Zašto ne pišem ili izvještaj sretnog zamorca

8/8/2019 Zato ne piem ili izvjetaj sretnog zamorca

1/24

ZATO NE PIEM ILIIZVJETAJ SRETNOG

ZAMORCANEKOLIKO KONSTRUKTIVNIHSUGESTIJA DIREKTORUI GLAVNOME UREDNIKUNOVOG LISTA

VIKTOR IVANI

Potovani kolege,

Pokuajte mi ne zamjeriti to u vas, s ciljemomamljivanja, kratko podsjetiti na neka od pravilasv. Benedikta o ponaanju u samostanu iz 6. stoljea.Kao to moda znate, u benediktinskome redu nasnazi je bila prinuda da svi redovnici posao koji im jedodijeljen moraju doivljavati kao dunost. One ko-ji su zazirali od rada upozoravalo se da je dokonostneprijatelj due. Objanjeno je ak i to da prirodarada ne igra nikakvu ulogu, jer prava svrha rada nijeu tome da se neto obavi, nego da se dua redovni-kova ponizi tako to on mora uiniti sve to mu senaloi.

Mimo samoga posla, Benediktovim pravilompropisano je da se svakodnevne samostanske aktiv-nosti imaju uvijek ponavljati u isto molitveno vrije-me i na potpuno jednak nain, a molitveno vrije-me inilo je sedam kanonskih asova (horae canoni-cae):

zora Jutarnja (laudes)9 ujutro Prvi molitveni as (prima)podne esti molitveni as (sexta)15 sati Deveti as (nona)18 sati Veernjica (vespera)

sumrak Posljednji sat (completorium)no Zornica (matutinae)

Pravilima je bila regulirana svaka minuta redovni-kog ivota. Tono odreeni sati bili su propisani zarad, uenje i jelo. Odstupanje od utvrenog vre-menskog rasporeda podrazumijevalo je otre sankci-

je. Neka se nitko ne usudi jesti ili piti prije ili posli-

je utvrena vremena. Ako bi redovnik zakasnio namolitvene sate, znao je koju e vrstu kazne moratipodnijeti, takav ... treba da se baci na pod pred vra-


2/24

tima bogomolje kad se ondje zavrava Djelo Boje i ostane tako leati ne go-vorei nita, glavom poloenom na pod pored nogu svih koji izlaze iz bogo-molje. To ini tako dugo dok opat ne prosudi da je dao zadovoljtinu.

Prizor uniformiranog lica koje pokorno lei na tlu, s obrazom pri-ljubljenim uz zemlju, s vidokrugom u koji ulaze samo stopala onih to suse uspjeli probuditi na vrijeme, ekajui da hijerarhijski nadreeno uni-formirano lice odlui kada je vrijeme da se pridigne, ilavo se uuvao evove petnaest stoljea, pa me upravo njegova aktualnost ispunjava poseb-nom vrstom nelagode, jednom sasvim odreenom jezom, potovani kole-ge, i nemam pojma dijelite li slina uvstva. Bit e da sve ovisi o perspekti-vi iz koje na to gledate da li je ona leea ili lebdea.

U strogim samostanskim pravilima Max Weber je vidio preteu pro-testantske etike rada, a u svome uvenom eseju (Protestantska etika i duhkapitalizma, 1906.) tvrdi kako razumijevanje rada kao dunosti lei u su-tini kapitalistikoga duha koji je nastao u 16. stoljeu. On se bavi fenome-nom dunosti poziva, odnosno obaveze koju pojedinac osjea i moraosjeati prema sadraju svoje 'pozitivne' djelatnosti, svejedno u emu seona sastojala, gdje je razvijeni osjeaj odgovornosti apsolutno neopho-dan, kao i mentalitet uz koji se bez suvinih pitanja obavlja posao takokao da je on apsolutno svrha samome sebi, 'poziv'.

Danas, vie nego ikad, rad ima status najvanije stvari u ljudskomeivotu, postao je sredinja toka oko koje se organizira zanemarivi ostatakbiolokog trajanja. Usporedo s tim afirmirana je irokopojasna kulturakontrole: ogromna veina ljudi (okupiranih radom, tono kae fraza)osuena je na posluh, jer je poetna pretpostavka kako odrasli pojedincinisu dovoljno zreli da bi mogli sami upravljati svojim ivotima. Posao se

obavlja stisnutih zuba, uz sve vee breme odgovornosti i sve jasniju svijestda drukije ne moe biti. Pravilo sv. Benedikta, uz male modifikacije, pre-lilo se u interne akte suvremenih poduzea.

Protestantska etika rada imala je svoj sretan religijski uzgon, pa sve-enik reformacije Johann Kaspar Lavater u 18. stoljeu propovijeda kakoak ni na Nebu ne moemo biti blagoslovljeni ako nemamo neko zanima-nje, a imati zanimanje znai imati neku dunost, neku konkretnu, odre-enu zadau. Baptist William Clarke Ulyat, Weberov suvremenik, formu-

lira to slikovitije, tvrdei da je Nebo praktiki radionica. Max Weber,meutim, istie da se duh kapitalizma, nakon to je definirao svoju bit,otrgnuo od religije i poeo razvijati prema vlastitoj logici: protestantska

6

Reno. 79/25, 2009.


3/24

etika postala je religijski neutralan eljezni kavez. Donekle slinu vrstuemancipacije imali su valjda u primisli i marksistiki prvoborci sa svojomudnom navadom da u isto vrijeme uzdiu kult rada i bore se protiv eksplo-

atacije radne snage izbacivi slavnu parolu prema kojoj je, umjesto Svevi-njega, rad stvorio ovjeka (Engels, Uloga rada u oovjeenju majmu-na), ime je ideoloka figura obogotvorenog trudbenitva sveano uvede-na u svjetovne svete spise. Ukratko, Bog nije nuan, ali dirinenje jest!

I tako eljezni kavez, sutinski nepromijenjen, neumoljivo kriput kroz stoljea, s institucijama u kojima se utjeruje mentalitet posluno-sti i obnavlja zaliha vjernika, od samostana do korporacijskih pogona, uzusputne stanice u vidu zatvora, umobolnica, kolskih uionica ili novin-

skih redakcija.

Dragi kolege,Obraam vam se takorei u sklopu obiljeavanja jedne privatne godi-

njice. Kao to vam je poznato, uskoro e navriti godina dana otkako sam,kao novinar-kolumnist, uposlen u vaem poduzeu, zadobivi bez svogautjecaja ekskluzivan status, jer sam kroz to vrijeme primao redoviti mjese-ni osobni dohodak, ak i dodatak za topli obrok, ak i regres za godinji od-mor, ak i besplatnu tampu, uz uvjet da nita ne radim. Upit kojim samnaslovio ovaj dopis je, naravno, jeftina varka, on slui tome da zavede osta-le njegove itatelje, jer odgovor na pitanje zato ne piem ili u trinoprimjerenijem obliku: Zato sam plaen da ne bih pisao? znamo i vi i ja:prije godinu dana takvu je odluku donio tada jo novopeeni vlasnikNovog li-sta, a vi ste je, u skladu sa svojim dunostima, izvoljeli revno provesti u djelo.

Vlasnik, istinabog, kao korisnik moi kapitala, ima mogunost otu-

iti se od svojih postupaka, jer tome slue uniformirana lica poput vas, ko-lege, koja e bespogovorno realizirati njegovu volju, ak je i usvojiti kaosvoju, te tako zamesti put do savjesti, pa ste naposljetku i potpisani u im-presumu lista kao odgovorne osobe. Jedna od zgodnijih prednosti korpo-rativnog naina odluivanja je da vlasnik uvijek ima priliku nemati nita sonim to je naredio. Ustvrdim li da u aktualnim prilikama direktori i glav-ni urednici vodeih medija openito obavljaju funkciju protonih bojle-ra, time u tek otkriti toplu vodu. Kada vlasnik ureuje novine, glavni

urednik postoji uglavnom zato da bi vlasnik mogao imati ivi dokaz kako ihne ureuje. Direktor igra slinu ulogu u sektoru raunovodstva i mesar-skih djelatnosti.

