Medicinska škola Varaždin

Redovno obrazovanje – fizioterapeutski tehničar

Školska godina 2012./2013.

ZAVRŠNI RAD

Uže stručno područje: Fizioterapija u ortopediji

FIZIOTERAPIJA KOD SKOLIOZA

Mentor: Učenica:

Ksenija Janjušević, bacc.physioth Marta Taradi, 4.d

Varaždin, 5. travanj, 2013.

SADRŽAJ:

1. UVOD……………………………………………………………………22. ANATOMIJA……………………………………………………………3

2.1. Anatomska građa kralježnice

2.2. Muskulatura kralježnice………………………………………….…………5

3. SKOLIOZE………………………………………………………………7

3.1. Podjela skolioza

3.1.1. Podjela na funkcionalne i strukturalne skolioze

3.1.2. Podjela prema uzroku nastanka……………………………………….…...8

3.1.3. Podjela prema životnoj dobi……………………………………………....9

4. DIJAGNOSTIKA……………………………………………………….10

4.1. Fizikalni pregled

4.2. Određivanje stupnja iskrivljenosti kralježnice metodom po Cobb – u…..............11

5. LIJEČENJE I REHABILITACIJA……………………………………..12

5.1. Edukacija pacijenta

5.2. Korekcija ortozama

5.3. Fizioterapijski postupci……………………………………………..….14

5.3.1. FIZIKALNA TERAPIJA

5.3.1.1. Dijadinamske struje

5.3.1.2. Interferentne struje

5.3.2. KLASIČNA MANUALNA MASAŽA………………………………..….15

5.3.3. KINEZITERAPIJA………………………………………………..…...16

1

5.3.3.1. Vježbe za skoliozu

5.3.3.1.1. Potrbušni položaj

5.3.3.1.2. Položaj na boku

5.3.3.1.3. Četveronožni položaj

5.3.3.1.4. Sjedeći položaj s ispruženim nogama

5.3.3.1.5. Položaj ispred švedskim ljestava

5.3.3.2. Vježbe za skoliozu u kombinaciji s ortozom

5.4. Operativno liječenje……………………………………………….…...19

6. ZAKLJUČAK……………………………………………………..……20

7. LITERATURA………………………………………………………....21

1. UVOD

Skolioza (crux orthopaedica) je postranično iskrivljenje kralježnice uz rotaciju kralježnice

oko uzdužne osi i torziju kralježaka. Jedna je od najčešćih deformacija kralježnice. Danas je

sve više predmet istraživanja interdiscipliniranih znanosti (ortopedije, fizijatrije,

kineziologije, biomehanike, psihologije i dr.). U suvremeno doba tehnološki je razvoj doveo

do poboljšanja životnih uvjeta, ali na štetu čovjekova zdravlja jer mu je omogućeno uspješno

obavljanje raznih aktivnosti bez prevelikog ili ikakvog fizičkog napora, gotovo sve je moguće

riješiti putem interneta, sjedeći u fotelji, ležeći u krevetu.. Temu skoliza uzela sam kao završni

rad jer sam htjela više istažiti i saznati što je uzrok te na koje sve načine možemo liječiti

2

skoliozu. U ovome radu detaljno sam opisala anatomiju kralježnice, koji simptomi nam

ukazuju na postojanje skolioze i na koje se sve načine postavlja dijagnoza. Također, opisala

sam koje se procedure koriste u fizikalnoj terapiji tijekom liječenja, kineziterapijske vježbe,

masažu te profilaksu.

2. ANATOMIJA

2.1. Anatomska građa kralježnice

Kralježnica (columna vertebralis) os je čovječeg kostura pa time i cijelog tijela.

Kralježnicu čine kralješci koji se na temelju smještaja i oblikovnih odlika dijele na vratne,

prsne, slabinske, križnu kost i trtičnu kost. Kralješci imaju trup, luk, trnasti nastavak, po dva

gornja i donja zglobna nastavka i dva poprečna nastavka. Na gornjoj i donjoj strani početka

luka kralješka nalazi se urez. Na mjestima gdje se dodiruju, urezi susjednih kralježaka

oblikuju koštane otvore kroz koje prolaze korjenovi moždinskih živaca. Trup i luk zajedno

