JAVNE FINANCIJE

1. Objasnite pojam javnih financija!

(Public Finance) – grana ekonomike koja se bavi analizom državnih prihoda i rashoda.

Javne financije, poznata i kao ekonomika javnog sektora ili javna ekonomika, usmjerene su

na oporezivanje i potrošnju države te njihov utjecaj na alokaciju resursa i raspodjelu dohotka.

Javne financije (eng. Public Economics ili Public Sector Economics) - ekonomska analiza

djelovanja države putem upotrebe državnih prihoda i rashoda, pri čemu se državni prihodi i

rashodi računski predstavljaju u proračunima javnog sektora. Državni prihodi i rashodi

primjenjuju se kao instrumenti fiskalne politike. Osim putem prihoda i rashoda, država

svoje funkcije obavlja i primjenom drugih instrumenata: nadzor, regulacija, donošenje

zakona, monetarna politika.

2. Što čini javni sektor?

Javni sektor su sve institucije kojima je država vlasnik i koje proizvode javna dobra i usluge. Čini

ga opća država (središnja država, izvanproračunski fondovi, lokalne jedinice) te javne institucije-

1

javna poduzeća, monetarne javne institucije te fiskalne institucije: depozitne (banke u vlasništvu

države) i nedepozitne fiskalne institucije (mirovinski fond, hrvatski zavod za privatizaciju).

Javni sektor obuhvaća državu na svim razinama vlasti, središnju banku, razne državne fondove i

agencije te poduzeća u državnom vlasništvu. Problem nastaje kad treba utvrditi kome pripadaju

poduzeća u mješovitom vlasništvu i drugi subjekti koji su u državnom vlasništvu, ali im je

primarni cilj stjecanje profita. Obično se u tom slučaju kao kriterij razgraničenja uzima način

postavljanja poslovodstva takvih subjekata, odnosno gleda se predstavljaju li ih tijela čiji su

članovi izabrani u procesu javnog glasovanja te stoji li iza provođenja odluka tih subjekata

državna prisila ili ne.

3. Što čini javni sektor Republike Hrvatske!

Politika javnog sektora je potrebna kako bi usmjeravala, korigirala i dopunjavala djelovanje

privatnog sektora. Javni sektor Republike Hrvatske čini: 1.središnja država ( ministarstva te

agencije), izvanproračunski fondovi (hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, hrvatski zavod za

zdravstveno osiguranje, hrvatski zavod za zapošljavanje, hrvatske vode, hrvatske ceste, hrvatski

fond za privatizaciju), lokalne jedinice(općine, gradovi i županije) te 2. javne institucije:

monetarne javne institucije(uključujući Hrvatsku Narodnu Banku, fiskalne institucije (depozitne)

i ostale institucije (nedepozitne)) te javna poduzeća.

Središnja država:

• 13 ministarstava

• 4 središnja državna ureda

• 13 ureda

• 9 državnih upravnih organizacija

• agencije, zavodi, državni uredi

Lokalna država - jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave:

• 20 županija

• 124 grada

• 426 općina

2

Izvanproračunski fondovi:

• Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

• Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

• Hrvatski zavod za zapošljavanje

• Hrvatske vode

• Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

• Hrvatske autoceste

• Hrvatske ceste

• Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga

• Hrvatski fond za privatizaciju

4. Po čemu se država razlikuje od ostalih sektora?

Institucije javnog sektora karakterizira prije svega: pružaju javna dobra i usluge, nisu osnovane

radi stjecanja dobiti – ostvarenu dobit(višak prihoda) dužni su uplatiti u proračun te financiraju se

porezima, doprinosima i ostalim državnim(ili lokalnim) prihodima te potporama.

Ostali kriteriji razgraničenja države i ostalih sektora:

• državne ustanove nude dobra za kolektivnu, a ne privatnu upotrebu (javna, a ne

privatna dobra),

• država ima funkcije koje se razlikuju od funkcija privatnog sektora,

• država se rukovodi načelom opskrbe, a privatni sektor načelom stjecanja dobiti,

• država i privatni sektor razlikuju se u pogledu vlasništva.

5. Objasnite metode pozitivne analize koje se primjenjuju u području javnih financija.

Modeli polaze od onog što tvrdi ekonomska teorija – ona pomaže odrediti čimbenike koji

mogu utjecati na određeno ponašanje.

Metode pozitivne analize imaju cilj utvrditi posljedice promjene ekonomske politike.

Empirijska istraživanja pokušavaju mjeriti smjer i veličinu učinaka promjene državne politike

na ponašanje ljudi.

3

Uobičajeni načini proučavanja su intervjui, društveni i laboratorijski pokusi te

ekonometrijska analiza. Intervju je neposredno ispitivanje ljudi o tome kako politike djeluju na

njihovo ponašanje. Ljudi ne moraju zaista reagirati kako kažu da reagiraju. Društveni pokusi

izvrgavaju jednu skupinu ljudi nekoj politici i uspoređuju njihovo ponašanje s ponašanjem

kontrolne skupine. Laboratorijskim pokusima se proučavaju neke vrste ekonomskih odluka.

Ekonometrija je statistička analiza ekonomskih podataka.

Da bi se donio stav o poželjnosti državnih aktivnosti, potreban je neki opći okvir.

Većina stručnjaka u području javnih financija koristi se ekonomikom blagostanja kao takvim

općim okvirom.

6. Što je ekonomika blagostanja?

(Welfare economics) – grana ekonomske teorije koja se bavi društvenom prihvatljivošću

alternativnih ekonomskih stanja.

Da bi se donio stav o poželjnosti državnih aktivnosti, potreban je neki opći okvir. Većina

stručnjaka u području javnih financija koristi se ekonomikom blagostanja kao takvim općim

okvirom.

Teorija blagostanja koristi se da bi se razlikovale okolnosti u kojima je tržište neuspješno od onih

u kojima tržište uspješno djeluje.

7. Grafički, pomoću Edgeworthove kutije prikažite kako se postiže Pareto učinkovita

alokacija.

(Edgeworthova kutija) – grafičko oslikavanje raspodjele u uvjetima 'dva dobra – dvije osobe'.

Edgeworthova kutija (svaka točka unutar ) prikazuje podjelu dvaju dobara između dvije osobe

(ako promatramo ekonomiju koja se sastoji od dvoje ljudi koji troše dvije robe čija je ponuda

nepromjenjiva). Npr. 2 osobe Adam i Eva, a 2 dobra jabuke i smokvini listovi.

4

U ovom slučaju, u točci v Adam troši 0x jabuka i 0u smokvinih listova, a Eva 0'w smokvinih

listova i 0'y jabuka.

Te dvije osobe imaju skup krivulja indiferencija koje opisuju njihove sklonosti prema tim dvama

dobrima. Što se više krivulje indiferencije pomiču od ishodišta, raste korisnost za tu osobu.

Krivulje indiferencije u Edgeworthovoj kutiji prikazuju sklonosti ove 2 osobe prema 2 dobra.

Krivulje indiferencije s većim brojem predstavljaju višu razinu korisnosti (za tu osobu). U ovom

slučaju, Evina korisnost raste kako se krivulja pomiče prema JZ (jugozapadu), a Adamova

korisnost raste kako se krivulja indiferencije pomiče prema SI.

5

Pareto učinkovita alokacija (Pareto Efficient) – alokacija resursa u kojoj ni jednoj osobi ne može

biti bolje, a da drugoj ne bude gore.

Npr. na gornjem grafu imamo 1 mogućnost -> poboljšanje Adamova položaja moguće je sve dok

se ne dođe u situaciju da se krivulje indiferencije Adama i Eve samo dodiruju – točka p. Daljnje

poboljšanje Adamova položaja (stavljanje na višu krivulju ind.) stavlja Evu na nižu krivulju.

Dakle, alokacija u točci p je Paretova učinkovitost.

U Pareto učinkovitoj točki, krivulje indiferencije se gotovo dodiruju – one su tangenta, a njihove

su kosine jednake.

Paretova učinkovitost – često služi kao standard za procjenu poželjnosti raspodjele sredstava i

izvora.

8. Što je Pareto učinkovita alokacija?

Pokazatelj učinkovitog djelovanja gospodarstava je Pareto učinkovitost. Pareto učinkovita

alokacija ostvaruje se kada ne postoji osoba čiji će se položaj poboljšati bez pogoršanja položaja

neke druge osobe. Paretova učinkovitost često služi kao standard za procjenu poželjnosti

raspodjele sredstava i izvora. Ako alokacija nije Pareto učinkovita, ona je «rastrošna» u smislu da

je moguće poboljšati položaj jedne osobe bez pogoršanja bilo čijeg drugog položaja.

-> vidi Graf gore

6

9. Što pokazuje krivulja ugovora? Prikažite je grafički!

Postoji niz Pareto učinkovitih točaka unutar Edgeworthove krivulje. Krivulja ugovora je spoj

svih Pareto učinkovitih točaka. Da bi alokacija bila Pareto učinkovita (da je na krivulji ugovora),

mora postojati točka u kojoj se krivulje indiferencije dviju osoba unutar Edgeworthove kutije

dodiruju. U Pareto učinkovitoj alokaciji, krivulje indiferencije se gotovo dodiruju – one su

tangenta, a njihove su kosine jednake.

10. Koji je uvjet potrebno zadovoljiti da bi se postigla Pareto učinkovitost? Objasnite to.

U Pareto učinkovitoj alokaciji (alokacija resursa u kojoj nijednoj osobi ne može biti bolje, a da

drugoj ne bude gore), krivulje indiferencije se gotovo dodiruju, one su tangenta, njihove kosine

su jednake. Apsolutna vrijednost kosine krivulje indiferencije pokazuje stopu po kojoj je

pojedinac spreman trgovati jednom robom za dodatni iznos druge robe, a zove se granična stopa

supstitucije. Pod pretpostavkom da je ponuda dobara nepromjenjiva, uvjet Paretove učinkovitosti

jest da granična stopa supstitucije bude jednaka za svakog potrošača. Pareto učinkovitost

zahtijeva da bude zadovoljen sljedeći uvjet: MRSjsAdam= MRSjsEva

11. O čemu govori osnovni teorem ekonomike blagostanja?

Osnovni teorem ekonomike blagostanja govori da dokle god proizvođači i potrošači djeluju

kao savršeni konkurenti, tj. dok prihvaćaju cijene kakve su zadane, tada se uz određene uvjete

pojavljuje Pareto učinkovita alokacija sredstava i izvora.

7

Uvjet da Adam maksimizira korisnost je MRSjsAdam = Pj / P s . što skupa znači

Eva maksimizira korisnost kada je MRSjsEva = Pj / P s . MRSjsAdam=MRSjsEva, a to

je nužan uvjet Pareto učinkovitosti.

Mora se sagledati i proizvodna strana: Konkurentska tvrtka maksimizira profit kada je MC=P,

dakle Pj=MCj i Ps=MCs, tj. MCj / MCs=Pj / Ps, a kako je MCj / MCs zapravo = MRTjs, tako je

MRTjs = Pj / Ps.

Iz toga slijedi da je MRTjs =MRSjsAdam = MRSjs

Eva , što je, već gore navedeno, nužan uvjet

Paretove učinkovitosti.

12. Što pokazuje krivulja mogućih korisnosti? Prikažite je grafički!

(Utility Possibilities Curve) – grafikon koji pokazuje maksimalnu količinu korisnosti pojedinca

uz danu razinu korisnosti drugog pojedinca. Izvedena je iz krivulje ugovora.

Društvo može ostvariti sve točke na ili ispod krivulje mogućih korisnosti, ali točke iznad nje su

nedostižne.

.p3

.q . p5

Npr. točke p3 i p5 su Pareto učinkovite. Točka q, u kojoj je moguće povećati korisnost jedne

osobe, a da se ne smanji korisnost druge, bila bi van krivulje ugovora u Edgeworthovoj kutiji, a

ovdje mora biti ispod (unutar) krivulje mogućih korisnosti.