7

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


4/24

VlasnikNovog lista, dodue, odnedavno je u medijskome poslu, regu-larno se bavi naftom i naftnim preraevinama, njegove tvrtke proizvodeiroki asortiman korisnih artikala na bazi polimera ili neeg slinog, vozi

kvalitetnu jahtu, pedantno izbrijava zatiljak i zove se da spomenem i tuuzgrednost Robert Jei. lan je vladajue partije, jedan od onih iz pr-ve garniture, ponosni posjednik lanske iskaznice s dvocifrenim brojem,vjerojatno i skriveni donator, te blizak prijatelj i suradnik donedavnogpredsjednika Vlade i stranakoga voe (evo i te uzgrednosti: Ivo Sanader).To opet znai da ni sam ne moe izbjei sudbinu protonoga bojlera. Jer ipredsjednik Vlade, kao vrhovni nositelj politike moi, u stanju je otuitise od svojih postupaka, znajui da e vlasnik medija uz protuusluge koje

e ii u smjeru oplodnje kapitala bez krzmanja ispuniti njegove zamisli.Jedna od zgodnijih prednosti demokracije je da monik na vlasti uvijekima priliku nemati nita s onim to je naloio. Kada politiki glaveinautjee na ureivaku politiku medija, privatni vlasnik postoji uglavnomzato da bi glaveina mogao imati ivi dokaz kako na medije ne utjee.

Na nekome od tih radnih sastanaka, prema iskazu vjerodostojnogsvjedoka, donesena je odluka daNovi listne objavljuje moje tekstove, to je,iskreno govorei, bio dosta konstruktivan i razuman potez, jer sam u vri-jeme svoga aktivnog djelovanja kroz jedan nezavisni tjednik ve bio ispi-sao nevjerojatnu koliinu gadosti o dotinome politikom voi. Skoro jesigurno da se ne bih samovoljno zaustavio. A nakon to je odluka skuhana,proradio je sustav operativnog otuenja, po nizvodnoj liniji, od bojlera dobojlera, da bi odgovornost za provedbu viih interesa ponijeli nii organi-zmi, oni jadnici potpisani u impresumu.

No, nemojte strepiti, uvaeni kolege. Ne pada mi na pamet tuiti se

na svoj dojueranji status, naprotiv, prije bih vam na njemu htio zahvali-ti. ak sam i ovu kratku kronologiju naveo tek radi lakeg razumijevanja,mada je ona u osnovi nebitna. Priznajem da sam u poetku osjeao stano-vitu ozlojeenost, koja je moda bila posljedica neiivljene tatine, no po-slije nekog vremena iznaao sam prilina zadovoljstva u svome poloajunajamnoga neradnika. Preda mnom se otvorio sasvim novi svijet. Na nekisam se nain osjetio izabranim: u najbrutalnijem razdoblju kapitalistikeprisile stavljen sam u priliku da ivim njezinu suprotnost. Ni uobiajene

primjedbe kako sam stavljen na led, izreene politikim argonom soci-jalizma, nisu me poljuljale u tom uvjerenju, poto sam shvatio da je ambi-jent sasvim drugaiji, nepodloan socijalistikim predrasudama. Mislio

8

Reno. 79/25, 2009.


5/24

sam: to ima neugodno u tome da te se stavi na led ako je napolju plusetrdeset?

Ako ste dakle u mome sluaju kanili provesti svojevrsni eksperi-

ment, pa vidjeti moe li takva praksa pridonijeti uspjehu poduzea, elimvas obavijestiti da je on uspio. Utoliko vam se i obraam s vrlo praktinimnamjerama. Kada je ve kompanija, makar za potrebe sondiranja terena,uputila otar izazov protestantskoj etici i odluila prkositi duhu kapitala,pa me izolirati u neto poput kaveza bez reetki, osjeam potrebu prenije-ti vam neka zapaanja temeljena na jednogodinjem iskustvu, za sluaj da sovakvom inicijativom nastavite ili je zato ne? proirite. Uostalom, za-okupljala su me pitanja od zajednikog interesa. Kako ulogu najamnoga

neradnika uiniti jo korisnijom? Moe li se drugaijom organizacijomnepisanja poboljati kvaliteta lista? Kakvim poticajnim mjerama dokonostdovesti do perfekcije?... Vjerujui da neete prigovoriti to Novi list, pre-plavljen emocijama, i dalje nazivam naim, molim vas da ovih nekolikokonstruktivnih sugestija primite bez ikakvih obveza, u duhu suradnje, kaoizvjetaj sretnog zamorca.

Kada ne piem nedjeljom ili dravnim praznikom, to bi, ini mi se, tre-balo nagraditi vie nego kada ne piem uobiajenim svojim neradnim da-nom, petkom, srijedom ili ponedjeljkom. Petnaestak posto vea nadnicaza dodatni nerad nedjeljom i praznikom bila bi, mislim, u skladu sa stan-dardnim sindikalnim zahtjevima. Ja, dodue, nemam nikakvih sindikali-stikih pretenzija, tovie, sindikate smatram strukturom koja se usposta-vila na naelu kamufliranja izdaje, ali priznat ete da e ovjek ozbiljnijepristupiti zadai da ne pie ako je za to adekvatno nagraen. Tim vie to

raspolaem s dovoljno kapaciteta i osjeaja lojalnosti prema poslodavcu danajradije ni jednu nedjelju ne bih koristio kao dan odmora, nego bi miona bila neradna: zato da se izleavam za svoj raun, ako bih to mogao i-niti na raun firme?

Trebalo bi, zatim, uvesti mogunost prebaaja norme. Jer to pi-tao sam se ako u nekom mjesecu ne piem dvadeset ili trideset posto vienego to nisam pisao mjesec prije toga? Priznajem da su me ponekad su-stizali kreativni napadi, upadao sam u stvaralake groznice, pa se gotovo

frenetino preputao ljenarenju, no, s druge strane, esto je u takvimtrenucima proradila i ona tipina ljudska slabost, kada sam pomislio: tobih se, do vraga, ubijao od nerada, ako mi je plaa fiksna? U svakom slu-

9



6/24

aju, poto je kompanija znala pokazati kako joj je izrazito stalo do toga dane piem, sigurno je da bi od mene izvlaila jo vei uinak uz fleksibilni-ji sustav stimulacije. Samo zadovoljan uposlenik u stanju je ne pisati ona-

ko i onoliko koliko to poslodavac od njega trai.Kontakti s matinim urednikom trebali bi biti ei i operativniji,barem da bih imao povratnu reakciju o kvaliteti onoga to ne piem. U ne-kim razdobljima uope nisam znao da li je redakcija zadovoljna mojim ne-radom ili bi moda eljela da ne radim drugaije. Mnogo bi mi znailo dame matini urednik s vremena na vrijeme nazvao, makar kurtoazno, s po-rukom tipa: Odlian ti je tekst koji nisi napisao u prolu subotu, to bipo prirodi stvari podignulo moj neradni elan, a jo vie ako bi imao kriti-

kih opservacija, u stilu: Ovo zadnje je bilo malo mlitavo i blijedo, potru-di se da za iduu subotu ne napie neto uzbudljivije! Urednik bi, napo-sljetku, trebao voditi najstroeg rauna o kvaliteti materijala koji nee ob-javiti. Razumijem da je imao puno povjerenje u moju profesionalnost,znajui da u dati sve od sebe da ne uinim ono to se od mene oekuje,meutim, lien referenci, sve sam tee podnosio takvu odgovornost. Dostaje alosno to sam povratne reakcije bio u prilici dobivati samo od lanovaue obitelji i prijatelja, koje ne krasi naroita strunost, a i znam da zbogsentimentalne prirode odnosa prema mojoj osobi esto o onome to nepiem govore bolje nego to misle.

