Razmjena kao jedna od faza drutvene reprodukcije

Razmjena kao jedna od faza drutvene reprodukcije

PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA U ISTONOM SARAJEVU

SEMINARSKI RAD

Predmet: Osnovi ekonomije za pravnikeTema: Razmjena kao jedna od faza drutvene reprodukcije

Student:

Decembar, 2014.

SADRAJ

UVOD.3DRUTVENA REPRODUKCIJA4Proizvodnja5Raspodjela8Razmjena11Obim i struktura ponude i tranje12Potronja13ZAKLJUAK...........................................................................................................................14LITERATURA..........................................................................................................................15

UVOD

Proces proizvodnje koji se stalno obnavlja naziva se reprodukcija. Reprodukcija predstavlja osnovnu komponentu razvoja drustva.Drutvena reprodukcija je permanentno i neprekidno obavljanje, ponavljanje drutvene proizvodnje. Proces proizvodnje nije samo process stvaranja novih upotrebnih vrijednosti nego je I prces troenje upotrebnih vijednosti (troenje sredstava za proizvodnju, materijala, rada itd.). Osnovna karakteristika procesa reprodukcije u preduzeu je permanentno ulaganje elemenata radnog procesa u cilju dobijanja novih materijalnih dobara.S obzirom da je tema ovog rada jedna od faza procesa drutvene reprodukcije, razmjena, nije se mogla odvojeno analizirati od ostalih faza, a to su: proizvodnja, raspodjela i razmjena.

1. DRUTVENA REPRODUKCIJA

Drustvena reprodukcija se odvija na nivou drustva. Radi se o proizvodnji jedne drustvene zajednice koja se stalno obnavlja. Drustvena reprodukcija cini cetiri medjuzavisne faze:[footnoteRef:1] [1: Konevski, Trajko: Raspodjela i proces drutvene reprodukcije, Beograd, 1999., str. 132.]

proizvodnj, raspodjelu, razmjenu i potrosnju.Drutvena reprodukcija je permanentno i neprekidno obavljanje, ponavljanje drutvene proizvodnje. Proces proizvodnje nije samo proces stvaranja novih upotrebnih vrijednosti nego je i prces troenje upotrebnih vijednosti (troenje sredstava za proizvodnju, materijala, rada itd.). Osnovna karakteristika procesa reprodukcije u preduzeu je permanentno ulaganje elemenata radnog procesa u cilju dobijanja novih materijalnih dobara.Fiziki (fizioloki) opstanak ovjeka namee potrebu kontinuirane potronje. Ta potronja i zadovoljavanje potrebe je pretpostavka opstanka. Da bi se potrebe kontinuirano mogle zadovoljavati neophodno je stalno proizvoditi odreena dobra kojima moemo zadovoljiti te potrebe. Proces proizvodnje kao stalno obnavljanje zove se privredni proces ili reprodukcija. Ovaj proces se ostvaruje u svakom preduzeu, zadruzi, na seljakim gazdinstvima i u cjelokupnoj nacionalnoj privredi.Potrebe se ne mogu definitivno zadovljiti, tako da jednom potpuno podmirene potrebe ponovo postaju aktuelne nakon nekog vremena. Obnavljanje potreba zahtijeva od privredne aktivnosti da se i ona obnavlja i da se vrijeme njenog obnavljanja prilagodi periodima ponovnog javljanja potreba. Prvu fazu privrednog procesa ini proizvodnja. Privredni proces ili reprodukcija zapoinje proizvodnjom, slijedi je zatim faza raspodele u proizvodnji stvorenih dobara. Nakon toga dolazi razmena koja predstavlja nain pribavljanja drugih dobara koja su neophodna za zadovoljavanje razliitih potreba. Nakon to su kroz razmjenu pribavljena i druga neophodna dobra, tek tada poinje njihovo korienje, tj. potronja ili zadovoljavanje potreba. Usklaivanje periodinog karaktera privredne aktivnosti i periodinog obnavljanja potreba zahtijeva posebne mehanizme za usklaivanje u oblasti raspodjele i razmjene roba.Iako se proizvodnja roba tumai kao dominantna privredna aktivnost, ona se mora povezivati sa raspodjelom i razmjenom da bi se, konano, u potronji ostvario cilj privredne aktivnosti. Potronja zbog periodinog karaktera potreba ponovo motivie pokretanje proizvodnje, tako da se formira neprekidan kruni tok roba i potreba u privrednom ivotuAko se posmatra sa stanovita jedne proizvodne jedinice naziva se individualna reprodukcija, a kada se ima u vidu proces obnavljanja proizvodnje u okviru drutvene zajednice kao cjeline (drave), onda je to drutvena reprodukcija. Naime, poto je proizvodnja drutveni proces, tada je mogue izvesti i novu odrednicu drutvene reprodukcije koja je proces stalnog obnavljanja proizvodnje. Rije je o procesu u okviru kojeg ta aktivnost prolazi kroz vei broj meusobno povezanih i uslovljenih faza.

