primjene principa plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi

(Jelĉić, 2011).

Nasuprot tome, zagovornici modaliteta tzv. zajedniĉkog oporezivanja gdje je porezni

obveznik obitelj, a ne pojedinac, dakle obitelj je temeljna porezna jedinica, istiĉu da je

pravedno upravo takvo oporezivanje, argurnetirajući time da je obitelj zajednica

življenja i trošenja pa stoga treba kao relevantnu ekonomsku snagu podložnu

oporezivanju smatrati upravo zajedniĉki dohodak iz kojeg se podmiruju obiteljske

potrebe (tu se radi o tradiciji). Odabir pojedinog od tih modaliteta odnosno modela ovisi

o politiĉkim odlukama (Jelĉić, 2011).

4.2.4. Ostale olakšice poreza na dohodak

Velika većina zemalja odobrava i olakšicu za dobrotvorna davanja, za koju bi se istinski

moglo reći da je najopravdanija. Većina zemalja oĉito je prihvatila da je ova olakšica

efikasnija ako se odobrava kao odbitak od osnovice.

Olakšica za invalide je civilizacijska tekovina koju ne treba posebno argumentirati

(temelji se na naĉelu porezne sposobnosti, odnosno subjektivnom neto naĉelu). Njeno

neodobravanje najĉešće znaĉi da je invalidnost uzeta u obzir (ovdje iskljuĉivo) putem

mehanizma transfera.

Olakšice fiziĉkim osobama koje obavljaju umjetniĉku i kulturnu djelatnost mogu se

podijeliti u dvije skupine (Porezna uprava, 2013a) :

Olakšice fiziĉkim osobama koje obavljaju umjetniĉku i kulturnu djelatnost, a

nisu osigurane po osnovi obavljanja tih djelatnosti gdje se neoporezivi dio

umjetniĉkog honorara za umjetniĉko djelo odreĊuje u visini 25% primitka prema

odredbama Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i

umjetniĉkog stvaralaštva.

39

Olakšice samostalnih umjetnika koji dohodak utvrĊuju na osnovi podataka iz

poslovnih knjiga ne smatraju se svote do 20.000,00 kuna godišnje što su

primljene od pravnih i fiziĉkih osoba za obavljanje te djelatnosti, a pod uvjetom

da o tome posjeduju vjerodostojne isprave.

4.3. Novi neoporezivi primici

Radi podizanja stope zapošljavanja graĊana RH i povećanja razine struĉnosti

zaposlenih, ĉl. 10. toĉ. 20. Zakona propisuje da se porez na dohodak ne plaća na

primitke što ih se kao nepovratna sredstva isplaćuje iz fondova i programa EU-a putem

tijela akreditiranih sukladno pravilima Unije u RH za provedbu aktivnosti, odnosno

mobilnosti u vezi s obra zovanjem i struĉnim usavršavanjem, prema financijskoj uredbi

Europske komisije, do propisanih svota.

U Uredbi Vijeća od 25. lipnja 2002. o financijskoj uredbi primjenjivoj na opći proraĉun

EU-a, u ĉl. 108. propisano je da su potpore (grants) izravan financijski doprinos, u

obliku donacije, iz proraĉuna za financiranje dogaĊaja kojima je svrha pomoć u

provedbi osobitih ciljeva što su dio politika EU-a, ili za djelovanje tijela koja promiĉu

ciljeve od općega europskog interesa ili ostvaruju ciljeve što su dio politike EU-a.

Prema ĉl. 108a, potpore mogu imati sljedeći oblik:

naknada odreĊenog dijela stvarno nastalih opravdanih troškova

ukupna svota

paušalno financiranje

kombinacija oblika financiranja pod (a), (b) i (e),

Prema ĉl. 109. te Uredbe, potpore ne mogu imati cilj ili posljedicu stvaranje dobiti za

korisnika, te moraju biti predmet godišnjeg programa rada, što treba objaviti poĉetkom

godine. U Uredbi komisije (od 23. prosinca 2002. propisana su, osim toga, potanka