Istini za volju, ima i suprotnih primjera. Nedavno me jedan prija-telj napao na pasja kola, i to na javnome mjestu, usred kavane, zbog lan-ka koji taj tjedan nisam objavio, tvrdei da su teze to ih unutra ne iznosimsasvim pogrene, ak tetne. Zadnje to sam od tebe oekivao je da ne pi-e gluposti! uzrujano mi je priopio nakon ire elaboracije. Isprva sam se

estoko protivio (opet tatina), no kako nisam tvrdokorne naravi nakraju ipak prihvatio prijateljeve argumente, jer su mi se uinili razumni-ma, te, da bih donekle ispravio greku, obeao da o istoj temi iduega tjed-na neu napisati novi tekst.

Nadalje, zbog interesa naeg lista i jasnog profiliranja njegove ure-ivake koncepcije, glavni bi urednik sa mnom kao autorom trebao plan-ski i kontinuirano raiavati pitanje: to je to o emu ne treba pisati? Tuje, zauujue, sve preputeno mojoj samoinicijativi, mada ne bih rekao

da je poslodavcu ikada bilo svejedno o emu neu pisati. Naprotiv: zbogtoga to se tono znalo o emu bih mogao pisati, ja sam i doveden u pozi-ciju da ne piem. Prema tome, redovita komunikacija i suradnja nadaju se

10

Reno. 79/25, 2009.


7/24

kao nunost, da ne bih iz najboljih namjera pogrijeio u procjeni. Dvojbesu, naime, bile gotovo svakodnevne. Da li da sutra ne piem o nesposob-nosti Vlade da zemlju izvue iz ekonomske krize? Ili o korupciji u drav-

nome vrhu? Ili o slizanosti novinskih izdavaa s vladajuom partijom? Ilio politikoj cenzuri u medijima?... Tko bi to mogao bolje znati od glavno-ga urednika, koji je, pretpostavljam, na izravnoj vezi s izdavaem? Jer uvi-jek je bivalo mogue da ja o neemu odluim ne pisati na primjer o uz-goju lavande na dalmatinskim otocima, ili o formatima sisa domaih pje-vaica i manekenki a urednik poeli takav tekst objaviti u novinama, tobi me, priznajem, u dobroj mjeri dekomodiralo, pa to navodim tek kaoekstreman primjer.

Poneki put su nesporazumi izazivali opu konfuziju i nelagodu. Do-gaalo se, primjerice, da pojedini novinari u naem listu objave lanke otemama o kojima ja ve nisam pisao, to je posebno besmisleno. Mene tonije bogzna koliko uzrujavalo, ali njih je po svemu sudei moglo zbuniti ipovrijediti. Zbog ega ja to moram raditi ako je od moga kolege ve zatra-eno da to ne ini? vjerojatno su se pitali, posve opravdano. To otvara ijedan sloeniji problem koji se tie ureivake politike naeg lista i orga-nizacijske strukture kompanije, na koji u se, ako dopustite, vratiti malokasnije.

Sada bih tek pripomenuo da sam sve vrijeme potpuno otvoren zarazliite forme i vrste novinarskog nerada, ali nisam dobio mogunost sta-viti vam to do znanja. Premda me bije glas kolumnista i politikog komen-tatora (ma to to znailo), mogli ste me, u interesu boljitka naeg lista, ko-ristiti i na druge naine kada se za to ukazivala potreba. Da ste me odlui-li, recimo, s plaenim trokovima i deviznim dnevnicama, poslati na uda-

ljene destinacije Afriku, Latinsku Ameriku, Daleki Istok i sl. mogli stebiti sigurni da vam od tamo neu napraviti kvalitetne novinske reportae.Postoje jo neke finese o kojima bi valjalo voditi rauna. Na primjer,

utvrivanje precizne razlike izmeu perioda obaveznog nerada i zakonompropisanog godinjeg odmora. U mom je sluaju ta razlika bila sasvim za-nemarena, pa povremeno nisam znao jesam li plandovao u sklopu svojihredovitih obaveza ili sam dangubio jer sam se od tih obaveza odmarao.Znam da stvar djeluje zamreno, ali vjerujem da bi administrativno oso-

blje, kada bi tome ozbiljno pristupilo i upregnulo matu koja im je svoj-stvena, uspjelo pronai odgovarajue rjeenje. Da ne govorim kako bi se ti-me napokon povuklo razgranienje izmeu neradnih deurstava i tzv. slo-

11



8/24

bodnih dana koji im slijede, jer savjestan uposlenik i organiziran ovjek usvakome bi trenutku morao znati dokoliari li kao privatna ili kao slube-na osoba.

Jo jednom vas usrdno molim da ove dobronamjerne uvide ne shva-tite kao pritube; svojim sam poloajem, kao to ve rekoh, bio najveimdijelom zadovoljan (iako neskromno smatram da sam ga i zasluio), pa sa-mo pokuavam s vama razmijeniti ideje i iskustva kako biste, u sluajevimato e slijediti, postigli maksimalne efekte. Imao sam mnogo razloga osje-ati se dobro solidna plaa, neradni uvjeti takoer, kolege ljubazni iugodni, urednici koji me nastoje ne uznemirivati, a to je najvanije, ui-vao sam punu autorsku slobodu i samostalnost: moda po prvi put u tri de-

setljea otkako se bavim novinarstvom nisam osjeao nikakve pritiske, do-puteno mi je bilo iznositi kritike sudove o emu god poelim, ukljuu-jui ak i one o vlasniku kompanije koja izdaje na list, pod uvjetom da tone objavim.

I tu bih se vratio na ono to sam preskoio: jeste li, potovani kolege, raz-miljali o tome da status to ste ga osigurali meni udijelite jo ponekomnovinaru Novog lista, ili ak veoj skupini njih? Ne upuujem vas na takvumogunost samo zbog njihova interesa, nego i zbog toga to imam u vidukvalitetu i ugled novina koji bi se takvim postupkom zasigurno poveali.Vama kao dokazanim profesionalcima ne trebam naglaavati kako postojeuzorni novinski lanci koji bi bili za nijansu ili dvije bolji da nisu napisa-ni. emu ne iskoristiti i takvu soluciju ako ona postoji? Potroio bih pre-vie prostora da navodim obilje primjera, pa u spomenuti samo neke ko-ji mi isprve padaju na um.

U toku protekle godine, na primjer, objavljeno je rekordnih stoti-nu sedamdeset i est (176!) priloga o potencijalnoj izgradnji terminala zaukapljeni plin (tzv. LNG) u Omilju na otoku Krku na terenima koji,stjecajem okolnosti, pripadaju vlasnikuNovog lista, pa on od dravne odlu-ke o podizanju LNG terminala ima izravnu materijalnu korist s osnov-nom tezom kako gigantski pogoni, plinski i naftni cjevovodi, te intenzivanpromet prekooceanskih tankera ne samo to nee tetiti okoliu, nego supraktiki neophodni da bi se uspostavila ekoloka ravnotea u tome dijelu

jadranskog arhipelaga. lanci su bili analitini i zanimljivi, a najvie mi sedopalo kako su u njima pojedini borci za zatitu okolia, kao i mnogi ite-lji Omilja, s punom ekolokom svijeu bili proglaavani ljudskim otpa-

12

Reno. 79/25, 2009.


9/24

dom. Ipak, nedostajao je onaj fini zavrni rad to bi seriji priloga jamiosavrenstvo da ostanu nenapisani.

