dr Igor Mićunović dr. med. Scispec. akupunkture i farmakologije T.K.M.

Prof. F.K. – spec. kineziterapije

Predsjednik Društva Akupunkturologa Crne Gore

Zdravstvenih aspekti Fizičke kulture i sporta

26. 03. 2016. god.

Zdravlje se definiše kao “sveukupno fizičko, mentalno i socijalno blagostanjepojedinca” (Svjetska zdravstvena organizacija, 1948.). U ovoj definiciji odslikavase ideal koji nikad nije moguće sasvim dostići, ali mu treba stalno težiti. Periodrane adolescencije (11 do 15 godina) karakterišu nagle promjene u tjelesnom,saznajnom, emocionalnom i socijalnom razvoju djece. Različite vrste podrškezdravom razvoju djece treba da obezbijede optimalne uslove zasveobuhvatan i uravnotežen razvoj svih potencijala, odnosno zadovoljenjepotreba djece ovog uzrasta. U takvim nastojanjima, škola se prepoznaje kaojedno od ključnih mjesta gdje djeca i mladi usvajaju neophodna znanja,razvijaju i praktikuju vještine i izgrađuju stavove koji će im pomoći da čuvaju istalno unapređuju sveukupno zdravlje. Štaviše, podrška koju škola pružazdravom razvoju djece jedan je od ključnih elemenata za procjenu kvalitetajednog obrazovnog sistema. Održavanje i unaprijeđivanje zdravlja je nemogućeodvojiti od opštih ciljeva obrazovanja.

Učitelji bi trebali ohrabrivati učenike na fizičku aktivnosti i kao adekvatan uzorsami ih provoditi. Često bi se na časovima fizičke kulture i na časovimarazredne nastave trebalo raspravljati o važnosti fizičke aktivnosti jer o tomezavisi budućnost i zdravlje djece. Podsticanje na fizičke aktivnosti potrebnoje djeci u primarnom obrazovanju jer je usađivanje zdravih navika najbolje odmalih nogu, ali isto tako treba nastaviti u višim razredima I kasnije usrednjoškolskom obrazovanju. Tri sata fizičke I zdravstvene kulture nedjeljnonije dovoljno fizičkog vježbanja zato bi učitelji trebali fizičku aktivnost unositiu nastavne sate kada god je to moguće. U svakodnevnoj borbi protivsjedeće rekreacije I pasivnosti tijela, mlade treba neprestano upućivati napješačenje, planinarenje, vožnju biciklom, sportske igre te razne drugesportsko-rekreacijske sadržaje u kojima posebno aktivno sudjeluju udovi, srce Ipluća.

Slobodno vrijeme učenika je vrijeme koje im ostaje na raspolaganju zanjihove lične potrebe kada izvrše sve školske i kućne zadatke. Tokomdana to je vrijeme u kojemu se izmjenjuju brojni pozitivni i negativni,organizovani i spontani sadržaji koji se dopunjuju i koriguju sve ono štopruža škola i porodica. Zapravo slobodno vrijeme učenika smatramo kaosredstvo odmora, razonode i zabave koje pozitivno utiče na fizički imentalni razvoj te na razvoj kreativnosti, sposobnosti i oblikovanjapozitivnih osobina ličnosti..

Slobodno vrijeme učenika

Učenici, mladi pa tako i odrasle osobe radi nekorisnog provođenjaslobodnog vremena mogu upasti u velike probleme. Neadekvatno korišćenjeslobodnog vremena dovodi do toga da pojedinci zalutaju u loše društvo,koriste neprihvatljive oblike ponašanja, prepuste se uživanju alkohola i drogaa sve to zbog nedovoljne potrebe pažnje. Veliku ulogu kreiranju iorganiziranju slobodnog vremena kod učenika imaju prvenstveno roditelji, paonda učitelji i škola. Učenici koji se znaju dobro organizovati su dalekouspješniji a razlika među njima i manje uspješnih učenika je u jednojrečenici: „Nijesam imao vremena“. Samo-regulisani učenici se znaju dobroorganizovati a time su i uspješniji, prate vlastiti rad, dobro određuju svojeciljeve, prilagođavaju i znaju se motivirati.

Jedan od uzroka potištenosti kod djece pa tako i kod odraslih osoba su„nedovršeni poslovi“. Nedovršeni poslovi su poslovi za koje znamo da moramonapraviti, ali ih konstantno odgađamo i to nas frustrira a nikako dashvatimo da je bolje ne odgađati i na vrijeme izvršavati svoje obveze jernovi „poslovi“ dolaze i stalno smo u zaostatku.

Upravljanje vlastitim vremenom je vještina koju čovjek mora razvijati.Jednom kada čovjek razvije sposobnost pametnog korišćenja vremenai energije, spreman je za postizanje velikih ciljeva..