Slika 1 . Proces drutvene reprodukcije

1.1. Proizvodnja

Proizvodnja materijalnih dobara je tehnoloki proces u kome se troenjem sredstava za proizvodnju i upotrebom ljudskog rada stvaraju materijalna dobra. Ali, osim ovog tehnolokog karaktera, proizvodnja ima i svoj drutveni karakter. Kako je ovjek po prirodi drutveno bie,tako i proizvodnja kojom se on bavi ima drutveni karakter. Besmisleno je proizvoditi samo za sebe isto kao to je i nemogue pribaviti potrebna sredstva za rad iz takve proizvodnje.U pribavljanju elemenata za takav proizvodni proces koji e proizvesti dobra neophodna za egzistenciju, pojedinac mora koristiti produkte rada drugih. Na primjer, da bismo sami sebi napravili cipele, moramo posjedovati kou, konac, alat itd. Da bi se stvorila neophodna dobra, potrebna je odgovarajua spoznaja i iskustvo. Rad jednih ljudi se naslanja na rad drugih. Drutveni karakter proizvodnje potie iz drutvenog karaktera rada. Ljudi ne mogu da proizvode izolovano jedni od drugih. Drutvena podjela rada omoguila je specijalizaciju radova i porast produktivnosti rada, ali je istovremeno nametnula nove oblike povezivanja prividno osamostaljenih pojedinih radova. Na taj nain, svaki privatni rad postaje dio ukupnog drutvenog rada. Ovo uklapanje privatnih radova u ukupan drutveni rad ne tee uvijek spontano i bez poremeaja, ali je ono preduslov stvaranja materijalnih dobara, kojima se posredno ili neposredno zadovljavaju ljudske potrebe[footnoteRef:2]. Zato se kae da proizvodnja ima drutveni karakter. U proizvodnom procesu jedni su vlasnici sredstava za proizvodnju dok su drugi samo radnici. Vlasnici sredstava za proizvodnju mogu, ali i ne moraju biti ukljueni u proces proizvodnje. [2: Labus, Miroljub: Osnovi ekonomije, Stubovi kulture, Beograd, 2002., str. 22]

Zadovoljavanje ljudskih potreba obezbjeuje opstanak ljudske zajednice. Potrebe mogu biti pojedinane ili line, kao npr. hrana, pie, obua, obrazovanje i sl. i zajednike kao to su stanovanje, osvjetljenje, ogrev, zajedniko korienje kunih aparata. Tu je jo i zajedniko korienje javnih objekata, npr. sredstava javnog prevoza, bolnica, sportskih terena, pozorita, vjerskih objekata, puteva. Ako se o potrebama govori sa aspekta predmeta, tada se njihovom objanjenju moe pristupiti sa dva aspekta. Prvo, sa psihofiziolokog ili s aspekta pojedinca, i drugo, s aspekta drutva kao cjeline. Najprikladnija definicija s aspekta pojedinca potrebe definie kao osjeaj nedostatka povezan s nastojanjem da se taj nedostatak ili nemanje otkloni. Definicija s aspekta drutva smatra da potrebe predstavljaju zahtjev za odravanjem ovjeka u prirodnoj sredini. Poto dobra za zadovoljavanje potreba nema slobodnih u prirodi, njih je neophodno pribavljati kroz proizvodnju. Kada se radi o proizvodnji, namee se odmah i pitanje ta je sve neophodno osigurati da bi se proces proizvodnje mogao nesmetano odvijati. Neophodna su tri osnovna inioca. To su:[footnoteRef:3] [3: Popovi, Goran; Milanovi, R. Milan: Osnovi ekonomije za pravnike, Banja Luka, 2010., str. 86.]