Sve točke na krivulji mogućih korisnosti su Pareto učinkovite, ali one označuju različite

distribucije dohotka između dva pojedinca.

Kriterij Pareto učinkovitosti sam po sebi nije dovoljan da bi se vrednovale alternativne alokacije

sredstava i izvora.

13. Što pokazuje funkcija društvenog blagostanja?

8

Funkcija društvenog blagostanja predstavlja stavove društva o relativnoj zaslužnosti pojedinih

članova društva, tj. stav o tome kako se dobrobit društva odnosi prema dobrobiti članova društva.

Društvena dobrobit ovisi o korisnostima svakog člana društva, tj.:

o W = F (UAdam, UEva).

Funkcija. društvenog blagostanja vodi do skupa krivulja indiferencije između korisnosti

pojedinca. (1. graf). Izbor najbolje točke na krivulji mogućih korisnosti proizlazi iz funkcije

društvenog blagostanja. (2. graf)

14. Što su meritorna dobra?

Meritorno dobro ili dobro posebne namjene je pojam koji je 1959.g. uveo Musgrave da bi opisao

robu koja mora biti pribavljena čak i ako ju članovi društva ne traže. Državna pomoć umjetnosti

često se opravdava upravo na toj osnovi. Opere i koncerti morali bi biti financirani iz javnih

sredstava čak i ako pojedinci nisu spremni dovoljno platiti kako bi se pokrili troškovi tih izvedbi.

15. Kada se može opravdati državna intervencija u gospodarstvo? (Rosen, str. 57.)

Pareto učinkovitost ne može se smatrati etičkom normom. Društvo može dati prednost nekoj

neučinkovitoj alokaciji zbog jednakosti, pravednosti ili nekog drugog kriterija. To je jedno od

mogućih opravdanja za državnu intervenciju u gospodarstvo, dakle mogućnost da određeni uvjeti

bitni za djelovanje osnovnog teorema ekonomike blagostanja ne moraju biti zadovoljeni na

stvarnom tržištu. Drugi razlog za djelovanje države jest tržišni neuspjeh koji se može pojaviti

9

zbog prevelikog utjecaja tržišta (monopol, oligopol…) ili nepostojanja tržišta (problem

asimetričnih, nepotpunih informacija, vanjskog učinka (eksternalija), javnih dobara…).

Politika alokacije – mjere koje se poduzimaju radi promjene načina i veličine ulaganja

gospodarskih resursa, a posebice radi uklanjanja nedovoljne učinkovitosti

16. Navedite slučajeve alokativne neučinkovitosti tržišta.

Slučajevi alokativne neučinkovitosti tržišta, tj. situacija kada ne postoje uvjeti za postizanje

učinkovitog tržišnog rješenja:

(1) Opadajući prosječni troškovi, monopol i ostali slučajevi kada je narušena savršena

konkurencija

(2) Nepotpune informacije ili visok rizik

(3) Javna dobra

(4) Postojanje eksternih efekata/vanjskih učinaka

(1) Uzroci monotono opadajućih prosječnih troškova:

• prinosi koji rastu s obujmom proizvodnje ili

• nedjeljivost kapitala uloženog u proizvodnju

Rezultat – visoki fiksni troškovi => minimalni kapaciteti potrebni za obavljanje takvih

usluga zahtijevaju visoko ulaganje kapitala.

Zbog opadajućih prosječnih troškova, ponuđači s povoljnijom razinom troškova istiskuju

s tržišta slabije konkurente, nudeći proizvod po nižoj cijeni.

Na tržištu preostaje jedan ponuđač koji određuje monopolnu cijenu i neučinkovitu

količinu ponude dobra – prirodni monopol.

(2) Nepotpune ili asimetrično raspodijeljene informacije jedan su od uzroka tržišnih

neučinkovitosti koje nastaju kada ne postoje tržišta osiguranja, ili je njihovo djelovanje

nedovoljno.

Asimetrične informacije – nastaju kada pojedinac koji se želi osigurati od šteta nastalih

nastupanjem određenog događaja ima bolje informacije od osiguravatelja.

10

Rizici koje tržište ne može osigurati – i društveni rizici (inflacija, ratovi, duboke krize),

zatim rizici investiranja u istraživanje i razvoj, velike tehničke projekte...

17. Kako država može utjecati na ispravljanje tržišnih neuspjeha u slučaju monopolističkog

ponašanja?

Tržišni rezultati se mogu popraviti npr. tako da država regulira politiku cijena takvih poduzeća,

ili da proizvodi sama.

Monopolist koji maksimizira dobit ne nastoji ostvariti uvjet MC=p, već MC=MR – ne

ispunjavaju se Paretovi uvjeti optimalnosti, a monopolist nudi količinu manju od optimalne.

Država može utjecati na povećanje ponude:

plaćanjem jedinične subvencije u visini razlike između p i MC

uvođenjem početnih pomoći novim ponuđačima, radi povećanja konkurencije

mjerama poticanja konkurencije (one povećavaju šanse za uspješnost politike alokacije –

usmjerene su stvaranju pretpostavki)

18. Objasnite kako država može djelovati na narušavanje konkurencije.

U nekim slučajevima i same mjere državne politike prihoda i rashoda mogu uzrokovati

poremećaje u tržišnoj utakmici i poticati monopolističko ponašanje.

Konkurenciju narušavaju porezi i porezni zakoni, subvencije (osobito subvencije za održavanje

postojećih kapaciteta), porezne povlastice (za određena područja, za istraživanje i razvoj),

različiti propisi, naredbe i sl. (u njima se najbolje snalaze velika poduzeća) te državni

protekcionizam.

Općenito, zbog državne regulacije gospodarstvo postaje nefleksibilno i nesklono riziku te

ovisno o prosudbama državne uprave.

Troškovi regulacije – izravni troškovi administracije i provedbe propisa, neizvjesnost i

oklijevanje u donošenju odluka, troškovi povezani s rent-seeking-om.

11

19. Definirajte pojam javnog dobra!

Javno dobro (čisto javno dobro) (Public good) – Dobro koje nije konkurentno u potrošnji

(kojeg karakterizira nesuparništvo u potrošnji), tj. činjenica da jedna osoba ima koristi od tog

dobra ne sprečava drugu osobu da se istodobno koristi tim dobrom. Kada je dobro ponuđeno,

dodatni troškovi resursa druge osobe koja troši to dobro = 0. (MC=0).

-> u praksi ne postoji mnogo primjera čistog javnog dobra.

20. Pronađite primjer za javno dobro i objasnite što to dobro čini javnim dobrom.

Nacionalna obrana i kontrola zagađenja – imaju značajke nesuparništva u potrošnji i

neisključivosti (isključivanje iz potrošnje pojedinaca koji ne plaćaju za dobro ili uslugu je vrlo

skupo ili gotovo nemoguće).

Također, primjer za javno dobro je svjetionik. Javno dobro ili usluga – pružaju se jednoj osobi, a

mogu biti dostupni i drugima bez dodatnih troškova . Kad svjetionik upali svoja svjetla, svi

brodovi u blizini imaju od toga koristi. Javno dobro je nekonkurentno u potrošnji (činjenica da

jedna osoba troši javno dobro, ne sprječava nikoga drugog da radi to isto). Činjenica da jedna

osoba ostvaruje dobrobit od usluge svjetionika ne sprječava nekoga drugoga da istodobno to radi

i on. Koristeći se svjetionikom, ljudi mogu imati poticaj da skrivaju svoje prave sklonosti. Budući

da znam da mogu koristiti njegova svjetla bez obzira na to da li sam platio njegovu izgradnju ili

ne, mogu tvrditi da mi svjetionik ništa ne znači i švercati se (problem švercera/slijepog putnika).

21. Grafički prikažite kako se izvodi krivulja potražnje za privatnim dobrom.

Krivulja potražnje (Demand curve) – grafički prikaz rasporeda potražnje.

Izvođenje tržišne krivulje potražnje za privatnim dobrom – vodoravno zbrajanje krivulja

potražnje za jednim privatnim dobrom (pretpostavka: društvo se sastoji od dvoje ljudi, postoje

dva privatna dobra)

12

Pretpostavimo da je riječ o društvu s dvoje ljudi (Adam i Eva) i 2 privatna dobra (smokvini

listovi (s) i jabuke (j). Recimo da želimo prikazati krivulju potražnje za s. Na prvom grafu na

apscisi je količina s, a na ordinati cijena po smokvinom listu. Adamova krivulja potražnje za s je

DAs. Pri nekoj cijeni od 5 novčanih jedinica/smokvinom listu, Adam potražuje 1 s. Na 2. grafu

imamo Evinu krivulju potražnje za s, DEs. Ona potražuje 2 s pri cijeni od 5 n.j. Tržišnu krivulju

potražnje za smokvinim listovima imamo na 3. grafu. Izvodimo ju zbrajajući količine smokvinih

listova koje Adam i Eva potražuju pri svakoj cijeni (vodoravno zbrajanje krivulja potražnje).

Dakle, Adam potražuje 1, a Eva 2 s, što je ukupno 3 s i na 3. grafu vidimo tržišnu krivulju

potražnje za smokvinim listovima DA+Es.

22. Grafički prikažite kako se uspostavlja ravnoteža na tržištu privatnog dobra.

- Ista pretpostavka kao i u pitanju 21.

Uspostavljanje ravnoteže na tržištu privatnog dobra – uspostavlja se kada su potražnja i ponuda

jednake. Recimo da se to događa pri cijeni od 4 n.j. (3. graf), gdje je DA+Es i Ss jednako 4.5.

Adamova potražnja je 1.5, a Evina 3 smokvina lista pri cijeni od 4 n.j. Njihovim zbrajanjem

dobijemo 4.5 smokvina lista, ravnotežnu količinu ponude i potražnje.

Takva je raspodjela Pareto učinkovita - u ravnotežnoj točki vrijedi:

MRTjs = MRSjsAdam = MRSjs

Eva

13

Zašto? Pojedinac koji maksimizira korist određuje MRS smokvinih listova za jabuke tako da

cijene smokvinih listova, Ps, dijeli cijenom jabuka, Pj. Znači, uvjet maksimiziranja koristi je

MRSjs=Ps/Pj. To znači, da bi Adam i Eva maksimizirali korist, njihove MRS moraju biti jednake,

MRSsjAdam = MRSsj

Eva (ili MRSjsAdam = MRSjs

Eva). Krivulja ponude pokazuje kako se MRTjs mijenja

s promjenom u proizvodnji smokvinih listova. U ravnotežnoj točci i Adam i Eva imaju MRS=4,

koliko iznosi i MRTjs proizvođača. Stoga u ravnoteži vrijedi MRTjs=MRSjsAdam=MRSjs

Eva

(krivuljama tržišne potražnje dodaje se krivulja tržišne ponude)

23. Grafički prikažite kako se izvodi agregatna krivulja potražnje za javnim dobrom.

Na 1. grafu (iduća stranica) vidimo da je Adam spreman platiti 6 novčanih jedinica za dodatnu

količinu javnog dobra, a na 2. grafu da je Eva spremna platiti 4 n.j. Agregatna krivulja potražnje

za javnim dobrom DA+Er dobijemo zbrajanjem tih cijena (okomito zbrajanje pojedinačnih krivulja

potražnje).

14

24. Grafički prikažite kako se uspostavlja ravnoteža na tržištu javnog dobra.

15

Da bi se pronašla zajednička spremnost za plaćanje javnog dobra treba zbrojiti cijene koje su dvije osobe spremne platiti za određenu količinu – okomito zbrajanje krivulja potražnje(pretpostavka: društvo se sastoji oddvoje ljudi, postoji jedno javno dobro)Svatko troši jednaku količinu, ali postojerazličite granične stope supstitucije.