Važnost fizičke aktivnosti tokom slobodnog vremena

U današnje vrijeme jasno je vidljivo da se fizička aktivnost koja je definisanakroz sport vrlo malo koristi u slobodno vrijeme mladog čovjeka. Mladi ljudidanas najčešće odabiru aktivnost koja ne traži nikakav tjelesni napor, vrijemeprovode zahvaljujući najnovijim tehnološkim dostignućima u korišćenju čitavogniza pasivnih sadržaja. Korištenje takvih pasivnih sadržaja narušava prije svegazdravlje mladog čovjeka od početka njegova života, te zapostavljanje čitavogniza sposobnosti koji nemaju mogućnosti da se razviju u tim aktivnostima.Mladom čovjeku danas je potrebno više nego ikad da pravilno usmjeri svojživotni put prema kvalitetnijem životu. Opšta je preporuka da dugotrajnomgledanju televizije i igranju agresivnih kompjutorskih igara, uvijek trebapretpostaviti fizičke aktivnosti i zahtjevnije mentalne vrste zabave. Primjerena,redovna I kontrolisana fizička aktivnost uz ostale faktore može pozitivno uticatina prevenciju velikog broja bolesti današnjice.

Nekoliko provedenih studija pokazale su da je više fizičke aktivnostistatistički značajno povezana sa nižom tjelesnom težinom i postotkommasti. Gojaznost je jedan od uzročnika pojave dijabetesa tipa 2 kod djece,a isto tako povećava mogućnost pojave koronarnih bolesti, povećanekoličine holesterola u krvi i povišenog krvnog pritiska (Westcott, 2006).

Opstanak i razvoj čovjeka kao stvaratelja pozitivnih vrijednosti i materijalnihdobara uslovljen je motoričkim aktivnostima I kretanjem. Posljedicenedostatka kretanja mogu se ublažiti ili kompenzirati odgovarajućim fizičkimprogramima. Fizička aktivnost ima pozitivan uticaj na stvaranje zdravogživota.

Kretanje je važno za cjelokupan razvoj osobe, ponajprije razvoj spoznavanjaličnosti. Biološki, kretanje omogućuje jaču opštu aktivacije svih fiziološkihfunkcija i resursa organizma, te tako pospješuje i njegovo funkcionisanje,ubrzanjem izmjene materija i brže eliminacije štetnih tvari iz organizma.Ljudi kretanjem upoznaju svijet koji ih okružuje, razvijaju čula, uče i stičukontrolu nad vlastitim tijelom. Sport međutim omogućuje I ostvarenje višihpotreba: zadovoljava motive sigurnosti, ljubavi, poštovanja, pa čak isamoostvarenja.

Kada sportista osjeti da je njegova primarna potreba za kretanjem uprocesu sportskog treninga zadovoljena, kod njega se javlja težnja da krozsport zadovolji i svoju potrebu za sigurnošću, u uslovima vježbanja ukojima postoji određeni stalni red i raspored događanja, što mu pružamogućnost predviđanja događaja i na taj način pruža mu i sigurnost. Ovupotrebu može zadovoljiti svaki dobro strukturiran i proveden processportskog treninga. Kad je potreba za sigurnošću zadovoljena, kod osobese javlja potreba za pripadanjem i ljubavlju.

Potom se javlja potreba za samopoštovanjem i potreba da tog sportistu idrugi poštuju.

Ako osoba zadovolji svoje potrebe za samopoštovanjem, dolazi u pozicijusamo-ostvarenja. U sportskom treningu ustrajat će samo sportisti koji suuspjeli zadovoljiti svoju potrebu za samopoštovanjem, samoostvariti će sepostižući najviši cilj bavljenja sportom i najviši cilj svakog čovjeka: razviti se ,odrasti i uspješno živjeti svojim autentičnim životom (Pulkkinen, 2008).

Istovremeno, ukoliko treneri i ostale stručne osobe svojim radom tokomtreninga i radom sa sportistima ne osiguravaju uslove i ne zadovoljepotrebe upravo onim redom kojim su postavljene na hijerarhiji važnosti zasportiste, uprkos talentu, sportisti neće prihvaćati trenerove verbalne ineverbalne poruke, neće odgovarajuće reagovati i neće postići mogućusportsku efikasnost (Bompa, 2000).

Dati osobi mogućnost da samo odabere sport kojim se želi baviti,rekreativno ili profesionalno, zadovoljava njegovu potrebu za slobodom..

Istraživanja su višestruko pokazala da je rano započeta sistematska sportskaaktivnost ili amaterska sportska aktivnost značajna za postizanje visokogstupnja integracije ličnosti (Neljak, 2010).