pravila za primjenu i provedbu Uredbe Vijeća (EC, Euratom br. 1605/2002) o

financijskoj uredbi primjenjivoj na opći proraĉun EU-a i njezinim daljnjim dopunama i

izmjenama. Tako ĉl. 165. propisuje pravilo o neostvarivanju dobiti: ukupnu ili paušalnu

svotu mora se utvrditi sukladno ĉl. 181, na temelju troškova ili prema kategoriji troška

na koji se odnose, te ih treba utvrditi prema statistiĉkim podacima ili sliĉnim

40

postupkom, tako da se iskljuĉi mogućnost stjecanja dobiti. Te se svote mora ažurirati i

kad ih Komisija mijenja svake dvije godine te za svaku pojedinaĉnu potporu, u trenutku

odreĊivanja svota, treba utvrditi da ne stvara dobit.

U tih je potpora, dakle, bitno da pri utvrĊivanju svote, bilo paušalne bilo ukupne, prema

predloženu programu ne stvaraju dohodak za fiziĉke osobe koje su korisnici potpora

(odnosno dobit, ako su korisnici pravne osobe) već da se dobivena sredstva posve iskori

sti za potrebe za koje su dodijeljena, ovdje za obrazovanje i struĉno usavršavanje.

Te neoporezive potpore odnose se npr. na potpore što ih se dodjeljuje posredstvom

Agencije za mobilnost i programe EU-a u programima cjeloživotnog uĉenja, u nekoliko

razliĉitih kategorija, odnosno potprograma: Comenius, Erasmus, Leonardo da Vinci,

Grundtvig i sl., namijenjenima uĉenicima, studentima, profesorima, nezaposlenima i sl.

Zakon ovlašćuje ministra financija da provedbenim propisom propiše neoporezive svote

primitaka što ih se kao nepovratna sredstva isplaćuje iz fondova i programa EU-a putem

tijela akreditiranih sukladno pravilima Unije u RH za provedbu aktivnosti mobil nosti u

programima i fondovima EU-a, za obrazovanje i struĉno usavršavanje, prema

financijskoj uredbi Europske komisije te naĉin i uvjete pod kojima ih se može isplatiti.

Novost je u pogledu neoporezivih primitaka i to da je nadopunjen ĉl. 9. toĉ. 6. Zako na

što propisuje da se dohotkom ne smatra državne nagrade ustanovljene propisima što ih

donose Sabor i Vlada RH, nagrade jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave

propisane statutom tih jedinica i novĉane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim

igrama te svjetskima i europskim prvenstvima planirane za te namjene u državnom pro

raĉunu RH i proraĉunima jedinica lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave, te se od

1. sijeĉnja 2013. dohotkom, uz ostalo, ne smatra ni novĉane nagrade za osvojenu

medalju na paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih (Porezni vjesnik,

2013).

41

4.4. Neoporezive naknade, potpore, nagrade i drugi primici

Oporezivim primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici pod naknada,

potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima i

primici poreznih obveznika koji obavljaju samostalnu djelatnost do sljedećih svota

(Porezna Uprava, 2013b) :

Neoporezive naknade/svote :

Prijevozni troškovi na službenom putovanju – u visini stvarnih izdataka

Troškovi noćenja na službenom putovanju – u visini stvarnih izdataka

Troškovi prijevoza na posao i s posla meĊumjesnim javnim prijevozom – u

visini stvarnih izdataka,prema cijeni mjeseĉne odnosno pojedinaĉne karte. Ako

radnik mora sa stanice meĊumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz

stvarni izdaci utvrĊuju se u visini troškova mjesnog i meĊumjesnog javnog

prijevoza

Naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe – do 2,00 kn po

prijeĊenom kilometru

Naknada razlike plaće za vrijeme vojne službe u Oružanim snagama RH – svota

naknade

Naknada plaće zbog pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama za djelatnost

u okviru civilne zaštite i zaštite od elementarnih nepogoda – svota naknade

Naknada plaće zbog privremene sprijeĉenosti za rad što je isplaćena na teret

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, državnog proraĉuna i centara za

socijalnu skrb, i na jednokratni dodatak zbog poslovno ili osobno uvjetovanog

otkaza koji isplaćuju Hrvatski zavod za zapošljavanje prema poslovnom propisu

– svota naknade

Naknada štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u

tijeku sudskog postupka, ako je naknada odreĊena u jendokratnom iznosu ( to

se primjenjuje i na nagodbe sklopljenjes nadležnim državnim odvjetništvom u

postupcima za mirno rješavanje spora i na nagodbe postignute u psotupku

mirenja u individualnim radnim sporovima prema Zakonu o mirenju) - svota

naknade

42

Neoporezive potpore :

