9 Drustvena Kontrola i Devijantnost AP Predavanje (1)

DRUŠTVENA KONTROLA I DEVIJANTNOSTUVOD U SOCIOLOGIJUDeveto predavanje

Društvena kontrola

•Neutralan je izraz koji bi trebao obuhvatiti sve društvene procese koji jačaju društveni konformizam od dječje socijalizacije do izvršenja sankcija kroz društvene institucije

•Društvena kontrola je nastojanje da se socijalizacijom usade takvi oblici vrijednosti (etika) i običaja koje društvo favorizira.

Devijantnost

Pretpostavlja:1. postojanje normi (moralnih, običajnih,

etičkih ili pravnih)2. pojedinca kao subjekta koji ne prihvaća

norme i ne ponaša se prema njima3. stvaranje mehanizma sankcija prema

takvom prekršitelju

Devijantnost

•Norme u različitim kulturama sadržajno su različite, a njihovi zahtjevi i objašnjenja često suprotni▫Devijantnost je kršenje bilo kojeg

oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini.

Biološke teorije devijantnosti

•Biološke teorije polaze od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka

•Mogu se odrediti prema biološkim značajkama (tjelesnom izgledu, nasljednim svojstvima i sl.).

Biološke teorije devijantnostiCesare Lombroso•Godine 1876. objavio je knjigu Čovjek

prijestupnik (L’Uomo deliquente).

Biološke teorije devijantnosti•Na osnovi istraživanja bioloških

karakteristika zločinaca i zatvorenika zaključuje da postoje rođeni kriminalci kod kojih postoje snažne nasljedne sklonosti prema zločinu.

•rođeni zločinci nasljeđuju tjelesne osobine - atavističko naslijeđe - koje korijene ima u ranijim fazama evolucije čovjeka.

Biološke teorije devijantnosti• snažne vilice• visoke lične kostima,• istaknuto i niže čelo, • linije na dlanu, • ekstremna veličina obrva, • klempave ili šiljate uši, • neosjetljivost na bol, • izrazito naglašene pogled, • tetovaže, • izrazita sporost, • sklonost orgijama i neodoljiv nagon prema

zločinu radi zločina samog.

Biološke teorije devijantnosti

•Oko pola stoljeća biološko shvaćanje o uzrocima zločina dominiralo je kriminologijom te su razvijene mnoge metode, sredstva i tehnike istraživanja i registriranja somatskih osobina i obilježja zločinaca (slikanja, mjerenja, testovi i sl.).

Empirijska istraživanja1. somatskih uvjeta devijantnostiCharles Goring •usporedio je 1913. u istraživačkoj studiji

(The English Convict) fizičke osobine zatvorenika s osobinama normalnih i nekažnjavanih ljudi, prosječnih ljudi određenih metodom uzorka.

•Teza: ako nema značajnih razlika, tada na sklonost zločinu ne utječu somatske osobine

•nije potvrđeno postojanje posebnog biološkog tipa zločinca

Biološke teorije devijantnostiErnest Hooton • U svojoj studiji (Crime and the Man, 1937.)

objavio je rezultate istraživanja koje je obuhvatilo uzorak od čak 17.000 ispitanika svrstanih u dvije grupe: osuđenici (14.000) i slobodni građani (3.000).

• Došao je do drugačijeg zaključka ▫Hooton zaključuje da su različiti tipovi

osuđenika različiti, a da su, u cjelini uzevši, kriminalci "moralno, intelektualno, morfološki i genetički degenerirani u usporedbi s prosječnim građanima"

Biološke teorije devijantnosti2. bioloških i psiholoških preduvjeta

devijantnostiWiliam Sheldon• (Varieties of Delinquent Youth)• osim bioloških različitosti u obzir uzima i razlike

u temperamentu ispitanika• razlikuje tri osnovna tipa ljudi (somatotype):

endomorfne (endomorphy) karakterizirane zaobljenim oblikom tijela, pretilnošću, nižim rastom, ektomorfne (ectomorphy) koji su mršavi, visoki i žilavi temezomorfne (mesomorphy) tipove, snažne tjelesne građe, mišićave i jake.

Biološke teorije devijantnosti

•Endomorfni su društveni i dobrodušni, ektomorfni introspektivni i refleksivni, nervozni i osjetljivi, a mezomorfni bezosjećajni, energični i ustrajni▫utvrdio je povezanost između građe

tijela pojedinih tipova ljudi te temperamenta i ponašanja.