rad, sredstva za rad i predmeti rada.Rad je ona odrednica proizvodnje iza koje stoje ljudi. Ljudi i njihov rad su prva pretpostavka bilo kakve proizvodnje. Iako je za proizvodnju nekih dobara dovoljan samo rad, proizvodnja mnogih dobara se ne bi mogla zamisliti bez odgovarajueg iskustva, vjetine i znanja samih proizvoaa. Znanja se stiu kroz dugogodinje iskustvo. To iskustvo prenosi se sa generacije na generaciju ili naprosto uenjem. Rad se obino definie kao djelatnost ljudi koja je usmjerena na stvaranje razliitih dobara koja se koriste za zadovoljavanje njihovih brojnih potreba. Ne postavlja se pitanje da li je re o fizikom ili umnom naprezanju ovjeka, budui da oba predstavljaju ovjekov napor. Drugi inilac proizvodnje su sredstva za rad. To je zapravo ono ime ovjek djeluje na materiju iz prirode. ovjek uzima materiju iz prirode da bi je obraivao. Svrha obraivanja je prilagoavanje te materije onom obliku ili formi koji je najprikladniji za zadovoljavanje ovjekovih potreba. Sredstva za rad ine razliite maine ili alati, graevinski objekti, putevi, tehnoloki postupci i sl. Da bi se ta sredstva za rad stvorila, neophodno je posjedovanje visokog znanja. To se znanje mora sticati kroz dug vremenski period. Sredstva za rad nastaju, prije svega upotrebom umnog, a mnogo manje fizikog rada. Do sloenih sredstava za rad, na primjer komplikovanih maina, u veini sluajeva se dolazi putem otkria.Predmete za rad ini sve ono na ta ovjek djeluje sredstvima za rad. Rije je o materijalnim dobrima kao to su minerali, drvo, itd. koje ovjek nalazi slobodne u prirodi i koje prerauje u one oblike i forme koje mu najvie odgovaraju za upotrebu. Pomou sredstava za rad i svog rada, fizikog ili umnog naprezanja, ovek ta dobra menja, prilagoavajui ih onom obliku koji e mu koristiti. Predmeti rada mogu se pojaviti kao sirovina npr. zemlja, voda, rude, drvo, nafta i sl, ali i kao poluproizvodi poput djelimino obraenog drveta, iskopane rude itd. Ta materijalna dobra ovjek svojim radom prerauje ili dorauje, i kao nova izmijenjena dobra koristi za zadovoljavanje razliitih potreba.Sredstva za rad, tj. maine, alati, tehnologije, poslovni objekti i sl. zajedno sa ljudima koji se mogu ukljuiti u proizvodnju, sainjavaju proizvodne snage. Proizvodne snage pokazuju sposobnost nekog drutva, zajednice, drave pa i itavog svijeta da se neto proizvede. Zahvaljujui viem stepenu razvijenosti sredstava za rad i veem obimu rada, savremene civilizacije su u mogunosti da ostvaruju daleko veu proizvodnju od civilizacija na poetku ovog milenijuma. Sredstva za proizvodnju sainjavaju raspoloivi predmeti rada i raspoloiva sredstva za rad, odnosno ona sredstva i oni predmete rada koji neposredno stoje na raspolaganju i pomou kojih se odmah moe otpoeti proces proizvodnje. Sredstva za proizvodnju treba dovesti u vezu sa radnom snagom da bi proizvodnja mogla otpoeti. Kada se radi o raspoloivim predmetima rada, tada se ima na umu bogatstvo zemlje u prirodnim resursima. Korienje tih resursa zavisi od vrste, zatim stepena tehnike razvijenosti i obima sredstava za rad. U savremenoj ekonomskoj literaturi umjesto pojma elementi procesa proizvodnje (rad, sredstva za rad i predmeti rada) koristi se pojam faktori proizvodnje: [footnoteRef:4] [4: Popovi, Goran; Milanovi, R. Milan: Osnovi ekonomije za pravnike, Banja Luka, 2010., str. 89.]

