Motivi proglašavanja i slavljenja“Godine vjere”

Zašto „Godina vjere“? Za početak „Godine vjere“ izabrao je

Sveti Otac Benedikt XVI. 50. obljetnicu početka Drugoga vatikanskog sabora (11.10.1962. – 11.10.2012.).

Sabor je otvorio papa blaženi Ivan XXIII.

Na pitanje mnogih kardinala,

biskupa, bliskih suradnika, novinara, što želi postići s novim Saborom, kažu da je papa ustao sa svoje stolice na kojoj je sjedio, približio se zatvorenom prozoru i otvorio ga. U prostoriju je ušao svježi zrak sa Tibera. Tada je rekao: „Evo što hoću učiniti. Hoću u Crkvi novoga zraka!“

1. Nevjera kao motiv-uzrok „Godine vjere“?

Vjeruju li (vjerujemo li) ljudi (kršćani) na Zapadu još uvijek u Isusa Krista?

kršćanska vjera nalazi sve manje prostora u javnom životu

isključenje religije iz javne sfereprivatna intimistička pobožnost

„Kao što dijete, kada plače,

ide što bliže svojoj mami, tako i odrastao čovjek, kada ga obuzmu razne misli i poteškoće, nalazi utočište u religiji. U njoj nalazi utjehu, podršku, jer se ne osjeća dovoljno snažan da sam riješi i nadvlada svoje probleme…“

Armando Matteo, „La prima generazione incredula” – odnos između mladih i vjere

Temeljna hipoteza: za mnoge današnje mlade ljude na zapadu iskustvo vjere (biti vjernik) ne predstavlja načelo koje bi posebno obilježavalo njihov pogled na svijet (Weltanschauung) i time obilježavalo njih same, njihove životne odluke, izbore, ideje…

Iskustvo vjere se često svodi na nešto što ih podsjeća i povezuje sa djetinjstvom a vrlo slabo utječe na njihove sadašnje (mladenačke) ideale, važne odluke i životne principe.

2. Kriza (vjere i opća) kao motiv-uzrok „Godine vjere“

Duboko, ozbiljno i odgovorno obnavljanje vjere jest ono što je u našem vremenu, u ovom trenutku povijesti neophodno potrebno.

Uzroke ove rasprostranjene i duboke krize vjere i religije općenito možemo ponajprije tražiti u sljedećem:

1.Ateizam i ateizacija2.Religijski i vjerski indiferentizam;

progresivna laicizacija i sekularizacija života

3.Stavljanje u pitanje učenje temeljnih vjerskih istina (dogmi)

Uzroci krize vjere koji prijete katoličkim

vjernicima:

1.sumnje i nesigurnost glede temeljnih vjerskih postavki, načela i istina

2.sve je „teže“ vjerovati i svjedočiti vlastitu vjeru u okružju u kojemu se živi i djeluje

3.unutar Crkve rađaju se sve više i teološka mišljenja koja stavljaju u pitanje „objektivni smisao istine koju snagom svoga učiteljskog autoriteta naučava Crkva“ (Pavao VI.).

Tko je kršćanin? Čovjek koji od vjere živi (usp. Rim 1,17)

vjera nije tek intelektualno ili volitivno prianjanje uz od Boga objavljene istine

posvećenost čitava čovjeka Bogu, posvećenost koja se svjedoči i potom pretače u djela ljubavi (usp. Gal 5,6)

Božji dar

Nužno je da vjernik osjeti i poželi da njegova vjera raste, razvija se i postupno sazrijeva.

Putovi prema tome cilju su oni „klasični“ (tradicionalni): molitva, dublje proučavanje i spoznavanje kršćanstva, čitanjem i meditiranjem Svetog pisma, prakticiranjem vjere kako bi se ona svakodnevno oživotvorila

Pozvani smo javno ispovijedati svoju vjeru – svjedoci Isusa Krista

3. Unutrašnja kriza kao motiv-uzrok „Godine vjere“?

„znakovi vremena“ sve su zemlje katoličke vjere zahvaćene krizom

u i pri tom je moguće primijetiti dvije važne stvari:

Prvo je razumijevanje sadržaja vjere i Evanđelja u kojem se u suvremenom društvu mnogi vjernici izabiru samo elemente koji njima odgovaraju, ali nisu spremni preuzeti cjelovitost i odgovornost za ono što vjeruju

Drugi faktor je očit nedostatak osjećaja za sveto koji se drastično izgubio u cijeloj Europi.

Njemački kard. Brandmüller : „Mnogi katolici ne pridaju nikakvu

vrijednost sakramentima. Prazne crkve, sakramenti ... - mislim osobito na ispovijed i bolesničko pomazanje - veoma velikom broju katolika ništa ne znače, a uz to i stotine svećenika se bore protiv vjere i reda u Crkvi. Konačno, ali ne i najmanje važno, brojni visoko-obrazovani pokazuju šokantno vjersko neznanje, više ne znaju razlikovati između istinitog i lažnog. U takvoj situaciji se može govoriti o egzistencijalnoj ugroženosti krizom vjere kakvu Crkva nije doživjela od vremena reformacije u XVI. st.“

„zaborav“ kategorije grijehakao da opet postaje opasno pitati,

reći, misliti i slobodno braniti svoje kršćanske stavove i vjeru od izrugivača po svim medijima

pitanje homoseksualnosti, ekonomije i novca

4. Motiv Benedikta XVI. za proglašavanje i slavljenje „Godine vjere“„Poslanje Crkve, kao i Kristovo poslanje, je

prvenstveno govoriti o Bogu, podsjetiti se njegove uzvišenosti, podsjetiti sve, posebice kršćane, da su zagubili svoj vlastiti identitet, Božje pravo nad onim što mu pripada, tj. naš život. Upravo kako bi oživjela i dala poticaj poslanju svekolike Crkve da izvede ljude iz pustinje, u kojoj se često nalaze, i povede ih prema mjestu života, prema prijateljstvu s Kristom koji nam daje život u punini.“

Izići iz pustinje papa Benedikt XVI. otvorio je

„Godinu vjere” s nakanom evangelizacije, re-evangelizacije (nove evangelizacije) društva

U „Porta fidei“ Benedikt

XVI. je napisao da su „vrata vjere uvijek otvorena.“

Pitati se o vjeri (u Boga) ne znači odvajati se (bježati) od svijeta, nego posvijestiti si odgovornost koju svaki čovjek (vjernik) ima u ovom trenutku povijesti u odnosu na svijet, na čovječanstvo

Koji je temeljni cilj „Godine vjere“?

osobni susret s Isusom Kristomvjera je nešto živo; nije samo

poznavanje nego susret koji životu daje smisao

„Temelj na kojem sve počiva treba biti

vjera, i taj temelj treba obnoviti! Egzistencijalno potvrditi svoju vjeru znači uzimati, sa svom ozbiljnošću, stvarnost Boga, stvarnost milosti i nadnaravnog, uzimati jednako ozbiljno kao što ozbiljno vodimo računa o stanju našeg računa u banci.“

(kard. Brandmüller)

„Godinu vjere“ doista proživjeti u vjeri!