Ingo ElbeDrutvena forma i povijestOpaske o predmetu Kapitala iz perspektive novijeg itanja MarxaIzjava kako je kapital predmet Marxova Kapitala i da on prikazuje drutveni odnos doima se banalnom. Meutim, do ovog se uvida stiglo tek sto godina nakon objavljivanja Marxovog kapitalnog djela. Najvaniji doprinos ovoj spoznaji ponudilo je tzv. Novo itanje Marxa. To je teorijska struja koja nadilazi oznaku kole i koja od 60-ih godina u jednakoj mjeri dovodi u pitanje ogranieno razumijevanje Marxa; kako dravno-slubenog marksizma, tako i njegovih antikomunistikih antipoda. Za razliku od drugih oblika disidentskog marksizma, iji su pojedini predstavnici stekli slavu[footnoteRef:1] i koji su dijelili teorijske premise u pogledu vrijednosti i drave s istim onima koje su kritizirali, tj. marksizmom-lenjinizmom, Novo itanje Marxa je za predmet svoga razmatranja uzelo metodoloke i objektno-teorijske probleme Marxove kritike politike ekonomije, kao i njihove dravno i revolucionarno-teorijske implikacije. Rasprava je ubrzo poprimila oblik rekonstrukcije Marxove teorije, ije je rezultate, vane ne samo za istraivanje marksizma, srednja struja drutvenih znanosti i socijalne filozofije naprosto ignorirala.[footnoteRef:2] [1: Za spomenuti samo npr. Georg Lukcs, Jean-Paul Sartre, Ernst Bloch, rana Frankfurtska kola.] [2: Ovo vrijedi ujedno za mnoge teoretiare koji u najirem smislu osjeaju odanost kritikoj teoriji drutva. Tako se npr. u prikazima Frankfurtske kole ne pojavljuju nikakva napomena o ovoj recepcijskoj niti (usp. samo R. Wiggershaus, Die Frankfurter Schule. Geschichte. Theoretische Entwicklung. Politische Bedeutung, Mnchen 1988 ili A. Demirovic, der nonkonformistische Intellektuelle. Die Entwicklung der Kritischen Theorie zur Frankfurter Schule, Frankfurt/M. 1999). Pritom mnogi vani impulsi za Novo itanje Marxa potjeu od kasne Kritike teorije: usp. I. Elbe, Marx im Westen. Die neue Marx-Lektre in der Bundesrepublik, Berlin 2008, 66-87.]

U nastavku nee biti niti govora o ovome, nego e se ugrubo iznijeti rezultati i polemike Novog itanja Marxa i njihove konzekvence za ambicioznije i adekvatnije razumijevanje Marxa.[footnoteRef:3] Potrebno je ui u dva spleta tema koji su od vanosti za diskusiju o predmetu Marxove teorije. Pritom e se prvo skicirati zato Novo itanje Marxa razumije Kapital kao logiko-sistematski tekst. Ovo je od vanosti da bi se moglo ui u drutveno-teorijsko vano pitanje o nainu postojanja ekonomskih objekata u perspektivi ovoga diskursa. Kada Hans-Georg Backhaus, znaajan predstavnik ovoga pravca, u svojem djelu Materialien zur Rekonstruktion der Marxschen Werttheorie konstatira kako je nain postojanja ekonomskih objekata u potpunosti drugaiji [] od prirodoznanstveno i psiholoki shvaenih objekata i procesa te da oni jednako tako nisu poput socijalnih normi, idealnih slika ili inteligibilnih biti[footnoteRef:4] i kada Jrgen Ritsert postavlja pitanje postoje li [] drutvena stanja stvari koja se ne mogu reducirati na 'ideje' a ipak su nadindividualna[footnoteRef:5], tada oni dotiu fundamentalni problem, kojim su se ve bavili Emile Durkheim, Georg Simmel i mnogi drugi[footnoteRef:6], i koji, iako bez ekonomsko-kritikog impulsa, istrauju suvremene socijalno-ontoloke debate[footnoteRef:7]. [3: Za detaljniju razradu usp. Elbe, Marx im Westen kao i J. Hoff, Marx global. Zur Entwicklung des internationalen Marx-Diskurses seit 1965, Berlin 2009.] [4: H.G. Backhaus, Dialektik der Wertform. Untersuchungen zur Marxschen konomiekritik, Freiburg 1997, 101.] [5: J. Ritsert, Gesellschaft, Einfhrung in den Grundbegriff der Soziologie, Frankfurt/M./New York 1988, str. 38.] [6: Durkheim govori, kao to je poznato, o drutvenim stanjima stvari sui generis koji se promatraju kao stvari, ali koji bi trebali egzistirati kao kolektivna svijest (E. Durkheim, Die Regeln der soziologischen Methode Frankfurt/M. 1999, str. 89 i 94). Simmel govori o formama, formalnim odreenjima i u stvari samoj djelujuoj sintezi koja se moe opisati kao duevno ulananje (G. Simmel, Soziologie. Untersuchungen berdie Formen der Vergesellschaftung, Frankfurt/M. 1992, str. 27, 35, 43ff). Kritika ovih teoretiara koju nudi Hans Kelsen pita se: Na koji bi nain ovo duevno trebalo biti kad nije duevno, ovo tjelesno kad nije tjelesno, na koji bi nain trebalo biti postojanje socijalnog kad nije ni psihiki ni materijalno? (H. Kelsen, Der soziologische und der juristische Staatsbegriff, Aalen 1962, str. 54). Njegov odgovor: kao norma ljudskog ponaanja u njezinom specifinom treba da vrijedi (ibid.) koja se konstituira kroz znanstvenu spoznaju (str. 123). Neokantovac Franz Petry je upotrijebio ovaj koncept u pogledu Marxove teorije vrijednosti, usp. F. Petry, Der soziale Gehalt der Marxschen Werttheorie, Jena 1916., Stvar postaje zanimljivom tek kada Backhaus i Ritsert odbiju prihvatiti ovaj odgovor.] [7: Usp. H.B. Schmid/D.P. Schweikard (ur.), Kollektive Intentionalitt. Eine Debatte ber die Grundlagen desSozialen, Frankfurt/M. 2009.]

Sistem i povijestZnaajan uvid Novog itanja Marxa sastoji se u spoznaji da je kapitalistiki nain proizvodnje u Kapitalu prikazan u svome idealnom presjeku.[footnoteRef:8] Marx pritom ne misli na empirijski presjek, nego na sve nune i dovoljne uvjete kapitalizma koji ga ine upravo takvim. On po vlastitom priznanju prouava kontemporarnu povijest [] stvarni sistem, sistem proizvodnje kojim vlada on [kapital].[footnoteRef:9] Ovaj sistem jedna je mrea djelovanja koja posreduje predmete, koja stalno kao rezultat reproducira vlastite pretpostavke (odreene drutvene strukture) i u kojoj u buroasko ekonomskoj formi, svaki ekonomski odnos pretpostavlja drugi.[footnoteRef:10]Tako, kao to Michael Heinrich naglaava, pod kapitalistikim uvjetima pronalazimo robe koje se mijenjaju za novac, novac kojim se kupuju robe, kapital kojim se, s jedne strane, proizvodna sredstva kupuju kao robe, dok se, s druge strane, proizvode robe, itd.[footnoteRef:11] [8: MEW 25, str. 839.] [9: MEW 42, str. 372, Ova se reprodukcija odvija prirodno u vremenu i utoliko je povijesni proces. Prema tome, ispravno bi bilo rei kontemporarnu povijest ( naglasio IE). Ovaj proces, kao proces reprodukcije, jest stalno proizvoenje i ouvanje kapitala kao kapitala, dakle identiteta u tijeku vremena. Upravo se o ovom identitetu i radi (koji ne dolazi bez svojih unutarnjih kontradikcija i diferencija, te je od ovih i konstituiran).] [10: MEW 42, str. 203.] [11: M. Heinrich, Wie das Marxsche Kapital lesen? Hinweise zur Lektre und Kommentar zum Anfang von'Das Kapital'. Stuttgart 2008, str. 58.]

Sekvenca u ovom sistemu analiziranih kategorija ne oslikava niz njihovog povijesnog pojavljivanja te moe prema tome i obrnuta[footnoteRef:12] biti jednakom, kako se Marx u reminiscenciji na Hegela izraava[footnoteRef:13]. Prema tome, kada Marx govori o razvoju kategorija, on misli na pojmovnu reprodukciju povijesno konstituiranog i stalno sebe-reproducirajueg predmeta kao sistem recipronih pretpostavki i meuovisnosti njegovih momenata predmeta koji po sebi realno postoji, ali koji itatelju kao pojam mora biti misaono objanjen. Zajedno s pojmovnim prikazom postoji i potreba za sukcesijom u prikazu; iz prostog razloga jer jezik ne doputa izlaganje realno-postojeih i istovremeno-postojeih formi u njihovoj istovremenosti.[footnoteRef:14] [12: MEW 42, str. 41.] [13: Usp. 3 i 32 njegove filozofije prava. Izmeu ostalog Hegel tamo tvrdi da je poredak vremena u stvarnom pojavljivanju djelomino drugaiji od poretka pojma. Na primjer, ne moe se rei da je vlasnitvo postojalo prije obitelji, no ono se obrauje prije ove., G.W.F. Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts, 2. Aufl. Frankfurt/M. 1989, 86, ( 32 dodatak)).] [14: Usp. V.M. Bader et al., Krise und Kapitalismus bei Marx, Bd.1. Frankfurt/M. 1975, str. 79; kao i A. Arndt, Karl Marx. Versuch ber den Zusammenhang seiner Theorie, Bochum 1985, str. 140.]

