SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ SOCIJALNI RAD

ODNOSI U OBITELJI

Mostar, 2013

FILOZOFSKI FAKULTET U MOSTARUSTUDIJ SOCIJALNI RAD

ODNOSI U OBITELJI

Mostar, rujan 2013.

SADRAJ

SAETAK1UVOD2ODNOSI U OBITELJI3Intaktne obitelji3Insuficijentne obitelji4Uzroci osobne prirode4Uzroci ekonomske prirode7Tjelesne i psihike bolesti7Okolini initelji rizika8Asocijalna i antisocijalna usmjerenost8OBITELJ - SUSTAV DINAMINIH ODNOSA U INTERAKCIJI9Obitelj i stres13Obiteljska klima15OBITELJ - JEDNA CJELINA16OBITELJ I SOCIJALNI KOTEKST DJETINJSTVA18Obitelj kao sistem18Brani odnosi i dijete19NOVA GENERACIJA ODNOSA: RODITELJI I DJECA20Obiteljski odgoj i utjecaj na dijete20Odgoj i nova generacija odnosa20ZAMKE U ODNOSIMA21Razliitost razmiljanja i prosuivanja21Uzimanje pravde u svoje ruke22SOCIOKULTURNI INITELJI RODNE RAVNOPRAVNOSTI U HRVATSKIM OBITELJIMA23Tipovi autoriteta24ZAKLJUAK25LITERATURA26

SAETAKU radu se razmatraju obiteljski odnosi. Obitelji i odnosi unutar obitelji vrlo su vana tema prouavanja, koja je opseno istraivana u prolosti, ali je aktualna u znanosti i danas. Svaki lan obitelji utjee na druge lanove, ali i prima utjecaje od drugih. Opepoznata injenica je da obitelj ima vanu ulogu u razvoju svakog djeteta. Suvremena istraivanja obitelj objanjavaju kao sustav s vie podsustava a ne kao jednostavan sklop vie pojedinaca. Zdrava obitelj i razvoj djece se postie odravanjem snanih, afektivnih odnosa izmeu lanova obitelji. Svaka osobina, vjetina noenja s problemima i ukupno dobro funkcioniranje lana obitelji moe utjecati na kvalitetu obiteljskih odnosa, usmjerenost na ciljeve koji potiu osobni rast i razvoj i usredotoenost obitelji na odravanje ovog sustava. Naravno kada lan obitelji, odrasla osoba ili dijete, ima neki emocionalni ili ponaajni poremeaj to e utjecati na obiteljsku okolinu.

UVOD

Obitelj i obiteljski odnosi su tema o kojoj se na razliitim razinama raspravlja u svim slojevima i skupinama drutva, svakodnevni ivot je protkan suptilno ili vrlo otvoreno pitanjima obiteljskih odnosa i obiteljskih uloga.Razliiti oblici obitelji (ua obitelj, obitelj s jednom odraslom osobom, obitelj s nebiolokim roditeljima, ira obitelj s vie generacija) donose sa sobom i razliite izazove, no ni jedan se od tih oblika ne moe smatrati sam po sebi nezdravim.Ono to obitelj ini posebnom je sustavna briga za djecu. Obitelj je prva grupa u kojoj se dijete nalazi nakon roenja i ono tu stjee prva iskustva, razvija svoje osobne potencijale i formira stavove. lanovi obitelji najee ive dugi niz godina zajedno te razvijaju snane emocionalne odnose.Obitelj je dinamina struktura koja se stalno mijenja. Mijenjaju se i odnosi u njoj te se prilagoavaju promjenama koje se dogaaju pojedincima (odrastanje, adolescencija, sazrijevanje, starenje), strukturi obitelji (dolazak i odlazak lanova), razliitim ulogama u razliitim vremenima (dijete, adolescent, roditelj, skrbnik) i ivotnim situacijama (bolest, smrt, kriza, nezaposlenost, poslovni uspjeh).Obiteljski odnosi u najveoj mjeri ovise o interakcijama lanova, uestalosti, vrsti, nainu realizacije i kvaliteti komunikacije. Obiteljske interakcije ovise o nizu initelja meu kojima relativno vanu ulogu ima kultura s pripadajuim sustavom vrijednosti i stilom ivota sredine u kojoj pojedina obitelj prebiva.Od drugih malih grupa obitelj se razlikuje, prvenstveno, po tome to u njoj postoji relativna stabilnost poloaja i uloga. Poloaj i uloge u obitelji ovise o ivotnoj dobi i spolu lanova. Obitelj je dio drutva i nije izolirana od ire okoline, ve je u stalnoj interakciji s njom, a politike, gospodarske, drutvene, demografske i kulturne prilike neminovno utjeu na nju i na kvalitetu njezine odgojne funkcije.

1. ODNOSI U OBITELJI

Stanje odnosa u obitelji izuzetno je vaan uvjet njezinog kvalitetnog funkcioniranja koje podrazumijeva stalni rast i razvoj svakog njezinog lana i cjelokupnog obiteljskog sustava, ali i opstanka time uvjetovanog, jer ve u trenutku u kojemu se zaustavlja uspon na spirali rasta i razvoja zapoinje regres, pad, razvoj patologije i propadanje, tako da je upravo odnosima u obitelji potrebno posvetiti izuzetnu panju (Jankovi, 2008.). Kako obiteljski odnosi u najveoj mjeri ovise o interakcijama lanova, uestalosti, vrsti, nainu realizacije i kvaliteti, briga za odnose u obitelji u prvom redu znai usmjerenost na interakcije, openito komunikacije unutar sustava, ali i obiteljskog sustava s paralelnim sustavima i nadsustavima (Jankovi, 2008.).

Obitelj je mogue podijeliti u dvije osnovne skupine i to (Jankovi, 2008.): intaktnu, u kojoj su odnosi meu lanovima skladni, insuficijentnu, u kojoj su odnosi narueni.

1.1. Intaktne obitelji

Intaktne obitelji su one koje se uspijevaju vlastitim snagama uspjeno suoavati s potekoama na koje nailaze njihovi lanovi i obitelji kao cjelina. To nikako nisu obitelji bez problema, kako bi se moglo pomisliti, jer takvih jednostavno nema. Njima se dogaaju problemi, ali one uspijevaju s njima izai na kraj u svom zajednitvu, a ako ih same nisu u stanju rijeiti ukljuuju odgovarajue institucije sustava i tako ih prevladaju (Jankovi, 2008.).

