NASLOV ORIGINALA HONORE DE BALZACLE PERE GORIOTS FRANCUSKOG PREVEO DR DUŠAN MILAÈIÆPRIREDIO ODGOVORNI UREDNIKDR MURIS IDRIZOVIÆLIKOVNA OPREMA MUSTAFA IBRULJBI iONORE DE BALZAKCICA GORIO"SVJETLOST"SARAJEVOi^imtmmtmmimimVelikom i slavnom ZOFROA-SENT-ILERUU znak divljenja njegovim radovima i njegovom genijuDE BALZAKIma veæ èetrdeset godina kako stara gospoða Voker, roðena de Konflan, drži u Parizu pansion za srednji stalež u Ulici Nev-Sent-2enevjev, izmeðu Latinskog kvarta i predgraða Sen Marso. U toj kuæi, koja je bila poznata pod imenom Pansion Voker, primani su i ljudi i žene, i mladi i stari. Niko, meðutim, nije rðavo govorio o naravima stanara ovog zavoda koji je bio dostojan svakog poštovanja. Ali ima veæ trideset godina kako se mlaði svijet ne viða u ovoj kuæi, a, ako bi se u njoj nastanio koji mladiæ, znaèilo bi da je od svoje porodice primao veoma oskudno izdržavanje. Ipak, 1819. godine, u doba kada poèinje ova drama, stanovala je tu jedna sirota djevojka. Iako je rijeè drama izvikana zbog pretjerane i pogrešne upotrebe u ovo doba tužne književnosti, potrebno je da se upotrijebi ovdje, ne zato što je ova prièa dramatièna u pravom smislu te rijeèi veæ možda zato što æe poneko, kada bude upoznao ovaj dogaðaj, proliti koju suzu intra muros i extra. Da li æe ovu prièu razumjeti i svijet van Pariza? U to se može7posumnjati. Izvjesna svojstva ovog dogaðaja, punog zapažanja i lokalne boje, mogu pravilno ocijeniti samo oni koji žive izmeðu brežuljaka Monmartra i uzvišica Monruža, u onoj èuvenoj dolini, punoj razvalina sklonih padu i jaraka pocrnjelih od blata; u dolini koja obiluje istinskim patnjama, èesto i lažnim radostima, a tako je silno uzrujana da je samo nešto pretjerano može trajnije uzbuditi. Pri svem tom, u njoj se ovdje-ondje ispolje i patnje koje mnoštvo poroka i vrlina èine velièanstvenim: pred njima sebiènost i koristoljublje popuste i umilostive se; ali sve to podsjeæa na slatki plod koji se brzo pojede. Kola civilizacije, slièna kolima idola u Džagernatu, jedva ako uspore kretanje kad naiðu na neko biæe koje je teže smrviti od ostalih, a koje se isprijeèilo pred njihovim toèkovima, pregaze ga zaèas i gordo nastave svoj put. Tako æete postupiti i vi koji držite ovu knjigu u gospodskim rukama, uvaliæete se u meku naslonjaèu govoreæi: Ovo æe me možda zanimati. Kod budete upoznati sa nesreæama koje je èièa Gorio potajno preživio, ruèaæete slatko, baciæete krivicu na pisca zato što vas nije uzbudio, optužujuæi ga da je pjesnik i da pretjeruje. Ali, zapamtite dobro: ova drama nije ni izmišljotina ni roman. Ali is true, ona je toliko istinita da svako može uoèiti njene bitne sastojke, možda èak i u svom srcu.Kuæa u kojoj je smješten ovaj pansion pripada gospoði Voker. Ona se nalazi u donjem dijelu Ulice Nev-Sent-Zenevjev, na onom mjestu gdje se zemljište spušta ka ulici Arbalet tako strmom i neravnom nizbrdicom da konji tuda rijetko prolaze. To pojaèava tišinu koja vlada u ovim ulicama zbijenim izmeðu Val-de--Grasa i Panteona, dva spomenika koji mijenjaju okolnu svjetlost, jer joj daju neke žute tonove i sve zamraèuju tamnim sjenkama koje padaju sa njihovih kubeta. Ovdje su ulice suve, po olucima nema ni blata ni vode, a pored zidova raste trava. Tu i najbezbrižni]i èovjek po-8staje tužan, kao i svi' prolaznici, tutnjava kola predstavlja pravi dogaðaj, kuæe su sumorne, a zidovi podsjeæaju na hapsane. Ako bi ovamo zalutao neki Parižanin, on bi svuda naišao samo na pansione i zavode, bijedu i èamotinju, starost koja umire i veselu mladež koja silom radi. Nijedan kraj Pariza nije grozniji, nit, recimo slobodno, manje poznat. Naroèito Ulica Nev-Sent-Ze-nevjev lièi na bronzani okvir koji jedino i odgovara ovoj prièi za koju treba dobro pripremiti èitaoce sumornim bojama i ozbiljnim mislima; isto kao što poslije svake stepenice, kad putnik silazi u katakombe, svjetlost postaje sve slabija a glas voðin sve manje zvonak. Taèno poreðenje! Ko može presuditi šta je groznije, ljudi okorjela srca ili prazne lubanje?Prednja strana pansiona okrenuta je malom vrtu, tako da zgrada pod pravim uglom izlazi na Ulicu Nev--Sent-Zenevjev, gdje izgleda kao presjeèena u svojoj dubini. Duž ove fasade, izmeðu kuæe i vrta, nalazi se jarak ispunjen šljunkom, širok jedan hvat, a kraj njega aleja posuta pijeskom, po èijim su ivicama postavljene velike plave i bijele porcelanske vaze sa zdravcem, lijan-derima i narom. U ovu aleju ulazi se kroz šira vrata iznad kojih se nalazi tabla sa natpisom: PANSION VOKER, a ispod toga: Stan, hrana i ostalo za oba pola, itd. Danju, kroz vrata sa letvama, na kojima se nalazi zvonce piskavog glasa, vidi se, na kraju staze, na zidu prema ulici, hodnik na svodove koji je naslikao, podražavajuæi zeleni mermer, neki slikar iz ovog kvarta. U prividnom udubljenju ove slike nalazi se statua boga ljubavi. Posmatrajuæi ovaj oronuli kip, ljubitelji simbola pomisliæe da on olièava onu parišku liubav koja se lijeèi tu sasvim blizu. Natpis na postolju, gotovo upola izbrisan, pokazuje da je ovaj ukras postavljen 1777, u oduševljenju koje je izazvao Volterov povratak u Pariz:Ma ko da si, ovo je tvoj gospodar, On je to bio, sad je, i biæe.

9U prvi sumrak skidaju se vrata od letava i stavljaju se dašèana vrata. Vrt, širok onoliko koliko je fasada duga, ograðen je uliènim zidom i zajednièkim zidom susjedne kuæe, obrasle u bršljan koji je potpuno skriva i, svojim izgledom, naroèito živopisnim za Pariz, privlaèi poglede prolaznika. Svaki od ovih zidova ima osmanluk sa vinovom lozom èiji su zakržljali i prašljivi plodovi povod èestih strepnji gospoðe Voker i predmet njenih razgovora sa stanarima. Duž svakog zida prolazi po jedna uzana staza koja vodi u hladnjak od lipa. Mada je po roðenju plemkinja, rijeè lipa gospoða Voker tvrdoglavo izgovara Ijipa, iako je njeni gosti upozoravaju na gramatièku nepravilnost. Izmeðu dvije boène staze nalazi se èetvrtasta aleja, zasaðena artišokom, a ivicama njenim raste poneka potkresana voæka, kiseljak, liæika i peršun. U hladu pod lipama stoji okrugli zeleni sto sa stolicama. Tu za vrijeme velikih vruæina sjede stanari kojima imovno stanje dozvoljava da piju kafu, i naslaðuju se na paklenoj žezi. Kuæa ima tri sprata i mansardu, sazidana je od sitnog kamena i okreèena onom žutom bojom koja daje odvratan izgled gotovo svim kuæama u Parizu. Svaki sprat ima po pet prozora sa malim oknima i žaluzinama koje nikad nisu podjednako podignute, kao da su u nekoj svaði. Prema ulici, kuæa ima dva prozora koji su u prizemlju ukrašeni gvozdenim šipkama u vidu rešetke. Iza zgrade nalazi se dvorište široko oko dvadeset stopa, gdje u slozi žive svinje, kokoške i pitomi zeèevi, a u dnu dvorišta uzdiže se šupa za drva. Izmeðu ove šupe i kuhinjskog prozora visi komarnik, ispod koga otièu pomije iz kuhinje. Prema Ulici Nev-Sent-Zenevjev dvorište ima malu'kapiju kroz koju kuvarica izbacuje ðubre i ispira ovu kaljugu velikom kolièinom vode, izlažuæi se pri tome opasnosti od kakve zaraze.Po prirodi svojoj, prizemlje je bilo namijenjeno za pansion i sastoji se od glavne sobe koju osvjetljavaju10dva prozora sa ulice i u koju se ulazi kroz staklena vrata. Ovaj salon vezan je sa trpezarijom koju od kuhinje razdvaja stepenište èije su stepenice od drveta i obojenih, uglaèanih cigala. Ništa nije tako tužno pogledati kao ovaj salon sa naslonjaèama i stolicama koje su prevuèene tkaninom od kostreti sa tamnim i svijetlim prugama. U sredini je okrugli sto sa mermernom ploèom u stilu Sent-An, a na njemu poslužavnik kakav se danas svuda viða, od bijelog porcelana, sa zlatnim ukrasima upola izbrisanim. Ova soba, sa dosta rðavim podom, obložena je drvetom u visini lakata. Ostali dio zidova prekriven je sjajnom hartijom za tapetiranje sa važnim dogaðajima iz Telemaka, èije su glavne liènosti izraðene u boji. Slika izmeðu prozora sa gvozdenim šipkama predstavlja gozbu koju je Kalipsa priredila Ulisovom sinu. Ima veæ èetrdeset godina kako mladi stanari zapo-dijevaju šale povodom ove slike, misleæi da æe se uzdiæi iznad svog stanja ako se rugaju svom sirotinjskom ruèku. Kamin od kamena, èije uvijek èisto ognjište pokazuje da se u njemu vatra loži samo sveèanih dana, ukrašen je dvjema vazama, koje su pune izblijedjelog vješ-taèkog cvijeæa, i veoma neukusnim èasovnikom od plavi-èastogi mermera. Ova glavna soba zaudara vonjem za koji nema imena u ljudskom jeziku a koji bi trebalo nazvati pansionskim vazduhom. To je zadah ustajalosti, plijesni i ubajaæenosti; hladan je, vlažan je, uvlaèi se u odijelo; to je zadah sobe u kojoj se ruèava; bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Možda bi se ovaj zadah mogao opisati kada bi se pronašao naèin za mjerenje bitnih i gadpih kolièina koje on dobija od kata-ralnih i sui generis zadaha svakog stanara, bio on mlad ili star. Pa ipak, i pored svih ovih grozota, ako biste ovaj salon uporedili sa trpezarijom koja je do njega, uèinilo bi vam se da je gospodstven i mirišijav kao kakav budoar. Ova trpezarija, potpuno obložena drvetom, bila je nekada obojena, ali se boja više ne raspo-11znaje, jer su preko nje naslagani slojevi prljavštine tako da stvaraju neke neobiène slike. Na zamazanim ormanima nalaze se krnje i zamagljene boce, salvetski prstenovi od sjajnog metala i gomila tanjira od debelog porcelana iz Turnea, sa plavo obojenim ivicama. U jednom uglu nalazi se kutija s numerisanim pregradama u kojoj se èuvaju salvete svakog stanara, koje su ili uprljane jelom ili umrljane vinom. Ima tu i namještaja koji se ne može uništiti, koji je odasvud izbacivan i sada je tu smješten kao sto su u bolnici za neizljeèive smješteni otpaci civilizacije. Tu možete vidjeti i barometar sa kaluðerom koji se pojavljuje kad pada kiša, grozne gravure zbog kojih èovjek izgubi apetit, sve u lakiranim drvenim okvirima pozlaæenih ivica; zidni èa-sovnik od kornjaèine kore sa umecima od bakra; tu je i zelena peæ, zatim lampe, izum fizièara Argana, u kojima se prašina miješa s uljem, dugaèak sto prekriven mušemom koja je toliko masna da kakav šaljivèina može na njoj napisati svoje ime prstom umjesto pisali-kom, klecave stolice, male i bijedne asure od žukve, koja se stalno odmotava a neprestano traje, zatim nekakve grijalice sa polomljenim rupama, sa pokvarenim šar-kama, u kojima se drvo ugljeniše. Da bi se pokazalo koliko je ovo pokuæanstvo staro, izanðalo, trulo, nesigurno, crvotoèno, klecavo, krnje, rashodovano, dotrajalo, trebalo bi nastaviti ovaj opis koji bi èitaoce mnosfo udaljio od samog predmeta, što ne bi oprostili oni koji su nestrpljivi. Crveni pod pun je udubljenja koja su nastala usljed trljanja i farbanja. Ukratko, ovdje vlada bijeda bez poezije; bijeda štedljiva, usredsreðena, izvje-itala. Ako na njoj još nema blata, ima mrlja; ako nije pocijepana i u ritama, raspašæe se od truleži.Prava slika ove sobe dobije se tek onda kada, oko sedam èasova ujutru, maèak gospoðe Voker uðe prije svoje gazdarice, poène da skaèe po ormanima, njuška mlijeko u èinijama koje su pokrivene tanjirima i stane12da prede. Odmah zatim pojavi se udovica, sa kapom od tila ispod koje viri vitica rðavo namještene vlasulje, vukuæi svoje iskrivljene papuèe. Njeno staraèko i pu-naèko lice sa nosom koji lièi na kljun u papagaja; male i bijele ruke, tijelo gojazno kao u kakvog crkvenjaka, ispale i lelujave grudi, sve je to u skladu s ovom odajom u kojoj se ogleda nevolja, gdje se ugnijezdila spekulacija, èiji topli i smrdljivi vazduh gospoða Voker udiše bez gaðenja. Njeno lice, svježe kao prvi jesenji

mraz, njene oèi okružene borama, koje se èas smiješe kao oèi u igraèice, a èas dobiju gorak i namršten izraz zelenaša, ukratko, cijela je njena pojava sušta slika pansiona, kao što je pansion vjerno ogledalo njene liènosti. Tamnica se ne može zamisliti bez èuvara. Blijeda punoæa ove male žene proizvod je ovakvog života, kao što je tifus posljedica kužnih isparenja. Njena donja suknja od pletene vune, duža od gornje koja je napravljena od neke stare haljine a iz koje viri vata kroz pocijepane šavove štofa, slika je salona, trpezarije i vrta; po njoj se može pogoditi kakva je kuhinja i naslutiti kakvi su stanari. Kad je ona tu, slika je potpuna. Gospoða Voker ima oko pedeset godina i lièi na sve žene koje je zadesila nesreæa. Oèi su joj staklaste, ima èedan izgled kakve pod-vodaèice koja æe se i posvaðati samo da bi se bolje naplatila; uz to gotova na sve da bi olakšala svoju sudbinu, spremna da izda Zorža ili Pišegrija1, samo ako je još moguæno izdati Zorža ili Pišegrija. Ipak, ona je u osnovi dobra žena, govore njeni stanari koji, slušajuæi je kako jadikuje i kašlje kao oni, vjeruju da nema ništa. Sta je bio gospodin Voker? Ona nikad nije govorila o pokojniku. Kako je izgubila svoje imanje? Zadesile su ga nesreæe, odgovarala je ona. Prema njoj se ružno pokazao i ostavio joj samo oèi da plaèe, ovu kuæu1 2orž Kaðuðal i Ptšegri — uèestvovali u zavjeri protiv Napoleona.13da se od nje izdržava i pravo da nikoga ne žali, jer je sama, govorila je ona, prepatila sve moguæe patnje. Kad bi èula gazdaricu da silazi sitnim koracima, kuva-rica, debela Silvija, požurila bi da posluži doruèak onim pansionerima koji stanuju u kuæi.Oni koji nisu stanovali u pansionu, obièno su bili pretplaæeni samo na ruèak koji je stajao trideset franaka mjeseèno. U doba kada poèinje ova prièa, bilo je njih sedmoro koji su stanovali u pansionu. Na prvom spratu bila su dva najbolja stana. U lošijem je živjela gospoða Voker, a drugi je pripadao gospoði Kutir, udovici jednog republikanskog èinovnika. Pored nje je živjela, kao pored majke, jedna veoma mlada djevojka, koja se zvala Viktorina Taj fer. One su plaæale za stan i hranu hiljadu osam stotina franaka. Na drugom spratu bila su dva stana; u jednom je živio neki starac zvani Poare; u drugom je stanovao neki èovjek koji je imao oko èetrdeset godina; nosio je crnu vlasulju, bojio zulufe, izdavao se za bivšeg trgovca, a zvao se gospodin Votren. Treæi sprat imao je èetiri sobe, od kojih su dvije bile izdate: jedna nekoj staroj djevojci koja se zvala gospoðica Mišono; druga nekom bivšem fabrikantu rezanaca, makarona i' škroba, koji je pristajao da ga zovu èièa Gorio. Ostale dvije sobe bile su namijenjene pticama se-licama, onim siromašnim studentima koji, kao èièa Gorio i gospoða Mišono, nisu mogli da plaæaju stan i hranu više od èetrdeset pet franaka mjeseèno, ali njih gospoða Voker nije marila zato što su jeli mnogo hljeba, i uzimala ih je samo kad je morala. Sada je u jednoj od ovih dviju soba stanovao neki mladiæ koji je iz okoline Angulema došao u Pariz da tu uèi prava. Njegova mnogobrojna porodica izlagala se najveæoj oskudici samo da bi mogla da mu šalje hiljadu i dvesta franaka godišnje. Zvao se Ežen de Rastinjak. Bio je od onih mladiæa koje je nevolja navikla na rad, koji još u ranoj mladosti shvataju nade koje njihovi roditelji polažu u14njih i pripremaju sebi lijepu buduænost odmjeravajuæi još tada znaèaj svojih studija, koje prilagoðavaju težnjama i potrebama buduæeg društva, da bi ga oni prvi iskoristili. Bez njegovih radoznalih zapažanja i umješnosti da se snaðe u pariškim salonima, ova pripovijetka ne bi bila oživljena istinskim tonovima koji su bili proizvod njegove oštroumnosti i njegove želje da prodre u tajne jednog strašnog stanja koje su brižljivo prikrivali i oni koji su ga stvorili i onaj koji ga je podnosio.Iznad treæeg sprata bio je tavan za sušenje rublja i dvije mansarde u kojima su noæivali pokuæar Kristof i kuvarica, debela Silvija. Pored ovih sedam stalnih stanara, gospoða Voker je imala svake godine, ali samo na ruèku, po osam studenata prava i medicine i po dva-tri stanovnika ovog kraja. Za vrijeme ruèka u trpezariji je bilo po osamnaest osoba, a moglo je stati i dvadesetak; ali ujutru, bilo je samo njih sedmoro i oni su doruèkovali kao porodica. Svi su silazili u papuèama, pravili povjerljive opaske o oblaèenju i izgledu onih koji nisu stanovali u pansionu, preprièavali sinoæne dogaðaje, govoreæi slobodno kao prisni prijatelji. Ovi su stanari bili maze gospoðe Voker koja je svakom od njih odmjeravala usluge i pažnje astronomskom taènošæu, prema sumi koju je plaæao. Ove liènosti, koje su samo pukim sluèajem zajedno okupljene, rukovoðene su istim razlogom. Dva stanara sa drugog sprata plaæala su svega po sedamdeset dva franka mjeseèno. Ova jevtinoæa koja se može naæi samo u predgraðu Sen-Marsela, izmeðu Burbe i Salpetrijera, nagovještava da su svi ovi stanari, osim gospoðe Kutir, jedva izlazili na kraj. Zato se žalosna slika unutrašnjosti ove kuæe ogledala na odijelu njenih pohabanih stanara. Ljudi su nosili redengote neodreðene boje, cipele kakve se bacaju u otmjenim naseljima, pohabano rublje i sasvim iznošeno odijelo. Žene su imale starinske haljine, prefarbane, izblijedjele, stare, iskrpljene èipke, rukavice uglaèane usljed duge15upotrebe, ogrlice uvijek mrke boje i istegnute šalove. Iako su im ovakve bile haljine, gotovo svi su imali èvrsta i snažna tijela koja su izdržala sve životne bure, lica hladna i gruba, izanðala kao lik novca povuèenog iz opticaja. U njihovim uvelim ustima bljeskali su zubi gladnica. Na njima su se ocrtavale negdašnje ili sadašnje drame; ne drame koje se prikazuju na osvijetljenoj pozornici, izmeðu dekoracija, nego žive, nijeme, ledene i svakidašnje drame koje potresaju srce.Stara gospoðica Mišono nosila je nad svojim umornim oèima neki prljavi štit od zelene svile, okružen mesinganom žicom, od kojeg bi se uplašio i anðeo sažaljenja. Njen šal sa tankim i opuštenim resama kao da je pokrivao neki kostur, toliko su bili æoškasti oblici koje je on skrivao. Kakva li je sila oduzela ovom stvorenju njegov ženski oblik? Morala je nekada bili lijepa i stasita: da nije to uèinio neki porok, neka žalost ili lakomost? Da nije suviše voljela? Je li bila prodavaèica haljina i

nakita ili obièna bludnica? Da sada ne ispašta uspjehe svoje obijesne mladosti, ogrezle u zadovoljstvu, starošæu od koje bježe prolaznici? Èovjeka hvata jeza od njenog tupog pogleda, dok joj zgrèeno lice ima prijeteæi izgled. Glas joj je piskav kao u zrikavca kad pred zimu stane da cvrèi u žbunu. Govorila je da je njegovala nekog starog gospodina koji je bolovao od katara u bešici, koga su napustila njegova roðena djeca, jer su vjerovala da je ostao bez ièega. Taj starac joj je ostavio hiljadu franaka godišnje doživotnog prihoda, koji su joj povremeno osporavali njegovi nasljednici i stalno je klevetali. Iako su strasti sasvim upropastile njeno lice, ipak je na koži bilo izvjesnih tragova bjeline i finoæe na osnovu èega se može pretpostaviti da je njeno tijelo saèuvalo nešto od svoje ljepote.Gospodin Poare bio je kao neka mašina. Kad se otegne, kao kakva siva sjenka nekom stazom Botanièke bašte, sa starim i mekim kaèketom na glavi, jedvalbdržeæi u ruci štap sa okruglom drškom od -požutjele slonove kosti, sa lepršavim i izblijedjelim peševima re-dengota koji je slabo skrivao gotovo prazne pantalone, sa plavim èarapama na nogama koje su klecale kao u pijanice, sa sivkastim prslukom i èipkom od grubog i nabranog muslina koja nije potpuno pristajala uz kravatu uvezanu oko njegovog izduženog vrata, mnogi su se pitali da li ova neobièna utvara pripada smjelom rodu Jafetovih potomaka koji vragolasto oblijeæu oko žena po Italijanskom bulevaru. Kakav li je to rad mogao tako da ga zbrèka? Koja li se strast ogledala na njegovom èvornovitom licu, koje bi izgledalo nevjerovatno kad bi se naslikalo kao karikatura? šta je on bio? Možda èinovnik Ministarstva pravosuða u odsjeku iz kojeg dže-lati šalju raèune za velove koji se stavljaju na glave oceubica, za trinje u korpama u koje padaju glave pogubljenih, za uzice za noževe. Možda je bio i trošarinac na klanici, podnadzornik staranja o narodnom zdravlju. Ukratko, izgleda da je taj èovjek bio jedan od magaraca našeg velikog društvenog mlina, jedan od onih bezazlenih pariških trudbenika koji ne poznaju èak ni svoje varalice, neki stožer oko kog sji se okretale opšte nesreæe i javne gadosti, najzad, jedan od onih ljudi za koje kažemo kad ih ugledamo: ipak su i ovakvi potrebni. Otmjeni Pariz ne zna ni da postoje ova lica, preblijedje-la usljed duševnih ili tjelesnih patnji. Ali Pariz je pravi dkean. I kad spustite u njega sondu, neæete doznati koliko je dubok. Proðite ga unakrst, opišite ga. Ipak, ma kako brižljivo to uradili, ma koliko bilo ispitivaèa tog mora i ma koliko oni bili zainteresovani, uvijek æe se u njima naæi kutaka za koje niko ne zna, nepoznatih peæina, cvijeæa, bisera, èudovišta i nevjerovatnosti koje su zaboravili književni ignjurci. Pansion Voker spada u ta rijetka èudovišta.Dva se lica u njemu upadljivo izdvajaju od ostalih stanara i gostiju. Iako je Viktorina Tajfer imala bolesno2 Cièa Gorionblijedu boju nalik na boju malokrvnih djevojaka, iako je svojom stalnom snuždenošæu, svojim snebivanjem, sirotinjskim i slabunjavim izgledom, vezana za opšte nevolje i jade koji èine osnov ove slike, ipak njeno lice nije bilo staro, dok su joj pokreti bili hitri a glas živahan. Ova mlada nesreænica lièila je na biljku požu-tjelog lišæa, koja je nedavno presaðena na mjesto gdje ne može da uspijeva. Njeno crnpurasto lice, žuækasto-ri-ða kosa i veoma tanak struk ispoljavali su onu ljupkost koju su moderni pjesnici uoèili na malim kipovima srednjeg vijeka. Njene graoraste oèi izražavale su hrišæansku blagost i pomirenje sa sudbinom. Kroz jednostavne i jevtine haljine ocrtavao se njen mladi stas. U poreðenju sa ostalima, ona je bila lijepa. Da je bila sreæna, bila bi zanosna: sreæa je poezija žena, kao što je toaleta njihov ukras. Da je radost koja se osjeti na balu ozarila rumenilom njeno blijedo lice; da su slasti otmjenog života popunile i zarumenile njene veæ malo upale obraze; da je ljubav oživjela njene sjetne oèi, Viktorina bi mogla da se takmièi sa najljepšim djevojkama. Njoj je nedostajalo ono što preporoðava svaku ženu: lijepe haljine i ljubavna pisma. Njena bi povijest mogla da posluži za predmet kakve knjige. Njen je otac vjerovao da ima razlog da je ne prizna za svoju kæer, nije htio da je zadrži kraj sebe, davao joj je samo šest stotina franaka godišnje, a sa imanjem je udesio tako da je mogao cijelo da prenese na sina. Gospoða Kutir, daljna roðaka Vik-torinine majke, koja je kod gospoðe Kutir i umrla od oèajanja, starala se o sirotici kao da je bila njeno dijete. Na žalost, sav imetak udovice komesara republikanske vojske bio je samo udovièko izdržavanje i penzija; i tako je neiskusna i sirota nesreænica mogla ostati na ulici poslije njene smrti. Ova dobra žena vodila je Vik-torinu svake nedjelje u crkvu na službu, svakih petnaest dana na ispovijest, da bi, za svaki sluèaj, stvorila od nje pobožnu djevojku. Imala je pravo. Samo je vjera18mogla spasti ovu odgurnutu djevojèicu koja je voljela svog oca i odlazila mu uvijek o Novoj godini sa oproštajem svoje majke; ali je uvijek nailazila na vrata neumoljivo zatvorena. Njen brat, jedini posrednik izmeðu nje i oca, nije došao ni jedan jedini put da je obiðe za posljednje èetiri godine, niti joj je slao kakve pomoæi. Ona je preklinjala boga da otvori oèi njenom ocu, da umilostivi srce njenog brata, i molila se za njih ne optužujuæi ih. Gospoða Kutir i gospoða Voker nisu nalazile dovoljno pogrdnih rijeèi da bi nazvale pravim imenom ovako neèovjeèno postupanje. Kad su prokli-njale toga gnusnog milionara, Viktorina je šaputala blage rijeèi, sliène gukanju ranjenog goluba koji i svojim bolnim kricima izražava ljubav.Ežen de Rastinjak imao je pravo južnjaèko lice, bijelu kožu, crnu kosu i plave oèi. Njegov stas, skromno držanje i ponašanje odavali su sina iz plemiæke porodice u kojoj je'veoma lijepo vaspitan. Iako je štedio svoje odijelo i radnim danom nosio odijelo od prošle godine, ipak je ponekad mogao da se pojavi obuèen kao otmjeni mladiæi. Svakodnevno je nosio neki stari redengot, loš prsluk, ružnu crnu i veæ izblijeðjelu ðaèku kravatu koju je rðavo vezivao; takve su mu bile i pantalone, a èizme pendžetirane.Votren, èovjek od svojih èetrdeset godina, obojenih zulufa, služio je kao neki prelaz izmeðu ove dvije liènosti i ostalih.

Pripadao je onim ljudima za koje narod kaže: pravi delija! Imao je široka pleæa, snažne grudi, nabrekle mišiæe, ruke razvijene, èetvrtaste i oko zglavaka jako obrasle gustim maljama riðe boje. Njegovo lice, izbrazdano preranim borama, pokazivalo je znake grubosti koja je bila u opreci sa njegovim ljupkim ophoðenjem. Njegov dubok glas, u skladu sa priprostom ve-selošæu, nije bio neprijatan. Bio je uslužan i šaljiv. Ako neka brava nije ispravna, on je odmah skiine, opravi, podmaže, dotjera i opet namjesti, govoreæi: »Razumijem2»19 .se ja u to«. Uostalom, on je o svemu ponešto znao, o laðama i morima, o Francuskoj i drugim zemljama, o poslovima i ljudima, o dogaðajima i zakonima, o hotelima i hapsanama. Ako bi se neko i suviše jadao, on bi mu odmah pritekao u pomoæ. Nekoliko puta pozajmljivao je novac gospoði Voker i nekim drugim stanarima; ali niko nije smio ni pomisliti da mu ne vrati dug, jer je on, i pored dobroæudnog izgleda, ulivao strah svojim pronicljivim i odluènim pogledom. Naèin na koji je štrcao pljuvaèku odavao je veoma hladnokrvnog èovjeka koji ne bi ustuknuo ni pred zloèinom samo da se oslobodi opasnosti. Njegov pogled, slièan pogledu strogog sudi je, kao da je prodirao u suštinu svih pitanja, svih savjesti i svih osjeæanja. Imao je obièaj da izlazi poslije doruèka, vraæao se na ruèak, zatim nanovo izlazio i provodio cijelo veèe van kuæe; vraæao se oko ponoæi, otvarajuæi vrata kljuèem koji mu je povjerila gospoða Voker. Samo je on imao tu povlasticu. Ali bio je u najboljim odnosima sa udovicom koju je nazivao mamicom grleæi je oko struka; ona, meðutim, nije mnogo cijenila ovo njegovo umiljavanje! Jadnica je mlislila da je to lako uraditi, meðutim, samo je Votren svojim dugim rukama mogao obuhvatiti njenu nezgrapnu tjelesinu. Bio je uobièajio da velikodušno plaæa petnaest franaka mjeseèno za crnu kafu s rakijom, koju je pio poslije jela. I manje površni ljudi no što su ovi mladiæi koje je zahvatio vrtlog pariškog života ili ovi starci ravnodušni prema' svemu što se njih lièno ne tièe, ne bi olako prešli preko podozrivog utiska koji je na njih ostavljao Votren. On je ili znao ili nasluæivao poslove svih njih, dok niko nije mogao da dokuèli šta on misli niti èime se bavi. Mada je svoju prividnu dobroæudnost, svoju stalnu uslu-žnost i svoju veselost postavio kao neku preponu izmeðu ostalih i sebe, èesto se otkrivala strašna zagonetka njegova karaktera. Èesto se na osnovu kakve zajedljive dosjetke, dostojne satirièara Juvenala, kojom je volio20ria ismije zakone, da osine otmjeni svijet da pokaže njegovu nedosljednost, moglo pretpostaviti da je ozlojeðen fa društveni poredak i da se na dnu njegovog zrvota brižljivo krije neka tajna.Možda je i nesvjesno pažnju gospoðice Tajfer privlaèila snaga èetrdesetogodišnjeg Votrena i ljepota mladog studenta, te su obojica bili predmet njenih potajnih ooeleda i skrivenih misli. Ali izgleda da ni jedan ni drugi nisu mislili na nju, liako je svakog dana sreæa mogla da izmijeni njeno stanje i da je uèini bogatom udavaèom. Uostalom, niko se ovdje nije ni trudio da provjeri da li su nesreæe na koje su se pojedini zalili bile lažne ili istinite. Zbog svojih meðusobnih položaja svi su bili jedni prema drugima i ravnodušni i nepovjerljivi. Znali su da se uzajamno ne mogu pomagati, a svi su redom, prièajuæi o svojim nevoljama, iscrpli sažaljenje ostalih. Nalik na stare supružnike, oni nisu imali više šta da kažu jedni drugima. Izmeðu njih su postojali samo odnosi mehanièkog života, okretanje ne-podmazanih toèkova. Svi su oni prolazili mirno ulicom pored kakvog slijepca i slušali bez uzbuðenja opis kakve nesreæe, dok je smrt za njih znaèila kraj svih nevolja. Zato su bili ravnodušni i pred najstrašnijim samrtnim mukama. Najsreænija meðu ovim neutješnim stvorenjima bila je gospoða Voker, koja je bila kao vladarka u ovom sirotinjskom domu. Samo je ona smatrala za veseli gaj ovaj mali vrt koji je zbog tišine i hladnoæe, zbog suhote i vlage, izgledao proslran kao kakva stepa. Samo je za nju imala draži ova žuta i sumorna kuæa koja je zaudarala na bakarnu rðu tezge. Ove æelije pripadale su njoj. Ona je hranila ovo roblje, osuðeno na stalne nevolje, koje je osjeæalo prema njoj neko strahopoštovanje. Gdje bi ovi jadnici na drugom mjestu u Parizu našli za iste pare zdravu i obilnu hranu, i stan koji su mogli sami uèiniti ako ne otmjenim i udobnim, a ono bar èistim i21vidjela svojim svraèijim oèima državne obveznice, od kojih je divni èièa Gorio mogao imati godišnje otprilike osam do deset hiljada franaka prihoda. Od tog dana, gospoða Voker, roðena de Konflan, koja je stvarno imala èetrdeset osam godina a priznavala svega trideset devet, poèe nešto da smišlja. Iako je suzni ugao u oèima èièa Gorioa bio izvrnut, podnaduo i opušten, zbog èega je morao dosta èesto da briše oèi, ona je nalazila da je on èovjek prijatne spoljašnosti i na svom mjestu. Uostalom, njegovi mesnati i razvijeni listovi na nogama nagovještavali su, kao i njegov dugi èetvrtasti nos, moralne osobine koje je, kako izgleda, voljela udovica, a koje su bile u skladu sa bezazleno glupim i okruglim starèevim licem. Bila je to životinja snažnog tjelesnog sastava, sa jako razvijenim osjeæajnim životom. Njegova kosa, koju je svakog jutra puderisao berberin Politehnièke škole, bila je razdijeljena u obliku golubijih krila, sa frir-zurom koja mu je uljepšavala lice. Iako je bio priprost, bio je nagizdan, pušio je do mile volje, kao èovjek koji je siguran da æe uvijek imati tabakeru punu najboljeg duvana, te je one veèeri, kad se gospodin Gorio uselio kod nje, gospoða Voker legla i, kao jarebica u slanini, topila se na vatri želje, koja ju je svu obuzimala, da se oslobodi mrtvaèkog pokrova Vokerova i da vaskrsne u Goriou. I tako ona zaželje da se udomi, da proda pansion, da ide pod ruku s ovim otmjenim graðaninom, da postane ugledna žena u svom kvartu, da po njemu skuplja priloge za sirotinju, da nedjeljom pravi izlete u Soazi, Soasi, Šantiji, zatim, da ide u pozorište kad god zaželi, i to u ložu, da više ne oèekuje besplatne ulaznice koje je u julu dobijala od svojih stanara; sanjala je o sreæi skromnih pariških porodica. Nikome nije priznavala da ima èetrdeset hiljada franaka koje je uštedjela paru po paru. Ona je zacijelo smatrala da je u imovnom pogledu vrlo dobra partija. »Što se ostalog tièe, sigurno vrijedim koliko èièa!« mislila je ona u