Pored toga, u mrei recipronih ovisnosti oblika bogatstva[footnoteRef:15] postoje bitna i via odreenja, kao i razlika izmeu skrivenih realnih sklopova i njihove empirijske pojave.[footnoteRef:16] Brkanje historijske sekvence i sistematskog sklopa kategorija, koje rezultira empirijskim nerazumijevanjem ovih kategorija, bilo je posve uobiajeno u tradicionalnom marksizmu od Engelsa pa se nastavilo sve do Jrgena Habermasa.[footnoteRef:17] Pojmovne i apstraktne razine prikaza u Kapitalu bile su razumljene kao pojednostavljeni modeli i etape povijesnog razvoja do kapitalizma. Na pozadini njegove teorije odraza tumai Engels Marxovu analizu vrijednosti kao ujedno logiki i historijski prikaz jednostavne robne razmjene sve do kapitalistikog nadnikog odnosa, samo razodjevenog od historijske forme i ometajuih sluajnosti[footnoteRef:18]. Pojam logiki u ovom kontekstu ne znai nita drugo doli pojednostavljen. Nain prikaza, slijed kategorija jedne za drugom u kritici politike ekonomije (roba, jednostavni, razvijeni, opi oblik vrijednosti, novac, kapital), ne moe dakle biti nita drugo osim zrcalnog odraza, u apstraktnom i teorijski dosljednom obliku, povijesnog toka[footnoteRef:19]. [15: Usp. MEW 42, str. 29.] [16: Usp. MEW 23, str. 90, 559, 562, 564; MEW 25, str. 324, 825.] [17: Kod Habermasa bitno u obliku da Marxovu analizu pretpostavlja kao analizu 'kapitalizma slobodne konkurencije', koja je sada suprotstavljena organiziranom ili kasnom kapitalizmu. Usp. izmeu ostalog. J. Habermas, Theorie und Praxis. Sozialphilosophische Studien, 6. Aufl., Frankfurt/M. 1993, str. 228 i 259ff; isto, Theorie des kommunikativen Handelns, Bd. 2, 3. Aufl., Frankfurt/M. 1992, str. 512.] [18: MEW 13, str. 475; Dok mu je 1894. godine logiki pristup znaio nita drugo nego historijsko, kao razodijevanje od historijske forme i ometajuih sluajnosti (ibid.), u predgovoru treem svesku Kapitalagovori lakonski o historijskom odnosno logikom procesu razvijanja (MEW 25, str. 20) misaonih slika kao odslikanih stvari i razvoja. ] [19: MEW 13, str. 475.]

Suprotno ovome, kapitalizam[footnoteRef:20] je, prema novom itanju, Marxov predmet od prve reenice Kapitala. Poetne kategorije su samo apstraktni momenti i nuni koraci u objanjenju da bi se mogao misaono obuhvatiti sistem kapitalistike proizvodnje bogatstva. Tradicionalna strana esto je ovoj poziciji predbacivala ahistorijsku pojmovnu dijalektiku.[footnoteRef:21] No povijesno, na to posebno upuuju Hans-Dieter Kittsteiner i Michael Heinrich,[footnoteRef:22] igra unutar Marxove analize kapitalistikog sistema drugaiju ulogu od one koju su pretpostavljali Engels i tradicionalni marksizam. Povijesno se unutar pojmovnog razvoja mora, prema tome, uzeti u dvostrukom smislu: Prvo, sadraj kategorija prikaza jest povijesno-specifian. Meutim, to ne znai da se u prikazu radi o povijesnoj sekvenci injenica povijesno-specifino kao predmet analize ne smije se pomijeati s povijesnom analizom predmeta. Povijest modernog naina proizvodnje moe jedino uslijediti kada se sistematskom analizom dospije do razumijevanja kapitala. Tek ovo moe ponuditi kriterije odabira historiografskom razmatranju. Na to Marx cilja kada u Uvodu (Einleitung) iz 1857. u jednoj analogiji kae: Anatomija ovjeka klju je za anatomiju majmuna[footnoteRef:23]. Drugo, sistemski sklop kapitalistikog naina proizvodnje implicira unutarnju historinost. Logiko-sistematski prikaz se prema tome bavi i strukturno odreenim povijesnim dinamikama kao to su, na primjer, klasna borba ili razvoj tehnikih proizvodnih snaga koje se razvijaju unutar drutvene formacije, no koje, u smislu njihovih rezultata, nisu dedukabilne. Meutim, strukturna analiza i dalje vrijedi kao primarna. Ona ima takav status kako bi se saznalo koje dinamike sadri kapitalizam kao takav, tj. koje nuno proizlaze iz njegovih uvjeta. [20: Nasuprot ovome, Engels smatra da je roba s poetka empirijska i pretkapitalistika roba, a ne cjenovno-odreena roba. Usp. MEW 25, str. 20.] [21: Usp. W.F. Haug, Zur Kritik monetaristischer Kapital-Lektre. Heinrichs Einfhrung in dieKritik der politischen konomie, u: Das Argument. Zeitschrift fr Philosophie und Sozialwissenschaften257/2004, str. 701-709.] [22: Usp. H.D. Kittsteiner, 'Logisch' und 'historisch'. ber Differenzen des Marxschen und Engelsschen Systemsder Wissenschaft (Engels Rezension Zur Kritik der politischen konomie von 1859), u: IWK, Jg. 13/1977, str. 33f; M. Heinrich, Die Wissenschaft vom Wert. Die Marxsche Kritik der politischen konomie zwischenwissenschaftlicher Revolution und klassischer Tradition, 2. Aufl., Mnster, str. 166 i 177f.] [23: MEW 13, str. 636.]

Ono povijesno u razmatranje ulazi i kao ogranienje logiko-sistematske formalne analize: s jedne strane, kao povijesna kontingencija pojedinanih dogaaja koji ne proizlaze nuno iz temeljne strukture sistema, s druge strane kao vanjska povijesnost sistema (postajanje)[footnoteRef:24] koja pokazuje pretpostavke samoreprodukcije sistema (bivstvovanje).[footnoteRef:25] Drutvene strukture od kojih potjee kapitalizam morale su, prema tome, nastati iz nekog drugog naina proizvodnje. Kao primjer moe nam posluiti separiranost izravnih proizvoaa od sredstava za proizvodnju, tj. temeljni uvjet kapitalistike proizvodnje. Ovaj nije mogao izvorno nastati iz kapitala jer bi to znailo da se kapital onda sam morao mirakulozno izvui iz eira. Prema tome, Marx ne analizira nekakav apsolutni nego konani sistem i stoga mora dijalektiki prikaz razmatrati u njegovim granicama.[footnoteRef:26] Konani sistemi imaju pretpostavke koje nisu od njih izvorno postavljene, ve koje oni posljedino reproduciraju. Kad je ve nastao iz povijesno-specifinih uvjeta, onda buroasko stanje gradi sistem koji se moe jednostavno iz sebe objasniti;[footnoteRef:27] kako je Alfred Schmidt ve 1971. komentirao. Kapitalistiki odnosi proizvodnje reproduciraju izvorno zateene uvjete uvjete koje si nisu sami zadali kao vlastite rezultate, gdje prema Marxu nije nuno razviti zakone buroaske ekonomije da bi se opisala stvarna povijest odnosa proizvodnje.[footnoteRef:28] Ova je stvarna povijest u Kapitalu opisana tek u 24. glavi u grubim crtama. [24: MEW 42, str. 372.] [25: Ibid. ] [26: Usp. MEGA II/2, str. 91; O novijim debatama o ovoj temi usp. D. Riedel, Grenzen der dialektischenDarstellungsform, u: MEGA-Studien 1/1997, str. 3-40; F.O. Wolf, Marx Konzept der Grenzen der dialektischenDarstellung, u: J. Hoff/A. Petrioli/I. Sttzle/Ders. (ur.) Das Kapital neu lesen. Beitrge zur radikalen Philosophie, Mnster, str. 159-188; D. Wolf, Zum bergang vom Geld ins Kapital in den Grundrissen, im Urtext und im Kapital. Warum ist die dialektische Form der Darstellung nur richtig, wenn sie ihre Grenzen kennt? u: Beitrge zur Marx-Engels-Forschung. Neue Folge/2007, str. 45-86.] [27: A. Schmidt, Geschichte und Struktur. Fragen einer marxistischen Historik, 3. Aufl., Mnchen/Wien 1977, str. 39.] [28: MEW 42, str. 373.]

Dijalektika i realizamObjanjenje kapitalistikih mehanizama, mnogo citirano kretanje od opeg ka konkretnom,[footnoteRef:29] Marx je, kritiki se oslanjajui na Hegela, koncipirao kao dijalektiki prikaz. Veina tekstova Novog itanja Marxa posveena je rekonstrukciji ovog prikaza zapoinjui s tekstom Helmuta Reichelta Zur logischen Struktur des Kapitalbegriffs, preko teksta Dietera Wolfa Der dialektische Widerspruch im Kapital, do Michael Heinricha i Wissenschaft vom Wert.[footnoteRef:30]Ovdje moemo spomenuti samo neke Heinrichove temeljne teze. Prema njemu, dijalektiki prikaz znai stvaranje aranmana pojmova koji slui iskazivanju bitnih drutvenih veza. Da bi se socijalni sistem mogao objasniti, potrebno je, kako je pokazano, reciprono pretpostavljanje injenica pojmovno probiti,[footnoteRef:31] u suprotnom sluaju istraivanje se moe kretati samo unutar hermeneutikih krugova.[footnoteRef:32] Da bi se sprijeio ovaj posljednji sluaj, potrebno je uvesti dvije razine kategorija, odnosno jednostavnije i kompliciranije kategorije. Pritom se jednostavnije uvode bez osvrtanja na kompliciranije, iako obje grupe stoje u vezama meusobnog upuivanja i uvjetovanja. Ovo vrijedi za jednostavne kategorije, teorijske apstrakcije, koje se u kontekstu logikog prikaza pojavljuju s manjkom, tj. smanjenom odreenou.[footnoteRef:33] Meutim, ovaj manjak upuuje izvan sebe[footnoteRef:34] i nudi prijelaz ka daljnjem odreenju. Izmeu njih tako nastaje jedna objanjavajua veza, koja posjeduje specifian informativni sadraj[footnoteRef:35]. Manjak neke kategorije pokazuje kontradiktornost njenih razliitih odreenja i zahtijeva uvoenje nove specifine kategorije, koja kao kompleksnija rjeava kontradikcije jednostavnije, tj. dovodi ju u formu kretanja.[footnoteRef:36] Dijalektiki prikaz ni u kojem sluaju nije empirijsko precrtavanje nastanka kompleksnog iz jednostavnog (poput nastanka stabla iz sjemena), kako su to mislili Engels i Lenjin, ve mnogo vie pribavljanje nunih pretpostavki prividno jednostavnog. [29: Ibid., str. 35.] [30: Usp. jo: H. Reichelt, Zur logischen Struktur des Kapitalbegriffs bei Karl Marx, 4. Aufl., Frankfurt/M. 1973; D. Wolf, Ware und Geld. Der dialektische Widerspruch im Kapital, Hamburg 1985.] [31: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 173.] [32: Za cijenu i novac Wolf je izradio ovaj krug: Robe imaju cijenu dok postoji novac i novac postoji jer se robe odnose na robu kao novac, utoliko to su meusobno izjednaene. to pritom ini robu i novac komenzurabilnima, tj. to ini novac i robu meusobno razmjenjivima? (D. Wolf, Abstraktionen in der konomisch-gesellschaftlichen Wirklichkeit und in der diese Wirklichkeit darstellenden Kritik der politischen konomie, http://www. rote-ruhruni.com/texte/wolf_abstraktion.pdf, str.11 f).] [33: Usp. Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts,str. 87 ( 32 dodatak): Na napredak se sastoji u tome da se apstraktne forme pokazuju ne kao one koje postoje za sebe nego kao neistinite. (preveo: Danko Grli, Hegel, Osnovne crte filozofije prava, Svjetlost, Sarajevo, 1989.)] [34: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 173.] [35: Ibid. ] [36: Usp. MEW 23, str. 118f i 128.]