Zdravstveni aspekti F.K. i higijene

 

Medicinska gimnastika je razvijena oko 2696 g.p.n.e. Kung Fu, Joga…Stari zapisi ogimnastici ostali su od starih Indijaca i Kineza. Treba istaći djelo Kong Fu 空腹 2800g.p.n.e. U tom djelu se opisuje jedna vrsta gimnastike disanja. Citat “I kao kvaka štose često koristi – ne rđa, tako i čovjek koji se često giba – ne boluje”. Ovo djelo semože smatrati najstarijim zapisanim dokumentom iz šireg područja sportske medicine. U Indiji u djelu Rig-Veda ऋ�वदे  nalaze se razne instrukcije o vježbama, prvenstveno o medicinskom korišćenju Joge u periodu prije Veda ali ne postojimaterijalni dokaz o starosti sistema. U Indiji je u kolekciji Veda (znanje) prvomhinduističkom spisu oko 1800 g.g.n.ep.n.e. tj. u medicinskim raspravama Ajurveda ili životno znanje (Ajurvedska medicina) nalaze razne instrukcije o vježbama. .

Grčko i rimsko razdoblje

Takmičari starih olimpijskih igara bavili su se 10 mjeseci intezivnim treningom, ito pod vođstvom gimnasta – učitelja gimnastike tj. paidotriba i aleipta ekipekoja je bila zadužena za higijenu (kupanje, mazanje tijela raznim mastima).

Jedan od najpoznatijih gimnasta je bio Herodicus rođen oko 400 p.n.e. koji je bioučitelj poznatog Hipokrata . U njegovim se zapisima nalaze preporuke o dijetnimpostupcima za pojedine bolesti. On se zalagao za aktivnu vježbu kao sredstvorehabilitacije i imao je ogromni uticaj na svog učenika Hipokrata.

Claudius Galen (živio od 131. do 201 p.n.e..) objavio je niz djela u kojima opisujegimnastiku i masažu. Njegov citat „Gimnastika pripada djelatnostima koja seprimjenjuju u cilju očuvanja zdravlja. Liječniku pripada da odluči o njenojdjelatnosti. Higijena pripada umjetnosti očuvanja zdravlja, a higijeni pripadagimnastika.“ Galen je dao veći doprinos spoznajama fizoplogije vježbanja negobilo koji naučnik do sada. Prvi je dao sistematski opis ljudskog tijela i utvrdio damišić ima samo jednu aktivnost – kontrakciju. Svaki mišić ima djeluje u samojednom smjeru , dok razne skupine rade antagonistički. Podražaj za mišićnuaktivnost, smatra Galen, dolazi iz mozga putem živaca. On opisuje povezanost ifunkciju arterija i vena i pokazuje da arterije sadrže krv iz desne strane srca ivazduh iz pluća. Opisuje i nastanak mokraće iz krvi.

Philostratos Flavius (umro 264 p.n.e..). Napisao krucijalno djelo „Gimnastikus”.Opisuje sportske tipove, dijete, uticaj klime na rehabilitaciju, Komentarisao jepravilo Olimpijskog takmičenja da se atlete natječu goli.

Medicinska služba Olimpijskih igara oko 4 v.n.e. Puštanje krvi, oblozi od ljekovitihtrava, isisavanje.

Razdoblje od Grčkog i Rimskog doba do XX stoljeća

Avicena بن سینا (Abū ʿAlī al-Ḥusain ibn 980-103), otac arapske medicine ističe dapostoje posebne vježbe za jačanje svakog organa te medicinskog stanja iupotrebe vježbi.

Hieronimus Merkurlialis je 1569 izdao knjigu „Libri de arte gimnastica“.

Francisco Fuller, engleski ljekar je 1750 izdao knjigu “Treatment concerning thepower of exercise”.

Pera Henrik Ling (1776-1839), je prvo studirao teologiju, a zatim anatomiju ifiziologiju. On dolazi do spoznaje da se gimnastika može upotrijebiti kaoterapijsko sredstvo. Tokom misionarske službe upoznao se sa kineskim načinomživota i kineskom medicinom i nakon povratka u Švedsku 1813 osniva uŠtokholmu, Centralni gimnastički institut.

Zdravstveno značenje F.K., sporta i rekreacije

Obrazovanje što ga zdravstveni radnici dobijaju iz područja FK više je nego oskudno.Tako se događa da zdravstveni radnici kao i ostali građani primaju informacije o F.K.iz dnevne štampe. One, na žalost, pružaju iskrivljenu sliku FK, usmjerene su navrhunski sport, a u okviru njega pretežno na fudbal. Tako se stiče dojam da FK uosnovi predstavlja i sačinjava vrhunski sport. Međutim istina je posve drugačija.Većini nijesu jasni pojmovi fizička kultura– sport – rekreacija.

Osnovno obilježje sporta je takmičenje. Takmiči se u vremenu (trčanje, plivanje),metričkim jedinicama (bacanje, skokovi), u savladavanju težine (dizanje težine), saprotivnicima – pojedinačno ili timski i, konačno sa prirodom (alpinizam).

