dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je govor nekoga mjesta, kraja, pokrajine za razliku od književnoga, službenoga i standardnoga jezika

poseban tip živoga (govornog) jezika proširen na nekom užem ili širem zemljopisnom području, s izrazitim vlastitim fonetskim, morfološkim, rječničkim i drugim obilježjima kojima se odvaja od drugih tipova istoga jezika

u dijalektologiji hrvatskog jezika dijalekt je jezični idiom ispod razine narječja – narječje obuhvaća skupinu dijalekata

Hrvatski narodni jezik je govorni jezik Hrvata, a sastoji se od tri narječja koja su Hrvati razvili tijekom svoje povijesti

hrvatski jezik nije samo štokavština ili samo čakavština niti je to samo kajkavština

hrvatski jezik jest suodnos sva tri hrvatska narječja i mogućnost komunikacije među njima, to ga čini specifičnim i jedinstvenim te neovisnim o svim drugim bliskim ili manje bliskim jezicima

hrvatski jezik čini sustav od tri narječja:

1.Čakavsko narječje

(12% govornog jezika Hrvata)

2. Kajkavsko narječje

(31% govornog jezika Hrvata)

3.Štokavsko narječje

(57% govornog jezika Hrvata)

zbog različitih narječja i velikog broja

dijalekata, hrvatski jezik utemeljen je na

najbrojnijem narječju - štokavštini

odabran je ijekavski jat jer je najznačajniji i

najbrojniji dio hrvatske književnosti pisan tim

jatom te je oplemenjen (nadopunjen) znatnim

fondom riječi iz kajkavskog i čakavskog

narječja

u početku su Hrvati govorili jednim staroslavenskim jezikom, koji se s vremenom diferencirao zbog zemljopisne razdvojenosti te vanjskih utjecaja drugih jezika na staroslavenski jezik Hrvata – što je rezultiralo produbljivanjem razlika među narječjima

nakon doseljenja Hrvata oko 626. godine na prostore današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine, Hrvati u Jadranskom primorju nailaze na ostatke romaniziranih starosjedioca koji se kao manjina postupno utapaju u hrvatskoj većini te utječu na staroslavenski jezik kojim su govorili Hrvati, čime se kao prvi zaseban hrvatski govor iz staroslavenskoga diferencira čakavsko narječje hrvatskog jezika koje ubrzo nakon nastanka ulazi u staroslavenski jezik i tako nastaje prvi književni jezik Hrvata pod imenom hrvatska redakcija staroslavenskog jezika

kako se čakavsko narječje prvotno formiralo među Hrvatima u Jadranskom primorju, od Istre do Dubrovnika nastali su različiti oblici ovoga narječja koje se može podijeliti u 6 dijalekata

iz primorskih krajeva čakavština je znatno utjecala i na Hrvate u unutrašnjosti Dinarskoga gorja, a ponegdje se i direktno širila u unutrašnjost

najznačajnije širenje čakavštine iz priobalja u unutrašnjost ostvarili su hrvatski velikaši Frankopani, koji su sa svojih matičnih prostora na otoku Krku preseljavali kmetove na mnogobrojne posjede koje su stekli u unutrašnjosti čime su direktno pridonosili širenju čakavštine

osobito je to izraženo na prostorima koncentracije njihovih posjeda po jugozapadnim i središnjim dijelovima srednjovjekovne Hrvatske

nešto kasnije od nastanka čakavštine u zapadnom dijelu Panonske nizine dolazi do ubrzane diferencijacije govora Panonskih Slavena iz staroslavenskog jezika, koja zahvaća i Hrvate Posavske Hrvatske čime nastaje kajkavsko narječje hrvatskog jezika koje svojim inovacijama također utječe na već formiranu hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika

udaljavanje od drugih hrvatskih narječja zbilo se u vrijeme kada su Turci osvojili dijelove kajkavskog govornog prostora u sjeverozapadnoj i zapadnoj Slavoniji, Banovini, Pounju i sjevernom Kordunu, tada se kajkavsko narječje našlo odvojeno od drugih srodnih hrvatskih narječja (čakavskoga i zapadnoštokavskoga), te je u daljnjem razvoju razmjenjivalo utjecaje sa srodnim Slovencima koji su također živjeli pod vlašću Habsburgovca, a pokušaji germanizacije i kasnije mađarizacije tijekom stoljeća pridonijeli su konačnom uobličavanju kajkavštine

pod utjecajem hrvatskog kajkavskog narječja i osobito hrvatskog čakavskog narječja na Hrvate u unutrašnjosti, do tada relativno pošteđene jačega izvanjskog utjecaja na staroslavenski jezik, dolazi do postupne diferencijacije Dinarskih Hrvata pri čemu nastaje zapadnoštokavsko narječje hrvatskoga jezika

pod višestoljetnom vlašću Turaka te međusobnim suživotom i utjecajem između hrvatskog zapadnoštokavskog narječja i nehrvatskog istočnoštokavskog narječja dolazi do postupnog ujednačavanja ova dva narječja prilikom čega se hrvatsko zapadnoštokavsko narječje djelomice udaljava od srodnog čakavskog i kajkavskog narječja, te nastaje štokavsko narječje hrvatskoga jezika

čakavsko narječje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu ča, ponegdje ća i rjeđe ca , a sastoji se od sljedećih dijalekata:

Buzetski dijalekt Sjevernočakavski dijalektSrednječakavski dijalektJugozapadni istarski dijalektJužnočakavski dijalektLastovski dijalekt

kajkavsko narječje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu kaj, ponegdje kej i rjeđe ke, sastoji se od sljedećih dijalekata:

Zagorsko-međimurski dijalektKriževačko-podravski dijalektTuropoljsko-posavski dijalektDonjosutlanski dijalektPrigorski dijalektGoranski dijalekt

štokavsko narječje hrvatskoga jezika rabi upitnu zamjenicu što, ponegdje šta i rjeđe šća, a dijalekti su:

• Slavonski dijalekt • Istočnobosanski dijalekt • Zapadni dijalekt ili Dalmatinsko-bosanski • Novoštokavski jekavski dijalekt

ime je dobilo po upitno-odnosnoj zamjenici što

najrasprostranjenije narječje

temelj hrvatskog književnog jezika

ima pet samoglasnika, koji se gube u pojedinim riječima (vako – ovako)

glas h se izgubio velikim dijelom (ladno –hladno)

na kraju sloga provodi se promjena

l u o (seoce – selce)

većina štokavskih govora ima četveronaglasni novoštokavski sustav

Štokavski govori s obzirom na

odraz jata:

ekavski (dete, mesto, peva)

ikavski (dite, misto, piva)

ijekavski (dijete, mjesto, pjeva)

ima dosta turcizama, germanizama, mađarizama i talijanizama

rasprostranjenost: štokavskim se govori u Slavoniji, Baranji, Baniji, Banovini, Lici, u dijelovima Dalmacije, Gorskog kotara i Žumberka, ali i u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Herecegovini idrugdje gdje žive Hrvati

uloga štokavskog narječja u hrvatskoj kulturi -

prvi cjeloviti prijevod Biblije i prva hrvatska gramatika pisani su na štokavskom narječju, a vrijedna je i baština štokavske dubrovačke književnosti, posebice djela Ivana Gundulića

ime je dobilo po upitno – odnosnoj zamjenici ča ili ca za neživo, a ki za živo

sačuvao se stari naglasni sustav –dvonaglasni i tronaglasni, a naglasak može biti i na posljednjem slogu

ima većinom pet samoglasnika

uglavnom se razlikuje č i ć, koje je mekše u odnosu na književni jezik

zamjena glasova m u n događa se na kraju riječi (mojon – mojom)

glas lj se mijenja u j (posteja – postelja)

negdje se gube glasovi (meu – među)

na kraju sloga l ne prelazi u o

(rekal – rekao)

infinitiv se rabi bez krajnjeg i

(kopat – kopati)

čakavski govori s obzirom na odraz jata:

ikavski (lito, vrime) ekavski (leto, vreme) ikavsko – ekavski (čovik, bel) jekavski (čovjek, bijel, ljeto)

ima dosta talijanizama, a sačuvane su i mnoge arhaične riječi (otrok –dijete)

rasprostranjenost:

čakavskim se narječjem govori u Istri, Hrvatskom primorju, otocima, Dalmaciji, Lici, Gorskom kotaru i Žumberku, ali i u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj

uloga čakavskog narječja u hrvatskoj kulturi -

čakavskim narječjem pisani su najstariji hrvatski spomenici: Baščanska ploča, Vinodolski zakonik; vrlo je važna i suvremena književnost nastala na čakavskom narječju

ime je dobilo po upitno – odnosnoj zamjenici kaj, kej ili ke

uz samoglasno r često dolazi popratni samoglasnik (kerv – krv)

ne provodi se sibilarizacija (dihati –disati), ni promjena l u o (došel – došao)

zvučni suglasnici se na kraju riječi izgovaraju bezvučno (nof – nov)

sačuvani su stari padežni oblici (knjig – knjiga)

vokativ je jednak nominativu

(Marica! – Marice!)

u 3. osobi mn. prezenta nastavak je –ju

(misliju – misle)

za izricanje budućnosti koristi se samo futur II. (bum došel – doći ću)

naglasak može biti na zadnjem slogu

vrlo je česta upotreba umanjenica

(lonček – lončić)

sačuvane su mnoge stare riječi (čez – kroz)

kajkavski govori s obzirom na odraz jata su uglavnom ekavski

(lepo, dete)

u govoru su sačuvane mnoge stare hrvatske riječi

(čez – kroz; taki – odmah)

ima puno germanizama i mađarizama

rasprostranjenost:

kajkavskim se govori u Podravini, Posavini, Međimurju, Moslavini, Zagrebu i okolici, Zagorju, Prigorju, Turopolju, Pokuplju, te dijelu Gorskog kotara i Žumberka

uloga kajkavskog narječja u hrvatskoj kulturi –

na kajkavskom narječju nastala su djela hrvatskih prosvjetitelja , a značajna je i uloga novije kajkavske književnosti

Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, čakavsko i kajkavsko, koja su ime dobila po upitno –odnosnoj zamjenici što/ča/kaj

svako narječje ima svoje posebnosti, koje su najuočljivije u odrazu jata, glasovima, oblicima i podrijetlu riječi, i u naglascima

tijekom povijesti nastajala su književna djela na svim narječjima, pa su se ista smatrala književnim jezikom do 19. stoljeća

i danas mnogi pisci stvaraju književna djela na narječju