Učinkovita količina ponude - u točki u kojoj je spremnost dvije osobe da plate dodatnu količinu dobra upravo jednaka graničnom trošku proizvodnje te jedinice. Ravnoteža je zadana uvjetom: MRTra=MRSraAdam+ MRSraEva

Učinkovita ponuda zahtijeva da ukupna ocjena posljednje ponuđene jedinice bude jednaka trošku društva da ponudi tu jedinicu.

Primjerice, na ovom grafu (3.) je ravnoteža pri proizvodnji 45 jedinica jer je tu zbroj spremnosti

Adama (4 n.j.) i Eve (2 n.j.) da plate dodatnu, 45. jedinicu jednak dodatnom trošku proizvodnje te

dodatne jedinice, a to je 6 n.j.

25. Koji uvjet je potrebno zadovoljiti kako bi se postigla ravnoteža na tržištu javnog dobra?

Obrazložite to.

Učinkovita količina ponude – u točki u kojoj je spremnost dvije osobe da plate dodatnu količinu

dobra upravo jednaka graničnom trošku proizvodnje te jedinice. Ako pretpostavimo društvo s 2

ljudi (Adam i Eva) i 1 javno dobro, ravnoteža je zadana uvjetom: MRTra=MRSraAdam +

MRSraEva , gdje su MRSra

Adam + MRSraEva zbroj cijena koji su dva potrošača spremna platiti, MRS

je granična voljnost plaćanja nekog dobra. S gledišta proizvodnje, cijene još čine i granične stope

transformacije, tj. MRT. Za čisto javno dobro zbroj graničnih stopa supstitucije mora biti jednak

graničnoj stopi transformacije. Budući da svatko mora trošiti jednak iznos javnog dobra, njegova

učinkovita ponuda zahtijeva da ukupna ocjena posljednje ponuđene jedinice (zbroj svih MRS)

bude jednaka trošku društva da ponudi tu jedinicu (MRT).

26. Objasnite problem švercera/slijepog putnika.

Problem švercera/slijepog putnika (eng. free rider problem) – situacija u kojoj pojedinac

dopušta da netko plaća korištenje javnog dobra, a on uživa u njegovim koristima.

Za javno dobro koje nije isključivo, ljudi mogu nastojati sakriti svoje stvarne sklonosti (primjer

– ulična rasvjeta, liftovi, nacionalna obrana, vanjska politika).

Budući da svi imaju sklonosti ponašati se kao slijepi putnici, tržište nije učinkovito u ponudi

javnih dobara.

27. Definirajte pojam eksternalija.

Externality – Eksternalija ili vanjski učinak – učinak koji je posljedica djelovanja jedne jedinke

(osobe ili poduzeća) izravno na blagostanje druge jedinke, pri čemu se to djelovanje ne ostvaruje

putem tržišnih cijena.

16

Za razliku od učinaka koji se prenose putem tržišnih cijena (ponekad se nazivaju novčanim

vanjskim učincima), eksternalije nepovoljno djeluju na ekonomsku učinkovitost.

Eksternalije su posljedica pogreške ili nemogućnosti da se uspostave vlasnička prava. Jedna od

najvažnijih primjena teorije eksternalija odnosi se na raspravu o kvaliteti okoliša.

Eksternalije su poznate i pod nazivom eksterni efekti, efekti prelijevanja ili efekt susjedstva.

Nekad se umjesto eksternalija koristi naziv tehnološki eksterni efekti u svrhu razlikovanja od

novčanih eksternih efekata.

Eksternalije se pojavljuju uvijek kad odluka pojedinca o proizvodnji ili potrošnji izravno utječe

na proizvodnju ili potrošnju drugih jedinki, ali ne posredstvom tržišnih mehanizama.

Eksternalije predstavljaju situaciju u kojoj su narušeni uvjeti Pareto optimalnosti, a cijene ne

odražavaju sve troškove i koristi, tj. ne postoji podudarnost između privatnih i društvenih

troškova i koristi.

U situaciji postojanja eksternalija uvjet za društveno optimalnu proizvodnju je jednakost

graničnog društvenog troška i granične društvene koristi. U uvjetima postojanja eksternalija

tržišni mehanizmi ne dovode do optimalnog rješenja i zato je nužna intervencija države, bilo

mjerama regulative, porezima ili uspostavljanjem vlasničkih prava.

Dvije osnovne vrste su eksterne ekonomije i eksterne disekonomije koje se pojavljuju u

proizvodnji i u potrošnji.

1. U situaciji postojanja eksternih ekonomija, aktivnosti donositelja ekonomskih odluka

stvaraju koristi za druge, koji za njih ne plaćaju.

2. U uvjetima eksternih disekonomija aktivnosti donositelja ekonomskih odluka drugima

stvaraju trošak koji im se ne nadoknađuje.

28. Koja su osnovna obilježja eksternalija?

1. Mogu ih stvarati potrošači i proizvođači. pojedinačna

2. Po svojoj su prirodi recipročni. objašnjenja u

3. Mogu biti pozitivni. knjizi Rosen

4. Javna dobra mogu se promatrati kao posebna vrsta eksternalije. str. 92.

17

Na grafu je na osi x količina proizvodnje tvornice jednog pojedinca, npr. Barta, a na osi y iznosi

u $. Krivulja MB predstavlja graničnu korist za Barta, koju dobiva od svake razine proizvodnje.

Krivulja MPC predstavlja granični privatni trošak koji odražava Bartova plaćanja za proizvodne

inpute za svaku razinu proizvodnje. Kao usputni proizvod poduzeće stvara onečišćenje rijeke

koje pogoršava položaj pojedinca koji tu rijeku koristi, npr. Lisa. To prikazuje krivulja MD. Da

bi Bart maksimizirao dobit, proizvodi sve dok mu je MB>MPC, dakle proizvodi do razine Q1. S

gledišta društva, proizvodnja se može odvijati dok su granične koristi za društvo veće od MSC, a

MSC se sastoji od MPC – inputa koje je kupio Bart i MD – granične štete za Lisu. S društvenog

gledišta učinkovitost zahtijeva proizvodnju od onoliko jedinica koliko je MB>MSC, dakle Q*.

29. Navedite primjer pozitivnih i negativnih eksternalija. Objasnite zašto u tim slučajevima

dolazi do eksternalija.

O eksternalijama govorimo kada djelovanje jedne jedinke utječe na blagostanje druge, a da se to

ne ostvaruje putem tržišnih cijena.

Visoko obrazovanje (pozitivna externalija) – Potpora - Savezna država pomaže na različite

načine visoko obrazovanje još od sredine 60-ih. U 1997 izravne stipendije, programi studija uz

rad i drugi oblici pomoći iznosili 7,5 milijardi dolara. Studentima je dodijeljeno i 33,7 milijardi

18

dolara kredita. Od tih 33,7 milijardi, 17 milijardi dolara određeno je za program studentskih

kredita za koje je savezna država jamčila privatnim kreditorima da će vratiti kredite ako to ne

učine studenti, te da će potpomoći u nadoknadi razlike između ugovorene i tržišne kamatne stope.

o Jedan od razloga potpore visokog obrazovanja jest to što ono stvara vanjske učinke.

Visoko obrazovanje povećava proizvodnost. Zarade onih koji su završili fakultete

mnogo su veće od zarada onih bez fakulteta.

o Ekonomisti rada procjenjuju da, uz ostale nepromijenjene uvjete, svaka godina

školovanja povećava godišnje prihode za otprilike 5 – 11 posto. Da bi vanjski učinci

postojali, dobitak od proizvodnosti treba biti veći od te razlike.

-> drugi primjer: netko u svom dvorištu ugradi uređaj protiv komaraca. I recimo da taj uređaj

ubija komarce u krugu 50m, što znači da će susjedi unutar te udaljenosti imati koristi od tog

uređaja, a da za nju nisu platili.

Primjer negativne eksternalije je npr. tvornica koja baca otpad u rijeku koja nije ničije

vlasništvom i u toj rijeci netko lovi ribu. (primjer na prethodnom pitanju)

-> drugi primjer: kao nusproizvod djelovanja jedne tvornice nastaje dioksid. Kad dospije u

okoliš, završava u svačijem organizmu, što nekome uzrokuje manje, a nekome veće probleme,

dakle štetu, koja im se ne nadoknađuje.

30. Grafički prikažite kako se uspostavlja ravnoteža ako postoje negativne eksternalije!

Str. 94. Rosen

-> napomena: za razumijevanje pročitati primjer ispod grafa u pitanju 28.

Kada dobro stvara negativne eksternalije, proizvodi se prevelika količina tog dobra s obzirom na

učinkovitu proizvodnju.

Prilikom prelaska na učinkovitu razinu proizvodnje: (s Q1 na Q*)

o proizvođač gubi dobit u iznosu dcg – okomita razlika između MB i MPC za svaku jedinicu

proizvodnje između Q1 i Q*

o potrošač ostvaruje dobitak u zbog smanjenja štete u iznosu abef (prostor ispod MD) što je

jednako cdgh – zato što je MSC – MPC = MD

o neto dobit za društvo je razlika između cdgh i dcg, odnosno dgh

19

Dobici i gubici od smanjenja proizvodnje

(prelaska na učinkovitu razinu proizvodnje)

31. Koja su privatna, a koja društvena rješenja za izbjegavanje neučinkovitosti nastalih

eksternalijama?

Privatna rješenja:

1. spajanja poduzeća i time internalizacija eksternalija

2. primjena društvenih konvencija i moralnih pravila – zlatno pravilo 'činite drugima što

biste htjeli da čine vama' može se u ovom smislu protumačiti kao 'prije poduzimanja

neke djelatnosti, razmislite o njezinoj vanjskoj graničnoj koristi i troškovima'

Državna rješenja:

1. porezi (Pigouov porez; A.C. Pigou 1930-ih)

2. potpore (Pigouova potpora)

3. stvaranje tržišta

4. utvrđivanje vlasničkih prava

5. regulacija

32. Objasnite pojam Pigouovog poreza!

Pigouov porez – porez nametnut na svaku jedinicu onečišćivačeve proizvodnje u iznosu

jednakom graničnoj šteti pri učinkovitoj razini proizvodnje

20

Pigou (1930-e): onečišćivači proizvode previše jer se susreću s preniskim troškovima

proizvodnje – kako bi se to ispravilo, mogu se nametnuti porezi i time povećati cijene inputa

→ Pigouov porez

33. Grafički prikažite djelovanje Pigouovog poreza.

Granična šteta pri učinkovitoj proizvodnji Q* je razmak cd. To je Pigouov porez (okomita

udaljenost između MSC i MPC = MD). Porez povećava Bartov MC. To vidimo na novoj krivulji

graničnih troškova (MPC+cd). Maksimiziranje profita zahtijeva proizvodnju gdje je MB =

novom graničnom trošku – a to je u sjecištu MB i MPC+cd – razina Q*. Porez stvara prihod od

cd dolara za svaku od id proizvedenih jedinica (udaljenost 0Q*). Porezni je prihod cd x id, što je

jednako površini pravokutnika ijcd.

Za postizanje učinkovitosti nije nužno davati nadoknade žrtvama onečišćenja – moglo bi doći do

zloupotrebe.

Praktični problemi u primjeni Pigouova poreza:

Teško je pronaći odgovarajuću stopu poreza, ali mogući su razumni kompromisi.

Primjena poreza pretpostavlja da je poznat onečišćivač i stupanj onečišćenja – u brojnim

primjerima to je teško odrediti – ipak, tehnologija bi mogla olakšati kontrolu onečišćenja

u budućnosti.

21

34. Objasnite djelovanje Pigouove potpore.

Učinkovita razine proizvodnje može se postići plaćanjem onečišćivaču zato što ne onečišćuje (uz

pretpostavku fiksnog broja onečišćivača) → potpora za onečišćenje

Recimo da država objavi da će Bartu platiti potporu od cd za svaku jedinicu koju ne proizvede.