Ili: ovoga proljea je objavljena reportaa gostujue autorice sa Saj-

ma gume i plastike Plast 2009 to je odran u Milanu. Gostujua auto-rica nije bila novinarka, nego glasnogovornica tvrtke Dioki, a vlasnik tvrtkeDiokije, stjecajem okolnosti, i vlasnikNovog lista. Naravno, tvrtka Diokije iz-lagala svoje proizvode na sajmu u Milanu, pa je vanjska suradnicaNovog li-sta, odnosno glasnogovornica tvrtke Dioki, uNovom listu potanko opisala fe-nomenalni sajamski uspjeh tvrtke Dioki, iji je vlasnik ujedno i vlasnikNo-vog lista. Ne mislite li kako bi sve bilo znatno efektnije da se netko od ured-nika sjetio i preporuio vanjskoj suradnici da inae izvrsnu reportau ui-

ni jo vjerodostojnijom tako da je ne napie?Ili: kada je donedavni predsjednik Vlade prije nekoliko mjeseci do-

lazio u Rijeku na predizborni skup svoje stranke (HDZ), rijeki Novi listjeto popratio na sedam (7!) novinskih stranica velikog formata, uz trostru-ko vie fotografija. Na jednoj od tih fotografija, veliine etvrtine strani-ce, prikazan je stjecajem okolnosti i vlasnikNovog lista kako u prvome reduna partijskome mitingu dri ruku na srcu, poto je on, rekli smo, uvaenistranaki lan i intimus najdraega gosta. Kako bi tek politiki nezavisnapozicija lista iji vlasnik voli pozirati na partijskome skupu za vlastite no-vine bila doarana da su fotoreporteri poslani na poprite sa zadaom danita ne snimaju? Ili da je isti zadatak povjeren onome novinaru to je odstranakoga voe dobio (i objavio) znamenitu izjavu: Nemam primjedbina ureivaku politikuNovog lista!

Ipak, najzgodniji je primjer naizgled marginalan. U listopadu pro-le godine, zahvaljujui urednikoj omaci ili diverziji, objavljen je tekst

jedne novinarke o pogubnoj praksi masovne proizvodnje i potronje pla-stinih vreica (godinje ih se u svijetu distribuira 500 milijardi, a u Hr-vatskoj 250 tisua svakoga dana), ije odbacivanje ozbiljno naruava pri-rodnu ravnoteu i teti ljudskom zdravlju, poto su plastine vreice fak-tiki nerazgradive. Novinarka je pritom kritizirala apsurdnu inicijativupojedinih trgovakih lanaca, koji pozivaju kupce da sudjeluju u humani-tarnoj akciji za osnivanje Centra za psiholoku pomo enama oboljelimod raka dojke tako to e na blagajni kupiti plastinu vreicu. Upitala se

nije li humanitarna aktivnost potroaa mogla biti potaknuta nuenjemproizvoda koji nisu ekoloki opasni i tetni za zdravlje, poput papirnatihvreica ili olovaka.

13



10/24

Nastala je, kao to znate, opa strka u redakciji, lanovi kolegija iz-lazili su sa sastanka crvenih uiju (mnogi su polegli pred vratima BojeKue, s obrazima priljubljenim uz linoleumski pod, ekajui da se opat

odobrovolji i kaiprstom oznai svretak pokore), nadleni urednik ostr-vio se na novinarku, upitao je ima li djecu kad se tako neodgovorno pona-a prema poslu i radnome mjestu, s kojega bi dakle lako mogla letjeti. Ka-da je, potpuno zbunjena, upitala zato, dobila je konkretno objanjenje:plastine vreice proizvodi vlasnik naeg lista! Gotovo sve plastine vrei-ce to se distribuiraju u zemlji (250 tisua komada dnevno) djelo su vri-jednih radnika njegovih kompanija, pa osiguravaju znatan sloj njegovaprofita, a to je svaki zaposlenikNovog lista duan znati. Svaki napad na pla-

stine vreice kao takve, napad je na poslodavca, pa time i na matinu re-dakciju.

Nekoliko dana kasnije, na udarnim stranicama, uz raskoan pre-lom, objavljen je podui prilog gostujueg autora koji je novinarku teme-ljito popljuvao, ustvrdio da je neobrazovana i glupa, k tome jo i zloina-ki raspoloena, te iznio podatke o tome kako plastine vreice ne samo tone tete okoliu i ljudskome zdravlju, nego bi bez njih i priroda i ljudi bi-li osueni na sigurnu propast. Gostujui autor nije bio novinar, nego taj-nik Drutva za plastiku i gumu, plaeni lobist kemijske industrije, a sasvimsigurno i pruatelj honorarnih usluga vlasnikuNovog lista u dijelu poslova-nja izvan medija. lanak u kojemu je objanjeno da uz sunce, vodu i ki-sik jedino plastina ambalaa jami bioloki opstanak ovjeanstva imaoje veliki odjek: osobno sam svjedoio kako se grupe ljudi u kavani groho-tom smiju itajui ga. Logino je da sam se zapitao ne bi li taj prilog, da jeostao nenapisan, ili da su ga urednici doradili tako da ostane neobjavljen,

jo vie pridonio ozbiljnosti naeg lista.Nemojte se optereivati sporadinim primjerima to sam ih naveo, poto-vani kolege, njima bih vas mogao granatirati na dnevnoj bazi, tek mojvam je savjet da se slobodnije upustite u eksperiment i to veem brojuautora, zaposlenih i gostujuih, omoguite uvjete kakve ste osigurali meni.eljezni kavez bez reetki sasvim je primjeren djelatni ambijent, to bi sesigurno odrazilo na ukupni uspjeh poduzea. Ne usuujem se, dodue,

ozbiljno zaloiti za onu utopijsku viziju razvoja kompanije, premda mi tadivna slika svako malo prostruji kroz glavu: nakladnik koji izdaje takve no-vine u kojima ni jedan novinar nita ne pie!

14

Reno. 79/25, 2009.


11/24

Valjalo bi provesti ozbiljna istraivanja i provjeriti svrsishodnost ra-dikalnog rjeenja, no tko zna? moda bi ona pokazala da bi list uz takvuintervenciju izgubio na kontinuitetu, a dobio na ugledu. Moda stvarima

treba pristupati na nain kako im pristupa ranije spomenuta kolegica, na-ime, da je plastina vreica najkvalitetnija kada se ne proizvede. A ako bi setradicionalno oprezni poslodavac tome protivio, ne elei sudjelovati u is-kopavanju vlastita groba, budunost bi u svoje ruke mogli uzeti sami zapo-slenici: zapoeti trajk i, samim time to trajk neogranieno traje, progla-siti trajkaki zahtjev ispunjenim. Zamiljam ih kako slono mariraju i vi-tlaju crnim transparentima na kojima je utim slovima otisnuta parola Ro-berta Blacka: Tko se ne buni protiv rada, radi protiv pobune!

Naravna stvar, moji su kriteriji posve suprotstavljeni vaima. Vi bi-ste objavljivali ono to ja ne bih, a naroito obratno. Naposljetku, zato i je-ste direktor i glavni urednik, dok sam se ja znojio na poloaju najamnoganeradnika. Samo to ovdje nije rije ni o ukusima ni o poimanju vrijed-nosti, nego o spremnosti da se vlastiti integritet, pa ak i vlastiti ivot,ugradi u Mainu. A Maina, ini mi se, previe je sloena da bi sluila pu-koj proizvodnji.

Kapitalizam ima taj fini i podmukli manir da svoje pretenzije zao-gre u bespolno ekonomistiko ruho, pa one stalno imaju trpki okus nu-nosti. Ne pada li vam na pamet, kolege, da vai mukotrpni radni napori,vae dunosti, vae korisnosti, cijeli taj skup aktivnosti koje se svode napodanitvo, u dobroj mjeri nadilaze sferu ekonomije? Pouen vlastitimprimjerom sklon sam vjerovati kako je (ne)rad uvelike i stvar politike, tojest da do kraja privatiziram jednu opu priu ako ja ne radim zbog po-litikih razloga, ne pomiljate li da zbog istih tih razloga vi radite?