Sindikalne socijalne pomoći što se isplaćuju iz sredstava sindikalne ĉlanarine

ĉlanovima sindikata – iznos socijalne pomoći

Invalidnost radnika – do 2.500,00 kn godišnje

Smrt radnika – do 7.500,00 kn

Smrt ĉlana uže obitelji radnika(braĉnog druga, roditelja braĉnog druga, djece,

drugih predaka i potomaka u izravnoj liniji, usvojene djece i djece na skrbi, te

punoljetne osobe kojoj je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema

posebnom zakonu) – do 3.000,00 kn

Neprekidno bolovanje radnika duže od 90 dana ( ne mora se odnositi na jednu

kalendarsku godinu ) – do 2.500,00 kn godišnje

Potpora za novoroĊeno dijete – do visine jedne proraĉunske jedinice propisane

Zakonom o izvršavanju državnog proraĉuna RH (3.326,00 kn )

Neoporezivi darovi i prigodne nagrade :

Dar djetetu do 15 godina starosti – do 600,00 kn godišnje

Prigodne nagrade ( božićnica, nakande za godišnji odmor i sl.) – do 2.500,00 kn

godišnje

Nagrade radnicima

Za navršenih 10 god radnog staža – do 1.500,00 kn

Za navršenih 15 god radnog staža – do 2.000,00 kn

Za navršenih 20 god radnog staža – do 2.500,00 kn

Za navršenih 25 god radnog staža – do 3.000,00 kn

Za navršenih 30 god radnog staža – do 3.500,00 kn

Za navršenih 35 god radnog staža – do 4.000,00 kn

Za navršenih 40 god radnog staža – do 4.500,00 kn

Neoporezive dnevnice :

Dnevnice u zemlji – preko 12 sati dnevno – do 170,00 kn

Dnevnice u zemlji – više od 8, a manje od 12 sati dnevno – do 85,00 kn

43

Dnevnice u inozemstvu – do iznosa i pod uvjetima utvrĊenima minimalnim

propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proraĉuna

44

5. POREZNE OLAKŠICE U EUROPSKOJ UNIJI

Svaka zemlja ima specifiĉan naĉin davanja olakšica. Tako i svaka zemlja ima svoju

posebnu kombinaciju osobne, obiteljske i dodatne olakšice te većina zemalja

primjenjuje i porezni kredit. TakoĊer, posebno analiziramo Sloveniju, Belgiju, Cipar i

Rusiju. Ove ĉetiri zemlje, svaka za sebe, u nekim segmentima se razlikuju. Cipar i

Rusija ne primjenjuju porezni kredit, Cipar takoĊer nema osobnih odbitaka za djecu,

supružnike dok Slovenija odobrava obiteljsku olakšicu. Belgija ima široku paletu

odobravanja olakšica, posebno poreznih kredita (npr. zaposlenicima za iznose utrošene

za kupnju dionica u poduzeću gdje su zaposleni).

5.1. USPOREDNA ANALIZA STANDARDNIH OLAKŠICA (PRIMJERI

ZEMALJA)

Nema države koja ne odobrava osnovnu (osobnu) olakšicu. Oko polovica zemalja u EU

odobrava ih kao fiksni odbitak. Ostatak ima nulto oporezovan porezni razred ili porezni

kredit. Ova je olakšica vrlo ĉesto povećana u sluĉaju samohranog roditelja. Iako se kod

ove olakšice u pravilu radi o fiksnom iznosu, neke je države (Italija, SAD, Švedska)

smanjuju za visoke dohotke kojima uistinu nije potrebna. Sad i Luksemburg uz osnovnu

osobnu olakšicu daju i mogućnost da porezni obveznik dodatno odbije odreĊeni iznos

na ime izabranog niza nestandardnih olakšica (ukoliko one sve zajedno nisu veće)

(Blažić, 2006).