sebi prevræuæi se u kre-24vetu da bi samu sebe uvjerila u draži koje su se svakog jutra debeloj Silviji èinile uvele. Poèev od ovog dana, za ciglo "tri mjeseca, udovica Voker se koristila berberi-nom gospodina Gorioa, pravila manje izdatke na odijelo, pravdajuæi to potrebama da svojoj kuæi da izgled pristojnosti, koji prilièi uglednim liènostima. Gledala je na svaki naèin da izmijeni svoje stanare, trubeæi na sav glas da æe ubuduæe primati samo naj otmjeniji svijet u svakom pogledu. Ako bi se pojavio neki nepoznat èovjek, ona bi se hvalila pred njim kako je gospodin Gorio, jedan od najpoznatijih trgovaca u Parizu, izabrao baš njen pansion. Razdala je oglase sa naslovom: Pansion Voker. »To je, stajalo je tu, jedan od najstarijih i najuvaženijih graðanskih pansiona u Latinskom kvartu, sa pogledom na Goblensku dolinu koja se vidi sa treæeg sprata i divnim vrtom sa Alejom lipa.« Ona je zatim govorila o èistom vazduhu i samoæi. Ovaj oglas domami u pansion gospoðu groficu de l'Ambermenil, ženu od svojih trideset šest godina koja je, kao udovica generala koji je pao na bojnom polju, oèekivala da joj se sredi penzija. Gospoða Voker poklanjala je sada više pažnje hrani, ložila je u salonu gotovo pola godine, i tako doslovce ispunjavala svoje obeæanje da je morala da doda od svoje gotovine. Zato je grofica govorila gospoði Voker, oslovljavajuæi je sa draga prijateljice da æe joj dovesti baronicu de Vomerland i udovicu pukovnika Pikoazoa, dvije svoje prijateljice kojima je isticao rok u jednom pansionu u Mareu, koji je bio skuplji od pansiona Voker. Ove æe gospoðe, uostalom, moæi veoma lijepo da zrve kad Ministarstvo vojno bude svršilo njihovu stvar. »Ali, govorila je ona, tamo se ništa ne svršava.«Obje su udovice odlazile zajedno poslije ruèka u sobu gospoðe Voker i tamo su æaskale, pile po koju èašicu likera i jele slatkiše ostavljene za gazdaricu. Gospoða de l'Ambermenil složila se umnogome sa namjerama gospoðe Voker o èièa Goriou, izvrsnim namjerama koje je25ona, uostalom, prozrela još prvog dana; nalazila je da je savršen èovjek.— Ah! draga moja gospoðo, govorila joj je udovica, to je èovjek zdrav kao moje oko, potpuno oèuvan, koji ženi može da pruži još dosta zadovoljstva.Grofica hrabro stavi gospoði Voker neke primjedbe o njenim haljinama koje nisu bile u skladu s njenim željama. »Treba da objavite ratno stanje«, govorila je grofica. Poslije mnogih proraèunavanja, obje udovice odoše zajedno u Pale-Roajal, gde u Galeri de Boa kupiše šešir sa perjem i jednu kapu. Grofica gotovo silom odvede svoju prijateljicu u radnju kod Male Žanete i tu izabraše jednu haljinu i pojas. Kada sva ova municija bi upotrijebljena, i udovica se naoruža, ona je u svemu lièila na poznatu sliku na firmi kafane Bef-a-la-mod. Ipak se toliko izmijenila u svoju korist da se osjeæala obaveznom prema grofici i, mada nije bila izdašna, zamoli je da primi na poklon jedan šešir od dvadeset franaka. U stvari, ona je raèunala da je zamoli da iskuša Gorioa i da je pohvali pred njim. Gospoða de l'Ambermenil zauzela se prijateljski za ovu stvar i priklještila starog fabrikanta rezanaca kad je uspjela da se sastane s njim, ali, pošto se uvjerila da je stidljiv, da ne kažemo otporan prema njenim pokušajima da ga osvoji za sebe lièno, otišla je od njega ogorèena zbog njegove grubosti.— Anðele moj, reèe ona svojoj dragoj prijateljici, ništa neæete uraditi s onim èovjekom! On je krajnje nepovjerljiv, džimrija, skot, glupak od koga biste imali samo neprijatnosti.Izmeðu gospodina Gorioa i gospoðe grofice de l'Ambermenil došlo je i do takvih rijeèi da grofica nije htjela više ni da ga pogleda. Sutradan ona ode, zaboravivši da plati stan i hranu za šest mjeseci, a ostavi jednu otrcanu haljinu koja nije vrijedila više od pet franaka. I pored svih upornih traganja, gospoða Voker ne uspje u Parizu išta da dozna o grofici de 1'Ambermenil. Ona26je èesto govorila o tom žalosnom dogaðaju, vajkala se na svoje suviše veliko povjerenje, mada je, u stvari, bila nepovjerljivija i od maèke; ali bila je kao mnogi drugi koji se plaše i svojih roðaka, a povjeravaju se onome koji prvi naiðe. Èudna ali istinita moralna èinjenica, èiji korijen nije teško pronaæi u ljudskom srcu. Možda izvjesni ljudi nemaju ništa više da dobiju od onih s kojima žive; kada im otkriju svoju praznu dušu, onii osjeæaju da ih njihova okolina krišom, oštro i s pravom osuðuje, ali, osjeæajuæi nesavladljivu potrebu za laskanjem koje im nedostaje, ili sagorijevajuæi od želje da se pokažu bolji no što su, oni se nadaju da æe na prepad zadobiti poštovanje ili osvojiti srce nepoznatih lica, makar ih izgubili jednog dana. Najzad, ima roðenih kori-stoljubaca koji ne èine nikakva dobra ni prijateljima ni srodnicima baš zato što na to imaju prava, meðutim, èineæi usluge nepoznatima, oni zadovoljavaju svoje samoljublje: ukoliko su im ljudi bliži, utoliko ih manje vole; a što su dalje od njih, sve su uslužniji prema njima. Gospoða Voker imala je bez sumnje obje ove osobine sitnih, licemjernih i odvratnih ljudskih priroda. — Da sam ja bio ovdje, govorio je tada Votren, ta vas nesreæa ne bi zadesila! Ja bih vam kazao ko je ta lakrdijašica. Poznajem ja dobro te njuške.Gospoða Voker, kao i svi ogranièeni umovi, imala je obièaj da ne izlazi iz kruga dogaðaja niti da im traži uzroke. Voljela je da okrivljuje druge zbog svojih sop-stvenih grešaka. Poslije ovog gubitka ona je povjerovala da je èestiti fabrikant rezanaca kriv za njenu nesreæu, i otada je poèela, kako je govorila, da se trijezni na njegovu štetu. Kada se uvjerila da su uzaludna sva njena nastojanja da ga osvoji i izlišni svi izdaci na reprezentaciju, ona je ubrzo pronašla i pravi razlog svemu tome. Tada je uvidjela da njen stanar, kako je sama govorila, zrvi na svoj naèin. Najzad, postade joj jasno da je njena slatka nada bila neosnovana i da nikada ništa27

neæe izvuæi od tog èovjeka, kako se odluèno izrazila grofica, koja se kako izgleda dobro razumijevala u tim stvarima. Neminovno, njena mržnja postade jaèa no što je bilo njeno prijateljstvo. Ona ga nije omrzla zato što ga je voljela, no zato što su propali njeni snovi. Ljudsko srce ima granica u ljubavi, ali nema u mržnji. Ali èièa Gorio je bio njen stanar, i zato je udovica morala da savlaðuje izlive svog uvrijeðenog samoljublja, da prikriva uzdahe zbog ovog razoèaranja i da guši želju za osvetom, kao kaluðer kad ga uvrijedi iguman. Sitni umovi zadovoljavaju neprestanim malenkostima i svoja dobra i rðava osjeæanja. Udovica se posluži svojom ženskom zlobom u iznalaženju naèina potajnog muèenja svoje žrtve. Poèela je ukidanjem dodataka koje je zavela u ishrani. »Nemoj više iznositi ni krastavce ni sardele: to ništa ne valja!« reèe ona Silviji onog jutra kad se vratila na svoj stari red. Gospodin Gorio je bio èovjek koji se s malim zadovoljava, kod njega je skomraèenje, neophodno ljudima koji sami stièu svoju imovinu, prešlo u naviku. Èorba, kuvano meso, porcija povræa, to je bio i'ostao njegov najmiliji ruèak. Zato je gospoði Vo-ker bilo teško da kinji svog stanara kog nije mogla nièim da naljuti. Oèajna što je naišla na takvog èovjeka, poèe da ga omalovažava i uspje da ga omrznu i njeni stanari koji, radi razonode, poslužiše njenoj osveti. Pri kraju prve godine udovica je postala toliko nepovjerljiva da se pitala zašto je stanovao kod nje, plaæajuæi joj tako malo prema svom imovnom stanju, ovaj trgovac koji je imao godišnje sedam do osam hiljada livara prihoda, divno srebro i nakite lijepe kao u kakve bogato plaæene ljubaznice. Prve godine Gorio je gotovo svake nedjelje ruèavao dvaput negdje u gradu, pa onda, malo pomalo, samo dvaput mjeseèno. Ovi su izostanci gospodina Gorioa išli i suviše u raèun gospoði Voker te je zato postala nezadovoljna zbog njegovog sve taènijeg dolaženja na ruèak. Ona je ovu promjenu pripisivala i28postepenom smanjenju imetka i želji da prkosi svojoj gazdarici. Jedna od najodvratnijih navika ovih sitnih duša jeste to što misle da i drugi imaju njihove nedostatke. Na svoju nesreæu, krajem druge godine, gospodin Gorio potvrdi glasove koji su se pronosili o njemu, tražeæi od gospoðe Voker da preðe na drugi sprat i da ubuduæe plaæa za stan i hranu devet, stotina franaka godišnje. Toliko je morao da štedi da cijele zime nije založio vatru u svojoj sobi. Udovica Voker zatraži da joj se plaæa unaprijed; gospodin Gorio odmah pristade, i od tog dana gospoða Voker poèe da ga zove èièa Gorio. Svi su se upinjali da dokuèe uzroke ovog srozavanja. Ali to nije bilo lako! Kao što je rekla lažna grofica, èièa Gorio je bio podmukao i æutljiv. Prema logici šupljoglavaca, a oni su svi brbljali zato što prièaju samo ništarije, oni koji ne govore o svojim poslovima bave se rðavim stvarima. I tako ovaj ugledni trgovac postade sada varalica; ovaj smiješni udvaraè bi proglašen za matorog lupeža. Èas su govorili sa Votrenom, koji se u ovo vrijeme nastanio u pansionu Voker, da je èièa Gorio igrao na berzi i, prema dosta soènom izrazu finansijskog jezika, kaišario sa državnim obveznicama na kojima je ranije izgubio sve što je imao. Èas su tvrdili da je pripadao onim manjim kockarima koji idu svako veèe da bace na kocku i dobiju po deset franaka. Èas je opet bio smatran za špijuna glavne policije; ali Votren je tvrdio da za to nije dovoljno prepreden. Govorilo se da je èièa Gorio tvrdica koji pozajmljuje novac na kratke rokove i da igra na lutriji. Pripisivali su mu sve i naj-tajanstvenije mane koje kod ljudi prouzrokuju porok, bestidnost i nemoæ. Ali, pored njegovog rðavog vladanja i gnusnih poroka, gazdarica nije prema njemu osjeæala toliku odvratnost da bi mu morala otkazati stan i hranu, jer je uredno plaæao. Osim toga, bio je i koristan, jer su^svi na njemu ispoljavali svoje dobro ili rðavo raspoloženje bilo šalama bilo ispadima. Mišljenje koje je o29njemu imala gospoða Voker bilo je najvjerovatnije i svi su ga usvojili. Ona je govorila da je taj dobro saèuvani èovjek, zdrav kao njeno oko, èovjek s kojim bi se moglo još prijatno poživjeti, u stvari razvratnik èudnih sklonosti. Evo na èemu je udovica Voker zasnivala svoje klevete. Nekoliko mjeseci poslije bjekstva kobne grofice koja je umjela da živi pola godine na njen raèun, jednog jutra, dok još nije ustala, èula je na stepeništu šuštanje svilene haljine i sitne korake neke mlade i lake žene koja uletje kod Gorioa kroz vrata koja se oprezno otvoriše. Odmah zatim doðe k njoj debela Silvija da joj kaže kako se neka djevojka, suviše lijepa da bi mogla biti poštena, obuèena kao kakva boginja, u èistim svilenim cipelama, neprimjetno privukla do kuhinje i pitala za stan gospodina Gorioa. Gospoða Voker i njena kuva-rica odoše na prisluškuju i uspješe da èuju po koju nježnu rijeè izgovorenu za vrijeme ove poduže posjete. Kad je gospodin Gorio ispraæao svoju žensku, debela Silvija brzo zgrabi korpu, kao da æe na pijacu, i poðe za ljubavnim parom.— Gospoðo, reèe ona svojoj gazdarici po povratku, ipak mora biti da je gospodin Gorio ðavolski bogat èovjek kad može ovako da ih izdržava. Zamislite samo, na uglu Ulice Estrapad, èekala su divna kola u koja je ušla ona ženska.Za vrijeme ruèka, gospoða Voker ode da navuèe zavjesu da Goriou ne bi dosaðivalo sunce koje mu je udaralo u oèi.— Vi ste ljubimac ljepotica, gospodine Gorio, sunce vas traži, reèe ona ciljajuæi na jutrošnju posjetu. Ali bar imate ukusa, baš je vrlo lijepa.— To je bila moja kæi, odgovori on sa izvjesnim ponosom, ali svi su to shvatili kao uobraženost starca koji èuva svoj ugled.Poslije mjesec dana, gospodin Gorio primi i drugu posjetu. Njegova kæi koja je prvi put bila odjevena u30prijepodnevnu haljinu, sad je došla poslije ruèka, obuèena kao za izlazak u društvo. Oni koji su razgovarali u salonu vidjeli su da je lijepa i plava, vitka stasa, ljupka i suviše otmjena da bi mogla biti kæi jednog èièa--Gorioa.— Ovaj ima dvije! reèe debela Silvija koja je nije

prepoznala.Poslije nekoliko dana doðe njegova druga kæi, visoka, stasita, smeða, crne kose i živog pogleda, i potraži gospodina Gorioa.— Evo i treæe! reèe Silvija.Ova druga kæi, koja je prvi put posjetila oca prije podne, doðe poslije nekoliko dana uveèe, u balskoj haljini i u kolima.— Ovo je èetvrta! graknuše gospoða Voker i debela Silvija, koje nisu zapazile nikakvu sliènost izmeðu ove otmjene gospoðe i one žene koja je prvi put došla prije podne, jednostavno odjevena.Gorio je tada još plaæao hiljadu i dvjesta franaka za stan i hranu, i gospoða Voker je smatrala da je sasvim prirodno što jedan bogat èovjek ima èetiri ili pet Ijubaznica, a uz to da je i veoma vješt èovjek kad ih predstavlja kao svoje kæerke. Ona se nije nimalo ljutila što ih je pozivao u pansion Voker. Ali, pošto su joj ove posjete objašnjavale ravnodušnost njenog stanara prema njoj, ona poèetkom druge godine dozvoli sebi da ga zove matori maèak. Najzad, kad je njen stanar poèeo da plaæa po devet stotina franaka godišnje, vidjevši jednu od tih gospoða kako dolazi ona ga drsko zapita što on namjerava da napravi od njene kuæe. Èièa Gorio odgovori da je to njegova starija kæi.— Pa vi kao da imate trideset i šest kæeri? reèe jetko gospoða Voker.Samo dvije, odgovori stanar blago kao propali èovjek koga je bijeda uèinila sasvim pokornim.31Krajem treæe godine èièa Gorio smanji svoje izdatke, preselivši se na treæi sprat i plaæajuæi èetrdeset pet franaka mjeseèno za stan i hranu. Odreèe se i duvana, otpusti berberina i presta da se puderiše. Kad se prvi put pojavi nenapuderisan, njegova gazdarica uzviknu od èuda kad vidje kako mu je kosa sivo prljava i zelenkasta. Njegovo lice, usljed patnje èiji uzrok niko nije znao, bivalo je neprimjetno, iz dana u dan, sve tužnije i izgledalo oèajnije ma od kog drugog lica za stolom. Nije više bilo nikakve sumnje, èièa Gorio je bio stari razvratnik èije je oèi spasao samo iskusan ljekar od škodljivog djejstva lijekova koje su iziskivale njegove razne bolesti. Kosa mu je bila tako gadne boje zato što je živio raskalašnim životom i što je uzimao škodljive ljekarije koje su mu pomagale da nastavi takav život. Njegovo tjelesno i duševno stanje davalo je povoda za takva lupetanja. Kad mu se rublje pocijepalo, on kupi prosto pamuèno platno da njime zamijeni svoje divne košulje. Njegovi dijamanti, zlatna tabakera, lanac, nakiti, nestajali su jedno za drugim. Nije više oblaèio kaput otvorenoplave boje i skupa odijela, nego je sada nosio, i zimi i ljeti, redengot od proste kestenaste èoje, prsluk od kozje dlake, sive' pantalone od šajaka. Bivao je sve mršaviji; listovi na nogama splasnuše; puno lice zadovoljnog æifte posta zbrèkano; èelo mu se nabra, a vilice ispadoše tako da èetvrte godine stanovanja u Ulici Nev-Sent-2enevjev nije više lièio na samog sebe. Dobri fabrikant rezanaca, koji je imao šezdeset dvije godine i izgledao kao da nema ni èetrdeset, krupni i debeli æifta, krepak a priprost, èija je raskalašna pojava uveseljavala prolaznike, koji je imao neèeg mladalaèkog u osmijehu, sada je lièio na izlapjelog, nemoænog i blijedog starca od sedamdeset godina. Njegove plave i žive oèi potamnješe, usahnuše, a iz njihovih pocrvenje-lih ivica kao da je tekla krv. Jedni su se grozili kad ga vide, a drugi su ga sažaljevali. Mladi studenti medici-32ne, primijetivši da mu se donja usna spustila i odmje-rivši vrh ugla na licu, izjaviše, poslije mnogih šegaèenja kojima se on nije odupirao, da je poblesavio. Jedne veèeri, kad mu je gospoða Voker kazala podrugljivo: »Vaše vas kæeri ne obilaze više?« dovodeæi u sumnju njegovo oèinstvo, èièa Gorio se trže kao da ga je gazdarica opekla usijanim gvožðem.— Dolaze ponekad, odgovori on uzbuðenim glasom.— A, a, još ih viðate! povikaše studenti. Živio èièa Gorio!Ali starac nije èuo šale na raèun svog odgovora jer je ponovo utonuo u misli; meðutim površni posma-traèi shvatili su to kao staraèku otupjelost koja je nastala usljed njegove maloumnosti. Da su ga dobro poznavali, možda bi se jaèe zainteresovali za problem njegovog tjelesnog i duševnog stanja, ali ništa nije bilo teže od toga. Iako je bilo lako doznati da li je Gorio zaista bio fabrikant rezanaca i koliko je bilo njegovo bogatstvo, stariji ljudi koje je zanimala njegova sudbina nisu izlazili iz svog kvarta i živjeli su u pansionu kao školjke na stijeni. Ostali, èim bi izišli iz Ulice Nev--Sent-Zenevjev, ponijeti orkanom pariškog života, zaboravili bi jadnog starca kome su se podsmijevali. Za one ogranièene duhove, kao i za ove bezbrižne mladiæe, èovjek tako bijedan i tako blesav, kao èièa Gorio, nije mogao biti ni bogat ni sposoban. Što se tièe žena koje je nazivao svojim kæerima, svi su se saglasili sa gospoðom Voker, koja je govorila sa neumitnom logikom starih žena, naviklih da sve izmišljaju brbljajuæi na veèernjim sjedeljkama: „Kad bi èièa Gorio imao tako bogate kæerke kao što izgledaju sve one gospoðe koje su ga posjeæivale, on ne bi stanovao kod mene, na treæem spratu, za èetrdeset pet franaka mjeseèno, niti bi se odijevao kao kakav bijednik." Ništa nije opravdalo ove zakljuèke. I tako, krajem novembrn 1819, kad se odigrala ova drama, svako je u pansionu imao jasno odreðeno mišljenje3 Cièa Gorio33o bijednom starcu. On nikad nije imao ni žene ni kæeri; raskalašni život stvorio je od njega puža mekušca u ljudskom obliku, iz klase puževa sa kuæicom kao kaèket, govorio je jedan èinovnik muzeja i stalni gost na ruèku. Uz Gorioa, Poare je bio pravi orao i džentlment. Poare je govorio, razmišljao, odgovarao; u stvari, i kad je govorio, razmišljao ili odgovarao, on nije ništa kazivao, jer je navikao da drugim rijeèima ponovi ono što su drugi rekli; ali on je uèestvovao u razgovoru, bio je živ i izgledao osjetljiv; dok je èièa Gorio, opet prema rijeèima èinovnika iz muzeja, stalno bio na taèki mrž-njenja.Ežen de Rastinjak bio je u onom društvenom raspoloženju koje je svojstveno sposobnijim mladiæima ili onima koji se u

teškim prilikama odjednom pokažu ljudi od velike vrijednosti. Tokom prve godine svog boravka u Parizu, nije imao mnogo da radi za ispite te je imao vremena da uživa u nasladama èulnog Pariza. Studenti nikad nemaju suviše vremena ako hoæe da idu u sva pozorišta, da uðu u sve tajne Pariza, da upoznaju lijepo ponašanje, da nauèe jezik i da se naviknu na naroèita pariška zadovoljstva; da obiðu i dobra i rðava mjesta, da idu na predavanja koja ih zanimaju i da razgledaju bogatstva muzeja. Student se tada oduševljava i trièarijama koje mu izgledaju vrlo krupne. Pronaðe èovjeka koga naroèito cijeni, na primjer, kakvog profesora iz Ko-lež de Frans, koga plaæaju da bude na visini svojih slušalaca. Udešava se zbog žena sa prvih galerija Komiène opere. U tom postepenom upoznavanju, on postaje sve zreliji, poveæava se njegovo životno iskustvo i poèinje da shvata naslage ljudskih slojeva koje saèinjavaju društvo. Ako se u poèetku samo divio kolima koja su jednog lijepog sunèanog dana projurila Jelisej-skim poljima, ubrzo æe zaželjeti da ih ima. Kad je, poslije prvih ispita na filozofskom i pravnom fakultetu, pošao da provede raspust kod svojih roditelja, Ežen je, i34neprimjetno, bio prošao kroz te pripreme za život. Nestalo je njegovih djeèaèkih sanjarija i palanaèkih shvatanja. Njegova izmijenjena sposobnost rasuðivanja i njegovo pretjerano slavoljublje otvoriše mu oèi usred roditeljskog doma, u krilu porodice. Njegovi roditelji, dva brata, dvije sestre i jedna tetka, èija se imovina sastojala od pomoæi koju je primala sa nekoliko strana, živjeli su na malom dobru Rastinjakovih. Ovo imanje donosilo je godišnje Oko tri hiljade franaka prihoda, ali samo onda kad vinograd dobro rodi. Meðutim, trebalo je Eženu slati hiljadu i dvije stotine franaka svake godine. Kada je uvidio ovu stalnu oskudicu koju su od njega hrabro krili, i nehotice stao da uporeðuje svoje sestre, koje su mu u djetinjstvu izgledale tako lijepe, sa Parižankama, koje su olièavale obrazac idealne ljepote, kada je uoèio svu neizvjesnost buduænosti ove velike porodice koja je u njega polagala sve svoje nade, i primijetio štednju na svakoj sitnici; kada je zapazio da porodica pije komi-njak, i još mnoge druge stvari koje nije potrebno navoditi, onda Ežen silno zaželje da se istakne i da uspije po svaku cijenu. Kao što se dešava kod svijetlih karaktera, on je htio sve to da postigne samo svojom liènom zaslugom. Ali bio je izrazito južnjaèkog duha; na djelu, njegove odluke naiðoše na ona kolebanja koja obuzimaju mladiæe kad se naðu na morskoj puèini, ne znajuæi ni na koju æe stranu ni pod kojim uglom da razapnu jedra. Ako je u poèetku mislio da se sav posveti radu, uskoro potom, primoran oskudicom da se obrati nekome za pomoæ, on zapazi koliko žene imaju uticaja na društveni život i zato odluèi iznenada da uðe u svijet, ne bi li u njemu stekao koju zaštitnicu: a zar da ih ne osvoji duhoviti i strasni mladiæ koji je uz to bio otmjen i obdaren nekom razdražljivom ljepotom koja se ženama naroèito sviða? Ove su ga misli spopadale usred polja, za vrijeme šetnji koje je nekada veselo pravio sa svojim sestrama koje su primjeæivale da se mnogo promijenio.3»35Njegova tetka, gospoða de Marsijak, koja je nekada odlazila u dvor, imala je poznanstva u najvišim plemiækim redovima. U uspomenama kojima ga je njegova tetka tako èesto uspavljivala, èastoljubivi mladiæ odjednom otkri moguænosti za uspjehe u društvu, koji su isto toliko znaèajni koliko i uspjesi na pravnom fakultetu. Zato je poèe ispitivati o rodbinskim vezama koje bi se još mogle obnoviti. Pošto je pregledala rodoslovnu tablicu, starica naðe da æe meðu sebiènim i bogatim roðacima koji bi mogli biti od koristi njenom neæaku, gospoða de Bozean biti najpredusretljivija. Ona po starinski napisa toj mladoj ženi pismo i predade ga Eže-nu, rekavši mu da æe, ako naiðe na dobar prijem kod vikontese, pomoæu nje upoznati i ostale njene roðake. Nekoliko dana po svom dolasku, Rastinjak posla pismo svoje tetke gospoði de Bozean. Vikontesa mu odgovori pozivom na sutrašnji bal.Tako je uglavnom izgledao ovaj graðanski pansion krajem novembra 1819. Nekoliko dana docnije, poslije bala kod gospoðe de Bozean, Ežen se vrati kuæi oko dva èasa poslije ponoæi. Da bi nadoknadio izgubljeno vrijeme, smjeli student se zaricao za vrijeme igranja da æe raditi do zore. Mislio je da prvi put presjedi noæ u ovom tihom kraju, jer je sjaj otmjenog svijeta pobudio u njemu neku lažnu volju za radom. Nije veèerao kod gospoðe Voker. Stanari su zato vjerovali da æe se tek u sva-nuæe vratiti sa bala, kao što se ponekad vraæao sa studentskih zabava u Pradu i balova u Odeonu, sa iskrivljenim cipelama i ukaljanim svilenim èarapama. Prije no što je navukao rezu na vrata, Kristof ih je otvorio da bi pogledao napolje. Baš tada naiðe Rastinjak koji je mogao neèujno da uðe u svoju sobu pošto je Kristof, iduæi za njim, pravio užasnu buku. Ežen se presvuèe, obu papuèe, dohvati neki stari redengot, potpali treset, i poèe se brzo spremati za rad, ali zbog lupe Kristofo-vih cokulentina niko ne èu njegove tihe pripreme. Prije36no što æe se zadubiti u svoje pravnièke knjige, Ežen ostade zamišljen nekoliko trenutaka. Uvjerio se da je gospoða vikontesa de Bozean jedna od kraljica mode u Parizu i da njena kuæa važi za najprijatniju kuæu u predgraðu Sen-Zermen. Ona je bila, uostalom, i po svom imenu i po svom bogatstvu, jedna od najveæih plemiæki. Zahvaljujuæi svojoj tetki de Marsijak, siromašni student lijepo je primljen u ovoj kuæi, mada nije bio svjestan znaèaja ove blagonaklonosti. Pristup u ove pozlaæene salone smatran je kao neka povelja o visokom plemstvu. Ušavši u ovo društvo, u koje je bilo najteže uæi, on je samim tim stekao pravo da ide svuda. Opsjednut ovim sjajnim skupom, Ežen se, poslije prvih rijeèi koje je izmijenjao sa vikontesom, zadovolji time što je u mnoštvu pariških božanstava koja su se tiskala u ovom otmjenom društvu, izabrao jednu od onih žena koje mora da zavoli svaki mladiæ. Grofica Anastazija de Resto, visoka i lijepo razvijena, smatrana je za ženu koja ima najljepši stas u Parizu. Zamislite samo krupne crne oèi, divne ruke, lijepo izvajane noge, žive pokrete, ženu koju je markiz de Ronkerol nazvao konjem najèistije pasmine. Ova svojstva nisu išla na štetu drugih; tijelo joj je bilo zaobljeno, a

ipak nije bila debela. Izrazi konj najèistije pasmine, rasna žena, bijahu poèeli da zamjenjuju nebeske anðele, maglovite slike iz Osianovih pjesama i cijelu onu starinsku ljubavnu mitologiju koju je dendizam potisnuo. Ali za Rastinjaka gospoða Anastazija de Resto bijaše žena o kojoj je sanjao. Dvaput se zapisao na njenoj lepezi u listu njenih igraèa, i tako je mogao da razgovara s njom u prvoj igri.— Gdje bih mogao da se sastajem s vama, gospoðo? zapita je on iznenada s onom strasnom žestinom koja se toliko sviðala ženama.~ Pa> u Bulonjskoj šumi, u Šaljivom pozorištu, u mojoj kuæi, svuda, odgovori ona. I odvažni južnjak uèini sve da se približi ovoj divnoj grofici ukoliko se jedan37mladiæ može približiti nekoj ženi igrajuæi dvaput s njom. Kad je rekao da je roðak gospoðe de Bozean, ova ga je žena, koja mu se uèini velika gospoða, pozvala da je posjeti. Sudeæi po njenom posljednjem osmjehu, Rasti-njak povjerova da je neophodno potrebno da je posjeti. Sreæom se upoznao s jednim èovjekom koji se nije rugao njegovom neznanju, a to je bio nedostatak koji su tada poznati razmetljivci smatrali za neoprostiv grijeh, uobraženi razmetljivci, kao što su Molenkur, Ronkerol, Mak-sim de Traj, de Marse, Ažida-Pento, Vandenes, povezani sa najotmjenijim ženama, kao što su ledi Brandon, vojvotkinja de Lanže, grofica de Kergarue, gospoða de Serizi, vojvotkinja de Kariljano, grofica Fero, gospoða de Lanti, markiza d'Eglemon, gospoða Firmiani, mar-kiza de Listomer i markiza d'Espar, vojvotkinja de Mo-frinjez i Granlijeove. Sreæom, dakle, neiskusni student naiðe na markiza de Monrivo, ljubavnika vojvotkinje de Lanže, generala bezazlenog kao dijete, koji mu reèe da grofica de Resto stanuje u Ulici Helder. Biti mlad, biti željan svijeta, èeznuti za ženom i vidjeti kako mu se otvaraju vrata dviju kuæa! Moæi odlaziti u predgraðe Sen-Zermen kod vikontese de Bozean i u Šose-d'Anten kod grofice de Resto! Zaviriti u sve pariške salone i vjerovati da je toliko lijep mladiæ da æe naæi neku za-, štitnicu! Osjeæati u sebi toliko samopouzdanja da smije bez bojazni koraèati po zategnutom užetu, po kome treba iæi sigurno kao kakav iskusni pelivan, i naæi u dražesnoj ženi najbolji oslonac! Sa takvim mislima i pred tom ženom koja mu se prikazivala tu, kraj vatre od treseti, kao kakvo božanstvo, izmeðu graðanskog zakonika i bijede, ko ne bi kao Ežen mislio o buduænosti i uljepšavao je uspjesima? On se toliko opio svojom buduæom sreæom da je vjerovao da je pored gospoðe de Resto, kad neki bolni uzdah, narušavajuæi noæni mir, odjeknu u srcu mladog studenta, kao jauk kakvog sa-mrtnika. On polako otvori vrata, i kad iziðe u hodnik,38primijeti svijetlu prugu ispod vrata èièa Gorioa. Ežen se uplaši da nije pozlilo njegovom susjedu, primaèe se klju-èaonici, pogleda unutra i spazi starca kako nešto radi. Ali njegov mu se posao uèini toliko zloèinaèki da je smatrao za svoju dužnost prema društvu da dobro pripazi šta to noæu potajno radi taj samozvani fabrikant rezanaca. Èièa Gorio, koji je, bez sumnje, za preèage izvrnutog stola prièvrstio jedan poslužavnik i èiniju od pozlaæenog srebra, obavijao je oko tih bogato izvajanih predmeta neko uže i stezao ga tako jako, kao da je uvijajuæi te predmete, namjeravao da od njih napravi poluge. »Doðavola! Kakav je ovo èovjek! pomisli Rasti-njak kad vidje žilave mišice ovoga starca koji je pomoæu ovog užeta neèujno gnjeèio pozlaæeno srebro kao da je od tijesta. Da li je ovo lopov ili lopovski jatak koji se pravi da je budala, nemoæan, i živi kao pravi prosjak, samo da bi što sigurnije obavljao svoj posao?« reèe u sebi Ežen i uspravi se za trenutak. Zatim ponovo pogleda kroz kljuèaonicu. Èièa Gorio, koji je odvio konopac, uze izgnjeèeno srebro, metnu ga na sto preko pokrivaèa koji je razastro i poèe ga valjati kako bi zaoblio polugu. Sve je to uradio nevjerovatno lako. „Pa on je jak kao poljski kralj Avgust«, pomisli Ežen kad je poluga postala gotovo sasvim obla. Èièa Gorio bolno pogleda svoje djelo, suze mu grunuše iz oèiju, ugasi voš-tanicu koja mu je svijetlila dok je savijao ovo pozlaæeno srebro, i Ežen èu kad èièa leže u postelju uzdah-nuvši. »Lud je«, pomisli student.— Siroto dijete! reèe glasno èièa Gorio.Poslije ovih rijeèi, Rastinjak zakljuèi da je bolje da ništa ne govori o ovom dogaðaju i da ne osuðuje olako svog susjeda. Baš kad je htio da uðe u svoju sobu, èu neki neobièan šum što je morao dolaziti od ljudi koji se neèujno penju uz stepenice. Ežen oslušnu. Zaista se æulo kako naizmjenièno dišu dva èovjeka. Iako nije èuo ni škripu vrata ni ljudske korake, on odjednom primijeti39slabu svjetlost na drugom spratu, u sobi gospodina Vo-trena. „Ovoliko tajni u jednom skromnom pansionu!" pomisli on. Siðe niz stepenice, oslušnu i do njegovih ušiju dopre zvuk zlata. Ubrzo potom ugasi se svjetlost, disanje dva èovjeka èulo se i dalje, ali bez škripe vrata. Zatim, ukoliko su ona dva èovjeka sve niže silazila, šum je bivao sve slabiji.— Ko je to? viknu gospoða Voker otvarajuæi prozor na svojoj sobi.— Ja se vraæam, mamice Voker, odgovori Votren svojim snažnim glasom.»Èudnovato! Kristof je navukao reze«, reèe u sebi Ežen ulazeæi u svoju sobu. U Parizu, èovjek treba da ne spava pa da sazna šta se dešava oko njega. Pošto su ga ovi sitni dogaðaji udaljili od njegovih razmišljanja o slavi i ljubavi, on poèe da radi, ali sumnje koje su nastale u njemu o èièa-Goriou, i još više pomisao na gospoðu de Resto, koja mu se s vremena na vrijeme ukazivala kao vjesnik sjajne buduænosti, smetahu mu; zato leže i zaspa kao zaklan. Od deset noæi koje mladiæi odrede za rad, oni sedam noæi prospavaju. Noæu mogu da rade samo oni koji imaju više od dvadeset godina.Sutradan izjutra Pariz je bio pokriven onom gustom maglom koja ga tako obavije tminom da ni najtaèniji ljudi ne znaju koje je vrijeme. Propuštaju se poslovni sastanci. Svako misli da je osam sati kad izbije podne. Bilo je veæ devet i po èasova, a