To to jednostavne kategorije predstavljaju apstrakcije koje su nune da bi se objasnile kompleksnije kategorije, ne znai da su one prazne fikcije. One postoje kao apstraktni, jednostrani odnos ve konkretno dane i ive cjeline.[footnoteRef:37] U realnosti buroaskog drutva, u ovoj cjelini, kontradikcije jednostavnih kategorija uvijek su ve 'rijeene'.[footnoteRef:38] Tu se prezentiraju samo rezultati, tj. drutveni pojavni oblici vidljivi na nain ukupnih drutvenih veza, kao neto neposredno, jednostavno dano. Teorijska konstrukcija dijalektikog prikaza pokazuje ove prividne neposrednosti kao neto uistinu drutveno posredovano i, na taj nain, nudi kroz prikaz ujedno kritiku[footnoteRef:39] mistificiranih koncepcija oblika bogatstva. Dijalektiki prikaz kao stvaranje nunih veza pojmova prikazuje uistinu misaonu rekonstrukciju aranmana stvarnih predmeta, ali koji kao takav nije koncipiran kao empirijsko odslikavanje, tj. koji bi trebao poivati na prividu neposrednosti svojstava ovih predmeta. On je sutinska spoznaja u smislu rekonstrukcije empirijski posredovano-spoznatljive drutvene strukturne veze i veze djelovanja, razrada ne-empirijskog stvaranja pojmova, koji uope omoguuju spoznaju empirijski pojavljivog.[footnoteRef:40] Ni pojedinane kategorije unutarnje strukture niti njihove veze (prijelazi) ne posjeduju neposredne empirijske referente.[footnoteRef:41] [37: MEW 13, str. 632.] [38: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 175.] [39: Za ovo usp. Marxove dosta citirane tvrdnje iz pisma Lassalleu od 22.02. 1858.: Rad, o kojem se radi, jest kritika ekonomskih kategorija ili, ako vam se vie svia, kritiki prikaz sistema burujske ekonomije. To je ujedno prikaz sistema i, kroz prikaz, kritika istog. (MEW 29, str. 550).] [40: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 175.] [41: Ibid. ]

Tako je Marxov znanstveni program diferenciranja razina predmeta teorijskog istraivanja identificiran kao kritiki realizam. Marx se povodi empirijsko-kritikim pristupom koji samo kroz pojmovnu analizu i sintezu razlikuje spoznatljivu vezu drutvenih injenica i empirijske pojavne oblike. Sva znanost bila bi prema Marxu suvina, ako bi se pojavni oblik i bit stvari neposredno podudarali.[footnoteRef:42] Pojavni oblici biti drutvenih odnosa, prema Marxu, produciraju lani privid kojeg akteri u svojoj svakodnevnoj praksi pretpostavljaju. Politikoj se ekonomiji nadalje predbacuje da ovu lanu svijest nairoko artikulira i sistematizira. Marxov je realizam kritiki utoliko to napada naivno stajalite gotovih fenomena,[footnoteRef:43] to napada tezu da su pojmovi ekonomske znanosti rezultat iskustva[footnoteRef:44] ili rezultat promatranja realnosti onakve kakva ona jest, bez stranog sastojka.[footnoteRef:45] Marxov je pristup realistiki utoliko to polazi od toga da njegova rekonstrukcija drutvenih veza nije prosta teorijska fikcija, nego jednako tako realna i djelujua poput empirijski ustvrdivih injenica.[footnoteRef:46] Drutveni odnosi poput vrijednosti, vika vrijednosti, zakona vrijednosti, itd., za Marxa su jednako tako realni kao i komad zlata kojeg moete drati u ruci, nekog stroja ili neeg tomu slinog. Oni nisu, za razliku od ovih posljednjih, stvari, nego relacijske i samo drutveno postojee veze ili odnosi valjanosti. Ove veze ili relacije su, s druge strane, reprezentirane stvarima, zbog ega se empiristikoj perspektivi na pogrean nain mogu pojaviti kao stvarnosna, nerelacijska svojstva. [42: MEW 25, str. 825.] [43: MEW 24, str. 218.] [44: Kako je to neoklasini ekonomist Vilfredo Pareto kasnije ujedno paradigmatski i naivno formulirao, citirano prema W. Hofmann, Sozialkonomische Studientexte, Bd.1: Wert- und Preislehre, 3. Aufl., Berlin 1979, str. 190.] [45: Kako Friedrich Engels razumije materijalizam, MEW 20, str. 469.] [46: Za ovo usp. R. Bhaskar, A Realist Theory of Science!, Leeds 1975 kao i I. Hacking, Einfhrung in diePhilosophie der Naturwissenschaften, Stuttgart 1996, str. 43ff i U. Lindner, Materialismus der Praxis undhistorische Sozialwissenschaft. Zur doppelten wissenschaftsgeschichtlichen Bedeutung von Karl Marx, u:U. Lindner/J. Nowak/P. Paust-Lassen (ur.), Philosophieren unter anderen. Beitrge zum Palaver der Menschheit,Mnster 2008, str. 30, 34.]

Ono to Heinrich posebno istie jest da se Marxov (entitetski) realizam ujedno usmjerava protiv koncepcije apstraktnih i neempirijskih teorijskih razina u smislu pukih modela.[footnoteRef:47] Sukcesija kategorija u model-teorijskom razumijevanju ne reproducira objektivnu i unutarnju vezu ekonomskih kategorija, nego nominalistiku konstrukciju koja itatelja vanjskim [] obogaivanjem kompliciranih faktora[footnoteRef:48] postupno dovodi do realistikih znanstvenih tvrdnji. Znanstveni je prikaz tako svodiv na jednu isto subjektivnu i didaktiku dimenziju, na udbeniki stil, tj. na treerazredni ili etvrtorazredni[footnoteRef:49] metodoloki problem; u kojem, za zastupnika teorije modela, nisu bitne strukturne razine teorije niti poredak kojim se zakoni konane teorije uvode, nego samo konano formuliranje teorije.[footnoteRef:50] [47: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 176.] [48: Kako je to A. Shamsavari (einfach/ komplex, u: W.F. Haug (ur.), Historisch-kritisches Wrterbuch des Marxismus, Bd.3, Berlin/Hamburg 1997, str. 88) kritiki naspram teorije modela formulirao.] [49: Ch. Helberger, Marxismus als Methode. Wissenschaftstheoretische Untersuchungen zur Methode dermarxistischen politischen konomie, Frankfurt/M. 1974, str. 16.] [50: Ibid., str. 190.]

Rad i vrijednost kao formePojam drutvene forme stoji prema novom itanju u sreditu Marxove znanstvene revolucije. Forma ovdje ne predstavlja Aristotelov terminus, koji nas upuuje na ono openito i vjeno stvari, on ne predstavlja apriornu formu zrenja ili razumijevanja, niti openiti zakon kao forme istog praktinog uma. Naime, Marx u Kapitalu tematizira vezu izmeu ostvarenih drutvenih odnosa (drutvenih formi)[footnoteRef:51] i formi miljenja, koje su oznaene kao drutveno konstruirane i objektivne forme miljenja na ovo pozornost posebno skree Helmut Brentel.[footnoteRef:52] Drutvene forme, koje Marx prvo uzima kao predmet svoga istraivanja, nisu nikakve transcendentalne kategorije, nego predstavljaju, kako je ve Simmel utvrdio (bez znanja o Marxovu problematiziranju), sintetsku sposobnost predmeta samog.[footnoteRef:53] Meutim, oko pitanja to bi taj pojedinani predmet bio, razvila se u zadnja dva desetljea marksistika debata koja daleko nadilazi Simmelov nezadovoljavajui odgovor kako ta sposobnost podrijetlo vue iz psiha koje su u interakciji ili trandscendentalnog prafenomena.[footnoteRef:54] [51: Usp. definiciju Joachima Hirscha (Politische Form, politische Institutionen und Staat. u: J. Hirsch/J.Esser/Ch. Grg (ur.), Politik, Institutionen und Staat. Zur Kritik der Regulationstheorie, Hamburg 1994, str. 173):socijalne forme su, kao rezultati openitih principa podrutvljenja, objektifikacije drutvene povezanosti individua, koje stoje nasuprot ovim individuama na fetiizirani i postvareni nain.] [52: usp. H. Brentel, Soziale Form und konomisches Objekt. Studien zum Gegenstands- undMethodenverstndnis der Kritik der politischen konomie, Opladen 1989, str. 402f.] [53: Usp. G. Simmel, Soziologie, str. 43ff.] [54: Usp. G. Simmel, Philosophie des Geldes, Frankfurt/M. 2008, str. 29ff.]

