ZAKON
O UPRAVNOM POSTUPKU (Slubene novine Federacije BiH, broj:
02/98 I 48/99)
- preiena neslubena verzija -
OPE ODREDBE
I - OSNOVNA NAELA
1.Vaenje zakona lan 1.
(1) Po ovom zakonu duni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona - upanije, kao i gradske i opinske slube za upravu i drugi organi (u daljem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima graana, pravnih osoba ili drugih stranaka. (2) Nadlena tijela kantona - upanija mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka koja moraju biti sukladna ovom zakonu. (3) Po ovom zakonu duna su postupati i poduzea (drutva), ustanove i druge pravne osobe kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili propisom gradskog ili opinskog vijea, rjeavaju u upravnim stvarima.
2. Poseban postupak lan 2.
Pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim federalnim zakonom urediti drukije nego to su ureena ovim zakonom, ako je to nuno za drugaije postepene u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna naelima ovog zakona.
3. Supsidijarna primjena zakona lan 3.
U upravnim oblastima za koje je federalnim zakonom propisan poseban postupak, postupa
se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom.
4. Naelo zakonitosti lan 4.
(1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima duni su da te stvari rjeavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na osnovu javnih ovlasti. (2) U upravnim stvarima u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlatenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlatenje dato. (3) Pravila postupka utvrena odredbama ovog zakona vae i za sluajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti ovlaten da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj ocjeni.
5. Zatita prava graana i zatita javnog interesa lan 5.
(1) Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rjeavaju, duni su da strankama omogue da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tom rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvrenim javnim interesom. (2) Kad slubena osoba koja rjeava neku upravnu stvar, s obzirom na postojee injenino stanje, sazna ili ocijeni da odreena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorie je na to. (3) Ako se na osnovu zakona strankama nalau kakve obveze, prema njima e se primjenjivati one mjere predviene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postie cilj zakona.
6. Naelo efikasnosti lan 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rjeavaju u upravnim stvarima, duni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa graana, poduzea (drutava), ustanova i drugih pravnih osoba, to obuhvata dobru organizaciju na izvravanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
7. Naelo materijalne istine lan 7.
U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se utvrditi sve injenice koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.
8. Naelo sasluanja stranke lan 8.
(1) Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su vane za donoenje rjeenja. (2) Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog izjanjenja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno.
9. Ocjena dokaza lan 9.
Koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje ovlatena slubena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
10. Samostalnost u rjeavanju lan 10.
(1) Organ vodi upravni postupak i donosi rjeenje samostalno u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i opim aktima. (2) Ovlatena slubena osoba organa nadlenog za voenje postupka samostalno utvruje injenice i okolnosti, i na podlozi
utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno ope akte na konkretni sluaj.
11. Pravo albe lan 11.
(1) Protiv rjeenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo albe. Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, i to ako se na drugi nain osigura zatita prava i zakonitosti. (2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, alba protiv prvostepenskog rjeenja moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredit e se i organ koji e rjeavati po albi. (3) Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo albe i kad prvostepenski organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu. (4) Protiv rjeenja donesenog u drugom stupnju alba nije doputena.
12. Konanost rjeenja lan 12.
Rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti redovno pravno sredstvo (alba) u upravnom postupku (konano u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odreene neke obveze, moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvieni.
13. Pravomonost rjeenja lan 13.
Rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor (pravomono rjeenje), a kojim je stranka stekla odreena prava, odnosno kojim su stranci odreene neke obveze, moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvieni.
14. Ekonominost postupka lan 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa to manje trokova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje uestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.
15. Pomo neukoj stranci lan 15.
Organ koji vodi postupak starat e se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje uestvuju u postupku ne bude na tetu prava koja im po zakonu pripadaju.
16. Upotreba jezika i pisma lan 16.
(1) Upravni postupak vodi se na bosanskom jeziku i hrvatskom jeziku, a kao sredstva komuniciranja mogu se koristiti i ostali jezici. (2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog jezika i hrvatskog jezika. (3) Ako je federalnim zakonom kao slubeni jezik odreen i dodatni jezik, taj jezik e se koristiti sukladno federalnom zakonu. (4) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak duan je da joj omogui da prati tok postupka na svom jeziku. Organ e pouiti stranku odnosno drugog uesnika o mogunosti koritenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik e se zabiljeiti da je stranka, odnosno drugi uesnik pouen o tom pravu i njegova izjava u svezi sa datom poukom unijet e se u zapisnik. (5) Stranke i drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumaa (prevodioca). (6) U upravnom postupku slubeno pismo je latinica.
17. Upotreba izraza "organ" lan 17.
Pod organom koji vodi postupak odnosno rjeava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, slube i institucije iz lana 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno. II - NADLENOST
1. Stvarna i mjesna nadlenost lan 18.
(1) Stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili po propisima kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa. (2) Mjesna nadlenost se odreuje po federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni - upanije) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli opina i po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih - upanijskih organa uprave, odnosno po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu.
lan 19.
(1) Za rjeavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadlean federalni i kantonalni - upanijski organ uprave, odnosno gradska i opinska sluba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno opinskog vijea nije odreena nadlenost drugog organa. (2) Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti Federacije, i zajednike nadlenosti Federacije i kantona - upanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadlenost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne - upanijske organe uprave, odnosno gradske i opinske slube za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadlenosti kantona - upanije koje su zakonom kantona - upanije prenesene na federalne organe uprave. (3) Kantonalni - upanijski organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima
koje su kantonalnim - upanijskim zakonom stavljene u nadlenost kantonalnih - upanijskih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne - upanijske organe uprave. (4) Gradske odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada odnosno opine i propisom gradskog odnosno opinskog vijea stavljene u nadlenost gradskih odnosno opinskih slubi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim - upanijskim zakonom prenesene u nadlenost tih slubi. (5) Ako propisima iz st. 1. do 4. ovog lana nije o