rad, zemlja i kapital (kapitalna dobra).Zemlja - ili optije reeno prirodni resursi - predstavlja dar prirode naim proizvodnim procesima. Tu ubrajamo : zemlju koja se koristi u poljoprivredi, kao i zemlju na kojoj su izgraene kue, fabrike, ceste, pruge; energetske resurse (ugalj, nafta, zemni gas, vodena energija); neenergetski resursi : rude metala, nemetala, minerali i sl. Tu bi trebali dodati i fiziku okolinu :vazduh koji diemo, pitku vodu i dr. Rad se sastoji od ljudskog vremena provedenog u proizvodnji. Hiljade zanimanja u svim stepenima obrazovanja, izvrava se radom. Rad je u isto vrijeme najuobiajeniji i najvaniji input u naprednoj industrijskoj privredi. Treba ga shvatiti u najirem smislu (znanje, vjetina, napor, snaga i sl.)Kapitalne resurse ine trajna dobra privrede, proizvedena s tom namjerom da bi proizvodila druga dobra. Kapitalna dobra ine maine, putevi, raunari, ekii, kamioni, eliane, bageri, transportni sistemi, zgrade i sl. Akumulacija specijalizovanih kapitalnih dobara je vrlo bitna za proces ekonomskog razvoja.Faktori proizvodnje slue za proizvodnju potroakih i kapitalnih dobara. Ovi faktori nisu neogranieni. U tom smislu, nemogue je proizvoditi u neogranienim koliinama potroaka i kapitalna dobra. Potom, upotreba faktora proizvodnje je alternativna. To znai da isti faktori proizvodnje mogu da slue za proizvodnju razliitih dobara i u razliitim srazmjerama.Faktori proizvodnje su ogranieni i nedovoljni. Meutim, oskudica jednog faktora, primjera radi kapitala, moe da se kompenzuje nekim drugim faktorom (zemljom ili radom) koga ima znatno vie. Znai, faktori proizvodnje mogu meusobno da se supstituiu. Primjera radi, dva faktora proizvodnje, rad i kapital, mogu da budu meusobni supstituti. Neki proizvod moe da se proizvede sa 50 radnika uz korienje skromne i prilino zastarjele opreme, ali, isti taj proizvod moe da se proizvede sa samo jednim radnikom uz korienje najnovije i najsavremenije opreme. U prvom sluaju koristi se mnogo rada a malo kapitala. Takva kombinacija faktora proizvodnje ima obiljeje korienja radno intenzivne tehnologije. U drugom sluaju koristi se mnogo kapitala i malo rada. Takva kombinacija faktora proizvodnje ima obeleje korienja kapitalno intenzivne tehnologije. Izmeu ova dva ekstrema postoje mnoge druge kombinacije rada i kapitala kojima je mogue da se ostvari proizvodnja odreenog proizvoda.[footnoteRef:5] [5: Mile, Bogdanovi: Poslovna ekonomija, Visoka poslovna kola strukovnih studija, Leskovac, 2008., str. 228.]

1.2. Raspodjela

Raspodjela je jedna od centralnih tema ekonomije, jer svako drutvo, pored toga to treba organizovati i projektovati proizvodnju da bi zadovoljilo svoje potrebe isto tako mora se baviti i sistemom raspodjele rezultata ekonomske aktivnosti tj. pitanjima ko e uivati u dobrima koja neka privreda proizvodi. Ovo je jedna od najkontraverznijih tema u ekonomiji, jer na neka pitanja niti danas ekonomska nauka ne moe odgovoriti odnosno dati potpun odgovor, kao to je na primjer, zato postoje velike razlike u bogatstvu nekih ljudi, ili nekih podruja, zato postoje velike razlike u platama izmeu pojedinih drava i zato postoje velike razlike u platama izmeu pojedinih slojeva unutar jednog drutva, te zato postoje velike razlike u vrijednosti zemlje izmeu one na Floridi i one u Sahari i s1.

Klasina politika ekonomija, u licu Rikarda, analizu raspodjele smatra za predmet politike ekonomije. Iz analize raspodjele Marks izvodi, ne samo istorijski karakter politike ekonomije, nego i samog kapitalizma. Pri tome je potrebno naglasiti da klasina politika ekonomija polazi od dvostrukog karaktera raspodjele: proizvodnih sredstava, kao istorijskog procesa koji postavlja osnove proizvodnje, kao i raspodjele proizvedene vrijednosti nastale kombinovanim djelovanjem faktora proizvodnje.[footnoteRef:6] [6: Konevski, Trajko: Raspodjela i proces drutvene reprodukcije, Beograd, 1999., str. 164.]