3

omeđuju kralježnični otvor. Otvori svih kralježaka zajedno omeđuju kralježnični kanal u koji

je uložena leđna moždina. Vratnih kralježaka ima sedam, imaju otvor na poprečnim

nastavcima kroz koji prolazi vertebralna arterija i čine sponu između zatiljne kosti i prsnog

dijela kralješnice. Osobitom građom istiće se prvi, drugi i sedmi vratni kralježak. Prvi vratni

kralježak (atlas) ima dva luka, prednji i stražnji, a nema tijela i trnastog nastavka. Drugi vratni

kralježak (axsis) na gornjoj strani trupa ima jaki koštani izdanak nalik na zub. Sedmi vratni

kralježak (vertebra prominens) ima dugi trnasti nastavak po čemu je i dobio ime. Prsnih

kralježaka ima dvanaest i imaju zglobne udubine smještene na lateralnoj strani trupa koje

služe uzglobljenju s glavicom rebra. Slabinskih kralježaka je pet. Njihovi trupovi su veći od

ostalih jer nose najveću težinu. Trup petog slabinskog kralješka je klinast i viši je sprijeda

nego straga pa tu nastaje tupi kut na prijelazu između slabinske kralješnice i križne kosti, a

vrh tog kuta nazivamo promontorium. Križna kost je kost nastala sraštenjem pet križnih

kralježaka. Preko nje se tjelesna masa prenosi na zdjelicu i noge. Vrh je usmjeren prema dolje

i baza prema gore. Na njoj razlikujemo prednju udubljenu i glatku i stražnju hrapavu stranu

koja predstavlja sraštene šiljaste nastavke križnih kralježaka. Na postraničnoj strani gornjeg

kraja križne kosti koštane su mase kojima se križna kost spaja s ilijačnom kosti. Trtična kost

je nastala sraštenjem četiri do pet trtičnih kralježaka, a nastavlja se neposredno na donji kraj

križne kosti.

Spojevi kralješnice dijele se na vezivne, hrskavične i sinovijalne. Između trupova

kralježaka se nalazi vezivno – hrskavična ploča discus intervertebralis. Na njenoj površini je

čvrsti vezivni prste anulus fibrosus, a u sredini hrskavični dio nucleus pulposus. Nucleus

pulposus sadrži mnogo vode a važan je za ublaživanje mehaničkih opetrećenja.

Intervertebralne ploče su u vratnom dijelu tanke, a debljina im se povećava prema slabinskom

dijelu. Kralješnica nije ravna nego zavijena. Gledana sa strane, kralješnica odraslog čovjeka

im četiri zavoja: vratnu lordozu, prsnu kifozu, lumbalnu lordozu i križnu kifozu. Iako pokreti

između pojedinih kralježaka nisu osobito opsežni, kralješnica je u cjelini prilično gibljiva.

Razlikujemo antefleksiju, retrofleksiju, laterofleksiju i rotaciju. Moguća je i cirkumdukcija,

ali je to udružena kretnja gornjeg dijela trupa prema donjem, a sastoji se od niza prethodno

navedenih kretnji.

4

2.2. Muskulatura kralježnice

Mišiće leđa dijelimo na površinske koji su odgovorni za kretnje ruku i rebara te

dubinske koji su odgovorni za kretnje kralježnice i trupa, njih još dijelimo na

spinohumeralnu i spinokostalnu skupinu. U spinohumeralnoj skupini mišića površinskog

5

Slika 1. Kralježnica – pogled sprijeda, bočno i sa stražnje strane

stražnjeg dijela vrata i leđa nalaze se Musculus trapesius koji polazi sa protuberantiae

occipitalis externe, ligamentuma nuchae i processusa spinosusa od C7 do Th12, a hvala se

za lateralni dio claviculae, acromion i spinu scapulae, cijeli mišić vuče rame natrag, gornji

dio radi elevaciju ramena, srednji u nulti položaj i natrag, a donji dio radi depresiju i

retrofleksiju ramena, ako je rame fiksirano gornji dio jednog mišića radi laterofleksiju na

vlastitu i rotaciju glave u suprotnu stranu, a obostranom kontrakcijom vrši ekstenziju

glave;

Musculus latissimus dorsi , najširi leđni mišić koji polazi s vrhova trnastih nastavaka od

C7 do Th12, L1 do L5, cristae sacralis mediane i stražnjeg dijela cristae iliacae te se hvata

za cristu tuberculi minoris, mišić izvodi retrofleksiju, adukciju i unutarnju rotaciju

nadlaktice.

Trbušnim mišićima pripadaju musculus rectus abdominis koji polazi od 5. do 7. rebrene

hrskavice i processusa xyphoideusa te se hvala između preponske kvržice i simfize,

presijecaju ga 3 do 4 tetive – intersectiones tendineae, gradi prednji dio trbušnog zida i

vrši pokrete fleksije trupa prema zdjelici i obratno;

Musculus obliquus internus abdominis polazi s lateralne strane ligamentuma inguinale,

lineae intermediane bočnog grebena i fascije leđnih mišića, hvata se za preponsku kost od

kvržice do simfize, zatim za ovojnicu m. rectusa abdominisa i donja 3 rebra, vrši rotaciju i

laterofleksiju trupa u istu stranu kod jednostrane kontrakcije, a kod obostrane fleksiju

trupa prema zdjelici i obrnuto;