Sport osim očuvanja zdravlja, te stvaranja radnih i obrambenihsposobnosti ima i značajnu društvenu ulogu. Ta uloga je usmjerena navaspitno-obrazovne vrijednosti i njihovu provjeru kroz uspjeh sportista sastalnom težnjom za napredak. Uticaj sporta na formiranje ličnosti je velik.Sport djeluje na zdravstvenu i morfološko-funkcionalnu ličnosti osobe, azatim i na moralnu te intelektualno-radnu i estetsku komponentu. Sportzahtijeva specijalni režim života uz veliko odricanje i ulaganje naporafizičke i psihičke prirode.

Pomoću sporta se poziva na mir, jednakost i prijateljstvo među ljudima.Uspješni sportisti mogu biti pozitivni uzori djeci i mladima. Učesnici u sportukao kao aktivni takmičari u sportu i fizičkom vježbanju postaju ozbiljniji iodgovorniji. Bavljenje sportom potrebno je omogućiti svima koji se za sportodluče.

Kako sport utiče na razvoj ličnosti?

Većina vrhunskih sportista je inteligentno iznad prosjeka (Horga, 1993).

Vrhunski sportisti su po pravilu bolje socijalizirani, otvoreniji,samopouzdaniji, otporniji na stres što vrijedi i za amaterske sportiste, uvećoj ili manjoj mjeri.

Rekreacija

Podrazumijeva širok dijapazon ljudskih aktivnosti, kojima je zajednički cilj, da premavlastitom izboru sadržaja svakog pojedinca, dovedu do zadovoljenja ljudskih želja ipotreba za aktivnijim korišćenjem slobodnog vremena. Takođe podrazumijevarestituciju funkcija organizma tj. opštu rehabilitaciju.

Fizička kultura

F.K. razvija niz osobina ličnosti: odlučnost, samostalnost, discipliniranost,savladavanje vlastitih slabosti, okretnost, istrajnost, osjećaj zadovoljstva, vedrine,optimizma i ponekad ponosa, FK (osobito u sportskim disciplinama) razvija inegativne osobine ličnosti: zavist, nezadovoljstvo i isticanje samoga sebe. FK jeusko povezan sa estetskim vaspitanjem. Nekad je to bio i isključivi cilj togpredmeta, te je i predmet fizička kultura nosio naziv „gimnastika”..

Predmet FK predviđeno u nastavnim planovima, premalo je da bi moglo bitnouticati na zdravstveni pa i motorni status učenika. Broj sati FK trebalo bi povećatina 4-6 nedjelja u jednom semestru. Tada bi značajno uticao na razvoj i zdravljedjece i omladine. Na nesreću djeca i omladina CG (bez razlike od odraslogstanovništva) su fizički vrlo neaktivna u igri i sportu izvan programa FK u školi.

FK kao nastavni predmet u školama ima sljedeće zadatke:

l. biološko - zdravstveni,

2. vaspitni

3. podizanje motornih sposobnosti.

Smatra se da stimulansi koji djeluju kao sistematska fizička aktivnostpodstiču tijelo na pravilan rast i razvoj. Sistematska fizička aktivnostpozitivno stimuliše i rad unutrašnjih organa, posebno kardio – vaskularnog isistema pluća, te organa koji sudjeluju u metaboličkim procesima (jetra), iautonomni nervni sistem. Time se pozitivno utiče i na podizanje obrambenihsnaga organizma, te snižavanje negativnih osobina ličnosti: zavist,nezadovoljstvo i isticanje samoga sebe. Zadatak je pedagoga (nastavnika FKili trenera) da otkloni ove negativne vaspitne momente, a razvija pozitivne.Razvija smisao za harmonični razvitak čovječjeg tijela, ljepotu pokreta i ljubavprema prirodi.

Nesumnjivo je da programirana fizička aktivnost podiže razinu pojedinihpsihofízičkih sposobnosti: brzine, snage, izdržljivosti, fleksibilnosti i spretnosti.

Uticaj fizičke aktivnosti na rast nije do danas naučno dokazan. Nekieksperimenti na životinjama ukazuju čak na suprotni učinak fizičke aktivnosti.Životinje koje su “trenirale” bile su na kraju eksperimenta kraće i lakše od onihkoje nijesu “trenirale”. Samo je odnos mišićnog tkiva u odnosu na masno bio kodtreniranih životinja veći (Suzuki,1970). To je teško provjeriti na ljudima jer jegotovo nemoguće provesti komparativnu studiju u kojoj bi eksperimentalnagrupa školske omladine bila podvrgnuta sistematskom FK, a kontrolna grupa nebi. Uticaj na poboljšanje funkcionalnih sposobnosti unutrašnjih organa jeneminovan, naravno, pod pretpostavkom da su stimulansi takve prirode iopsega da stimuliraju tzv. izdržljivost..