Raspodjela je dio privrednog procesa u kojoj se zajedniki rezultat drutvene proizvodnje raspodjeljuje na sve uesnike. Ova faza privrednog procesa se javlja kao karika izmeu proizvodnje, sa jedne strane, i razmjene i potronje, sa druge. Raspodjela je odreena proizvodnjom, i to u dvostrukom smislu:[footnoteRef:7] a) odreena je po predmetu, jer se moe raspodijeliti samo ono to je proizvedeno; b) odreena je i po obliku, jer karakter naina proizvodnje odreuje i nain raspodjele. Iako proizvodnja odreuje raspodjelu, ne treba ispustiti iz vida da i raspodjela ima uticaj na proizvodnju. Naime, kod raspodjele razlikujemo raspodjelu uslova proizvodnje i raspodjelu rezultata proizvodnje. Raspodjela uslova proizvodnje (inilaca proizvodnje) neposredno utie na proizvodnju. Drugim rijeima, nain, mjesto i obim raspodjele faktora proizvodnje utie i na obim i strukturu proizvodnje u datoj grani, grupaciji i preduzeu. [7: Ili, B.; Kitanovi, D.; oki, Z.: Politika ekonomija, esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 2000., str.136.]

Da bi se proizvodnja mogla kontinuirano obnavljati, iz novostvorene vrijednosti je nuno izdvojiti za utroene inioce proizvodnje. Izdvajanjem utroenih inilaca, obezbjeuju se pretpostavke za nastavak novog proizvodnog procesa. Koliina materijalnih dobara proizvedenih u jednom drutvu u datom vremenu predstavlja drutveni proizvod. Drutveni proizvod komponuju minuli i novostvoreni rad. Iz novostvorene vrijednosti raspodjelom moraju biti osigurana utroena sredstva minulog rada i utroeni ivi rad. Raspodelom je neophodno osigurati nadoknadu utroenih predmeta rada i sredstva za rad, jer bez tih inilaca radna snaga ne moe zapoeti novu reprodukciju. Proces raspodjele podrazumijeva i raspodjelu ukupnog fonda drutvenog rada po djelatnostima. Raspodjela podrazumijeva i diobu onog dijela novostvorene vrijednosti u kojoj je uestvovala radna snaga. Raspodjelom se utvruje veliina vika vrijednosti i vri se njegovo prerasporeivanje za razliite namjene. Radi se o rasporeivanju vika vrijednosti na onaj dio koji ide za podmirivanje potreba ljudi. Dio vika vrijednosti odlazi za zdravstvo,kolstvo, upravu,itd. U procesu raspodjele, svaiji se dio utvruje u novanom obliku (dohodak), a novac se u fazi razmjene pretvara u konkretna dobra i usluge. Pojedinci i drava novac mogu potroiti ili utedeti (akumulirati) za buduu potronju ili investiranje (razvoj).Raspodjela moe biti: neposredna ili direktna; posredna ili indirektna.

Neposredna raspodjela je osnovna raspodjela i u njoj uestvuju vlasnici sredstava za proizvodnju i neposredni proizvoai. Obim i struktura primarne raspodjele zavise od vladajuih drutvenih i svojinskih odnosa. Oblik neposredne raspodjele zavisi od karaktera privrede. U naturalnoj privredi zastupljen je naturalni oblik raspodjele i prisvajanja, a u robnoj privredi primarna raspodjela se ostvaruje posredstvom trita, ima robnonovani karakter i svodi se na raspodjelu novanih prihoda i dohodaka. U kapitalizmu je u pitanju raspodjela na najamnine radnika i profit kapitaliste. U socijalizmu se radi o raspodjeli na line dohotke neposrednih proizvoaa u procesu proizvodnje i razliita drutvena davanja. Indirektna raspodjela podrazumijeva da jedan dio lanova drutva ne uestvuje direktno u raspodjeli proizvedenih materijalnih dobara, ve indirektno, preko neposrednih uesnika. Na taj nain uee u raspodjeli uzimaju i oni lanovi drutva koji ne rade u direktnoj proizvodnji, i to razmjenom rada sa direktnim uesnicima proizvodnje. Indirektnu raspodjelu vri drava tako to prikupljanjem poreza, carina, taksa itd. ostvaruje budetske prihode iz kojih izdvaja pripadajui dio novostvorenih materijalnih dobara i usluga[footnoteRef:8]: 1) zaposlenom neproizvodnom dijlu stanovnitva (u dravnom aparatu, sudstvu, vojsci, policiji), 2) nezaposlenima, i 3) izdravanom stanovnitvu (penzioneri, djeca, socijalni sluajevi itd.) [8: Konevski, Trajko: Raspodjela i proces drutvene reprodukcije, Beograd, 1999., str. 141.]