Musculus obliquus externus abdominis smješten je iznad m. obliquusa internusa

abdominisa, polazi od 5. do 12. rebra, prelazi u aponeurozu čija se prednja vlakna hvataju

za m. rectus abdominis, srednja vlakna između preponske kvržice i spinae iliacae anterior

superior gdje formiraju ligamentum inguinale i stražnja vlakna se vežu za prednji dio

vanjske usne cristae iliacae, obostranom kontrakcijom mišić radi fleksiju trupa prema

zdjelici i obrnuto uz spuštanje rebara kod izdisaja, a kod jednostrane kontrakcije vrši

laterofleksiju u istu i rotaciju trupa u suprotnu stranu;

Musculus transversus abdominis je smješten najdublje u trbušnoj stjenci, polazi od 5. do

12. rebrene hrskavice, leđne fascije, unutarnje usne bočnog grebena i lateralnog dijela

preponske sveze, vlakna dalje prelaze u aponeurozu, mišić pritiskom na njih potpomaže

pražnjenje trbušnih organa te povlačenjem rebara pomaže izdisaj.

Musculus quadratus lumborum polazi s donje površine 12. rebra, processusa transversusa

gornja 4 lumbalna kralješka i hvata se za stražnju stranu cristae iliacae, kod fiksiranog

thoraxa radi elevaciju zdjelice, a kod fiksirane zdjelice obostranom kontrakcijom radi

ekstenziju trupa i jednostranom kontrakcijom laterofleksiju trupa u istu stranu.

6

Musculus iliopsoas sastoji se od musculusa psoasa maiora i musculusa iliacusa, m. psoas

major polazi s anterolateralnih strana trupa, intervertebralnih diskova zadnjeg torakalnog i

svih lumbalnih kralješaka te processusa transversusa svih lumbalnih kralješaka i hvata se

za trochanter minor na femuru, m. iliacus polazi s gornje 2/3 fossae iliacae, unutarnje

strane cristae iliacae i baze sacruma te se hvata za trochanter minor na femuru, cijeli mišić

radi fleksiju natkoljenice.

3. S

KOLIOZE

Od brojnih osteomuskulaturnih poremećaja i oboljenja, nesumnjivo se najveće značenje

pridaje skoliozi. Skolioza ( Slika 2. ), kao „crux orthopaedica“ poznata je od davnina

(Hipokrat), a pojam skolioze uveo je Galen. Premda je skolioza teško i kompleksno oboljenje,

a njeno liječenje dugotrajno, mukotrpno i često rizično, mogućnosti suvremenog

neoperativnog liječenja blažih oblika skoliotične devijcije sve su učinkovitije. Glavni

simptomi skolioze su postranično iskrivljenje kralješnice s rotacojim kralješaka oko uzdužne

osi i torzijom kralješnice. Kod svakog oblika skolioze postoji opasnost od napredovanja

(progresije) k pogoršanju. Naime, skolioza posjeduje svojstvo da se za vrijeme perioda rasta

pojača njezino iskrivljenje.

7

Slika 2. Mišići trbuha Slika 3. Mišići leđa

Slika 4. Prikaz normalne kralježnice i skolioze

3.1. Podjela skolioza

3.1.1. Podjela na funkcionalne i strukturalne skolioze

Glavna podjela skolioze dijeli na funkcionalne i strukturalne.

Funkcionalne ili reverzibilne skolioze su u većini slučajeva rješive, tim više ako je uzrok

poznat. Ovdje ne dolazi do promjena na anatomskim strukturama koje zahvaćaju skoliozu.

Ovakav oblik najčešće nastaje zbog lošeg držanja prilikom sjedenja i stajanja,

neprimjerenih posturalnih navika kao što su teške školske torbe, neadekvatna raspodjela

težine, neudoban madrac i dr. Pogodovanje nastanku skolioza mogu biti loši posturalni

odnosi tijela, asimetrija tonusa mišićnih skupina, asimetrija donjih ekstremiteta, spuštena

stopala, bol razne etiologije, neke bolesti i dr.

Pronalaskom uzroka terapija se usmjeravana isti i skolioza se uspješno liječi.