Marx u Kapitalu specijalno istrauje forme koje pretpostavljaju proizvodnju drutvenog bogatstva u modernom kapitalizmu. Prema njemu, forme bogatstva nisu nikakve antropoloke ili psihofizike injenice.[footnoteRef:55] To su prije izjave klasine ekonomije, koja promatra rad odnosno radni napor kao izvor gospodarske vrijednosti, ili neoklasine ekonomije, koja postulira ponudu i potranju, tj. nunost potreba, kao izvor vrijednosti. S druge strane, oblici bogatstva su za Marxa drutveno-povijesne vrijednosti, odreeni naini organizacije podrutvljenja rada i proizvoda rada, specifino drutvena svojstva sui generis. Prema njemu, forme bogatstva poput robe, novca i kapitala ne mogu se jednostavno reducirati na svoje psihofizike nosae upotrebnu vrijednost i rad nego predstavljaju konkretno posredujui i povijesno-specifini odnos meu ljudima, koji si meusobno nastupaju kao privatni vlasnici i klasne individue. Forme bogatstva su forme posredovanja primarnih uvjeta podrutvljenja rada, koji je, s druge strane, proizvod dugotrajnog povijesnog procesa:[footnoteRef:56] ak je i privatna izoliranost u kojoj si akteri meusobno pristupaju, prema Marxu, drutveni proizvod. [55: To ne znai da se ovdje radi o ontoloki ekskluzivnoj razini u smislu da ove forme postoje s onu stranu psihofizike stvarnosti i da su na taj nain natprirodne, nego se time eli rei da bogatstvo u kapitalistikom smislu nije konstituirano psihofizikim aktom troenja radne snage, ni psihofizikim aktom procjene vrijednosti predmeta, ni fizikim svojstvima predmeta ili praksi kao takvih. ] [56: MEGA II/2, str. 91.]

Utoliko, ekonomska znanost stalno ima posla s osjetilno nadosjetilnim predmetima.[footnoteRef:57] Pritom se pojmu valjanosti (Geltung) pridaje posebno mjesto, o ijem su znaenju u posljednjih nekoliko godina polemizirali posebno Helmut Reichelt i Dieter Wolf.[footnoteRef:58] Ovaj se pojam pojavljuje na nekim znaajnim mjestima u prvim odsjecima Kapitala. Nasuprot tome, Marxu se predbacivalo i predbacuje da upravo u Kapitalu usmjerenou prema prirodnoznanstvenim spoznajnim modelima pokazuje jednu antifilozofsku crtu[footnoteRef:59] i da se kompleksnost drutvenih interakcija nastoji reducirati na odnos ovjek-priroda.[footnoteRef:60] Ove procjene Marxa zapravo promatraju kao zastupnika klasine ekonomije i za to imaju dva bitna izvora: prvo, u Kapitalu se nalazi karakterizacija izvora vrijednosti koja zvui naturalistiki, tj. o izvoru vrijednosti kao troenju ljudskog mozga, miia, ivaca, ruke, itd.[footnoteRef:61] Cijelom nizu tradicionalnih marksista i antimarksista ovo je bio dokaz kako je Marx u odreenju supstance vrijednosti nastojao otkriti neto realno, neto to se moe opaati i neto to je vano,[footnoteRef:62] tj. jedan fizioloki proces [] neto to je bazirano na prirodi.[footnoteRef:63] Meutim, takvi odlomci stoje u kontradikciji s glavnim smjerom Marxove teorije vrijednosti, kako je to Michael Heinrich razradio:[footnoteRef:64] Marx zastupnicima klasine ekonomije (Smith, Ricardo) predbacuje da otkriem rada sans phrase[footnoteRef:65] kao temelja vrijednosti (za razliku od fiziokrata koji su to vidjeli u odreenom, konkretnom radu) nisu dovoljno daleko uli u apstrakciju.[footnoteRef:66] U klasinom pristupu, kako to saima Gerhard Stapelfeldt, rad je odreen malo u dimenziji upotrebne vrijednosti (osjetilna djelatnost), malo u dimenziji razmjenske vrijednosti (jednaki rad), malo kao jedinstvo upotrebne i razmjenske vrijednosti (roba kao proizvod rada, roba kao radna snaga).[footnoteRef:67] Klasina je ekonomija nekritika jer ne pravi razliku izmeu drutveno-povijesnog aspekta rada i korisnog rada, tj. rada koji prirodne resurse preoblikuje prema ljudskim svrhama. Ona se vraa na merkantilistiki feti plemenitih metala kao novca, no zapada u feti roba i rada: njezina potraga za invarijantnom mjerom vrijednosti shvaa supstancu vrijednosti i vrijednost uvijek kao odreenu robu (rad, ito).[footnoteRef:68] Ve je Ricardo u svojoj kritici Smitha govorio o na robi primijenjenoj koliini rada kao esto [] nepromjenjivom mjerilu,[footnoteRef:69] ime je ve zadan feti rada: rad kao roba koja bi trebala odreivati vrijednost roba, predstavlja cirkularnu koncepciju. Plemeniti metali kao novac ovdje su naprosto supstituirani radom kao novcem. U ovom su novcu upotrebna vrijednost i razmjenska vrijednost realno identificirane.[footnoteRef:70] S tim su kategorije politike ekonomije istovremeno ahistorijske i krivo empirizirane: Ono to za ovaj poseban oblik proizvodnje, proizvodnje roba, vrijedi jest [] da specifino drutveni karakter meusobno neovisnih radova postoji kao jedinstvo u ljudskom radu i da pretpostavlja formu vrijednosnog-karaktera proizvoda rada.,[footnoteRef:71] to je od strane klasine ekonomije izokrenuto u vjeno vaeu prirodnu injenicu. Prema Marxu, vrijednost zapravo ne sadri ni atom prirodnog materijala.[footnoteRef:72] Na ovom se mjestu mogu primijetiti dvije stvari: prvo, da predmet kritike ekonomije predstavlja drutvenu relaciju i, drugo, moe se primijetiti radikalna promjena Marxove teorijske pozicije u usporedbi s njegovim ranijim radovima. Dok je u ovima Ricardu, na liniji empirizma i Feuerbacha, predbacivao da podmee stvarnost kao akcidentalnu i apstrakciju kao stvarnu,[footnoteRef:73] sad sam mora priznati da se stvarnost moe spoznati jedino pomou apstrakcija i da sama ta stvarnost sadri ne-empirijske relacije i strukture. Ovome emo se uskoro vratiti. [57: MEW 23, str. 85; Marx pritom ne misli da roba posjeduje neto nadnaravno u spiritualistikom smislu. Nadosjetilno predstavlja naprosto drutvena svojstva roba u opreci prema njihovim prirodnim svojstvima, tj. neovisnih od specifino drutvenih odnosa.] [58: Usp. H. Reichelt, Die Marxsche Kritik konomischer Kategorien. berlegungen zum Problem der Geltung inder dialektischen Darstellungsmethode im Kapital, u: I. Fetscher/A. Schmidt (ur.), Emanzipation alsVershnung. Zu Adornos Kritik der Warentausch-Gesellschaft und Perspektiven der Transformation, Ljubljana 2002, 142-189 i D. Wolf, Kritische Theorie und Kritik der politischen konomie, u: Berliner Verein zur Frderung der MEGA-Edition (ur.), Wissenschaftliche Mitteilungen, Heft 3: Zur Konfusion des Wertbegriffs, Berlin 2004, 9-190. Dok Reichelt valjanost nastoji rijeiti kao nain postojanja vrijednosti u objektivnim formama miljenja, Wolf ide drugim putem. Njegovu teoriju 'objektivne semantike' demostrirat u u nastavku.] [59: M. Quante, Karl Marx, u: O. Hffe (ur.), Klassiker der Philosophie Bd. 2, Mnchen 2008, str. 137; usp. isto primjerice G. Mrkus (Die Welt menschlicher Objekte. Zum Problem der Konstitution im Marxismus, u: A. Honneth/U. Jaeggi (ur.), Arbeit, Handlung, Normativitt. Theorien des Historischen Materialismus, 2.Frankfurt/M. 1980, 53), gdje se za Kapital konstatira: prijevod praktinih ciljeva teorije u jezik teorijskog determinizma.] [60: Karakteristino, prigovori H. Arendt, Vita Activa oder Vom ttigen Leben, 6. Aufl. Mnchen2007, str. 106ff, 123; J. Habermas, Erkenntnis und Interesse, 10. Aufl. Frankfurt/M. 1991, str. 58 ili K.-H. Brodbeck, Die fragwrdigen Grundlagen der konomie. Eine philosophische Kritik der modernenWirtschaftswissenschaften, Darmstadt 1998, str. 218: Takoer Marx [] zapada pod utjecaj novovjekovne redefinicije modela zanatlije. Za njega rad predstavlja izolirani proces izmeu ovjeka i prirode.] [61: MEW 23, str. 58, usp. jo ibid., str. 61.] [62: K.R. Popper, Die offene Gesellschaft und ihre Feinde Bd. II. Falsche Propheten: Hegel, Marx und die Folgen, 8. Aufl., Tbingen 2003, str. 206.] [63: W.F. Haug, Vorlesungen zur Einfhrung ins 'Kapital', 5. Aufl., Berlin/ Hamburg 1989, str. 113.] [64: Usp. M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, str. 206-217.] [65: 'naprosto rad', bez daljnje specifikacije.] [66: MEW 26, str. 2, 100; usp. takoer ibid., str. 188: dok mu se predbacuje prevelika apstrakcija, pravi bi prigovor bio; nedostatak moi apstrakcije.] [67: G. Stapelfeldt, Der Liberalismus. Die Gesellschaftstheorien von Smith, Ricardo und Marx, Freiburg 2006, str. 319.] [68: Ibid., str. 303; Umjesto novca, bogatstvo se uzima kao robe odnosno rad. Ovo e jedanput biti odreeno kao skup ita, a onda kao tjelesni radni napor.] [69: D. Ricardo, ber die Grundstze der politischen konomie und der Besteuerung, prema 3. izdanju iz 1821., Berlin 1979, str. 12.] [70: Stapelfeldt, Der Liberalismus, str. 319.] [71: MEW 23, str. 88 (naglasio IE).] [72: MEW 23, str. 62.] [73: MEGA IV/2, str.405.]