S obzirom na tehniku davanja olakšica, odbitak od osnovice je dominantna olakšica.

MeĊutim većina zemalja poĉinje primjenjivati i porezne kredite, neke ĉak i dominantno

(Austrija, Kanada, Irska, Nizozemska, Portugal).

Tranzicijske zemlje imaju nešto slabije razvijen sustav olakšica. Navedeno se, sukladno

reforskim tendencijama još od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, tj. kritici

olakšica te posebice „poreznih rashoda“ ne smatra manom, već dapaĉe vrlinom (Blažić,

2006).

45

5.1.1. Slovenija

Porezni sustav u Sloveniji dopušta porezne olakšice u obliku odbitaka od osnovice i u

obliku poreznog kredita koji se izravno odbija od porezne obveze.

Svi porezni obveznici imaju pravo na osnovnu osobnu olakšicu koja se odbija od

ukupnog godišnjeg dohotka poreznog obveznika.

U 2012. godini iznos osnovne osobne olakšice varira ovisno o razini ukupnog godišnjeg

dohotka poreznog obveznika kao što prikazuje Tablica 3.

Tablica 3: Prikaz variranja osnovne osobne olakšice Slovenije

OPOREZIVI DOHODAK (EUR) OPĆI POREZNI ODBITAK (EUR)

>10.622,06 6.373,26

10.622,06 –12.288,26 4.319,30

>12.288,26 3.228,45

Izvor : European Tax Handbook, 2012, str. 811

Ostale standardne olakšice koje se odobravaju u Sloveniji su slijedeće (Van Boeijen-

Ostaszewska, 2012):

17.261,82 € za osobe sa 100%-tnom invalidnošću

1.389,39 € za porezne obveznike preko 65 godina života

2.382,13 za uzdržavanje prvog djeteta ili uzdržavanog ĉlana obitelji (ukljuĉujući

supruga/u i razvedenog/u supruga/u koji prima alimentaciju). Veća obiteljska

olakšica se dobiva za svako dijete.

Poreznom obvezniku mirovina iz osiguranja, naknada za invalidnost i kulturne

podrške odobrava se porezni kredit u visini 13,5% dohotka. Kredit ne može biti

veći od samog iznosa poreza na dohodak koji je obraĉunat u dohotku

Slovenija ima neke nestandardne olakšice. One su slijedeće (Van Boeijen- Ostaszewska,

2012):

3.228,45 € za studente pod odreĊenim uvjetima

15% bruto prihoda, ali ne više od 25.000 € za kulturne djelatnike i novinare koji

ispunjavaju odreĊene uvjete

46

7.406,28 € za radnike koji migriraju izmeĊu Slovenije i drugih zemalja. Migranti

su slovenski graĊani koji putuju na posao preko granice i vraćaju se u Sloveniju

svakodnevno ili barem jednom tjedno.

5.1.2. Belgija

Belgija ima razvijen sustav standardnih i nestandardnih olakšica.

Od standardnih olakšica, kao i u svim drugim zemljama postoji osnovni osobni odbitak.

Porezni obveznik ima pravo na osnovni osobni odbitak od 7.070,00 € ako oporezivi

dohodak ne prelazi 25.270,00 €. Ako oporezivi dohodak prijeĊe 25.270,00 €, ali ne

prelazi 25.540,00 € osnovni osobni odbitak iznosi 7.070,00 € manje nego razlika

izmeĊu oporezivog dohotka i 25.270,00 €.

U svim drugim sluĉajevima porezna olakšica iznosi 6.800,00 €.

Osnovna olakšica je povećana za 1.440,00 € ako je porezni obveznik invalid.

Porezni obveznici imaju pravo na dodatne olakšice za uzdržavane ĉlanove obitelji.