gospoða Voker još nije ustala. Kristof i debela Silvija, koji isto tako bijahu zakasnili, pili su sada spokojno bijelu kafu s pavlakom sa mlijeka koje je bilo namijenjeno stanarima, a koje je Silvija poslije toga dugo kuvala te gospoða Voker nije mogla da primijeti to njeno lukavstvo.— Silvija, reèe Kristof, umaèuæi prvu krišku hljeba, gospodin Votren, koji je ipak dobar èovjek, opet se noæas sastajao sa dvije osobe. Ako to gospoði ne bi bilo pravo, ne treba joj ništa govoriti.40— Je li vam što dao?— Dao mi je pet franaka za ovaj mjesec, kao da je htio da kaže: »Èuti«.— Osim njega i gospoðe Kutir, koji nisu cicije, ostali bi nam uzeli lijevom rukom ono što su nam desnom dali o Novoj godini, reèe Silvija.— A šta nam i daju! upade Kristof, po jedan bijedan petofranak. Evo veæ dvije godine kako èièa Gorio sam èisti svoje cipele. Ona džimrija Poare i ne upotrebljava mast za obuæu i prije bi je pojeo no što bi njome nama-zao svoje dotrajale cipele. Onaj slabunjavi student daje mi samo po dva franka. To nije dovoljno ni za èetke, a uz to, on prodaje i svoja stara odijela. Pravi svinjac!— E, dodade Silvija srèuæi kafu, mi imamo još ponajbolja mjesta u ovom kvartu: lijepo se živi. Nego, Kristofe, sjetih se èièa Votrena, je li vam kogod govorio šta o njemu?— Jeste. Sreo sam prije neki dan na ulici jednog gospodina koji mi reèe: — Ne stanuje li kod vas jedan debeli gospodin sa zulufima koje boji? Ja mu odgovorih: »Ne, gospodine, on ih ne boji. Jedan takav veseljak kao što je on, nema vremena za to.« To sam saopštio gospodinu Votrenu koji mi je na to odgovorio: »Dobro si uradio, mladiæu moj! Odgovaraj uvijek tako. Ništa nije tako neprijatno kao odavanje naših slabosti. Zbog toga se mogu pokvariti i brakovi.«— A mene su na pijaci salijetali ne bi li me naveli da kažem da li sam ga vidjela kad presvlaèi košulju. Tako šta! Gle, reèe ona zastavši, na Val-de-Grasu izbija deset èasova manje èetvrt, a niko se ne mièe.— Pa oni su svi izišli! Gospoða Kutir i njena djevojèica otišle su još u osam sati u crkvu Sent Etjen da se pomole bogu. Èièa Gorio je izišao s nekim zamo-tuljkom. Student æe se vratiti tek poslije èasova, u deset »?i^- ^idio sam ih kako odlaze kad sam èistio stepenište; cièa Gorio me je udario onim što je nosio, neèim što je41bilo tvrdo kao gvožðe. Ama šta li to radi taj èièica. Svi ga okreæu kao èigru, ali on je ipak èastan èovjek i vrijedi više od svih njih. Nije mnogo darežljiv; ali one gospoðe, kod kojih me šalje ponekad, daju bogate napojnice i divno se nose.— Je 1' to one koje naziva svojim kæerima? Ima ih cijelo tuce.— Ja sam išao samo kod one dvije koje su ovdje dolazile.— Èuje se gospoða; sad æe biti vike: treba da odem do nje. Vi, Kristofe, pripazite na mlijeko, zbog maèke.Silvija ode svojoj gazdarici.— Kako to, Silvija, veæ je deset sati manje èetvrt, a vi ste me ostavili da spavam kao zaklana. To se još nikada nije dogodilo.— Magla je kriva, ne vidi se prst pred okom.— A doruèak?— E, vaši stanari kao da su se povampirili; svi su se razišli još sabajle.— Govori pravilno, Silvija, nastavi gospoða Voker: treba reæi u zoru.— E, gospoðo, kazaæu onako kako vi želite. Ali, ma kako bilo, vi možete doruèkovati u deset èasova. Mišo-neta i Poare kao da nisu živi. Samo su oni ostali u kuæi i spavaju kao klade, što, u stvari, i jesu.— Ali, Silvija, ti ih sparuješ kao da su ...— Kao da su — šta? odgovori Silvija i zasmija se blesavo. Oni su kao stvoreni jedno za drugo.— Èudi me jedno, Silvija: kako je Votren ušao noæas pošto je Kristof prije njegovog povratka stavio rezu na vrata?— Naprotiv, gospoðo. On je èuo kad je gospodin Votren dolazio i sišao je da mu otvori vrata. A evo šta ste vi pomislili...42— Dodaj mi reklu, i požuri sa doruèkom. Spremi sa krompirom ono parèe ovèetine što je preostalo, i iznesi nekoliko kuvanih krušaka, od onih najjevtinijih.Uskoro potom, gospoða Voker siðe u trpezariju u èasu kad je njen maèak šapom oborio tanjir kojim je bila pokrivena zdjela sa mlijekom i brzo poèeo da loèe.— Mac! viknu ona. Maèak pobježe, pa se zatim povrati i stade se umiljavati uz njene skute. Tako, tako, ulaguj se sada, matora Ijenštino! reèe mu ona. Silvija! Silvija!— Ta šta je, gospoðo?— Pogledajte šta je maèak popio.— Kriva je ona životinja Kristof, kome sam rekla da postavi sto. Gdje li je samo? Ali ne brinite, gospoðo; to æemo usuti èièa Goriou u kafu- Sipaæu i vode, on to neæe ni primjetiti. On ni na šta ne obraæa pažnju, èak ni na ono što jede.— Ama kuda li je otišla ta zamlata? reèe gospoða Voker stavljajuæi tanjire.— A ko bi to znao? Odlunjao je nekuda da se zabavlja s kojekim.— Suviše sam spavala, reèe gospoða Voker.

— Ali zato je gospoða svježa kao ruža...U tom trenutku zazvoni zvonce i Votren uðe u salon pjevajuæi svojim punim glasom:Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao...— O, o, dobar dan, tetka Voker, reèe on spazivši gazdaricu, koju ljubazno obgrli.— Dosta, dosta.— Kažite, bezobraznièe! nastavi on. Kažite slobodno. Ta hoæete li veæ jednom reæi? Eto, pomoæi æu vam da postavite. Je 1' te da sam ljubazan?Udvarati se crnki i plavuši, Voljeti, uzdisati...43— Maloprije sam vidio nešto èudnovato... nasumce.— Šta? zapita udovica.— Èièa Gorio je u osam i po èasova bio u Dofinovoj ulici, kod zlatara koji kupuje stare stone pribore i širite. Prodao mu je dosta dobro jedan pozlaæen sud koji je vješto savio, kao da se samo time bavio.— Zbilja?— Da. Vraæao sam se kuæi poslije ispraæaja jednog prijatelja koji poštanskim kolima odlazi u inostranstvo; bio sam radoznao i saèekao sam èièa Gorioa da vidim šta æe uraditi. Vratio se u naš kvart, u Ulicu de Gre i tu je ušao u kuæu èuvenog zelenaša Gopseka, smjelog nevaljalca koji je kadar da pravi domine od kostiju svog oca; to je pravi Èivutin, Arapin, Grk, Cincarin, èovjek koga niko ne može da pokrade pošto u banci èuva svoj novac.—¦ Pa šta radi taj èièa Gorio?— On ništa ne radi, reèe Votren, no samo pravi štetu. To vam je glupak toliko blesav da se upropašæuje zbog kæeri koje ...— Evo ga! reèe Silvija.— Kristofe, povika èièa Gorio, poði sa mnom. Kri-stof ode za èièa-Gorioom i ubrzo se vrati.— Kuda æeš? zapita gospoða Voker svog slugu.— Da nešto poslušam gospodina Gorioa.— Sta ti je to? reèe Votren i istrže iz Kristofovih ruku pismo na kome je proèitao: Gospoði grofici Anastaziji de Resto. Kuda si pošao? nastavi on vraæajuæi pismo Kristofu.U Helderovu ulicu. Nareðeno mi je da pismo predam lièno gospoði grofici.— Šta li je to u njemu? reèe Votren gledajuæi pismo prema svjetlosti; da nije neka novèanica? Nije! Zatim otvori malo kovertu. Isplaæena mjenica, uzviknu. Trista mu gromova! Baš je pažljiv naš èièica. Idi, materi nevaljalèe, nastavi Votren, pa ga zgrabi svojim44širokim rukama i okrenu ikao kakav naprstak, dobiæeš dobru napojnicu.Sto je bio postavljen. Silvija je kuvala mlijeko. Gospoða Voker podlagala peæ. Votren joj je pomagao i stalno pjevušio:Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao ...Kad je sve bilo spremno, uðe i gospoða Kutir sa gospoðicom Tajfer.— Otkuda vi tako rano, draga moja? obrati se gospoða Voker gospoði Kutir.•— Išla sam na ispovijest i prièešæe u crkvu Sent--Etjen-di Mon, jer treba da idemo kod gospodina Taj-fera. Sirotica, drhti kao prut, nastavi gospoða Kutir; zatim sjede uz peæ i primaèe vatri svoje cipele koje poèeše da se puše.— De, ogrijte se i vi, Viktorina, reèe gospoða Voker.— Lijepo je to, gospoðice, što se molite dobrom bogu da odobrovolji vašeg oca, reèe Votren i primaèe stolicu sirotici. Ali to nije dovoljno. Vama je potreban prijatelj koji bi sve skresao u oèi toj rði, tom divljaku, koji ima, kako se govori, tri miliona, a vama ne da miraz. U današnja vremena miraz je potreban lijepim djevojkama.— Siroto dijete, reèe gospoða Voker. Vaš strašni otac, dušice moja, neæe dobro proæi.Na ove rijeèi, Viktorini zasuziše oèi, i udovica umuk-nu na znak gospoðe Kutir.— Samo kad bismo mogli da ga vidimo, da poraz-govaram s njim i da mu predam posljednje pismo njegove žene, nastavi gospoða Kutir. Ne usuðujem se da ga pošaljem poštom; on poznaje moj rukopis...— O, nevine, nesreæne i proganjane žene! uzviknu Votren, upadajuæi u rijeè, eto dokle ste došle? Kroz koji dan umiješaæu se i ja u ovu stvar, i sve æe iæi kako valja.45— O, gospodine! reèe Viktorina bacivši plaèan i vatren pogled na Votrena koga to ne tronu, ako biste nekako uspjeli da doðete do mog oca, recite mu slobodno da su mi njegova ljubav i èast moje majke draži od svih bogatstava ovog svijeta. Ako vam poðe za rukom da ublažite njegovu strogost, pomoliæu se bogu za vas. Budite uvjereni u zahvalnosti...— Dugo sam skitao po svijetu, zapjeva Votren podrugljivim glasom.Baš tada uðoše èièa Gorio, gospoðica Mišono i Poare, koje je možda domamio miris zaprške koju je spremala Silvija za preostalu ovèetinu. U trenutku kada su svih sedmoro posjedali za sto i pozdravljali se, izbi deset èasova, a na ulici se zaèuše studentovi koraci...— Hvala bogu, gospodine Ežene, reèe Silvija, danas æete doruèkovati u društvu.Student pozdravi stanare i sjede do èièa Gorioa.

— Desilo mi se nešto sasvim neobièno, reèe on, napuni tanjir ovèetinom i odsijeèe komad hljeba koji je gospoða Voker uvijek odmjeravala okom.— Nešto neobièno! reèe Poare.— A što se vi išèuðavate, matori? reèe Votren Po-areu. Gospodin je kao stvoren za to.Gospoðica Tajfer pogleda stidljivo mladog studenta ispod oka.— Kažite nam šta vam se to desilo, reèe gospoða Voker.— Juèe sam bio na balu kod svoje roðake vikontese de Bozean, koja ima divnu kuæu, sobe sve u èistoj svili. Priredila nam je divnu svetkovinu na kojoj sam se proveo kao car...— Iæ, prekinu ga Votren.— Gospodine, žustro upade Ežen, šta ste htjeli da kažete?— Dodao sam jedno iæ, jer se cariæi mnogo ljepše zabavljaju nego carevi.46— Tako je: više bih volio da budem bezbrižna ptica cariæ nego car, zato što ... reèe Poare koji je uvijek ponavljao ono što drugi kažu.— Dakle, nastavi student prekinuvši ga, igrao sam sa najljepšom ženom na balu, sa jednom zanosnom groficom i najdražesnijim stvorom koga sam ikad vidio. U kosi je imala breskvine cvjetove a za strukom divnu kitu prirodnog mirišljavog cvijeæa; ali, treba je vidjeti, jer je nemoguæe opisati ženu opijenu igrom. I zamislite, jutros sam, oko devet èasova, sreo tu božanstvenu groficu kako ide pješke Ulicom de Gre. Srce mi je zakucalo, pomislio sam ...— Da je pošla ovamo, reèe Votren i osinu ga pronicljivim pogledom. Ona je, bez sumnje, išla onom ze-lenašu èièa-Gopseku. Ako ikad uðete u srce koje Parižanke, u njemu æete naæi prvo zelenaša pa onda ljubavnika. Vaša grofica zove se Anastazija Resto i stanuje u Helderovoj ulici.Pri pomenu ovog imena, student pogleda pravo u Votrena. Èièa Gorio naglo podiže glavu i obojicu pogleda nekim svijetlim i nespokojnim pogledom koji iznenadi sve stanare.— Kristof je zadocnio, i ona je otišla tamo, uzviknu bolno Gorio.— Pogodio sam, došanu Votren gospoði Voker. Gorio je jeo mehanièki i ne znajuæi šta jede. Nikadnije izgledao tako glup i tako zamišljen kao u tom trenutku.— Do vraga! Ko vam je, gospodine Votrene, mogao kazati njeno ime? zapita Ežen.— Gle! Gle! odgovori Votren. Kad èièa Gorio zna kako se zove, zašto ne bih znao i ja?— Gospodin Gorio, uzviknu student.— Šta! reèe nesreæni starac. Bila je dakle vrlo lijepa sinoæ?— Ko?47— Gospoða de Resto.— Pogledajte starog džimriju kako su mu se uža-grile oèi, reèe gospoða Voker Votrenu.— Da je on ne izdržava? reèe tiho gospoðica Mi-šono studentu.— Jeste, jeste, bila je suviše lijepa, nastavi Ežen, koga je èièa Gorio željno gledao. Da nije bilo gospoðe de Bozean, moja božanstvena grofica bila bi kraljica bala; mladiæi su samo u nju gledali, ja sam se dvanaesti po redu upisao u spisak njenih igraèa, stalno je bila zauzeta. Druge su žene prosto bjesnile od jeda. Ako je iko juèe bio sreæan, to je sigurno bila ona. Imao je pravo onaj koji je kazao da nema nièeg ljepšeg od laðe sa razvijenim jedrima, od konja u galopu i od žene kad igra.— Juèe je blistala na prijemu kod neke vojvotkinje, reèe Votren; jutros je na dnu, kod nekog zelenaša: eto takve su Parižanke. Ako njihovi muževi ne mogu da zadovolje njihovu neobuzdanu raskoš, one se prodaju. Ako ne znaju da se prodaju, one æe rasporiti i utrobu svoje roðene majke da u njoj potraže nešto èime bi blistale. One su za sve sposobne. To je poznata stvar!Èièa-Gorioovo lice, koje je sijalo kao sunce vedrog dana dok je govorio student, zamraèi se posle Votre-nove svirepe opaske.— Dakle, reèe gospoða Voker, šta vam se to dogodilo? Jeste li razgovarali s njom? Jeste li je pitali hoæe li da uèi prava?— Ona mene nije vidjela, reèe Ežen. Ali zar nije neobièno ako u devet sati ujutru sretnemo u Ulici de Gre jednu od najljepših žena u Parizu, ženu koja se vjerovatno vratila sa bala u dva èasa poslije ponoæi? Tako nešto može da se dogodi samo u Parizu.— Nije nego! Dogaðaju se mnogo èudnije stvari, uzviknu Votren.48Gospoðica Tajfer rasijano je slušala ovaj razgovor jer je mislila samo na pokušaj za koji se spremala. Gospoða Kutir dade joj znak da ide da se obuèe. Kad one iziðoše, iziðe i èièa Gorio.— Evo, jeste li ga vidjeli? reèe gospoða Voker Votrenu i ostalim stanarima. Sad je jasno da se upropastio zbog tih žena.— Niko me ne može uvjeriti da lijepa grofica de Resto živi sa èièa Goriom, uzviknu student.— Pa niko vas i ne uvjerava, upade Votren. Vi ste još suviše mladi da biste mogli dobro poznavati Pariz, docnije æete doznati da u njemu ima ljudi sa strastima, kako to mi kažemo... (Na te rijeèi, gospoðica Mišono pogleda sa mnogo razumijevanja Votrena. Rekli biste pukovski konj koji je èuo zvuk trube.) — A, a, reèe Votren, zastavši da bi je osmotrio

prodornim pogledom, da i mi nismo imali malih strasti? (Stara djevojka obori oèi kao koluðerica pred nagim kipovima.) — Dakle, nastavi on, ti ljudi uvrte sebi u glavu neku misao i ona ih nikako ne napušta. Oni piju vodu samo sa jednog izvora, i to èesto ustajalu; da se nje napiju, oni su u stanju da prodaju svoje žene, svoju djecu; prodaæe i svoju dušu ðavolu. Za neke je' taj izvor kocka, berza, zbirka slika ili insekata, muzika; za druge, to je žena koja umije da im pravi slatkiše. Ponudite takvim ljudima sve žene na svijetu, oni æe vam se podsmijevati, jer žele samo onu koja zadovoljava njihovu strast. Èesto ih ta žena nimalo ne voli, zlostavlja ih, preskupo im prodaje pomalo zadovoljstva; pa ipak, oni ostaju uporni i založiæe i posljednji pokrivaè samo da bi joj dali i posljednju paru. I èièa Gorio je takav èovjek. Grofica ga iskorišæava zato što je æutljiv, eto, takav je taj otmjeni svijet! Jadni starac misli samo na nju. Izvan svoje strasti, kao što ste vidjeli, on je obièna životinja. Ali ako samo povedete razgovor o njoj, lice æe mu zasijati kao dragi kamen. Nije teško pogoditi tu tajnu. On je•4 Cièa Gorio49jutros nosio juveliru pozlaæenu srebrnariju, i ja sam ga vidio kad je ulazio kod èièa-Gopseka, u Ulici de Gre. Slušajte dalje! Kad se vratio, poslao je grofici de Resto onog šašavog Kristofa koji nam je pokazao adresu pisma u kom je bila isplaæena mjenica. Jasno je da je stvar bila vrlo hitna, pošto je i grofica bila kod starog zelenaša. Cièa Gorio je bio ljubazan i platio je za nju. Ne treba mnogo misliti pa da se vidi u èemu je stvar. To vam dokazuje, ðaèe uèenjaèe, da je vaša grofica dok se smijala, dok je igrala, majmunisala, mahala svojim cvjetovima i podizala svoju haljinu, bila u velikom škripcu, kako se to kaže, misleæi na protesto-vane mjenice, bilo svoje, bilo svojih ljubavnika.¦— Vi ste probudili u meni veliku radoznalost. Sutra æu otiæi gospoði de Resto, uzviknu Ežen.— Da reèe Poare, treba iæi sutra gospoði de Resto.— Možda æete tamo naæi i èièa-Gorioa koji æe doæi da naplati svoju uslužnost.— Pa to znaèi da je vaš Pariz prava kaljuga, reèe Ežen s odvratnošæu.— I to kakva kaljuga, nastavi Votren. Oni koji se u njoj ukaljaju vozeæi se kolima, to su pošteni ljudi, a oni koji se ukaljaju iduæi pješice, to su lopovi. Ako vam se desi nesreæa da ukradete neku sitnicu, pokazuju vas na trgu pred Palatom pravosuða kao kakvo èudovište. Ali ako ukradete milion, onda æe vas u salonima smatrati za poštenog èovjeka. I vi plaæate trideset mi-liona franaka žandarmeriju i sudstvo da održavaju takav moral. Divota!— Sta, uzviknu gospoða Voker, èièa Gorio je pretopio onaj pozlaæeni pribor za doruèak?— Jesu li na poklopcu bile dvije grlice? reèe Ežen.— Jesu.— Mnogo je volio te stvari, plakao je kad je savijao pehar i poslužavnik. To sam sluèajno vidio, reèe Ežen.50__ Volio ih je kao i svoj život, odgovori udovica.— Vidite li koliko je strašan taj starac, reèe Votren. Ta žena umije da mu podiðe.Student ode u svoju sobu. Votren iziðe. Malo doc-nije, gospoða Kutir i Viktorina sjedoše u kola koja im je Silvija našla. Poare ponudi ruku gospoðici Mišono i oni odoše da se prošetaju po Botanièkoj bašti, gdje su ostali èitava dva sata.— Eto, sad su gotovo vjenèani, reèe debela Silvija. ' Danas su prvi put izišli zajedno. Oboje su tako suvida æe izbijati varnice kao iz kamena, samo ako se sudare.— Teško šalu gospoðice Mišono, reèe gospoða Voker smijuæi se, planuæe kao trud.Kad se u èetiri sata poslije podne vratio u svoj stan, Gorio je, prema svjetlosti dviju lampi koje su se pušile, vidio kako Viktorina uplakanih oèiju prièa gospoði Voker-o neuspjeloj posjeti koju je jutros napravila gospodinu Tajferu. Tajfer, kome je dodijao dolazak njegove kæerke i stare žene, odluèi da ih primi i da se objasni s njima.—- Draga gospoðo, prièala je gospoða Kutir gospoði Voker, zamislite samo, nije Viktorinu ponudio ni da sjedne, i ona je za sve vrijeme stajala. Meni je rekao, sasvim hladno, bez srdžbe, da se ne muèimo i da mu ne dolazimo više; da gospoðica, nije rekao: njegova kæi, gubi u njegovim oèima što mu dosaðuje (jedanput godišnje, èudovište jedno!); da ona nema nièemu da se nada pošto se njena majka udala bez miraza; jednom rijeèju, sve same surovosti zbog kojih je nesreænica briznula u plaè. Zatim je pala ocu pred noge i hrabro mu rekla da toliko navaljuje samo zbog svoje majke, da æe se njemu pokoravati bez rijeèi, ali ga preklinje da proèita zavještanje nesreæne pokojnice; uzela je pismo i pružila ga svom ocu i stala da govori najljepše i najdirljivije rijeèi koje postoje, ne znam samo gdje ih je51našla, kao da ju je sam bog uèio, jer je siroto dijete tako lijepo govorilo da sam plakala kao luda dok sam je slušala. A znate li šta je za to vrijeme radio taj grozni èovjek? Sjekao je nokte, a potom dohvatio pismo nakva-šeno suzama sirote gospoðe Tajfer i bacio ga na kamin rekavši: »Dobro!« Htio je da podigne svoju kæerku koja ga je uhvatila za ruke da ih poljubi, ali on ih trže natrag. Zar to nije zloèinstvo? A onaj klipan, njegov sin, nije se ni pozdravio sa sestrom kad je ušao.— Pa to su èudovišta! reèe èièa Gorio.— Poslije toga, reèe gospoða i ne obraæajuæi pažnju na starèev uzvik, pošto se pokloniše i izviniše zbog hitnih poslova, odoše i otac i sin. Eto, tako se svršila naša posjeta. Ali je bar vidio svoju kæer. Ne znam samo kako može da se odrièe svog djeteta kad potpuno lièi na njega.• Pansioneri su dolazili jedan po jedan, pitali se za zdravlje i razgovarali o onim koještarijama koje kod nekih pariških staleža saèinjavaju onaj šaljivi duh èiji je bitni sastojak besmislica, dok mu glavna vrijednost leži u pokretu i izgovoru. Taj

posebni govor stalno se mijenja, a šala koja je njegov glavni izvor ne traje ni mjesec dana. Kakav politièki dogaðaj, kakvo suðenje, neka ulièna pjesma, dosjetka nekog glumca, sve to održava ovu duhovitost koja se sastoji poglavito u tome što ljudi uzmu neku misao ili neku rijeè i hitro je dobacuju jedni drugima. Kako je nedavno pronaðena dio-rama1, koja je davala jaèu optièku iluziju nego panorama, to su se u nekim slikarskim ateljeima šegaèili rijeèima koje se svršavaju na rama. Tu vrstu šale donio je u pansion Voker jedan mladi slikar koji se tu hranio.1 Diorama — neka vrsta pozorišta sa slikama, u kome je gledalac doživljavao èudne iluzije, izazvane razlièitimosvjetljavanjem.52— Dakle, gospodrama Poare, reèe èinovnik muzeja, kako je vaše zdravljerama? Zatim, i ne saèekavši odgovor, obrati se gospoði Kutir i Viktorini: Gospoðe, vi ste nešto neraspoložene.— Hoæemo li danas ruèati? uzvilknu Oras Bjanšon, student medicine i Rastinjakov drug, želudac mi je sišao usque od talones.— Danas je strašno hladnorama! Reèe Votren. Pomaknite se, èièa Gorio, zar ne vidite da ste nogom zaklonili vrata od peæi!— Slavni gospodine Votrene, reèe Bjanšon, zašto kažete hladnorama. To je pogrešno, treba reæi hlado-rama.— Ne, reèe èinovnik muzeja, dobro je hladnorama, shodno pravilu: hladno mi je na nogama.— A, a!— Evo i njegove preuzvišenosti markiza de Rasti-njaka, doktora pravo-krivde, uzviknu Bjanšon i zagrli ga tako snažno kao da æe ga udaviti. Ej, vi ostali, ovamo!Gospoðica Mišono uðe tiho, pozdravi goste ne izu-stivši ni jedne rijeèi, i sjede pored triju žena.— Uvijek me spopadne neka jeza kad god vidim ovog starog slijepog miša, došanu Bjanšon Votrenu pokazujuæi gospoðicu Mišono. Ja se bavim Galovom2 fre-nologijom i zapazio sam na njoj Judine osobine.— Gospodin je poznavao Judu? reèe Votren.— A ko se nije sreo s njim! odgovori Bjanšon. Na èasnu rijeè ova bijela usjedjelica lièi na one dugaèke crve koji izdube èitavu gredu.— Tako je, mladiæu, reèe Votren èešljajuæi svoje zulufe.A rumena, poživjela je koliko i ruža, Samo jedno jutro.2 Fransoa Žozef Gal (1758—1828) smatrao je da se po obliku glave i lubanje mogu otkriti karakteristiène razlike pojedinaca.53— A, a, evo slavne èorborame, reèe Poare ugledavši Kkistofa koji je pažljivo nosio èorbu.— Oprostite, gospodine, to je èorba od kupusa. Sva mladež prsnu u smijeh.— Propade, Poare!— Poorrrre, propade!— Zabilježite dva poena mamici Voker, reèe Votren.— Je M ko obratio pažnju na jutrošnju maglu? reèe èinovnik.— Strašna i nezapamæena magla, reèe Bjanšon, sumorna, tužna, zelena i sipljiva, prava Gorio magla.— Goriorama, reèe slikar, jer se ništa nije vidjelo.— Ej, milorde Gorio, o vama se govori!Sjedeæi u dnu stola, kraj vrata kroz koja se donosilo jelo, èièa Gorio podiže glavu i, po staroj trgovaèkoj navici, koje se još nije sasvim oslobodio, pomirisa komad hljeba koji je bio ispod salveta.— Šta je to sad, kao da vam se ne sviða hljeb, do-viknu mu gospoða Voker jetko i tako glasno da niko nije èuo zveket kašika, lupu tanjira i razgovor za stolom.— Naprotiv, gospoðo, odgovori Gorio, on je od najboljeg brašna.— Po èemu vi to poznajete? zapita ga Ežen.— Po bjelini i ukusu.— Po mirisu, pošto ga mirišete, reèe gospoða Voker. Postali ste tako štedljivi da æete na kraju krajeva pronaæi naèin da se hranite udišuæi kuhinjski vazðuh.— Odmah patentirajte taj pronalazak, dobaci èinovnik iz muzeja, obogatiæete se.— Ostavite ga, reèe slikar, on to radi da bi nas uvjerio da je bio fabrikant rezanaca.— Vaš je nos dakle pravi majstor, ponovo reèe èinovnik iz muzeja.— Maj šta? reèe Bjanšon.— Majkoviæ.— Maj-mun.— Maj-orica.— Maj-onez.— Maj-èica.— Maj-èetina.