Strukturalne ili fiksne skolioze uzrokuju anatomske promjene kralješnice jer nisu

reverzibilne. Zahvaćaju koštani i ligamentarni dio, mišiće i zglobove između trupova

kralješaka, kao i onih između kralješaka i rebara. Zbog većeg pritiska i zaostajanja u

razvoju, tijela kralješaka konkavne strane skolioze se stanjuju, tako da kralješak s

vremenom poprima oblik romboida. Usto se u torziji i rotiraju po vertikalnoj osi u jednu

stranu. Ukoliko postoji tzv. kompenzatorna skolioza, obično je krivina sa torzijom

kralješaka primarna. Druga, sekundarna krivina se može naći ispod i iznad primarne,a

kompenzatorno se savija u suprotnu stranu (oblik slova S) kako bi se organizam

posturalno prilagodio, odnosno „uhvatio“ balans. Tzv.„rebrena grba“ ( slika 3.) se stvara

na strani konveksiteta na stražnjoj strani, a prema naprijed na strani konkaviteta fiksnih

8

skolioza. Kod strukturalnih skolioza, stupanj iskrivljenja kralježnice određujemo

metodom po Cobbu.

Slika 5. Prikazuje rebrenu grbu

3.1.2. Podjela prema uzroku nastanka

Po uzroku nastanka dijele se na idiopatske, kongenitalne (urođene) i stečene.

Najviše su zastupljene idiopatske skolioze (80%) kojima se ne zna uzrok nastanka.

Njihova je karakteristika da se javljaju kod zdrave djece, a njena progresija je sukladna

rastom i razvojem. Kod ove vrste je važno što ranije uočiti skoliozu i odmah krenuti sa

konzervativnim fizioterapijskim tretmanom koji se mora primjenjivati do kraja tjelesnog

razvoja. Stečene nastaju kao posljedica neuromuskularnih bolesti, prijeloma, operativnih

zahvata, infekcija, oboljenja pluća i rebara i dr.

3.1.3. Podjela prema životnoj dobi

Prema životnoj dobi ih dijelimo na infantilne (nastaju do 4.godine), juvenilne (od 4. do

10. godine), adolescentne (iza 10. godine) i adultne (poslije završetka koštanog

razvoja).Najteže skolioze su infantilne. Često brzo napreduju i nerijetko liječenje zahtijeva 9

kirurški zahvat. Od svih su najzastupljenije juvenilne skolioze. Terapija konzervativnim

tretmanom kod njih daje odlične rezultate. Kod djevojčica u dobi prije puberteta (8-12 g.)

se najčešće javljaju.

4. DIJAGNOSTIKA

4.1. Fizikalni pregled

U dijagnostici skolioza vrijede opća pravila na klinički pregled, tj. potrebno je ispitati

obiteljsku i osobnu anamnezu, zatim ocijeniti sadašnje stanje, a potom slijede neke

specifične metode fizikalne pretrage (gibometrija, mjerenje dužine donjih ekstremiteta,

ispitivanje balansa kralježnice). Prvi znakovi koje roditelji zamijete vidljivi su ponajprije

u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova ( kriste ilijake). Osim

10

toga, u stojećem stavu, gledajući straga, vidljiva je zakrivljena linija spinoznih nastavaka

kralješnice te asimetrija tzv. bočnih trokuta, gibusi, asimetrija glutealne brazde; sprijeda je

vidljiva i asimetrija dojki i sl. Gledajući s boka treba tražiti eventualne promjene

fizioloških zakrivljenosti kao što je povećanje ili umanjenje grudne kifoze ( kifoskolioza).

Najvažniji klinički test je test pretklona ( slika 4.). Iz stojećeg stava ispitanik se nagne

prema naprijed sa slobodno visećim rukama. Ako deformacija kralješnice postoji i dalje

radi se o pravoj skoliozi. U tom položaju zamjetljiva je grba ( gibus ) koja se nalazi na

strani konveksiteta skoliotskih zavoja. Ako tijekom testa pretklona asimetrija trupa

vidljiva u stojećem stavu nestane, tada se radi o skoliotičnom držanju a ne o skoliozi.

Osnovna dijagnostička metoda je standardna radiografija kralješnice u cijelosti i to u

anteroposteriornom i lateralnom smjeru.

Slika 6. Test pretklona

Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji je osim iskrivljenosti kralješnice

potrebno promatrati i kriste ilijake. Progresija njihova okoštavanja predstavlja brzu

orijentaciju o koštanoj zrelosti bolesnika. Njihovo okoštavanje počinje od spine ilijake

anterior superior te putuje prema spini ilijaki superior posterior. Koštani rast je završen sa

spajanjem epifiza s ilijačnom kosti.

Na lateralnim rendgenogramima moguće je uočiti već spomenuto povećanje

fizioloških krivina.

4.2. Određivanje stupnja iskrivljenosti kralježnice metodom po Cobb – u

Na snimkama u anteroposteriornoj projekciji izvodi se mjerenje prema Cobbu. Izabere se

gornji kralješak čija je gornja površina nagnuta prema konkavitetu krivine te donji kralješak

11

čija je donja ploština također nagnuta prema konkavtetu krivine. Kut između okomica

povučenih na gornju i donju ploštinu navedenih kralješaka čini kut skoliotičnog zavoja.