Uzdržavani ĉlanovi moraju biti dio obitelji 1. sijeĉnja na godišnjoj procjeni i ne mogu

primiti višak dohotka od 2.990 eura (4.320 eura za jednog roditelja i 5.480 eura za

jednog roditelja sa invalidnim djetetom.

Uzdržavani ĉlanovi koji imaju pravo na olakšicu su nasljednici, udomljena djeca,

rodbina u krvnom srodstvu do drugog stupnja i osobe kojim je porezni obveznik kao

dijete bio odreĊen na uzdržavanje.

Olakšice za uzdržavane ĉlanove dodaju se osnovnoj osobnoj olakšici supružnika s

najvišim zaraĊenim dohotkom.

Dodatni iznosi odbitaka za djecu iznose za jedno dijete 1.440 eura, za dvoje djece 3.720

eura, za troje 8.330 eura, za ĉetvero 13.480 eura i svako dodatno 5.150 eura.

Za jednog roditelja koji ima više djece, osnovna osobna olakšica povećava se za 1.440

eura.

OdreĊene nestandardne olakšice tj. olakšice za troškove mogu se odbiti u odnosu na

ukupni neto dohodak. Radi se o slijedećim olakšicama (Van Boeijen, 2012):

80 % za svu alimentaciju plaćenu u odnosu na bilo koju obvezu po zakonu

80% za troškove o djeĉjoj skrbi za djecu mlaĊu od 3 godine

Darovi za odreĊene odobrene organizacije

47

50% za naknade isplaćene osoblju koje obavlja kućanske poslove (kućne

pomoćnice i sl.)

OdreĊeni troškovi za ĉuvanje djece sve do 12 godine ne ukljuĉujući invalidnu

djecu do 18 godine

OdreĊene troškove nastale za održavanje i popravak privatnih stambenih

objekata i javno dostupne kulturne baštine

Osim velikog broja olakšica koje se daju kao dobitak od osnovice, odreĊeni broj

olakšica daje se i kao porezni kredit. Zaposlenicima je odobren porezni kredit za iznose

utrošene za kupnju dionica u poduzeću gdje su zaposleni. Kredit se obraĉunava

primjenom prosjeĉne porezne stope (izmeĊu 30% i 40%) na nabavnu cijenu.

Ako su dionice prodane u roku od 5 godina njihova stjecanja, udio odobrenog kredita

vraća se u godinu prodaje.

Za porezne obveznike koji zaraĊuju ili stjeĉu dohodak od samostalne djelatnosti koji

iznosi najmanje 4.770 eura ali nije veći od 20.700 eura godišnje, predviĊen je porezni

kredit od maksimalno 640 eura. PrilagoĊen je u skladu s udjelom dohotka od

samostalne djelatnosti u dohotku iz drugih izvora.

Pod odreĊenim uvjetima, svaki porezni obveznik izmeĊu 18 i 64 godine života ima

pravo na porezni kredit za depozite do 910 eura godišnje na posebne mirovinske štednje

kod kreditnih institucija i privatnih štedionica i na premiju životnog osiguranja do 2.200

eura po godini isplaćene rezidentnima osiguravajućih društava.

Pod odreĊenim uvjetima priznaje se dio otkupa kapitala (maksimalno 2.200 EUR) na

hipotekarni kredit (s najviše 73.190 eura). Da bi se orezni obveznici kvalificirali za

kredit, kredit mora biti ugovoren s institucijom koja je utemeljena u svakoj EEA zemlje

i mora imati rok od najmanje 10 godina. Ukupan maksimalni kredit za plaćanje otplate

kredita i premije životnog osiguranja iznosi 2.200 eura. U odreĊivanju maksimalne

kreditne raspoloživosti porezni kredit odobrava se za plaćanje otplate kredita koji

prevladava nad poreznim kreditom odobrenim za premije životnog osiguranja. Porezni

kredit u iznosu od 30% (s najviše 2.930 eura) se dodjeljuje izdacima za uštedu energije

48

koji se odnose na izolaciju krova. Dio kredita koji je u većem iznosu od najvišeg

dozvoljenog iznosa kredita, ne može se prenositi.