— Maj-curina— Maj-norama.Tih osam odgovora, izbaèenih sa svih strana trpezarije brzinom jedinaène paljbe, izazvale utoliko jaèi smijeh što je jadni èièa Gorio gledao u goste nekako glupo, kao èovjek koji se upinje da razumije rijeèi nekog stranog jezika.— Maj? reèe on Votrenu koji je bio pored njega.— Eto ti maj, starino moja! reèe Votren, pljesnu èièa-Gorioa po glavi i nabi mu šešir na oèi.Jadni starac, zaprepašæen ovim prepadom, osta nekoliko trenutaka kao skamenjen. Kristof odnese njegov tanjir, misleæi da je pojeo èorbu, i tako, kada Gorio podiže šešir i dohvati kašiku, udari njome o sto. Svi prisutni prsnuše u smijeh.— Gospodine, reèe èièa, vi pravite neukusne šale, i ako ponovite takve ispade ...— Pa šta æe biti, ciko? reèe Votren prekinuvši ga.— Platiæete to preskupo jednog dana. ..— U paklu, je 1' te? reèe slikar. U onom mraènom kutu gdje su nevaljala djeca.— Šta je to s vama, gospoðice, reèe Votren Vikto-rini, vi ništa ne jedete? Je li tata opet bio uporan?— Užasan, reèe gospoða Kutir.— Treba ga opametiti, reèe Votren.— Ali, reèe Rastinjak, koji je sjedio pored Bjanšona, gospoðica bi mogla da povede bar spor radi izdržavanja, pošto ništa ne jede. Gle, gle, kako èièa Gorio posmatra gospoðicu Viktorinu.55Starac je zaboravio da jede, gledajuæi sirotu djevojku, na èijem se licu ispoljavao Minski bol, bol nepriznatog djeteta koje voli svog oca.— Dragi moj, reèe Ežen tihim glasom, mi smo se svi prevarili u èièa-Goriou. Nije on ni blesavko ni èovjek bez osjeæanja. Primijeni ti na njega tvoj Galov sistem, pa mi onda kaži šta misliš o njemu. Vidio sam ga noæas kako savija poslužavnik od pozlaæenog srebra, kao da je od voska. U tom trenutku lice mu je bilo ozareno neobiènim osjeæanjima. Njegov mi život izgleda toliko tajanstven da zaslužuje da se ispita. Tako je, Bjanšone, nemoj se smijati, ja se ne šalim.— Slažem se, reèe Bjanšon, on je zanimljiv sluèaj za ljekare, ako hoæe, seciraæu ga.— Ne, nego mu ispitaj glavu.— Dobro, ali njegova glupost može biti zarazna. Sutradan, Rastinjak se obuèe veoma otmjeno i okotri èasa po podne ode gospoði de Resto, zanoseæi se usput onim lakomislenim nadama koje divnim uzbuðenjima uljepšavaju život mladiæa: za njih tada ne postoje ni smetnje ni opasnosti, u svemu vide uspjeh, maštom uljepšavaju život, postaju nesreæni ili žalosni zbog neostvarenih planova koji su postojali samo u njihovim neobuzdanim željama; da nisu neznalice i stidljivi, društveni život bio bi nemoguæan. Ežen je pazio na svaki svoj korak da se ne bi uprljao, ali je uz put smišljao šta æe sve kazati gospoði de Resto, oštrio svoju duhovitost, izmišljao brze odgovore za razgovor koji je zamišljao, tražio duhovite dosjetke po uzoru na Tajerana, pretpostavljajuæi da æe mu se ukazati zgodna prilika za izjavu na kojoj je zasnivao svoju buduænost. Ali student se iskalja i morao je da zastane u Pale-Roajalu da mu oèiste èizme i pantalone. »Da sam bogat, pomisli on mijenjajuæi petofranak koji je ponio za svaki sluèaj, odvezao bih se kolima i mislio bih na miru.« Naposljetku stiže u Halderovu ulicu i zatraži da ga prijave grofici56de Resto. Sa uzdržanim bijesom èovjeka koji je uvjeren da æe uspjeti jednog dana, on izdrža prezrive poglede posluge koja ga je vidjela kada je pješice prelazio dvorište, a nije èula dolazak kola pred kapiju. Taj ga je pogled utoliko više zaboleo što je postao svjestan svog nižeg položaja èim je stupio u to dvorište, gdje je udarao kopitom o zemlju jedan divan konj, upregnut u lijepa i raskošna kola po kojima se vidjelo da njihov sopstvenik živi rasipnièkim životom i da poznaje sva pariška uživanja. Odmah postade neraspoložen. Mozak mu presta da radi i izgledaše kao neki glupak. Èekajuæi odgovor grofice kojoj ode jedan sluga da ga prijavi, Ežen je stajao na jednoj nozi pred prozorom u predsoblju i mehanièki gledao u dvorište. Vrijeme mu je sporo prolazilo, i on bi otišao da nije bio obdaren onom južnjaèkom upornošæu koja èuda stvara kad èovjek samo nešto naumi.— Gospodine, reèe sluga, gospoða je u budoaru i, veoma zauzeta, nije mi ništa odgovorila; ali, ako bi gospodin htio da preðe u salon, tamo veæ ima nekoga.Diveæi se strahovitoj sposobnosti tih ljudi koji, jednom rijeèju umiju da optuže ili osude svoje gospodare, Rastinjak smjelo otvori vrata na koja je sluga izišao, da bi pokazao tim drskim lakejima kako poznaje kuæu; i tako nasumce upade u neku sobu gdje su bile lampe, ormani sa posuðem, grijalica ubrusa za kupanje; iz nje se izlazilo u nekakav mraèan hodnik i sporedne stepenice. Prigušen smijeh koji se èuo u predsoblju sasvim ga zbuni.— Gospodine, salon je ovdje, reèe mu sluga klanjajuæi se duboko, što je lièilo na novo ismijavanje.Ežen se tako naglo okrenu da se spotaèe o neku kadu, ali sreæom zadrža šešir da mu ne padne u vodu. U tom trenutku otvoriše se vrata u dnu dugaèkog hodnika koji je osvjetljavala neka mala lampa, i Rastinjak èu u isto vrijeme glas gospoðe de Resto, glas èièa-Gorioa57i odjek jednog poljupca. On tada uðe u trpezariju, preðe preko nje, poðe za slugom, uðe u prvi salon, i tu stade kraj prozora èim vidje da je okrenut dvorištu. Htio je da se uvjeri da li je ovaj èièa Gorio zaista onaj èièa Gorio koga je poznavao. I dok

mu je srce snažno kucalo, on se sjeæao strašnih Votrenovih rijeèi. Sluga je èekao Ežena na ulazu u salon, kad odjednom iz njega iziðe neki otmjen mladiæ koji reèe nestrpljivo: »Ja odoh, Mo-rise. Kažite gospoði grofici da sam je èekao više od pola sata.« Ovaj neuljudan mladiæ, koji je svakako imao prava da bude takav, pjevušeæi neku italijansku pjesmicu, uputi se prozoru kod kog je zastao Ežen, prvo, da vidi kakav je taj èovjek tamo, a drugo, da pogleda u dvorište.— Bolje bi bilo da gospodin grof prièeka još malo, gospoða je gotova, reèe Moriš i ode u predsoblje.U tom trenutku èièa Gorio, koji je izišao na sporedna vrata, zasta kod kapije. Starac se spremao da otvori svoj kišobran, ne primjeæujuæi da je kapija širom otvorena kako bi mogao da uðe jedan mladiæ sa odlièjem, koji je tjerao dvokolice. èièa Gorio jedva uspje da ustukne da ga kola ne pregaze. Konj se uplaši od kišobrana, odskoèi malo u stranu i pojuri ka trijemu. Mladiæ se osvrnu Ijutito, pogleda èièa-Gorioa, i prije no što iziðe, pozdravi ga odajuæi mu ono poštovanje koje mimo svoje volje ukazujemo zelenašima od kojih zavisimo, ili ljudima rðavog glasa, zbog èega se docnije stidimo. Cièa Gorio mu odgovori prijateljskim i dobroæudnim pozdravom. Sve se ovo odigralo za tren oka. Ežen je bio suviše zamišljen, nije ni primijetio da nije sam, kad odjednom èu grofièin glas.— Šta, Maksime, vi odlazite? reèe ona prijekorno i pomalo jetko.Grofica nije ni primijetila da su kola ušla. Rastinjak se naglo okrenu i vidje groficu u divnoj sobnoj haljini od bijelog kašmira sa ružièastim pojasom. Bila je nemarno oèešljana kao sve Parižanke prije podne; bila je nami-58risana, bez sumnje okupana, a njena ljepota, nekako prefinjena, bila je još èulnija; oèi su joj bile vlažne. Mladiæi umiju sve da zapaze: njihova se duša utapa u zraèenje ženske ljepote, kao što biljka udiše iz vazduha svoje hranljive sastojke. Zato Ežen osjeti mekotu i svježinu njenih ruku, iako ih nije ni dodirnuo. On je ispod kašmira vidio njene jedre grudi koje su se ponekad nazirale kroz poluotvorenu haljinu i privlaèile njegov pogled. Grofici nije bio potreban stežnjak, sam je pojas isticao njen vitki stas; njen vrat kao da je bio stvoren za milovanje, a njene noge bile su divne u papuèama. Kad Maksim dohvati njenu ruku da je poljubi, Ežen tek tada primijeti Maksima a grofica Ežena.— Gle! Vi ste ovdje, gospodine de Rastinjak, milo mi je što vas vidim, reèe ona glasom kome se mora pokoriti svaki razuman èovjek.Maksim je tako znaèajno gledao èas u Ežena èas u groficu da je nagovještavao nezvanom gostu da treba da se èisti. »A, draga moja, nadam se da æeš ovog žuto-kljunoa izbaciti napolje!« To su jasno i razgovjetno kazivali pogledi drskog i oholog mladiæa kojeg je grofica Anastazija nazvala Maksimom i èije je lice ispitivala onim pokornim pogledom koji nesvjesno odaje tajne svake žene. Rastinjaka obuze silna mržnja prema tom mladiæu. Prvo zbog toga što uvidje kako je grozna njegova kosa prema divnoj, plavoj i lijepo nakudravljenoj Maksimovoj kosi. Zatim, Maksim je imao lijepe i èiste èizme dok su njegove, pored sve pažnje, bile prilièno ukaljane. Najzad, Maksimu je redengot stajao kao saliven i davao mu izgled lijepe žene, dok je Ežen u dva i po èasa "po podne bio u fraku. Posmatrajuæi ovog kicoša, vitkog i visokog, sjajnih oèiju i blijeda lica, koji je bio u stanju da upropasti i samohrano siroèe, pronicljivi mladiæ iz Šarante osjeti šta znaèi biti otmjeno odjeven. I ne saèekavši Eženov odgovor, gospoða de Resto zamaèe u drugi salon, slièna leptiru, u haljini èiji59su se skuti lepršali pri povijanju i razvijanju. Maksim ode za njom. Ežen, sav bijesan, poðe za njima. I tako se svi troje naðoše zajedno kraj kamina, u velikom salonu. Student je dobro znao da æe biti na smetnji tom odvratnom Maksimu; ali je htio da prkosi tom kicošu, makar se i zamjerio gospoði de Resto. Odjednom, sjetivši se da je vidio tog mladiæa na balu gospoðe de Bozean, on pogodi šta Maksim znaèi za gospoðu de Resto; i, s onom mladiækom smjelošæu koja èini velike gluposti ili postiže velike uspjehe, on se zareèe: «Evo mog suparnika, moram ga pobijediti.« Nerazborit mladiæ! On nije znao da Maksim de Traj dopušta da ga uvrijede, ali da prvi puca i ubija svog protivnika. Ežen je bio dobar strijelac, ali još nije imao dvadeset pogodaka sa dvadeset dva metka. Mladi grof sjede u naslonjaèu kraj vatre, dohvati mašice i poèe da džara po kaminu tako plaho-vito i tako zlovoljno da se lijepo Anastazijino lice odjednom sneveseli. Ona se okrenu Eženu i pogleda ga onim hladnim upitnim pogledom koji je rjeèito govorio: Zašto ne odlazite? Ali tako, da lijepo vaspitani ljudi mogu odmah da odgovore onim reèenicama koje bi trebalo zvati izlaznim reèenicama.Ežen napravi ljubazno lice i reèe: — Gospoðo, požurio sam da vas posjetim zbog ...Ali odjednom naglo uæuta, jer se otvoriše vrata i uðe onaj gospodin koji je došao kolima. On je bio golo-glav, ne pozdravi se sa groficom, zagleda brižljivo Ežena, pruži ruku Maksimu i reèe mu veoma prijateljskim tonom: „Dobar dan", što neobièno iznenadi Ežena. Mladi palanèani ne znaju kako je prijatno živjeti utroje.— Gospodin de Resto, reèe grofica studentu, pokazujuæi na svog muža.Ežen se duboko pokloni.— Gospodin de Rastinjak, nastavi ona predstavljajuæi Ežena grofu de Resto. On je, preko Marsijakovih,60roðak vikontese de Bozean na èijem sam posljednjem balu imala zadovoljstvo da se upoznam s njim.Rijeèi roðak gospode vikontese de Bozean preko Marsijakovih, koje je grofica izgovorila gotovo deklamujuæi, puna one gordosti koju osjeæa svaka domaæica kad hoæe da pokaže da kod nje dolazi samo otmjeni svijet, èarobno su djelovale. Grof nije više bio hladan i zvanièan, veæ pozdravi studenta.— Milo mi je, gospodine, reèe on što mi se dala prilika da se upoznam s vama.I sam grof Maksim de Traj pogleda uznemireno Ežena i odmah promijeni svoje izazivaèko držanje. Ova nagla promjena

koja nasta pri pomenu jednog imena, otvori oèi i povrati duh mladoh južnjaka. Visoko pariško društvo nije više imalo tajni za njega. Pansion Voker i èièa Gorio bili su sada daleko od njegovih misli.— Ja sam mislio da je porodica Marsijaka izumrla? reèe grof de Resto Eženu.— Jeste, gospodine, odgovori on. Moj djeda, vitez de Rastinjak, oženio se nasljednicom porodice de Mar-sijak. On je imao samo jednu kæer kojom se oženio maršal de Klarenbo, djeda po majci gospoðe de Bozean. Mi smo mlaða grana i utoliko siromašnija što je moj djeda, vice-admiral, izgubio sve što je imao služeæi kralja. Revolucionarna vlada nije priznala naša potraživanja pri likvidiranju Indijskog društva.— Je li gospodin vaš djeda, prije 1789, komandovao brodom Osvetnik?— Jeste.— On je onda poznavao mog djeda koji je koman-dovao Varvikom.Maksim sleže lako ramenima gledajuæi u gospoðu de Resto, kao da je htio da joj kaže: »Mi smo propali ako ova dvojica budu razgovarali o mornarici.« Anastazija razumjede poglede gospodina de Traja. Ona se nasmiješi, kako to samo žene znaju, i reèe: „Hodite,61IMaksime, imam nešto da vas pitam. Gospodo, mi vas ostavljamo da zajedno plovite na Varviku i na Osvetniku.« Ona ustade i izazivaèki pozva Maksima koji poðe s njom u budoar. Ovaj morganatski par, kako to lijepo kažu Nijemci a za šta mi nemamo odgovarajuæeg izraza u francuskom jeziku, tek je stigao do vrata a grof prekide razgovor s Eženom.— Anastazija ostanite, draga moja, povika on ljutite, vi dobro znate da ...— Odmah æu se vratiti, odmah, prekide ga ona; samo da nešto kažem Maksimu.Doista, ona se ubrzo vrati. Žene koje moraju da paze na narav svojih muževa da bi mogle da rade šta hoæe, znaju dokle smiju da idu a da ne izgube njihovo dragocjeno povjerenje. One im nikad ne protivrjeèe kad su u pitanju obiène stvari. Tako je grofica prema tonu grofova glasa uvidjela da je opasno ostati u budoaru. Za ovu neprijatnost imala je da zahvali Eženu. Zato ga sa neskrivenim negodovanjem pokaza Maksimu, koji krajnje zajedljivo reèe i grofu, i njegovoj ženi i Eženu: — Slušajte, vi imate posla, ne želim da vam smetam; zbogom. I ode.— Ta ostanite, Maksime! povika grof.— Doðite na veèeru, reèe grofica koja ponovo ostavi Ežena i grofa i ode sa Maksimom u prvi salon gdje su èekali da gospodin de Resto otprati Ežena.Rastinjak je slušao kako se èas zakikoæu, èas razgovaraju, pa zaæute; ali pakosni student nastavi da pravi dosjetke sa gospodinom de Resto, laskao mu je ili ga uvlaèio u nove razgovore samo da bi ponovo vidio groficu i doznao u kakvim je odnosima sa èièa-Gorioom. Ova žena, oèevidno zaljubljena u Maksima, koja drži muža pod papuèom, a tajno održava veze sa starim fabrikantom rezanaca, izgledala mu je veoma zagonetna. Htio je da prozre u tu tajanstvenost, nadajuæi se da æe tako moæi da zagospodari tom Parižankom.62— Anastazija! pozva grof ponovo svoju ženu.— Mora se, jadni Maksime, reèe ona mladiæu. Do-viðenja, veèeras...— Nadam se, Nazi, šapnu joj on, da æemo se osloboditi onog mladiæa èije oèi uvijek zasijaju kao žeravice kad god se vaša haljina otvori. Izjaviæe vam ljubav, obrukaæe vas i moraæu da ga ubijem.— Jeste li poludjeli, Maksime? reèe ona. Zar ti studenti nisu veoma pogodni da se na njih baci sumnja ljubomornog muža, i da se tako prikrije pravi ljubavnik? Udesiæu ja da ga Resto omrzne.Maksim prsnu u smijeh i iziðe; grofica ga isprati i stade uz prozor da ga posmatra kako puca bièem i tjera konja da poigrava. Vratila se tek onda kad su zatvorili kapiju.— Znate li, draga moja, reèe joj grof kad se ponovo pojavila, imanje na kom živi gospodinova porodica nije daleko od Verteja, na Šaran ti. Gospodinov i moj djeda bili su poznanici.— Milo mi je što smo stari poznanici, reèe grofica rasijano.— Više nego što mislite, reèe Ežen tihim glasom.— Kako! reèe ona živo.— Evo kako, reèe student. Vidio sam maloèas da je iz vaše kuæe izišao jedan gospodin s kojim stanujem u istom pansionu, soba do sobe, èièa Gorio.Pri pomenu tog imena ukrašenog rijeèju èièa, grof koji je džarao po kaminu, baci mašice u vatru, kao da se opekao, i ustade.— Gospodine, mogli biste kazati gospodin Gorio! viknu on.Grofica prvo problijedje kad vidje muža tako razdra-zenog, pa onda pocrvenje i zbuni se; najzad odgovori usiljeno prirodnim glasom, sa izvještaèenom veselošæu na licu: »Nikoga na svijetu ne volim više od njega...«63Tu zastade, pogleda u klavir kao da se neèega prisjetila i reèe: — Volite li muziku, gospodine?— Mnogo, odgovori Ežen, sav crven i zbunjen pretpostavkom da je uèinio neku veliku glupost.— Pjevate li? zapita ga ona, priðe klaviru i preletje preko svih dirki od najnižeg ut do najvišeg fa. Rrra!— Ne, gospoðo.

Grof de Resto hodao je po sobi uzduž i poprijeko.— Šteta, ko umije da pjeva, može imati mnogo uspjeha, reèe grofica i zapjeva: — Sa-aro, sa-ro, sa-a-a-ro, non du-bi-ta-re.Izgovorivši ime èièa Gorioa, Ežen je napravio jak utisak, ali sasvim suprotan utisku koji su izazvale rijeèi: roðak gospoðe de Bozean. On se nalazio u položaju èovjeka koji je, zahvaljujuæi naroèitom povjerenju, mogao da razgleda zbirku nekog ljubitelja starina, pa je nepažnjom iz punog ormana izvajanih figura, oborio tri--èetiri slabo nalijepljene glave. Zaželio je da propadne u zemlju. Lice gospoðe de Resto bilo je hladno a ravnodušne oèi izbjegavale su poglede nesreænog studenta.— Gospoðo, reèe on, vi imate da razgovarate sa gospodinom de Resto, i zato vas molim da primite uvjerenje o mom poštovanju, i da mi dopustite ...— Kad god budete došli, prekide ga naglo grofica, prièiniæete i gospodinu de Resto i meni najveæe zadovoljstvo, budite uvjereni u to.Ežen se pokloni duboko i grofici i grofu pa iziðe, a grof ga, i pored njegovog opiranja, isprati do predsoblja.— Kad god bude došao ovaj gospodin, reèe grof Morisu, kažite mu da nismo kod kuæe, ni gospoða ni ja.Kad Ežen iziðe primijeti da pada kiša. — Eto reèe on u sebi, napravio sam glupost kojoj ne znam ni uzroka ni znaèaja, a sad æu još upropastiti odijelo i šešir. Bolje bi bilo da sam ostao kod kuæe i bubao za ispit, spremajuæi se za dobrog sudiju. Mogu li odlaziti u društvo64kad je za to potrebno imati kola, èiste èizme, neophodnu opremu, zlatan lanac, danju rukavice od bijele jelenske kože koje staju po šest franaka par, a uveèe žute rukavice! A, matori ugursuze, èièa Gorio!Kad je izišao na ulicu, naidoðe neka iznajmljena kola koja su se vraæala sa svadbe. Koèijaš je jedva èekao da krišom zaradi nešto za sebe i vidjevši Ežena u fraku, s bijelim prslukom, žutim rukavicama i sjajnim èizmama a bez kišobrana, upita ga znakom hoæe li da ga poveze. Ežen je bio obuzet onim prigušenim bijesom koji gura mlade ljude sve dublje u ponor u koji su upali, kao da æe tamo naæi neki sreæan izlaz. On glavom dade znak da pristaje na koèijaševu ponudu i uðe u kola, iako je imao samo dvadeset dva sua. Nekoliko pomorandžinih cvjetova i zlatnih konèiæa pokazivali su da su se u njima vozili mladenci.— Kuda æe gospodin? upita koèijaš, koji je veæ skinuo bijele rukavice.— Vala, pomisli Ežen, kad sam veæ ovako zabasao, onda da bar nešto uæarim! Tjerajte u palatu de Bozean, odgovori on glasno.— U koju? zapita koèijaš.Ovo pitanje zbuni Ežena. Ovaj novajlija u otmjenosti nije znao da postoje dvije palate de Bozean, a nije znao ni koliko ima roðaka koji ne pomišljaju na njega.— Vikonta de Bozean, ulica ...— Grenel, dodade koèijaš klimnuvši glavom i pre-kinuvši ga. Znate, imate i palatu grofa i markiza de Bozean, u Ulici Sen-Dominik, dodade on, podižuæi papuèu na kolima.— Znam, odgovori Ežen odsjeèno. Danas mi se svak ruga! reèe on i baci šešir na prednje sjedište. Skupo æu sve ovo platiti. Ali æu bar kao pravi gospodin posjetiti svoju tobožnju roðaku. A onaj stari zlikovac, èièa Gorio, veæ me košta najmanje deset franaka. Ali æu bar isprièati gospoði de Bozean šta mi se sve desilo, možda æu5 Cièa Gorio65je nasmijati. Ona je vjerovatno upoznata sa tajnom zloèinaèkih veza izmeðu onog matorog pacova bez repa i one lijepe žene. Bolje je da zadobijem naklonost svoje roðake nego da se nosim s onom pokvarenom ženom koja mi izgleda veoma skupa. Kad je ime ove lijepe vikontese tako moæno, koliko tek vrijedi ona sama? Okrenimo se onima ka vrhu. Kad se veæ napada nešto na nebu, onda treba gaðati pravo u boga!Te su rijeèi samo kratak izvod mnogih i mnogih misli koje su se vrzmale po njegovoj glavi. Gledajuæi kako pada kiša, on se malo smiri i osjeti spokojnim. Tješio se da æe bar korisno potrošiti posljednji novac koji ima pri sebi, jer æe saèuvati frak, èizme i šešir. Zato se nasmijao kad je koèijaš doviknuo: Otvorite vrata, molim vas! Vratar u crvenoj i zlatom optoèenoj livreji otvori vrata palate, i Rastinjak je sa zadovoljstvom gledao kako njegova kola prolaze ispod trijema, zaokreæu u dvorište i zaustavljaju se pred ulazom. Koèijaš u dugaèkom plavom kaputu priðe kolima i spusti kolski stepenik. Izlazeæi iz kola, Ežen èu prigušen smijeh koji je dolazio iz hodnika sa stubovima. Sluge su se veæ podsmijevale ovim prostim svatovskim kolima. Njihov smijeh zaèu se baš onda kad je student uporeðivao svoja kola sa jednim od najljepših koèija koje postoje u Parizu, u koje su bila upregnuta dva nemirna konja s ružama iza ušiju, koji su grizli ðem, a koje je koèijaš, na-pudrovan i sa lijepom maramom oko vrata, kratko držao na uzdi, kao da su htjeli da se otmu. U Šose-d'Anten, u dvorištu gospoðe de Resto vidio je lake dvokolice èovjeka od dvadeset šest godina. U predgraðu Sen-Zermen zatekao je raskoš velikog plemiæa, ekipaž koji je vrijedio više od trideset hiljada franaka.— Ko li je tu? zapita se Ežen shvativši, istina malo dockan, da u Parizu ima veoma malo slobodnih žena i da skupo staje njihovo osvajanje. Doðavola! Vjerovatno i moja roðaka ima svog Maksima.66Teško ožalošæen, on se pope uz stepenice. Cim se pojavi, otvoriše se staklena vrata; pred njim se pojaviše sluge uozbiljene kao magarci kad ih timare. Onaj bal na kom je i on bio prisutan, prireðen je u velikim prostorijama za sveèanosti, u

prizemlju palate de Bozean. Pošto nije imao vremena da posjeti svoju roðaku izmeðu poziva i bala, on nije ni poznavao stan gospoðe de Bozean! pružala mu se prilika da prvi put vidi èuda one elegancije koja odaje dušu i navike jedne otmjene žene. Ovo je bilo utoliko zanimljivije za posmatranje što je mogao da pravi poreðenja sa salonom gospoðe de Resto. Vekontesa je primala u èetiri i po èasa. Da je Ežen došao pet minuta ranije, ne bi ga primila. Ežena, koji nije imao pojma o raznim pariškim obièajima, od-vedoše gospoði de Bozean preko velikih bijelih stepenica punih cvijeæa, sa pozlaæenom ogradom i crvenim æilimi-ma. On ništa još nije znao o njoj, iako je spadala u žene o kojima se svake veèeri preprièavaju prièe po pariškim salonima.Vikontesa je veæ tri godine bila u prisnim vezama sa markizom d'Ažida-Pento, koji je spadao u najpoznatije i najbogatije portugalske plemiæe. To je bila jedna od onih bezazlenih veza koje imaju u sebi tolik« draži za one koji je održavaju, tako da ne podnose nikog drugog. Zato je i vikont de Bozean, htio-ne htio, poštovao pred svijetom ovu morganatsku vezu. Svi oni koji su prvih dana ovog prijateljstva dolazili kod vikontese u dva èasa po podne zaticali su marlkiza d'Ažida-Pento. Gospoða de Bozean nije mogla da odbija posjete, jer bi to bilo vrlo nepristojno, ali je ipak hladno primala svoje goste, pažljivo zagledala šare na tavanu, tako da je svakom bilo jasno koliko joj smeta. Kad se razglasilo po Parizu da su gospoði de Bozean neprijatne popodnevne posjete, niko joj više nije dolazio. Ona je odlazila u Veselo pozorište ili u Operu sa gospodinom de Bo-zeanom i gospodinom d'Ažida-Pentom. Ali gospodin dei67Bozean, kao lijepo vaspitan èovjek, uvijek je ostavljao svoju ženu i Portugalca same u loži. Gospodin d'Ažida je mislio da se ženi jednom od gospoðica de Rošfid. U visokim društvenim krugovima svako je, osim gospoðe de Bozean, znao za tu vezu. Neke njene prijateljice bijahu joj kao nagovijestile nešto; ali ona se na to smijala, vjerujuæi da one to èine iz zavisti, želeæi da pomute njenu sreæu. Meðutim trebalo je objaviti vjeridbu. Iako je došao da obavijesti vikontesu o ovome braku, lijepi Portugalac još nije smio da izusti ni jednu jedinu rijeè o tome. Zašto? Zato što, bez sumnje, ništa nije teže nego saopštiti ženi takav ultimatum. Ima ljudi koji se bolje osjeæaju u dvoboju, pred èovjekom koji im može svakog èasa probosti srce maèem, nego pred ženom koja poslije dvoèasovnog jadikovanja pada u nesvjest i traži soli za udisanje da bi se osvježila. Dakle, gospodin d'A-žida-Pento sjedio je kao na trnju i mislio da poðe, govoreæi u sebi da æe gospoða de Bozean doznati ovu vijest; on æe joj pisati; biæe mu lakše da ovo ljubavno ubistvo izvrši pismeno nego usmeno. Kad sluga prijavi gospodina Ežena de Rastinjaka, markiz d'Ažida-Pento za-drhta od radosti. Zapamtite dobro da zaljubljena žena ima više smisla za sumnjièenja no sposobnosti da unese promjene u svoja zadovoljstva. Kad neko hoæe da je napusti, ona brže shvati smisao nekog pokreta no što Virgilijev parip osjeti ona majušna tijela glasnika ljubavi. Zato i gospoða de Bozean primijeti ovaj nehotièan trzaj, koji je bio lak, ali bezazleno strašan. Ežen nije znao da u Parizu nikome ne treba uæi u kuæu dok se prethodno, od kuænih prijatelja, ne sazna sve o mužu, o ženi i djeci, da se ne bi uèinila neka od onih gluposti za koje Poljaci tako živopisno kažu: Upregnite pet volova u kola! svakako zato da biste se izvukli iz nezgode u koju ste zapali. Takve neprilike još nemaju imena u Francuskoj zacijelo zato što se misli da su one u njoj nemoguæe uslijed jako rasprostranjenog ogova-68ranja. Pošto je dobro nasio kod gospoðe de Resto, koja mu nije ostavila ni toliko vremena da se izvuèe iz škripca, samo je Ežen bio u stanju da nastavi sa svojim šeprtljanjima, otišavši u posjetu gospoði de Bozean. Ali ako je tamo i suviše mnogo smetao gospoði de Resto i gospodinu de Traju, ovdje je spašavao gospodina d'Ažida.— Zbogom, reèe Portugalac žureèi vratima, dok je Ežen ulazio u jedan mali i lijepi salon, siv i ružièast, u kome je raskoš bila uslovljena elegancijom.— Ali da se vidimo veèeras, reèe gospoða de Bozean, okrenu glavu i pogleda u markiza. Zar neæemo u pozorište?— Ne mogu, reèe on i dohvati kvaku na vratima. Gospoða de Bozean ustade, pozva ga k sebi neosvræuæi se na Ežena koji je, stojeæi zasjenjen pred bljeskom divotnog bogatstva, povjerovao u istinitost arapskih prièa i nije znao gdje da se skloni ispred ove žene koja ga ne primjeæuje. Vikontesa podiže kažiprst desne ruke i njime pozva markiza preda se. U njenom pokretu bilo je i plahovitog despotizma i silne strasti, te markiz pusti kvaku i vrati se. Ežen ga je zavidljivo gledao.To je onaj èovjek èija kola èekaju dolje! Treba dakle imati bijesne konje, sluge u livrejama, i more zlata da bi se zadobio pogled jedne Parižanke. Demon raskoši ujede ga za srce, obuze ga groznica dobiti, a želja za zlatom osuši mu grlo. Imao je sto trideset franaka za tri mjeseca. Njegov otac, majka, braæa, sestre, tetka, nisu trošili, svi zajedno, ni dvjesta franaka mjeseèno. Ovo brzo poreðenje izmeðu njegovog sadašnjeg položaja i cilja koji je trebalo da postigne samo poveæa njegovo zaprepašæenje.— A zašto, reèe vikontesa smijuæi se, ne možete da doðete u Italijansko pozorište?— Imam posla. Pozvan sam na veèeru kod engleskog ambasadora.€9— Ostavite sve to.Kad èovjek samo poène da laže, on je onda primoran da upada iz laži u laž. Gospodin d'Ažida reèe tada smijuæi se: — Vi to zahtijevate?— Zacijelo?

— Eto, to sam želio da mi kažete, odgovori on i pogleda je onim nježnim pogledom koji bi umirio svaku drugu ženu. Zatim, dohvati vikontesinu ruku, poljubi je i ode.Ežen zagladi rukom kosu i spremi se za pozdrav, vjerujuæi da æe se sad gospoða de Bozean sjetiti i njega; ali, ona odjednom pojuri, uðe u galeriju, pritrèa prozoru i stade gledati gospodina d'Ažida kako ulazi u kola; ona pažljivo oslušnu i èu kako sluga ponavlja ko-èijašu: »Kod gospodina de Rošfida«.Ove rijeèi i naèin na koji se gospodin d'Ažida zavali u kola djelovali su kao udar groma na ovu ženu, i ona se vrati obuzeta najcrnjim slutnjama. Za visoke društvene krugove to su najstrašnije nesreæe. Vikontesa uðe u spavaæu sobu, sjede za sto i uze hartiju za pisma.»Pošto veèerate kod Rošfidovih, a ne u engleskoj ambasadi, napisa ona, morate se objasniti sa mnom. Ja vas èekam«.Kad je ispravila nekoliko slova koja je usljed grèevitog drhtanja ruke rðavo napisala, ona se potpisa sa K, što je trebalo da znaèi Kler de Burgonj, i zazvoni.— Zaèe, reèe sluzi koji odmah uðe, otiðite u sedam i po èasova kod gospodina de Rošfida i potražite mar-kiza d'Ažidu. Ako je gospodin markiz tamo, predajte mu ovo pismo, i ne èekajte odgovor; ako ne bude tamo, vratite pismo.— Gospoðu vikontesu èeka neko u salonu.— Zbilja, reèe ona i uðe unutra.Eženu je veæ bilo jako neugodno; najzad ukaza se vikontesa koja mu reèe glasom koji ga silno uzbudi: „Oprostite, gospodine, morala sam da napišem jedno70pismo, a sada vam stojim na raspolaganju.« Nije znala šta govori, jer evo šta je mislila: »A, on hoæe da se oženi gospoðicom de Rošfid. No, je li on slobodan? Taj brak ima da se pokvari još noæas, ili ja... Ali o tome se sutra neæe više ni govoriti«.— Roðako ... odgovori Ežen.— Kako? uzviknu vikontesa i osinu ga drskim pogledom od kog se student sledi.Ežen je razumio to njeno: kako. Za ova tri sata on je toliko stvari nauèio da je postao obazriv.— Gospoðo, popravi se on i poorvenje. Tu zastade, pa onda nastavi: Oprostite mi; meni je potrebno toliko pomoæi da mi malo srodstva ne bi ništa naudilo.Gospoða de Bozean se nasmiješi, ali žalosno: ona je veæ osjeæala nesreæu koja se bližila.— Kad biste znali u kakvom se položaju nalazi moja porodica, nastavi on, vi biste pristali da budete jedna od onih vila iz bajki koje uživaju u otklanjanju teškoæa svojih štiæenika.— Dakle, roðaèe, reèe ona smijuæi se, èime vam mogu pomoæi?— A zar ja to znam? Ali biti s vama i u najdaljem srodstvu vrijedi koliko èitavo bogatstvo. Zbunili ste me, ne znam ni šta sam vam kazao. Vi ste jedina osoba koju poznajem u Parizu. Htio sam da vas zamolim da me prisvojite kao kakvo siroèe koje bi se uhvatilo za vaš skut i koje bi bilo u stanju da za vas da i svoj život.— Da li biste ubili nekoga zbog mene? ; — Ubio bih i dvojicu, reèe Ežen.— Dijete! Da, vi ste pravo dijete, reèe ona zaustavljajuæi suze. Vi biste mogli iskreno voljeti!— Ah! uzdahnu on klimnuvši glavom. Vikontesa se živo zainteresova za studenta zbognjegovog odgovora. Južnjak je pravio svoj prvi raèun. Izmeðu plavog budoarr gospoðe de Resto i ružièastog71salona gospoðe de Bozean, on je svršio tri godine onog Pariškog prava o kome se ne govori, mada se iz njega sastoji veliko društveno pravo koje, ako se dobro nauèi i primijeni, daleko vodi.— A, sjetio sam se, reèe Ežen. Ja sam na vašem balu upoznao gospoðu de Resto i bio sam danas prije podne kod nje.— Morali ste joj biti na smetnji, reèe gospoða de Bozean smiješeæi se.— Da, ja sam neznalica koja æe cio svijet izazvati protiv sebe, ako mi vi ne pomognete. Mislim da je veoma teško naæi u Parizu mladu, lijepu, bogatu i elegantnu ženu koja je slobodna, a meni je potrebna takva žena koja bi me upoznala sa onim što vi žene umijete tako lijepo da objasnite: sa životom. Svuda æu naiæi na nekog gospodina de Traja. Došao sam, dakle, k vama da mi objasnite jednu zagonetku i da vas zamolim da mi kažete kakvu sam to glupost uradio.. Govorio sam o nekom èièi...— Gospoða vojvotkinja de Lanže, reèe Zak prekidajuæi studenta, kome to ne bi pravo.— Ako želite da uspijete u životu, reèe vojvotkinja tihim glasomj prije svega ne smijete biti tako plahoviti.— O! Dobar dan, draga moja, nastavi ona iduæi u susret vojvotkinji, stisnu joj ruke srdaèno i umiljato kao da joj je roðena sestra, a vojvotkinja joj to uzvrati sa najveæom ljubaznošæu.»Evo dvije dobre prijateljice! pomisli Rastinjak. Sad æu imati dvije zaštitnice. Ove dvije žene moraju imati iste osobine, te æe se obje bez sumnje zauzeti za mene.«— Èemu imam da zahvalim što si došla, draga moja Antoaneta? reèe gospoða de Bozean.— Vidjela sam gospodina d'Ažida-Pento kad je ulazio kod gospodina de Rošfida pa sam pomislila da ste sami.72Gospoða de Bozean osta hladna i ne pocrvenje, njen se pogled ne promijeni, a njeno èelo kao da se razve-dravalo dok je vojvotkinja izgovarala ove kobne rijeèi.

