EKONOMIKA JAVNOG SEKTORA

DRUGO PREDAVANJE

Javni sektor i javne usluge Ne postoji opšteprihvaćena i precizna definicija javnih usluga i javnog sektora, jer se javne usluge razlicito definišu u raznim zemljama. Javni sektor označava dio ekonomije u vlasništvu države kojim upravljaju državni organi i javna preduzeca. Javni sektor se sastoji od: - države (centralne drzave, regionalnih, lokalnih nivoa- javnih preduzeća (npr. kumunalnih i si.- javnih finansijskih institucija (npr. Centralne banke) Javna usluga je izraz koji se najčešće koristi da bi označio usluge koje obezbjeđuje vlada svojim građanima bilo direktno kroz javni sektor bilo kroz finansiranje privatnog pružanja usluga. Uslovi za svrstavanje neke djelatnosti u oblast javnih usluga su:

1. proizvodi i usluge koji se smatraju toliko neophodnim da zahtijevaju javno regulisanje, javno vlasnistvo ili javno funkcioniranje

2. organizacija na principu monopola, jer njena monopolska organizacija ima veću efikasnost nego organizovanje na konkurentnim tržišnim principima.

U modernim, razvijenim zemljama pojam javnih usluga obično obuhvata:

- obrazovanje

- distribuciju električne energije i gasa

- zaštitu od požara

- zdravstvo

- policiju

- čistoću grada

- proizvodnju i distribuciju vode

U najširem smislu zadovoljenja javnih (zajedničkih) potreba pod zadovoljavanjem opštih potreba podrzumijevamo one oblike potrošnje koji se moraju organizovati zajednički.

Tu u prvom redu spadaju potrebe državne administracije, narodne odbrane, sudstva, obrazovanja, zdravstvene zaštite, kulturnih djelatnosti, socijalne zaštite i si.

Sve javne potrebe odnosno funkcije i djelatnosti države možemo svrstati u nekoliko ključnih grupa:

- Prvu grupu cine klasicne funkcije drzave vezane za funkcionisanje politickog i ekonomskog sistema.

- U drugoj grupi se radi o potrebama međunarodne bezbjednosti zemlje,što podrazumjeva postojanje oružane (vojne) sile.

- Treću grupu formiraju potrebe unutrašnje bezbjednosti u pogledu zaštite slobode i prava građana, njihove imovine kao i zaštite postojećeg političkog, pravnog i ekonomskog sistema i poretka.

- U četvrtoj grupi se nalaze funkcije u domenu socijalne sigurnostigradana.

- Petu grupu formiraju funkcije u tzv. društvenim djelatnostima koje su veoma brojne, a obuhvataju obrazovanje, nauku, kulturu, fizičku kulturu i slično.

- Šestu grupu čine funkcije u domenu ekonomske politike i ekonomskog razvoja.- U sedmoj grupi se nalaze vanredne funkcije države i njenih organa i institucija koje

mogu da izazovu nepredvidljivi događaji većih ili manjih razmjera kako u zemlji, tako i u svjetskom okruženju.

Privredne djelatnosti- Profitni karakter- Stvaranje materijalnih dobara- Tržišna alokacija faktora proizvodnje - Tržišna razmjena

Neprivredne djelatnosti (javne usluge)- Neprofitni karakter- Zdravstvo- Kultura- Obrazovanje

• Nestvaranje materijalnih dobara, utiče na njih- razvoj nauke- socijalna pomoć• Univerzalni karakter- Solidarnost i uzajamnost- Socijalne države.

Način razmišljanja ekonomiste stručnjaka za javni sektor- Ekonomisti proučavaju oskudnost resursa – tj. način na koji društva prave izbor u vezi s

korišćenjem ograničenih resursa i istražuju četiri osnovna ekonomska pitanja:

- Šta će se proizvoditi?

- Kako će se proizvoditi?

- Za koga će se proizvoditi?

- Kako se ove odluke donose?

- Kao i svi drugi ekonomisti, stručnjaci za javni sektor bave se ovim osnovnim pitanjima izbora.

- Oni se međutim, usresređuju na izbor u okviru javnog sektora i ulogu države , tj. načine na koje ona utiče na odlučivanje u privatnom sektoru.