Porezni kredit od 15% (najviše730 eura) dodjeljuje se za troškove nastale za renoviranje

stana smještenog u oznaĉenim gradskim zonama. Ukupni troškovi moraju iznositi

najmanje 3,650 eura. TakoĊer je odobren porezni kredit za izdatke zaštite stana od požara i

provale. Kredit iznosi 50% od izdataka, i do 730 eura.

5.1.3. Cipar

Cipar ima relativno malo olakšica. One se daju samo kao odbitak od osnovice.

Najvažniji opći osobni odbici su slijedeći (Van Boeijen, 2012):

Donacije za dobrotvorne svrhe

Doprinosi za mirovinsko osiguranje i sliĉni doprinosi plaćeni u inozemstvu

Premije za životno osiguranje i doprinosi za mirovinske fondove i medicinska

sredstva. Postoji ukupni limit od 1/6 oporezivog dohotka i odreĊeni limit za

životno osiguravajući fond od 7% osiguranog iznosa kapitala.

Nema osobnih odbitaka odobrenih za djecu, supružnike ili starije.

5.1.4. Rusija

Rusija ima relativno razvijen sustav olakšica, kako standardnih tako i nestandardnih.

Od standardnih olakšica, kao i sve zemlje, odobrava osobni odbitak.

Osobni odbitci su mogući samo u pogledu dohotka koji je oporeziv po stopi od 13%.

Zakon zahtijeva dokumente kojima se dokazuju troškovi. Osobni odbici se dodjeljuje na

kraju oporezivog razdoblja na zahtjev poreznog obveznika.

Porezni obveznici ĉiji kumulativni prihodi od poĉetka godine ne prelaze 280.000 RUR

prihvatljivi su za odbitak od osnovice za djecu od 1.400 RUR. Te olakšice odobravaju

se samo u pogledu dohotka po stopi od 13%. Porezne olakšice moraju se oduzeti od

porezne osnovice u vrijeme kada poslodavac plaća dohodak. Ako porezni obveznik nije

podnio zahtjev za izuzećem može ga zahtijevati kada podnosi godišnju prijavu poreza

na dohodak.

49

Od nestandardnih olakšica, porezni obveznik ima pravo na odbitak za troškove

obrazovanja, kao i isplate vezane uz obrazovanje svoje djece. Kod djece, maksimum po

djetetu iznosi 50.000 RUR. Na primjer, ako odbitak troškova obrazovanja djeteta iznosi

15.000 RUR za jednog roditelja, odbitak za drugog roditelja istog djeteta ne može

prelaziti 35.000 RUR.

Porezni obveznik ima pravo na olakšicu za medicinske troškove, ukljuĉujući

dobrovoljno zdravstveno osiguranje plaćeno za njega, braĉnog supružnika, djecu ili

roditelje. Troškovi za skuplju medicinsku skrb koje odreĊuje vlada mogu se oduzeti

bez obzira na limit naveden u nastavku. Navedeni obrazovni i zdravstveni troškovi (s

izuzetkom troškova za djeĉje obrazovanje i skuplju medicinsku skrb) i doprinosi za

mirovinsko osiguranje ne smiju prelaziti ukupno 120.000 RUR po poreznom obvezniku.

Porezni kredit se ne primjenjuje (Van Boeijen, 2012).

50

6. ZAKLJUČAK

Danas je porez na dohodak jedno od temeljnih vrela prihoda suvremenih državnih

financija. Brojne su zemlje u svijetu i Europi koje primjenjuju ovaj porez u svojim

poreznim sustavima. Njegova je zadaća da posluži kao instrument prikupljanja prihoda,

ispuni oĉekivanja na podruĉju politike redistribucije dohotka te da posluži kao

instrument konjukturne politike. U teoriji je uobiĉajeno primjeniti Haigh –Simonsovu

definiciju cjelokupnog dohotka, ali se u praksi primjenjuju razna izuzeća i olakšice,

razliĉiti tretmani pojedinih oblika dohotka te sve veći broj poreznih stopa što je dovelo

do izuzetno složenog koncepta, s visokim troškovima prikupljanja poreza, kako za

poreznu upravu, tako i za porezne obveznike, ĉime je narušeno naĉelo jednostavnosti

tog poreza. Potrebno je poraditi na dva zahtjeva koji se meĊusobno suprotstavljaju. S

jedne strane zahtjev za uvažavanjem individualne gospodarske snage, a s druge strane,

zahtjev za jednostavnošću i preglednošću poreznih propisa niskom troškovima ubiranja

poreza.