Zbog uticaja današnjeg modernog doba i svih onih posljedica koje onodonosi (stresa, posla, nedostatka vremena) sve manje brinemo o svomfizičkom i biološkom zdravlju. Ljudi pod uticajem okoline i društva postajusve manje zainteresovan za bilo koji oblik fizičke aktivnosti, koja je uznepravilnu prehranu glavni razlog gojaznosti populacije. Djeca polaskom uškolu se sve manje kreću I to zbog početka novih obaveza koje uvelikemijenjaju njihov način života. Smanjeno kretanje ljudi i sjedilački načinživota uzrokuje slabljenje organizma, što se odražava i na sniženje opštegbiološkog stanja. Slobodno vrijeme je jedan od faktora drugačijeg pristupasistemu vaspitanja I obrazovanja u kojem dijete, mlada ili odrasla osobapostaje aktivni faktor svoga razvoja. Odabir slobodne aktivnosti bitno utičena fizički, intelektualni, socijalni I emocionalni razvoj. Osoba bi trebalaodabrati slobodnu aktivnost prema svojem izboru i sklonosti uzmaksimalnu podršku roditelja i sredine. U slobodno vrijeme ljudi se sve višebave aktivnostima za koje nije potreban mišićni napor, a zanemaruju sefizičke aktivnosti. Upravo zbog toga učitelji trebaju sistematski raditi napromjeni navika učenika I težiti što većem kretanju I aktivnijemsprovođenju nastave I slobodnog vremena. Djecu treba odgajati da bududjeca I da trče, skaču, igraju se, a ne da postanu robovi modernog doba ukojem prevladavaju tromost i pasivnost..

1.

2.

3.

Danas postoji epidemija kardiovaskularnih i metaboličkih oboljenja. Smatra seda su ova tri činioca glavni uzročnici:

Nedovoljno kretanje (te se bolesti nazivaju ‘bolestima nekretanja – hypo-kinetic diseases). nepravilna prehrana (kvantitativno preobilna, a kvalitativno štetna zbogvelikih količina masnoća životinjskog porijekla); obilje psihičkih stresova kojima je izvrgnut čovjek savremene civilizacije.

Ljudi su i prije pušili, određeni društveni slojevi uživali su i te kako velikekoličine hrane, životinjske su se masnoće uzimale u znatno većoj mjeri negodanas. Valja pretpostaviti da su kao rezultat takve hrane ljudi i ranijepokazivali povišene vrijednosti holesterola i triglicerida. Poznato je da su ljudii prije obolijevali od povišenog arterijskog pritiska krvi, a poznate su njeneposljedice na krvnim žilama CNS-a. Jedino u čemu se razlikuju ljudi danas inekad jeste užurban tempo današnjeg života praćen obiljem stresova ioskudicom kretanja. Ove dvije karakteristike teku upravo obrnutoproporcionalno. Koliko je oskudica kretanja veća, toliko je stresova više, iobratno.

CILJ REKREACIJE

Čovjek je u toku rekreativne tjelesne aktivnosti praktički zaštićen od djelovanjapsihičkih stresova urbane sredine. Ne samo da tada nema stresova i ne mislina svoje dnevne probleme koji ga opterećuju, već dolazi vrlo vjerojatno doodređenog “pražnjenja tenzija” pa se čovjek poslije takve aktivnosti, slično kao inakon godišnjeg odmora, osjeća relaksiran i smiren. Umjereni fizički zamor uzsmanjenje psihičke napetosti pridonosi regulaciji sna, koji je kod civilizovanogčovjeka često poremećen. Većina ljudi u gradu odmara se od dnevnih psihičkihstresova na neprikladan način. Kada dođu kući “odmaraju se” uglavnom uležećem ili sjedećem položaju. Pri tome im se misli vraćaju na probleme ilikonflikte koje su imali tog dana na svom radnom mjestu ili na putu. Akokonfliktne situacije postoje u porodici, tada one postaju dominantne. Tu nepomažu nikakvi sedativi. Tu pomaže samo rekreativna aktivnost koja dovodi dopotpune psihičke relaksacije.

Pomoćni zadaci fizičkog vaspitanja :

1. potpomaganje normalnog razvoja organizma,

2. jačanje zdravlja,

3. snaženje i čeličenje organizma,

4. osposobljavanje za raznovrsnu pokretljivost

5. stvaranje higijenskih navika,

6. obezbjeđivanje aktivnog odmora

FAKTORI REALIZACIJE F.K.

1. PORODICA

2. PREDŠKOLSKA USTANOVA

3. ŠKOLA

4. SPORTSKA DRUŠTVA

5. ORGANIZACIJE ZA FIZIČKU KULTURU

6. KLUBOVI I ORGANIZACIJE

7. SREDSTVA MASOVNOG INFORMISANJA (KOMUNIKACIJE)

Oblici realizacije fizičkog vaspitanja: ljetovanja, zimovanja, logorovanja,planinarenja, nastava u prirodi, sportske i rekreativne aktivnosti i dr.