1.2. Insuficijentne obitelji

Insuficijentne obitelji su one obitelji u kojima su odnosi narueni. One se ne uspijevaju suoiti s problemima ve ih jo i produbljuju i proiruju na meusobne sukobe lanova ime se stanje sve vie pogorava. lanovi ovakvih obitelji su nezadovoljni sobom, ostalim lanovima i obitelji kao takvom. Odnosi meu lanovima su sve vie narueni, sukobi su sve ei, a njihova kompetencija za uloge koje su im nametnute ili su ih sami izabrali sve je manja. Najee se dogaa da lanovi obitelji s naruenim odnosima postaju sve manje uspjeni i izvan obitelji. Zakazuju i tamo gdje su ranije imali posebne rezultate. Takav razvoj obiteljskih odnosa, ukoliko ne doe do znaajnih promjena, progredirat e do te mjere da e sukobi meu lanovima obitelji, najee i najdrastinije meu partnerima, dovesti na kraju do brane disolucije. Uzroci takvom razvoju obiteljskih odnosa najee su (Jankovi, 2008.): uzroci osobne prirode, uzroci ekonomske prirode, psihike i somatske bolesti partnera, asocijalna i antisocijalna usmjerenost partnera i poremeaj osobnosti partnera.

1.2.1. Uzroci osobne prirode

Uzroci osobne prirode najveim dijelom se svode na nepodudarnosti ili potpuno neslaganje realiteta s oekivanjima od partnera, njegovog obnaanja roditeljske i drugih uloga, razliitosti u ivotnim, obiteljskim, roditeljskim, profesionalnim, ekonomskim, drutvenim i drugim aspiracijama, socijalnom, kulturnom, konfesionom, regionalnom, a u nekim razdobljima burnih drutvenih previranja i ratnih dogaanja i klasnom, nacionalnom ili rasnom porijeklu. Pripadnost drukijem ivotnom stilu ili svjetonazoru ponekad takoer moe presudno utjecati na naruavanje partnerskih pa onda i obiteljskih odnosa (Jankovi, 2008.).Od velike vanosti za kvalitetno, skladno i trajno partnerstvo je faza emocionalnog odnosa partnera u kojoj je sklopljen brak (Braja, 1998., prema Jankovi, 2008.). Ukoliko su brak ili izvanbrana zajednica sklopljeni u fazi zaljubljenosti, koju karakteriziraju emocije izuzetno snanog intenziteta (prolongirano stanje afekta), potpuna nekritinost u percepciji, oekivanjima i procjeni partnerovog izgleda, ukusa, etike usmjerenosti, sposobnosti i svih drugih osobina, ali i ogranieno vrijeme trajanja takvog stanja, postoji velika vjerojatnost da se on nee odrati. Razlog tome je upravo u pretjeranom idealiziranju slike partnera koji oni uglavnom ni uz najvee napore nee moi dostii pa kada se zavri faza zaljubljenosti, ne samo da nee biti zadovoljni partnerom, nego e njime biti razoarani, a ponekad e se osjeati i prevarenima jer e smatrati da je partner svjesno glumio idealnu osobu, a kada je zadovoljio svoje aspiracije pokazao se u pravom svijetlu, svojoj stvarnoj slici i prilici. Iskustva pokazuju kako sklapanje iole trajne veze u ovoj fazi emocionalnog odnosa donosi mnogo rizika te da je sigurnije za oba partnera, a pogotovo za mogue potomstvo, priekati da odnos prijee u takozvanu zrelu ljubav (Braja, 1997., prema Jankovi, 2008.) ili se spontano zavri ako partneri shvate da njihov odnos nema vie emocionalne osnove niti nekog drugog truda vrijednog smisla.Od prvih naznaka brane disolucije pa do konane odluke o razvodu dug je put za koji enama u prosjeku treba 22, a mukarcima 11 mjeseci (Obradovi, 1989., prema Jankovi, 2008.). Kessler je sainio shemu tijeka predrazvodnih faza sve do konanog fizikog razdvajanja partnera (Jankovi, 2008.).

Tablica 1. Prikaz faza brane disolucije prema Kesslerua) Nestanak iluzije o partnerstvu

partneri shvate razliitost (percepcija stvari i dogaaja, stavovi, vrednote...), prividno funkcioniraju u svakodnevnim aktivnostima, sve vea koncentracija na razliitosti i negativnosti partnera, sve manja meusobna atraktivnost partnera.Ne zaustavi li se ovaj trend slijedi faza erozije odnosa.

b) Erozija odnosa emotivni razvod

da bi smanjili bol partneri se emocionalno povlae, postaju meusobno sve manje zainteresirani, pozitivne strane meusobno ne primjeuju, a negativne naglaavaju, reakcija na takvo stanje su depresija ili psihosomatska simptomatologija, prema van se prikriva stvarno stanje odnosa, o samom razvodu partneri jo ne ele razmiljati.

c) Emotivno razdvajanje stvarni emocionalni odnosi su mrtvi, meu partnerima vlada emocionalna hladnoa i indiferentnost, povlae se u sebe i izbjegavaju svaki dodir, svijest o uzaludnosti veze sve jasnija i poinje matanje o samostalnom ivotu, povremeni impulsi jednog ili drugog za povratak izgubljenog zajednitva, nema li odgovora, brzo povlaenje i rezignacija.

d) Fiziko razdvajanje naputanje doma i partnera, ostavljeni doivljava stres naavi se sam u posve novom ivotu, teke emocije: neizvjesnost, strah, frustracije, odbaenost... krivnja, usamljenost, ali i olakanje kod nekih partnera.

Izvor: Obradovi, 1989., prema Jankovi, 2008.Posljedice brane disolucije su uglavnom negativne i kratkorono i dugorono, a teina stresa ovisi o vie initelja, meu kojima valja istaknuti sljedee (Jankovi, 2008.): kultura i tradicija, intenzitet povezanosti partnera, trajanje braka, stupanj neovisnosti, stupanj izolacije, struktura linosti, razina psihike stabilnosti, tko je naputen.1.2.2. Uzroci ekonomske prirode

Uzroci ekonomske prirode mogua su prijetnja svakoj obitelji. Do naglog materijalnog siromaenja moe doi iz vie razloga, od nagle teke bolesti ili smrti hranitelja obitelji, preko razvoda braka, gubitka zaposlenja ili neuspjeha u poslovnom svijetu pa do ratnih dogaanja i s njima povezanih razaranja, materijalne bijede i progona (Jankovi, 2008.).Utjecaj na kvalitetu ivota obitelji i partnerske odnose bit e razliit ovisno o tome (Jankovi, 2008.): je li oskudica trajna, povremena ili trenutna, kratkotrajna, je li oskudica blaga, ozbiljna ili teka, kakve su linosti partnera i njihova oekivanja.Posljedice ekonomske deprivacije najee su negativne, ali mogu biti i pozitivne. Dugotrajna, teka oskudica u pravilu ima negativne posljedice koje se oituju u nezadovoljstvu socijalnim statusom, to dodatno moe demotivirati lanove obitelji, onemoguavati ih u njihovih uloga u obitelji i izvan nje i samim tim i razvoju, rastu i napredovanju (Jankovi, 2008.). Ukoliko je, meutim, oskudica trenutna, lanovi obitelji ispunjeni samopouzdanjem, prilagoeni i svjesni da u prvom redu o njima ovisi njihov status u budunosti, doi e do jaanja obiteljske kohezije, solidarnosti meu lanovima, jaanja motivacije, boljeg koritenja resursa i kao posljedica svega toga novi uspon i materijalni, i socijalni i psiholoki. Tada e kriza biti iskoritena za novi rast i razvoj i obitelj e s jo vie perspektive nastaviti put na spirali razvoja (Jankovi, 2008.).