Pri Q1 i svakoj razini desno od Q* granični trošak premašuje graničnu korist.

Za razine proizvodnje manje od Q* oportunitetni trošak proizvodnje (MPC + cd) je manji od

granične koristi (MB). Dakle, potpora potiče Barta upravo na učinkovitu proizvodnju Q*.

Posljedice poreza i potpora na raspodjelu se razlikuju – umjesto plaćanja poreza ijcd

onečišćivač prima potporu cdfh (iznos jednak broju jedinica propuštene proizvodnje ch x

potpora/jedinici cd)

Problemi:

1. Potpora vodi većim profitima pa će na dulji rok proizvodnja koja dovodi do onečišćenja postati

atraktivna za veći broj poduzeća – to može dovesti do porasta ukupnog onečišćenja – a

pretpostavka je fiksni broj onečišćivača

2. Za isplatu potpore nekome u gospodarstvu treba nametnuti poreze. Porezi uglavnom

smanjuju poticaje za rad i ulaganja te izazivaju troškove koji mogu premašivati koristi od

uklanjanja eksternalija.

3. Potpore mogu biti etički nepoželjne.

35. Grafički prikažite djelovanje Pigouove potpore.

22

36. Objasnite izbjegavanje neučinkovitosti nastalih eksternalijama pomoću stvaranja

tržišta.

Neučinkovitosti povezane s eksternalijama mogu se povezati s nepostojanjem odgovarajućih

tržišta pa država može potaknuti učinkovitost prodajući dozvole za onečišćenje i stvarajući

tržište čistog zraka ili vode. Cijena koja se plaća za dozvolu za onečišćenje zove se naknada za

onečišćenje.

Država može dodijeliti pravo na onečišćenje aukcijom, ili ih dodijeliti poduzećima koja ih dalje

mogu slobodno prodati → razlikuju se posljedice na raspodjelu: pri aukciji novac ide državi, a pri

dodjeli poduzećima koja su bila dovoljno sretna da dobiju ta prava.

Prednosti naknada nad Pigouovim porezom:

Naknade za onečišćenje smanjuju neizvjesnost u pogledu konačne količine onečišćenja,

za razliku od Pigouova poreza

Pri inflaciji, za očekivati je da će cijena onečišćivačkih prava držati korak dok bi

promjena porezne stope mogla zahtijevati dulji administrativni postupak.

Nedostatak: Kod aukcije bi poduzeća, koja na to imaju prava, mogla kupiti više onečišćivačkih

licencija nego je potrebno za minimiziranje troškova i tako spriječiti ulaz drugih poduzeća na

tržište -> to je teško predvidjeti.

23

37. O čemu govori Coaseov teorem?

- prema nobelovcu Ronaldu Coaseu

(Coase Theorem, 1960.) – postavka prema kojoj se, kada su transakcijski troškovi zanemarivi,

učinkovito rješavanje vanjskog učinka postiže sve dok su nekome dodijeljena vlasnička prava

neovisno o tome kome su dodijeljena.

Osnovni uzrok eksternalija je nedostatak vlasničkih prava – prirodni način rješavanja problema je

privatizacija odgovarajućih resursa. Razlozi za pregovaranje postoje sve dok je MD>(MB–MPC).

Učinkovito rješenje može se postići neovisno o tome kome su dodijeljena vlasnička prava. O

tome govori Coaseov teorem koji podrazumijeva da jednom kada se utvrde vlasnička prava nije

više potrebna državna intervencija za rješavanje problema eksternalija. 2 razloga zašto se društvo

ne može uvijek osloniti na Coaseov teorem pri rješavanju problema eksternalija:

24

1. teorem zahtijeva da troškovi pregovaranja budu dovoljno niski da ga ne sprečavaju, i

2. teorem pretpostavlja da vlasnici resursa mogu utvrditi izvor koji uzrokuje štetu na

njihovu vlasništvu i zakonski spriječiti štetu

Dodjela vlasničkih prava utječe na raspodjelu dohotka -> povećava se dohodak onoga tko ima

vlasnička prava.

38. Objasnite kako se pomoću utvrđivanja vlasničkih prava mogu izbjeći neučinkovitosti

nastale eksternalijama.

Osnovni uzrok vanjskih učinaka je nedostatak vlasničkih prava. Zbog toga je prirodni način

rješavanja problema da se odgovarajući resursi privatiziraju. Promatramo odnos između 2 osobe

A i B (poduzeća), i pretpostavljamo da je za njih međusobno pogađanje besplatno. Kada

vlasnička prava glase na onečišćivača A – on je voljan ne proizvoditi danu jedinicu proizvoda sve

dok dobiva iznose koji premašuju neto porast dobitaka od proizvodnje te jedinice (MB-MPC), a

osoba B na koju djeluje onečišćenje spremna je platiti sve dok su plaćanja manja od njezine

granične štete (MD). Sve dok iznos koji je druga osoba spremna platiti onečišćivaču premašuje

njegov trošak neproizvodnje, postoje razlozi za pregovaranje, tj. uvjet je MD> (MB-MPC).

Kada su vlasnička prava dodijeljena osobi B, osoba A joj plaća za dozvolu za onečišćenje. Osoba

B je spremna prihvatiti onečišćenje sve dok je plaćanje veće od granične štete MD. A osoba A,

onečišćivač, će platiti sve dok je iznos plaćanja manji od vrijednosti MB-MPC. Iz toga proizlazi

da se učinkovito rješenje može postići neovisno o tome kome su dodijeljena vlasnička prava, sve

dok su nekome dodijeljena. To je Coaseov teorem koji podrazumijeva da jednom kad se utvrde

vlasnička prava više nije potrebna državna intervencija za rješavanje problema eksternalija.

39. Kako regulacija djeluje na izbjegavanje neučinkovitosti nastalih eksternalijama?

Kod primjene regulacije svaki onečišćivač mora pristati na smanjenje onečišćenja za određeni

iznos ili snositi zakonske sankcije. Regulacija koja od svih poduzeća zahtijeva jednako smanjenje

proizvodnje vodi tome da neka poduzeća proizvode premalo, a neka previše. Vjerojatnije je da će

tržišno usmjerena rješenja postići učinkovite ishode nego izravna regulacija.

25

40. Što je javni izbor?

javni izbor – Analiza državnog procesa odlučivanja

Javni izbor (public choice) istražuje mehanizme pomoću kojih se donose kolektivne odluke

o prikupljanju javnih prihoda, namjeni javne potrošnje, transfernim plaćanjima, regulaciji i

ostalim fiskalnim politikama. U privatnom sektoru pojedinci donose individualne odluke koje

se usklađuju na tržištu: potrošači donose odluke o visini svoje potrošnje, poduzeća donose

svoje odluke o visini proizvodnje, a sustav cijena osigurava da količine koje pojedinci

potražuju, poduzeća stvarno i proizvedu. Postupak donošenja kolektivnih odluka mnogo je

složeniji jer se trebaju donijeti odluke o dobrima i uslugama za koja ne postoje tržišta. Zato se

u političkom procesu moraju donijeti odluke koje će voditi računa o različitim interesima i

željama mnogih glasača. U diktatorskim političkim sustavima donošenje kolektivnih odluka

je jednostavno, jer su individualne preferencije diktatora nametnute društvenim

preferencijama. Zato je jedan od glavnih zadataka teorije javnog izbora da izučava kako se

kolektivne odluke donose u demokratskim društvima. U tu se svrhu upotrebljavaju različiti

modeli sustava glasovanja kao što je jednoglasan izborni sustav, sustav obične većine i

dvotrećinski izborni sustav.

41. Objasnite pojam Lindahlovih cijena.

26

Lindahlove cijene (Lindahl Prices) – dio poreza što ga neki pojedinac mora platiti po jedinici

javnog dobra.

Lindahlove cijene – ako pojedinci snose svoju cijenu za jedinicu javnog dobra, ovisnu o njihovu

udjelu u porezima, postoji količina opskrbe javnim dobrima koja svima odgovara, i ta je količina

Pareto učinkovita.

Problemi u primjeni:

- pretpostavlja se da ljudi glasuju iskreno – ako ne, proračunato ponašanje može spriječiti

postizanje Lindahlove ravnoteže

- dok se ne pronađu uzajamno prihvatljivi porezni udjeli može potrajati dugo →

jednoglasnost je teško postići (visoki troškovi) – iako pravila jednoglasnostijamče da

nitko neće biti iskorišten, često rezultiraju time da se uopće ne donese odluka.

42. Što je paradoks glasovanja i kada nastaje?

Paradoks glasovanja (Voting Paradox) ili glasački paradoks – pojava da u sustavu većinskoga

glasovanja preferencije zajednice mogu biti nekonzistentne iako su preferencije svakog pojedinca

(svih glasača) konzistentne.

Pojavu paradoksa glasovanja uzrokuje postojanje preferencija s dvostrukim vrhom. Preferencija

s dvostrukim vrhom – udaljavanjem od ishodišta kojemu je glasač najviše sklon korisnost najprije

pada pa onda opet raste. Kada postoji privatna zamjena za javno ponuđena dobra, povećava se

27

vjerojatnost preferencija s više vrhova, a time i vjerojatnost glasačkog paradoksa – ne mora

nužno do njega i doći. Kada se glasuje za različite stvari, preferencije s više vrhova su vrlo česte.

Glasač

Izbor Cosmo Elaine George

Prvi A C B

Drugi B A C

treći C B A

U izabiru između A i B, A – mala količina pobijedila bi 2 prema 1. U izabiru između B i C, B

– usmjerena količina pobijedila bi 2 prema 1. Konačno, u izabiru A i C, C bi pobijedio 2

prema 1. Taj nas rezultat samo zbunjuje jer prvi izabir govori da je A poželjniji od B, a drugi

da je B poželjnije od C. Logika govori da bi A – mala količina baš stoga trebala biti poželjnija

od C – velike količine, ali u posljednjem izabiru dobivamo suprotan rezultat -> za konačan

rezultat glasovanja presudan je red kojim se glasa (pojam podešavanje rasporeda, Rosen,

str. 122)

43. Što su preferencije s dvostrukim, a što preferencije s jednim vrhom.

Preferencija s dvostrukim vrhom (Double-Peak Preferences) – udaljavanjem od ishodišta

kojemu je glasač najviše sklon korisnost najprije pada pa onda opet raste

Preferencija s jednim vrhom (Single-Peak Preferences) – korisnost kontinuirano pada kako se

glasač udaljava od točke koja mu daje najveću korisnost.

28

Pojavu paradoksa glasovanja uzrokuje postojanje preferencija s dvostrukim vrhom.

Kada postoji privatna zamjena za javno ponuđena dobra, povećava se vjerojatnost preferencija s

više vrhova. Kada se glasuje za različite stvari, preferencije s više vrhova su vrlo česte.

44. O čemu govori teorem medijanskog glasača?

Medijanski glasač je onaj čije se preferencije nalaze u sredini skupine preferencija svih glasača;

½ glasača je za više, a polovica za manje javnog dobra.

(Median Voter Theorem) – načelo prema kojemu, sve dok sve preferencije imaju samo jedan

vrh, uz zadovoljenje još nekoliko pretpostavki, rezultat većinskog glasovanja odražava

sklonost glasovanja (preferencije) središnjeg (medijanskog) glasača.

Budući da preferencije s više vrhova mogu biti važne u mnogim stvarnim situacijama, ne

možemo se osloniti na većinsko glasovanje radi postizanja rezultata u skladu s javnim izborom.

Za otkrivanje intenziteta preferencija i uspostavljanje stabilne ravnoteže moguće je koristiti

razmjenu glasova. Razmjena glasova može pogoršati, ali i poboljšati blagostanje.

45. Što govori Arrowljev teorem o nemogućnosti?