Drugi izvor insinuacija prema kojima Marx favorizira naturalistiko-nedrutveno poimanje rada, sastoji se u proizvoljnom pozivanju mnogih interpretatora na razliite razine predodbe u Kapitalu. Ve je naglaeno kako Marx radi nacrt jedne dotjerane teorijske arhitektonike kako bi, s jedne strane, tehnikim objanjavanjem razbio uzajamno pretpostavljanje oblika bogatstva, a s druge ga strane pojmovno tj. necirkularno reproducirao. Tumaenja koja Marxu pripisuju jednu monoloku koncepciju drutvenog (redukcija trgovanja na proizvodnju, interakcije na rad itd.), veinom se, izvan konteksta, trgaju iz petog poglavlja Kapitala te se jednostavno pripisuju Marxovom drutveno-teorijskom utemeljenju. to se pak ne uzima u obzir jest injenica da Marx ovdje svjesno konstruira apstrakciju radnika i razmatra njegovu djelatnost u njegovim jednostavnim i apstraktnim momentima,[footnoteRef:74] kako bi pokazao, da se pritom radi o odredbama koje su svojstvene svim ljudskim proizvodnim procesima i koje se razlikuju od drutvene forme kojeg radni proces u kapitalizmu poprima naime, obogaivanje vrijednosti.[footnoteRef:75] Zato Marx i moe rei kako nije stoga nuno, radnika stavljati u odnos s drugim radnicima. Dovoljni su ovjek i njegov rad s jedne, te priroda i njeni materijali s druge strane.[footnoteRef:76] Iz jedne metodski svjesne apstrakcije zakljuiti da se ovdje neke specifine pojave radnog procesa bezuvjetno reduciraju na jedan osamljeni zanatsko-umjetniki djelatni oblik, znai ignorirati razine apstrakcije Marxove argumentacije. [74: MEW 23, 198.] [75: D. Wolf (Zur Einheit von Natur- und Menschengeschichte. Mit Ausfhrungen zu Ren Descartes, Alfred Schmidt, Jrgen Habermas, Moishe Postone. Na: www.dieterwolf.net) ukazuje na specifini karakter stupnja prikaza jednostavnog radnog procesa, koji s jedne strane vri apstrakciju od svih drutvenih aspekata koji uzrokuju postanak i reprodukciju specifino ljudskih kompetencija (miljenje, govor, tjelesna organizacija itd.), a s druge pak strane, ne bi smio sadravati nikakvu apstrakciju rezultata ovih drutvenih procesa a da ne zapadne u pogrenu apstrakciju instinktivne radnje odreenih ivotinja: Apstrahira se od drutvenosti rada koja se ne moe objasniti bez miljenja i govorenja. A ipak se, nakon to se to dogodi, razmatra preostala strana drutvenog rada a da se ne upadne ponovno u ivotinjske instinktivne praoblike.] [76: MEW 23, 198f.]

Rad, u kojem god obliku, za Marxa je neprestano drutvenog karaktera. On naglaava kako ljudi proizvode jedino ako na odreeni nain surauju i svoje djelatnosti meusobno razmjenjuju [] tek unutar ovih drutvenih veza i odnosa odvija se njihov utjecaj na prirodu.[footnoteRef:77] Koji oblik uzima rad u kapitalizmu i koju neobinu funkciju on u ovom nainu proizvodnje zadobiva, sredinji je predmet Marxove teorije vrijednosti. [77: MEW 6, 407.]

Podrutvljenje rada kroz radMarxov sredinji uvid, prema Moisheu Postoneu u eksplicitnoj kritici Habermasa,[footnoteRef:78] sastoji se prije svega u tome da u svim nainima proizvodnje s podjelom rada, rad ima funkciju zadovoljenja drutvenih potreba, ali da mu samo u uvjetima privatne[footnoteRef:79] podjele rada, sistematski razmjenski odnosi pridaju dodatnu drutvenu funkciju, stvaranja drutvene veze dakle, stavljanje u odnos konkretno-korisnih radova jednog spram drugoga. Ovu znaajku, prema Marxu, rad ne moe ostvariti u svom konkretnom obliku, nego samo u svojstvu pukog rada kao apstraktnog rada. Kao takav on predstavlja ono zajedniko to omoguuje razmjenu kvalitativno razliitih te time nesumjerljivih roba. U kapitalizmu, dakle, imamo posla sa injenicom podrutvljenja (konkretnog) rada kroz (apstraktni) rad, dok su se, u svim dosadanjim nainima proizvodnje, rad i njegovi proizvodi drutveno priznavali izravnim nasiljem i drutvenim normama.[footnoteRef:80] Marx primjeuje kako se pak u robi ne nalaze dvije razliite vrste rada, ve da se isti rad razliito i sebi proturjeno odreuje[footnoteRef:81] u drutveno nespecifinom pogledu kao konkretni, a u drutveno specifinom pogledu kao apstraktni rad (rad kao takav, dakle ne kao krojaki rad, tkalaki rad itd.). [78: Vid. M. Postone, Zeit, Arbeit und gesellschaftliche Herrschaft. Eine neue Interpretation der kritischen Theorie von Marx, Freiburg 2003, 345ff.] [79: Politika ekonomija, meutim, izravno objanjava 'sklonost ka razmjeni' iz podjele rada, odnosno podjelu rada posredstvom razmjene drutvene izmjene tvari proizvoda.] [80: Vid. M. Postone, Zeit, Arbeit und gesellschaftliche Herrschaft, 233.] [81: MEGA II/5, 26.]

U odnosima privatne podjele rada, proizvoai stupaju u kontakt jedan s drugim prvo posredstvom razmjene svojih proizvoda, dakle predmetno posredovano: Individue stupaju jedan spram drugoga jedino kao vlasnici razmjenskih vrijednosti, kao takvi, koji su si dali predmetni bitak putem svoga proizvoda - robe. Bez ovog objektivnog posredovanja, oni nemaju nikakvu povezanost jedan s drugim.[footnoteRef:82] Podrutvljenje njihovih vlastitih radova stupa pred ljude samostalno u obliku drutvenog odnosa stvari,[footnoteRef:83] njihovo drutveno jedinstvo kao svojstvo vrijednosti njihovih proizvoda rada. Apstraktni rad i vrijednost predstavljaju drutvenu cjelinu radova (i proizvoda) pod uvjetom i slijedom njihove sistematine disocijacije kao privatnih radova (i proizvoda).[footnoteRef:84] [82: MEGA II/2, 53.] [83: Marx govori o stvarnim odnosima osoba i drutvenom odnosu stvari (MEW 23, 87).] [84: Kao upotrebne vrijednosti ili dobra robe su fiziki razliite stvari. Njihov bitak vrijednosti ini njihovo jedinstvo. Ovo jedinstvo ne proizlazi iz prirode, ve iz drutva (MEGA II/5, 19). Vid. Brentel, Soziale Form, 160.]

Objektivnost vrijednosti, koja robama pridolazi samo unutar ovog specifinog drutvenog odnosa stvari, relacijsko je svojstvo. To prije svega istiu Michael Heinrich i Dieter Wolf, koje stoga drugi predstavnici novije rasprave katkad obiljeavaju kao 'cirkulacijski-fiksirane'.[footnoteRef:85] Meutim, ova dvojica ne samo da se mogu oslanjati na filoloki jasne citate, jer prema Marxu nijedno dobro nije po sebi roba, nijedno po sebi takva vrijednosna objektivnost []. Ovu drutvenu objektivnost oni posjeduju [] samo kao drutveni odnos.[footnoteRef:86] I logika je na njihovoj strani, jer proces razmjene jedini je zbiljski drutveni odnos proizvoda kao roba jednih spram drugih.[footnoteRef:87] Oni su unaprijed i jo uvijek jesu, na proces oploavanja usmjereni privatni proizvodi, njima pridodani rad privatni je rad. Posljedica tvrdnje okrenute protiv Wolfa i Heinricha da se vrijednost ne konstituira u razmjeni nego samo u proizvodnji, bila bi konkretni rad i njegov proizvod ve pojmiti kao apstraktni rad i vrijednost, ime bi privatni rad bio neposredno drutveni, a svaka roba neposredno razmjenjiva, tj. bila bi svoj vlastiti novac. Meutim, jedan takav supstancijalizam negira uvjete u kojima konkretni rad prvo mora vrijediti kao apstraktno-opi kako bi postao drutveno priznat.[footnoteRef:88] [85: M. Heinrich, Wie das Marxsche Kapital lesen?, 72f., 107, 265ff.; Wolf, Kritische Theorie, 65 izmeu ostalog; s druge strane npr. R. Kurz, Die Substanz des Kapitals. u: Exit. Krise und Kritik der Warengesellschaft 1/2004, 92ff.] [86: MEGA II/6, 30. Usp. takoer jasne izjave o vrijednosti kao razmjenskoj apstrakciji u MEGA II/7, 55. Na to je ve 1923. ukazivao I.I. Rubin, usp. I.I. Rubin, Studien zur Marxschen Werttheorie, Frankfurt/M. 1973, 111f. (Kod nas: Isaak I. Rubin, Ogledi o Marxovoj teoriji vrijednosti i Odgovor kritiarima, Stvarnost, Zagreb 1978. nap. prev.)] [87: Vid. MEW 23, 87.] [88: Vid. MEW 42, 104f. I otueni je rad jo daleko od apstraktnog rada u vrijednosno-teorijskom smislu. To se mora iznijeti protiv napora R. Kurza. Vid. njegov popis 'apstrakcija rada' u stilu Ekonomsko-filozofskih rukopisa: R. Kurz, Die Substanz des Kapitals, 114ff.]

Odnos stvari jednih s drugima ne proizlazi iz njih samih i ne izvire iz njihovih fizikih svojstava, dakle nije nikakav prirodni odnos. Naprotiv, ljudi ih u takve odnose stavljaju pod posebnim uvjetima podrutvljenja svojega rada. Tek time 'dobra' postaju 'vrijednostima'. U ovom se odnosu konkretno posreduje i nesvjesno odluuje o priznavanju privatnih radova kao drutveno opih. Tu se javljaju elementarni socio-ontoloki problemi. Tako Andreas Arndt izjavljuje: glavna potekoa u razumijevanju poetka Kapitala i Marxove teorije vrijednosti i vika vrijednosti sastoji se u razumijevanju koncepta predmetne posredovanosti drutvenih odnosa.[footnoteRef:89] Najinovativniji i vjerojatno najprovokativniji prilog tome ponudio je Dieter Wolf. Prema njemu 'konkretno posredovan' znai da se priznavanje konkretnog rada privatnog proizvoaa kao drutveno korisne djelatnosti potvruje kao svojstvo proizvoda rada i da postoji jedino u aktu redukcije konkretnih radova na rad. Nesvjesno se odnosi na neznanje vlasnika roba o ovome procesu (Oni to ne znaju, ali to ine),[footnoteRef:90] a ne na jedno unutarpsihiko nesvjesno.[footnoteRef:91] [89: A. Arndt, Karl Marx, 177.] [90: MEW 23, 88.] [91: To pak tvrdi H. Reichelt, Die Marxsche Kritik konomischer Kategorien, 146, 152.]

