DRUŠTVENA INTERAKCIJA

“… proces u kojem djelujemo i reagiramo na ljude oko nas…”

(Anthony Giddens)

1. Pojam interakcije

Definicija:“međudjelovanje, međuodnošenje pojedinaca ili skupina u društvu... čime se u nekim sociološkim

teorijama objašnjavaju sve društvene pojave.”(Sociološki leksikon)

Recipročna aktivnost jednog ili više subjekata, skupina i dijelova strukture;

Što je veća brojnost pojedinih dijelova procesa interakcije to je sami proces složeniji za razumijevanje.

Definicija po Giddensu…

“Bilo koji oblik društvenog susreta

između pojedinaca.” Većinu našeg života čine različite društvene

interakcije; Odnosi se i na formalne (npr. studentska

dvorana) i na neformalne situacije (npr. susret dvoje ljudi na ulici ili zabavi) u kojima se ljudi susreću.

Oblici interakcije(po Johnu Thompsonu)

1. Interakcija licem u lice (npr. razgovor na nekoj zabavi);

2. Posredovana interakcija (uporaba medijske tehnologije, npr. telefona);

3. Posredovana kvaziinterakcija (društveni odnosi koje stvaraju masovni mediji, npr. TV gdje je komunikacija jednosmjerna, odnosno monološka).

2. Osnovne vrste interakcije

Najvažnije:

1. Individualna i

2. Skupna interakcija. Ovisno o tome između koga ili čega se

odvijaju procesi interakcije ove se interakcije promatraju bilo na individualnoj bilo na skupnoj razini.

2. 1. Interakcija pojedinca i skupine

Obitelj = mjesto primarne interakcije; Kasnije ulazimo u odnose s drugim skupinama

(škola, fakultet, posao…) na koje vršimo utjecaj, kao i one na nas;

Zašto izučavamo interakciju pojedinca i skupine? Zato jer:

1. skupina ne postoji bez pojedinca;

2. važan je položaj pojedinca u skupini kao i

3. korelacijska veza interesa pojedinca i skupine.

2. 2. Socijalizacija pojedinca

Pod utjecajem društvenih interakcija i prirode uobličujemo se u ličnost “uklapajući se u odgovarajuće socijalne skupine i globalnu društvenu zajednicu”;

Proces uklapanja nazivamo socijalizacijom:

“Proces uklapanja pojedinca u skupinu, njegovo prilagođavanje i identificiranje sa skupinom.”

Dva bitna elementa u procesu socijalizacije:

1. Psihofizičke karakteristike pojedinca i

2. Društvene okolnosti.

Bitni čimbenici socijalizacije

Najvažniji čimbenici:

1. Obitelj

2. Škola

3. Vršnjaci

4. Društvene skupine i

5. Društvene zajednice (gdje radimo).

Što je neuspješna socijalizacija?

Nesposobnost adaptacije vodi u konflikt na relaciji pojedinac – skupina - društvo;

Posljedice trpe svi, a ponajviše tzv. “asocijalne” osobe;

Zbog teških posljedica svako se društvo trudi nizom socijalnih mjera (zbog npr. sprječavanja devijacija) postići željene ciljeve socijalizacije.

Kultivacija kao pretpostavka socijalizacije pojedinca

Što je to kultivacija?

“... učenje kulturi, kulturnim standardima i tradiciji, te konačnom prihvaćanju date kulture i njezina sustava vrijednosti.”

Proces socijalizacije započinje od rođenja i traje do konca života.

(Ekskurs 1)Što je to kultura?

Nema jednoznačne definicije pojma kulture (njem. porijekla);

Bitni temeljni uvjeti i temeljne vrijednosti koji se vežu uz pojam kulture:

1. Ravnoteža duhovnih i tvarnih vrjednota;2. Svaka kultura uključuje u sebi neku težnju

(povezano sa sigurnošću [autoritet] i redom [pravo]);

3. Svladavanje prirode (homo faber) i4. Osjećaj služenja (od služenja Bogu do

služenja osobi).