— Da sam znala da ste zauzeti... dodade vojvotkinja okrenuvši se Eženu.— Gospodin de Rastinjak, moj roðaik, reèe vikon-tesa. Šta je sa generalom de Monrivo? reèe ona. Juèe mi je Serizi rekao da se nigdje ne pojavljuje. Je li bio danas kod vas?Pošto se govorilo da je vojvotkinju napustio gospodin de Monrivo, u kog je ona bila smrtno zaljubljena, ovo je pitanje žacnu posred srca, i ona odgovori pocrve-njevši: — Juèe je bio u Jeliseju.— Na službi, reèe gospoða de Bozean.— Klaro, vi zacijelo znate da æe se sutra objaviti vjeridba gospodina d'Ažida-Pento i gospoðice de Rošfid? nastavi vojvotkinja sijevajuæi pakosno oèima.Udar je bio isuviše jak, vikontesa preblijedje i odgovori smijuæi se: — To je vijest kojom se zanimaju glupaèi. Zašto bi gospodin d'Ažida dao jedno od najpoznatijih portugalskih imena gospoðici de Rošfid? Rošfidovi su skorašnji plemiæi.— Ali æe Berta, kako se govori, imati dvije stotine hiljada li var a prihoda.— Gospodin d'Ažida je i suviše bogat da bi se time rukovodio.— Draga moja, gospoðica de Rošfid je dražesna.— A!— Najzad, on je danas tamo na veèeri, sve je ureðeno. Iznenaðena sam koliko ste vi malo obaviješteni o tome.— Dahle, kalkvu ste to ludoriju uèinili, gospodine? reèe gospoða de Bozean. Ovaj siroti deèko pravi je novajlija u društvu te pojma nema o èemu mi govorimo. Budite dobri prema njemu, a naš razgovor osta-73vimo za sutra. Vidite, sutra æe sve biti zvanièno objavljeno, i onda æete moæi sa sigurnošæu govoriti o tome. Vojvotkinja odmjeri Ežena od glave do pete onim drskim pogledom koji èovjeka smrvi, i stavi mu na znanje da je niko i ništa. -— Gospoðo, ja sam nehotice strašno uvrijedio gospoðu de Resto. Nehotice, eto, u tome je moja krivica, reèe student koji se veæ snašao i shvatio zajedljiva i potajna peckanja u ljubaznim rijeèima ovih dviju žena. Vi se i dalje viðate s onima koji vam svjesno nanose bol, a možda i strahujete od njih, dok onoga koji nesvjesno nanosi uvrede smatraju za glupaka i smetenjaka koji ne umije nièim da se koristi, a svako ga prezire.Gospoða de Bozean pogleda studenta onim pogledom velikih duša u kome je bilo i zahvalnosti i dostojanstva. Taj pogled bio je melem za ranu koju je studentovu srcu zadala vojvotkinja svojim izvršiteljsko--procjenjivaèkim pogledom, kojim je odmjerila njegovu vrijednost.— Zamislite da sam uspio da zadobijem blagonaklonost grofa de Resto, jer, reèe on i pogleda vojvotkinju istovremeno i ponizno i zajedljivo, moram vam priznati, gospoðo, ja sam zasada samo grešni student, sam samcit, puki siromah ...— Ne govorite tako, gospodine de Rastinjak. Žene nikad ne vole ono što niko ne voli.— E, reèe Ežen, meni je tek dvadeset dvije godine, i èovjek mora da podnosi nezgode koje idu sa godinama. Uostalom, ja se ispovijedam; a nemoguæe je kleknuti u ljepšu ispovjedaonicu: u ovoj se èine grijesi koji se priznaju u onoj drugoj.Zbog njihove neukusnosti, vojvotkinja hladno primi i osudi ove jeretièke rijeèi, i reèe vikontesi:— Gospodin je došao...Gospoða de Bozean poèe slatko da se smije i svom roðaku i vojvotkinji.74— Došao je, draga moja, i traži vaspitaèicu dobra ukusa.— Gospoðo vojvotkinjo, nastavi Rastinjak, zar nije prirodno što želimo da upoznamo tajne onoga što nas oèarava? (Sad sigurno govorim, pomisli on, kao kakav brica.)— Mislim da je gospoða de Resto uèenica gospodina de Traja, reèe vojvotkinja.— Gospoðo, ja o tome nisam imao ni pojma, nastavi student. Zato sam i upao tako glupo meðu njih. Najzad, muž me je lijepo primio, žena bi me podnosila neko vrijeme, ali mi odjednom pade na um da im kažem kako poznajem jednog èovjeka kog sam vidio da izlazi na tajne stepenice i koji je u dnu hodnika poljubio groficu.— Ko je to bio? zapitaše obje žene.— Neki starac koji živi sa dva zlatnika mjeseèno kao i ja, ubogi student, na kraju predgraða Sen-Marso, pravi bijednik, kome se svako podsmijeva a koga zovemo èièa Gorio.— Pa vi ste pravo dijete, uzviknu vikontesa. Gospoða de Resto se kao djevojka preživala Gorio.— Kæi nekog fabrikanta rezanaca, nastavi vojvotkinja, beznaèajna žena koja je predstavljena dvoru istog dana kad i kæi nekakvog poslastièara. Zar se ne sjeæate, Klaro? Kralj je poèeo da se smije i rekao je na latinskom nešto duhovito o brašnu. Ljudi... kako ono bijaše? Ljudi...— Eiusdem farinae, reèe Ežen.— Tako je, reèe vojvotkinja.— A, to je njen otac, nastavi student užasnut.— Dabome; èièa je imao dvije kæeri koje ludo voli, iaiko se obje gotovo odrièu njega.— Nije li druga udata, reèe vikontesa gledajuæi u gospoðu de Lanže, za nekog barona de Nisenžana? Da se ne zove Delfina? Je li to ona plavuša koja ima ložuu Operi, a odlazi i u Veselo pozorište, i glasno se smije da bi privukla pažnju na sebe?Vojvotkinja se nasmiješi i reèe: — Pa ja vam se divim, draga moja. Što vas toliko zanimaju ti ljudi? Trebalo je biti ludo

zaljubljen, kao što je bio Resto, pa se oženiti brašnarevom kæerkom, gospoðicom Anastazijom. Ali neæe se mnogo uvajditi. Ona je pala u ruke gospodinu de Traju, koji æe je upropastiti.— One su se odrekle svog oca? ponovi Ežen.— Da, da, odrekle su se svog oca. Nekakvog oca, nastavi vikontesa, dobrog oca koji je, kako se prièa, dao svakoj u miraz po pet ili šest stotina hiljada franaka da ih usreæi lijepom udajom, a za sebe zadržao samo osam do deset hiljada Hvara prihoda, vjerujuæi da æe njegove kæeri ostati njegove kæeri, misleæi da je sebi stvorio kod njih dva izvora za izdržavanje, dvije kuæe gdje æe ga obožavati i njegovati. Poslije dvije godine zetovi su ga otjerali iz svojih domova kao posljednjeg bijednika ...Iz Eženovih oèiju kanu nekoliko suza. Nedavno se okrijepio èistim i svetim porodiènim osjeæanjima, još je vjerovao u svoje mladalaèke snove i ovo mu je bio prvi dan na bojištu pariške civilizacije. Istina uzbuðenja djeluju tako snažno da ove tri osobe zaæutaše za trenutak gledajuæi se nijemo.— E, bože moj! reèe gospoða de Lanže, ovo je zaista strašno, a dogaða se svakog dana pred našim oèima. Ima li tome kakvog uzroka? Recite mi, draga moja, jeste li se ikad zapitali šta je to zet? Zet je èovjek za koga odgajamo, vi ili ja, milo malo stvorenje za koje nas vezuje hiljadu veza, koje æe sedamnaest godina biti radost porodice, njena najèistija duša, kako bi rekao Lamartin, i najzad postati njena napast. Kad nam taj èovjek uzme kæer, on æe prvo dograbiti svoju ljubav kao sjekiru da njome iz srca i duše toga anðela iskorijeni sva osjeæanja koja su je vezivala za njenu po-76rodicu. Do juèe je naša kæi bila sve za nas, mi smo bili sve za nju; sutradan, ona postaje naš neprijatelj. Zar ne gledamo tu tragediju svakog dana? Ovdje je snaha krajnje neobazriva prema svekru koji je sve žrtvovao za svog sina. Tamo opet zet izbacuje taštu iz kuæe. èujem kako se ljudi pitaju èega danas ima dramatiènog u društvu. Eto, zetova drama je strašna, ne raèunajuæi naše brakove koji su postali vrlo glupi. Znam vrlo dobro šta se dogodilo tom starom fabrikantu rezanaca. Mislim da se sjeæam da je taj Forio ...— Gorio, gospoðo.— Da, taj Morio bio je za vrijeme revolucije predsjednik jednog odbora; bio je posveæen u tajnu one poznate gladi i poèeo je da se bogati prodajuæi u to vrijeme brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. A nabavio ga je koliko je htio. Upravnik dobara moje babe uzeo je od njega silne pare za brašno. Taj Gorio dijelio je dobit, bez sumnje, kao svi takvi ljudi, sa odborom narodnog spasa. Sjeæam se da je upravnik govorio mojoj babi da može biti sasvim spokojna u Granviljeu, jer je njeno žito najbolja preporuka za nju. Dakle, taj Lorio koji je dželatima prodavao žito, imao je jednu jedinu strast. Kažu da obožava svoje kæeri. Stariju je uvalio u kuæu de Resto, a mlaðu udao za barona de Nisenžana, bogatog bankara koji se izdaje za roajalistu. Razumljivo je da se za vrijeme Carstva zetovi nisu snebivali da primaju u kuæu ovoga starca iz Devedeset i treæe; to je još nekako išlo pod Bonapartom. Ali kad su se povratiti Burbonci, starac je poèeo da smeta gospodinu de Resto, a još više bankaru. Kæeri, koje su možda još uvijek voljele svog oca, htjele su da zadovolje i njega i svoje muževe, i da vuci budu siti i sve ovce na broju; i tako su primale Gorioa kad su bile same, izmišljajuæi nježne izgovore. »Tata, doðite, biæe nam prijatnije jer æemo biti sami!« itd. J' mislim, draga moja, da istinita osjeæanja imajuæi-... : razum: srce ovog jadnika iz De-77vedeset treæe bilo je ranjeno. Vidio je da se njegove kæeri stide njega i da on smeta svojim zetovima, ako one vole svoje muževe. Trebalo je, dakle, da se žrtvuje. I on se žrtvovao, jer je bio otac: sam se prognao. Kad je vidio da su mu kæeri zadovoljne, povjerovao je da je dobro uradio. Sauèesnici tog malog zloèina bili su i otac i kæeri. To svuda vidimo. Zar taj èièa Dorio ne bi bio masna mrlja u salonu svojih kæeri? On bi se u njemu snebivao i bilo bi mu dosadno. To što se dogodilo tome ocu može se dogoditi i najljepšoj ženi sa èovjekom koga mnogo voli: ako mu dosadi svojom ljubavlju, on ode i izbjegava je, služeæi se kojekakvim niskostima. Tako biva sa svim osjeæanjima. Naše je srce riznica, ako ga odjednom ispraznite, onda ste propali. Kao što ne opraštamo èovjeku koji je ostao bez prebijene pare, tako isto ne opraštamo ni osjeæanju koje se u cijelosti ispolji. Taj otac dao je sve. Davao je punih dvadeset godina, i svoju nježnost, i svoju ljubav; dao je sve svoje bogatstvo za jedan dan. Kad su njegove kæeri dobro iscijedile limun, koru su bacile na ulicu.— Svijet je gadan, reèe vikontesa cupkajuæi svoj šal oborenih oèiju, jer je bijehu u srce pogodile rijeèi koje je gospoða de Lanže njoj namijenila prièajuæi ovu prièu.— Gadan! Ne, odgovori vojvotkinja; uvijek je on takav bio. Ja vam o njemu ovako govorim zato što hoæu da vam pokažem da ga dobro poznajem. I ja sam vašeg mišljenja, reèe ona stežuæi ruku vikontesi. Svijet je kaljuga, gledajmo da ostanemo na visini. Tada ustade, poljubi u èelo gospoðu de Bozean govoreæi: Ala ste sada lijepi, draga moja. Još nikad nisam vidjela tako lijepu boju lica. Zatim jedva primjetno klimnu glavom pogledavši u roðaka i iziðe.— Èièa Gorio je velièanstven! Reèe Ežen sjetivši se da ga je vidio kako noæu savija svoje posuðe od pozlaæenog srebra.78iGospoða de Bozean bijaše toliko zamišljena da nije èula njegove rijeèi. I tako proðe nekoliko trenutaka u æutanju, a siromah student, zgranut i postiðen, ne usudi se ni da ode, ni da ostane, ni da progovori.— Svijet je gadan i zloban, reèe najzad vikontesa. Èim nam se dogodi neka nesreæa, odmah se naðe neki prijatelj koji dotrèi da nam je saopšti i da nam rije po srcu nožem, hvaleæi nam njegovu dršku. Veæ me ujedaju, veæ mi se podsmijevaju!

Ali ne dam se ja. Ona gordo ispravi glavu kao otmjena žena, a to je i bila, i iz njenih ponosnih oèiju sijevnuše munje. — Gle, reèe spa-zivši Ežena, vi ste još tu!— Još, reèe on žalosno.— Dakle, gospodine de Rastinjak, postupajte s ljudima onako kako zaslužuju. Želite da uspijete; ja æu vam pomoæi. Uvidjeæete koliko je duboka ženska pokvarenost, izmjeriæete velièinu bijedne ljudske sujete. Iako sam pažljivo èitala tu knjigu o svijetu, ipak ima stranica koje su mi ostale nepoznate. Sad znam sve. Ukoliko hladnije budete raèunali, utoliko æete bolje uspjeti. Ako hoæete da vas se svijet boji, udri te bez milosti. I ljude i žene smatrajte za poštanske konje koje æete na svakoj stanici ostavljati da crknu, pa æete ostvariti sve svoje želje. Zapamtite da neæete biti niko i ništa ako ne budete imali ženu koja æe se zauzimati za vas. Ona treba da bude mlada, bogata i otmjena. Ali krijte kao blago svako istinito osjeæanje; ne dajte ni da ga naslute, jer æete propasti. Neæete više biti dželat, veæ æete posta/ti žrtva. Ako ikoga zavolite, èuvajte dobro svoju tajnu! Nemojte je odati dok dobro ne provjerite kome æete otvoriti svoje srce. Da biste unaprijed saèuvali tu ljubav koja još ne postoji, nauèite se da budete nepovjerljivi prema svijetu. Èujte me, Miguele... (Ona ne primijeti da se prevarila u imenu.) Postoji nešto još strasnije od ovog kæerinskog napuštanja oca, èiju smrt žele obje njegove kæeri. To je suparništvo izmeðu dvije sestre. Resto je plemiæ, njegova79žena je primljena u društvo, predstavljena je i dvoru; ali njena sestra, njena bogata sestra, lijepa gospoða Delfina de Nisenžan, žena jednog bankara, presvisnu od žalosti i zavisti jer je ostala daleko iza svoje sestre; sestru više ne smatra sestrom; te se dvije žene odrièu jedna druge, kao što se odrièu i svog oca. I zato bi gospoða de Nisenžan polokala sve blato izmeðu ulica Sen-Lazar i Grenel samo da uðe u moj salon. Ona je povjerovala da æe pomoæu de Marseja doæi do svog cilja, postala je njegova robinja i prosto mu dosadi. Ali de Marsej slabo mari za nju. Ako mi je predstavite, vi æete postati njeno mezimèe, i ona æe vas obožavati. Volite je poslije, ako možete, ako ne, vi je iskoristite. Pozvaæu je jedanput, dvaput, prilikom kakve velike sveèanosti, kad bude mnogo svijeta; ali je nikad neæu primiti danju. Pozdraviæu se s njom, i to je sve. Zatvorili su vam grofièina vrata zato što ste pomenuli èièa-Gorioa. Jeste, dragi moj, možete otiæi dvadeset puta gospoði de Resto, uvijek æe vam reæi da nije kod kuæe. Njena su vam vrata zauvijek zatvorena. Lijepo, neka vas onda èièa Gorio odvede u kuæu gospoðe Delfine de Nisenžan. Lijepa gospoða de Nisenžan biæe za vas znamenje. A vi budite èovjek koga ona izdvaja, i žene æe ludovati za vama. Njene suparnice, njene prijateljice, njene najbolje prijateljice gledaæe da vas preotmu. Ima žena koje vole èovjeka koga je izabrala neka druga žena, kao što ima jadnih malograðanki koje misle da æe steæi i naše ponašanje ako stave na glavu šešire kakve mi nosimo. Vi æete uspjeti. U Parizu, uspjeh je sve, to vam je kljuè moæi. Ako žene naðu da imate duha i dara, ljudi æe u to povjerovati, ako ih vi ne razuvjerite. Tada æete moæi sve što zaželite, svuda æete imati pristupa. Tada æete saznati da je svijet skup prevarenih i varalica. Nemojte biti ni s jednima ni s drugima. Ja vam dajem svoje ime kao vodilo za ulazak u taj lavirint. Nemojte ga osramotiti i vratite mi ga èisto, reèe ona, povi malo80vrat i pogleda studenta kao kakva kraljica. A sad, idite, ostavite me. I mi žene moramo da bijemo bitke sa svojim neprijateljima.— Ako vam zatreba pouzdan èovjek da potpali minu? prekide je Ežen.— Onda? reèe ona.On se udari u prsa, odgovori smiješkom na smiješak svoje roðake i ode. Bilo je pet sati. Ežen je bio gladan te se bojao da ne zadocni na veèeru. Ova bojazan probudi u njemu zadovoljstvo koje se osjeæa od brze vožnje po Parizu. Ovo èisto mehanièko uživanje nije mu smetalo da se sav preda mislima koje su ga spopale. Kad èovjek njegovih godina osjeti da je prezren, on se ljuti, bjesni, prijeti pesnicima cijelom svijetu, hoæe da se sveti i posumnja u samog sebe. Rastinjaka su sada muèile •ove rijeèi: Vi ste sebi zatvorili grofièina vrata. »Otiæi æu! pomisli on, ako gospoða de Bozean bude imala pravo, pa ako mi je tamo zabranjen pristup... ja... Gospoða de Resto naæi æe me u svim salonima u koje odlazi. Nauèiæu da se maèujem, da gaðam iz pištolja i ubiæu njenog Maksima!« — »A novac! doviknu mu savjest, gdje æeš njega naæi?« Odjednom dreèeæe bogatstvo grofice de Resto zasija pred njegovim oèima. Tu je vidjeo raskoš u kojoj je morala uživati jedna gospoðica Gorio, pozlate, skupocjene stvari koje padaju u oèi, neukusnu raskoš skorojeviæa, rasipanje ljubavnice koju izdržava ljubavnik. Ta èarobna slika odjednom išèeze pred velièanstvenim dvorcem de Bozean. Njegova mašta, prenijeta u otmjene krugove pariškog društva, probudi u njemu mnogo rðavih misli šireæi djelokrug njegova duha i njegove svijesti. Svijet mu se ukaza onakav kakav je: zakoni i moral nisu postojali za bogataše, a u bogatstvu vide ultima ratio mundi. »Votren ima pravo, bogatstvo je vrlina!« pomisli on.Kad je stigao u Ulicu Nev-Sent-Ženevjev, brzo se pope u svoju sobu, zatim se vrati, dade deset franaka6 Cièa Gorio 01nimiiinifMiiiii 11 miiittllMiiHIiikoèijašu i najzad uðe u onu odvratnu trpezariju gdje zateèe osamnaest gostiju kako slatko jedu, kao životinje za jaslama. On se zgadi na prizor ove bijede i na izgled ove dvorane. Prelaz je bio i suviše nagao, suprotnost i suviše velika, zbog èega i njegovo samoljublje poraste preko svake mjere. Na jednoj strani, svježe i lijepe slike najotmjenijeg društva, mlada i živa lica okružena divotama umjetnosti i raskoši, strasne glave pune poezije; na drugoj strani, jezive slike uokvirene prljav-štinom, i lica kojima su strasti oduzele svaku draž. On se sjeti pouka koje mu je dala gospoða de Bozean, obuzeta gnjevom

napuštene žene. Sjeti se njenih zavodljivih ponuda. Bijeda ih je sada objašnjavala. Rastinjak izabra dva puta koji naporedo vode bogatstvu: nauku i ljubav, pomoæu kojih æe postati uèen doktor i svjetski èovjek. Još je bio pravo dijete! Ta se dva puta nikad ne sastaju.— Nešto ste suviše turobni, gospodine markiže, reèe mu Votren, i pogleda ga onim pogledom kojim je, kako izgleda, prodirao u najskrivenije tajne ljudskog srca.— Nisam raspoložen da podnosim šale onih koji me nazivaju gospodinom markizom, odgovori on. U Parizu treba imati sto hiljada Hvara prihoda pa biti pravi mar-kiz, a kad neko živi u pansionu Voker, taj baš nije ljubimac sreæe.Votren pogleda Rastinjaka i oèinski i prezrivo, kao da je htio da kaže: »Balavce jedan! S tobom bih ja zaèas bio gotov!« Zatim odgovori: — Zato ste rðavo raspoloženi što možda niste imali uspjeha kod lijepe grofice de Resto.— Zatvorila mi je vrata zato što sam joj rekao da njen otac jede za našim stolom, uzviknu Rastinjak.Svi se gosti pogledaše. Èièa Gorio obori oèi i okrenu se u stranu da ih obriše.— Natrunili ste mi duvana u oko, reèe on svome susjedu.82__ Ko odsad bude jedio èièa-Gorioa, sa mnom ceimati posla, odgovori Ežen i pogleda susjeda bivšeg fa-brikanta rezanaca; on vrijedi više od svih nas. Gospoðe se izuzimaju, reèe on i okrenu se gospoðici Tajfer.Ova reèenica uèini kraj svemu, jer ju je Ežen izgovorio takvim glasom da su svi za stolom zaæutali. Samo mu Votren odgovori podrugljivo: — Ako mislite da uzmete u zaštitu èièa-Gorioa i da postanete njegov odgovorni urednik, treba da umijete dobro da rukujete maèem i dobro da gaðate iz pištolja.— To æu nauèiti, reèe Ežen.— Znaèi, stupili ste danas u borbu?— Možda, odgovori Rastinjak. Ali ja ne moram nikome da polažem raèune o svom radu, kao što se ne trudim da saznam šta drugi rade noæu.Votren pogleda poprijeko Rastinjaka.'— Mladiæu, ko hoæe da gleda pozorište sa lutkama, treba da uðe u baraku a ne da gleda spolja, kroz rupe. Dosta je bilo razgovora, dodade on videæi da se Ežen ljuti. Objasniæemo se nasamo kad budete htjeli.Veèera proðe u sumornom i nategnutom raspoloženju. Cièa Gorio, obuzet dubokim bolom, koji mu je student zadao svojim rijeèima, nije shvatio da se prema njemu promijenilo raspoloženje, i da ga je uzeo u zaštitu jedan mladiæ kadar da uèini kraj dosadašnjim ispadima.— Gospodin Gorio je, dakle, otac jedne grofice? reèe gospoða Voker tihim glasom.— I jedne baronice, odgovori joj Rastinjak.— Samo to i može biti, reèe Bjanšon Rastinjaku, ja sam mu ispitao glavu: ima samo jednu èvorugu, èvorugu oèinstva, on æe biti vjeèiti otac.Ežen je bio i suviše ozbiljan te se ne nasmija na Bjanšonovu šalu. Htio je da se koristi savjetima gospoðe de Bozean i pitao se gdje bi i kako došao do para. Sneveseli se kad vidje kako se pred njegovim oèima6*83prostiru svjetske ravnice istovremeno i puste i rodne. Kad je veèera bila završena, on ostade sam u trpezariji.— Vi ste, dakle, vidjeli moju kæer? reèe mu Gorio uzbuðenim glasom.Ežen se trže iz svojih misli, dohvati starèevu ruku, pogleda ga nježno i reèe mu: — Vi ste dobar i pošten èovjek. Razgovaraæemo docnije o vašim kæerkama. Zatim ustade i, ne saslušavši èièa-Gorioa, ode u svoju sobu, gdje napisa majci ovo pismo:»Draga majko, a!ko možeš, pruži mi i treæu sisu. Mogao bih brzo da se obogatim. Potrebno mi je hiljadu i dvjesta franaka, i moram ih imati na svaki naèin. Nemoj govoriti ocu o mom traženju, on æe se možda usprotiviti; meðutim, ako ne dobijem taj novac, pašæu u oèajanje te bih mogao izvršiti samoubistvo. Ja æu ti objasniti svoje pobude èim se budemo sastali, inaèe bi trebalo da ti napišem èitavu knjigu pa da ti bude jasno u kakvom se položaju nalazim. Nisam se kockao, dobra moja majko, nikome ništa ne dugujem; ali ako želiš da mi spasiš život koji si mi dala, onda treba da mi naðeš ovu svotu. Najzad, poèeo sam da odlazim kod vikontese de Bozean, koja me je uzela pod svoje okrilje. Ja moram da idem u društvo, a nemam para ni za èiste rukavice. Kadar sam da se hranim suvim hljebom, da pijem samo vodu, ako ustreba i gladovaæu; ali ne mogu biti bez onoga što je ovdje neophodno za uspjeh. Ili æu postiæi svoj cilj, ili æu ostati u blatu. Ja znam kakve sve nade polažete u mene i želim što prije da ih ostvarim. Dobra moja majko, prodaj koji stari nakit, ja æu ti uskoro nabaviti drugi. Dobro poznajem stanje naše porodice i umjeæu da cijenim vaše žrtve, a ti budi uvjerena da ih ne tražim uzalud, inaèe bih bio pravo èudovište. Moju molbu shvati samo kao prijeku potrebu. Cijela naša buduænost zavisi on ovog novca pomoæu koga treba da stupim u borbu; jer, život u Parizu nije ništa drugo do neprekidna borba. Ako morate da prodate84i tetkine èipke pa da skupite traženu sumu, onda joj reci da æu joj poslati još ljepše«. Itd.Potom i sestrama napisa po jedno pismo i zatraži njihove ušteðevine, a da bi im izmamio novac te da niko u porodici ne dozna za žrtvu koju æe one sigurno sa zadovoljstvom podnijeti radi njega, on ih dirnu u najosjetljiviju žicu govoreæi im o

èasti, jer je ona svetinja za mlada biæa. Kad je završio ovo pismo, on i nehotice zadrhta: uzrujavao se, trzao se. Slavoljubivi mladiæ poznavao je èistu plemenitost tih duša koje tavore svoje dane u samoæi; znao je èime æe ožalostiti a èime obradovati svoje sestre; znao je i s kakvom æe radošæu one krišom, u vrtu, razgovarati o svom dragom bratu. On ih je veæ gledao kaiko tajno prebrojavaju svoje malo blago i kako se dovijaju da mu ga pošalju incognito vršeæi svoju prvu prevaru da bi uèinile veliko djelo. »Sestrinsko srce je èisto kao dragi kamen, ono je izvor nježnosti!« pomisli on. Postidio se zbog ovih pisama. Kako æe biti silne njihove želje, a kako èista njihova molitva! S kakvim æe se zadovoljstvom one žrtvovati? Šta æe sve prepatiti njegova majka ako ne bude mogla da pošalje cijelu sumu! Ta plemenita osjeæanja i te strahovite žrtve treba da mu posluže kao ljestvice da dospije do Delfine de Nisenžan. Nekoliko suza, posljednja zrna tamjana baèena na porodièni oltar, kanuše iz njegovih oèiju. Sav oèajan i uznemiren stade hodati po sobi. Vidjevši ga u taikvom stanju, èièa Gorio uðe kroz odškrinuta vrata i reèe: — šta vam je, gospodine?— A, dragi susjede, ja sam još onakav sin i brat kakav ste vi otac. Vi s pravom strahujete za groficu Anastaziju, ona je u rukama nekakvog Maksima de Traja, i on æe je upropastiti.Èièa Gorio iziðe i promrmlja nekoliko nerazumljivih rijeèi. Sutradan Rastinjak ode na poštu da preda svoja pisma. Kolebao se sve do poslednjeg trenutka, ali ih ipak baci u sanduèe govoreæi: »Uspjeæu!« Tako se85tom sudbonosnom rijeèju, koja više upropašæuje ljude nego što ih spašava, zarièu kockari i velike vojskovoðe. Poslije nekoliko dana Ežen ode gospoði de Resto, ali ga tamo ne primiše. Triput je odlazio, ali uvijek uzalud, iako se prijavljivao u vrijeme kad grof Maksim de Traj nije bio tamo. Vikontesa je bila u pravu. Student nije više uèio. Išao je na èasove samo da bude prisutan prozivci, a zatim je bježao iz škole. Mislio je i radio onako kako radi veæina studenata. Odlagao je uèenje do ispita; odluèio je da plati upisninu za drugu i treæu godinu, pa onda, u posljednjem trenutku, sve da nauèi ozbiljno i na dušak. Tako je imao petnaest mjeseci slobodnog vremena da plovi po pariškom okeanu, da iskorišæava žene ili da lovi bogatstvo. U toku te nedjelje dvaput je bio kod gospoðe de Bozean, kod koje je dolazio onda kad je markiz d'Ažida odlazio. Ta èuvena i najpoetiè-nija žena u predgraðu Sen-Zermen, osta još nekoliko dana pobjednica i uspje da se odloži vjenèanje gospoðice de Rošfid sa markizom ð'Ažida-Pento. Ali ti posljednji dani koji su bili najstrasniji zbog bojazni da æe se ugasiti sreæa, samo ubrzaše katastrofu. Markiz d'Ažida, zajedno sa Rošfidovima, smatrao je i tu svaðu i to izmirenje kao sreænu okolnost: oni su se nadali da æe se gospoða de Bozean na kraju krajeva pomiriti s tim brakom i da æe se odreæi ljubavnih sastanaka radi buduænosti koja se predviða u životu svakog èovjeka. I pored najsveèanijih obeæanja koja je ponavljao svakog dana, gospodin d'Ažida se pretvarao, a vikontesi je godilo to laganje. »Umjesto da otmjeno skoèi kroz prozor, ona dopušta da je kotrljaju niz stepenice«, govorila je vojvotkinja de Lanže, njena najbolja prijateljica. Ipak ta posljednja nada potraj a dosta dugo, te zadrža groficu u Parizu. Ona ne zaboravi svog mladog roðaka, prema kome je osjeæala neku sujevernu naklonost. Ežen se pokazao prema njoj i odan i pažljiv u trenutku kad žene ne vide nigdje oko sebe ni sažaljenja ni prave utjehe.86Ako im u tom trenutku neki èovjek kaže koju lijepu rijeè, on to èini iz raèuna.Želeæi da potpuno upozna sve prilike prije no što stupi u kuæu de Nisenžan, Rastinjak je htio da dozna nešto i o ranijem životu èièa-Gorioa, te prikupi pouzdana obavještenja koja se mogu svesti na ovo:Žan-Žoašen Gorio bio je prije revolucije obièan radnik u fabrici rezanaca, umješan, štedljiv i dosta predu-zimljiv, te je otkupio radnju svoga gazde koji je sluèajno nastradao u prvoj pobuni 1789. On se tada nastanio u Zisjen ulici, blizu žitne pijace, pokazao se promuæuran te se primi predsjedništva odbora u svom kraju, da bi svojoj trgovini osigurao pomoæ najuticaj-nijih liènosti tog opasnog doba. Taj mudri postupak postavi temelj njegovom bogatstvu koje se zaèe u doba oskudice, namještene ili stvarne, kad žito u Parizu dostiže ogromnu cijenu. Narod se gušio pred pekarnicama dok su neki mirno kupovali tijesta kod bakala. Te godine, graðanin Gorio steèe kapital koji mu docnije pomože da vodi trgovinu sa preimuæstvima koja daje velika kolièina gotovog novca; i njemu se desilo ono što se dešava svim ljudima prosjeène pameti. Spasla ga je njegova osrednjost. Uostalom, kako se za njegovo bogatsvo doznalo tek kada više nije bilo opasno biti bogat, to nije izazivao nièiju zavist. Izgledalo je da trgovina žitom iscrpljuje sve njegove umne sposobnosti. Kad je u pitanju pšenica, brašno ili kakvo drugo žito, kad treba odrediti njihovu kakvoæu i porijeklo, paziti na njihovo èuvanje, predvidjeti cijene, proreci dobru ili rðavu žetvu, kupovati žito po jevtinoj cijeni u Siciliji ili Ukrajini, tada èièa Gorio nije mao takmaca. Kad bi ga èovjek gledao kako obavlja svoje poslove, kako objašnjava zakone o izvozu i uvozu žita, kako shvata njihov duh i otkriva njihove nedostatke, pomislio bi da ima sposobnosti i za ministra. Strpljiv, vrijedan, odluèan, istrajan, brz u poslovanju, umio je dobro da vidi, taèno predvidi87i preduhitriti, da sve procijeni i sve drži u tajnosti; bio je pravi diplomata po svojim zamislima koje je vojnièki izvršavao. Izvan svoje struke, kad nije bio u svom skromnom i mraènom duæanu, na èijem je pragu stajao kad nije imao posla, naslonjen na dovratak, on je bio glup i prost radnik, nesposoban da išta razumije, za koga nisu postojala duhovna uživanja, èovjek koji je spavao u pozorištu, jedan od onih pariških Dolibana1 koji su èuveni samo po svojoj gluposti. Takvi su ljudi gotovo svi jednaki. Gotovo svi imaju po jedno uzvišeno osjeæanje u sebi. Dva neogranièena osjeæanja ispunjavala su i srce fabrikanta rezanaca, vladajuæi cijelim njegovim biæem, kao što je trgovina žitom zaposlila sve njegove umne sposobnosti. Osjeæao je neko pobožno divljenje prema svojoj ženi, jedinici nekog bogatog zakupca poljskih dobara iz Brija, i volio ju je