(Arrow's Impossibility Theorem) govori o nemogućnosti prevođenja individualnih

preferencija u kolektivne bez narušavanja barem jednog niza etički razumnih uvjeta.

Kenneth Arrow (1951.) – predložio da u demokratskim zemljama kolektivno pravilo donošenja

odluka treba zadovoljavati sljedeće uvjete:

1. Da se može donijeti odluka bez obzira na konfiguraciju glasačkih preferencija.

2. Mora biti moguće rangirati sve rezultate

29

3. Pravilo donošenja odluka mora odgovarati individualnim preferencijama.

4. Pravilo mora biti konzistentno (A>B i B>C, onda A>C)

5. Društveno rangiranje A i B ovisi samo o individualnom rangiranju A i B – to se zove

''neovisnost od irelevantnih alternativa''

6. Nije dopušteno diktatorstvo.

46. Objasnite razliku između izravne i predstavničke demokracije.

IZRAVNE DEMOKRACIJE –(nerealno shvaćanje država) demokratska društva koriste se

različitim glasačkim postupcima za odlučivanje o javnim izdacima. Država je veliko računalo

koje izvlači na vidjelo preferencije glasača i zatim se koristi tim informacijama za donošenje

društvenih odluka. Ona u tome nema nikakvih vlastitih interesa, ona je neutralna i dobroćudna.

Postupci su:

1. Lindahlove cijene – dovode do jednoglasne odluke o odabiru učinkovite količine

javnih dobara, uz uvjet poštenog prikazivanja preferencija.

2. Većinsko glasanje – može rezultirati nedosljednim odlukama glede javnih dobara ako

preferencije nekih glasača imaju više vrhova

3. Razmjena glasova – omogućuje glasačima da izraze jačinu svojih preferencija trgujući

glasovima. Ipak, ponekad manjina može ostvariti svoje želje na teret većine koja će

snositi troškove.

Arrow je predložio da u demokratskim zemljama kolektivno pravilo donošenja odluka mora

zadovoljavati 6 kriterija (iz prethodnog pitanja) u bilo kojem od prethodna 3 glasačka postupka.

Arrowljev teorem o nemogućnosti – govori da nije moguće pronaći pravilo koje će sa

sigurnošću jamčiti zadovoljavanje svih tih kriterija → od demokratskih društava ne može se

očekivati da donosi konzistentne odluke.

PREDSTAVNIČKE DEMOKRACIJE – (realno shvaćanje država)

-> Nerealno je shvaćanje da je država veliko računalo koje izvlači na vidjelo preferencije glasača

i koristi se tim informacijama za donošenje društvenih odluka, da u tome nema nikakvih vlastitih

interesa, da je neutralna i dobroćudna. U stvarnosti, državom upravljaju ljudi – političari, suci,

birokrati itd. Stoga realan političko-ekonomski model mora proučavati ciljeve i ponašanje ljudi

30

koji vladaju državom dakle, modeli vladinih postupaka utemeljenih na motivacijama i ponašanju

pojedinaca koji vladaju državom. Ti modeli pretpostavljaju da ljudi u vladi, poput ostalih

pojedinaca, pokušavaju maksimizirati osobnu korist.

Političari koji žele maksimizirati prikupljene glasove (uz ograničavajuće pretpostavke) prilagodit

će se programu koji preferira medijanski glasač. Pri analizi je potrebno dobro istražiti

jednodimenzionalna rangiranja, ideologiju, osobnost, vodstvo, odluku o glasovanju. Želja

birokrata za što većim proračunom vodi neučinkovito velikoj birokraciji. Ljudi sličnih interesa

mogu djelujući zajedno ostvariti natproporcionalnu moć da bi utjecali na državnu politiku.

Interesne kupine mogu se osnivati na temelju: izvora dohotka, veličine dohotka, regije

stanovanja, demografskih i osobnih obilježja.

47. O čemu govori Wagnerov zakon?

- Adolph Wagner (formirao ga u 19. st.)

Govori o tome da vladine usluge, a time i njezina potrošnja rastu po većoj stopi od dohotka.

(Wagner's Law) – Pojava da državni rashodi rastu brže od dohodaka. (iz leksikona pojmova

na kraju knjige Rosen, str. 582.)

Wagnerov zakon – najstarija poznata tvrdnja o kretanju javnih rashoda u području javnih

financija. Prema Wagneru (prijelaz 19. na 20. st.), s kulturnim napretkom redovito je povezano

proširenje drž. aktivnosti, iz čega proizlazi i apsolutno i relativno povećanje državnih rashoda.

48. Što je razmjena glasova? Objasnite razmjenu glasova na primjeru.

Sustav razmjene glasova dopušta ljudima da mijenjaju glasove i tako pokažu jačinu svojih

preferencija za razne opcije.

Pretpostavimo da glasači Smith i Jones ne preferiraju više raketa, i to u njih nije osobito

izraženo. Brown, pak, definitivno želi više raketa. Sustavom razmjene glasova Brown može

uvjeriti Jonesa da glasa za više raketa bude li Brown glasao za novu cestu koja prolazi pokraj

Jonesove tvornice.

49. Na čemu se može temeljiti osnivanje interesnih skupina?

31

1. Izvor dohotka: kapital ili rad – Prema marksističkoj teoriji, političke interese ljudi

određuje činjenica jesu li kapitalisti ili radnici. Iako, danas je teško odrediti tko su

kapitalisti, a tko radnici.

2. Veličina dohotka – bogati i siromašni imaju različite poglede na mnoga političko-

ekonomska pitanja, bez obzira na izvore njihovih dohodaka.

3. Izvor dohotka: ista gospodarska grana – Radnici i vlasnici tvrtki iste gospodarske grane

imaju zajedničke interes: da država podrži baš njihovu djelatnost.

4. Stanovnici regija – Stanovnici istih regija često dijele iste interese.

5. Demografska i osobna obilježja – Stari ljudi podržavaju potpore za zdravstvenu zaštitu i

izdašne mirovinske programe, dok su mladi bračni parovi zainteresirani za dobre škole i

niske poreze na dohodak, razlike u religijskim načelima, etničkim skupinama, spolu…

50. Što je željezni trokut?

Željezni trokut (Iron triangle) – suradnja triju skupina: zakonodavca (izabrani predstavnici) koji

je donio program, činovnika (birokrata) koji ga provode te posebnih interesnih skupina koje

imaju koristi od programa, radi postizanja međusobno korisnog rezultata.

51. Što je lobiranje?

Lobiranje ili eng. Rent-seeking – korištenje države kako bi se ostvarili povrati viših od normalnih

(tzv. rente). To je aktivnost kojom pojedinci koriste politički sustav da bi preraspodijelili

dohodak u svoju korist. -> i samo to????

52. Na koji bi se način, prema vašem mišljenju, mogao kontrolirati rast državne potrošnje?

-IZ SLAJDOVA OD BAJE

Teško je kontrolirati državnu potrošnju jer je veliki dio zadan od prije, odlukama prethodnih

vlada- mirovine, zdravstveno, socijalna skrb, otplata duga, potpore te politički sustav ima

ugrađene defekte. Mogućnosti kontroliranja državne potrošnje su:

1. Konkurencija privatnog sektora – Niskanen predlaže veće korištenje privatne proizvodnje

javnih dobara i usluga

2. Promjene pobuda birokrata – Niskanen, koji misli da je birokracija kriva za rast državne

potrošnje, predlaže financijske poticaje za ublažavanje sklonosti birokrata da izgrađuju

32

birokratska carstva – npr. porast plaće ako smanjuju potrošnju (to može biti opasno, mogli

bi previše smanjiti proračun- ispod one točke gdje je MC=MB). Međutim, je li to

smanjenje uvijek etički poželjno? Npr. socijalni radnik dobije veću plaću kad smanji

socijalnu pomoć siromašnima

3. Promjene proračunskog postupka – Saboru se npr. nametne skup stalnih ciljeva za

određeni postotak smanjenja proračuna i/ili deficita u određenom razdoblju – npr. 2005-

2007. smanjiti proračun za neki %BDP-a; toliko i toliko svake godine. SAD: Gramm-

Rudman-Hollingsov (GRH) zakon -> Zakon o nužnom proračunu i nadzoru nad

proračunom. Dobre strane su: zastupnici se mogu opravdati pred biračima, slabosti:

automatsko smanjivanje svih rashoda programa u jednakom postotku.

4. Ustavna ograničenja poput: ukupni izdaci ne smiju biti veći od ukupnih primitaka,

izdaci=primici; primici ne smiju biti veći od rasta BDP-a. Nedostaci (str. 146., Rosen):

Problematično je to što predviđanja ekonomista nisu pouzdana, razlikuju se, pitanje je čije

podatke uzeti, može se manipulirati (npr. BDP u Hrvatskoj) te je upitna definicija

primitaka i izdataka; računovodstvenim trikovima su također moguće manipulacije.

53. Navedite glavne ciljeve programa socijalne skrbi?*

-> možda ovako: Prema glavnim ciljevima programa socijalne skrbi, imamo tri osnovna obrasca

socijalne politike (te politike zapošljavanja i socijalne skrbi):

• liberalni (naglasak na učinkovitosti tržišta, restriktivnoj politici pomoći i velikoj društvenoj

stratifikaciji - to su npr. SAD, Kanada i Australija, a u širem smislu Švicarska i Velika Britanija),

• korporatistički tip (u kojemu težište nije toliko na učinkovitosti tržišta već na očuvanju

postojeće društvene strukture kao što je u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji), te

• socijalno-demokratski tip (koji je pretežito nastao političkim djelovanjem srednje klase, a

težište mu je na ostvarivanju što veće društvene jednakosti, a zastupljen je u Švedskoj, Norveškoj

te djelomično u Danskoj i Finskoj).

• U ublažavanju siromaštva pomaže sustav socijalne skrbi – programi pomoći siromašnima.

• Država treba biti ponajviše usmjerena na stvaranje mogućnosti da ljudi rade i zarade, a što

manje bi trebala biti posvećena preraspodjeli postojećeg bogatstva u društvu.

33

• Najvažniji cilj socijalne politike je omogućiti ljudima novo zapošljavanje ili povratak u svijet

rada.

• Odgovarajućom ekonomskom i socijalnom politikom treba se osigurati da i siromašni imaju

koristi od gospodarskog rasta i razvoja.

Sustav socijalne skrbi – programi pomoći siromašnima – pomaže u ublažavanju siromaštva.

Programi socijalne skrbi su programi pomoći prema imovinskom stanju i usmjereni su prema

onima čija su fin. sredstva ispod određene granice. Programu u SAD-u, AFDC-u (Aid to Families

with Dependent Children), koji je opozvan zakonom 1996., cilj je bio novčana pomoć obiteljima

s malodobnom djecom, samohranim, invalidnim i nezaposlenim roditeljima. Dodatni sigurnosni

dohodak predviđa mjesečnu naknadu za ostarjele, slijepe i nemoćne. Zdravstveno osiguranje je

najveći program rashoda kojem je cilj zdravstveno osigurati pojedince s nižim dohocima. Bonove

za hranu – kupone koje izdaje samo država – mogu koristiti svi siromašni samo za kupnju hrane.

Programi prehrane djece usmjereni su na majke dojenčadi, dojenčad, djecu do 5 godina i učenike.

Zatim je tu stambena potpora siromašnima – pomoć za troškove stanarine te programi kojima se

povećavaju prihodi – cilj im je pospješivanje sposobnosti siromašnih da u budućnosti samostalno

zarađuju.

54. Objasnite probleme ovisnosti o socijalnoj skrbi.

Jedno od pitanja jest stvara li primanje naknada 'mentalitet socijalne skrbi' koji smanjuje

mogućnosti da korisnik ikad postane sposoban brinuti se za sebe. Unutar uobičajenoga

ekonomističkog modela razmatranja odluka o radu pitanje je mijenja li korisnik socijalne skrbi

nagib svojih krivulja indiferencije dokolice i dohotka, postaju li ljudi 'lijeni', tako da za bilo koji

postojeći skup mogućnosti zarade rade manje nego što bi radili da nisu uključeni u socijalnu skrb.