U drutvima sa nerazvijenom podjelom rada, raspodjela nosi obiljeje direktnosti, dok u drutvima sa razvijenom drutvenom podjelom rada raspodjela ima indirektan karakter.Raspodjela se moe posmatrati sa jo jednog stanovita. Tako razlikujemo: 1) namjensku raspodjelu; 2) raspodjelu meu lanovima drutva. Namjenska raspodjela je oznaavala za ta je namijenjen odreeni dio drutvenog proizvoda i ona se dijeli na raspodjelu sredstava za proizvodnju i raspodjelu sredstava za potronju. Raspodjela meu lanovima drutva oznaava po kojim kriterijumima pojedini lanovi drutva uestvuju u raspodeli. Ona je odreena raspodjelom sredstava za proizvodnju.Za socijalistike zemlje je karakteristina raspodjela prema radu i rezultatima rada. U takvim uslovima zadatak privrednog sistema je da neutralizuje mogunost sticanja neradnih dohodaka (putem raznih renti, monopolskih i drugih povlaenih poloaja) i da stvara za sve jednake anse u kolovanju i obrazovanju. Tada razlike u dohocima nastaju, prvenstveno, zbog razlika u nivoima kvalifikovanosti, individualnih sposobnosti i intenzivnosti rada. U modelu socijalistike trine privrede sa drutvenim oblikom svojine, razlike u dohocima nastaju jo i zbog razlika u kolektivnom preduzetnitvu tj. zbog razliite uspenosti u korienju drutvenog kapitala od strane radnih kolektiva U razvijenim kapitalistikim zemljama, osnovna nejednakost proizilazi iz privatne svojine nad uslovima proizvodnje i usljed velikih razlika u prisvajanju neradnih dohodaka. Razlike i u okviru samih radnih dohodaka (plate) nastaju usljed nejednakih ansi u obrazovanju i sticanju znanja, to je direktna posljedica klasne strukture tih zemalja. Velike inicijalne razlike u raspodjeli se ublaavaju fiskalnom politikom, politikom cijena i dohodaka.

1.3. Razmjena

Razmjena je jedna od temeljnih faza drutvene reprodukcije. Reprodukcija shvaena kao obnavljanje proizvodnje, u uslovima robnonovanih odnosa, ne bi se mogla ni zamisliti bez ove faze. Pretpostavka robne proizvodnje je proizvodnja za druge, a ne za samog proizvoaa konkretne robe. Razmjena je osnov odravanja takvog modela ili pretpostavka opstanka robne pproizvodnje. U okviru procesa drutvene proizvodnje razmjena ima zadatak da povezuje razliite potrebe ali isto tako da uspostavlja posrednu ili neposrednu vezu izmeu proizvoaa i potroaa. Ukoliko se vri razmjena robe za robu u pitanju je kategorija koja se u ekonomiji zove trampa. U razvijenim drutvima i sredinama, razmjena se obavlja putem novca. Robni proizvoai se posredstvom razmjene ukljuuju u proces drutvene reprodukcije. Tek kada se proizvodi razmjenu u tom momentu dolazi do trokova uloenih u proizvodnju date robe a time i verifikacije drutvenog karaktera proizvodnje. Osim to razmjena osigurava ukljuivanje proizvoaa u tokove drutvene reprodukcije posredstvom iste se omoguava raspodjela drutvenog bruto-proizvoda meu proizvoaima.[footnoteRef:9] [9: Kora, Mladen; Vlakovi, Tihomir: Politika Ekonomija, Rad, Beograd, 1982., str. 261.]