iznad svega. On se divio njenoj prirodi koja je bila istovremeno i slaba i jaka, osjetljiva i lijepa, koja se jako razlikovala od njegove. Ako postoji neko uroðeno osjeæanje u ljudskom srcu, to je gordost koju èovjek osjeæa kad u svakom trenutku štiti jedno slabo biæe. Dodajte tome ljubav, tu živu zahvalnost svih iskrenih duša prema izvoru njihovih zadovoljstava, i onda æete razumjeti mnoge nastranosti. Poslije sedam godina nepomuæene sreæe, Gorio je, na svoju nesreæu, izgubio ženu baš onda kad je ona poèela da utièe na njega i van osjeæajnog života. Da je ostala živa, možda bi izmijenila njegovu mrtvu prirodu i razvila u njemu smisao za život. Ovako, roditeljska ljubav razvi se kod Gorioa do bezumlja. Poslije ženine smrti, on svu svoju ljubav prenese na dvije kæeri s kojima je u prvo vrijeme bio sasvim zadovoljan. Iako su mu trgovci i zakupci poljskih dobara nudili velike miraze uz svoje kæeri, on je želio da ostane udovac. Njegov1 G. d'Oliban — primjer roditeljske plemenitosti, liènost iz jedne komedije koja se u to vrijeme prikazivala u Parizu.88tast, jedini èovjek kog je volio, tvrdio je pouzdano da se Gorio zakleo da æe ostati vjeran svojoj pokojnoj ženi. Poslovni ljudi, nesposobni da shvate njegovu uzvišenu ludoriju, šegaèili su se s njim i izdijevali mu smiješne nadimke. Prvog koji mu je pri piæu dao takvo ime udario je fabrikant rezanaca tako snažno pesnicom u leða da je glavaèke izletio na Oblen ulicu. Nepromišljena predanost, plašljiva i nježna ljubav èièa Gorioa prema njegovim kæerima bila je tako poznata da mu je jednom neki njegov takmac rekao kako su Delfinu pregazila kola, ne bi li ga na taj naèin uklonio sa tržišta i ostao sam da odreðuje cijene žitu. Fabrikant rezanaca problijedje kao krpa i odmah ode sa pijace. Odbolovao je nekoliko dana od uzbuðenja koje ga je obuzelo na tu lažnu vijest. Tom èovjeku nije zadao krvnièki udarac pesnicom u leða, ali ga je najurio sa tržišta, prinudivši ga na bankrotstvo u jednoj teškoj prilici. Razumije se da je vaspitanje njegovih kæeri bilo naopako. Kako je godišnje imao više od šezdeset hiljada franaka prihoda, a za sebe trošio hiljadu i dvije stotine franaka, èièa Gorio je bio sreæan što može da zadovoljava želje svojih kæeri: imale su najbolje uèitelje za sve, što spada u dobro vaspitanje; imale su družbenicu; na njihovu sreæu, ona je imala i duha i ukusa; jahale su, imale su svoja kola i živjele kao milosnice kakvog starog bogataša; mogle su zatražiti i nešto najskuplje, otac bi im odmah ispunio želju; kao nagradu za sve svoje poklone, on je tražio samo malo nježnosti. Gorio je smatrao svoje kæeri za anðele i stavljao ih je iznad sebe, siromah èovjek! Volio je i zlo koje mu je od njih dolazilo. Kad su stigle za udaju, mogle su same da biraju muževe po svojoj volji: svaka je nosila u miraz polovinu oèevog imanja. Zbog njene ljepote, Anastaziji se udvarao grof de Resto. Ona je imala sklonosti za gospodstvo, i to je navede da ostavi roditeljsku kuæu i da se vine u visoke društvene krugove. Delfina je voljela novac i udala se za Nisen-89žana, bankara njemaèkog porijekla koji postade baron za vrijeme Carstva. Gorio i dalje ostade fabrikant rezanaca. Kæerkama i zetovima nije se sviðao što se bavi trgovinom, iako se u tom sastojao cio njegov život. Pošto su pet godina navaljivali na njega, on pristade da ostavi trgovinu, uze glavnicu i zaradu iz posljednjih godina: to je bio kapital koji je, prema' mišljenju gospoðe Voker, kod koje se nastanio, mogao donositi godišnje osam do deset hiljada livara prihoda. On se zavuèe u ovaj pansion iz oèajanja kad vidje da njegove kæeri, na zahtijev svojih muževa, neæe ni da ga uzmu k sebi ni da ga javno primaju.To je sve što je o èièa-Goriou znao neki Mire, koji je kupio njegovu radnju. I tako se obistiniše nagaðanja vojvotkinje de Lanže. Ovdje se završava uvod u ovu mraènu, ali strašnu parišku tragediju.Krajem prve nedjelje decembra, Rastinjak primi dva pisma, jedno od majke, a drugo od starije sestre. Kad je vidio ove poznate rukopise, srce mu zaigra od radosti i zadrhta od straha. Ti listiæi imali su da odluèe da li æe se njegove nade ostvariti ili sahraniti. Plašio se pomišljajuæi na teško stanje svojih roditelja, ali je znao r suviše dobro koliko ga oni vole, pa- se pobojao da im je uzeo i posljednji franak. Pismo njegove majke glasilo je ovako:„Milo moje dijete, šaljem ti ono što si mi tražio. Upotrijebi korisno taj navac; drugi put, kad bi bio u pitanju i tvoj život, ne bih mogla da ti pošaljem toliko mnogo para bez znanja tvoga oca, a to bi pokvarilo slogu u našoj kuæi. Da bismo mogli to da uradimo, morali "bismo da zadužimo naše imanje. Ne mogu da donosim sud o planovima koje ne poznajem; ali zar su oni takvi da ne smiješ ni meni da ih povjeriš? Za to nije potrebno pisati èitave knjige, majkama je dovoljna samo jedna rijeè, i ona bi me oslobodila strepnji i neizvjesnosti. Ne mogu da ti ne kažem da je tvoje pismo ostavilo na90mene bolan utisak. Mili moj sine, šta te je to primoralo da me ovako uplašiš? Morao si mnogo prepatiti dok si mi pisao, jer je i meni bilo veoma teško kad sam *itala tvoje pismo. Kojim si to putem pošao? Treba li tvoj život, tvoja sreæa da se sastoje u tome da se izdaješ za ono što nisi, da ideš u društvo u kome se ne možeš kretati bez izdataka koje ne možeš da podneseš, a da i ne govorimo o gubitku vremena koje ti je tako dragocjeno za uèenje? Dobri moj Ežene, vjeruj majci kad ti kaže da krivudavi putevi ne vode nièem velikom. Strpljenje i mirenje sa sudbinom treba da budu vrline mladiæa koji su u tvom položaju. Ja te ne grdim, ne bih željela da ti prisjedne naš poklon. Ovo ti govorim kao majka koja ima povjerenja u tebe ali je istovremeno i oprezna. Ti znaš kakve su tvoje obaveze, a ja poznajem svu èistotu tvog srca i plemenitost tvojih namjera. Zato ti i kažem bez bojazni: idi, èedo moje, samo naprijed! Ja strepim zato što sam majka; ali æe svaki tvoj korak pratiti naše tople želje i naši blagoslovi. Budi oprezan, drago moje dijete. Budi pametan kao zreo èovjek; u tvojim je rukama sudbina pet života koji su ti dragi. Da, ti si sve naše blago, a tvoja je sreæa i naša. Svi se molimo bogu da ti pritekne u pomoæ. Tvoja tetka Mar-sijak pokazala se u ovoj prilici nevjerovatno dobra: razumjela je i ono što si mi pisao o svojim rukavicama. Ona naroèito voli najstariju djecu, rekla je veselo. Treba da voliš svoju tetku, Ežene moj, a šta je ona uradila za

tebe, kazaæu ti tek onda kad budeš ostvario svoje planove, ali bolje je da ti o tome ne govorim. Vi, djeca, ne znate šta to znaèi žrtvovati svoje uspomene. Ali šta mi ne bismo radi vas žrtvovali? Rekla mi je da ti poruèim da te ljubi u èelo i da ti želi svaku sreæu. Ta dobra i divna žena pisala bi ti da joj prsti nisu ukoèeni usljed kostobolje. Otac ti je dobro. Žetva 1819. godine ispala je preko našeg oèekivanja. Zbogom, drago dijete, ne pišem ti ništa o sestrama: Lora ti sama piše. Njoj91sam prepustila da æereta s tobom o dogaðajima u našoj porodici. Neka ti bog pomogne da uspiješ! O, treba da uspiješ, Ežene moj, ti si mi nanio bol koji ne bih mogla još jednom podnijeti. Osjetila sam šta je sirotinja kad sam poželjela bogatstvo da bih ga dala svom djetetu. A sada, zbogom. Piši nam, i primi majèin poljubac." Kad je Ežen proèitao ovo pismo, sav je bio uplakan i tada se sjeti èièa-Gorioa kako savija i prodaje svoje srebro da bi isplatio mjenicu svoje kæeri. „To je isto uradila i tvoja mati sa svojim nakitom! pomisli on. Tvoja je tetka zacijelo plakala kad je prodavala svoje najdraže svetinje. S kakvim pravom ti proklinješ Anastaziju? Iz sebiènosti i radi svoje buduænosti, ti si uradio ono isto što je ona uèinila za svog ljubavnika! Ko sad više vrijedi od vas dvoje?" Student osjeti neku strašnu vatru. Pomišljao je da se odrekne i svijeta i tog novca. On osjeti u duši ono plemenito i èisto kajanje o kome ljudi rijetko vode raèuna kad sude drugima; takvim pokajnicima anðeli nebeski èesto opraštaju kazne koje im je izrekla zemaljska pravda. Rastinjak otvori pismo svoje sestre koje mu svojom Ijupkošæu i bezazlenošæu osvježi srce„Tvoje nam je pismo, dragi brate, stiglo baš u pravi èas. Agata i ja nismo nikako mogle da se složimo na šta da utrošimo svoju ušteðevinu. Ti si postupio kao onaj sluga španskog kralja kad je oborio satove svoga gospodara, ti si nas složio. Zaista, mi smo se stalno pre-pirale, ne znajuæi koju želju da ispunimo prije svih ostalih: nismo se sjetile, moj dragi Ežene, da možemo upotrijebiti novac tako da zadovoljimo sve naše želje. Agata je skakala od radosti. Jednom rijeèju, bile smo cijelog dana kao dvije lude, na takav naèin (kako bi rekla naša tetka) da nam je' majka podviknula: „Ama šta vam je danas, gospoðice?" Mislim da bismo bile još92zadovoljnije da nas je majka malo pokarala. Koliko tek uživa žena kad pati zbog onoga koga voli! Samo sam ja bila zamišljena, tužna pored sve svoje radosti. Sigurno æu biti rðava domaæica, jer sam prava raspikuæa. Kupila sam dva pojasa, jedno divno šilo da bušim rupice na stežnjacima, sve same ludorije, te sam imala manje novaca nego ova debela Agata, koja je štedljiva j gomila talire kao kakav džimrija. Ona je imala dvjesta franaka! A ja sam, jadni moj prijatelju, imala samo pedeset talira. Sada sam dobro kažnjena, htjela bih da bacim u bunar svoj pojas, uvijek æe mi biti muèno da ga nosim. Ja sam te pokrala. Agata je bila divna. Rekla mi je: „Da mu pošaljemo nas dvije trista pedeset franaka!" Ali, eto, nisam mogla da ti ne isprièam kako su se stvari odigrale. Znaš li šta smo uradile da bismo postupile po tvojoj naredbi? Uzele smo naš slavni novac, otišle u šetnju, pa kad smo se dohvatile glavnog druma, odjurile smo u Rifek i prosto dale novac gospodinu Grebenu, zakupcu pošte! Kad smo se vraæale, bile smo lake kao laste. „Da li je tome uzrok naša sreæa?" reèe mi Agata. Razgovarale smo mnogo i mnogo, ali to vam neæu ponavljati, gospodine Parižanine, jer suviše mnogo govorimo o vama. O, dragi brate, mi te silno volimo, i time je sve reèeno. Što se tièe tajne, po tetkinim rijeèima, djevojèice kao što smo mi sposobne su za sve, èak i da æute. Majka je sa tetkom potajno išla u Angu-lem i niko ništa nije doznao zbog èega su tamo bile. Prije polaska dugo su se savjetovale, ali ni mi, ni gospodin baron, nismo prisustvovali tim razgovorima. Velikim mislima zauzeti su duhovi u državi Rastinjaka. Haljina od muslina sa cvjetiæima koju vezu infantkinje za njeno velièanstvo kraljicu, napreduje u najveæoj tajnosti. Ima samo još dvije pole da se urade. Riješeno je da se prema Verteju ne podiže zid, nego obièna ograda. Seljaci æe izgubiti nešto voæa i vinove loze, ali æe gosti imati lijep izgled. Ako su prirodnom nasljedniku potrebne mara-93mièe, izvještavamo ga da je udovica de Marsijak, pre-turajuæi po svojim škrinjama i sanducima, nazvanim Pompeja i Herkulanum, pronašla komad divnog holand-skog platna za koje nije ni znala; kneginja Agata i Lora stavljaju mu na raspolaganje svoj konac, iglu i ruke koje su još uvijek suviše crvene. Dva mlada kneza, don Anri i don Gabriel zadržali su ružnu naviku da se kljukaju pekmezom od grožða, da zadrikuju svoje sestre, da ništa ne uèe, da vade mladunèe iz ptièjih gnijezda, da galame i sijeku za štapove mladice ive, iako je to zakonom zabranjeno. Papin nuncije, kog inaèe zovu gospodin popa, prijeti da æe ih anatemisati ako i dalje ne budu htjeli da uèe i nastave da prave pucaljke od zove. Zbogom, dragi brate; nikad nijedno pismo nije. ponijelo ovoliko želja za tvoju sreæu, ni ovoliko zadovoljne ljubavi. Kad se budemo vidjeli, imaæeš mnogo da nam prièaš! Meni æeš, kao starijoj sve kazati. Tetka nam je nagovijestila kao da imaš uspjeha u društvu.Pominje se neka gospa, a æuti se o ostalomPred nama, razumije se! Slušaj, Ežene, mi bismo mogle proæi bez maramica i, ako hoæeš, možemo ti sašiti košulje. Odgovori mi odmah o ovome. Ako su ti hitno potrebne lijepe i dobro sašivene košulje, mi æemo se odmah dati na posao; ako pak u Parizu ima krojeva za koje mi ne znamo, ti nam pošalji model, naroèito za manšetne. Zbogom, zbogom! Ljubim te u lijevu sljepooènicu, na šta samo ja imam prava. Ovaj drugi list pisma ostavljam Agati, koja mi je obeæala da neæe èitati ovo što sam ja napisala. Ali, radi svake sigurnosti, ostaæu pored nje dok bude pisala. Tvoja sestra koja te voli.Lora de Rastinjak"„O! da, da, reèe Ežen u sebi, bogatstvo pošto-poto! Ovolika odanost ne može se nagraditi nikakvim blagom.94Htio bih da ih odjednom usreæim. Hiljadu i pet stotina franaka! reèe on u sebi poslije kratkog æutanja. Svaki zlatnik mora

da donese dobiti! Lora je u pravu. Sto mu gromova! Pa ja imam samo košulje od grubog platna. Radi tuðe sreæe, mlade djevojke postaju lukave kao kakav lupež. Bezazlena za sebe a obazriva kad sam ja u pitanju, ona je kao nebeski anðeo koji prašta zemaljske grijehe iako ih ne razumije."Sad je cio svijet bio njegov! Veæ je pozvao krojaèa, razgovarao s njim i zadobio njegovo povjerenje. Kad je vidio gospodina de Traja, Rastinjak je shvatio ulogu krojaèa u životu mladih ljudi. Na žalost nema sredine izmeðu ovih krajnosti. Krojaè je ili krvnik ili prijatelj iz raèuna. Eženov je krojaè bio èovjek koji je pravilno shvatio svoj posao i sebe smatrao za neku sponu izmeðu sadašnjosti i buduænosti mladih ljudi. I zato je zahvalni Rastinjak usreæio ovog èovjeka jednom svojom duhovitošæu kojom se docnije jako odlikovao. — Znam, rekao je on, dvoje pantalona iz njegove radnje koje su dovele do ženidbe od dvadeset hiljada livara prihoda.Imati hiljadu i pet stotina franalca i odijela koliko hoæe? U tom trenutku siroti južnjak nije više sumnjao ni u šta, te siðe na doruèak s onim pouzdanjem koje osjeæa svaki mladiæ kad ima nešto novaca. Èim student osjeti novac u džepu, on zamisli u sebi neki stub na koji se naslanja. On tada sigurnije koraèa, ima više samopouzdanja, pogled mu je smio, prav, pokreti hitri; dan ranije bio je ponizan i plašljiv, gotov da primi batine; danas bi nasrnuo i na predsjednika vlade. U njemu se dešavaju neobiène stvari: sve bi htio i misli da sve može, ni sam ne zna šta želi, veseo je, plemenit, srdaèan. Dojuèerašnje poletarce odjednom razmahne krilima. Student bez novca grabi i najmanje zadovoljstvo kao pas kad krade kost izlažuæi se mnogim opasnostima, slomi je, usisa srž i odjuri nekud; ali mladiæ koji zvecka u džepu sa nekoliko prolaznih zlatnika, polako se na-95slaðuje, uživa kao da je u raju i ne zna više šta znaèi rijeè bijeda! Tada je cio Pariz njegov. To je doba kad je sve svijetlo, kada sve blista i plamti! Doba radosne snage od koje niko nema koristi, ni èovjek, ni žena! Doba dugova i velikog straha koji umnožava sva zadovoljstva! Ko nije živio na lijevoj obali Sene, izmeðu Ulice Sen-2ak i Ulice Sen-Per, taj nimalo ne poznaje ljudski život! — „Ah, kad bi samo Parižanke znale, sve bi ih ovamo dovela ljubav!" govorio je u sebi Rastinjak gutajuæi jevtine kruške, koje je iznijela gospoða Voker. U tom èasu zaèu se zvonce na ulici i u trpezariju uðe pismonoša. On zatraži gospodina Ežena de Rastinjaka kome pruži dvije kese i knjigu da potpiše. Votren ga tada osinu prodornim pogledom.— Imaæete èime da platite èasove iz maèevanja i gaðanja, reèe mu on.— Prispjele su galije, reèe gospoða Voker gledajuæi u kese.Gospoðica Mišono nije smjela da pogleda u novac bojeæi se da ne oda svoju lakomost.— Imate dobru majku, reèe gospoða Kutir.— Gospodin ima dobru majku, ponovi Poare.— Da, mama je dala i svoju posljednju crkavicu, reèe Votren. Sad možete tjerati kera, iæi u društva, loviti miraz i igrati sa groficama koje nose breskvine cvjetove u kosi. Ali poslušajte me, mladiæu, nauèite da gaðate.Votren napravi pokret kao kad èovjek nišani na svog protivnika. Rastinjak htjede da èasti pismonošu, ali ne naðe ništa u džepu. Votren izvadi iz džepa franak i baci ga raznosaèu.— Imamo u vas mnogo povjerenja, nastavi "on gledajuæi studenta.Rastinjak je morao da mu zahvali iako nije mario za tog èovjeka još od onog dana kad su izmijenjali nekoliko oštrih rijeèi, poslije njegovog povratka od gospoðe96de Bozean. Za tih osam dana, Ežen i Votren su æutali i posmatrati jedan drugog. Student se uzalud pitao otkuda to. Misli se, bez sumnje, prenose u istoj razmjeri u kojoj se stvaraju i idu tamo kuda ih mozak šalje, po matematièkom zakonu koji upravlja topovskim zrnom kad iziðe iz cijevi. Djejstva su razlièita. Ima slabih priroda u koje se misli zariju i upropaste ih, dok ima i jakih priroda, lubanja sa bronzanim oklopom o koje se tuðe volje spljeskaju i padaju kao tane kad udari u zid; a ima i mekušaca u kojima tuðe misli izumiru, kao što ðule ne eksplodira u mekoj zemlji šanca. Rastinjak je bio zapaljive prirode. Bio je i suviše mlad te je zato primao tuðe misli, tuða osjeæanja, koja i nesvjesno djeluju na nas svojim neobiènim pojavama. Bio je veoma oštrouman posmatraè duše. Njegova dvojna èula bila su tajanstvena, daleko su dopirala, imala su onu gipkost i hitrinu kojoj se divimo kod viših ljudi i megdandžija koji umeju da uoèe nedostatak na svakom oklopu. Uostalom, za posljednjih mjesec dana, kod Ežena se razvilo isto toliko dobrih osobina koliko i mana. Društveni život i žudnja da ostvari sve veæe želje, stvorili su u njemu te mane. Meðu njegovim dobrim osobinama bila je i ona južnjaèka bujnost koja nasræe na teškoæu da je savlada, i koja ljude s one strane Loare nikad ne ostavlja ni u kakvoj neizvjesnosti; to je odlika koju sjevernjaci nazivaju manom: ona je, po njihovom mišljenju, bila izvor Miraove sreæe, ali i uzrok njegove smrti. Iz toga bi trebalo zakljuèiti da južnjak postaje savršen i postiže najveæe uspjehe kad spoji sjevernjaèku podlost sa južnjaèkom smjelošæu. Zato Rastinjak nije mogao duže ostati u ovakvim odnosima sa Votrenom; morao je da dozna da li mu je prijatelj ili neprijatelj. Ponekad mu se èinilo da ovaj neobièan èovjek prozire njegove misli i èita u njegovoj duši, dok je sam bio tako zatvoren da je lièio na tajanstvenu i nepomiènu sfingu koja sve7 Cièa Gorio97zna, sve vidi, a ništa ne govori. Sada, kad je imao pun džep para, Ežen se uzjoguni.— Budite ljubazni i prièekajte me, reèe on Votrenu koji se spremao da iziðe, pošto je popio kafu.— Zašto? odgovori èetrdesetogodišnjak, stavi na glavu šešir široka oboda i uze gvozdeni štap kojim je èesto vitlao kao da

je htio da pokaže da se ne boji ni èetiri lopova.— Hoæu da vam se odužim, reèe Rastinjak, odriješi brzo jednu kesu i izbroja gospoði Voker sto èetrdeset franaka. Èist raèun, duga ljubav, reèe on udovici. Sad smo izmireni do nove godine. Promijenite mi ovih pet franaka.— Duga ljubav, èist raèun, ponovi Poare gledajuæi u Votrena.— Evo vam franak, reèe Rastinjak i dade ga sfingi sa vlasuljom na glavi.— Izgleda kao da se bojite da budete moj dužnik? uzviknu Votren poniruæi svojim prodornim pogledom u dušu mladog èovjeka na koga se nasmiješi onim podrugljivim i zajedljivim osmijehom zbog koga se Ežen zamalo nije naljutio toliko puta.— Pa... naravno, odgovori student koji je držao u ruci obje kese i ustao da bi pošao u svoju sobu.Votren iziðe na vrata koja su vodila u salon a student se spremao da se udalji na ona koja su vodila na stepenište.— Znate li, gospodine marfuže de Rastinjakorama, da nije mnogo uètivo ono što ste mi rekli, reèe mu Votren, zalupi vratima od salona i uputi se pravo studentu koji ga je hladno gledao.Rastinjak zatvori vrata na trpezariji, povede sa sobom Votrena na trijem izmeðu trpezarije i kuhinje, odakle su vodila u vrt jedna vrata nad kojima je bila gvozdena rešetka. Tu zastade i reèe pred Silvijom koja98banu iz kujne: — Gospodine Votrene, ja nisam markiz i ne zovem se Rastinjakorama.__Sad æe da se potuku, reèe ravnodušno gospoðicaMišono.— Da se potpuku! ponovi Poare.— Nikako, odgovori gospoða Voker milujuæi gomilu talira.— Eno odoše pod lipe, povika gospoðica Viktorina i ustade da pogleda u vrt. Ipak, siromah mladiæ imapravo.,— Hajdemo gore, dijete moje, reèe gospoða Kutir,to se nas ne tièe.Kad gospoða Kutir i Viktorina poðoše, sretoše se na vratima sa debelom Silvijom koja im preprijeèi put.— Šta li je to bilo? reèe ona. Gospodin Votren je rekao gospodinu Eženu:.„Da se objasnimo". Zatim ga je uhvatio pod ruku, i eno ih gdje idu po bašti.Baš tada se pojavi Votren. — Mamice Voker, reèe on smiješeæi se, nemojte se plašiti, hoæu da isprobam svoje pištolje, tamo pod lipama.— Ah! gospodine, reèe Viktorina i sklopi ruke, zašto hoæete da ubijete gospodina Ežena?Votren ustuknu dva koraka unazad i pogleda Vik-torinu. — Još jedna prièa, uzviknu on tako podrugljivo da jadna devojka pocrvenje. Krasan je to mladiæ, zar ne? nastavi on. Sad mi nešto pade na um. Usreæiæu ja vas oboje, ljepotice moja.Gospoða Kutir dohvati za ruku siroticu i povede je govoreæi joj na uvo: — Zaboga, Viktorina, šta vam je danas?— Ne dozvoljavam da se puca u mojoj kuæi, reèe gospoða Voker. U ovo doba, da poplašite cio komšiluk, i da dovedete policiju?— Malo lakše, gospoðo Voker, idemo na strelište, odgovori Votren. Zatim ode do Rastinjaka i uze ga prijateljski ispod ruke: — Kad bih vam dokazao da na7«99rastojanju od trideset pet koraka mogu pet puta uzastopce da pogodim posred mete, da li bi vas to obeshrabrilo? Izgleda mi da ste prijeki i da možete glupo izgubiti život.— Vi uzmièete, reèe Ežen.— Nemojte me ljutiti, odgovori Votren. Danas nije hladno, hajde da sjednemo tamo, reèe on pokazujuæi dvije zelene stolice. Tamo nas niko neæe èuti. Imam nešto da razgovaram s vama. Vi ste dobar ii krasan mladiæ kome ne želim zla. Ja vas volim, ne bio Laži... (sto mu gromova!) ne bio Votren, ako nije tako. Ja æu vam reæi zašto vas volim. A sada vam kažem da vas poznajem kao da ste moj roðeni sin, a to æu vam odmah i dokazati. Ostavite tu te 'kese, nastavi on pokazujuæi mu okrugli sto.Rastinjak spusti svoj novac na sto i sjede obuzet najživljom radoznalošæu koju kod njega izazva nagli preokret u ponašanju tog èovjeka koji mu je prvo priprijetio da æe ga ubiti, a sada se izdaje za "njegovog zaštitnika.— Vi biste sigurno htjeli da znate ko sam ja, šta sam dosad radio i šta sada radim, nastavi Votren. Vi ste suviše radoznali, momèe. Samo se ne uzrujavajte. Èuæete vi još mnogo štošta! Imao sam nesreæa u životu. Saslušajte me prvo pa æete mi poslije odgovarati. Evo vam u tri rijeèi mog ranijeg života. Ko sam ja? Votren. Šta radim? Sve što- mi se sviða. Hajdemo dalje. Hoæete li da upoznate moju narav? Dobar sam prema onima koji mi èine dobra ili su mi bliski srcu. Oni mogu da rade sa mnom šta hoæe, mogu me ritati nogama, i ja im neæu reæi: Pazi! Ali, sto mu muka! Teško onima koji me sjeæaju ili koji mi se ne sviðaju. A nije zgoreg i da znate da je meni ubiti èovjeka, ovolicno! reèe on i štrcnu pljuvaèku. Samo, ja gledam da ga odmah ubijem ako je to neophodno. Ja sam vam, kako vi to kažete, umjetnik. Vjerovali ili ne, ali ja sam proèitao Zapise Benve-100

nuta Èelinija, i to na italijanskom jeziku! Nauèio sam od tog smjelog veseljaka da se ugledam na proviðenje koje nas nemilostivo tamani, i da volim sve što je lijepo, ma gde se nalazilo. A zar nije divno biti sam protiv svih i još imati sreæe? Ja sam dosta razmišljao o sadašnjem društvenom rasulu. Dvoboj je, momèe, djeèja igra, ludorija. Kad od dvojice živih ljudi jedan mora da pogine, onda se samo budala može prepustiti sreæi i sluèaju. Dvoboj? Igra krajcarica. Eto, to je dvoboj. Ja mogu na trideset i pet koraka odstojanja da pogodim pet puta uzastopce usred mete, uvijek u isto mjesto. Kad je neko obdaren tom sposobnošæu, onda doze biti siguran da æe ubiti protivnika. A, eto, ja sam na odstojanju od dvadeset koraka pucao na jednog èovjeka i promašio ga. Taj obješenjak, meðutim, nikad nije uzeo pištolj u ruke. Eto, reèe taj neobièni èovjek, pa raskopèa prsluk i pokaza svoje rutave grudi obrasle kao medvjeða leða nekom riðom dlakom koja je izazivala odvratnost i zadavala strah, eto taj me je žutokljunac oprljio, dodade on i metnu Rastinjakov prst na jedan ožiljak. Ali tada sam još bio dijete vašeg uzrasta, imao sam dvadeset i jednu godinu. Još sam vjerovao u ponešto, u žensku ljubav, i mnoge gluposti u koje æete se i vi zapetljati. Mogli smo se potuæi, zar ne? Mogli ste mi i ubiti. Da sam nešto meðu pokojnicima, gdje biste onda vi bili? Morali biste pobjeæi nekud, otiæi u Svajcarsku i živjeti na oèev raèun, a ni on sam nije mnogo imuæan. Hoæu da vas upoznam sa položajem u kom se nalazite; ali to æu uraditi kao èojvek (koji je ispitivao stvari ovog svijeta i uvidjeo da svako ima da se opredijeli ili za glupu pokornost ili za pobunu. Ja se nièemu ne pokoravam, je li to jasno? Znate li vi koliko vama treba za život koji ste zapoèeli? Jedan milion, i to što prije, inaèe, kakvi smo, mogli bismo otiæi bogu na istinu. Taj milion æu vam ja dati. On zastade malo i osmotri Ežena. — No,101no, sad ljubaznije gledate vašeg èika-Votrena. Kad èuste tu rijeè, vi postadoste kao mlada djevojka kojoj kažu: „Doviðenja veèeras", i koja se udešava oblizujuæi se kao maèka kad pije mlijeko. U dobri èas. Dakle, da pregledamo sada naše raèune, mladiæu. Kod kuæe imamo tatu, mamu, staramajku, dvije sestre (od osamnaest i sedamnaest godina), dva mala brata (od petnaest i deset godina). Eto, takvo je stanje tamo.. Staramajka vaspi-tava vaše sestre. Braæa uèe sa popom latinski jezik. Porodica èešæe jede kašu od kestena nego bijeli hljeb; tata èuva svoje odijelo, mama jedva napravi po jednu haljinu zimi i ljeti, a sestre se dovijaju kako znaju. Ja znam sve, bio sam na Jugu. Ako vam šalju hiljadu i dvjesta franaka godišnje, i ako onaj komad zemlje donosi samo tri hiljade franaka, onda tako stoji stvar u vašoj porodici. Imamo kuvaricu i slugu, treba paziti na ugled pred svijetom, jer tata je baron. Što se nas tièe, mi smo slavoljubivi, u srodstvu smo sa Bozeanovima, a idemo pješke, želimo bogatstvo, a nemamo ni prebijene pare, jedemo buækuriše gospoðe Voker, a priželjkujemo bogate ruèkove u predgraðu Sen-Žermen, spavamo na slamnjaèi, a želimo dvorac! Ja ne osuðujem vaše prohtjeve. Ne može svako biti slavoljubiv, srce moje. Pitajte žene kakve ljude najviše vole, odgovoriæe vam: slavoljubive. Slavoljubivi ljudi imaju jaèa krsta, više gvožða u krvi, srce im je toplije nego u drugih ljudi. A žena je najsreænija i najljepša onda kad je jaka, te zato najviše voli èovjeka ogromne snage, makar se izlagala opasnosti da i nju smoždi. Nabrojao sam vaše želje da bih vam postavio pitanje koje se sastoji u ovome. Gladni smo kao vuk, zubi su nam mljeèni sjekutiæi, kako æemo onda napuniti trbuh? Imamo pred sobom prvo zakonik; to nije nimalo zanimljivo i ne uèi nas nièemu; ali se mora. Lijepo. Postajemo advokat, a docnije predsjednik kakvog kriviènog suda, i sa jednim R na leðima šaljemo na tešku robiju nesreænike koji vrijede više nego102mi, da bismo uvjerili bogataše da mogu mirno spavati. To nije zabavno, a treba i dosta vremena. Prvo, treba èekati dvije godine u Parizu, gledati a ne pipnuti toliko željenih stvari. Èovjek se zamori kad stalno nešto želi, a nikad se ne zadovolji. Da ste neki blijedi mekušac, ne biste imali nièega da se bojite; ali mi imamo vrelu krv i toliko prohtjeva da smo u stanju da pravimo po dvadeset budalaština dnevno. Vi æete podleæi tom muèenju, najužasnijem koje smo vidjeli u paklu dobrog boga. Pretpostavimo da ste umjereni, da pijete samo mlijeko i da pišete žalopojke; pošto ste plemeniti, trebaæe vam, poslije svakojakih muka i nevolja, da postanete prvo zamjenik državnog tužioca u kakvoj zabaèenoj palanci, gdje æe vam vlada baciti, kao kasapskom psu, hiljadu franaka godišnje. Laj na lopove, brani bogataše, osuðuj na smrt dobre ljude! Hvala lijepo! Ako nemate prijatelja, skapa-æete u vašem palanaèkom sudu. Kad budete imali trideset godina, postaæete sudija sa hiljadu dvjesta franaka godišnje, ako dotada ne napustite službu. Kad navršite èetrdeset godina, oženiæete se æerkom nekog mlinara, koja æe imati oko šest hiljada talira prihoda. Hvala. Ako imate prijatelja, biæete u tridesetoj godini državni tužilac sa hiljadu talira plate i oženiæete se æerkom predsjednika opštine. Ako uèinite koju od onih sitnih politièkih niskosti, ako proèitate, na primjer, na glasaèkom listiæu Vilel umesto Maniel (to se slikuje i umiruje savjest), biæete u èetrdesetoj godini vrhovni državni tužilac, a možete postati i narodni poslanik. Ne zaboravite, drago moje dijete, da nam savjest neæe biti uvek èista, da æemo èitavih dvadeset godina èamiti i skrivati bijedu i da æe nam sestre ostati usidjelice. Osim toga, imajte na umu da u Francuskoj ima samo dvadeset vrhovnih državnih tužilaca i dvadeset hiljada kandidata za svako mjesto i da meðu njima ima i takvih koji bi za jednu grupu prodali i svoju porodicu. Ako vam se to ne dopada, da vidimo nešto drugo. Da li baron de Rastinjak103želi da bude advokat? Divota. Treba se muèiti deset godina, trošiti hiljadu franaka mjeseèno, steæi biblioteku, kancelariju, odlaziti u svijet, biti skutonoša zastupnika da bi se dobila koja parnica, puziti pred sudijama. Ako biste u tome uspjeli, ja vas ne bih odvraæao; ali, naðite mi u Parizu pet odvokata koji u pedesetoj godini zaraðuju više od pedeset hiljada franaka godišnje? E, ja bih više volio da budem gusar nego da se ponižavana. Uostalom, gdje da naðem novac? Sve to nije tako ružièasto. Imamo izlaza u ženinom mirazu. Hoæete li da se ženite? Ako to uradite, objesiæete sebi kamen o vrat; ako se