1.2.3. Tjelesne i psihike bolesti

Somatske i psihike bolesti ovisno o njihovoj teini i drugim karakteristikama donose u obitelj zabrinutost, promjene u kunim obvezama, povean angaman zdravih lanova, a ponekad i znaajne izdatke i potpunu promjenu ustaljenog naina ivota. Uz to i jedne i druge, ovisno o vrsti, donose i niz specifinih zahtjeva, potekoa i izazova (Jankovi, 2008.).U ovu kategoriju ulaze razliite tee tjelesne bolesti koje izazivaju privremeni ili trajni invaliditet uz koji se veu i posebne potrebe ije ostvarivanje sve vie postaje imperativom i brigom drutva, a ne samo obitelji. Tu su i neizljeive somatske bolesti s tekim tijekom i smrtnim ishodom (AIDS, karcinom, psihoorganski sindrom i sline) koje zahtijevaju esto i vrlo intenzivnu, dugotrajnu strunu njegu, a ponekad iz razliitih razloga i koritenje hospicija u terminalnoj fazi (Jankovi, 2008.).U krugu psihosocijalnih problema i potekoa obitelji e se u naim sredinama najee imati priliku susresti s alkoholizmom i drugim ovisnostima, psihikim i mentalnim poremeajima (Jankovi, 2008.).

1.2.4. Okolini initelji rizika

Kao jedan od uzroka pojave somatskih i psihikih potekoa koje prerastaju u odgovarajue poremeaje i odgovorni su za kvalitetu partnerskog odnosa a samim tim i njegovu stabilnost sve se ee spominje stanje okolia (Jankovi, 2008.).

1.2.5. Asocijalna i antisocijalna usmjerenost

Asocijalna i antisocijalna usmjerenost partnera uoljivije su u drutvu nego u obitelji. Ipak, korijeni su im upravo u primarnoj porodici gdje se razvijaju od blagog aberantnog ponaanja preko manjih ili veih sukoba s roditeljima zbog problema s vrnjacima, neobavljanja kolskih obveza, veernjih izlazaka, puenja, pijenja alkoholnih pia, eksperimentiranja ilegalnim psihoaktivnim sredstvima i drugih sve teih oblika poremeaja u ponaanju, kao to je sporadino bjeanje od kue, na primjer. U vrijeme adolescencije, kada se i u dijelu dobro prilagoene populacije javljaju brojni ekscesi i krize, koje ponekad granie s asocijalnim pa ak i antisocijalnim ponaanjima, ovi poremeaji znaju dosei razinu asocijalnog i antisocijalnog ponaanja. Tada su ona sve intenzivnija i ea i to uglavnom u potpunosti izvan obitelji porijekla, osobito ako su u njoj osuivana. Sve dublji i tei sukobi s drutvom i njegovim normama postupno odvode sada ve mlade osobe izvan uobiajenih drutvenih tokova, na marginu drutva. Ovdje one najee nalaze svoj ui krug prijatelja kao i partnere potpuno se identificirajui i vezujui upravo uz taj specifini dio drutva. Prema ostatku drutva, najveem njegovom dijelu, pokazuju nepotovanje i prezir, kao i prema njegovim zakonima, institucijama i sustavu vrijednosti. To su osobe koje brzo mijenjaju raspoloenje tako da naglo prelaze iz jednog u drugi ekstrem, sklone su rasipnosti, prekomjernom pijenju i uzimanju drugih psihoaktivnih sredstava, kraama, razbojstvima, imaju nizak prag tolerancije i uope nisu u stanju kontrolirati snane impulse, znaju biti i autoagresivne pa nisu rijetki pokuaji suicida i samoozljeivanja, a problem identiteta ih prati itav ivot tako da nisu u stanju odabrati profesiju, zadrati posao kad ga i prihvate a svojstven im je i stalni osjeaj praznine, dosade i strah od odbacivanja (Kecmanovi, 1989., prema Jankovi, 2008.).