Cilj fizičkog vaspitanja je: da doprinese svestranom razvoju ličnosti.

Kineziologija

U novije vrijeme sve se više, umjesto pojma fizička kultura upotrebljava pojamkineziologija.

Mraković (1971) definiše kineziologiju kao nauku o posebno uslovljenom kretanjukojoj je cilj utvrđivanje zakonitosti transformacijskih procesa pod uticajem togkretanja.

Naziv kineziologija spoj je riječi kinezis, što znači pokret, kretanja, i logos štooznačava nauku, zakon, pa otuda kineziologija doslovno znači nauka o pokretu.

Sportsko srce:

Povećanje je srca kod sportista reverzibilna pojava. Po prestanku aktivnosti srcesportista se smanjuje te poprima približno volumen ne-sportista.

Najznačajnija morfološka promjena koja se na srcu i krvotoku može zapaziti jestepovećanje srca. Kao što je već rečeno, ovo je povećanje srca kod sportistaoznačeno nazivom “sportsko srce”. Pod ovim pojmom podrazumijeva se zdravopovećano srce trenirane osobe koje pokazuje i određene fizioioške karakteristike,među kojima je najznačajnija bradikardija.

Da li će kod sportista doći do povećanja srca, i u kojem stepenu, zavisi od:

1) vrsti sportske aktivnosti,

2) intenzitetu treninga,

3) dužini sportskog staža,

4) polu i konstitucionalnim osobinama.

Uticaj treninga na skeletnu muskulaturu

 

Pod uticajem treninga, u mišićima dolazi do više promjena.

1.Hipertrofija, tj. porast mase mišićnih vlakana, ne nastaje čistim treningom izdržljivosti. Trening izdržljivosti može, međutim, promijeniti odnos vrste vlakana -brza se vlakna pretvaraju u spora, bogata míoglobinom i mitohondrijima .

2) Kapilarizacija mišića tokom treninga srednjeg i dugog trajanja povećava seotvaranjem rezervnih kapilara kroz koje ne protiče krv u stanju mirovanja.

Uticaj sporta na sistem za disanje

 

Sistematsko upražnjavanje sportom uzrokuje brojne promjene na respiratornisistem :

1) Vježbe koje zahtijevaju velik minutni volumen disanja podstiču rast i razvojprsnog koša kod mlađih osoba, koji je širi, duži i ima vecu zapreminu. Naročito umlađih osoba sa većim grudnim košom razviju mogu razviti “sportska pluća” svećim obimom tj kapacitetom vazduha, ali i krvi, te povećanom površinom plućnihalveola.

2) Trening jača i dovodi do hipertrofije respiracijske muskulature.

3) Trening dovodi do ekonomičnijeg disanja s manjom frekvencijom, nižimekvivalentom disanja u mirovanju i pri opterećenju.

4) Vitalni kapacitet i maksimalne ventilacijske vrijednosti znatno su povećani kodnapora submaksimalnog i umjerenog intenziteta. Relativni vitalni

5) Povećava se ventilacijska rezerva, maksimalna frekvencija disanja i maksimalniprimitak kiseonika.

DOPING

Danas u uslovima velikog fizičkog opterećenja i nervnog naprezanja u sportu, svese više koriste prirodna i farmakološka sredstva za poboljšanje sportskog učinka.Podliježući raznim uticajima političkim, ekonomskim itd. sportisti se katkada boreza pobjedu ne birajući sredstva . U savremenom svijetu brojni su oni koji uz pomoćljekova nastoje riješiti svoje probleme, pobijediti strepnju i nervozu, dobiti sigurnosti smirenost.. Na isti se način i sportisti neizbježno okreću dopingirajućimsupstancama, da bi poboljšali rezultate, borili se protiv nervne napetosti, ojačalisnagu mišića ili otjerali umor. Sportista koji se odluči da koristi dopingirajućasredstva izlaže se velikim problemima i na zdravstvenom i na moralnom planu..