Metodom po Cobbu ( slika 5. ) određujemo stupanj iskrivljenja kralješnice, tako da

razlikujemo:

1. Lake skolioze ( 1. stupanj ) – do 30°

2. Srednje skolioze ( 2. stupanj ) – od 30 do 50°

3. Teške skolioze ( 3. stupanj ) – preko 50°

Slika 7. Metoda po Cobbu

5. LIJEČENJE I REHABILITACIJA

Ispitivanja ukazuju da unutar 30° zakrivljenosti kralješnice ( metoda po Cobbu ) ne

djeluju biomehanički zakoni, barem ne u tolikoj mjeri da bi značajno utjecali na

pogoršanje osnovnog stanja. Više autora zastupa ujednačeno mišljenje, da pored

odgovarajuće terapije u djece sa skoliozom dolazi u obzir i tjelesno vježbanje i to: do 10°

se radi cjelokupni program nastave Tjelesne i zdravstvene kulture bez ograničenja, ali uz

12

nadzor(redovite liječničke kontrole) i eventualno korektivne vježbe u školi. Skolioze od

10-20° uključuju tjelesno vježbanje bez ograničenja i kineziterapijske vježbe u

zdravstvenoj ustanovi, a skolioze od 30-35° zahtijevaju potpuno oslobađanje od nastave

Tjelesne i zdravstvene kulture , vježbanje po posebnom programu u školi i zdravstvenim

ustanovama. U obzir dolaze i izborne aktivnosti (plivanje, odbojka i kineziterapija u

zdravstvenoj ustanovi). Najteže skolioze jesu one preko 50° u koje je uključeno trajno

oslobađanje od nastave Tjelesno zdravstvene kulture, vježbe po posebnom programu se ne

predviđaju; eventualno respiratorna kineziterapija i lake vježbe oblikovanja(kozmetički

učinak); u obzir dolazi kineziterapijski trening u zdravstvenoj ustanovi i plivanje.

5.1. Edukacija pacijenta

Pravilno držanje tijela je uspravan položaj u kojemu su glava, trup i noge položeni

uravnoteženo jedno iznad drugoga u opuštenoj, ali ravnoj liniji. Ljudi nisu dizajnirani da

mogu toliko sjediti, koliko većina nas zapravo svakodnevno sjedi. Trebali bi hodati,

stajati, kretati se i općenito tijelom izvoditi više pokreta nego što trenutno imamo naviku.

Pacijenta koji ima skoliozu savjetovala bi da pri hodanju i sjedenju gleda ravno ispred

sebe, da mu je brada u odnosu prsa pod kutem od 90°. Bitno je da se ne drži pogrbljeno i

da ne gleda u pod. Ako pacijent provodi svoje radno vrijeme dugo ispred računala,

savjetovala bi mu da umjesto stolca sjedi na pilates lotpi i na taj način pokušava održavati

ravnotežu jer time ujedno i jača mišiće.

5.2. Korekcija ortozama

Osnovni princip terapije steznicima je zaustaviti razvoj skolioze i time ostvariti, u

granicama mogućega, estetsko poboljšanje zaustavljanjem progresije deformiteta unutar

prihvatljivih granica. U određenom broju slučajeva ostvareno poboljšanje je značajno.

Terapija steznicima mora početi što prije dok je skoliotske zavoje još moguće manipulirati

(nakon postavljene dijagnoze skolioze), bolesnici moraju biti redovito praćeni radi stalne

korekcije steznika. Ovisno o veličini zavoja te napretku skolioze, steznike treba stalno

nositi (i po danu i po noći) ili određeni dio dana i noći, sve do završetka koštanog rasta.

Steznik koji se danas najviše koristi u terapiji torakalnih i torakolumbalnih skolioza je

steznik Milwaukee.

Milwaukee steznik ( Slika 6. ) se sastoji od hvata na zdjelici i hvata na bradi i

okcipitalnoj kosti. Ti hvatovi su povezani metalnim šinama (dvije straga, jedna sprijeda).

13

Steznik je upotpunjen tzv. pelotama, koje služe za korekciju rotacija torakalnog i

lumbalnog dijela. U slučaju potrebe mogu se dodati i podpazušni remeni radi regulacije

ekvilibrija između različitih pritisaka. Torakalna pelota ostavlja slobodnu lopaticu, a

djeluje na kralježnicu kosim smjerom preko rebara. Lumbalna pelota smještena je

paravertebralno. Prednja pelota (na rebrima) smještena je na rebreni gibus sprijeda. U

slučaju težih deformiteta (kutovi veći od 40°) postavljanju steznika prethodi korekcija

skolioze gipsanim steznicima, a nakon korekcije skolioze tehnikom prema Risseru ili

Cotrelu. Gipsani steznik nosi se 30 do 40 dana nakon čega se prelazi na Milwaukee

steznik. Steznik se nosi cjelodnevno ( tj. bez skidanja tokom dana). Brada nikad ne smije

biti oslonjena o gornji dio steznika. Kliničke kontrole provode se svaka 2-3 mjeseca radi

održavanja napetosti pelota. Radiografska kontrola provodi se 2 puta na godinu.