oženite iz raèuna, šta æe biti s našim osjeæanjem èasti i dostojanstva! Onda je najbolje da se još danas pobunite protiv društvenog ureðenja. Ništa ne bi marilo što biste kao zmija puzili pred kakvom ženom, bili sluga njenoj majci i èinili podlosti na koje bi se zgadila i sama krmaèa. Pi! Kad biste bar bili sreæni. Ali s takvom ženom biæete i suviše nesreæni. Zato je bolje ratovati s ljudima nego se boriti sa svojom ženom. Eto, mladiæu, to vam je raskrsnica života pa birajte. Vi ste veæ izabrali: otišli ste kod našeg roðaka de Bezeana, i tamo ste okusili raskoš. Otišli ste kod gospoðe de Resto, i tamo ste omirisali Parižanku. Tog dana vi ste se vratili kuæi sa odlukom koju sam proèitao na vašem licu: Uspjeti! Uspjeti pošto-poto. Vrlo dobro! rekao sam u sebi, ovo mi se momèe sviða. Bio vam je potreban novac. Gdje da se naðe? Vi ste opljaèkali sestre. Sva braæa manje-više pljaèkaju svoje sestre. Ovih hiljadu i pet stotina franaka, otetih ko zna kako, u zemlji u kojoj ima više kestena nego talira, nestaæe za tren oka. A šta æete poslije? Radiæete? Rad shvaæen onako kako ga vi sada shvatate donosi u stare dane ljudima kao što je Poare stan kod mamice Voker. Pitanjem brzog bogaæenja bavi se u ovom trenutku pedeset hiljada mladiæa koji su u vašem položaju. Vi ste jedna jedinica u tom broju. Cijenite samo koliko æe vas to truda stati i kako104æe biti ogorèena ta borba. Poklaæete se kao žuti mravi pošto nema pedeset hiljada dobrih mjesta. Znate li èime ljudi krèe sebi put? Bljeskom genija ili umješnom pokva-renošæu. U ljudske mase treba ili ulijetati kao topovsko ðule, ili se uvuæi kao kuga. Poštenjem se ništa ne postiže. Ljudi se pokoravaju snažnom geniju, mrze ga, klevetaju ga, jer on uzima za sebe; ali ako istraje, pokoravaju mu se, jednom rijeèju, obožavaju ga kleèeæi pred njim, kad nisu mogli da ga okaljaju. Pokvarenost je opšta pojava, talenti su izuzeci. Zato je pokvarenost oružje osrednjih sposobnosti kojih ima u izobilju i na koje svuda nailazimo. Vidjeæete žene èiji muževi primaju godišnje svega šest hiljada franaka, a troše samo na haljine više od deset hiljada franaka. Vidjeæete èinovnike sa platom od hiljadu dvjesta franaka godišnje kako kupuju imanja. Vidjeæete žene kako se odaju bludu samo da bi se provozale kolima sina nekog velikaša kojima je, na trkalištu u Lonšanu, dopušteno da projuri i glavnom stazom. Vidjeli ste kako je ona bijedna glupaèina, èièa Gorio, morao da plati mjenicu svoje kæeri, iako njen muž ima pedeset hiljada livara prihoda. Ja vas èikam da kroèite dvaput po Parizu a da ne naiðete na paklene spletke. Kladio bih se u svoj život da æete upasti u klopku prve bogate, lijepe i mlade žene koja vam se dopadne. Sve njih muèe zakoni, sve ratuju sa muževima povodom svega i svaèega. Nikad ne bi bilo kraja mome nabrajanju ako bih vam stao redati šta sve one èine radi ljubavnika, radi kojekakvih dronjaka, radi djece, radi kuæe ili iz sujete, i to rijetko kad iz èasnih pobuda, budite uvereni. Zato je pošten èovjek opšti neprijatelj. A šta je pošten èovjek, šta vi mislite? U Parizu za poštenog èovjeka smatra se onaj koji æuti i ne pristaje da dijeli sa drugima ono što ima. Ne govorim vam o onoj bijednoj raji koja svuda radi bez ikakve nagrade, koju bih nazvao bratstvom božjaka. Doista, tu je olièenje glupe vrline, ali tu je i bijeda. Ja zamišljam kakvo æe biti lice tih105èestitih ljudi ako se bog ružno našali i doðe na strašni sud. Ko želi brzo da stekne bogatstvo, treba da je veæ bogat ili da se pravi da je bogat. Da se èovjek bogati, treba da igra na veliko! inaèe se bijedno živi, i onda sluga sam ponizan! Ako se u sto zanimanja koja biste mogli izabrati naðe deset ljudi koji brzo uspiju, svijet ih nazove lopovima. Sad sami izvedite zakljuèak. Takav vam je život. Nije to nimalo ljepše od kujne, zaudara kao ona, i ko hoæe dobro da jede i pije, mora da uprlja ruke; nauèite samo da ih poslije lepo operete: u tome je sav moral našeg doba. Ja .vam s pravom ovako govorim o svijetu, jer ga poznajem. Mislite li da" ga osuðujem? Ni najmanje. Uvijek je on takav bio. Moralisti ga neæe nikad izmijeniti. Èovjek je nesavršen. Ponekad je više ili manje licemjeran, i glupaèi onda kažu da se dobro ili rðavo vlada. Ja ne optužujem bogataše radi svjetine: èovjek je svuda isti, na vrhu, na dnu i u sredini. Na svaki milion te više stoke naðe se desetak zadrtih ljudi koji sebe stavljaju iznad svega, èak i iznad zakona; ja sam jedan od njih. Vi, ako ste viši èovjek, idite pravo i uzdignute gave. Ai morate se boriti protiv zavisti, klevete, osrednjosti, protiv cijelog svijeta. Napoleon je naišao na jednog ministra vojnog koji se zvao Obri i koji ga zamalo nije poslao u zatoèen je. Ispitajte sebe! Pokušajte da li možete ustajati svakog dana sve jaèe volje. Pod tom pretpostavkom predložiæu vam nešto što niko ne bi odbio. Èujte me dobro. Vidite, ja sam naumio da odem na neko veliko imanje od sto hiljada jutara, na primjer, na jugu Sjedinjenih Amerièkih Država, i da tamo živim patrijarhalnim životom. Hoæu da imam svoje plantaže i svoje robove, da zaradim koji milion prodajuæi goveda, duvan, drva, i da živim kao neki vladar po svojoj volji, životom o kom se ni pojma nema ovdje gdje se svijet zgurio u jazbinama od maltera. Ja sam veliki pjesnik, samo ne pišem svoje pjesme. One se sastoje iz djela i osjeæanja. Sada imam svega pedeset hiljada fra-106naka, za koje mogu kupiti jedva èetrdeset crnaca. Potrebno mi je dvjesta hiljada franaka; jer bih htio da imam dvjesta crnaca kako bih mogao zadovoljno živjeti patrijarhalnim životom. Vidite, crnci su vam kao djeca s kojom možete raditi što god hoæete, ne polažuæi nikome raèuna za to. S tim crnim kapitalom, za'deset godina imaæu tri do èetiri miliona. Ako uspijem, niko me neæe zapitati: „Ko si ti?" Ja æu biti gospodin Èetiri-Miliona, graðanin Sjedinjenih Država. Imaæu pedeset godina, još neæu biti istrošen i zabavljaèu se na svoj naèin. Ukratko, ako vam naðem miraždžiku sa milion franaka, hoæete li mi dati dvjesta hiljada? Dvadeset odsto za uèinjenu uslugu, zar je to mnogo? Vi æete se postarati da vas zavoli vaša ženica. Kad se budete vjenèali, osjetiæete neko nespokojstvo, pokajaæete se i biæete žalosni èitavih petnaest dana. Jedne noæi vi æete prvo malo glumiti, pa æete potom, ljubeæi je, osloviti svoju ženu sa: „Srce moje!" i reæi joj da ste dužni dvjesta hiljada franaka. Tako rade svakog dana i najotmjeniji mladi ljudi. Mlada žena ne odbija novèanu pomoæ onome

koji je osvojio njeno srce. Mislite li da æete time nešto izgubiti u njenim oèima? Ne. Vi æete naæi naèina da zaradite tih dvjesta hiljada franaka na nekom poslu. Sa vašim novcem i vašim umom, vi æete se obogatiti do mile volje. Ergo, za šest mjeseci vi æete usreæiti sebe, svoju milu ženu, èièa-Votrena i svoju porodicu, koja zimi duva u prste, jer nema ogrjeva. Neka vas ne èudi ni moj prijedlog ni moja molba! Na svakih šezdeset dobrih brakova u Parizu, èetrdeset sedam zakljuèuju se na slièan naèin. Bilježnièka komora prinudila je gospodina...— Šta treba da radim? reèe lakomo Rastinjak prekidajuæi Votrena.— Gotovo ništa, odgovori ovaj èovjek uz neki radostan pokret slièan prigušenoj radosti ribara kad osjeti ribu na udici. Èujte me dobro! Srce sirote i nesreæne djevojke jeste sunðer žedan ljubavi, suvi sunðer koji107raste èim na njega kane koja kap osjeæanja. Udvarati se mladoj djevojci koja živi u samoæi, u oèajanju i sirotinji i ne sluteæi da jednog dana može postati bogata, to je isto kao da èovjek ima adute u ruci pri igri piketa, da zna brojeve sreæaka koje æe dobiti i da igra na berzi poznajuæi pravo stanje stvari. Vi na rovitom zemljištu podižete nerazoriv brak. Ako neoèekivano naslijedi mi-lione, ona æe vam ih baciti pred noge, kao da su to kamièci. „Uzmi, dragi moj! Uzmi, Adolfe! Alfrede! Uzmi, Ežene!" reæi æe ona ako su oni umjeli da se žrtvuju za nju. A mi se žrtvujemo, po mom mišljenju, kad prodamo kakav stari kaput da bismo kod Plavog sata mogli zajedno da veèeramo, a poslije da idemo u pozorište; ili kad založimo svoj èasovnik da bismo joj kupili šal. Ne govorim vam o ljubavnom škrabanju ili o drugim budalaštinama do kojih je toliko stalo ženama, kao na primjer, da pismo poprskate kapljicama vode mjesto suzama, kad ste daleko od nje: izgleda mi da savršeno poznajete govor srca. Pariz vam je kao neka amerièka šuma u kojoj živi dvadeset divljih plemena, Ilinoi, Ironi i drugi, žive od prinosa raznih društvenih lovova; vi ste lovac na milione. Da biste ih ulovili, vi se služite zamkama, šeretlucima, pištaljkama za vabljenje. Ima više vrsta lova. Jedni love miraz; drugi love kad bankrotiraju; neki pecaju savjesti, a neki prodaju svoje ulagaèe vezanih ruku i nogu. Onoga koji se vrajæa iz lova sa punom torbom pozdravljaju, slave, primaju u dobra društva. Odajmo pravdu ovom gostoljubivom mjestu, najljuba-znijem gradu na svijetu. Ako oholo plemstvo svih evropskih prijestonica neæe ni da èuje za nekog neèasnog milionara, Pariz ga prima objeruèke, juri na njegove sveèanosti i na ruèkove koje on prireðuje i nazdravlja njegovoj neèasnosti.— Ali gdje æemo naæi djevojku? Teèe Ežen.— Ona je tu, pred nama.— Gospoðica Viktorina?108— Ona glavom!— A, kako to?— Ona vas veæ sada voli, vaša mala baronica de Rastinjak!— Ona je puka sirotica, nastavi Ežen zaèuðeno.— A, tu smo. Samo još dvije rijeèi, reèe Votren i sve æe vam biti jasno. Cièa Tajfer je stara hulja; za njega se misli da je za vrijeme Revolucije ubio jednog svog prijatelja. To vam je zadrt èovjek koji misli svojom glavom. On je bankar, glavni ortak banke Frederik Tajfer i kompanija. On ima sina jedinca i htio bi da mu ostavi sve što ima, a Viktorini ništa. Ja ne volim takve nepravde. Ja sam kao Don-Kihot, volim da branim slabije od jaèih. Ako se bogu prohtije da mu uzme sina, Tajfer æe vratiti kæer k sebi, jer æe zaželjeli da ima nasljednika. Ta je glupost u ljudskoj prirodi, a on ne može više imati djece, to znam. Viktorina je blaga i mila, ona æe brzo osvojiti svog oca i vrtjeæe ga kao èigru, ne bièem, veæ svojim osjeæanjima. Ona æe mnogo polagati na vašu ljubav, neæe vas zaboraviti, i vi æete se oženiti njome. Ja æu biti Proviðenje, i nastojaæu da se ispuni božja volja. Imam jednog prijatelja koga sam zadužio; on je bio pukovnik u Loarskoj vojsci, a sada je baš rasporeðen u kraljevu gardu. On me sluša i postao je krajnji roajalist: taj ne spada u one glupake kojima je mnogo stalo do svojih ubjeðenja. Hoæu da vam dam još jedan savjet, anðele moj: ne polazite mnogo ni na svoje mišljenje ni na svoju rijeè. Kad vam ih zatraže, prodajte ih. Èovjek koji se hvali da nikad ne mijenja svoje mišljenje obvezuje se da æe uvijek iæi pravim putem. To je glupak 'koji vijeruje u nepogrešivost. Ne postoje naèela, postoje samo dogaðaji; nema ni zakona, ima samo okolnosti: viši èovjek prima dogaðaje i okolnosti da njima upravlja. Kad bi postojali stalni zakoni i utvrðena naèela, narodi ih ne bi mijenjali kao što mi mijenjamo košulje. Pojedinac ne mora da bude pametniji109od cijelog naroda. Èovjek koji je najmanje zadužio Francusku danas je najviše cijenjen zato što je uvijek sve vidio u crvenoj boji; njega bi trebalo metnuti u muzej, meðu mašine, s natpisom: La Fajet; a knez koga svi grde, koji toliko prezire svijet, da neæe da mu pljuje u lice sve one zakletve koje on traži od njega, sprijeèio je, na Beèkom kongresu, diobu Francuske: toga bi èovjeka trebalo slaviti, a bacaju se blatom na njega. O, poznajem ja život, ušao sam u tajne mnogih ljudi! Dosta o tome. Ja æu imati jedno stalno mišljenje onog dana kad budem sreo tri èovjeka koji se slažu u primjeni nekog naèela, ali æu imati dugo da poèetkam! U sudovima ne možete naæi ni tri sudi je koji imaju isto mišljenje o nekom zakonskom paragrafu. No da se vratim na svog prijatelja. Taj bi ponovo razapeo Isusa Hrista kad bih mu ja to rekao. Na jednu rijeè njegovog èièa--Votrena, on æe se posvaðati s tim nevaljalcem koji ništa ne šalje svojoj sirotoj sestri, i... Tu Votren ustade, zauze stav i naglo izbaci gornji dio tijela naprijed, kao kakav uèitelj maèevanja kad napada protivnika. — A sada, putuj na onaj svijet! dodade on.— Užasno! reèe Ežen. Vi se samo šalite, gospodine

Votrene?— De, de, umirite se, nastavi Votren. Nemojte biti dijete! Ali ako vam se to sviða, ljutite se, praskajte! Recite da sam ja nevaljalac, zlikovac, lupež, razbojnik, ali me nemojte nazivati ni varalicom, ni uhodom! Hajde, kažite sve što mislite! Ja vam praštam, to je tako prirodno u vašim godinama! I ja sam bio takav! Samo razmislite. Vi æete jednog dana uraditi i nešto gore. Poèeæete da se udvarate nekoj lijepoj ženi i primièete novac od nje. Vi ste na to i mislili! reèe Votren; jer, kako æete uspjeti, ako budete raèunali i na vašu ljubav? Vrlina se, gragi moj ðaèe, ne dijeli: ona postoji ili ne postoji. Govore nam o ispaštanju grijeha. Lijep vam je taj poredak kad je dovoljno da se èovjek samo pokaje110pa da mu se oprosti zloèin! Zavesti neku ženu da biste došli na neki položaj u društvu, stvoriti razdor meðu djecom u porodici, najzad sve one gadosti koje se èine tajno ili javno radi zadovoljstva ili iz liènog raèuna, zar su to djela vjere, nade i milosrða? Zašto se kažnjava sa dva mjeseca zatvora neki kicoš koji je za jednu noæ oteo nekom djetetu polovinu njegova imanja, a na robiju, pod otežavajuæim okolnostima, neki bijednik koji je ukrao hiljadu franaka? Eto, takvi su vaši zakoni. Nema ni jednog paragrafa koji ne dovodi do besmislice. Ima ubistava u kojima se krv ne proliva nego daje; ubica otvori vrata kalauzom: i jedno i drugo dešava se noæu! Izmeðu onoga što vam ja predlažem i onoga što æete vi uraditi jednog dana, samo je razlika u krvi. Vi vjerujete da postoji nešto stalno na ovom svijetu! Prezrite ljude i trudite se da se izvlaèite kroz pukotine zakona. Tajna velikih bogatstava èije se porijeklo ne zna smatra se zaboravljenim zloèinom zato što je propisno izvršen.— Dosta, gospodine, neæu više da vas slušam, uèi-niæete da posumnjam i u samog sebe. Ja se za sada upravljam samo prema svojim osjeæanjima.— Kako hoæete, ljepotane moj, reèe Votren. Mislio sam da ste iskusniji, neæu vam ništa više govoriti. Ipak, èujte moju posljednju rijeè. Tada pogleda studenta pravo u oèi, i reèe: — Vi ste saznali moju tajnu.— Mladiæ koji neæe njome da se koristi umjeæe i da je zaboravi.— To ste lijepo kazali, i to me raduje. Drugi, vidite, da je na vašem mjestu, bio bi manje savjestan. Sjeæajte se onoga što sam voljan da uèinim za vas. Ostavljam vam petnaest dana. Tu nema pogaðanja.„Ala je neumoljiv ovaj èovjek!" pomisli Rastinjak gledajuæi Vatrena kako mirno odlazi sa štapom ispod pazuha. „On mi je grubo kazao ono što mi je gospoða de Bozean rekla uvijeno. Razdirao mi je srce èeliènim kandžama. Zašto želim da odem kod gospoðe de Nisen-111žan? Odmah je pogodio moje misli. Ukratko, taj mi je razbojnik više kazao o vrlini no ljudi i knjige. Ako je vrlina neprikosnovena, jesam li onda pokrao svoje sestre?" reèe on bacivši kesu na sto. Potom sjede i sav utonu u misli. „Ostati dosljedan vrlini, to je uzvišeno muèeništvo. Koješta! Svako vjeruje u vrlinu; ali ko je pun vrline? Narodi obožavaju slobodu; ali koji je narod slobodan na zemlji? Moja je mladost još èista kao vedro nebo: ko hoæe da postane velik ili bogat èovjek, treba da se pomiri s tim da mora lagati, povijati se, puziti i uspravljati se, laskati, pretvarati se? Ko pristane na to, zar ne znaèi da je pristao da bude sluga onih koji su lagali, povijali se, puzili? Prvo im treba biti sluga, pa onda postati njihov sauèesnik. O, ne. Ja æu raditi plemenito, kao svetac; radiæu danju i noæu da . steèem bogatstvo samo svojim radom. To æe bogatstvo vrlo sporo iæi, ali æu zato spavati mirne savjesti. Posmatrati svoj život i naæi da je èist kao krin, zar to nije najljepše na svijetu? Ja i život, mi smo kao mladiæ i njegova vjerenica. Votren mi je pokazao šta biva poslije deset godina braènog života. Doðavola! Ništa ne razumijem. Neæu ni o èemu da mislim, srce je siguran voð."Ežena trže iz sanjarija glas debele Silvije koja mu javi da je došao krojaè. Ežen iziðe pred njega držeæi u ruci svoje dvije kese s novcem i ne osjeti zbog toga nikakvu neprijatnost. Kad je isprobao frak, on obuèe novo ulièno odijelo, koje ga potpuno izmijeni. „Sad ne izostajem nimalo iza gospodina de Traja, pomisli on. Najzad i ja lièim na plemiæa!"— Gospodine, reèe èièa Gorio uzlazeæi kod Ežena, viste me pitali da li znam u koje kuæe odlazi gospoða de Nisenžan?— Jesam.— Dakle, ona æe iduæeg ponedjeljka biti na balu kod maršala Kariljano. Ako uspijete da odete tamo, ka-112zaèete mi jesu li se moje kæeri prijatno zabavljale, kako su bile odjevene i sve ostalo.— Kako ste to doznali, moj dobri èièa Gorio? reèe Ežen i ponudi mu da sjedne kraj vatre.— To mi je rekla njena sobarica. Od Tereze i Kon-stanse saznajem sve šta one rade, nastavi on radosno. èièa je lièio na mladog ljubavnika koji je sreæan kad pronaðe neko lukavstvo pomoæu koga dolazi u vezu sa svojom draganom, a ona o tome ni pojma nema. — E, vi æete ih vidjeti! reèe on izražavajuæi bezazleno svoju bolnu zavist.— Ne znam, odgovori Ežen. Otiæi æu do gospoðe de Bozean da je pitam može li da me upozna sa mar-šalkom. Ežen je osjeæao neko unutrašnje zadovoljstvo što æe se pojaviti kod vikontese onako obuèen kako æe se odsad stalno nositi. Ono što moralisti nazivaju bezdanima ljudskog srca, to su iskljuèivo varljive misli, nagonski pokreti liènog raèuna. Ti pokreti o kojima se toliko deklamuje, te nagle promjene, sve se to radi iz raèuna, u korist naših uživanja. Kad se lijepo obukao, Rastinjak zaboravi svoju èasnu odluku. Mladost ne smije da se pogleda u ogledalu savjesti kad naginje nepravdi, dok se zrelo doba veæ ogledalo u njemu: u tome je sva razlika izmeðu njih. Posljednjih dana, susjedi, Ežen i èièa Gorio, postadoše dobri prijatelji. Njihovo tajno prijateljstvo zasnivalo se na onim istim psihološkim razlozima koji su izazvali suprotna osjeæanja izmeðu Votrena i studenta. Smjeli filozof koji bi htio da utvrdi dejstva naših osjeæanja u spoljnom svijetu naæi

æe, bez sumnje, više dokaza o njihovom stvarnom postojanju u odnosima koje ona ostvaruje izmeðu nas i životinja. Koji je to èovjek koji æe brže prozreti neèiji karakter no što æe pas osjetiti da li ga neka nepoznata osoba voli ili ne voli? Kukasti atomi, izraz koji je veæ ušao u poslovicu i koji svako upotrebljava, jeste jedna od onih èinjenica koje ostaju u govoru da porièu filozofske glu-8 Cièa Gorio113posti kojima se bave oni koji rado pretresaju ostatke prvobitnih rijeèi. Èovjek osjeæa kad ga neko voli. Osjeæanje se u sve utiskuje i probija se kroz prostore. Pismo je duša, ono je tako vjeran odjek glasa koji govori da ga osjeæajni umovi smatraju za najveæe blago ljubavi. Èièa Gorio sa svojim samoniklim osjeæanjem koje ga je uzdizalo do pseæeg prirodnog nagona, osjetio je studentovo sažaljenje, njegovu beskrajnu dobrotu i njegovu mladalaèku naklonost. Ipak, meðu njima još nije bilo meðusobnog povjeravanja. Kad je izrazio želju da se upozna sa gospoðom de Nisenžan, Ežen nije mislio da ga starac uvede u njenu kuæu, ali se nadao da æe moæi da se koristi onim što bude saznao od njega. Èièa Gorio mu je govorio o svojim kæerima samo onda kad je Ežen o njima javno prièao poslije svojih posjeta. — Dragi moj gospodine, reèe mu on sutradan, kako ste mogli pomisliti da se gospoða de Resto naljutila na vas zato što ste izgovorili moje- ime? Moje me kæeri mnogo vole. Ja sam sreæan otac. Samo, moji su se zetovi rðavo pokazali prema meni. Ja nisam htio da moje mile kæeri pate zbog nesuglasica koje sam imao s njihovim muževima, i više sam volio da se s njima viðam tajno. Ta mi tajanstvenost prièinjava beskrajne radosti koje ne shvataju oni oèevi koji mogu da se sastaju sa svojom djecom kad god hoæe. Ja to ne mogu, razumijete li? I tako, kad je lijepo vrijeme, iziðem na Jelisejska polja, pošto se prvo obavijestim od sobarica hoæe li moje kæeri izlaziti. Èekam ih da proðu, srce mi jaèe zakuca kad naiðe njihova kola, ja im se divim i uživam u njihovim lijepim haljinama, a one se uzgred nasmiješe na mene i pozlate mi prirodu kao da je na nju pao zraèak toplog sunca. Ja ih tu saèekam dok se vrate. I opet ih vidim, porumenjele na svježem vazduhu. Èujem kako svijet govori oko mene: Ala je lijepa ona žena! To mi razveseli srce. To je moja krv! Volim konje koji ih voze, i zaželim da budem psetance koje drže na krilu. Ja živim114od njihovih zadovoljstava. Svak voli na svoj naèin; ovako voleæi, ja nikom ne èinim zla. Zašto svijet vodi raèuna o meni? Ja sam sreæan na svoj naèin. Je li to protiv zakona što idem uveèe da vidim svoje kæeri kad izlaze iz svojih kuæa i odlaze na bal? Silno se ožalostim kad zadocnim i kad mi kažu: Gospoða je izišla. Jednom sam èekao Naziju koju nisam vidio èitava dva dana do tri èasa izjutra. Umalo što nisam lipsao od zadovoljstva! Molim vas, govorite o meni samo da kažete ikoliko su moje kæeri dobre. One bi me obasipale svakojakim poklonima, ali im ja ne dam i kažem im: „Prièuvajte svoj novac! Šta æe meni? Meni ništa ne treba". I zaista, dragi moj gospodine, šta sam ja? Bijedna lešina èija je duša uvijek tamo gdje se nalaze moje kæeri. Kad budete upoznali gospoðu de Nisenžan, kazaæete mi koja vam se od njih dvije više sviða, reèe èièa poslije kratkog æu-tanja, vidjevši da se Ežen sprema da ide u Tiljerijski vrt da se tamo prošeta i saèeka vrijeme za odlazak kod gospoðe de Bozean.Ova je šetnja bila kobna za studenta, jer on pade u oèi nekim ženama. Bio je lijep, sasvim mlad i veoma ukusno odjeven. Primijetvši da mu se dive, on presta da misli na sestre i tetku koje je opljaèkao, a zaboravi i svoju odvratnost prema nepoštenju. Vidio je kako iznad njegove glave proletje onaj demon koji mnogo lièi na anðela, onaj sotona šarenih krila, koji sije rubine, baca zlatne strijele na palate, obliva žene rumenilom, obasjava bljeskom prijestolja koja su u poèetku bila tako skromna; èuo je boga one varljive sujete èiji lažni sjaj smatramo za znamenje moæi. Votrenove rijeèi, ma koliko bezoène, bijahu se žarile u njegovo srce kao što se u sjeæanje nevine djevojke urezuje odvratni lik stare podvodaèice koja joj je rekla: „Zlata i ljubavi u izobilju!" Poslije duže šetnje Ežen se oiko pet sati prijavi kod gospoðe de Bozean koja ga porazi svojim držanjem. Dotada je vikontesa bila prema njemu puna one ugla-8«115ðene ljubaznosti i ljupkosti koja se stièe plemiækim vaspitanjem, a koja je savršena tek onda kad dolazi od srca.Kad je ušao, gospoða de Bozean doèeka ga hladno i reèe mu kratko: — Gospodine de Rastinjak, nemoguæe mi je da ostanem s vama, bar u ovom trenutku. Imam posla...Za posmatraèa, a Rastinjak je to brzo postao, ova reèenica, pokret, pogled i naglasak bili su slika karaktera i navika cijelog jednog staleža. On osjeti gvozdenu pesnicu ispod meke rukavice, samoživost ispod lijepog ponašanja, drvo ispod laka. Najzad, èuo je ono ja kralj, koje poèinje pod perjanicom prijestolja, a završava se pod èelenkom najmanjeg plemiæa. Ežen se lako zaveo i na njenu rijeè povijerovao u žensku plemenitost. Kao svi nesreæni ljudi, on je iskreno potpisao onaj divni ugovor koji obavezuje dobrotvora prema dužniku, a èiji prvi èlan predviða potpunu jednakost ugovoraèa. Dobroèinstvo koje spaja dva biæa u jedno jedino jeste neka nebeska strast, neshvatljiva i rijetka kao prava ljubav. Oboje su raskoš plemenitih duša. Rastinjak je želio da bude na balu vojvotkinje de Kariljano, zato i preðe preko ovog ispada.— Gospoðo, reèe on uzbuðenim glasom, da nije u pitanju nešto važno, ne bih vam dosaðivao; budite ljubazni i dozvolite mi da doðem docnije, prièekaæu.— Dobro, onda doðite da ruèate sa mnom, reèe ona malo zbunjena zbog svoga surovog ispada; jer ona je zaista bila dobra i velika žena.Iako je bio ganut ovom naglom promjenom, Ežen pomisli odlazeæi: „Puzi i podnosi sve. Kakve li moraju biti druge žene,

kad najbolja meðu njima odjednom zaboravi na svoje obeæanje i odgurne te kao staru cipelu? Dakle, svako za sebe? Istina je da njena kuæa nije duæan i da griješim što joj se obraæam za pomoæ. Treba biti topovsko ðule, kako reèe Votren." Ove bolne116misli ubrzo išèezoše pred pomišlju na zadovoljstvo koje æe mu prièiniti ruèak ikod vikontese. I tako su se, kao po nekom zlom udesu, i najsitniji dogaðaji njegova života udružili i gurali ga pozivu u kome æe, prema rijeèima strašne sfinge iz pansiona Voker, morati da ubija da njega ne ubiju, da vara da njega ne prevare; moraæe da se odrekne i savjesti i saosjeæanja, da navuèe masku, da se nemilostivo titra sa ljudima, i da, kao u Lakedemoniji, tajno dograbi bogatstvo i zasluži lovorike. Kad se vratio vikontesi, ona ga doèeka umiljato, kao i ranije. Oboje uðoše u trpezariju gdje je vikont èekao svoju ženu; tu je blistala ona raskoš koja je, kao što svak zna, pod Restauracijom, dostigla svoj vrhunac. Gospodin de Bozean, kao mnogi ljudi èija su osjeæanja otupjela za svako uživanje, nalazio je zadovoljstvo samo još u dobrom jelu i piæu; bio je oblaporan kao Luj XVIII i vojvoda d'Ekar. Na njegovom stolu bila je raskoš i u posudu i u jelu. Ežen, koji je sada prvi put ruèao u kuæi nasljednog bogatstva, još nikad ne bijaše vidio ovako nešto. Nisu više bile u modi veèere kojima su se završavali balovi u doba Grastva, kad je vojnicima bilo potrebno da se okrijepe za borbe koje su ih oèekivale i u zemlji i van nje. Ežen je dosad bio samo na balovima. Pouzdanje kojim se docnije odlikovao, i koje je bilo poèelo da hvata korijena, spasio ga je te nije ostao preneraženi tikvan. Ali kad je vidio ovo divno izraðeno srebro i bezbroj drugih prefinjenosti jedne gospodske trpeze, i sa divljenjem posmatrao kako se služi za stolom, èovjeku žive mašte nije bilo teško da ovaj otmjeni život ne pretpostavi oskudnom životu za koji se jutros bio izjasnio. Za èasak on se prenese mislima u svoj pansion i toliko se zgrozi da se zareèe da æe se iseliti u januaru, koliko da bi se smjestio u neki bolji stan, toliko da se skloni od Votrena, èija je teška ruka pri-tlsla njegovo rame. Kad bi razuman èovjek mislio na sve oblike istinske ili prikrivene pokvarenosti u Parizu,117on bi se morao zapitati s kakvim pravom država otvara u njemu škole i u njima okuplja mladež, kako to da se u njemu još poštuju lijepe žene i kako zlatnici po mjenjaèkim izlozima ne išèeznu na èaroban naèin iz èanèiæa. Ali ako se pomisli da mladiæi vrše malo zloèina, èak i prestupa, onda èovjek mora da ima mnogo poštovanja prema ovim strpljivim Tantalima koji se bore protiv samih sebe i gotovo uvijek odnose pobjedu! Kad bi siromašnog studenta dobro naslikali u borbi sa Parizom, on bi ispao najdramatièniji prikaz moderne civilizacije. Gospoða de Bozean uzalud je pogledom davala znak Eženu da govori, on nije htio ništa da kaže pred vilkontom.— Hoæete li sa mnom veèeras u Italijansko pozorište? zapita vikontesa svog muža.— Vi znate koliko bi mi to zadovoljstva prièinilo, odgovori on podrugljivo, ali tako ljubazno da student nasjede; ali moram da se naðem sa jednom osobom u pozorištu Varijete.„Sa svojom Ijubaznicom", pomisli ona.— Zar veèeras neæe biti s vama d'Ažida? upita vikont.— Neæe, odgovori ona ljutito.— Lijepo, ako neko mora da ide s vama, eto vam gospodina de Rastinjaka.Vikontesa pogleda Ežena smiješeæi se.— To bi bilo veoma opasno za vas, reèe ona.— Francuz voli opasnost, jer u njoj nalazi slavu, rekao je gospoðin de Satobrijan, odgovori Rastinjak i pokloni se.On sjede u laka kola pored gospoðe de Bozean, i poslije nekoliko trenutaka stigoše u pozorište koje je tada bilo na glasu. A kad uðe u ložu s lica, i vidje da su svi pogledi upravljeni na njega i na vikontesu, koja je bila u divnoj haljini, on pomisli da sanja. Èarolije su se redale za èarolijama.118— Htjeli ste nešto da mi kažete, reèe gospoða de Bozean. A, pogledajte, eno gospoðe de Nisenžan u treæoj loži od naše, a na suprotnoj strani njena sestra i gospodin de Traj.Govoreæi ove rijeèi, vikontesa je gledala u ložu gospoðice de Rošfid, pa kad vidje da u njoj nema gospodina d'Ažide, lice joj èudesno sinu.— Divna je, reèe Ežen, pošto je pogledao gospoðu de Nisenžan.— Ima bijele trepavice.— Jeste, ali njen vitki stas!— Ima debele ruke.— Lijepe oèi!— Ima duguljasto lice.— Ali dugaèko lice je otmjeno.— Sreæa njena što bar u tome ima otmjenosti. Pogledajte samo kako uzima i ostavlja svoj dogled! Iz svakog njenog pokreta izbija Gorio, reèe vikontesa na veliko Eženovo iznenaðenje.Gospoða de Bozean posmatrala je dogledom pozo-rišnu dvoranu i pravila se kao da ne obraæa pažnju na gospoðu de Nisenžan; meðutim, ona je motrila svaki njen pokret. Društvo je bilo veoma otmjeno. Delfini de Nisenžan bilo je osobito milo što mladi, lijepi i elegantni roðak gospoðe de Bozean gleda samo u nju.