U kapitalizmu, dakle, podrutvljenje proizvoda rada poprima jedan specifian oblik, onaj objektivne vrijednosti. Ta objektivnost, prema Marxu, ne sadri nijedan atom materije,[footnoteRef:92] ona je drutveno prakticirani odnos valjanosti[footnoteRef:93] svoje vrste, dok s druge strane, upotrebne vrijednosti predstavljaju 'materijalni' sadraj bogatstva. To znai da upotrebne vrijednosti sadre prirodni supstrat koji se u radnom procesu, u okviru vaeih prirodnih zakona, primjereno odreenim ljudskim ciljevima preobraava kako bi zadovoljio specifine ljudske potrebe. Prema Wolfu, meutim, objektivnost vrijednosti postoji u odnosu proizvoda rada kao pukih proizvoda ljudskoga rada uope u procesu razmjene, njihova 'supstanca' stoga je meusobna veza radova kao ljudskih radova tek jednih naspram drugih u istom inu i, kako on istie, bez kontakta s vanjskom prirodom i bez utvrenog oblika djelovanja. Apstraktni rad kao sadraj vrijednosti i vrijednost kao drutveni odnos valjanosti imaju pritom dva 'ne-relacijska' svojstva kao nositelja: Prvo, konkretnog rada (upotreba mozga, miia, ivaca u razraunavanju s odreenim dijelom prirode) i njegovog proizvoda, upotrebne vrijednosti, i drugo kao, apstraktnog rada kao nominalne apstrakcije (od teoretiara istraena injenica, da svaki konkretni rad posjeduje apstraktno svojstvo, da predstavlja ljudski rad kao takav): konkretni radovi/upotrebne vrijednosti su dakle, prvo, ne-relacijska svojstva i nositelji relacijskih svojstava. Upotrebna vrijednost (i nju konstituirajui konkretni rad) takoer je odnos korisnost predmeta za ljude odnosno kao konkretni rad, drutveno posredovana preobrazba prirode, kako bi prirodne predmete podvrgnuo ljudskoj svrsi. Ali prije svega, ova se korisnost ne moe pojmiti bez objektivnih svojstava ovih predmeta, otuda i Marxov govor o 'materiji' (u smislu konkretnog rada: ne bez konkretnih oblika djelatnosti, npr. krojaki obrt, i zbiljskog odnosa prema prirodnim predmetima, npr. tkanina) a kao drugo, to ne ovisi o odreenim drutvenim uvjetima, da uope ima upotrebnih vrijednosti (ili odnosa konkretnih radova) one postoje u svim ljudskim drutvima. Konano, i upotrebne vrijednosti i njihovi naini koritenja imaju, naravno, svoju povijest, ali na stolici se moe sjediti bez obzira ivi li se u feudalizmu ili komunizmu. Razmjenjivati sva drutveno proizvedena dobra u tim razliitim nainima proizvodnje putem arenog komada papira pokazalo bi se, s druge strane, tekim. Prema Marxu, u svojstvo vrijednosti, odnosno u sadraj vrijednosti, ne ulazi nijedan atom materije i ona upravo predstavlja jedan historijsko-specifini drutveni odnos Subjekt-Objekt-Objekt-Subjekt-odnos. Apstraktni rad kao nominalna apstrakcija je, kao drugo, nositelj svojstva apstraktnog rada kao realne apstrakcije, dok proizvodi rada, kako bi se u procesu razmjene mogli odnositi jedni spram drugih (dakle imati vrijednost) kao proizvodi ljudskoga rada, moraju biti neovisni od ovog odnosa, najprije kao proizvodi rada. Apstraktni je rad, stoga, kao nominalna apstrakcija u ovom smislu ne-relacijski. On, za razliku od konkretno-korisnog rada, ne sadri nikakav produktivan odnos spram razliitih prirodnih tvari.[footnoteRef:94] Prema Marxu, jedino specifinom radu materija stoji nasuprot.[footnoteRef:95] Pri razmatranju apstraktno-ljudskog rada apstrahira se od bilo kojeg produktivnog odnosa spram materije, dok se u sluaju odreenja konkretnog rada kao procesa izmjene tvari izmeu ovjeka i prirode apstrahira samo od specifinosti materije, a ne pak od materijalnosti same, tj. ne od produktivnog odnosa prema materiji.[footnoteRef:96] Apstraktni se rad time ne moe odrediti kao 'konkretni rad openito', dakle, ne kao 'upotreba mozga, miia, ivaca' u razraunavanju s dijelom prirode. [92: MEW 23, 62.] [93: M. Heinrich, apstraktni rad. u: W.F. Haug, Historisch-kritisches Wrterbuch des Marxismus, Svezak 1, Hamburg 1994, 60.] [94: D. Wolf, Kritische Theorie, 56.] [95: MEGA II/5, 31.] [96: D. Wolf, Kritische Theorie, 58.]

Kada se govori o teorijskom odreenju (nominalna apstrakcija) rada kao ljudskog rada samo u sluaju apstraktnog rada kao sadraja vrijednosti realne apstrakcije,[footnoteRef:97] to meutim, prema Wolfu, ne znai da nominalna apstrakcija 'ljudskog rada tako takvog' zapravo ne postoji ili postoji samo u glavi teoretiara, dok se u razmjeni ne izvri 'redukcija' na apstraktno-ljudski rad. To samo implicira da pri uspostavi drutvenog jedinstva privatno-izolirani radovi koji postoje neovisno o razmjeni kao stvarnoj znaajki svih konkretnih radova (ne tek kao 'flatus vocis')[footnoteRef:98] na specifian nain postiu znaenje[footnoteRef:99] (ili postaju nositeljima specifinog znaenja), koje nisu imali neovisno o razmjeni i koje im vritelji razmjene nisu svjesno-konvencionalno pripisali, nego koje se uspostavlja drutvenom vezom drutvenog odnosa stvari, stvarnog odnosa ljudi.[footnoteRef:100] Realna apstrakcija time ne znai da apstrakcija prvo postaje stvarnom u razmjeni, nego da u razmjeni i kroz razmjenu, bez svjesne intervencije razmjenjivaa poprima specifino znaenje da bude drutveni oblik privatnog rada. Wolf u ovom sluaju govori o objektivnoj semantici.[footnoteRef:101] Elementarna se konstitucija bogatstva kod Marxa odreuje kao svakodnevni sebe ponavljajui proces, u kojima individue, kao 'psihiki sistemi', predstavljaju tek njegovu 'okolinu'. Hod prikaza u Kapitalu ima oblik knjigovodstvenog rauna podrutvljenja, u kojemu djelovanjima ljudi upravljaju nedokuive i njihovoj kontroli izmaknule strukture (koje se sasvim slobodno svojim svjesno-posredovanim djelovanjem uvijek iznova (re)produciraju).[footnoteRef:102] Iz tog se razloga u prva tri odjeljka prvog poglavlja Kapitala sistematski apstrahira od vlasnika rob. Marx ovdje razmatra razmjenu kao vlasnicama rob nepoznati drutveni odnos proizvoda rada.[footnoteRef:103] 'Praksa' (vlasnika robe) pritom u kritici ekonomije nije, kao to i Michael Heinrich istie, eksplanans, nego eksplanandum: postavlja se pitanje o logici jedne prakse, iji subjekti ne znaju to rade, koji dakle u svojoj praksi neto izmjenjuju, to ne poznaju.[footnoteRef:104] Oblici za 'izmjenu', njeni proizlazei zahtjevi i prisila za njihovom reprodukcijom tek se, dakle, trebaju razviti iako su u drutvenoj zbilji djelovanje i struktura uvijek ve[footnoteRef:105] povezani. [97: Alfred Sohn-Rethel u marksistiku je debatu uveo termin 'realna apstrakcija' u smislu kod razmjenskog akta putem djela prouzroena kauzalnost.] [98: Prazan zvuk (nap. prev.)] [99: Kod Marxa je to jednoznano: krojenje i tkanje posjeduju stoga ope svojstvo ljudskog rada i mogu stoga u posebnim uvjetima, npr. u proizvodnji vrijednosti, samo u ovom aspektu ui u razmatranje. (MEW 23, 72).] [100: Usp. takoer M. Heinrich, Wie das Marxsche Kapital lesen?, 119: Valjanost, o kojoj se ovdje radi, niti je, dakle, od razmjenjivaa dogovorena ni od drave postavljeno valjanost. Naprotiv, u ekonomiji koja poiva na razmjeni to je strukturalno zadani odnos.] [101: D. Wolf, Semantik, Struktur und Handlung im Kapital. http://www.dieterwolf.net/pdf/Struktur(1).pdf] [102: Vid. D. Wolf, Ware und Geld, 107, 206ff., 218.] [103: Ibid., str. 110.] [104: M. Heinrich, ber Praxeologie, Ableitungen aus dem Begriff und die Lektre von Texten. Antwort aus W.F. Haug. U: Das Argument. Zeitschrift fr Philosophie und Sozialwissenschaften 254/2004, 100.] [105: Ibid., str. 101.]