Razumijem da ete takvo to teko prihvatiti, jer bi vas to dovelo uneugodnu situaciju da iskreno popriate sa samima sobom, a i bezbolnije je misliti o sebi kao osobi koju pokree neokaljani proizvodni motiv,strunjaku takvom i takvom, suhom profesionalcu, vjerniku Crkve bez-grenoga trita, a ne kao o sitnom politikom plaeniku, komesaru ili vo-donoi, koji provodi paket zadanih odurnosti pod krinkom ekonomskelogike. No najamni je rad openito, podsjetit u vas, uvijek organiziran ta-ko da manjina upravlja veinom, pa osim to je kontroliran kao proces

sam po sebi ima kontrolnu funkciju. Fenomen samo dobiva na plastino-sti kada se, u sklopu radnoga procesa, tj. interesa proizvodnje, odluujeo emu se smije, a o emu ne smije pisati u novinama.

15



12/24

Zato su tehnike samoolakanja razvijene do zavidnih razmjera. Vesam vam pokuao napomenuti, kroz onaj sustav protonih bojlera, kakodistribucija moi po vertikalnoj liniji podrazumijeva i obaveznu razdiobu

nevinosti. Svako od uniformiranih lica u hijerarhiji dobiva svoju topluzdjelu nevinosti, pa tako i vi, uvaeni kolege, i kusate je s takvim tekom davas je uitak gledati. Pomiljam kako su slina sljedovanja troili i logorskiuvari, samo to je gastronomija danas otila mnogo dalje. Obroci su uku-sniji, koriste se egzotini zaini, premda u konanici rezultiraju slinimsranjima. Znate ve kako ide taj dvostruki lanac otuenja: politiki silnik ivlasnik novina odluuju ali ne provode, pa imaju priliku da nemaju nitas tim, dok direktor i glavni urednik provode ali ne odluuju, pa nemaju

priliku da imaju ita s tim. Elem, nitko nema nita s niim. Svatko se mo-e graditi suvinim utoliko to je neophodan. Sustav je uoblien u funkci-onalno savrenstvo, dakle u trinu ekonomiju.

to se mene tie, jedini ekonomski udio prepoznajem u tome da radjedne osobe prodajom postaje vlasnitvo druge, pa on biva prisvojen i sta-vljen pod tuu kontrolu. No, kako je rad u naoj eri nametnut kao sredi-nje mjesto ljudskih ivota, tue vlasnitvo nad njim za posljedicu ima i tu-i nadzor nad praktiki cjelokupnom egzistencijom, a to ve nadilazi eko-nomske horizonte i ima veze s temeljima vladajueg poretka. U zadnjihgodinu dana, meutim, opsjedala me druga enigma: to se zbiva kada jed-na osoba postaje vlasnikom neijega nerada? Kakve su reperkusije togaporemeaja?

Neobino mi je bilo promatrati svoje raubovane kolege dok odlaze naposao u sumornim kolonama oni svoju plau uredno za-rade, a ja svojuza-neradim. Mogao sam pomisliti da im inim nepravdu, jer dobivam re-doviti prihod koji se izdvaja od vika vrijednosti to su ga oni proizveli, alizamku tjeskobe vjeto sam izbjegao: moj se dohodak, istina, izdvajao od vi-ka vrijednosti, no isti bi se bez ostatka slio u vlasnikov profit, koji je ondastimulacijom moga nerada primjereno smanjen. A budui da je, po momemiljenju, upravo viak vrijednosti onaj nukleus kapitalistikoga zla, ispadada sam bio jedina toka u sustavu koja je djelovala protivno tome zlu. Umje-sto da rintam i grizem nokte, ljenario sam i grizao ruku koja me hrani.

Morate mi vjerovati da, kada ne radim, to inim vrlo predano. Ri-

jetko me kada naputa entuzijazam, pa se moe rei da sam poteno zane-radio svaki dinar to mi ga je kompanija isplatila. Trudim se postii krea-tivnu rutinu i svoje aktivnosti poput nekog dresiranog monaha, batini-

16

Reno. 79/25, 2009.


13/24

ka protuprotestantske etike uvijek ponavljati u isto molitveno vrijeme ina potpuno jednak nain. U mojoj radnoj sobi, gdje se preputam doko-lici, na zidu je izvjeeno Pravilo sv. Viktora, akt kojega se najstroe pridr-

avam. Njime je moj neradni dan podijeljen na sedam kanonskih asova(horae canonicae):zora Spavanje (laudes)9 ujutro Lagani doruak(prima)podne itanje i kontemplacija (sexta)15 sati Ruak(nona)18 sati Poslijepodnevni odmor (vespera)sumrak Lagana veera (completorium)

no Zabava i poinak(matutinae)

Dogodi li mi se da zakasnim na neku od tih dunosti, za kaznu se potrbu-ke bacam na kau, obraza priljubljenog uz poliranu kou, te iz tog polo-aja pokuavam gledati televiziju, sve dok sankcija ne istekne, dok ne zavr-i neki film s religioznom ili holivudsko-nacistikom tematikom.

Uvaeni kolege,Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko rad, kao temeljna represija,

ubija u pojam. Ljudi ubijeni u pojam teko da su u stanju raditi ita uisti-nu vrijedno. A ubijeni su u pojam ne (samo) zbog toga to rade, nego po-najprije zato to su, da bi preivjeli, prisiljeni svoj rad prodati za materi-jalnu protuvrijednost i uiniti ga tuim. U starim civilizacijama, kada jenjihova kultura bila na vrhuncu, vladao je prezir prema neemu takvom,pa je jo Sokrat kako ga prenosi Platon govorio o destruktivnom utje-caju rada na ljudska bia koja dre do sebe (u Dravi za nadniare veli da sene istiu osobito razumom, dok u Fedru iznosi ak vrijednosnu listu i-votnih sudbina, gdje su samo sofist, tiranin i ivotinja rangirani nie odradnika). Ciceron je, pak, tvrdio da svatko tko svoj rad prodaje za novacustvari prodaje sebe i sputa se na nivo roba.

Kasnije su takvi stavovi, jasno, praeni optubama za herezu, a nje-govali su ih buntovnici i osamljenici posebnoga kova. Neki od njih bili suzazorni ak i pokretima koji su pozivali na revoluciju i podrivanje drutve-

noga poretka. William Benbow, na primjer, u svome pamfletu Veliki na-cionalni praznik, objavljenom 1832., kae kako nije sporan tek sramotnipoloaj radnitva, nego je problematina injenica njegova postojanja.

17



14/24

Postojanje radnika je negativno: on je iv za proizvodnju, bijedu i rop-stvo, a mrtav za uivanje i sreu. Fredy Perlman, inae beogradski stu-dent, pokuao je to teorijski uobliiti, s tezom da je kapital proizvod sva-

kodnevne prodaje ivota za novac. Kada ljudi usvoje novac kao zamjenu zaivot, pie on, prodaja ive aktivnosti postaje uvjet njihova fizikog i dru-tvenog opstanka, a ivot biva zamijenjen preivljavanjem. im ljudi pri-hvate uvjete ovakvoga oblika razmjene, njihova svakodnevna aktivnost po-prima oblik ope prostitucije.

Nisam siguran, dragi kolege, da li vas ovim radikalizmima tenden-ciozno odabranih mislilaca kropim zbog uvjerenja ili radi zabave, no sdruge strane to ima loe u tome da se uvjerenja troe kao oblik zabave,

ako ve s radom nije takav sluaj? Mi koji imamo vremena naprosto si tomoemo priutiti. Nije li zauujue da su takve prilike sve rjee, poto sedirini sve ee? U svoje vrijeme je John Stuart Mill konstatirao kako sviizumi za zamjenu ljudskoga rada nisu ovjeku utedjeli ni jednu sekunduslobodnoga vremena, ali se nije drznuo dati jasno obrazloenje zato je totako. Hrabrosti je, meutim, imao Jacques Camatte, koji je smisao otkriou pripitomljavanju. Pripitomljavanje ljudi poelo je od trenutka kadase kapital nametnuo kao jedini mogui oblik ljudske zajednice. Proces je

zapoeo fragmentacijom i destrukcijom ljudskih bia, koja su zatim pono-vo oblikovana u slici kapitala; ljudi su pretvoreni u kapitalistika bia, akrajnji je rezultat pojava kapitala u ljudskom obliju.