Pokušaj definicije…“Kulturu kao usmjereno držanje neke zajednice

imamo onda kada svladavanje prirode na materijalnom, moralnom i duhovnom području održava stanje koje je više i bolje, nego što sa

sobom donose dane prirodne prilike, a to je stanje označeno skladnom ravnotežom

duhovnih i tvarnih vrijednosti, i uglavnom homogeno određenim idealom, u kojemu se

stječu različite djelatnosti zajednice.”(Johan Huizinga, U sjeni sutrašnjice)

(Ekskurs 2) Tylorova definicija kulture Tylor kaže:

“Kultura ili civilizacija... složena je cjelina koja obuhvaća znanja, vjerovanja,

umjetnost, moral, pravo, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek

stekao kao član društva.”(Tylor, Primitivna kultura)

(Ekskurs 3)Središnji problem Durkheima

“Zašto pojedinac dok postaje samosvojniji, postaje i sve ovisniji o društvu?

Kako on može u isti mah biti i samosvojniji i solidarniji?”

Suvremeno društvo je puno neovisnih i često izoliranih pojedinaca, koji se, ipak, uzdaju u druge ljude (kada nabavljamo hranu, popravljamo automobil...);

Društveno smo neovisni ali ne možemo preživjeti jedni bez drugih;

U djelu “Podjela društvenoga rada” ne razmatra tu podjelu na temelju spola, već kako društvo može biti naizmjence podijeljeno ili jedinstveno uz homogenost i heterogenost kao glavno obilježje.

(Ekskurs 4) Edward Sapir

Važna opaska o odnosu pojedinca i kulture:

“Nema stvarne suprotnosti između pojma kulture skupine i one kulture pojedinca. Te su dvije kategorije

međusobno ovisne. Nikad zdrava nacionalna kultura nije pasivno naslijeđe prošlosti, nego ona

podrazumijeva stvaralačko sudjelovanje članova zajednice...

Ipak, jednako je točno da je pojedinac bespomoćan bez kulturnog naslijeđa na kojemu dalje radi.”

Cilj socijalizacije?

Socijalizacija je proces kultivacije; To je proces usvajanja normi i obrazaca već

prisutnih u društvu u kojem živimo; Socijalizacija ima kao konačni cilj stvaranje

“zdrave ljudske osobe” integrirane u postojeće društvo;

Što je “zdrava ljudska osoba” (ili socijalizirana osoba)?

“Zdrave ljudske osobe”(Freud & Marx)

Iz djela “S onu stranu okova iluzije”

Ericha Fromma (1900.-1980.); U naslovu “Pojam mentalnog

zdravlja” Fromm raspravlja o procesu odrastanja i sazrijevanja ljudske osobe;

Koristi se stavovima S. Freuda i K. Marxa.

Sigmund Freud (1856.-1939.) Kriteriji za tvorbu mentalnog zdravlja:

1. Evolucija libida (spolne energije) i

2. Evolucija čovjekovih odnosa spram drugih.

Evolucija libida počinje se ostvarivati tek u pubertetu, bez koje nema ispravnog i potpunog razvoja čovjeka.

Zdrava osoba po Freudu

Ona koja je dostigla “genitalnu razinu” bez potiskivanja i koja živi odraslu egzistenciju;

Odrasla egzistencija = može raditi i doživljavati adekvatno spolno zadovoljenje i u kojoj može proizvoditi stvari i reproducirati rasu;

Zdrava osoba je ona koja je dostigla genitalnu razinu (spolno) i koja je postala vlastitim gospodarom, neovisnom od oca i majke, oslanjajući se na vlastiti razum i snagu (ekonomski).

Karl Marx (1818.-1883.)

Slika zdravog čovjeka ukorijenjena u humanističkom poimanju neovisnog, aktivnog i produktivnog čovjeka (po uzoru na Spinozu, Goethea i Hegela);

Poput Freuda, Marx naglašava ljudsku neovisnost.