Ipak, čini se da pojedinci ostaju na socijalnoj skrbi jer su njihove mogućnosti i dalje slabe. Dosad

nijedna empirijska studija nije uspjela razlučiti te dvije mogućnosti. Stoga i nadalje ostaje

pretpostavka da program socijalne skrbi mijenja sklonosti korisnika.

Drugi način na koji program može stvoriti dugotrajnu ovisnost o socijalnoj skrbi jest utjecaj na

strukturu obitelji. Npr. Pravo na AFDC program ostvarivale su obitelji samohranih roditelja.

Tvrdi se da to potiče očeve na napuštanje obitelji. Majke ne mogu zaraditi dovoljno novca da

34

izvedu obitelj iz siromaštva niti mogu stvoriti odgovarajuće uvjete za odgoj djece. Tako se

ovisnost o socijalnoj skrbi prenosi na iduće naraštaje. Ipak, ekonometrijska istraživanja nisu

otkrila postojanje povezanosti ili su otkrila slabu povezanost socijalne skrbi i strukture obitelji.

55. Opišite sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj.

Državne pomoći- pomoć za uzdržavanje, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, naknada

plaće roditelju djeteta sa smetnjama u razvoju, jednokratna pomoć, pomoć u prehrani, pomoć za

odjeću i obuću, podmirenje troškova ogrjeva, pogrebnih troškova, jednokratna pomoć za kupnju

udžbenika...

Lokalna i regionalna pomoć- pomoć za podmirenje troškova stanovanja, pomoć za ogrjev

-> Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj sastoji se od pomoći u gotovini i naravi te od programa

smještaja i njege. (sažetak str. 139., knjiga JF u Hrvatskoj)

Postoje državne pomoći i lokalna i regionalna pomoć. Oblici pomoći dijele se na 2 najvažnije

skupine – prijenose ili potpore te na usluge. Potpore obuhvaćaju pomoći u gotovini (npr. osobnu

invalidninu) i pomoći u naravi (npr. prehrani, obući, odjeći). Usluge se odnose na smještaj izvan

obitelji (npr. u domovima, udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima), na osposobljavanje

za samostalan život i rad te na pomoć i njegu u kući.

56. Kako se financira sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj i na što se troše sredstva?

Financira se iz državnog proračuna, lokalnih proračuna te vlastitih sredstava ustanova socijalne

skrbi. Sredstva se troše na – gore odgovoreno u pitanju 55.

57. Što je granica siromaštva i kako se ona računa, a što je jaz siromaštva?

Granica siromaštva (poverty line) - je utvrđena razina realnog dohotka koji se smatra

dovoljnim za osiguranje minimalno doličnog životnog standarda.

Za izračun granice siromaštva prvi korak je procjena minimalnih troškova prehrane koji

udovoljavaju odgovarajućim prehrambenim standardima. Drugi korak je određivanje dijela

35

dohotka koji za hranu troše obitelji različitih veličina. Granica siromaštva dobije se

množenjem recipročnog iznosa tih odnosa troškovima odgovarajuće prehrane.

Jaz siromaštva (Poverty Gap) određuje iznos novca kojim bi se razina dohotka svih

siromašnih kućanstava podigla do linije siromaštva, uz pretpostavku da transferi ne bi

prouzročili promjenu ponašanja korisnika prema radu.

58. Koje su glavne metodološke poteškoće u mjerenju siromaštva?

1. Popisni podaci o dohotku odnose se samo na gotovinski dohodak u obitelji (zanemaruju

se primici u naturi).

2. Svi podaci o dohotku odnose se na dohodak prije oporezivanja.

3. Službeni podaci ne obuhvaćaju transfere u naturi koje daje država.

4. Dohodak se izračunava godišnje.

5. Postoje problemi u definiranju jedinice promatranja (pojedinci ili kućanstva).

6. Promjena vrijednosti, navika i stavova (nešto što je nekada bio luksuz, danas se smatra

neophodnošću). – ovog zadnjeg nema u knjizi????

59. Što je jednostavni utilitarizam te koje su njegove pretpostavke?

Utilitarizam – povezan s ostvarivanjem najveće moguće sreće za najveći broj ljudi u društvu,

tako da se maksimin kriterij ostvaruje ako najveći broj ljudi ima najveću graničnu korist od

dohotka.

Ako postoji n pojedinaca u društvu, a njihova je i-ta pojedinačna korisnost Ui, tada je

društveno blagostanje, W, funkcija F pojedinačnih korisnosti:

o W = F (U1, U2, ..., Un) Utilitaristička funkcija društvenog blagostanja

(Utilitarian social welfare function)

o Pretpostavlja se da porast bilo kojeg od Ui uz nepromijenjene ostale uvjete, povećava

W. Promjena koja nekoga dovodi u bolji položaj bez pogoršavanja položaja drugih

povećava društveno blagostanje.

36

Dohodak se treba raspodjeljivati sve dok to povećava W. Da bi se ostvario podrobniji uvid,

korisno je razmotriti važni poseban slučaj jednadžbe

o W = U1 + U2 + ... Un zbrojna funkcija društvenog blagostanja( zfdb)

o Dakle, društveno je blagostanje jednostavno zbroj individualnih korisnosti

o Pretpostavka: cilj je države ostvariti najveću moguću vrijednost W iz jednadžbe zfdb

Pretpostavlja se da:

1. Pojedinci imaju potpuno jednake funkcije korisnosti koje ovise samo o razini njihovih

dohodaka;

2. te funkcije korisnosti pokazuju smanjenje granične korisnosti dohotka, jer kako

dohoci pojedinaca rastu, oni postaju sve bogatiji, ali uz opadajuću stopu;

3. Ukupna je vrijednost raspoloživog dohotka fiksna (nepromjenjiva)

Uz te pretpostavke i zbrojnu funkciju društvenog blagostanja država treba preraspodijeliti

dohodak tako da se postigne potpuna jednakost.

60. Što je maksimin kriterij i kakva je moralna vrijednost tog prijedloga?

Prema jednadžbi W = minimum (U1, U2, …, Un) društveno blagostanje ovisi o koristi što je

ostvaruje pojedinac koji ima minimalnu korisnost u društvu. Taj se društveni cilj naziva

maksimin kriterij (Maximin Criterion) jer je cilj maksimizirati korisnost pojedinca koji ima

minimalnu korisnost u društvu.

W = minimum (U1, U2, ... , Un) - ne podrazumijeva da je društvo ravnodušno prema

raspodjelu dohodaka kako je pretpostavljano pod uvjetima jednostavnog utilitarizma

Moralna vrijednost je kontroverzna? Rosen str. 159., 160.

Filozof Rawls tvrdi da je maksimin kriterij moralno važan. Rawls smatra da ljudi u početnom

stanju ne znaju kakav će im biti status u društvu pa su tad njihovi stavovi o ciljevima raspodjele

nepristrani i pravedni. Kasnije Rawls tvrdi kako ljudi u početnom stanju prihvaćaju maksimin

kriterij jer se boje da bi mogli završiti na dnu ljestvice raspodjele dohotka pa žele da razina dna

bude što viša. E sad, zašto bi pojedinačni nemoralni i sebični nazori u početnom stanju bili

moralno značajni?

Pa ako se i prihvati Rawlsovo viđenje, vjerojatno ti sebični racionalni interesi ne bi doveli do

maksimin kriterija. Jer ljudi bi ipak prihvatili malu vjerojatnost siromaštva u zamjenu za velike

izglede da će ostvariti visok dohodak.

37

61. Što je egalitarizam u robama?

Commodity egalitarianism – To je ideja prema kojoj neke robe moraju biti dostupne svima.

Razvio ju je Tobin 1970. Ta je nazor vrlo privlačan u nekim slučajevima. Većina ljudi vjeruje da

svi trebaju imati pravo glasovanja, kao što u doba rata treba biti na sve jednako raspoređena

potrošnja. Druge su vrste egalitarizma u potrošnji upitnije. Ljudi vjeruju da svatko treba imati

pristup bar nekoj minimalnoj razini školovanja. Trebaju li sva djeca imati jednako osnovno

obrazovanje ili se smije dopustiti onima koji to žele da ulažu više u obrazovanje svoje djece?

Takav se stav pojavljuje i u tekućoj raspravi o medicinskoj skrbi. Trebaju li svi dobivati jednaku

vrstu zdravstvene zaštite?

62. Navedite glavne obilježja siromaštva u Hrvatskoj te na temelju raspoloživih informacija

navedite koja je stopa siromaštva u Hrvatskoj?

Siromaštvo se sastoji od dvije najvažnije skupine:

• onih koji su uvijek bili siromašni (većinom nezaposleni ili sezonski radnici, samohrane majke,

stare osobe koje su živjele same i bez obitelji, bolesni i hendikepirani) i

• novih siromašnih (uglavnom osiromašenih radnika i umirovljenika koji su relativno pristojno

živjeli u bivšoj državi).

Biti siromašan u Hrvatskoj znači živjeti u lošim uvjetima, nekvalitetno se hraniti, većinom ne

imati redovno zaposlenje i imati nezavršeno osnovno obrazovanje.

Siromaštvo prema apsolutnom pokazatelju u Hrvatskoj je razmjerno nisko, pogotovo ako se

usporedi s drugim zemljama u tranziciji (osim Slovenije). 1990-ih samo je 4% stanovništva

živjelo s manje od 4,30 USD po osobi dnevno, a oko 10% s manje od 5,30 USD dnevno.

Zabrinjava to što je siromaštvo u Hrvatskoj trajne prirode: oni koji su postali siromašni trebaju

mnogo vremena da iz njega pobjegnu.

Postoji nekoliko dominantnih skupina među siromašnima: stariji i slabije obrazovani,

nezaposlene i neaktivne osobe. Iako nezaposleni i neaktivni čine mali dio siromašnog

stanovništva (2,9 i 5,4%), oni su izloženi najvećoj opasnosti od siromaštva, dok je zaposlenost

prilično sigurna zaštita od siromaštva.

38

Opasnost od marginalizacije je neposredno povezana s isključivanjem iz svijeta rada. Ako je

zaposlenost ili nezaposlenost jedna od odrednica potreba za socijalnom pomoći, druga odrednica

je visina dohotka koja se ostvaruje. U mnogim zemljama niski (i neredoviti) dohodak važan je

uzrok siromaštva. Potrebno je istaknuti da se u Hrvatskoj raspolaže s malo statističkih

pokazatelja, mali je broj dosad provedenih istraživanja, a i Vlada nije usvojila službenu granicu

siromaštva.

Stope siromaštva u Hrvatskoj

(2001.-2003.) u %

Stopa siromaštva prema zadnjim raspoloživim informacijama je 18,9%, ali to je podatak iz 2003.

što znači da je danas taj postotak vjerojatno veći.

63. Objasnite pojmove nepovoljnog izbora i paternalizma. (str. 196. i 197. Rosen)

39

Recimo da osiguravajuće društvo prodaje policu osiguranja velikoj skupini u kojoj su neki

članovi skloni srčanim bolestima. Dok je skupina dovoljno velika, osiguravajuće društvo može

dobro procijeniti koliko će biti srčanih napada, iako možda nije poznato tko će nastradati.

Osiguravajuće društvo može iskoristiti tu spoznaju za formiranje cijene anuiteta.