Biološke teorije devijantnosti

•Rezultat njegova istraživanja je da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti i zločinu

•mezomorfni tipovi imaju veći delinkventni potencijal

Psihološke teorije devijantnosti• "delinkventni potencijal" znači da će se ta

osobina stvarno razviti tek ako postoji određena psihološka situacija frustracije u kojoj se pojedinac nalazi.

• ističe sekundarno značenje biološke predispozicije a kao primarno ističe značenje psiholoških aspekata (ličnosti pojedinca).

• (tjelesna inferiornost, fizički hendikep u bilo kojem smislu - pa čak ako i nije stvaran, već virtualan, ako si ga samo pojedinac pripisuje: velik nos, male grudi, ružnoća – je onaj faktor koji će usmjeriti pojedinca prema devijantnosti)

Psihološke teorije devijantnosti•Psihoanalitičke teorije ustanovile su

važnost ranih emocionalnih iskustava za izgradnju ličnosti

•rana emocionalna iskustava predosnova su za opasnije oblike devijantnosti i delinkventnosti

Psihološke teorije devijantnostiHans Eysenck•smatra da je uzrok kriminaliteta u

kombinaciji naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u ranom djetinjstvu

•Pretpostavlja postojanje dvaju, široko definiranih, tipova ličnosti: ▫ekstroverti i introverti.

•Ekstroverti su otvoreni prema društvu, skloni užitku i zabavi, ali tendiraju tome da budu agresivni i lako izgube samokontrolu

Psihološke teorije devijantnosti• Introverti su tihi i rezervirani ("Oni drže

osjećaje pod čvrstom kontrolom, rijetko se ponašaju agresivno i ne gube lako samokontrolu“)

• Prema Eysencku socijalizacijski mehanizmi prisiljavaju ekstroverte na poštovanje normi, no ako socijalizacija zakaže, ako se ne razviju snažni mehanizmi samokontrole, ekstroverti će slijedom prirodnih impulsa težiti devijantnosti. U tome su presudna najranija životna iskustva, nemogućnost da se uspostavi odnos povjerenja, sigurnosti i ljubavi s roditeljima.

Psihološke teorije devijantnosti•Devijantni tipovi osobe kod kojih je

propušteno razviti psihološke mehanizme samokontrole i koji nemaju socijalizacijom u svijest implantirane društvene vrijednosti

•Devijantnost treba pripisati životnim okolnostima u kojima se razvija ličnost.

•Neki događaji, ili niz događaja, utječu na kasniju pojavu neodoljivog nagona prema devijantnosti▫npr. odvojenost od majke u najranijoj dobi

uzrokuje psihopatske reakcije u odrastanju i zreloj dobi

Socijalne teorije devijantnostiRobert Merton• “Društvena struktura i anomija”• Prema Mertonu, sva društva nameću

članovima životne ciljeve i društveno prihvatljive metode usvajanja tih ciljeva.

• Anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva (aspiracija, očekivanja, životnih stilova) i dopustivih metoda da se postignu ti ciljevi.

• Takva situacija (anomija) na razini pojedinca potencira frustracije i nesnalaženja i osnova je za razumijevanje društvene devijantnosti.

Socijalne teorije devijantnosti

•Merton razlikuje pet tipova adaptivnih modela usklađivanja zahtjeva društvene uloge i određenih načina njihova postignuća

•Svaki od navedenih tipova reakcije jedan je idealtipski slučaj i u stvarnosti se ne pojavljuje u čistom obliku

Socijalne teorije devijantnosti• konformizam - prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava

- najrašireniji oblik ponašanja. U suprotnom se ne može održati stabilnost društva.

• Inovacija se javlja kad pojedinac prihvaća društvene kriterije uspjeha, ali odbacuje sredstva kojima se to obično postiže, npr. teži se bogatstvu, ali ne uvijek i kroz poduzetništvo i rad, već kockanjem ili krađom.

• Ritualizam je situacija u kojoj pojedinac reducira svoje ciljeve (aspiracije) prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjeruje, na primjer, netko odbacuje atraktivne ciljeve statusnog uspjeha jer želi mirno raditi svoj posao.