Pretjerana upotreba nekih supstanci može se neposredno odraziti naponašanje i u isti mah dovesti u pitanje sigurnost, čak i život drugih sportista.Neka dopingirajuća sredstva, tačnije anabolički steroidi, mogu ako se koristeduže vrijeme, izazvati kobne posljedice po zdravlje i znatno umanjiti životnunadu takve ličnosti. Na žalost, takvim zloupotrebama vrhunski sportisti dajuloš primjer mladima, posebno onima koji se žele baviti sportom. Suočavajućise sa takvim problemima, međunarodne organizacije, vlade, nacionalne isportske federacije i Medunarodni olimpijski komitet stupili su u akciju kakobi se stalo u kraj dopingiranju. U sadašnjem vremenu doping tema je jedanzatvoreni krug gdje više razvijene zemlje sa svojim selekcija na koristezabranjena sredstva koja još nijesu postavljena na listu zabranjenihsupstanci. Svježi primjer su sportisti Ruske Federacije. Ali, nekada o tome semnogo otvorenije govorilo među sporistima. Kao primjer kako je bilo ranijemože poslužiti jedna anketa koja je napravljena sa 190 učesnika olimpijade uLos Angelesu. Na pitanje bi li upotrijebili doping ako bi znali da bi osvojilizlatnu ili srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, a time rizikuju da umru za 5godina, 75 % sportista je dalo pozitivan odgovor. Rezultat te ankete jeporažavajući.

•

•

OSNOVNA KARAKTERISTIKA LJUDSKOG ORGANIZMA JE NJEGOV NEPRESTANIRAST I RAZVOJ RAST NASTAJE KAO POSLEDICA DVA MEĐUSOBNO POVEZANA PROCESA:

1. HIPERPLAZIJA – POVEĆANJE BROJA ĆELIJA 2. HIPERTROFIJA - POVEĆANJE VELIČINE POSTOJEĆIH ĆELIJA POD RAZVOJEM SE PODRAZUMIJEVA SAZRIJEVANJE ORGANA I ORGANSKIHSISTEMA

* OSNOVNI POJMOVI *

*Proces rasta i razvoja djece se odvija

odnosno do pune zrelostiodnosno do pune zrelostiod začeća pa sve do kraja pubertetaod začeća pa sve do kraja pubertetaod začeća pa sve do kraja pubertetaodnosno do pune zrelosti(otprilike do 20-te godine života)

••

•

••

•

1. Jedni organski sistemi rastu brže, a drugi sporije: Kostur raste do 20 godina, a u potpunosti se formira tek u 23. godini. Mišići se mogu razvijati sve do 40-te godine, dok se razvoj polnih žlijezda

završava već u pubertetu Mozak u petoj godini već ima težinu od 1500g, i u sledećih 15 godina jedva se

poveća za 100-200g 2. Pored razlika koje prate pojedine sisteme, prisutne su i razlike u intenzitetu rastapojedinih sistema u toku djetinjstva i adolescencije: Najbrže se raste od 1-3 godine, i na početku puberteta Masno tkivo se uvećava razmnožavanjem ćelija od IX-XII mjeseca, i od 12. godine

do adolescencije, a van ovog perioda se masno tkivo uvećava samo uvećanjemmase ćelija masnog tkiva

Zbog toga su ovi periodi kritični za kasniji razvoj gojaznosti odraslog čovekaZbog toga su ovi periodi kritični za kasniji razvoj gojaznosti odraslog čoveka Zbog toga su ovi periodi kritični za kasniji razvoj gojaznosti odraslog čoveka

SPECIFIČNOSTI RASTA I RAZVOJA POJEDINIH ORGANSKIH SISTEMA

Objašnjenje zbog čega je djetinjstvo toliko važno za ljudsku rasu leži, između ostalog,i u tome što čovjek petinu svog života provede kao dijete,dok se period «djetinjstva» kod životinja može vidjeti iz tabele 1.

•

•

•

Uprkos problemima u istraživanju brojni autori u svojim radovima zaključuju da

fizička aktivnost nesumnjivo ima vrlo značajnu ulogu u zdravom odrastanjudjeteta i održavanju zdravlja odraslog čoveka. U današnje vrijeme kada gojaznost postaje globalni fenomen među djecom svi

se slažu oko jednog, a to je da je gojaznost i način života djece usko povezanasa fizičkom aktivnošću i ishranom. Stoga, autori pojedinih radova, ali i Svjetska zdravstvena organizacija

naglašavaju da fizička aktivnost doprinosi izgradnji i očuvanju zdravih kostiju,mišića i zglobova i smanjenju masnog tkiva u organizmu.

•

•

•

•

•

Ne postoje relevantni podaci, na osnovu kojih bi se mogao utvrditi negativan ili

pozitivan uticaj fizičke aktivnosti na rast djece, jer ne postoji mogućnost«kontrolne grupe», dakle grupe kojoj bismo ukinuli fizičku aktivnost, i poredili jesa djecom normalne fizičke aktivnosti Međutim, na osnovu eksperimenata na životinjama, kao i na osnovu određenih

statističkih podataka, čini se da se može doći do zaključka da intenzivna fizičkaaktivnost negativno utiče na rast u visinu Delimično se i pojava akceleracije (povećanje prosječne visine ljudi u

poslednjih 100 godina) može objasniti smanjenjem fizičke aktivnosti Seoska djeca, koja su ranije izložena teškom radu, imaju u prosjeku manju

tjelesnu visinu od njihovih vršnjaka iz gradova, koji vode tzv. sedentaran načinživota Sa druge strane, vjerovatno bi drastično smanjenje fizičke aktivnosti takođe

uticalo na smanjenje tjelesne visine, i rasta uopšte

Fizička aktivnost može imati i negativnih efekata na rast i razvojdjece i adolescenata?