Kad osiguravajuće društvo pokušava prodati istu takvu policu osiguranja pojedincu, situacija je

potpuno drugačija. Pretpostavka je da pojedinac zna da postoji velika vjerojatnost ostvarenja

naknade pa mu je u interesu osigurati se, što je pojava poznata kao nepovoljan izbor (adverse

selection). Problem nepovoljnog izbora rezultira time da prosječni kupac osiguranja ima veći

rizik nego prosječna osoba u skupini. Ako se mnogo osiguranih razboli, osiguravajuće društvo

gubit će novac. Da bi to spriječilo, odredit će veće premije za pojedinačno nego za grupno

osiguranje. Sada će samo pojedinci koji znaju da su u većoj opasnosti platiti više cijene. To opet

vodi povećanju premija i tako u krug. Stoga mnogi ljudi koji nisu dio veće skupine smatraju

troškove osiguranja previsokima pa odlučuju ne osigurati se. Dakle, tržište ne uspijeva učinkovito

ponuditi odgovarajuću količinu osiguranja. Taj problem rješava obvezno socijalno osiguranje

prisiljavajući na to sve članove izrazito velike skupine: države.

Paternaliznam – Paternalisti vjeruju da pojedinci nisu dovoljno dalekovidni da kupe dovoljnu

razinu osiguranja za svoje dobro i stoga ih država mora prisiliti da to učine. Misli se također da

pojedinci koji se ne uključe u program socijalnog osiguranja mogu vjerovati da će se, ako se nađu

u dovoljno očajnoj situaciji, država osjećati obveznom da im pomogne.

64. Navedite opasnosti od siromaštva i ekonomske nejednakosti.

Siromaštvo – prijetnja gospodarskom rastu, pojačavaju krize vezane za vanjske šokove, konflikti

bogatih i siromašnih u raspodjeli dohotka mogu ugroziti funkcioniranje pogotovo novostvorenih

demokracija, može doći do većeg nasilničkog kriminala, narušavanja socijalnog kapitala, slabo

sudjelovanje u životu i društvu.

Ekonomska nejednakost – dovodi do socijalnih napetosti i smanjenja učinkovitosti gospodarskog

sustava, demotivira ulaganja, otežava smanjivanje siromaštva, stvara političku nesigurnost.

40

65. Navedite najznačajnije teškoće suvremenih sustava socijalne zaštite i skrbi, te

odgovorite u kojem smjeru idu promjene u svijetu.

Mnoga obilježja modernih sustava socijalne zaštite širom svijeta temelje se u značajnoj mjeri na

iskustvima skandinavskih zemalja u kojima je sustav omogućavao široko rasprostranjenu zaštitu i

bio uspješno prihvaćen u cjelokupnom društvu.

Velika kriza 1930-ih godina pokazala je da kapitalističko tržišno gospodarstvo prepušteno samo

sebi teško može savladati teškoće.

Siromaštvo u zemljama u tranziciji :

- siromaštvo je u najvećoj mjeri određeno nezaposlenošću, odnosno nesudjelovanjem u

službenom gospodarstvu.

- u bivšim socijalističkim zemljama vladao je vrlo nepovoljan odnos prema siromašnima, jer se

smatralo da je siromaštvo isključivi proizvod kapitalističkog sustava.

- siromaštvo je u zemljama SIE u najvećoj mjeri određeno nesudjelovanjem pojedinca na

službenom tržištu rada i njegovom niskom obrazovnom i kvalifikacijskom razinom.

Politike i mjere za ublažavanje siromaštva:

- država treba biti ponajviše usmjerena na stvaranje mogućnosti da ljudi rade i zarade, a što manje

bi trebala biti posvećena preraspodjeli postojećeg bogatstva u društvu.

- najvažniji cilj socijalne politike je omogućiti ljudima novo zapošljavanje ili povratak u svijet

rada.

- u ublažavanju siromaštva neophodan je ekonomski razvoj, ali ne i dovoljan preduvjet uspjeha.

- gospodarski je razvoj ipak presudan jer povećava mogućnosti zapošljavanja, a rad je baš onaj

kapital o kojem siromašni najviše ovise.

- odgovarajućom ekonomskom i socijalnom politikom treba se osigurati da i siromašni imaju

koristi od gospodarskog rasta i razvoja.

66. Objasnite najvažnija obilježja mirovinske reforme u Hrvatskoj.

41

Prva bitna intervencija u mirovinski sustav, tzv. mala mirovinska reforma, provedena sredinom

1990-ih, bila je usmjerena na racionalizaciju i kontrolu tekućih mirovinskih troškova. Obilježja

te reforme jesu:

• pooštreni kriteriji odlaska u mirovinu postupnim podizanjem dobi umirovljenja za muškarce na

65 i za žene na 60 godina

• promjena formule izračuna mirovina-mjesto 10 najboljih god u obzir se uzima cijeli radni vijek

• promijenjen način usklađivanja već ostvarenih mirovina (umjesto samo prema plaćama,

primjenjuje se šestomjesečna indeksacija za polovicu zbroja stopa porasta troškova života i

porasta plaća prema tzv. švicarskoj formuli)

• izmijenjena definicija invalidnosti pa je zbog restriktivnijih kriterija smanjen broj novih

invalidskih mirovina

Za budućnost mirovinskog sustava presudna je druga mirovinska reforma nazvana velikom.

Njome je uvedeno trodijelno mirovinsko osiguranje (3 stupa):

Prvi stup obveznoga mirovinskog osiguranja zadržao je načelo tekuće raspodjele i

međugeneracijske solidarnosti. Samo u prvom stupu ostali su trajno osigurani zatečeni

umirovljenici i osiguranici stariji od 50 godina, odnosno oni između 40 i 50 godina koji se nisu

opredijeli za drugi stup, pa će oni ostvarivati mirovinu samo iz tog oblika osiguranja. Svi ostali

osiguranici ostaju u prvom stupu, ali sudjeluju i u kapitaliziranome modelu.

Drugi (obvezni) stup temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji dijela mirovinskih

doprinosa. Zatečeni osiguranici, mlađi od 40 godina, odnosno oni između 40 i 50 godina koji su

se za to dobrovoljno opredijelili, dijelom svog doprinosa ulaze u drugi stup obvezne

kapitalizirane štednje u mirovinskom fondu koji sami odaberu. Tri četvrtine doprinosa te

kategorije osiguranika ide u prvi stup, a jedna u drugi stup. Osiguranici koji su osigurani u

drugom stupu ostvarivat će dvije mirovine – iz prvoga i drugoga stupa.

Treći stup mirovinskog sustava utemeljen je, kao i drugi, na kapitalnom financiranju,

određenim doprinosima i osobnim štednim računima. U njemu se osiguravaju samo one osobe

koje se same žele dodatno osigurati od rizika starosti, invalidnosti i smrti, odnosno ne postoji

obveza osiguranja. Treći stup zasniva se na štednji sličnoj životnom osiguranju, pri čemu svaki

sudionik samostalno odlučuje o visini uloga i roku štednje. U razdoblju akumulacije mirovinske

štednje doprinosi će se prikupljati u dobrovoljnim mirovinskim fondovima i na osobnim

računima mirovinske štednje.

42

67. Navedite dvije glavne vrste mirovinskog osiguranja i objasnite razlike među njima?

Postoje dvije vrste mirovinskih sustava:

1. Sustav generacijske solidarnosti (Pay-As-You- Go) – Sustav mirovinskog osiguranja u

kojem se naknade isplaćuju postojećim umirovljenicima od tekućih doprinosa -> onih koji

u tom trenutku rade.

2. Mirovni fondovi s kapitalnim pokrićem (Fully Funded) - Mirovinski sustav u kojem se

naknada pojedincima plaća iz glavnice koja je formirana tokom njihovog radnog vijeka

kao i iz ostvarenih kamata.

-> iz definicija mirovinskih sustava su vidljive razlike među njima.

68. Koje su glavne funkcije mirovinskog sustava?

Mirovinski sustav u suvremenom društvu ima više funkcija. Najvažnije su:

1. Raspoređivanje dohotka pojedinaca i obitelji tijekom cijelog životnog vijeka,

2. Pojedinačna i nacionalna štednja,

3. Te održavanje socijalne kohezije ublažavanjem siromaštva za vrijeme starosti i radne

neaktivnosti.

69. Koja su glavna obilježja mirovinskoga osiguranja (sustava međugeneracijske

solidarnosti) u Hrvatskoj do kraja 1999. godine i kako se on financirao?

Iz postojećih uplaćenih doprinosa nisu se mogli financirati umirovljenici. Mirovinski rashodi su

sve više rasli i financirani su doprinosima te, sve više, transferima iz državnog proračuna ili

zaduživanjem države na domaćem i inozemnom tržištu. Mirovinski sustav postao je jedan od

najvažnijih izvora deficita proračuna središnje i konsolidirane države. Udio izdataka za

mirovinsko i invalidsko osiguranje u BDP-u je visok (cca. 10-15% BDP-a – zato je mirovinska

reforma bila potrebna). Nastajao je sve nepovoljniji odnos broja umirovljenika i osiguranika. U

Hrvatskoj je postojao samo javni sustav međugeneracijske solidarnosti. Osim navedenih

43

nepovoljnih obilježja, Hrvatska je imala i Domovinski rat, koji je povećao broj starosnih i

obiteljskih mirovina na koje su pravo imale stradale osobe ili obitelji poginulih.

Do mirovinske reforme postojala je slaba povezanost doprinosa i mirovine te su s obzirom na

dobnu strukturu žene dobivale više nego muškarci, a invalidske i obiteljske mirovine i nadalje se

određuju na povoljniji način od starosnih mirovina. Prva značajna reformska intervencija (mala

mirovinska reforma) usmjerena je na racionalizaciju i kontrolu tekućih mirovinskih troškova te su

pooštreni kriteriji odlaska u mirovinu – prije svega postupnim podizanjem dobi umirovljenja za

muškarce na 65 i za žene na 60 godina. Za budućnost mirovinskog sustava presudna je druga

mirovinska reforma (velika) – uvođenje trodijelnog mirovinskog osiguranja: drugog i trećeg

stupa osiguranja, kapitalno financiranje, određeni doprinosi i osobni računi mirovinske štednje.

70. Navedite glavne poteškoće s kojima se susreće Hrvatski sustav mirovinskog osiguranja?

Mirovinski rashodi rastu. Dva temeljna razloga tome su demografsko-organizacijski i

financijsko-sustavski – međusobno usko povezani.

Demografsko-organizacijski razlozi vezani su za starenje stanovništva (to je najvažniji uzrok

povećanog pritiska na mirovinske rashode). Tako je nastao nepovoljan omjer broja umirovljenika

i osiguranika. Krajem 1980. godine na četiri osiguranika dolazio je jedan umirovljenik, danas na

približno 4 zaposlena dolaze 3 umirovljenika.

Tijekom devedesetih godina, mirovinski sustav je na različite načine bio posljednje utočište za

zbrinjavanje postojećih viškova radne snage. Pogoršanju omjera broja uplatitelja doprinosa i

umirovljenika pogodovali su i

Nisko utvrđena zakonska dob za odlazak u starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu,

Mogućnost ostvarenja starosne mirovine neovisno o starosti što je dovelo do raširenog

prijevremenog umirovljenja,

široko primjenjivanje definicije invalidnosti te

44

smanjivanje broja osiguranika (zbog zatvaranja poduzeća i ograničenih mogućnosti

zapošljavanja).

Financijsko-sustavski razlozi su vezani za prirodu i obilježja sustava međugeneracijske

solidarnosti: osobe koje sad primaju mirovine, plaćale su doprinose po nižim stopama, a primaju

mirovine po višim od doprinosa trenutno zaposlenih; ne postoji izravna povezanost doprinosa i

isplata; mirovine često nisu usklađene s inflacijom; unatoč velikim izdvajanjima, velik je broj

umirovljenika pa oni pojedinačno primaju male mirovine; mnogi umirovljenici su dospjeli ispod

granice siromaštva.

71. Navedite glavne vrste mirovina u Hrvatskom sustavu mirovinskog osiguranja?

Starosna, invalidska i obiteljska.