2. OBITELJ - SUSTAV DINAMINIH ODNOSA U INTERAKCIJI

Neke osobitosti obitelji kao sustava (Klarin, 2006., prema Wagner Jakab, 2008.): Obitelj predstavlja kompleks meuljudskih odnosa (npr. obiteljska atmosfera je kontekst u kojem dijete razvija samopotovanje) s pojedinanim sustavima i hijerarhijskim vrijednostima (Pregrad, 2002., prema Wagner Jakab, 2008.). Obitelj se odnosi na set odnosa koji se isprepleu u pojedincu. Rast i razvoj svakog pojedinca naruava ve postojeu homeostazu i istovremeno zahtijeva uspostavljanje nove (Pregrad, 2002., prema Wagner Jakab, 2008.). Ta stalna akcija uspostavljanja homeostaze ini ovaj sustav dinaminim. Svaki ivotni ciklus ili nova razvojna zadaa za obitelj predstavlja krizu i potie obitelj na prilagoavanje novoj situaciji i odravanje obiteljskog sustava (Pregrad, 2002., prema Wagner Jakab, 2008.).S obzirom da je obitelj dinamina struktura koja se stalno mijenja i odnosi se u njoj mijenjaju i prilagoavaju promjenama koje se dogaaju pojedincima (odrastanje, pubertet, sazrijevanje, klimakterij, starenje), strukturi obitelji (dolazak i odlazak lanova), razliitim ulogama u razliita vremena (dijete, adolescent, roditelj, skrbnik roditelja) i ivotnim situacijama (bolest, smrt, kriza, nezaposlenost, poslovni uspjeh). Zbog svih tih promjena teko je govoriti o stalnosti utjecaja obitelji na razvoj pojedinca (Wagner Jakab, 2008.). Suvremeni pojam roditeljstva je puno sloeniji nego to se to objanjava u teorijama koje su fokusirane na naslijee ili iskljuivo na odgoj i socijalno uenje. Vrlo generalizirano moe se govoriti o povoljnim utjecajima odnosno o zdravoj obitelji nasuprot nepovoljnim faktorima odnosno rizinoj obitelji (udina Obradovi i Obradovi 2006., prema Wagner Jakab, 2008.).Zdrava obitelj je, openito, ona u kojoj za dijete u vrijeme razvoja i adolescencije brine roditelj ili skrbnik koji mu prua panju i potporu dok se ne osamostali. Zdrava i poticajna obitelj prua zdravstvenu zatitu i skrb djetetu, povezana je sa zajednicom (kola, vrti, radno mjesto, crkva) te ukljuuje dijete u izvanobiteljske organizacije u kojima ui radne navike i stjee ivotne vrijednosti. Zatim ova obitelj djetetu prua istu i urednu sredinu a lanovi obitelji zajedniki brinu o odravanju okolia (Wagner Jakab, 2008.).U zdrav ivot pripada preuzimanje odgovornosti za vlastiti ivot i zdravlje, to e rei, odgovornost za ono to emo staviti u usta, za granice koje emo postaviti u odnosu prema drugim ljudima, za nain kako emo postupiti sa svojim tijelom, duom i intelektom (Juul, 2002.).Ta se egzistencijalna odgovornost, a koju svi ljudi imaju (i koju nitko ne moe preuzeti umjesto njih), ali je svi i ne preuzimaju, bitno razlikuje od onoga po emu veina roditelja u prvome redu mjere djeju odgovornost: naime, po njihovoj sposobnosti u preuzimanju odgovornosti za svoje stvari i poslove: deparac, pravodobno ustajanje ujutro, uenje, odravanje reda u svojoj sobi i sl. (Juul, 2002.)uvati svoj integritet i preuzeti odgovornost za vlastiti ivot ista je stvar, kao to se drutvena odgovornost izraava kroz nau sposobnost da suraujemo s okolinom. Mnogi roditelji pokuavaju svoju djecu nauiti na odgovornost preuzimajui tu odgovornost za njih. To je toliko blisko vezano uz nau predodbu o dobrom roditelju da samo manji broj roditelja razmilja o oitoj proturjenosti izmeu pokuaja da nauimo djecu preuzeti odgovornost i injenice da mi preuzimamo njihovu odgovornost (Juul, 2002.).Vano je da lanovi obitelji dijele neke ivotne vrijednosti i prioritete (povjerenje, komunikacija, obrazovanje, potivanje individualnosti i razlika). Vaan faktor je emocionalna toplina a i sposobnost da lanovi obitelji u razliito vrijeme preuzimaju razliite uloge i prilagoavaju se tim ulogama. Roditelj postavlja granice i pravila ali temeljeno na loginim i razumnim rjeenjima i meusobnim dogovorima. Za vrijeme krize i promjena roditelji/skrbnici pruaju djeci razumijevanje, potporu i pomo (Wagner Jakab, 2008.).Rizina obitelj svojim oblikom, strukturom i odnosima moe nepovoljno utjecati na ukupan razvoj djeteta. Osnovna znaajka ovih obitelji je postojanje sukoba i agresije a odnosi meu njezinim lanovima su hladni i zanemarujui. Meu raznim imbenicima nepovoljne uvjete najvie potiu roditeljski sukobi, nekvalitetno roditeljstvo (nemar, nebriga, emocionalna nedostupnost, izostanak potpore) i novane tekoe obitelji (Wagner Jakab, 2008.).Ekonomska mo obitelji utjee na zdravlje, emocionalnu stabilnost, kolski uspjeh djece, obrazovni status, zaposlenost i ekonomsku uspjenost u odrasloj dobi (udina Obradovi i Obradovi 2006., prema Wagner Jakab, 2008.). Neka istraivanja istiu vanost obiteljskih procesa koji su pod utjecajem ekonomskog stresa odnosno subjektivnog doivljaja ekonomske ugroenosti. U sociologijskim radovima se koristi termin socijalna iskljuenost koja se odnosi na nemogunost sudjelovanja u materijalnim i kulturnim dogaajima koje nudi suvremeni ivot (stambeni uvjeti, prijevoz, sudjelovanje u sportu, kulturi, drutveni ivot). Ekonomsko siromatvo oblik je stresa s kojim se obitelj suoava kao i nepredvidive tekoe smrt, teka bolest, elementarne nepogode, rat, gubitak posla (Wagner Jakab, 2008.).Prema strukturi obitelj se obino dijeli na jednoroditeljsku (najea situacija je da djeca ive s majkom) i dvoroditeljsku (djeca ive s oba roditelja). Neki strunjaci pretpostavljaju da je jednoroditeljska obitelj manje poticajna od dvoroditeljske. Jednoroditeljske obitelji se povezuju sa eom zloporabom droga, delinkventnim ponaanjem, niskim samopotovanjem, naputanjem kole, ranim odlaskom od kue i ranom seksualnom aktivnou djece (Wagner Jakab, 2008.). U usporedbi s obitelji u kojoj postoje dvije odrasle osobe, u obitelji s jednom odraslom osobom nedostajat e suodnos izmeu dvaju odraslih osoba kao sredinje izvorite sukoba. To znai, na primjer (Juul, 2002.): Da jedna odrasla osoba nuno mora biti bez suodnosa u ivotu, kojeg je najvanija pretpostavka obvezatna ljubav kao odnos prema drugoj odrasloj osobi. Kvalitete suodnosa koje stvaraju i koje lijee simptome prenose se u velikoj mjeri na suodnos s djecom, to postavlja velike zahtjeve na otvorenost, prilagodljivost i odgovornost kako djece, tako i odrasle osobe. Pravilan nain ponaanja odraslih moe umanjiti ali ne i ukloniti takva optereenja. Da e dijete odrastati bez uzora kako dvoje odraslih ljudi mogu ivjeti zajedno i meusobno nadopunjavati vlastite ivote. Da e nekom od djece u svakodnevnom ivotu nedostajati odrasla osoba istoga spola, pa e se s toga morati ilavo boriti kako bi stvorilo svoj identitet, a to moe dovesti do osobnih i drutvenih konflikata. Da e nekom od djeteta nedostajati odrasla osoba suprotnoga spola, a to takoer moe izazvati potekoe pri stvaranju vlastitog identiteta (Juul, 2002).