Po tome ispada, kolege, da ste i vi, kao i mnogi drugi, zapravo kapi-tal u ljudskom obliju, pripitomljeni zalog progresa, reproduktivna bio-masa, s ime mi se nije tako jednostavno sloiti. A opet, vlasnik naeg listazacijelo misli neto slino, premda je skoro sigurno da kao bie prakse tonije idejno osvijestio. Napokon, protestantska etika rada podrazumijevaprostu jednadbu identitet jednako je dunost. Ili kako se navodi u Bil-wetovu Arhivu medija: Ne moete postati potpuna osoba ako ne posta-nete korisni. Nema identiteta bez aktivnosti.

Tu bih tek dodao primjedbu da je potpuna osoba ona koja u do-voljnoj mjeri vie nije svoja. Nadam se da razumijete kako sam kroz prote-klih godinu dana pokuavao utvrditi svoj identitet rjeavajui dileme iz su-protnoga smjera: Kako da se odnosim prema svojoj dunosti, prema svo-

jim obavezama, ako sam njima obavezan da budem bez obaveza? Jesam liproklet ako me je promaio radni sakrament? I gle umjesto nitavila,preda mnom se prostrla livada slobode.

18

Reno. 79/25, 2009.


15/24

Iz ove razmaene perspektive teko mi je u korporacijskim pogoni-ma, pa dakle i u novinskim redakcijama, prepoznati ita drugo do radnelogore, uz sitnu razliku u logorima se po svemu sudei manje ljakalo.

Rezultat discipliniranog pregalatva nije samo konani proizvod za trite,ili je to ak najmanje on, nego i duh podanitva, roba koja se, kao to zna-te, stvara kroz jednostavni proces gdje jedni nareuju a drugi izvravajunareenja. Jedan od vanijih ishoda proizvodnje su sami proizvoai (jertreba proizvoditi da bi se reproduciralo obiljeenog ovjeka, Baudril-lard). Tu je jo i zavodniki cinizam fraze da sve ovisi o vama, lansiraneza potrebe liberalne mimikrije, pa je utabana uska staza kojom se toboeoslobaaju individualni potencijali, a logor puca od udarnitva: uenje,

natjecanje, dokazivanje, napredovanje, nadzor, mobilizacija, mobilizaci-ja, rokovi, rokovi, rokovi... Opet Bilwet: Mora se stvoriti osjeaj hitnosti,osjeaj da svi moramo raditi zajedno da bismo sprijeili pad drutva u de-kadenciju, zloin i entropiju. Lijepo je obeanje da e mase opet imati toraditi i tako e ih se drati u toru.

Bilo bi ljekovito kada bi se sami proizvoai povremeno zapitali da lise od njih trai (tek) da proizvode ili da se socijaliziraju na odgovarajuinain, prema planu i programu onih koji im izrauju nacrte ivota, onih

koji brinu da se dua redovnikova ponizi. Robert Black bio je jedan odonih to su smatrali da je rad sutinski u funkciji drutvene kontrole, a sa-mo uzgred u slubi proizvodnje. Razgrne li se neutralna ambalaa, dizaj-nirana po zadnjem kriku poslovne estetike, proviruju visoke izme i debe-li koni opasai: Za veinu ljudi rad podrazumijeva svakodnevno poti-njavanje autoritetima u mjeri koja zaostaje jedino za onim to moraju tr-pjeti zatvorenici. Ekskomunikacija neposlunih obavlja se mehaniki,kao pretpostavka zdravoga voenja biznisa, naroito u poslovima iji je re-zultat odmah vidljiv i javan kao to je to sluaj s novinarstvom pa samrad ukljuuje u sebi rizik od mogue subverzije. Neposluh nije varijabla uoptjecaju, niti je sistemski podnoljiv. Pouno je znati da je i inae robu-sni Robi, dok je po amerikim krmama i tvornikim halama agitirao zaukidanje rada, znao dobivati potene batine.

Finski filozof Pekka Himanen suprotstavio je protestantskoj eticirada hakersku etiku: pronaao ju je tamo gdje prestaju dunosti i obaveze,

a zapoinje igra, u koju je takoer mogue uloiti znatan trud. Ako je, sli-kovito govorei, protestantska etika premjestila ivotnu silu s nedjelje napetak, hakeri su na pola puta od petka ka nedjelji. To mi se dosta svidjelo,

19



16/24

iako sam, stjecajem okolnosti u kojima nisam imao osobnoga udjela, upraktinome smislu odmakao korak dalje, pa uivam blagodati perma-nentne nedjelje. Veliki nacionalni praznik to ga je prizivao Benbow za

mene ne prestaje, nebo je proarano vatrometom, svako toliko zamahnemzastavom i prospem aku konfeta niz balkon.Ne bih rekao da sam time kreativno zakinut, jer piem u trenucima

predvienim za igru (kanonski as broj 7: matutinae), izvan redovnog i so-lidno plaenog neradnog vremena. Moe se ivjeti da bi se pisalo, a moese i pisati da bi se ivjelo, i samo e poneki spretan i sretan haker prona-i erogenu zonu ukrtanja. No, to nisu iste vrste usuda, kolege, dijeli ihrazlika izmeu pasije i pokore.

Osim svega, ovaj izvjetaj nema ambiciju predoiti vam moje stvara-lake pretenzije, nego sistemsko stanje, takorei, modus uklopljenosti uMainu. to bi, doista, imao predstavljati najamni neradnik u sklopu ra-dom obuzetog kolektiva? Klicu predstojeeg prevrata? Bljesak korporativ-ne nastranosti? Slomljeni zupanik? Ako razvoj proizvodnih snaga, su-protno Marxovim proroanstvima, pridonosi obnovi kapitalizma, najpri-je e biti da je takav sluaj instaliran kao kotai diskontinuiteta, dio kojimoe posluiti tek kao jedva zamjetan degenerator razvoja. Dakle, sitni de-

fekt u konstrukciji stroja. To me ispunjava unutranjim mirom i odree-nom skromnou. Obraajui vam se, zauzimam diskurs anomalije.

Skrueno priznajem i to da za neke od gore spomenutih teoretika nebih dao ruku u vatru, navodim ih u fragmentima koji mi idu u korist, po-to je neodgovornost gadna navika, slina ovisnosti o opijatima. Bez ostat-ka, meutim, podupirem velianstvenu misao Stuarta O'Neilla, irskog re-volucionara koji je poginuo na dokovima Dublina, tako to su ga zatukligvozdenim motkama, moda ba reetkama onog kaveza u koji je upornoodbijao ui. Tjedan dana prije kobnog dogaaja rekao je: S koje god stra-ne promotri vlasnika, izgledat e kao da ti okree lea, jer poslodavci suupci!

Potovani kolege,Bilo bi dosta blesavo s moje strane podsjeati vas na slavne i potroe-

ne fraze o slobodi ili nezavisnosti novinarstva. Gledali biste me kao

okaminu prethistorijske zvijeri, s onom vrstom suuti kakva se udjeljujeblago retardiranima, i vjerojatno bili najveim dijelom u pravu. Ve jedosta nelagodno koristiti izraz novinarstvo u uvjetima kada bi veina no-

20

Reno. 79/25, 2009.