Slika 8. Milwaukee steznik

U upotrebi su također i Bostonski steznik i Lyonski steznik.

Bostonski steznik koristi se za torakalne skolioze ili dvostruke skolioze s vrhom skolioze

koji ne prelazi kralježak Th8. Izrađen je od plastike i u korekciji deformiteta koristi sistem

pritisaka jastučićima u parovima sa suprotnim smjerovima.

Lyonski steznik koristi se za torakalne, torako-lumbalne i lumbalne skolioze. Sam steznik,

te korektivni jastučići izrađeni su od materijala plexidur.

14

5.3. FIZIOTERAPIJSKI POSTUPCI

Pacijentica Ć.A. rođena 23.6.1998., pohađa 5.razred i ima torakolumbalnu skoliozu.

Bolest joj je dijagnosticirama 2010.godine.

5.3.1. FIZIKALNA TERAPIJA

Od fizikalne terapije koriste se DDS struje (dijadinamske struje) IFS struje

( interferentne struje) i primjena klasične manualne masaže leđa. Pacijentica je imala

indicirane dijadinamske struje zbog postizanja analgezije. Također se primjenjuje

hidromasaža i peloidoterapija.

5.3.1.1. Dijadinamske struje ( 3. i 4. modulacija )

Dijadinamske struje su niskofrekventne, poluvalne ili punovalne ispravljene struje

sinusoidna oblika, frekvencije 50-100 Hz. Kombinacijom frekvencije i jakosti te

dodavanjem konstantne istosmjerne (galvanske) može se dobiti nekoliko modulacija.

Modulacija 3 predstavlja kombinaciju modulacije 1 i modulacije 2. Modulacija 4

predstavlja kombinaciju modulacije 1, s dodavanjem galvanskih impulsa malih jakosti

i modulacije 2. Dijadinamske struje primjenjuju se svakodnevno ili kod jačih bolova 2

puta dnevno. Obično tretmani traju 10-20 dana.

5.3.1.2. Interferentne struje

Interferentne su srednjefrekventne struje s ulaznom frekvencijom od oko 4000 Hz.

Interferentna struja proistječe iz dviju sinusoidnih izmjeničnih struja koje se

međusobno preklapaju u raznim kombinacijama. Rezultat njihove interferencije je

struja niske frekvencije (od 1 do 100 Hz) koja odgovara razlici frekvencija tih

dviju struja . Interferencija se zbiva u dubini tkiva pa se stoga nazivaju endogenim

strujama. Pokazuju mali podražaj kože i zbog toga se interferentne struje sasvim

dobro podnose. Normalno se interferentne struje primjenjuju preko dvaju parova

elektroda. Najveći učinak ne nastaje blizu elektroda, nego u zamišljenom križištu

četiriju elektroda tj. u dubini. Maksimalno djelovanje ne nastaje u blizini elektroda

nego bliže mjestu križanja frekvencija, dakle u dubini tkiva. Jedan postupak traje

od 10 do 30 minuta. Trajanje do te granice može se produljiti ako se aplikacija

provodi svaki drugi ili treći dan. Mogu se primjenjivati lokalno na mjesto

15

zahvaćenoga tkiva i organa. Terapijski učinci su smanjenje boli, smanjenje

otekline i upale, povećanje mišićne kontrakcije, povećanje lokalne i opće

cirkulacije, poticanje zacjeljivanje koštanog i mekog tkiva te smanjenje stresne

inkontinencije i urinarne frekvencije. Kod primjene struje ritmične frekvencije

bolesnik osjeća vibracijsku masažu u dubini, a kod primjene stalne frekvencije

osjeća trnce, mravinjanje i peckanje. Indikacije bi se ukratko mogle sažeti na

poremećaje periferne cirkulacije, ozljede kostiju i zglobova, športske povrede,

ozljede mišića i tetiva, degenerativne bolesti zglobova, bolna stanja kralježnice,

upalne reumatske bolesti, poticanje zacjeljivanja tkiva i stresna inkontinencija.