2.1. Obitelj i stres

Vrlo je vano koliko je obitelj spremna suoiti se sa stresom i koliko stres utjee na odnose izmeu lanova obitelji. Stres ugroava mentalno i fiziko zdravlje roditelja, izaziva depresiju i razdraljivost. Jedan od velikih stresova za obitelj je roenje djeteta s posebnim potrebama, pri emu se panja sve vie pridaje ne samo takozvanim veim tekoama nego i onima naizgled blaim (specifinim tekoama uenja i poremeajem panje i hiperaktivnou) to moe nepovoljno djelovati na odnose roditelja sa tipinom djecom i meusobno na odnos mame i tate. (Dyson, 1996., Falik, 1995., Knight, 1999., prema Wagner Jakab, 2008.).Poetkom 1970-ih istraivai su primijetili da su neka djeca otpornija na stres od druge bez obzira na stresne uvjete u kojima se obitelj nala. Istraivanja istiu da na to svojstvo otpornosti na stres najvie doprinose razina samopoimanja, kompetentnosti, povezanosti djece s odraslom osobom takozvanim zatitnikom (Masten, Coatsworth, 1998., Masten, 2001., prema Wagner Jakab, 2008.) ali i obitelji koje imaju dobru koheziju, pruaju meusobnu potporu i imaju zajedniki cilj (Seccombe, 2002., Cole, Clark, Gable, 2001., udina Obradovi i Obradovi, 2006., prema Wagner Jakab, 2008.). Istraivanja pokazuju da postoje znaajke pojedinca i svojstva okoline koji utjeu na uspjenost prevladavanja stresa i rizika u obiteljskom ivotu. To su (Masten i Coatsworth, 1998., prema Wagner Jakab, 2008.): osobine pojedinca - dobro intelektualno funkcioniranje, samopoimanje, samopotovanje, osjeaj uinkovitosti, drutvenost, arm, talent i vjera u budunost osobine obitelji - vrsta povezanost s jednom odraslom osobom, autoritativan odgoj (toplina, struktura, oekivanje uspjeha), obiteljska kohezija (zajednike aktivnosti, obroci ili bar jedan obrok), povezanost sa irom obitelji ira okolina - bliskost s odraslom osobom izvan obitelji, bliskost s vrnjakom iz druge zdrave obitelji, dobra organizacija kole, bliskost s jednim zainteresiranim uiteljem, povezanost s drugim organizacijama kao to je sportski klub, crkva.Uz to otpornost na stres nije samo pojedinana osobina djeteta ili adolescenta nego i obitelji kao cjeline. Vie autora je istaknulo znaajke obitelji otpornih na stres (Masten, Coatsworth, 1998., Masten, 2001., Seccombe, 2002., Cole, Clark, Gable, 2001., udina Obradovi i Obradovi 2006., prema Wagner Jakab, 2008.) i podijelilo ih na zatitne imbenike i imbenike oporavka. Zatitni se odnose na obiteljska obiljeja (zaposlenost, postavljanje i odravanje granica i pravila, zajedniki dogovor o financijama i slobodnom vremenu, raspodjela dunosti, kohezija) i procese (emocionalna i instrumentala potpora branih partnera, toplina, ljubav, predanost obitelji, komunikacija i dogovor i u skladu s time rjeavanje konflikata i problema). imbenici oporavka odnose se na obitelj (vjetine rjeavanja sukoba i problema, pronalaenje podrke u kriznim situacijama, optimistian pogled na svijet, komunikacija, zajednika rekreacija) i iru okolinu (podrka ire obitelji i izvanobiteljskih organizacija). Istraivanja provedena u SAD i Kanadi, a mogla bi vrijediti i za druge kulture razlikuju etiri osnovna tipa obitelji prema unutranjoj organizaciji odnosa (Wagner Jakab, 2008.): Tradicionalan tip - lanovi su meusobno vrsto povezani, emocije se izraavaju i integriraju u obiteljski ivot. Vani imbenici su stabilnost, stalnost, rutina, usmjerenost na obitelj, religioznost. Ove obitelji pruaju veliku koliinu energije za svladavanje stresa iako je relativno kruta u rjeavanju problema. Moderni tip - ima poprilinu koliinu antistresne energije. Iako se sve emocije slobodno izraavaju nema meusobnih netrpeljivosti, sukobi se uspjeno rjeavaju. Postie se dobra ravnotea izmeu pripadanja obitelji i osobne neovisnosti. lanovi obitelji uz obitelj usmjeravaju se i na aktivnosti i druenja izvan obitelji. Ovim obiteljima, za razliku od tradicionalnih, prvenstveno su vane promjene i inovacije ispred stabilnosti i konformizma. Nepovezani tip - izmeu lanova su slabe veze a povezanost se trai izvan obitelji. Prisutna je dezorganizacija i meusobne netrpeljivosti i izbjegavanje. Ovakve obitelji su same izvor stresa i pruaju najmanju koliinu branog zadovoljstva. Ipak jo uvijek je ouvana sposobnost rjeavanja zajednikih problema. Emocionalno naruen tip - je jak izvor stresa svojim lanovima, pruaju slabu zatitu i to je vrlo bitno majke u ovim obiteljima esto trae antistresni izvor u svojoj djeci. Konstantna je prisutnost nerijeenih problema u odnosima meu lanovima. Ti problemi s vremena na vrijeme eruptiraju u vanjski sukob ali taj se sukob nikad na rjeava i stalno se ponavlja (Wagner Jakab, 2008.).

2.2. Obiteljska klima

Svaka osobina, vjetina noenja s problemima i ukupno dobro funkcioniranje odrasle osobe u obitelji moe utjecati na kvalitetu obiteljskih odnosa, usmjerenost na ciljeve koji potiu osobni rast i razvoj i usredotoenost obitelji na odravanje ovog sustava. Naravno kada lan obitelji, odrasla osoba ili dijete, ima neki emocionalni ili ponaajni poremeaj to e utjecati na obiteljsku okolinu (Wagner Jakab, 2008.).Na, obiteljsku klimu, nadalje utjee i grupa faktora koja se odnosi na dijete (crte linosti, vjetine noenja s problemima i ukupno dobro funkcioniranje) kao i akutne ivotne krize i stresori ili izvori izvana kao to su kola ili posao. Primjerice neki aspekti radnog mjesta majke ili oca kao i iskustvo djeteta u koli mogu utjecati na cijelu obiteljsku klimu. Dapae i kod pojave ivotne krize, kao to je ozbiljna bolest djeteta, neke crte linosti i vjetine noenja sa problemima drugih lanova mogu promijeniti utjecaj krizne situacije na obitelj (Wagner Jakab, 2008.).S druge pak strane obiteljska klima oblikuje set faktora koji ine samu obiteljsku klimu. Pa tako kohezivna obitelj moe utjecati na vjetine noenja s problemima i funkcioniranje odrasle osobe a isto tako i na djeji kognitivni i emocionalni razvoj, samopouzdanje i ukupnu dobrobit. Obiteljska okolina moe utjecati i na disfunkcije i na sposobnost svojih lanova u smislu da, recimo, kohezivna i dobro organizirana obitelj moe podupirati i remisiju oca alkoholiara, ali i sposobnost adaptacije djece (Wagner Jakab, 2008.).Konano obiteljska okolina moe, kroz svoj zatitniki utjecaj, smanjiti postojee stresore i potaknuti socijalne resurse iz vanjskog konteksta. Dijete koje odrasta u intelektualno orijentiranoj obitelji moe biti bolje pripremljeno za akademske zahtjeve i zbog toga doivljava kolu kao manje stresnu sredinu, ena iji mu podrava njezinu poslovnu karijeru doivljavati e svoje radno mjesto poticajno (Wagner Jakab, 2008.).