• Odbacivanje i ciljeva i sredstava, kao životna strategija, npr. odavanje alkoholu, drogama, okretanje kultovima ili obožavanje popularnih ličnosti

• Pobuna kao orijentacija znači aktivno djelovanje prema mijenjanju društvenih ciljeva i dopuštenih sredstava, npr. revolucionarni angažman, ekološki pokret ili feminizam

Socijalne teorije devijantnosti

Zaključak:•Devijantnost je rezultat specifične

društvene situacije, neusklađenosti i napetosti zahtjeva koji se postavljaju pojedincu od strane društva

•Osnovna teza: devijantnost i delikventnost su društveni fenomeni

Socijalne teorije devijantnosti

•njegova teorija rezultat je nastojanja da se objasni funkcioniranje društva u kojem je bogatstvo i obilje kulturalno društveno prihvatljiv cilj koji svi žele postići, no društveno određena sredstva postizanja tog cilja (aktivan rad, upornost, radna etika) ne daju dovoljno šansi da se cilj i postigne

Socijalne teorije devijantnosti

•Posebno ističe činjenicu da različiti društveni slojevi imaju različite šanse ostvarivanja općih društvenih ciljeva (bogatstvo, status, moć), što je veći problem ako društvo zatvara mogućnosti vertikalne klasne mobilnosti

Socijalne teorije devijantnosti•Društvo samo stvara fenomen kršenja

normi•kršenje normi pridonosi stabilnosti

društva jer svako kršenje norme (sličnost s Durkheimovim) ujedno utvrđuje konkretne kriterije društvenih reakcija, kada će društvo intervenirati, a kada će dopustiti inovaciju

•Devijantnost je integralni dio sustava jer takvo ponašanje zadovoljava određenu društvenu funkciju, jer ono određuje granicu normativno prihvatljivog

Društveni stereotipiW. I. Thomas i F. Znianecki • istraživali su prilagođavanje poljskih seljaka

doseljenih u SAD• za seljake život u novom kraju nije bio nastavak

života u zajednici, već dubok kulturni šok • njihovi konačni rezultati nisu poduprli tezu o

postojanju tipova ljudi, već su pokazali postojanje društvenog mehanizma, situacije, kao bitnog čimbenika u razumijevanju devijantnosti (Cultural transmission theory), pri čemu je profil ličnosti sporedan u razumijevanju devijantnosti

Čikaška škola: teorija devijantnostiClifford Shaw i Henry McKay• istraživali su delinkvenciju u Chicagu • u određenim zonama grada skokovito ponavlja velik porast

kriminaliteta• ti dijelovi grada bili zone koncentracije useljeničkih skupina, pojavile

su se i tvrdnje o prirodnoj sklonosti nekih etničkih zajednica (Talijana!) i rasa prema devijantnosti i zločinu

• Ondje gdje je stopa kriminaliteta bila visoka 1900.-1906. godine, nagli porast delinkvencije ponovio se i 1917.-1923., iako se iz temelja promijenila etnička slika područja. Proces se ponovio. Doseljenjem nove grupe imigranata u ta područja došlo je do naglog porasta kriminaliteta, a kad se nacionalna skupina adaptirala na novu situaciju, kriminalitet se smanjio.

• Radilo se o dijelovima grada koji su siromašni, prenapučeni, zapušteni i u kojima je dolaskom prvih valova useljenika (Poljaka, Židova, Talijana, Hrvata i sl.) kriminalitet porastao, ali nije opao kada su se u ta područja doselile druge rasne i etičke skupine (crnci, Portorikanci).

• uzrok devijantnosti nisu nacionalne i rasne osobine, već situacija, uvjeti u kojima pojedinac živi

Devijantna supkultura

Richard Cloward i Lloyd Ohlin •prihvaćaju osnovnu Mertonovu tezu da je

uzrok devijantnosti diskrepancija poželjnih vrijednosti i dopustivih mogućnosti njihova postizanja (anomija).

•Smatraju da sama diskrepancija nije dovoljna da objasni delinkventno ponašanje, jer postoje specifični tipovi supkultura od kojih su najznačajniji geografsko područje i susjedstvo

Devijantna supkultura

•kada se teorija delinkventne supkulture primijeni na kriminalnu djelatnost, dobiva tri obličja (criminal, conflict, retreatist):

•criminal - postojanje supkulture koja potiče organizirani visoki kriminal

Devijantna supkultura

•conflict - delinkvencija je tu posljedica činjenice da ne funkcionira ni sustav obrazovanja ni obiteljski odgoj (conflict enviroment zone)

•Mladi su prepušteni ulici i učenju sitnih kriminalnih djela: krađe, provale, nasilja

•U takvim područjima nastaju mladenačka udruženja koja su tipični rasadnici devijantne supkulture, supkulture nasilja, droge

Maloljetnička delikvencija• Fenomen supkulture, određenog miljea u

kojem se druže i odrastaju mladi, A. Cohen smatra glavnim uzrokom maloljetničke delinkvencije.