5.3.2. KLASIČNA MANUALNA MASAŽA LEĐA

Nakon primjene struja uslijedila je primjena klasične manualne masaže cijelih

leđa. Klasična manualna masaža je vrsta fizikalne terapije. Masažom se otklanja

bol, spazam, grč mišića i miogeloze (nakupine mliječne kiseline u obliku bolnih

otvrdnuća). Pacijenticu sam zamolila da oslobodi masirani dio tijela i smjestila

sam ga u ležeći položaj. Zahvati su : effleurage-glađenje, petrissage-gnječenje,

friktion-trljanje, tapotement-udaranje, lupkanje vibration-vibracije te završno

glađenje. Započela sam glađenjem područja lopatica i ramena, zatim cijelih leđa i

bokova. Nakon toga sam obradila kralješnicu pritiscima drugim i trećim prstom

paralelno PVM od kranijalnog k kaudalnom. Nakon obrade kralješnice, uslijedila

je obrada vrata i ramena, gnječenje PVM, trapeziusa, romboideusa i deltoideusa te

trljanje palčevima PVM. Zatim sam obradila ostali dio leđa. Radila sam gnječenje

u obliku slova „s“, trljanje dlanovima i prstima PVM, latisimusa dorsi te preko

bokova. Nakon gnječenja radila sam još i lupkanje i sjeckanje, čupkanje

trapeziusa, vibracije i protresanje. Završila sam završnim glađenjem.

5.3.3. KINEZITERAPIJA

U terapiji skolioza vježbanje je jedno od temeljnih sredstava u kineziterapiji. Bez

obzira na koji se način kineziterapija primjenjuje ona mora biti programirana i planirana

za svaku osobu uzimajući u obzir životnu dob i stupanj zakrivljenosti. Vježbe za skoliozu

16

izvode se u potrbušnom položaju, položaj na boku, sjedećem položaju, klečećem položaju,

četveronožnom položaju i položaju ispred švedskih ljestava. Skolioze od 10-15°

zakrivljenosti obuhvaćaju simetrične vježbe a skolioze zakrivljenosti veće od 15-25 °

obuhvaćaju asimetrične vježbe. Skolioze koje se pogoršavaju zahtijevaju vježbe u

kombinaciji s ortozom. Pacijentica je imala indicirane simetrične vježbe za skoliozu.

Također se još mogu izvoditi vježbe disanja u kombinaciji s ostalim vježbama.

5.3.3.1. Vježbe za skoliozu

5.3.3.1.1. Potrbušni položaj

1. Osloniti se rukama na kukove, lice je čelom oslonjeno na podlogu. Snažnim

istezanjem kralježnice povlačiti rameni pojas prema dolje. Ovo istezanje treba

prethoditi svakoj vježbi.

2. Lijeva ruka je ispružena iznad glave, desna je pored tijela. Dizati glavu i rameni

pojas zajedno sa rukama uz što jače istezanje kralježnice.

3. Raditi isto kao u prethodnoj vježbi, ali uz otklon u jednu stranu trupa.

Lijeva ruka je ispružena iznad glave, desna je savijena u laktu pored tijela. Uz

istezanje kralježnice podizati glavu i lijevu ruku, a desnom podlakticom i dlanom

vršiti pritisak na podlogu.

4. Obje ruke su ispružene uz tijelo, a dlanovi okrenuti prema podlozi. Fizioterapeut

iznad pacijenta daje odgovarajući otpor na podlakticama dok pacijent pokušava

podići ruke prema gore.

5.3.3.1.2. Položaj na boku

Vježbe na boku prvo izvodi jedna grupa učenika, dok im druga fiksira noge, na

kraju se zamjene.

Vježbe na boku za skoliozu veoma naporne te se daju tek kad je pacijent u stanju

da ih podnese bez poteškoća. Noge kod ovog položaja moraju biti fiksirane ili rukom

fizioterapeuta ili uz pomoć sprave.

17

1. Desna je ruka uz tijelo, lijeva je savijena ispod glave, pacijent podigne glavu od

podloge.

2. Desna ruka oslonjena je dlanom na podlogu ispred trbuha, lijeva ruka je oslonjena

šakom ispod desnog pazuha. Ne odupirući se rukom podići glavu i ramena.

3. Lijeva ruka je iznad glave ispružena na podlozi, savijajući lijevu ruku u laktu

osloniti glavu na nju. Desna ruka je ispružena na tijelu,noge su fiksirane uz pomoć

fizioterapeuta. Podići glavu i lakat od podloge.

4. Lijeva ruka je ispružena iznad glave, desna je oslonjena na tijelu. Podići gornji dio

trupa od podloge i ispruženu ruku, dok desnu ruku povlačiti nazad i prema dolje.

5.3.3.1.3. Četveronožni položaj

1. Desna ruka je oslonjena podlakticom o podlogu sa laktom udaljenim od tijela,

lijeva ruka ispružena je naprijed. Podizati gornji dio trupa sa ispruženom lijevom

rukom, uz istezanje kralježnice, desna ruka ostaje na podlozi.