Izvori dohotka koji u Hrvatskoj predstavljaju poreznu osnovicu jesu primici ostvareni

od nesamostalnog rada, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od osiguranja i

drugog dohotka.

Jedan od važnijih elemenata kod ovog poreznog oblika su porezne olakšice. Sustav

poreznih olakšica i osloboĊenja utjeĉu i umanjuju poreznu osnovicu te tako ĉine glavni

mehanizam za ostvarenje demografskih i razliĉitih ostalih ciljeva u sklopu sustava

poreza na dohodak. Uloga poreznih olakšica pri oporezivanju dohotka u razliĉitim

zemljama razliĉita, odnosno razliĉite vlasti nastoje korištenjem razliĉitih poreznih

olakšica riješiti odreĊene ekonomko-socijalne probleme odnosno upotrijebiti ih u

ostvarivanju ekonomsko-politiĉkih ciljeva. Porezne olakšice se najĉešće dijele na

standardne i nestandardne.

51

Standardne olakšice obiĉno nisu ovisne o konkretnim izdacima poreznog obveznika za

konkretnu svrhu i automatski su na raspolaganju svim poreznim obveznicima koji

ispunjavaju odreĊene uvjete dok nestandardne olakšice ovise o visini dokumentirano

dokazanih konkretnih izdataka poreznog obveznika. Olakšice se mogu davati kao

odbitak od osnovice i kao porezni kredit. Odbici umanjuju teret poreznog obveznika za

umnožak graniĉne porezne stope i visine odbitka i njihova je vrijednost proporcionalna

graniĉnoj poreznoj stopi poreznog obveznika, dok se kod poreznog kredita vrijednost

uštede izjednaĉava s iznosom tog istog kredita. Porezni kredit se smatra pravednijom

tehnikom davanja olakšica u sluĉaju da ne raste s rastom osobnog dohotka.

Osnovna osobna olakšica je standardna olakšica koja se poreznom obvezniku najĉešće

odbija od bruto dohotka kao egzistencijalni minimum, dok obiteljske olakšice ovise o

broju uzdržavanih osoba poreznog obveznika. Egzistencijalni minimum je obveza

države prema poreznom obvezniku, dok obiteljske olakšice postoje kako bi se pomoglo

obiteljima s nižim dohotcima te im se na taj naĉin oslobodio dio dohotka za uzdržavanje

djece.

Hrvatska je, nadalje, jedina zemlja koja iskljuĉivo koristi osobni odbitak i ne kombinira

ga sa poreznim kreditom ni sa drugim specifiĉnim standardnim olakšicama. Hrvatska je

u vezi nestandardnih olakšica poreza na dohodak prošla zanimljiv razvojni put od

njihovog nepostojanja do ukljuĉenja i natrag. Time se prikljuĉila dominantnom trendu u

državama svog okruženja. Sredinom 2010. Hrvatska ukida sve nestandardne olakšice (s

izuzetkom one za donacije).

Kroz analizu zemalja vidi se da su neke zemlje prešle na porezni kredit kao povoljniju

povlasticu, a Cipar nema osobnih odbitaka odobrenih za djecu, starije i supružnike.

52

LITERATURA

1) KNJIGE:

Blažić, H. 2006, Usporedni porezni sustavi, oporezivanje dohotka i dobiti, Ekonomski

fakultet u Rijeci, Rijeka, dostupno na:

http://www.efri.uniri.hr/sites/efri.hr/files/crcollections/2/h.blazic_usp_por_sustavi-

knjiga-1363785054.pdf (3.10.2012.)

Bratić, V., 2011, Skrivena javna potrošnja, Porezni izdaci: potreba ili udvaranje

biračima, Institut za javne financije, Zagreb

Jelĉić B., Jelĉić B., Porezni sustav i porezna politika, Informator d.d., Zagreb, 1998.