Forma vrijednosti i robni govorPratimo li dalje Wolfovu rekonstrukciju Marxovog prikaza: stvari u razmjeni znae neto to nadilazi njihova fizikih svojstva i korisnosti za ljudske potrebe, koje im i neovisno o tome pridolaze, proizlaze. Ali [r]obe su stvari, moraju biti stvarne ili to u svojim stvarnim odnosima pokazati.[footnoteRef:106] Sadraj vrijednosti i vrijednost nuno se moraju pojaviti kako bi regulirali drutvenu izmjenu tvari, kao takvi su na ravni prikaza u poglavlju 1.1 i 1.2 Kapitala samo misaono razvijeni od znanstvenog promatraa misaoni objekt[i] [Gedankendinge].[footnoteRef:107] Drutvenost roba, njihova dimenzija vrijednosti, moe se realno iskazati samo u upotrebnoj vrijednosti druge robe, to nije samo utemeljeno u isto drutvenom nainu postojanja vrijednosti ve takoer u specifinom nainu iskazivanja predmeta. One posjeduju, kako se Marx metaforiki izraava, sebi svojstveni robni govor,[footnoteRef:108] jer se izraz vrijednosti aktera ukljuenih u razmjenu ne vri svjesno, ve je nesvjesni ferment njihove prakse: Budui da se vrijednost pojedinane robe ne moe pojaviti u nijednom od njene upotrebne vrijednosti razliitom mediju (roba je mrtvi predmet, koji nema geste, koji ne posjeduje jezik itd.), iz toga se razloga vrijednost na njoj uope ne moe pojaviti. Robu se ne moe pojmiti u odvojenosti od upotrebne vrijednosti, ve samo i iskljuivo kao upotrebnu vrijednost. Mora li se roba pojaviti kao vrijednost i ne moe li to ni u jednom drugom mediju osim onoga upotrebne vrijednosti, onda se roba moe pojaviti samo u upotrebnoj vrijednosti, ali razliitoj od upotrebne vrijednosti robe.[footnoteRef:109] Korak dalje u osamostaljenju vrijednosti time je utemeljen u injenici prikaza drutvenosti stvari u (najzad) ekskluzivnoj robi, koja vrijedi kao predmetni nain postojanja ove drutvenosti tako da se drutvena povezanost moe, kako u depu nositi, jednako tako i izgubiti.[footnoteRef:110] [106: MEGA II/5, 30.] [107: Ibid. Prema D. Wolfu (Quantitt und Qualitt des Werts. Makrokonomischer Ausblick auf den Zusammenhang von Warenzirkulation und Produktion. http://www.dieterwolf.net/pdf/Replik,Knaudt,Var2,0GGG.pdf, 38) to se dogaa stoga, to znanstveni promatra fiksira vrijednost u, od upotrebne vrijednosti razliitom mediju miljenja, zastupajui ono to se dogaa u pogledu pojave vrijednosti u povezanosti s drugom robom, koja se na pojedinanoj robi ne pojavljuje. To se dogaa sa znanjem da pritom nastajui 'misaoni objekt' (Gedankending) nije ona, s drugim metaforikim opisima spomenuta vrijednost, a takoer ne njen izvorni nain pojavljivanja.] [108: MEW 23, 66.] [109: D. Wolf, Ware und Geld, 118.] [110: Vid. MEW 42, 90, 148.]

U formi vrijednosti, kako Marx naziva ovaj odnos reprezentacije, vrijednost, koja je nesvjesni i nevidljivi proizvod drutvene izmjene tvari, poprima ulno-predmetnu samostalnost, sa ime su dodue povezane i pakosti robnog fetiizma, koje ukazuje na ideoloko mijeanje (prve) prirode i 'kulture': predstavljanjem vrijednosti robe A upotrebnom vrijednou robe B (npr. '20 lakata platna ima vrijednost jedne suknje') nastaje jedno od svojstava obiju roba kao cjeline upotrebne vrijednosti i vrijednosti razliito 'ujedinjavanje' vrijednosti prve s upotrebnom vrijednou druge robe. Prirodna forma od B (npr. suknja) vrijedi u okviru ovog odnosa kao forma vrijednosti od A. Pritom se stvarno niti vrijednost (od A) pretvara u upotrebnu vrijednost (od B) ni upotrebna vrijednost (od B) u vrijednost (od A). Forma vrijednosti 'x robe A vrijedi y robe B' polarna je opreka. Njegovi su polovi refleksivne odrednice, tj. svojstva, koja im pridolaze jedino unutar odnosa jednoga s drugim i koja ih razlikuju od uobiajenih uzronih odnosa.[footnoteRef:111] Takvi, objektivno predstavljeni, drutveni oblici bogatstva pojavljuju se sudionicima sada pak kao objektivno-obuhvatni[][footnoteRef:112] u opipljivom obliku, u obliku koji nije zamiljen kao pojavni oblik vrijednosti. Pritom su ti pojavni oblici zbiljski moment cjeline, ije opaanje postaje pogreno tek u odnosu na skrivenu vezu utemeljenja i referentnog okvira.[footnoteRef:113] Pojavni se oblici vrijednosti, dakle, ispravno opaaju, ali pogreno svode jedan na drugoga, tako da se neempirijski razumljive uzrone ili ontoloke veze (Marx govori o nevidljivom ili posredovanom kretanju)[footnoteRef:114] izmeu njih ne mogu misaono reproducirati.[footnoteRef:115] Ovi oblici pogrenog shvaanja, koje Marx naziva 'fetiizmima', ne oblikuju prema njemu samo svakodnevnu percepciju aktera, religiju svakidanjice,[footnoteRef:116] kako on to jasno formulira protiv svoje dijagnoze skidanja arolije u Manifestu komunistike partije, one kao objektivni oblici miljenja takoer predstavljaju kategorije buroaske ekonomije.[footnoteRef:117] [111: Usp. o pojmu G.W.F. Hegel, Wissenschaft der Logik. Zweites Buch: Die Lehre vom Wesen. u: isti, Hauptwerke in 6 Bnden, Hamburg 1999, #258ff. Suvremena analitika filozofija govori takoer o holistikim svojstvima i ontolokoj ovisnosti elemenata u odnosu, koji se razlikuje od uzronog odnosa. Vid. M. Esfeld, Holismus. In der Philosophie des Geistes und in der Philosophie der Physik, Frankfurt/M. 2002, 22ff.] [112: H. Brentel, Soziale Form, 287.] [113: Usp. ibid., 285.] [114: MEW 23, 107.] [115: Ono to u empirijskim oblicima bogatstva 'nestaje', nije injenica da je za stvaranje njihovih materijalnih nositelja potreban rad, nego da je sam oblik iskljuivi rezultat specifinog drutvenog odnosa, apstraktnog rada kao sadraja vrijednosti. ] [116: MEW 25, 838.] [117: MEW 23, 90. Kategorija (ili misaoni oblik) ne oznaava ovdje misaonu reprodukciju realnog odnosa (oblika bogatstva). Marx je ove razlike u vie navrata isticao, Vid. MEW 4, 130, MEW 42, 97.]

Valjanost i osamostaljenjeVrijednost i forma vrijednosti promatraju se kao stupnjevi osamostaljenja drutvene forme rada u kapitalizmu nasuprot konkretnom radu i vlasnicima roba. Drutvena veza radova u kapitalizmu ne postoji, prema tome, kao personalno ili sutinski normativno posredovana. Pod uvjetima privatno strukturirane proizvodnje i razmjenom posredovanog drutvenog priznavanja proizvoda rada, na dobrima se, prema Marxu, konstituira oblik bogatstva vrijednost, kao specifini drutveni odnos valjanosti. Ova se prva forma osamostaljenja vlastite drutvene veze ljudi u liku forme za vrijednost [der Form Wert] pojmovno dalje razmatra u formi vrijednosti [Wertform] kao drugom stupnju osamostaljenja. Ovdje se drutvena povezanost doslovno moe nositi u depu, jer naposljetku, drutveno opu formu za vrijednost predstavlja jednostavni i jedinstveni oblik vrijednosti - novac. Novac kao mjera vrijednosti i sredstvo cirkulacije osamostaljuje se naspram svih ostalih roba koje pritom vrijede samo kao specifine upotrebne vrijednosti, dok novac vai jednostavno kao vrijednost.Kretanjem ovdje ni u glavnim crtama izloivo vrijednosti ka novcu, Marx istovremeno trai opravdanje za nuni unutarnji odnos[footnoteRef:118] robe i novca, dakle monetarnu teoriju vrijednosti.[footnoteRef:119] Ovo je od kljunog znaaja za njegov koncept podrutvljenja u odnosu na apstraktni rad kao vezi osamostaljenja: kao prvo, novac za Marxa niti je prirodno svojstvo jedne stvari, a ni konvencionalni proizvod za olakanje odnosa prirodne razmjene. On je, naprotiv, izraz jednog oblika podrutvljenja koji je preko stvari posredovan i koji se oteo kontroli sudionika. Prema Marxu, kao drugo, trita je jedino mogue pojmiti kao novano posredovana. Tako je u samom konceptu trita prisutna mogunost krize. Politika ekonomija meutim, danas kao i prije, svoja razmatranja o tritu temelji na modelima prirodne razmjene, u kojima je svaka prodaja zapravo kupnja i obratno, to krizu kao intrinzinu mogunost trita unaprijed iskljuuje. Krize je tako mogue tumaiti jedino u smislu prodora vanjskih faktora u trine procese 'iracionalni' zahtjevi trinih aktera, nasilne intervencije drave itd. Marx, tome nasuprot pokazuje, kako za prodaju nije potrebno istovremeno i kupovati, to omoguava zastoj privrednog procesa: ono to nuno ide zajedno roba i novac, upotrebna vrijednost i vrijednost, kupovina i prodaja ovdje se do krajnosti jedno protiv drugoga moe osamostaliti.[footnoteRef:120] Kao tree, novac za Marxa iz takoer drugih razloga nije nikakav bezopasni 'medij' jedne, na zadovoljavanje potreba, usmjerene privrede.[footnoteRef:121] Vrijednost kao 'medij' drutvene izmjene tvari osamostaljuje se prema Marxu na daljnjim stupnjevima u odnosu na robu i time od sredstva postaje svrhom razmjene: u novcu kao novcu osamostaljuje se vrijednost takoer i u odnosu na svoju iezavajuu funkciju mjerila vrijednosti i sredstva cirkulacije. Na mjesto forme cirkulacije Roba-Novac-Roba stupa forma Novac-Roba-Novac. Time se vrijednost, kao to to Marx pokazuje u Grundrissima, jo uvijek ne osamostaljuje. Ona to u predmetnom obliku novca kao blaga ili svjetskog novca ne moe postii. Tek kao proces, tj. kao kapital, osamostaljuje se vrijednost na posljednjem stupnju, i to u promijenjenom obliku N-R-N' (= vie novca), kroz specifini klasno-podijeljeni proizvodni odnos potpuno ouvane i istovremeno uveane vrijednosti. Pritom je kapital kvalitativno neizmjeran (materijalno tautoloki: Novac-Novac) i kvantitativno neogranien proces prisvajanja istog postvarenog oblika drutvenog sklopa privatnih proizvoda. Drutveni sklop kapitalistike proizvodnje tjera pojedinane kapitaliste ka stalnoj akumulaciji pod prijetnjom kazne propasti.[footnoteRef:122] [118: MEGA II/5, 43.] [119: M. Heinrich, Wissenschaft vom Wert, 250.] [120: Vid. MEW 23, 127f.] [121: Usp. kritiki o teorijama novca, koje novac shvaaju samo kao simboliki generalizirani medij komunikacije: H. Ganmann, Geld und Arbeit. Wirtschaftssoziologische Grundlagen einer Theorie der modernen Gesellschaft, Frankfurt/M./New York, 128-162.] [122: Usp. za to M. Heinrich: Kritik der politischen konomie. Eine Einfhrung. Stuttgart 2004, 106f., 122f.]