3. OBITELJ - JEDNA CJELINA

Meusobni su odnosi u nekoj obitelji odluujui za (intrapsihiko) zdravlje i razvoj pojedinca, kao to i taj pojedinac na svoj nain djeluje na te odnose, a time i na obiteljsku cjelinu (Juul, 2002.).Nain utjecaja pojedinca - bilo konstruktivan ili destruktivan - razlikuje se od krajnje pasivnog (odsutnost, nedavanje) do krajnje aktivnog (prisutnost, davanje). Smrt djeteta ili nekog od roditelja utjee na odnose u preostaloj obitelji. Rastavljeni roditelj, koji ne stanuje sa svojim djetetom, utjee na odnose u djetetovoj novoj obitelji. Otac ili majka, koji su zbog svog posla ili bolesti, esto odsutni, takoer utjeu na obiteljsku cjelovitost. Sve u svemu, u jednoj obitelji nije mogue ne sudjelovati ili ne utjecati (Juul, 2002.).Ponaanje pojedinog lana obitelji moe pokazati svoj uinak samo ako ostali lanovi - svjesno ili nesvjesno - usklaeno djeluju s njime. Ne moe se dominirati, ako se drugi lanovi obitelji ne podvrgavaju takvoj dominaciji, bilo uz prosvjed ili bez njega. Djeca ne mogu preuzeti vlast u svojoj obitelji sve dok im odrasli to svojim ponaanjem ne dopuste (Juul, 2002.).Ton i ozraje u obitelji, nain kako obitelj djeluje, dakle ono to strunim terminom zovemo procesom, ovisi o suodnosu izmeu lanova obitelji, u prvom redu o odraslima ili odraslom lanu obitelji. Taj se proces pojavljuje kao (Juul, 2002.):1. stvaranje simptoma2. ouvanje simptoma3. ozdravljivanje simptoma.Moglo bi se rei da se u veini obitelji sva tri simptoma pojavljuju istodobno, ali u odreenom trenutku nadvlada neki od njih (Juul,2002.).Svi ulazimo u obitelj sa svojim specifinim potencijalom i svojim specifinim obrascem funkcija, svojim genetskim, kulturnim i socijalnim naslijeem. Nezadovoljavajui obrasci koje donosimo sa sobom ili ih razvijamo u obitelji mogu se promijeniti u vie ili manje zadovoljavajue ako tomu doprinese kvaliteta suodnosa/procesa (Juul, 2002.).Takav je nain promatranja suodnosa u obitelji postupno postao opeprihvaen, ali se ini da je mnogima, kad bi situacija postala akutnom i stvari krenule stranputicom, bilo teko takav nain promatranja i prihvatiti i primijeniti. U takvu se trenutku pojavljuje tendencija da se stav o cjelini, ostavi postrance, a potekoe definiraju individualno kao tvoj problem i/ili moj problem (Juul, 2002.).Kad je netko lan neke obitelji (ili zajednice nalik njoj), onda ne postoji neto to bi se moglo zvati tvoj ili moj problem. To je uvijek na problem, to znai da za sve to se dogaa u obitelji ili s njezinim lanovima, odgovornost lei na cijeloj obitelji (Juul, 2002.).Suodnos izmeu nas i ljudi do kojih nam je stalo moe biti najkonstruktivniji element u naem ivotu, ali i najdestruktivniji (Juul, 2002.).Obitelj je na mnogo naina ovisna o veoj cjelini koju nazivamo drutvom, a dobrim se dijelom ono to se zbiva u obitelji i s njezinim pojedinim lanovima vie ili manje dovodi u vezu s pojavama u drutvu bilo one politike, kulturne, socijalno-politike ili trino-radne naravi. To, meutim, ne iskljuuje injenicu da je obitelj najneophodnija jedinka, dovoljno snana i prilagodljiva da preuzme odgovornost za negativne uinke koje drutveni sustav moe imati na pojedinca (Juul, 2002.).Kad suodnosu u nekoj obitelji nedostaje dobra kvaliteta pa postane destruktivnim za ivot pojedinih lanova, to gotovo nikad nije posljedica zlih namjera ili pomanjkanja volje da se uini najbolje. Umjesto toga, najee je rije o nedostatnim ili pogrenim znanjima o tomu kako osjeaj ljubavi pretvoriti u ponaanje ispunjeno panjom i ljubavlju. Obiteljska je cjelina, meu ostalim, ovisna o neemu vrlo vanom - voenju. Odgovornost za ton, ozraje i proces u obitelji imaju gotovo iskljuivo odrasli. Danas je, naalost, sve vie obitelji u kojima djeca ve odrana preuzimaju voenje. No to se ipak dogaa samo u onim obiteljima u kojima su se odrasli ve predali. Djeca ne tee za vlau, ona samo surauju i ispunjavaju eventualno nastalu prazninu (Juul, 2002.).Oni imaju jasnu spoznaju o onomu to ele i to ne ele, ali nemaju jasan pojam o tome kako se dugorono stvara pravo ozraje u obitelji. Djeca izvrsno znaju prema emu ih elja vue, ali vrlo malo o onomu to im je zapravo potrebno. Pa ako se voenje prepusti djetetu, rezultat e na svaki nain biti katastrofalan za sve strane (Juul, 2002.).

4. OBITELJ I SOCIJALNI KOTEKST DJETINJSTVA4.1. Obitelj kao sistem

Uz svu svoju ovisnost dijete ima i enormnu koliinu energije i snano utie na obitelj. Njegovim roenjem mijenjaju se svi odnosi u obitelji, jer je obitelj organizirana interaktivna meuzavisna grupa, koja funkcionira kao cjelina. Svaki lan obitelji utjee na druge lanove, ali i prima utjecaje od drugih. ak i najmanja, tradicionalna obitelj, ukljuuje razliite ljude (mua, enu, dijete) i razliite uloge (ena, majka, mu, otac). Dodatna djeca dodaju i nove uloge (brat, sestra) ali i novu kompleksnost obitelji kao sistema. Odnosi suprunika utjeu znaajno na razvoj djeteta, a brani ivot je promijenjen roenjem djeteta (Mladina, Hadi i Konji, 2011.).Par se susree sa najmanje etiri problema koja prate roditeljstvo. Prvi ukljuuje fizike zahtjeve njege djeteta koje treba nahraniti i presvui najmanje svaka tri do etiri sata. Mladi roditelji imaju osjeaj stresa i umora, nedostatka sna. Odnos i veza ene i mua stvara potencijalno nove probleme. Novi roditelji se esto ale da nemaju vremena jedno za drugo kao par te da nemaju vremena ili pak interesa za seksualne odnose. Trea grupa problema je emocionalna cijena koja od osjeaja odgovornosti preuzimanja i ostvarivanja uloge roditelja prelazi u vidu stresa u ivotnu preokupaciju. etvrta grupa problema obuhvaa osjeaj gubitka slobode i mogunosti. Roditelji se esto ale na restrukciju svog socijalnog ivota (Mladina, Hadi i Konji, 2011.).

4.2. Brani odnosi i dijete

Neke provedene longitudinalne studije pokazale su da ukupno zadovoljstvo brakom opada ve od treeg mjeseca trudnoe do devetog mjeseca i poroda. Postoji razlika meu parovima u ovom procesu tranzicije u ulogu roditelja. Dolazak bebe znaajno manje aficira brane odnose i zadovoljstvo brakom ukoliko su roditelji realni u oekivanjima u vezi sa bebom. Parovi nerijetko romantiziraju roditeljstvo, zamiljajui blistavu obiteljsku zajednicu umjesto realne kombinacije uivanja i stresa to zapravo roditeljstvo donosi u njihov ivot. Meutim, ne smije se zakljuivati da dijete donosi u ivot roditelja samo stres, nego da isto tako donosi zadovoljstvo i radost. Osjeaj ljubavi, uivanja, sree koje donosi roditeljstvo moe biti dubok izvor emocionalnog bogatstva. Roditelji esto izjavljuju da se osjeaju vie odraslim, manje egocentrinim, manje sebinim i vie usmjerenima na budunost (Mladina, Hadi i Konji, 2011.).