Jelĉić B., 2011, Porezi, Opći dio, Visoka poslovna škola Libertas, Zagreb, 2011.

Jelĉić B., 2001, Javne financije, RriF, Ekonomsko pravna biblioteka, Zagreb, 2001

Sever I. 1995, Javne financije, Razvoj, Osnove teorije, Analiza, Ekonomski fakultet,

Tipograf d.d., Rijeka

Van Boeijen – Ostaszewska, O. (ed), European Tax Handbook 2012, Amsterdam,

IBFD, 2012.

53

2) ČLANCI :

Bejaković P., 2011, Odrednice pravednosti, uĉinkovitosti i administrativne složenosti

poreznih izdataka, dostupno na:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja/bejakovic.pdf (11.5.2013.)

Bratić, V., Porezni izdaci, terijski pregled, Financijska teorija i praksa 30(2) dostupno

na: http://www.ijf.hr/FTP/2006/2/sazetak.pdf (11.5.2013.)

Blažić H., i Drezgić S., Komparativna analiza nestandardnih olakšica poreza na

dohodak u Europskoj Uniji i regiji, Financijska teorija i praksa, dostupno na:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja/blazic-drezgic.pdf

(10.7.2013.)

Cipek K., i Uljanić I., 2013, Promjene u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o

porezu na dohodak, Porezni vjesnik br. 1 /2013, str. 74

Turković Jarža, L., 2007, Prijava poreza na dohodak graĊana za 2006. obrazac DOH,

RRiF br. 2/2007, Zagreb, str. 108

3) STUDIJE I PUBLIKACIJE :

Blažić, H., 2011, Materijali s predavanja, Porezno opterećenje i porezna struktura

OECD, EU, RH (seminari), ppt

Joint Committee on Taxation, 2011., Background Information on Tax Expediture

Analysis and Historical Survey of Tax Expediture Estimates (JCX – 15- 11), Senate

Committee on Finance, Washington DC; dostupno na:

https://www.jct.gov/publications.html?func=startdown&id=3740 (3.10.2012.)

54

Kesner Škreb, M., 2004, Porez na dohodak , Financijska teorija i praksa br. 28, Institut

za javne financije, Zagreb, dostupno na:

http://www.ijf.hr/hr/korisne-informacije/pojmovnik-javnih-financija/15/porez-na-

dohodak/290/porez-na-dohodak/292/ (24.4.2013.)

Ministarstvo financija, 2013a, Porezna uprava, dostupno na:

http://www.poreznauprava.hr/HR_porezni_sustav/Documents/Osobni%20odbitak%20o

d%2001ozujka%202012.pdf (25.6.2013.)

Ott, K. 2007., Javne financije u Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, dostupno

na: http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/rosenic.pdf (11.5.2013.)

Porezna uprava, 2013b, Posebne olakšice, oslobođenja i poticaji, dostupno na:

http://ccenterclient.porezna-uprava.hr/view.asp?file=ppds.XML (10.2.2013.)

Porezna uprava, 2013a, Propisi, dostupno na:

http://www.poreznauprava.hr/HR_porezni_sustav/Pages/porez_na_dohodak.asx

(25.6.2013.)

Šimović H., 2012, Razvoj poreza na dohodak u Hrvatskoj: reforme i promašaji,

Ekonomski fakultet Zagreb, dostupno na:

http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2012-01.pdf (11.5.2013.)

55

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Pregled poreznih stopa prema Zakonu o porezu

na dohodak

15

2. Osobni odbitak od 1. ožujka 2013. godine za

RH

33

3. Prikaz variranja osnovne osobne olakšice

Slovenije

44

56

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POREZNE OLAKŠICE

POREZA NA DOHODAK izradila samostalno pod voditeljstvom prof.dr.sc. Helena

Blažić. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživaĉkog rada i koristila

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje,

stavove,zakljuĉke,teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u

diplomskom radu na uobiĉajen, standardan naĉin sam citirala i povezivala korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad sam izradila u skladu s nacionalnim i meĊunarodnim

normama o autorskom pravu i djelu.

Studentica

Katarina Juraković