2. Isti početni položaj, zamijenimo položaj ruku.

3. Ruke ispreplesti i dlanove staviti na zatiljak, odizati gornji dio trupa.

4. Isti položaj, samo napraviti otklon u desnu stranu.

5.3.3.1.4. Sjedeći položaj sa ispruženim nogama

1. Ruke oslonimo na kukove i iz tog položaja istežemo kralježnicu prema gore.

2. Isti početni položaj, dlanove oslonimo na zatiljak, laktove pomičemo prema natrag

uz istovremeno istezanje kralježnice.

3. Isti početni položaj, dlanove isprepletemo na tjemenu, podižemo ispružene ruke

prema gore, okrečući dlanove prema van uz istovremeno istezanje kralježnice.

5.3.3.1.5. Položaj ispred švedskim ljestava

18

1. Licem se okrenemo prema ljestvama lijevom rukom uhvatimo prečku u visini

ramenog pojasa, a desnom rukom prečku niže. Stopala su odmaknuta od švedskih

ljestava. Povlačimo kukove prema nazad, a ramena tiskamo dolje.

2. Isti početni položaj kao u vježbi 1. izvodimo čučnjeve sa osloncem na cijela

stopala.

3. Okrenite se bokom prema ljestvama, stopala su malo razmaknuta. Desna ruka je

pored tijela oslonjena na prečku u visini šake, a lijeva je u visini glave oslonjena

na prečku. Odvajati gornji dio tijela od ljestvi.

5.3.3.2. Vježbe za skoliozu u kombinaciji s ortozom

1. Osloniti se leđima na švedske ljestve, spojiti noge i ispružiti ruke iznad glave. Iz

tog položaja se lagano spustiti u čučanj i pritome ruke ispružati prema naprijed.

2. Leđima se okrenuti na švedske ljestve, uhvatiti čim višlju prečku i iz tog položaja

odizati noge prema gore.

3. Legnuti na leđa, noge savinuti u koljenu, ruke ispružiti pored tijela. Iz tog položaja

odizati zdjelicu i leđa prema gore a ruke pritiskivati o podlogu.

19

5.4. OPERATIVNO LIJEČENJE

Iskrivljenja od 40 stupnjeva ili veća obično zahtjevaju operaciju jer se kod njih

javlja velika opasnost od daljnjeg pogoršanja skolioze i kad rast djeteta prestane.

Kirurška korekcija uključuje ispravljanje iskrivljenja (nikako u potpunosti je bi to

dovelo do oštećenja živaca i krvnih žila) i fuzija (spajanje) kralježaka zajedno.Kosti

kralježaka se spajaju titanijskim šipkama, kukicama i vijcima sve dok kosti ne srastu

zajedno. Ponekad se operacija radi pomoću reza na leđima a ponekad rezom na trbuhu

ili ispod rebara. Steznik za kralježnicu je obično potreban neko vrijeme nakon

operacije da bi se kralježnica stabilizirala.Ograničenja nametnuta terapijom su

emocionalno vrlo zahtjevna i teška i mogu narušiti sliku o sebi, naročito kod

adolescenata. Emocionalna potpora je izrazito važna da bi se pacijent priviknuo na

ograničenja koja su nastala liječenjem.

20

6. ZAKLJUČAK

Pravovremena dijagnoza i što raniji početak procesa liječenja i rehabilitacije

osiguravaju potpun oporavak od iskrivljenja ili sprječavanje daljnjeg nastanka većih

iskrivljenja. Najvažnije da se skolioza što prije otkrije i dijagnosticira kako bi što prije

započeli s liječenjem. Kineziterapijskim vježbama, redovitim vježbanjem, uključivanjem

u neke sportske aktivnosti kao što su plivanje, veslanje, košarka, mačevanje, tenis

naveliko pospješuju smanjenje stupnja skolioze. Uz to bitno je pravilno držanje koje je

danas jako veliki problem zbog nepravilnog sjedenja, hodanja te držanja posture

(kralježnice).

21

7. LITERATURA

1. Andreis, Igor. Jalšovec, Dubravko. Anatomija i fiziologija, udžbenik za učenike 1.

razreda srednje medicinske škole. Zagreb: Školska knjiga, 2008.

2. Kosinac, Zdenko. Kineziterapija sustava za kretanje. Zagreb: Gopal Zagreb, 2008.

3. Netter, H. Frank. Atlas of human anatomy, 5th ed. USA: Saunders elsevier, 2011.

4. http://blog.vecernji.hr/fiziofanatik/2011/09/26/skolioza-iskrivljenje-kraljesnice/

(4.4.2013 )

5. http://www.poliklinika-mester.hr/skolioza/ ( 4.4.2013.)

22