Zdrava osoba po Marxu

Kriterij je neovisnost; Marx tvrdi:“Jedno biće je za sebe samostalno tek onda kada

stoji na vlastitim nogama, a na vlastitim nogama stoji tek onda, kad svoje postojanje

zahvaljuje samom sebi.” Dva bitna elementa ostvarene individualnosti

su:1. sloboda i 2. neovisnost.

Razlike između Freuda i Marxa…

Freudov neovisni čovjek je samodovoljan, jer druge treba tek kao sredstva za zadovoljenje svojih instinktivnih želja (libida);

Marxu je čovjek prije svega društveno biće, koje treba bližnjega jer je on samo onda on, kompletan kao čovjek, ako je doveden u vezu sa svojim bližnjim i prirodom.

O čemu se zapravo radi?

Proces socijalizacije jest pokušaj stvaranja zaokružene ljudske ličnosti;

To je proces uvijek prožet određenim normama i mjerilima unaprijed određenim (kultura, moral, običaji, prava…);

Te norme i ostali oblici prenošenja nisu uvijek jednoznačni obzirom na generacije kojima se prenose;

Dolazi do tzv. “sukoba generacija”.

2. 3. Skupna interakcija

Mnoštvo je društvenih skupina koje su međusobno isprepletene različitim interakcijskim procesima;

Za razliku od pojedinca ovdje su cijele skupine u međusobnim interakcijskim odnosima;

Dvije su osnovne vrste skupne interakcije:1. Procesi suradnje (to su: a) kooperacija, b)

akomodacija i c) asimilacija) i2. Procesi sukoba (to su: a) takmičenje i b)

rat).

2. 3. 1. Procesi suradnje

1. Kooperacija – suradnja na postizanju zajedničkoga cilja (npr. proizvodna suradnja);

2. Akomodacija – jedna se asocijalna skupina prilagođava drugoj (npr. izbjeglice u drugoj državi);

3. Asimilacija – nastavak akomodacije, kada se prihvaćena asocijalna skupina potpuno identificira s novom sredinom, dobrovoljno prihvati nove uvjete i s vremenom gubi svoja prvobitna obilježja (npr. nastanak naroda i nacija ide tim putem).

2. 3. 2. Procesi sukoba

1. Takmičenje – skupine najčešće unaprijed i dobrovoljno pristaju na takmičenje, te surađuju na njegovoj organizaciji i provedbi; ide se za time da se pokaže nadmoć jedne skupine nad drugom;

2. Konflikti – povezani s takmičenjem; često su, ipak, samostalni procesi do kojih dolazi kada postoje suprotni interesi određenih skupina;

O ratu

Društvena pojava koja se definira kao “produženje državne politike drugim sredstvima”;

U suvremenom društvu rat je više dokaz nemoći politike i diplomacije;

Rat je razarajući društveni proces; Sukob između naroda, nacija ili država; Više je razloga zbog kojih dolazi do ratova

(politički, etnički, ekonomski, psihološki, teritorijalni, itd.).

Definicija rata

Uzmu li se ekonomski interesi kao najčešći uzrok rata, onda bi definicija rata mogla glasiti ovako:

“Rat je produženje ranije politike drugim sredstvima, izazvan i vođen u osnovi

ekonomskim razlozima.”

Uzroci rata

Marksistička teza da su ratovi plod klasnih razlika ne stoji (u ratovima sudjeluju zajedno pripadnici svih klasa);

Rat samo u klasnim društvima može imati i izvjesna klasna obilježja;

Najčešći uzroci ratova su interesi koji mogu biti:

1. Ekonomski2. Teritorijalni3. Politički4. Etnički i sl.

Povod rata

Nije ispravno poistovjetiti uzroke rata s povodima rata;

Povod ratu može biti neka krajnje sporedna stvar, iza koje stoje neki drugi (skriveni) uzroci;

Da bi se uočila bit rata potrebno je u određenom društvenom sklopu pronaći one posebne elemente kojima je on uvjetovan.