17/24

vinara mogla s jednakim uspjehom funkcionirati u marketinkim agenci-jama ili uredima dravne birokracije. Ta evolucija je, drim, posljedicanaporna rada. (Nije bez vraga to se novinari sve revnije predstavljaju kao

djelatnici u medijima: akcent je na radu, a ne na struci; na dunosti, ane na profesiji.)Cenzura odavno nije dobroudna bolest, barem ne onakva kakvom

se, paradoksalno, mogla smatrati u vrijeme dok demokracija ovdje nijestanovala. Vie nema potrebe za nametanjima koja bi imala formu politi-kih presuda i izazivala preuene ili glasne drutvene napetosti. U skladu sduhom vremena, sudac je omasovljen, demokratiziran, i prividno lienizravnih politikih intencija. A i rtve podnose sankcije kao dio uobiaje-

nog posla, pa na neki nain postaju dio presuditeljskog tima, konstruktiv-no mazohistiki, dakle demokratski. Kada je o vodeim medijima rije,cenzura je postala strukturalna injenica, njihova nepriznata bit, kao to uirem kontekstu sve vra spona izmeu medijske i politike moi nije re-zultat voenja politike u starinskome znaenju, nego politike kao struk-turalne korupcije.

Novine vie nisu izloene cenzuri, nego svakodnevno izlau cenzuru,daju na uvid svoju istesanu redovniku duu. Nezavisnost i sloboda

opstaju kao anakronizmi, retorike ljuture ispranjene od sadraja utoli-ko to ih nitko ne ugroava, ne zbog toga to to ne bi htio, ve zato jer ne-ma to. (Jo 1966. slino je slutio Pasolini: Stvarnost nije to da u Italiji nepostoje zatvori za Siniavske i Daniele, nego to da ne postoji ni Siniavski niDaniel.) Osnovno novinsko geslo je da svatko moe slobodno pisati togod eli, pod uvjetom da pie ono to se od njega oekuje. Ukoliko to ne i-ni, zna se to slijedi, ali to je rezultat njegova izbora, posljedica njegoveslobodne volje. Jedan od zgodnijih aspekata demokracije je to to se svako-me nudi da slobodno izabere ono to mu je ionako unaprijed nametnuto.Slobodno pisanje ukljuuje pridravanje nepisanih pravila. Tko ih igno-rira, uklonit e se zato jer ne potuje obiaje, a ne formalnu mo auto-riteta. Autoriteti su zatieni nepisanim obiajnim pravom.

Nekadanje komesarske utvrde, komiteti i politbiroi, ideoloki ti-movi zakopani u masovne grobnice, zamijenjeni su argonskim grmaljem,siluetom sveobuhvatnoga gazde, koji je, uz ostalo, inkarnacija kompani-

je i svaijega rada u njoj. Gazda je inokosna imenica koja pokriva mno-go toga. Gazda jami isti ekonomistiki rezon za svaku od tekuih svi-njarija. Gazda je spona s vanjskim svijetom o kojemu, dok imamo ga-

21



18/24

zdu, ne treba voditi rauna. Nepotrebno je razbijati glavu o tome ima ligazda svoga gazdu. Gazda taj vanjski svijet apsorbira poput gromo-brana i povremeno puta strujne udare tek da ukuane trgne iz letargije.

Gazda i gazdin moebitni gazda ine uvijek istog i kompaktnog ga-zdu kao inokosnu imenicu od opeg znaenja. Gazda je utoliko apoli-tian. Gazda je simbolika figura strukturalne korupcije.

elim rei, kolege, da se stvari odvijaju bezbolnije nego u doba ka-da politiki teror nije koristio lano ime. Vama ne trebam posebno nagla-avati kako nije nuno vriti pritisak na direktora ili glavnog urednika, jerne moe ba svatko postati direktor ili glavni urednik, nego je vjerojatno dae mjesto direktora ili glavnog urednika zauzeti oni na koje ne treba utje-

cati. Kontingent njihove lojalnosti ve je ukljuen u sveprisutnom pojmugazde, oni su dio gazde, moglo bi se rei, naroito ako je gazda po-slovno odsutan i dogovara uvjete za novu servisnu ispostavu politikoj vla-sti. Osobno mislim da je mnogo bjednije sluiti gazdi nego biti gazda,ali to navodim tek uzgred: lako je meni govoriti kada sam u poziciji da neinim nita, kada nemam iskustvo vlastite koe i zlobno koristim priliku dapopujem kao general izvan bitke.

U najmanju ruku duan sam vam zahvaliti to ste, oslobodivi me

radnih obaveza, suzbili mogunost da se u nekoj kombinaciji o kojoj nebih imao blagoga pojma zateknem kao sporadini kolaborant. Pisanje zanovine sve ee podrazumijeva i izlaganja ozbiljnome moralnom riziku.Uvijek je mogue da ete svojim lankom, napisanom iste savjesti i posveautonomno, posredno legitimirati kakvu psinu objavljenu dvije straniceblie ili dalje. Ne spadam meu moralne istunce, naprotiv, ali kada o-vjeka sustignu neke godine pomilja da mu se ne isplati razvodnjavati bio-grafiju za sitnu korist. Siguran sam da se slino osjeaju neki od kolega pa ak moda s nostalgijom prizivaju doba kada je Novi listpripadao samimzaposlenicima, kad mu se tepalo da je nezavisan i slobodan, k tome jolijevo orijentiran, dok sloboda nije grunula kroz irom otvorena vrata u li-ku gazde s izdanom platenom moi no ne mogu si priutiti eksklu-zivni status kakav je povjeren mojoj osobi: duni su sudjelovati, duni suza-raditi, makar stisnuli eludac i zaepili nos, duni su participirati uproizvodnji, dok ja u njoj radosno parazitiram. Grickajui viak vrijedno-

sti, ni kriv ni duan, konzumiram i viak higijene.Sve izgleda jo manje ugodno kada strukturalna korupcija nastupa uambijentu ovdanje tranzicije, pa delegati politike, ekonomske i medijske

22

Reno. 79/25, 2009.


19/24


20/24

avnome natjeaju (ne navodei ime vlasnika), ali bez dodatka da su rezul-tati natjeaja bili unaprijed dogovoreni. Novi listinformirao je itatelje olegalnome poslu, iako se radilo o legaliziranoj korupciji. To je, otprilike,

hrvatska medijska tranzicija: Nije praktino izvjetavati o kriminalu ako jeizvjetavanje dio kriminala.Kako je do toga zapravo dolo? Opravdano je upitati zbog ega bi

netko tko se bavi naftom, tranzitom, polimerima, plastinom ambalaomi slinim korisnim stvarima uope imao ambiciju kupiti pogon dnevnogalista? Zato bi se ovjek izlagao takvoj brizi ako je vie-manje sredio priho-dovnu stranu svoje budunosti prvobitnu akumulaciju kapitala skucao jeu inozemstvu, dok je u Hrvatskoj bjesnio rat, a prvobitnu akumulaciju

utjecaja upisom u vladajuu stranku, pa je kasnije, u vrijeme poslijeratnogmetea, vjetom koordinacijom poslova s dravnim firmama i redovitimpodmazivanjem politike infrastrukture, kapital viestruko oplodio, do-vevi poslovni imperij do sigurnih razmjera? emu preuzimati dodatniteret, i to u sektoru koji s naftom i polimerima ima tako malo veze? Dnev-ne novine, osim toga, ne miriu na unosnu investiciju, dapae, trend jepada naklade i hibernacije oglaivaa, prije e biti da e vlasniku priutitiposlovnu dramu nego zadovoljstvo. Scenarij koji nudim je fakultativan,

kolege, ne traim od vas da mu vjerujete bez ostatka. Uostalom, to vam i nebi bilo naroito zdravo. Radije biste fikciju? Evo fikcije:

VlasnikNovog lista ujedno je i vlasnik tvrtke Dina, a tvrtka Dina mnogo prije nego je njezin vlasnik kupio Novi list u posjedu je desetaka idesetaka tisua etvornih metara tla na otoku Krku, u blizini ve spome-nutog Omilja, gdje je planirana izgradnja terminala za ukapljeni plin.Terminal za ukapljeni plin, meutim, moe se graditi samo ako Vlada do-nese takvu odluku, jer postoje i druge potencijalne lokacije, u Ploama, naprimjer, gdje je vlasnik tla netko drugi, a ne Dina. Donese li Vlada odlu-ku da LNG terminal ima biti ba u Omilju pa ga podigne neki inozem-ni konzorcij arapsko-ruske ili sline multikulturalne provenijencije, uzplaanje milijunske koncesije vrijednost matinoga zemljita se multi-plicira. Jednostavnim potezom Vlade bazini kapital tvrtke Dina u trenubi se umnogostruio, moda ak ustostruio, i nastavio rasti po eksponen-cijalnoj krivulji. Naravno, vlasnik Dine intimus je sa sada ve bivim pre-

mijerom, a posjeduju i partijske iskaznice istih boja. Uzbudljivi radni do-ruak potonji dovrava sljedeom ponudom: Vlada e pod mojim mudrimvodstvom donijeti odluku da LNG terminal bude na Krku, umnogostru-

24

Reno. 79/25, 2009.