U Marxovo razumijevanje ekonomske stvarnosti, tako bi se dalo saeti, ulaze vrlo sloena i provokativna socio-ontoloka razmatranja. Pritom pojedini predstavnici novog itanja pokuavaju ukazati kako se Marx u jednakoj mjeri protivi naturalistikim redukcijama ekonomije kao i simbolistikim jednostranostima sociologije. Vrijednost nije nikakva psihofizika injenica, kao to, recimo, pretpostavlja politika ekonomija, ali nije ni puki propis, norma ili opis situacije, kao to se u simbolikom interakcionizmu ili u novijoj analitikoj debati o socijalnoj ontologiji moe tvrditi.[footnoteRef:123] Marxovo okretanje protiv ove dvije krajnosti protiv sirovog materijalizma u ekonomiji i simbolizma u sociologiji i filozofiji mogla bi biti od odreenog interesa za akademsku diskusiju o specifinostima drutvene objektivnosti. Ova rasprava u novijoj recepciji Marxa svakako ima tradiciju: ve 1970-ih i 80-ih godina nailazili su hegelovski orijentirane i strukturalistike pozicije na analitike marksiste koji nisu samo argumentirali teorijom racionalnog izbora,[footnoteRef:124] ve su takoer Wittgensteinove pojmove jezinih igara primjenjivali na Marxov Kapital[footnoteRef:125] - dodue, s dvojbenim uspjehom. Pokazalo se, i to govori za dosad razmotrene pristupe, da se kod Marxa zastupano osamostaljenje drutvene prakse prema ekonomskoj objektivnosti zajedno s pojmom valjanosti kao u djelovanju utjelovljenih ideja[footnoteRef:126] jedva da moe pojmiti.[footnoteRef:127] Oblici se bogatstva u ovom konceptu svode, naime, na dva potpuno specifina odnosa (ovjek-Stvar/ ovjek-ovjek). Takvo razumijevanje predmeta ignorira pak Marxov uvid da su u kapitalizmu ekonomske transakcije proizvoaa primarno posredovane odnosom njihovih proizvoda rada, nikakvim neposrednim odnosom proizvoaa jedan spram drugoga, ili, kao to kae Heinz-Dieter Kittsteiner, iza odnosa 20 lakata lana spram 1 suknje [] ne stoji jo neki daljnji 'ljudski' odnos, nego njihov je [proizvoaa] drutveni odnos jedan stvarni i nikakav drugi.[footnoteRef:128] ak i kada sudionici razmjene vre govorne inove, oni nipoto ne uspostavljaju samo ekonomske objekte kao drutvene oblike. Ostaje za ispitati, mogu li pristupi teorije jezinih igara izbjei poimanje drutvenog bogatstva prema modelu, koji bi najvie bio primjeren odnosima izravnog i planskog podrutvljenja.[footnoteRef:129] [123: Prema njima vrijednost postoji samo u predodbama ljudi, koje poivaju na svakodnevnom iskustvu. Upravo zbog toga ona postaje realna (S. Grigat, Fetisch und Freiheit. ber die Rezeption der Marxschen Fetischkritik, die Emanzipation von Staat und Kapital und die Kritik des Antisemitismus. Freiburg 2007, 53). Time se vrijednost naposljetku poima u smislu tzv. Thomas-teorema (Ako ljudi odrede situacije kao stvarne, onda su one stvarne u svojim posljedicama [If men define situations as real, they are real in their consequences] (W.I. Thomas/D.S. Thomas, The Child in America. Behaviour problems and programs. New York 1928, 572)).] [124: Vid. i.o. G.A. Cohen, Karl Marx's Theory of History. A Defence, Oxford 1978; J. Elster, Making Sense of Marx, Cambridge 1985. Za kritiku i.o. K. Mller, Analytischer Marxismus. Technischer Ausweg aus der theoretischen Krise? U: Prokla. Zeitschrift fr kritische Sozialwissenschaft 72/1988, 39-71.] [125: Vid. i.o. J. Schampel, Das Warenmrchen. ber den Symbolcharacter der Ware im Kapital von Karl Marx, Knigstein/ Ts. 1982.] [126: P. Winch, Die Idee der Sozialwissenschaft und ihr Verhltnis zur Philosophie, Frankfurt/M. 1974, 151.] [127: Vid. kritiku Schampela: I. Elbe, Marx im Westen, 272-278. O problemima i nedoreenostima kod Wittgensteina vid. J. Ritsert, Gesellschaft, 77-80.] [128: H.D. Kittsteiner, Erwachten aus dem Traumschlaf. Walter Benjamins Historismus. u: isti: Listen der Vernunft. Motive geschichtsphilosophischen Denkens, Frankfurt/M. 1998, 174.] [129: Vid. za kritiku Wolf, Kritische Theorie, 136: Cilja li svjesni dogovor ak na zajedniko uspostavljanje odreene drutvene veze, pri emu se radi o raspodjeli drutvenog rada, onda bi sudionici imali uvid u drutvenu organizaciju rada i napravili bi sve drugo, umjesto da se zamaraju razmjenom proizvoda rada, kako bi osigurali drutveno priznavanje pojedinanog konkretno korisnog rada.]

Pokuati zaobii takve zamke, a dalje ostati u okviru simbolistike paradigme valjanosti, mogue je pronai i u najnovijim doprinosima, kao onima Helmuta Reichelta. On svoj koncept vrijednosti, kao 'u stvari djelujue pojmovnosti', ne posuuje od Wittgensteina ve od Adorna.[footnoteRef:130] Reichlet tumai vrijednost i forme vrijednosti kao misaone predmete,[footnoteRef:131] koje sudionici suoavaju i koji im stoje nasuprot kao neovisni predmeti, kao subjektivno-objektivni: kod Marxa latentno uoen nain bivanja ekonomskih oblika bila bi, zapravo, nesvjesno u glavama ljudi pri zgodi razmjene generirana valjanost konkretno-ulnih objekata kao apstraktnih predmeta vrijednosti. Ovo identino kretanje misli u svakom pojedincu (kada on 'izjednaava' dvije upotrebne vrijednosti),[footnoteRef:132] 'utjelovljuje' se na tragu zbiljske razmjenske prakse u novcu. To se pritom tumai kao jedinstvo nesvjesnog, na predmet 'usmjereno' kretanje misli svakog pojedinca te svjesno intersubjektivno prihvaanje predmeta kao ope razmjenjivog. Ovaj koncept u pitanje dovodi prije svega Dieter Wolf. Na koji se nain drutvena (identina) forma vrijednosti oblikuje u glavama izoliranih vlasnika rob prije njihovog stvarnog drutvenog kontakta ostaje nejasno, osobito jer Reichelt taj kontakt, a time i realni postanak novca, reducira na svjesni akt izbora novanog materijala. Time ne samo da si je kupio sveukupne probleme teorija drutvenih ugovora, nego je takoer ostao u dualizmu materije i duha, predmetno posredovane drutvene odnose mogao si je predoiti samo kao idejno ili normno-sloene i tako promaiti vrstou osamostaljenih ekonomskih odnosa.[footnoteRef:133] Marxov ironini iskaz konceptualizacije drutvenih odnosa tvrdnjom da je odnos za filozofe = ideja[footnoteRef:134] moda moe, ako je Wolfova kritika tona, odgovarati prometnim ili bejzbol pravilima, ali ne i novcu ili globaliziranom kapitalizmu. [130: Vid. Th.W. Adorno, Soziologie und empirische Forschung. u: isti, Gesammelte Schriften, Svezak 8, Darmstadt 1998, 209. H. Reichelt, Die Marxsche Kritik konomischer Kategorien, 142.] [131: Vid. H. Reichelt, Neue Marx-Lektre. Zur Kritik sozialwissenschaftlicher Logik, Hamburg 2008, 159.] [132: Ibid. 160.] [133: Vidi detaljnije D. Wolf, Kritische Theorie, 80-122, o debati vidi I. Elbe, Marx im Westen, 259-262, 299-305.] [134: MEW 3, 63. I dalje ibid.: Oni samo poznaju odnos 'ovjeka' spram samoga sebe, i zato kod njih svi zbiljski odnosi postaju idejama. Vidi takoer Marxovu opasku u Grundrissima: Ovi stvarni odnosi ovisnosti pojavljuju se u opreci spram personalnih (stvarni odnos ovisnosti nije nita doli, pred naizgled neovisne individue, neovisno stupajui drutveni odnos, tj. njihovi, njima samima nasuprot stojei, osamostaljeni uzajamni odnosi proizvodnje), da individuama sada vladaju apstrakcije, dok su prije ovisili jedan o drugome. Apstrakcija ili ideja nije pak nita doli teorijski izraz onoga materijalnog odnosa koji gospodari nad njima. Odnosi se, naravno, samo u idejama mogu izraziti, i tako su filozofi kao osobitost novog vremena pojmili svoju podreenost idejama (MEW 42, 97).]

s njemakog preveli Zoran Veselinovi i Toni Bandov

*Tekst je izvorno objavljen u asopisu Deutsche Zeitschrift fr Philosophie (Vol. 58, 2), Maj 2010. pod naslovom Soziale Form und Geschichte. Der Gegenstand des 'Kapital' aus der Perspektive neuerer Marx-Lektren.