•

•

•

Prvi zapisi o povoljnim efektima fizičke aktivnosti potiču iz stare Kine, potomod Hipokrata, pa dalje od Galena, Avicene, i kasnije od Tisoa, Linga, i drugih

Kao rezultat mnogih istraživanja, proizilaze zaključci o smanjenjuobolijevanja i poboljšanja određenih procesa u organizmu fizički aktivnih(metabolizam ugljenih hidrata i masti, hemokoagulacioni procesi, imunisistem, mentalno zdravlje, i drugo)

Nasuprot tome, u uslovima hipokinezije u organizmu nastaje čitav niznepovoljnih patofizioloških promena koje se dovode u vezu sa direktnimnarušavanjem zdravlja

Mogućnost razvoja pojedinih psihofizičkih sposobnosti: Brzina: od 10-11 godine.Snaga: od puberteta pa nadalje.Fleksibilnost: najbolje se razvija od 8-10 godine.Aerobna izdržljivost: bez opasnosti, od ranog djetinjstva.Anaerobna izdržljivost: tek od puberteta.

Kada je vrijeme da se osoba aktivno uključiu neki od vidova trenažnog procesa ?

•

•

•

Odgovor zavisi od vrste sportske aktivnosti, kao i od intenzitetaopterećenja

Svaka sportska aktivnost, je manje-više, spoj sljedećih psihofizičkihaktivnosti: brzine, snage, izdržljivosti, spretnosti i fleksibilnosti

Upravo iz ovih razloga, potrebno je odrediti:

1) doba u kojoj se određene vrste aktivnosti mogu dozvoliti bezpretjerane opasnosti,

2) odrediti koje aktivnosti preovlađuju u određenom sportu 3) u kojoj životnoj dobi organizam najbolje razvija određenu

psihomotornu sposobnost

rezervisana za trenere i sportke stručnjake.rezervisana za trenere i sportke stručnjake.* Od ljekara se očekuje odgovor jedino na prvo pitanje, dok su druga dva pitanja

rezervisana za trenere i sportke stručnjake.* Od ljekara se očekuje odgovor jedino na prvo pitanje, dok su druga dva pitanja

rezervisana za trenere i sportke stručnjake.* Od ljekara se očekuje odgovor jedino na prvo pitanje, dok su druga dva pitanja* Od ljekara se očekuje odgovor jedino na prvo pitanje, dok su druga dva pitanja * Od ljekara se očekuje odgovor jedino na prvo pitanje, dok su druga dva pitanja

rezervisana za trenere i sportke stručnjake.

RANA SPECIJALIZACIJA

•

•

•

je pojam uvođenja osoba u trenažni proces, sa namjerom da se psihofizičkesposobnosti podignu na maksimalni radni nivo, radi dostizanja vrhunskihsportskih dostignućaNa tom putu, do čijeg kraja stižu malobrojni, sportisti treniraju svake godinasa novom željom da budu šampioni I koja ulaze u prostor sporta nevino senadajući da ih čeka samo veliki rad, čekaju mnoge negativne posledice kojeuslovljava trening.Postoje mnogi sportovi koji su već decenijama optuženi da izazivajuodređene promjene u tjelesnom razvoju tipa deformiteta kičmenog stuba,oštećenja lokomotornog aparata usled akutne traume ili hroničnogprenaprezanja.

FIZIČKO VJEŽBANJE – ZAKLJUČAK

• Fizičko vježbanje može imati tri pojavna oblika: 1. rekreativno vježbanje - osnovi cilj je podizanje nivoa opštih fizičkih

sposobnosti i otklanjanje tegoba izazvanih modernim bolestima civilizacije.Tu spada i terapeutsko vežbanje. Karakteristika rekreativnog vežbanja jeumjeren fizički napor, 2-3 puta nedjeljno, od po oko 45 minuta;

2. fizičko vaspitanje - vježbanje organizovano u metodske jedinice sa ciljemomogućavanja skladnog fizičkog, motoričkog, funkcionalnog, i morfološkograzvoja, i njegovog dovođenja do optimalnih nivoa zadatih nasleđem.Intenzitet vježbanja je submaksimalnog intenziteta. Na žalost, kod nas sesprovodi 2-3 puta nedeljno po 45 minuta. Višedecenijski trud da se povećabroj časova fizičkog vaspitanja u školama je ostao bez ikakvog rezultata

3. trening - sistematsko programirano vežbanje u zoni maksimalnogintenziteta, sa trajanjem 1-2 sata, 5-6 puta nedeljno.

HVALA NA PAŽNJI !