21/24

it e se sve to treba, a ti e zauzvrat kupiti Novi list, ne pitajui za cijenu,u tome glasilu njeguju sumnjive ljeviarske ideje, valja ih vremenom pri-vesti konzervativnim vrijednostima kakve prilie naoj stranci, a i ide mi

na ivce kada me prcaju na svakoj treoj stranici, to se ve dade sprijeitiu najkraem roku, za dobrobit naroda i drave. Deal? Deal! Vrlo je mogu-e da je za donedavnog premijera predvien i dio dobiti od biznisa s plin-skim terminalom. A i vlasnik Dine e od istoga posla bez problema, uzi-majui kapljicu iz mora, pokriti ulaganje i eventualne gubitke to e ihstvoriti Novi list. Ako novine odsrljaju u negativne bilance, a politika seoperacija proglasi zakljuenom, pustit e maglu i preprodati ih sljedeempolitiki validnom interesentu. ifra: ukapljeni spleen.

Ako vam se sinopsis ini neuvjerljivim, slobodno ga ignorirajte, ko-lege. Ja ionako samo iznosim svoje miljenje, a poznato mi je da premaljudima koji samostalno misle gajite razumljivu rezervu. I vlasnik zasigur-no ima drugaiju verziju dogaaja. Na primjer: silno se zaljubio u novi-narstvo, jer je jo kao mladi poeo redovito itati novine, od sportskihstranica nadalje, te je tako, itajui, poelio togod tampati. Ili neto izrepertoara rodoljubno-zaviajne romantike: vlasnik je iz naega kraja,domai ovik, pa je elio potpomoi razvoju lokalnoga glasila, kao to je

filantropski pomagao lokalnome nogometnom klubu. Da moe, on binajradije kupio itav svoj rodni kraj, skupa s ljudima i ivinom, i tako muosigurao sretnu budunost.

Ipak, postoji detalj koji mojoj fikciji daje karakteristini okus stvar-nosne proze. Dan nakon to je donedavni premijer obznanio svoju abdi-kaciju odrana je sjednica Vlade, zadnja pod njegovim predsjedavanjem.Na zatvorenom dijelu sjednice donesena je odluka: terminal za ukapljeniplin, projekt od strateke vanosti za zemlju, gradit e se u Omilju na oto-ku Krku. Dogovor za radnim dorukom bio je vrst poput elika, zapea-en krvlju i sokom od rajice. Doslovno u zadnjim minutama svoje vlasti,kao zadnju svoju politiku odluku, prije nego e sklopiti aktovku i odjezdi-ti u atomsko sklonite, ili u nepovrat, monik je odluio ispuniti obeanje.Sada preostaje dobro se odmoriti i saekati proviziju...

Ne mogu vam lagati da me se sve to naroito tie, osim u svrhu raz-bibrige, poput igrokaza koji traje bez kraja i konca, a mene je zapalo naj-

bolje mjesto u gledalitu. Promatram zbivanja s uzvisine svog nesudjelova-nja. Ispod mene toliko je brdo nerada da s njegova vrha imam nenadma-an uvid u pejza. Lijepo je to iskustvo, kolege. Upozna prirodu u svim

25



22/24

njenim izdanjima, pa i prirodu ljama. Slua graju u dolini, zadovoljanto si na sigurnoj distanci od vreve i mravlje uurbanosti. Isprui se i pre-puta lagodnim mislima. Ako je djelatnost u okolini poprimila oblik bo-

lesti, mrmlja, mogu rei da sam je preventivno preleao. Jednom se domoga odmorita uspeo nekakav sluajni namjernik, zagledao se prema do-lje, prema proizvodnim konicama, i rezignirano kazao: C, c, c, pa nekese stvari zaista ne bi smjele raditi... Ne bih pravio selekciju, uzvratiosam, poto sam plaen da ne radim nita.

I onda, posve nenadano, kao grom iz vedra neba, sasjekla me prije nekidan obavijest iz zone vaih ingerencija, kolege, takva da sam se doslovno

skamenio: zatraili ste od mene da ponem pisati! Bez okolianja i mudro-vanja: imat u kolumnu svake nedjelje, plus komentari na internetskomportalu lista, izbor tema po dogovoru, slino onome to je utanaeno pri-je godinu dana, kao da se u meuvremenu nita nije zbilo, uz mali danakgalopirajuoj krizi plaa bi bila neto nia, radne obaveze znatno vee,vrijeme je da se solidarno cijedimo za bolje sutra, ipak sam ja jedan reno-mirani autor, red je da mi se poalje slubeni poziv za klopku...

to se, do avola, dogodilo?! Da nije abdicirao premijer?! Dolo je

do hijerarhijskih promjena u sustavu protonih bojlera? Slivne su vodepromijenile smjer i prateu temperaturu? I ba ste meni namijenili hla-dan tu?

Da radim?!? Ali kako vam takvo to moe pasti na pamet?! Nakonto sam se tekom mukom usavrio u plandovanju, brusio finese post-pro-izvodnog hedonizma, sada bih trebao pljunuti na sav dosadanji trud? Inapustiti mentalni teritorij u kojem se napokon osjeam kao riba u vodi?Prepustiti svoj ivot upravljakim i nadzornim strukturama? Juriti u Bo-ju Kuu, na radno mjesto, po obrednu porciju autoritarne prisile? Pada-ti niice ako zakasnim ili opat ima upalu mozga?

Da radim?!? To ne dolazi u obzir, kolege! Uz vau sam nesebinupomo doao do uvjerenja da s radom ne treba imati posla. Oelien prak-som, ne mogu se vie pokolebati. Ve mi se samo razmiljanje o radu inikao previe rintanja. Pokuajte s nekim drugim: najlake je oduzeti slobo-du onima koji je nisu iskusili. Ja sam ve duboko zaglibio. Sloboda neukljuuje kriterij rentabilnosti, nije podlona pragmatinim zahtjevimaili ekonomskim ucjenama. K tome, kao to veli jedna filozofkinja, pone-kad zanosi u stranu i cupka na tri noge. Zna se dogoditi da ovjek, uhvaen

26

Reno. 79/25, 2009.


23/24

kao lisica u gvoe, nema drugoga izlaza osim da samome sebi odgrize no-gu, a kasnije, zbog tupe nelagode koja proima tkivo, fizikog oblika sjea-nja, nije siguran je li na mjestu odstranjenog uda i ranije bila obmana.

Probajte, kolege, malo boli, ali stvar hoda.Ovaj dobronamjerni izvjetaj primite kao dodatak uz sporazumni raskidpravnoga akta to nas je vezivao, a koji je vulgarno nazvan Ugovor o radu.

kolovoz 2009.

27



24/24

28

Reno. 79/25, 2009.

Documents

Zašto ne pišem ili izvještaj sretnog zamorca