5. NOVA GENERACIJA ODNOSA: RODITELJI I DJECA5.1. Obiteljski odgoj i utjecaj na dijete

U prvim godinama djetetova ivota obitelj ima jako veliki utjecaj jer je u toj fazi razvoja pojedinca obitelj gotovo jedini imbenik odgoja. Dijete je tada najpodlonije odgojnim utjecajima. Za dijete koje je u periodu ranog djetinjstva ili u predkolskoj dobi izuzetno je vaan osjeaj sigurnosti, a upravo je obitelj ta koja prua djetetu najveu tjelesnu sigurnost i uva zdravlje. Istodobno, ona omoguuje stjecanje znanja, vjetina i navika koje osiguravaju djetetovo napredovanje. Moe se rei da je emocionalna sigurnost preduvjet djetetovog mentalnog i tjelesnog zdravlja, a temelji se na djetetovoj povezanosti s roditeljima. U ovoj fazi razvoja djeteta potrebno je da mu obitelj nudi stalnu i strukturiranu okolinu. Koja e istovremeno biti poticajna za dijete, nuditi razna iskustva i objanjavati razumijevanje vanjskih dogaaja (Petani i Bonjak, 2011.).Obiteljska sredina najprirodnija je i djetetu najbliskija. Ona utjee na ovjeka tijekom njegova itavog ivota, pa moemo zakljuiti da e, dok postoji obitelj kao drutvena zajednica roditelja i djece, postojati i potreba za obiteljskim odgojem (Petani i Bonjak, 2011.).

5.2. Odgoj i nova generacija odnosa

Iz perspektive drutvenog aspekta odgoj se promatra kao generacijska pojava, jer da bi odgajanje postojalo potrebno je da postoji generacija odraslih i generacija mladih. Ovdje se odgoj definira kao prijenos iskustava, znanja i socijalnog naslijea sa starijih generacija na mlae. U tom procesu prenoenja i usvajanja osposobljava se mlada generacija za razvoj i bogaenje iskustava, kojeg je dobila od starijih generacija (Petani i Bonjak, 2011.).Generacijski odnosi su se uvijek mijenjali s promjenama drutva, tako se i danas postavlja pitanje koliko su te promjene utjecale i na izmijenjene odnose izmeu roditelja i njihove djece (Petani i Bonjak, 2011.).Djeca trebaju sudjelovati u oblikovanju svog ivota, ali je vrlo nesigurno je li za njihovo dobro i njihov razvoj korisno da ona nad tim imaju mo. Djeci su potrebni odrasli, koji e ih sasluati, priznati i u odreenoj mjeri uzeti u obzir, ali to ne znai da je potrebno obvezu na njih orijentirati (Petani i Bonjak, 2011.).Djeji nain suraivanja s roditeljima razvija se s njihovom dobi i postaje sve iznijansiraniji i samostalniji. Djeca u dobi od tri, etiri godine preteno surauju, u najdoslovnijem smislu te rijei, na najjednostavniji i najprimitivniji nain: oponaajui i prenosei obrazac ponaanja i osjeajne reakcije koje vide u odraslih (Juul, 2002.).Zajednika je crta djejeg ponaanja i volje za suradnjom da ih roditelji ne mogu ni predvidjeti ni kontrolirati, pa tako djeje ponaanje esto tumae kao teko i uznemiravajue, kao protivljenje suradnji (Juul, 2002.).Djetinjstvo se poinje prepoznavati kao socijalni fenomen i zato se poinje sve vie prouavati, tj. poinje se sve vie promatrati kao generacijski fenomen (Petani i Bonjak, 2011.).

6. ZAMKE U ODNOSIMA6.1. Razliitost razmiljanja i prosuivanja

U svakodnevnim ivotnim situacijama veina osoba eli biti u pravu i daje si pravo kritizirati druge. Druga je krajnost da se osoba pita: Tko sam ja da sudim drugima? Neophodno je prepoznati razliku izmeu razliitih miljenja o kojima se moe prodiskutirati i osuivati miljenje koje nije istovjetno s mojim (Moro i Nemi Moro, 2010.). Tijekom razvoja tako se uspostave odnosi izmeu djece i roditelja koji uvaavaju razliitost miljenja i onih roditelja koji autoritarno smatraju da su oni uvijek u pravu jer su stariji i jer su - roditelji (Moro i Nemi Moro, 2010.).Prva skupina roditelja prati s kim im se dijete drui, kako bira prijatelje i vesele se kada vide da im je dijete razumno. Drugi smatraju da djeca moraju prihvatiti njihova stajalita bez pogovora (Moro i Nemi Moro, 2010.).U tom procesu djedovi i bake mogu pridonijeti poboljanju procesa diskriminacije jer njihov autoritet nije tako autoritaran, vie je respektabilan. U veini sluajeva djedovi i bake ne kanjavaju, ne presuuju, ne tuakaju roditeljima njihove (unukove/unukine) ivotne pogreke (Moro i Nemi Moro, 2010.).

6.2. Uzimanje pravde u svoje ruke

Najee se gore navedeni model ponaanja vidi u odnosima brae i sestara, bez obzira u kojoj dobi se nalaze. Kada su mali radi se o igrakama, a kada su odrasli najee se radi o doivljaju koliko tko od njih dobiva roditeljske ljubavi u vidu pomaganja, bilo materijalnog ili emocionalnog. Kada se radi o igrakama onda dijete uzme neto bratovo ili sestrino i smatra da je to u redu jer je i on/ona uzela isto tue i udi se to se ovaj pokradeni uzrujava. Nema razgovora izmeu brae tipa Zato me nisi pitao/la? Kada vlasnik eli natrag svoj predmet, tada se ona druga strana ljuti ili ne razgovara nekoliko dana. Kada djeca odrastu, takvi nesporazumi mogu zavriti i na sudu (Moro i Nemi Moro, 2010.).