• Šta će se proizvoditi?- Koliki dio naših resursa treba namijeniti za proizvodnju javnih dobara

( putevi, željeznice, ptt...) , a

a koliko za proizvodnju privatnih dobara

( televizora, automobila, hrane...)

- Ovaj izbor se često prikazuje kao kriva proizvodnih mogućnosti.

• Kako će se proizvoditi?- Ovo podrazumijeva odluke u vezi sa:

( da li će se proizvodna obavljati u privatnom ili javnom sektoru)

- ( da li će se koristiti više kapitala, a manje radne snage ili obrnuto).

• Za koga se proizvodi?

- Odgovor na pitanje za koga proizvoditi znači:- (poznavati potrebe tržišta, poznavanje potrebe potencijalnih kupaca, znati šta su

oni spremni da kupe).

- Međutim , odluke države u vezi sa oporezivanjem ili programima socijalne pomoći utiču na to koliki će prihod različiti pojedinci moći da potroše.

• Kako se pravi izbor?- U javnome sektoru izbor je kolektivan.- Kolektivan izbor jeste izbor o kome društvo zajednički odlučuje:

(npr. U vezi sa svojim pravnim sistemom,svojom odbranom, svojim rashodima na druga javna dobra... ) .

Kriva proizvodnih mogućnosti

- Kriva proizvodnih mogućnosti društva prikazuje maksimalnu količinu privatnih dobara na osi ordinati koje društvo može sebi da priušti pri svakoj količini javnih dobara ( apscisa), ako se želi da se posjeduje više javnih dobara društvo se mora odreći nekih privatnih dobara.

- Razumijevanje gore navedenih stavova (šta, kako, koga i odlučivanje) vrlo je značajno.

- Isto treba da nas nauči da oprezno koristimo izraze kao što su:- “To je u javnom interesu “ ili - “ Mi radimo za dobrobit društva.”

- Bavljenje osnovnim ekonomskim pitanjem podrazumijeva analizu koja se uopšteno sastoji od četiri faze:

- opis onoga što država čini

- analiza posljedica državnih aktivnosti

- ocjena alternativnih politika

- tumačenje političkih faktora na osnovu kojih država donosi odluke.

- U središtu analize ekonomija javnog sektora nalazi se razumijevanje posljedica različitih politika.

- Ekonomisti se ponekad ne slažu kakve će one biti.

- Standardni način na koji nauka provjerava suprostavljene teorije jeste izvođenjem eksperimenata.

- Eksperiment će potvrditi predviđanje samo jedne teorije-stvarne dok će druge odbaciti.

- Da bi analizirali posljedice različitih politika ekonomisti koriste tzv.model.- Ekonomski model predstavlja pokušaj da se prikažu osnovne karakteristike

privrede zemlje.- Kad ekonomisti opisuju privredu i razvijaju modele koji predviđaju bilo to kako će

se ona mijenjati, bilo efekte različitih politika, ona se bavi tzv. Pozitivnom ekonomijom.

- Kada pokušavaju da ocijene alternativne politike i da izmjere različite troškove i koristi onda se bave tzv.normativnom ekonomijom.

- Pozitivna ekonomija bavi se onim što “jeste” pošto objašnjava način funkcionisanja privrede.

- Normativna ekonomija procjenjuje poželjnost različitih pravaca djelovanja, tj. bavi se onim što bi trebalo da bude.

- Sudovi u vezi sa poželjnošću neke politike ne mogu se donositi u koliko nemamo jasnu sliku o njenim posljedicama.

- Dobra normativna ekonomija pokušava da bude eksplicitna u vezi sa tim kakve tačno vrijednosti ili ciljeve uključuje.

- Razlika između normativnih i pozitivnih tvrdnji ne proističe samo iz rasprave u vezi sa određenim promjenama politike već iz rasprava o političkim procesima.

- Stručnjaci za ekonomiju (ekonomiku ) javnog sektora smatraju da država ima tri ekonomske funkcije i to:

- Prva je stabilizacija; Država je dužna da obezbijedi da privreda bude u stanju pune zaposlenosti uz stabilne cijene.

- Način na koji bi to trebalo da se postigne jedna je od glavnih tema makroekonomije.

- Druga funkcija je alokacija. U ovom smislu država utiče na način na koji dolazi do alokacije resursa u privredi.

- Treća funkcija, raspodjela odnosi se na način na koji će dobra proizvedena od strane države biti raspodijeljena njenim članovima.