Karakter razmjene odreen je karakterom proizvodnje i raspodjele. Specijalizovana proizvodnja ima vee potrebe za efikasnom razmenom nego svatarska proizvodnja. Sporadine sluajeve zamjene dva proizvoda, sreemo u istorijskom periodu raspadanja prvobitne zajednice kada je dominirala naturalna privreda. To je bilo mnogo prije nastanka robno-novane privrede, odnosno mnogo prije razmjene kakva se danas sree u savremenim trinim privredama. U primitivnim drutvenim zajednicama su se povremeno razmjenjivali samo odreeni vikovi nekih vrsta proizvoda. To je prvi oblik razmjene, koji se zove trampa. Dakle, razmjena se pojavila na odreenom stepenu razvoja proizvodnih snaga kada je dolo do pojave vika vrijednosti.Sa razvojem proizvodnih snaga i pojavom masovne proizvodnje, razmjena dobija sve vei znaaj. Razvoj podjele rada i specijalizacija proizvodnje su uveavali vikove proizvoda. Ti vikovi su sve ee sluili za trampu. Potom, posredniku ulogu u razmjeni dobija novac. Vrei posredniku ulogu u razmjeni, novac je dobio funkciju prometnog sredstva ili sredstva za razmjenu svih drugih roba. Tada razmjena proizvoda postaje stalno obnavljajui proces. Kao stalno obnavljajui proces razmjena proizvoda postoji samo u robno-novanoj, odnosno trinoj privredi. U razvijenom kapitalizmu dolazi do raskoraka izmeu narasle proizvodnje, bazirane na njenom drutvenom karakteru, i privatnog prisvajanja, koje polazi od privatne svojine nad sredstvima za proizvodnju.Proizvod odlazi u potronju tek nakon obavljene razmjene. Razmjena, a uz nju i potronja su tako uslovljeni raspodjelom, ali je prisutna i uslovljenost potronje razmjenom. Naime, razmjenjivati se mogu samo oni proizvodi koji su proizvedeni, a u potronju odlaze proizvodi tek nakon izvrene razmjene. U savremenoj proizvodnji, razmjena ima poseban znaaj, jer se neposredni motiv proizvodnje izraava uspjehom u razmjeni.

Razmjenu moemo posmatrati sa tri stanovnita i to:[footnoteRef:10] [10: Ili, B.; Kitanovi, D.; oki, Z.: Politika ekonomija, esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 2002., str. 137]

razmjena izmeu proizvodnih jedinica povodom sredstava za proizvodnju; razmjena izmeu proizvoakih i potroakih jedinica povodom sredstava za linu potronju; razmjena izmeu proizvodnih jedinica i neposrednih proizvoaa.Druga podjela obuhvata podjelu razmjene na direktnu i indirektnu. Indirektna razmjena je trgovina koja predstavlja posebnu privrednu oblast koja se bavi kupovinom robe radi njene dalje prodaje, a ne u cilju potronje ili prerade. Ovdje su akt kupovine i akt prodaje prostorno i vremenski odvojeni, za razliku od direktne razmjene kod koje se ova dva akta odvijaju u isto vrijeme i na istom mjestu.

1.3.1. Obim i struktura ponude i tranje

Kupovina i prodaja su mehanizam posredstvom kojeg funkcionie razmjena, koja se obavlja uz pomo novca. Budui da prodaju prati ponuda, a kupovinu tranja te dvije ekonomske kategorije razmatraju se pojedinano u okviru modela razmjene. Pod pojmom ponuda podrazumijevamo onu koliinu roba koje su u datom momentu stavljene na raspolaganje kupcima. Iza ponude stoji odgovarajui obim proizvodnje. Nuenje (ponuda) podrazumijeva isticanje uslova pod kojim se roba iznosi na trite, isticanje cijena ponuenih koliina, nain isporuke, nain plaanja, standardizacija kvaliteta i tako redom. Ukupnom ili globalnom ponudom naziva se cjelokupan iznos (koliina, vrijednost) roba koje se nude u datom periodu neke zemlje. Obim ukupne ponude zavisi od obima proizvodnje. Sva proizvedena roba ne mora automatski i da se nudi. Jedan dio ide u internu potronju, uvanje nunih rezervi, da se razmjenu u okviru trampe ili da se izveze na inostrano trite. Kao i obim i struktura ponude zavisi od raznovrsnosti same proizvodnje, ili zavisi od sposobnosti privrede da u redovnu produkciju ukljui razliite proizvode. Potrebno je praviti razliku izmeu ukupne ponude privrede jedne zemlje ili roba jedne grane. Pod pojmom tranje podrazumijeva se suma novca koju su potroai spremni da izdvoje za kupovinu neophodnih dobara. Tranja je pojavni oblik ili nain ispoljavanja potreba. Moe se govoriti o globalnoj ili ukupnoj tranji to podrazumijeva tranju za svim robama koje se nude u nekoj zemlji. Tranja za pojedinanim robama u okviru ukupne drutvene tranje ini njenu strukturu. Ona se mijenja shodno tranji pojedinanih roba. Nain raspodjele drutvenog bruto-proizvoda na onaj dio koji se koristi za obnavljanje reprodukcionih odnosa na dijelove koji se koriste za uveanu reprodukciju kao i linu potronju odreuju obim i strukturu globalne tranje. Zakljuak: obim i struktura ukupne ponude i tranje odreuju obim i strukturu drutvenog bruto-proizvoda, kao i njihova raspodjela.