72. Zašto se država treba uključiti u tržište zdravstvenih usluga?

Slabe informacije i njihova asimetrija – profesionalna dominacija je obilježje zdravstvenog

sektora zbog asimetrije informacija između medicinskog osoblja i pacijenata. Zdravstveno

osoblje može koristiti monopolističku poziciju da poveća potražnju za uslugama što vodi do

rasta troškova i smanjenja kvalitete usluga.

Nepovoljan izbor – prosječni kupac osiguranja ima veći rizik nego prosječna osoba u skupini.

45

Moralni hazard – ako ljudi znadu da su osigurani, možda će manje izbjegavati opasnosti.

Ukoliko je svatko osiguranik javnog zdravstva, ljudi neće investirati i manje će brinuti o

svom zdravlju; ili će koristiti usluge zdravstva iako ih možda ne trebaju. Potražnja za javnim

uslugama može se smanjiti ukoliko pojedinci plaćaju zdravstvene usluge.

Paternalizam – ljude treba prisiljavati na osiguranje radi njihova osobnog dobra.

Zdravlje je važna odrednica osobnog i društvenog blagostanja. Ugroženo zdravlje i ograničena

radna sposobnost te ozbiljnija bolest u obitelji ugrožavaju mogućnost zapošljavanja,

profesionalnog napredovanja i izlaska iz siromaštva.

73. Nacrtajte grafikon i objasnite moralni hazard na tržištu zdravstvenih usluga.

Osiguranje može iskriviti ponašanje ljudi. Ako ljudi znaju da su osigurani, možda će manje

izbjegavati opasnosti. Stoga osigurane osobe mogu prihvatiti nezdrav način života (jesti

nezdravu hranu i ne vježbati dovoljno) jer osiguranje ublažava negativne posljedice njihova

ponašanja. Nadalje, ljudi su skloni pretjerano iskorištavati zdravstvenu njegu, jer osiguranje

plaća neke ili sve troškove. Ti se problemi poticaja nazivaju moralnim hazardom.

Moralni se hazard može razmotriti na temelju uobičajene slike ponude i potražnje.

Tržišna je krivulja potražnje medicinskih usluga obilježena s Dm . Pretpostavimo da je

granični trošak pružanja medicinskih usluga stalan, P0., zbog jednostavnosti. Krivulja ponude

Sm je vodoravna linija P0

Ravnoteža je na križanju ponude i potražnje – cijena i količina su P0 i M0 . Ukupni izdaci za

medicinske usluge umnožak su cijene po jedinici vremena pomnožene brojem jedinica,

odnosno 0P0 puta 0M0. Ili pravokutnik Po0Moa.

46

Reci

mo da sustav osiguranja plaća 80% zdrav. troškova, a da 20% snose pacijenti. Na grafu

onda pacijent ne snosi više cijenu P0, već samo 1/5 dijela P0. Uz nižu cijenu raste količina

zdrav. zaštite do M1 te pacijent na med. usluge u označenom području troši 0jhM1. U toj

novoj ravnoteži pacijent plaća 1/5 dijela P0, ali je granični trošak zdrav. usluga još uvijek

P0. Ostalu razliku od 4/5 plaća zdrav. osiguranje. Ukupni su izdaci petina dijela 0P0

pomnožena s 0M1 ili pravokutnik P00M1b, s tim da osig. društvo plaća P0bhj. Stoga se

zbog osiguranja izdaci zdrav. zaštite povećavaju s P00M0a na P00M1b ili na sivo područje

aM0M1b. Glavna je poruka jasna: ako su osigurani, korisnici ne snose ukupni granični

trošak svoje zdrav. zaštite, što omogućuje preveliku potrošnju.

74. Tko su osiguranici u Hrvatskom sustavu zdravstvenog osiguranja?

U RH, u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju zdravstveni osiguranici su:

Aktivni osiguranici

Korisnici mirovina i invalidnina

Nezaposlene osobe prijavljene Zavodu za zapošljavanje

47

Ostale osigurane osobe.

75. Kako se financira zdravstvo u Hrvatskoj i tko su korisnici?

FINANCIRANJE SUSTAVA:

od 1993.g. odvija se proces privatizacije primarne zdrav. zaštite, proces ugovaranja

zdravstvene zaštite stabilizirao se na brojci 4.188.407 osoba u 1999.g.;

Od 1993-1997.g. plaćali su se računi bolnica za izvršne usluge;

od 1997.g. (lipanj) uvedeni su proračuni bolnica na bazi fakturirane realizacije iz 1995.g.

uvećani za 20%;

1999.g. sudjelovanje participacije u ukupnim prihodima iznosi 0,859%;

izdvajanja iz i na plaće iznosi ukupno 16%;

1,2 mil. osiguranika snosi troškove zdravstvene zaštite za oko 90% stanovništva.

financiranje

1. HZZO

2. županije (Grad Zagreb) te

3. vlastiti izvori

Korisnici – pitanje prije

-> iz knjige JF u Hrvatskoj:

Oko 80% zdravstva financira se doprinosima za obvezno zdravstveno osiguranje, a ostalo iz

proračuna (poreza). Udio doprinosa poslodavaca za zaposlenike je 15% za osnovno zdravstveno

osiguranje i 0,5% za ozljede na radu. 1/3 stanovnika plaća doprinose, a 2/3 (umirovljenici,

članovi obitelji osiguranika, nezaposleni, neaktivne osobe) ne, iako na njih otpada više od 2/3

troškova.

Korisnici su – odgovoreno u pitanju prije.

76. Koji su problemi hrvatskog zdravstva i koje su najvažnije mjere za poboljšanje stanja?

U bivšem sustavu i u samostalnoj državi sustav zdravstva obilježavala je loša organizacija.,

nedostatak menadžerstva te znatna neučinkovitost. Zatim je tu velika koncentracija zdravstvenih

usluga (centralizacija) u većim gradovima (pogotovo Zagreb) dok su pojedina područja slabo

48

kadrovski i materijalno ekipirana, zanemarena prevencija, pojava nebrige o vlastitom zdravlju.

Najveći problem tranzicijskog razdoblja je teža i nejednaka dostupnost zdravstvene zaštite,

neformalna plaćanja (korupcija) te nedovoljno, odnosno neracionalno financiranje zdravstvenog

sustava.

Reformom iz 2003. su donesene mjere kojima se nastoji poboljšati zdravstveni položaj

stanovništva i financijska održivost zdravstvenog sustava, privatizirati dio zdravstvenih

kapaciteta, osnažiti primarnu zdravstvenu zaštitu i zdravstveni sustav u cjelini, smanjiti razlike u

dostupnosti zdravstvenih usluga, riješiti nedovoljno, neracionalno financiranje zdravstvenog

sustava, koje obuhvaćaju jačanje institucionalnih kapaciteta, poboljšanje, razvoj i integriranje

zdravstvenog informatičkog sustava i kojima bi se trebalo postići smanjenje oslobođenja od

plaćanja participacije i ostvariti kontrola izdataka.

Reforma se provodi u 3 međusobno povezane etape:

1. putem stabilizacije i financijske konsolidacije – koje se odnose na praćenje i suzbijanje

prekomjerne potrošnje te na smanjivanje rashoda za lijekove,

2. promjenama sustava osiguranja i izmjenama zakonske regulative,

3. restrukturiranjem i povećanjem učinkovitosti primarne zdravstvene zaštite, bolnica i hitne

medicinske pomoći.

77. Opišite kretanja i obilježja nezaposlenosti u Hrvatskoj.

Tijekom tranzicije je zabilježen značajan pad ukupne zaposlenosti (za oko 35%) i porast

nezaposlenosti (više od tri puta) sa 123.000 u 1986. na 380.000 u 2001. -> ne znam otkud to?

Nakon usporavanja porasta administrativne nezaposlenosti, počelo je od ožujka 2003.

smanjivanje broja nezaposlenih. Posljednjih par godina smanjuje se ukupan broj nezaposlenih (za

skoro 100000 u odnosu na rekordnu 2002.), ali se udio žena povećao s 53% na više od 60% u

2006. Smanjuje se broj mladih nezaposlenih do 24. god. života i njihov udio u nezaposlenima

(1/3 1999., 1/5 2006.), blago se smanjuje broj nezaposlenih srednje dobi, od 30-40 god., ali

primjetan porast broja nezaposlenih starijih od 50 god. Osim što su nezaposleni, velik broj mladih

od 15-24 god je neaktivan (omjer aktivnih i neaktivnih je 33% : 67%). Stopa nezaposlenosti

mladih u RH (skoro 30%) osjetno je veća od prosjeka u EU (16%). U ukupnoj nezaposlenosti

najveći je udio osoba sa srednjim stručnim obrazovanjem. Hrvatska ima i višu razinu dugotrajne

49

nezaposlenosti od prosjeka EU. Više od 50% nezaposlenih čeka na posao dulje od 1 godine.

Problem dugotrajne nezaposlenosti žena nešto je veći.

78. Navedite najvažnija prava koja se ostvaruju u sustavu za zapošljavanje?

Postoji više oblika materijalnih prava: poput novčane naknade, novčane pomoći i naknade

troškova za vrijeme obrazovanja, jednokratne novčane pomoći, naknade putnih i selidbenih

troškova, te pravo an zdravstveno i mirovinsko osiguranje (najznačajnija je novčana naknada,

kreće se u rasponu od 887 do 1000 kn) – na nju imaju pravo oni koji u trenutku prestanka radnog

odnosa imaju 9 mj. rada u zadnja 24 mj.; maksimalno primanje naknade je 15 mjeseci.

79. Što znači aktivna politika zapošljavanja? Navedite nekoliko njezinih pojavnih oblika.

Oblici: doškolovanje, osposobljavanje, prekvalifikacija, dokvalifikacija i sl.

Ne utječe na ukupnu razinu zaposlenosti, ali mogu preraspodijeliti teret nezaposlenosti na više

ljudi tako da manji broj osoba postane dugotrajno nezaposlen i/ili korisnici u sustavu socijalne

skrbi. Visoka razina nezaposlenosti potaknula je početkom 2002. Vladu RH na pokretanje

Programa poticanja zapošljavanja. Mjere iz tog programa su: poticanje samozapošljavanja,

krediti malim i srednjim tvrtkama te javni radovi. Program se primjenjivao do 2005. Krajem

2004. Vlada prihvaća Nacionalni akcijski plan zapošljavanja, u skladu sa smjernicama EU.

Obuhvaća aktivne i preventivne mjere za nezaposlene i neaktivne, otvaranje novih radnih mjesta,

borbu protiv diskriminacije…

Preventivne mjere su: poboljšanje kvalitete usluga i djelotvornosti HZZ-a

Aktivne mjere: sufinanciranje zapošljavanja mladih bez radnog iskustva i dugotrajno

nezaposlenih (mjere M1 i M2) te starijih nezaposlenih.

80. U čemu su opasnosti aktivne politike zapošljavanja

Uvođenje mjera može povećati vjerojatnost sužavanja zaposlenosti ili povećanog bez posla u

konkurentskim poduzećima (displacement effect) ili zamjene postojećih zaposlenika sudionicima

programa (substitution effect). Mjere aktivne politike zapošljavanja više su se primjenjivale za

50

privremeno smanjivanje nezaposlenosti nego što se nezaposlenima pružala mogućnost stjecanja

znanja i sposobnosti te potrebne informacije za pronalaženje posla.

Programi sadrže znatan dio mrtvog tereta, odnosno u programima financiranja zapošljavanja

sudjeluju osobe koje bi se ionako zaposlile. Nedovoljna učinkovitost vjerojatno je proizlazila iz

nedovoljne selektivnosti u pogledu ciljanih skupina, iz njegove pretjerane složenosti, te iz

nedovoljne jasnoće ciljeva i nedovoljne poticajnosti sredstava.

51