• Supkultura i identifikacija s alternativnim vrijednostima rješenje je za statusne probleme mladih iz nižih društvenih slojeva.

• Društvo mlade nastoji konformizirati uvjeravajući ih u vrijednosti stila života srednje klase, što obično i uspijeva.

• Problem je međutim u tome što značajnom broju mladih ljudi takav stil života nije dostupan te nastaje velik razmak između aspiracija i mogućnosti

Maloljetnička delikvencija• Mladi pripadnici nižih društvenih slojeva

odmalena se uče cijeniti vrijednosti srednjih i viših slojeva: materijalno obilje, stabilnu obitelj, uspješan posao (novac, zabava, žene, djeca, kuća, auto, pas, ljetovanje i sl.).

• socijalizacija koju takav pojedinac prolazi ne uspijeva ga pripremiti i oboružati osobinama i znanjima potrebnim za uspjeh u pothvatu društvene promocije

• Pripadnici viših društvenih slojeva imaju potpuno drukčiju polaznu poziciju, njih se u socijalizaciji snažno usmjerava prema osobinama koje su legitimne za uspjeh u životu srednje klase

Maloljetnička delikvencija

•Inteligencija i nadarenost pojedinaca često ne uspijevaju nadoknaditi taj hendikep, pa u područjima natjecanja (škola, društveni život) u kojima se te razlike počinju primjećivati nastaju frustracije i odbijanje da se ciljevi postignu uobičajenim sredstvima

Maloljetnička delikvencija•Hendikep nastaje nizom posrednih i za

socijalizaciju naizgled sporednih detalja. Bogatiji idu u bolje škole, dobivaju više pažnje, stječu navike elite u radu i slobodnom vremenu, imaju mogućnosti iz prve ruke naučiti umjetnost snalaženja i ponašanja u važnim profesionalnim skupinama, štiti ih ugled i potpomaže naslijeđe njihovih predaka

Maloljetnička delikvencija• U normalnom životu pojedinac se identificira s

različitim supkulturama, no postaje delinkventan kad socijalizacijom usvoji neprihvatljive vrijednosti

• U sazrijevanju mnogi će proći fazu identifikacije sa supkulturnim krugovima, no kao odrasli, preuzimajući uloge u društvenoj diobi rada, usvajaju sasvim konvencionalni stil života i prihvaćaju tradicionalne društvene vrijednosti. Tek u manjem broju slučajeva snaga supkulturne identifikacije bit će prejaka i devijantnost će postati trajno obilježje ličnosti

Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnostiDavid Matza•Matza smatra da su, pojedinačno gledano,

biološki, psihološki i kulturalni pristupi devijantnosti jednostrani i da ih treba objediniti u jedinstven koncept mehanizma stvaranja devijantnog pojedinca.

David Matza

Razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere

Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti•Prvi skup faktora naziva afinitetom

(affinity) prema devijantnosti. U tu skupinu svrstava sve one čimbenike koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi, i to podjednako: ekonomsku deprivilegiranost, visoko vrednovanje ekonomskog uspjeha, nacionalnu, obiteljsku ili rasnu diskriminaciju, drukčije podrijetlo ili fizičke osobine

Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti•Da bi devijantnost postala stabilizirani

obrazac ponašanja, potrebna je podrška grupe, opravdanje koje daju normativni standardi supkulturne zajednice. Taj skup utjecaja grupnih faktora Matza naziva afilijacijom (affiliation).

•Afilijacija je deformirana društvenost, situacija u kojoj sporadični kontakti s devijantnom supkulturom prerastaju u trajni obrazac ponašanja uz internalizaciju normi takve zajednice

Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti•Pripadnost grupi - kao rezultat afiniteta i

afilijacije - vodi zatvaranju pojedinca prema utjecaju društva i odbacivanju društvenih normativnih standarda.

•Postupak izolacije je postupan, svako jačanje veza sa supkulturnom grupom kidanje je veza s društvom te diskrepancija svjetonazora postaje sve veća. Konačna identifikacija s grupom uzrokuje obično društvenu reakciju. Takvu reakciju Matza naziva označivanjem (signification)