1.4. Potronja

Pod pojmom potroja podrazumijeva se troenje (utroak materijalnih dobara i usluga radi zadovoljavanja ljudskih potreba). Potronja moe biti: [footnoteRef:11] [11: Ili, B.; Kitanovi, D.; oki, Z.: Politika ekonomija, esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 2002., str. 143.]

proizvodna i lina. Proizvodna potronja podrazumijeva troenje materijalnih dobara iji je cilj obezbjeivanje dobara koja e osigurati nesmetani tok reprodukcije. Bez te proizvodne potronje nebismo imali ni proizvodnje. Lina potronja podrazumijeva troenje roba i usluga u cilju zadovoljavanja potreba pojedinaca, to je pretpostavka opstanka ljudi. Lina potronja je i cilj proizvodne potronje. Treba razlikovati pojam agregatna i pojedinana potronja. Agregatna znai zdruena, spojena globalna. Ona predstavlja ukupnu potronju svih materijalnih dobara i usluga jedne zajednice u odreenom vremenskom periodu. Iskazuje se kao potronja svih dobara u jednoj zemlji u toku jedne godine. Ukupnu potronju trebamo razlikovati od ukupne potronje jedne vrste roba ili jednog proizvoda. Jedan proizvod moe se posmatrati kroz njegovo stanje i kretanje potronje bilo u apsolutnim iznosima tj. kao ukupna vrijednost nekog dobra koje se utroi u jednom odreenom periodu ili se moe posmatrati kao potronja po glavi stanovnika. Potronja po glavi stanovnika ili PER CAPITA , omoguuje da pratimo stanje i kretanje potronje nekog proizvoda u nekoj zemlji i da vrimo uporeivanje potronje datog proizvoda po zemljama. Struktura potronje ukazuje na vrstu proizvoda koji se u datom vremenu u datom drutvu troe. Preko tih proizvoda saznaje se kako o bogatstvu, standardu tako i o nivou kulturnih vrijednosti jedne zemlje. Obim i struktura i proizvodne i line potronje zavisi od veliine drutvenog bruto-proizvoda, od njegove naturalne raznolikosti i od same raspodjele drutvenog proizvoda nacionalnog dohotka. Sama proizvodnja ima bitan uticaj na potronju, ali i potronja ostaje temeljna odrednica same proizvodnje. Izdvajanje vie sredstava iz nacionalnog dohotka za proirenu reprodukciju jaa proizvodnu potronju na raun line potronje. Poveana proizvodna potronja u budunosti bie u stanju da osigurava veu proizvodnju to e automatski voditi rastu line potronje u buduem vremenu.

ZAKLJUAK

Drutvena reprodukcija se odvija na nivou drutva. Radi se o proizvodnji jedne drutvene zajednice koja se stalno obnavlja. Drustvenu reprodukciju ini etiri medjuzavisne faze: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrosnja. Proizvodnja kao prva faza reprodukcije je osnovna faza. U njoj se stvaraju materijalna dobra, definie se kao proces prisvajanja, prerade i oblikovanja, predmeta prirode koje ovjek vri. Materijalna dobra se stalno troe pa se njihova proizvodnja odvija neprekidno. Sledea faza drutvene reprodukcije je faza raspodjele. Ona se nadovezuje na prethodnu fazu, i u njoj se vri raspodjela rezultata drutvene proizvodnje na pojedince. Svaki sistem drutvene proizvodnje ima svoje principe raspodjele. Razmjena je vitalan segment procesa reprodukcije. Ona povezuje proizvodnju i raspodjelu, sa jedne strane, i potronju sa druge strane. Razmjena se pojavljuje u dva oblika i to: naturalna i robno-novana Ciklus reprodukcije zavrava se fazom potronje. U njoj se troe materijalna dobra proizvedena u proizvodnji.

LITERATURA

Popovi, Goran; Milanovi, R. Milan: Osnovi ekonomije za pravnike, Banja Luka, 2010. Konevski, Trajko: Raspodjela i proces drutvene reprodukcije, Beograd, 1999. Labus, Miroljub: Osnovi ekonomije, Stubovi kulture, Beograd, 2002. Mile, Bogdanovi: Poslovna ekonomija, Visoka poslovna kola strukovnih studija, Leskovac, 2008. Ili, B.; Kitanovi, D.; oki, Z.: Politika ekonomija, esto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, Beograd, 2000. Kora, Mladen; Vlakovi, Tihomir: Politika Ekonomija, Rad, Beograd, 1982.

Seminarski radPage 5