7. SOCIOKULTURNI INITELJI RODNE RAVNOPRAVNOSTI U HRVATSKIM OBITELJIMA

Budui da je obitelj sredite individualnoga i drutvenog ivota koje neposredno posreduje izmeu pojedinca i razliitih socijalnih struktura i u kojemu se odvija znatan dio socijalizacijskog procesa, glavnina sadraja rodnog identiteta oblikuje se upravo u okrilju obitelji. Naime, znanstveno je dokazano da su upravo stavovi steeni u ranom razdoblju socijalizacije (znai ponajprije pod utjecajem obiteljskog odgoja) posebno intenzivni, konzistentni, sredinji i otporni na promjene sve do perfekcije (Pennington, 1997., prema Bouillet, 2006.).Smatra se da roditelji odmah po roenju razliito percipiraju muku i ensku djecu, a ta razliita percepcija postaje temelj razliitim roditeljskim oekivanjima i ponaanju prema djeci razliitog spola. Stereotipi o potrebi drugaijeg odgoja djevojaka i mladia zadravaju svoje znaenje, pa veina roditelja djevojke i mladie priprema za razliito socijalno ponaanje i za preuzimanje razliitih drutvenih uloga (Bouillet, 2006.).Uz sadraj i nain odgoja maloljetne djece, rodna ravnopravnost u obitelji ogleda se i u raspodjeli obiteljske moi, sustavu odluivanja, autonomnosti suprunika i ostvarivanju roditeljske uloge. Ravnopravni roditeljski partneri odbijaju tradicionalne socijalne pritiske, uvrijeene stereotipe oinstva i majinstva te rodno podijeljene radne uloge u kui i izvan nje. Oni svakodnevnim dogovorom, zajedniki i fleksibilno odluuju o podjeli dunosti i poslova oko djece, s djecom, i zbog djece, i to prema naelu svrsishodnosti, ekonominosti i pravinosti raspodjele napora i vremenskih resursa, a ne prema naelu mukih i enskih poslova, majinih i oevih zadataka (udina Obradovi i Obradovi, 2003., prema Bouillet, 2006.). Ukratko, uravnoteena participacija mukaraca i ena na tritu rada i u obiteljskom ivotu stoerni su elementi postizanja rodne ravnopravnosti (Cerjan-Letica, 2003., prema Bouillet, 2006.).Zaposlene ene/majke nalaze se u dvostrukom procijepu jer, prema drutvenim oekivanjima, one moraju osjeati i pokazivati jednaku radnu zaokupljenost kao i mukarci, a istodobno u obiteljsko okruenje moraju ulagati vie nego mukarci. Ipak, negativan utjecaj zaposlenosti i uloge u obitelji ovisi o tome kolika je mogunost postizanja sklada izmeu znaajki pojedinca (osobito spola), procesa (u poslu i obitelji), strukture (posla i obitelji), vremena (trajanja), kao i ire obiteljske okoline (udina Obradovi i Obradovi, 2000., prema Bouillet, 2006.).

7.1. Tipovi autoriteta

Odnosi autoriteta u porodinom odluivanju mogu varirati od jedne porodice do druge s obzirom na: opseg relativnog autoriteta mua i ene i opseg dijeljenog autoriteta. Relativni autoritet mua i ene pokazuje odnos opsega autoriteta ene i opsega autoriteta mua unutar jednog podruja ponaanja. Ovdje su mogue tri situacije (First-Dili, 2002.): tip dominacije mua: u nekom podruju ponaanja mu samostalno donosi vei broj odluka od ene, tj. opseg autoriteta mua vei je od opsega autoriteta ene i opsega dijeljenog autoriteta; tip dominacije ene: u odreenom podruju ponaanja ena samostalno donosi vei broj odluka od mua, tj. opseg autoriteta ene vei je od opsega autoriteta mua i opsega dijeljenog autoriteta; autonoman tip: u izvjesnom podruju ponaanja istodobno jednak broj odluka donosi samostalno mu i samostalno ena (izbalansirani autoritet), bez ijedne zajednike odluke, ili je broj odluka koje donose mu i ena samostalno vei od broja odluka koje donose zajedniki (tj. opseg izbalansiranog autoriteta vei je od opsega dijeljenog autoriteta). Naspram razmjernog autoriteta mua i ene, postoji dijeljeni autoritet, tj. zajedniko donoenje odluka (Wolfe, 1950., prema First-Dili, 2002.). Evo i etvrte mogue situacije odnosa: sinkrazijski tip autoriteta: u odreenom podruju ponaanja sve odluke donose brani drugovi zajedniki, ili je opseg zajednikog odluivanja jednak ili vei od opsega relativnog autoriteta (First-Dili, 2002.).ZAKLJUAKObitelj je kompleksan sustav u kojem se isprepliu razliite veze i zakonitosti a opet svaka obitelj je jedinstvena za sebe. U obitelji se ue vrijednosti, vjebaju odnosi i komunikacija koja je potrebna za kontakt sa vanjskim svijetom, kontekstom izvan obitelji. Obitelj moe predstavljati poticajnu okolinu, pruati potporu i biti utoite ali isto tako moe biti i sve upravo suprotno. Skladni obiteljski odnosi ine temelj kvalitetnog ivota. Upravo o odnosima ovisi da li e neka osoba biti sretna ili ne. Ukoliko postoji odnos, postoji i ivot. ivot bez odnosa nije mogu.Svaki je odnos, izmeu ostalog, sredstvo pomou kojeg osobe koje su u odnosu ostvaruju svoje ciljeve. Obiteljski odnosi jesu temelj svemu to e se dogaati u ivotu pojedinca. Za svaku obitelj je vano da radi na izgradnji zdravih odnosa sa svojim lanovima, koji e u obitelj donijeti niz pozitivnih posljedica: odravanje kvalitetne komunikacije ili obnavljanje komunikacije, iskrenost, otvorenost, razumijevanje, toleranciju, prihvaanje, podrku, opratanje, suradnju i dr.Kod roditeljskih odnosa je vano da oni budu upravo to to i jesu. Odnos izmeu roditelja i djece mora biti upravo odnos izmeu roditelja i djece. Prvo i osnovno, roditelj bi trebao biti odrasla osoba, spremna za vlastitu ulogu. To znai da je roditelj osoba koja djetetu postavlja granice i pravila koja vae za njega kao osobu te za odnos izmeu djeteta i sebe. Vanost rada na unaprjeenju obiteljskih odnosa lei u tome to oni predstavljaju temelj svim drugim odnosima koje osoba u ivotu ostvaruje.

LITERATURABouillet, D. (2006.) Sociokulturni initelji rodne ravnopravnosti u hrvatskim obiteljima, Sociologija sela, 4, 439-459.First-Dili, R. (2002.) Obrasci odluivanja i struktura porodine moi u suvremenoj poljoprivrednoj porodici, Sociologija sela, 3-4, 329-349.Jankovi, J. (2008.) Obitelj u fokusu, Zagreb: Et cetera, 85-134.Juul, J. (2002.) Razgovori s obiteljima: Perspektive i procesi, Zagreb: Alinea, 11-66.Mladina, N., Hadi, D., Konji, E. (2011.) Obitelj i socijalni kontekst djetinjstva, Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih, 251-255. Moro, Lj., Nemi Moro, I., (2010.) Odnos vie generacija u obitelji, Medicina fluminensis, 3, 284-291.Petani, R., Bonjak, M. (2011.) Nova generacija odnosa: Roditelji i djeca, Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih, 155-164.Wagner Jakab, A. (2008.) Obitelj - sustav dinaminih odnosa u interakciji, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 2, 119-128.

1

2