— Ako budete i dalje piljili u nju, obrukaæete se, gospodine de Rastinjak. Takvim nasrtanjem na svijet nikad neæete uspjeti.— Draga roðako, reèe Ežen, vi ste me dosad lijepo štitili; ako hoæete da dovršite svoje dijelo, ja vas molim da mi uèinite samo jednu uslugu, koja æe vas stati malomuke, a mene æe usreæiti. Ja sam zaljubljen.— Veæ?— Da.— I to u onu ženu?119— A zar bih uspio kod neke druge? reèe on i pogleda pronicljivo u svoju roðaku. Gospoða vojvotkinja de Kariljano u prijateljstvu je sa vojvotkinjom de Beri, nastavi on poslije kratkog zastoja; vi je sigurno viðate; budite dobri, upoznajte me s njom i odvedite me na bal koji ona daje u ponedjeljak. Tamo æu naæi gospoðu de Nisenžan i zapoèeæu svoju prvu èarku.— Vrlo rado, reèe ona. Ako vam se ona veæ dopada, vaša ljubav odlièno stoji. Eno de Marsea u loži kneginje Galation. Gospoða de Nisenžan hoæe da pre-svisne od muke. To je najpovoljniji trenutak da se priðe ženi, naroèito ženi jednog bankara. Sve te gospe iz Ulice Šose d'Anten vole da se svete.— Šta biste vi radili da ste u njenom položaju?— Ja bih patila i æutala.U taj mah markiz d-Ažida uðe u ložu gospoðe de Bozean.— Rðavo sam svršio svoje poslove samo da bih došao da vas vidim, reèe on, i o tome vas izvještavam da ne bi izgledalo 'kao da je to neka žrtva.Vikontesino lice zablista i pokaza Eženu šta je prava ljubav koju ne treba miješati sa licemjernim pariškim kaæiperstvom. On se divio svojoj roðaci pa umuknu, uzdahnu i ustupi svoje mjesto gospodinu d'Ažida. „Kako je plemenita i uzvišena žena koja ovako voli! reèe on u sebi. A ovaj èovjek da je iznevjeri radi kakve lutke! Zar neko može nju iznevjeriti?" Obuze ga djetinjski bijes. Htio je da padne pred noge gospoðe de Bozean, poželio je neku demonsku moæ da bi mogao da je odnese u svom srcu, kao ono kad orao ugrabi u polju bijelo jarence i odnese ga u svoje gnjezdo. Osjeæao se unižen što u ovom hramu ljepote i on nema svoju sliku, svoju milosnicu. »Imati milosnicu i neki veliki položaj, reèe on u sebi, to je znak moæi!« I on pogleda gospoðu de Nisenžan kao što uvrijeðeni èovjek gleda svog protivnika.120Vikontesa se okrenu da mu migom toplo zahvali na pažnji. Prvi èin je bio završen.__ Poznajete li se toliko sa gospoðom de Nisenžanda bi ste joj mogli predstaviti gospodina de Rastinjaka? reèe ona markizu d'Ažida.__Biæe joj veoma milo da se upozna sa gospodinom,reèe markiz.Lijepi Portugalac ustade, uze pod ruku studenta i za tren oka bijahu pored gospoðe ne Nisenžan.— Gospoðo baronice, reèe markiz, èast mi je predstaviti vam viteza Ežena de Rastinjaka, roðaka vikon-tese de Bozean. Vi ste napravili na njega neobièno snažan utisak, pa sam htio da upotpunim njegovu sreæu približivši ga njegovom idolu.U ovim je rijeèima bilo i podsmijeha i grubosti, ali, ako su lijepo kazane, one se uvijek dopadaju ženama. Gospoða de Nisenžan nasmiješi se i ponudi Eženu mjesto svoga muža koji je izižao.— Ne smijem da vam predložim da ostanete kod mene, gospodine, reèe mu ona. Kad neko ima tu sreæu da je pored gospoðe de Bozean, on kod nje i ostaje— Ali, reèe joj Ežen tiho, meni se èini, gospoðo, da bi mojoj roðaci bilo milo kad bih ostao pored vas. Prije dolaska gospodina markiza, govorili smo o vama i o vašoj otmjenoj pojavi, reèe on glasno.Gospodin d'Ažida se ukloni.— Doista, gospodine, reèe baronica ostajete kod mene? Onda æemo se bolje upoznati; gospoða de Resto jako me je zainteresovala za vas.— Ona je, dakle, veoma licemjerna; zabranila mi je da joj dolazim u kuæu.— Kako to?— Gospoðo, kazaæu vam pravi razlog; ali molim vas da mi ne zamjerite što vam povjeravam tu tajnu. Ja sam susjed gospodina vašeg oca. Nisam znao da je gospoða de Resto njegova kæi. Ispao sam nesmotren te121sam govorio o njemu sasvim bezazleno i naljutio gospoðu vašu sestru i njenog muža. Ne možete zamisliti kako su gospoða vojvotkinja de Lanže i moja roðaka osudile to kæerinsko otpadništvo. Ja sam im isprièao cio dogaðaj, i one su se smijale kao lude. Tada mi je gospoða de Bozean, uporeðujuæi vas i vašu sestru, govorila vrlo pohvalno o vama i rekla koliko ste vi bili dobri prema mome susjedu, gospodinu Goriou. A kako ga ne biste voljeli? On vas tako silno voli da sam ljubomoran na njega. Jutros smo razgovarali o vama puna dva sata. Zatim, još pod svježim utiskom onoga što mi je vaš otac isprièao o vama, rekao sam svojoj roðaci, za vrijeme veèere, da ne možete biti toliko lijepi koliko ste dobri. Želeæi svakako da mi bude na ruci, gospoða de Bozean me je dovela ovamo rekavši mi ljupko da æu vas ovdje vidjeti.— Šta, gospodine, reèe bankareva žena, vi ste me veæ zadužili? Još malo pa æemo postati -stari prijatelji.

— Iako prijateljstvo prema vama nije nimalo obièno osjeæanje, reèe Rastinjak, ne želim nikako da budem vaš prijatelj.Ove otrcanje gluposti, naroèito propisane za poèetnike, uvijek se sviðaju ženama i izgledaju bijedne samo onda kad se èitaju bez osjeæanja. Pokret, naglasak i pogled mladog èovjeka daje im neizmjerne vrijednosti. Rastinjak se jako dopade gospoði de Nisenžan. Pošto nije mogla da odgovori na pitanja koja je student bez ustezanja postavio, ona, kao sve žene u takvom položaju, skrenu razgovor.— Jeste, moja sestra griješi što tako postupa s tim jadnim ocem, koji je za nas doista bio bog. Ja sam popustila gospodinu de Nisenžanu tek onda kad mi je izrièno naredio da se mogu viðati s ocem samo prije podne. Ali sam zbog toga dugo bila nesreæna i plakala. To nasilje, uz druge grubosti u braku, izazvalo je najviše nesuglasica u mom porodiènom životu. Ja sam za-122cijelo u oèima svijeta najsreænija žena u Parizu, a u stvari sam najnesreænija. Pomisliæete da je ludo što vam tako govorim. Ali vi poznajete mog oca, i zato vas ne smatram za stranca.— Nikad neæete sresti èovjeka, reèe joj Ežen, koji bi tako silno želio da bude vaš. Šta traži svaka žena? Sreæu, odgovori on glasom koji prodire u dušu. Lijepo, ako se sreæa jedne žene sastoji u tome da bude voljena, obožavana, da ima druga kome može povjeriti svoje želje, svoje prohtjeve, svoje jade, svoje radosti; kome bi mogla razgolititi cijelu svoju dušu, s njenim ljupkim manama i lijepim osobinama, bez bojazni da æe je izdati; onda, vjerujte mi, tako odano i uvijek plemenito srce može se naæi samo kod mladog èovjeka punog iluzija, koji bi dao i svoj život na jedan vaš mig, koji još ne poznaje svijet i ne želi da ga upozna zato što ste vi postali za njega cio svijet. Vi æete se možda nasmijati mojoj prostodušnosti, ali, vidite, ja sam došao iz zabaèene unutrašnjosti, sasvim neuk, dosad sam poznavao samo plemenite duše; mislio sam da živim bez ljubavi. Ali sam se upoznao sa svojom roðakom koja me je silno zavoljela; pored nje sam naslutio sva blaga ljubavi; ja sam sada Kerubin, ljubavnik svih žena, dok ne naiðem da onu kojoj æu se sav predati. Èim sam vas vidio, kad sam ušao, osjetio sam kao da me neka struja nosi vama. Veæ sam toliko mislio o vama! Ali nisam ni sanjao da ste tako lijepi. Gospoða de Bozean mi je rekla da vas toliko ne gledam. Ona ne zna koliko je primamljivo gledati vaše lijepe rumene usne, vaše bijelo lice i vaše tako blage oèi. Eto, i ja govorim ludosti, ali pustite me da ih iskažem.Ništa ženama nije milije od ovih slatkih rijeèi. Njih slušaju i najsmirenije bogomolj'ke, èak i kad ne misle da odgovaraju na njih. Pošto je tako poèeo, Rastinjak razveze svojim umilnim tihim glasom, a gospoða de Nisenžan bodrila je Ežena svojim osmjesima i s vremena123na vrijeme pogledala de Mar9ea koji je stalno bio u loži kneginje Galation. Rastinjak ostade pored gospoðe de Nisenžan sve dok njen muž ne doðe da je otprati kuæi.— Gospoðo, reèe joj Ežen, biæu slobodan da vas posjetim prije bala vojvotkinje de Kariljano.— Boždo vaz kospoða bozifa, reèe debeli Alzašanin èije je okruglo lice odavalo opasno lukavstvo, pudite ufjereni ta æede piti lijepo brimljeni.»Poèetak je bio dobar, jer se nije naljutila kad sam joj rekao: »Hoæete li me voljeti?« »Dem je metnut ðo-gatu u usta, sada uzjaši i potjeraj«, pomisli Ežen iduæi da se pozdravi sa gospoðom de Bozean koja se spremala da poðe sa d'Ažidom. Siromah student nije primijetio da je baronica bila rasijana i da je oèekivala od de Marsea jedno od onih sudbonosnih pisama koja razdiru dušu. Presreæan zbog svog prividnog uspjeha, Ežen isprati vi-kontesu do predvorja gdje se èekaju kola.— Vaš se roðak ne može poznati, reèe Portugalac vikontesi smijuæi se kad je Ežen otišao. Taj æe se progurati kroz život. Ljigav je kao jegulja i daleko æe otiæi. Samo ste mu vi mogli izabrati ženu u trenutku kad je treba tješiti.— Ali, reèe gospoða de Bozean, treba .znati da li ona još voli onoga koji je ostavlja.Student se vrati peške iz Italijanskog pozorišta u Ulicu Nev-Sent-Ženevjev, praveæi najljepše planove. On je zapazio da ga je gospoða de Resto pažljivo posma-trala i u vikontesinoj loži i u loži gospoðe de Nisežan, pa je pomislio da mu ubuduæe grofièina vrata neæe biti zatvorena. I tako je, raèunajuæi da æe se dopasti i maršalki, sada imao èetiri uticajna poznanstva u najvišem pariškom društvu. Ne razmišljajuæi mnogo o sredstvima, on je unaprijed osjeæao da se u zamršenoj igri ljudskih raèuna mora uhvatiti za nekoga koji bi ga izbacio na površinu, a on se osjeæao dovoljno jak da se tu uèvrsti. »Ako me gospoða de Nisenžan zavoli,124

nauèiæu je kako æe zavladati svojim mužem. On se bavi krupnim poslovima pa æe mi pomoæi da se brzo obogatim.« On to sebi nije govorio sasvim otvoreno, jer još nije bio dovoljno iskusan da ocijeni i prouèi neku situaciju; njegove u misli plovile po svemiru u obliku lakih oblaka, i mada nisu bile onako surove kao Votrenove, ipak, kad bi ih savjest ispitala ne bi ispale baš najèistije. I tako, popuštajuæi iz dana u dan, ljudi postaju labavog morala koji je obilježje današnjeg društva u kom se rijeðe nego ikad dosad nalaze oni neumoljivi èistunci, ljudi jake volje koji ne èine nikakve ustupke nepoštenju, kojima bi i najmanje skretanje sa pravog puta izgledalo zloèin: to su oni divni uzori poštenja koje olièavaju dva remek-djela, Molijerov Alcest i nedavno Dženi Dinz i njen otac u romanu Valtera Skota. Možda bi bilo isto tako lijepo, uzbudljivo i sasvim suprotno djelo koje bi prikazalo sva ona krivudanja savjesti slavoljubivog èovjeka koji pokušava da se miri sa nevaljalstvom da bi ostvario svoj cilj ali gleda da saèuva izgled poštenog èovjeka. Kad je prispio do svog pansiona, Rastinjak je veæ bio zaljubljen u gospoðu ne Nisenžan koja mu se uèinila vitka i tanana kao lasta. On se sjeæao zanosnih

slasti njenih oèiju, njene nježne i meke kože ispod koje mu se èinilo kao da vidi kako krv teèe, njenog opojnog glasa i njene plave kose; možda je hodanje, ubrzavajuæi njegov krvotok, pojaèavalo njegov zanos. Student jako zakuca na vrata èièa-Gorioa.— Susjede, reèe on, vidio sam gospoðu Delfinu.— Gdje?— U Italijanskom pozorištu.— Je li se lijepo zabavljala? Ta uðite. I starac, koji je ustao u košulji, otvori vrata i odmah ponovo leže.— Prièajte mi o njoj, zamoli on.Ežen, koji je sada prvi put bio kod èièa-Gorioa, nije mogao da sakrije svoje zaprepašæenje kad je vidio ovaj æumez u kom je živio otac i uporedio ga sa ras-125košnom haljinom njegove kæeri. Na prozoru nije bilo zavjesa; tapeti od hartije kojima je soba bila obložena, bili su, usljed vlage, na nekoliko mjesta odlijepljeni i skupljeni, te se vidio èaðav zid. Starac je ležao u rðavoj postelji, imao je samo jedan tanak pokrivaè i preko njega, na nogama, neku vrstu perine, ispunjenu pamukom, a sašivenu od komadiæa starih haljina gospoðe Voker. Pod je bio vlažan i pun prašine. Prema prozoru stajao je neki stari orman od ružinog drveta, sa ispup-èenom predajom stranom, sa bakarnim drškama u obliku vinove loze sa lišæem i cvijetom; jedan stari drveni umivaonik, sa lavorom, bokalom i priborom za brijanje. U jednom uglu bile su cipele; pored kreveta noæni stoèiæ bez vrata i bez mermerne ploèe; kraj kamina u kom nije bilo ni traga od vatre, stajao je èetvrtast sto od orahovine èija je preèaga poslužila èièa-Goriou da savije ono srebrno posuðe. Ružan pisaæi sto na kome je bio starèev šešir, jedna pocijepana slamna naslonjaèa i dvije stolice dopunjavali su ovaj bijedni namještaj. Iznad postelje, namjesto zavjese, visio je neki dronjak sa crvenim i bijelim kockama. I najsiromašniji nosaè imao je, zacijelo, negdje na tavanu sobu sa boljim namještajem no što je bio stan èièa-Gorioa kod gospoðe Voker. Kad èovjek pogleda ovu sobu, obuzme ga jeza i stegne mu se srce, jer je lièila na najžalosniju æeliju kakve hapsane. Sreæom, Gorio nije zapazio nikakvu promjenu na Eženovom licu kad je spustio svijeæu na noæni sto. Starac se okrenu njemu i osta pokriven do glave.— Dakle, koju više volite, gospoðu de Resto ili gospoðu de Nisenžan?— Meni se više sviða gospoða Delfina, odgovori student, jer vas ona više voli.Kad èu te tople rijeèi, starac izvuèe ruku ispod pokrivaèa i stište Eženovu.— Hvala, hvala, odgovori starac uzbuðeno. A šta vam je rekla o meni?126Student ponovi baronièine rijeèi uljepšavajuæi ih, a starac ga je slušao kao da je to bio božji glas.__ Milo moje dijete! Jeste, ona me mnogo voli. Aline vjerujte u ono što vam je rekla o Anastaziji. Vidje-æete, one zavide jedna drugoj, a to dokazuje da se vole. Mene jako voli i gospoða de Resto. Ja to znam. Otac postupa sa svojom djecom kao bog s nama, on vidi što je na dnu srca, i sudi prema namjerama. One su obadvije veoma mile. O, da su mi samo zetovi dobri, bio bih presreæan. Ali na zemlji nema potpune sreæe. Da sam nešto mogao živjeti kod njih, meni bi bilo dosta da samo slušam njihov glas, da znam da su tu, da ih gledam kako odlaze i dolaze, i srce bi mi igralo od radosti. A jesu li bile lijepo odjevene?— Jesu, reèe Ežen. Ali, gospodine Gorio, kako možete živjeti u ovakvom æumezu kod tako bogato udomljenih kæeri?— A šta meni treba bolje? reèe on kao bezbrižno. Ja vam to ne mogu objasniti, ne umijem da kažem ni dvije unakrst. Sve je tu, dodade on udarivši se rukom po srcu. Moj život je u mojim kæerima. Ako se one provode, ako su sreæne, lijepo odjevene, ako idu po æili-mima, šta mari kako sam ja obuèen i u kakvoj sobi spavam? Meni nije hladno kad je njima toplo, niti mi je dosadno kad se one smiju. Ja sam žalostan samo kad one tuguju. Kad postanete otac, kad reknete sebi, slušajuæi kako cvrkuæu vaša djeèica: »Ovo je moja krv!« Kad osjetite da su ta mala stvorenja vezana za svaku kap vaše prvi, i to najljepše, jer djeca su cvjetovi naše krvi! vi æete osjetiti da ste vezani za njihov život i da se i vi kreæete kad one hodaju. Svuda èujem samo njihov glas. Njihov tužan pogled ledi mi krv. Jednog dana uvidjeæete da se èovjek više raduje njihovoj sreæi nego svojoj. Ja to ne umijem da vam objasnim: naša Se»'Ta^ost sastoJi iz tih unutrašnjih zbivanja. Jednom rijeèju, ja imam tri života. Hoæete li da vam kažem nešto227èudno? Vidite, ja sam shvatio boga tek onda kad sam postao otac. On je svuda i na svakom mjestu, jer je on sve stvorio. Evo, gospodine, tako je i s mojim kæerima. Samo, ja više volim svoje 'kæeri nego što bog voli svijet, zato što svijet nije tako lijep kao bog, i što su moje kæeri ljepše od mene. Moja je duša toliko ispunjena rjima da sam- osjeæao da æete ih vidjeti veèeras. O, bože moj, èovjeku koji bi usreæio moju Delfinu sreæom silno voljenih žena, ja bio èistio obuæu i bio sluga. Doznao sam od njene sobarice da je onaj gospodin de Marse pravo pseto. Prosto mi doðe da mu zavrnem šiju. Ko ne bi volio tako lijepu i stasitu ženu, èiji glas lièi na slavujevu pjesmu! Gdje su joj bile oèi kad se udala za onog debelog alzaškog krmka? Njih je obadvije trebalo udati za lijepe i ljupke mladiæe. Ali uradile su onako kako su same htjele.U tom trenutku èièa Gorio bijaše uzvišen. Nikad ga Ežen nije vidio tako ozarena vatrom njegove roditeljske ljubavi. Treba ovdje ukazati na moæ naših osjeæanja. Ma koliko gruba bila neka osoba, èim je obuzme neko istinito i snažno osjeæanje, ona širi neki naroèiti fluid koji mijenja zgled lica, oživi pokrete i uljepša glas. Èle-sto i najgluplje biæe, pod uticajem strasti, dostiže najviši izraz, ako ne u govoru a ono u mislima, i daje utisak kao da je u nekom èudnom nadahnuæu. U tom trenutku,

u glasu i pokretu ovog starca bilo je one èudesne moæi kojom veliki glumac osvaja publiku. Ali zar naša lijepa osjeæanja nisu poezija volje?— Onda vam, možda, neæe biti žao ako vam kažem, reèe Ežen, da æe bez sumnje raskinuti sa de Marseom. On ju je ostavio radi kneginje Galation. A ja sam se veèeras zaljubio u gospoðu Delfinu.— Zbilja! reèe èièa Gorio.— Da. I ja sam se njoj svidio. Govorili smo o ljubavi cio sat, a prekosutra, u subotu, idem da je posjetim.128__ O, kako bih vas volio, dragi gospodine, kadbiste joj se dopali! Vi ste dobri, i vi je ne biste muèili. Ali ako biste je iznevjerili, ja bih vas zaklao. Žena samo jednom voli, znate li vi to? O, bože moj! Ali ja lupetam koješta, gospodine Ežene. Vama je ovdje hladno. Bože moj! Vi ste, dakle, govorili s njom, šta mi je poruèila?— Ništa, reèe u sebi Ežen. Kazala mi je, odgovori on glasno, da vam šalje vreli poljubac.— Zbogom, susjede, spavajte mirno, sanjajte lijepe snove; moji su ostvareni tom njenom porukom. Neka bog usliši svaku vašu želju! Vi ste bili veèeras za mene kao dobri anðeo, donijeli ste mi dah moje kæeri.— Siromah èovjek, pomisli Ežen liježuæi u postelju; i kamen bi se rasplakao. Njegova je kæi mislila na njega koliko i na lanjski snijeg.Poslije ovog razgovora èièa Gorio je smatrao svog susjeda za neoèekivanog prijatelja kome je mogao povjeriti svoje tajne. Izmeðu njih se uspostaviše veze koje su jedino i mogle postojati izmeðu ovog starca i nekog drugog èovjeka. Strasti se nikad ne varaju u svojim raèunima. Èièa Gorio je smatrao da æe biti bliži svojoj kæeri Delfini i da æe ga ona bolje doèekivati, ako baro-nica zavoli Ežena. Uostalom, on je Eženu povjerio jedan njen bol. Gospoða ne Nisenžan, kojoj je on po hiljadu puta na dan želio sreæu, nije još poznavala ljubavne slasti. Zaista, Ežen je bio, kako je to starac govorio, jedan od najmilijih ljudi koje je ikad sreo i njemu se èinilo da bi joj on pružio sva ona zadovoljstva kojih je bila lišena. Stoga je starac iz dana u dan sve više volio svog susjeda; bez tog prijateljstva bilo bi bez sumnje nemoguæe saznati kraj ove pripovijetke.Sutradan, za doruèkom, svi su stanari bili iznenaðeni tolikom starèevom promjenom prema Eženu, do koga je sjeo, i u pogledu, i u govoru, na licu, koje je inaèe lièilo na masku od gipsa. Votren, koji je sada prvi put vidio studenta poslije onog njihovog sastanka,8 Cièa Gorio129kao da je htio da zaviri u njegovu dušu. Sjeæajuæi se planova ovog èovjeka, Ežen, koji je sinoæ prije no što je zaspao, odmjeravao prostrano polje koje se širilo pred njegovim oèima, mislio je i na miraz gospoðice Tajfer, i nije mogao da se uzdrži a da ne pogleda Viktorinu onako kako najèasniji mladiæ gleda bogatu nasljednicu. Sluèajno, njihovi se pogledi sretoše. U svom novom odijelu, Ežen se jako dopade sirotoj djevojci. Njen pogled pokaza Rastinjaku da ona prema njemu gaji one nejasne želje koje obuzimaju svaku djevojku i koje ih vezuju za prvog dopadljivog èovjeka. Jedan glas mu doviknu: »Osam stotina hiljada franaka!« Ali on se odjednom sjeti svega onoga što se sinoæ desilo, pa pomisli da je njegova naruèena ljubav prema gospoði de Ni-senžan bila odgovor na njegove neobiène rðave misli. - — Sinoæ se u Italijanskom pozorištu davao Seviljski berberin od Rosinija. Još nikad nisam èuo tako divnu muziku, reèe on. Bože moj, blago onima koji imaju ložu u Italijanskom pozorištu.Èièa Gorio je slušao svaku rijeè, kao što pas motri na svaki pokret svog gospodara.— Vi, ljudi, živite kao bubreg u loju, reèe gospoða Voker, radite šta hoæete.— Kako ste se vratili? upita Votren.— Pješke, odgovori Ežen.— Ja ne volim poluuživanja, reèe Votren demon; ja bih volio da idem u pozorište svojim kolima, u svoju ložu, i da se ne vraæam pješice. Sve ili ništa! To je moje naèelo.— Dobro naèelo, prihvati gospoða Voker.— Možda æete iæi da obiðete gospoðu de Nisenžan, reèe Ežen tiho Goriou. Sigurno æe vas doèekati raširenih ruku; ona æe željeti da se što podrobnije obavijesti o meni. Cuo sam da silno želi da uðe u kuæu moje roðake gospoðe vikontese de Bozean. Nemojte zaboraviti130da joj kažete da je ja suviše volim i da æu gledati da joj pribavim to zadovoljstvo.Odmah potom Rastinjak ode na Pravni fakultet; htio je da ostane što manje u ovoj odvratnoj kuæi. Lutao je gotovo cijelog dana u onom groznièavom stanju koje spopada mladiæe koji se zanose suviše lijepim nadama. Baš kada je, povodom Votrenovih mudrovanja, razmišljao o društvenom životu, susrete se u Luksemburškom vrtu sa svojim prijateljem Bjanšonom.— Što si se tako uozbiljio? reèe mu medicinar i uze ga pod ruku da se prošeta s njim ispred dvorca.— Muèe me rðave misli.— Kakve? Misli se lijeèe.— Kako?— Treba im podleæi.

— Ti se smiješ, a ne znaš o èemu je rijeè. Jesi li èitao Rusoa?— Jesam.— Sjeæaš li se onoga mjesta gde on pita svog èitaoca šta bi uradio kad bi mogao da se obogati na taj naèin što bi imao da ubije, u Kini, jednog starog mandarina, i to samo svojom voljom, ne mièuæi se iz Pariza.— Sjeæam se.— Dakle?— E, sad je na redu moj trideset treæi mandarin.— Ne šali se. Nego, kad bi te neko ubijedio da se to može uraditi i da je dovoljno samo da klimneš glavom bi li ti to uèinio?— Je li mator taj mandarin? Ali, svejedno, mlad ili star, oduzet ili zdrav, vjere mi... Ipak, ne bih.— Ti si pošten mladiæ, Bjanšore. Ali kad bi bio ludo zaljubljen u neku ženu, i kad bi njoj trebalo novaca, mnogo novaca za haljine, za kola, za sve njene prohtjeve?131— Oduzimaš mi razum, a hoæeš da razmišljam.— Eto, Bjanšone, ja sam lud, izlijeèi me. Imam dvije sestre, dva divna i èedna anðela kojima želim sreæu. Gdje da im naðem dvjesta hiljada franaka za miraz od danas za pet godina? Vidiš, ima prilika kad je bolje sve staviti na kocku nego traæiti svoje dane u životarenju.— Pa ti postavljaš pitanje koje svako postavlja u poèetku svog života i misliš maèem da razdriješiš Gordi-jev èvor. To je mogao da uradi Aleksandar; ali drugima ne gine robija. Ja se zadovoljavam skromnim životom u nekoj palanci, gdje æu naprosto naslijediti mjesto svog oca. Èovjek može sasvim da zadovolji svoje potrebe i u najužem krugu, kao i u najširem. Napoleon nije ruèao dvaput dnevno i nije mogao imati više ljubavnica nego kakav medicinar kad je zaposlen kao ljekarski pomoænik u Kapucinskoj bolnici. Naša je sreæa, dragi moj, uvijek u cjelom našem biæu; stajala ona godišnje èitav milion ili sto zlatnika, unutrašnje osjeæanje je isto. Ja sam za to da Kinez ostane živ.— Hvala, uèinio si mi dobro, Bjanšone! Uvijek æemo biti prijatelji.— Slušaj, nastavi medicinar, maloèas, izlazeæi sa Kivijevog èasa u Botanièkoj bašti, spazio sam gospoðicu Mišono i Poarea kako na jednoj klupi razgovaraju s jednim gospodinom koga sam vidio prilikom lanjskih nemira blizu Skupštine. Sve mi se èini da je to neki policajac prerušen u poštenog rentijera. Treba motriti na taj par: kazaæu ti docnije zašto. A sada, zbogom, moram biti na prozivci u èetiri sata.Kad se Ežen vratio u pansion zatekao je tamo èièa Gorioa koji ga je èekao.— Evo, imate pismo od nje, reèe starac. Sta kažete, divan rukopis!132Ežen otvori pismo i proèita:»Gospodine, otac mi je rekao da volite italijansku muziku. Bila bih sreæna ako biste mi uèinili zadovoljstvo da primite jedno mjesto u mojoj loži. U subotu pjevaju Fodorova i Pelegrini, i zato sam uvjerena da mi neæete odbiti poziv. Gospodin de Nisenžan se pridružuje mom pozivu i moli vas da nam budete gost i na ruèku, bez ustruèavanja. Ako pristanete, biæe veoma zadovoljan jer æete ga osloboditi braènog kuluka te neæe morati da me prati. Nemojte mi odgovoriti, nego doðite, i primite moj pozdrav.»D. de N.«— Da vidim, reèe starac, kad Ežen proèita pismo. Iæi æete, dabome? dodade on pošto je pomirisao pismo. Ala lijepo miriše! Ovo je ona držala u ruci.»Ne nameæu se žene tako bezobzirno ljudima, pomisli student. Ona misli da se posluži mnome da bi povratila de Marsea. Ovako se radi samo za inat.«— Šta je sad, reèe èièa Gorio, o èemu mislite? Eženu nije bilo poznato ono ludilo sujete koje jetada bilo spopalo izvjesne žene, i nije znao da je žena jednog bankara gotova na sve žrtve samo da dobije pristup u koju kuæu predgraða Sen-Zermen. U to doba najviše su bile na glasu one žene koje su primane u kraljevom Malom dvoru, u predgraðu Sen-Zermen, meðu kojima su zauzele prvo mjesto gospoða de Bozean, njena prijateljica vojvotkinja de Lanže i vojvotkinja de Mofrinjez. Samo Rastinjak nije znao koliko žene iz Sose d'Anten žude da prodru u najviše društvo u kom blistaju svijezde njihovog pola. Ali njegovo ga nepovjerenje dobro posluži, postade hladnokrvan i dobi žalosnu moæ da postavlja uslove umjesto da ih prima.— Da, iæi æu, odgovori on.133I tako on iz radoznalosti ode gospoði de Nisenžan; meðutim, da ga je ona prezrela, možda bi ga njoj odvela ljubavna strast. Ipak, on je s izvjesnim nestrpljenjem oèekivao sutrašnji dan i èas polaska. Za jednog mladog èovjeka, u njegovom prvom tajnom ljubakanju možda ima isto taliko draži koliko i u prvoj ljubavi. Uvjerenje da æe uspjeti izaziva kod ljudi mnoga blaženstva koja oni ne priznaju, a koja siènjavaju svu draž pojedinih žena. Želja se raða isto toliko iz teškoæa koliko iz lakih pobjeda. Nema sumnje, sve ljudske strasti nastaju iz jednog od ova dva uzroka koji dijele ljubavno carstvo, i od njih žive. Možda je ova podjela posljedica važnog pitanja ljudskih temperamenata, koja, ma šta se govorilo, gospodari 'društvom. Ako melanholièni temperamenti osjeæaju potrebu za kaæiperstvom, nervozni ili sangvinièni ljudi klonu ako otpor dugo potraje.

Drugim rijeèima, elegija je isto toliko limfatièna koliko je diti-ramb žuèan. Oblaèeæi se, Ežen je uživao u svim tim sitnim zadovoljstvima o kojima mladiæi ne smiju da govore iz bojazni da ih ko ne ismije, ali koja gode samoljublju. On je dotjerivao svoju kosu, kao da æe se pogled kakve lijepe žene uplesti u njegove crne uvojke. Èinio je djetinjarije kakve èini mlada djevojka kad se sprema za bal. S uživanjem je posmatrao svoj tanki struk, ispravljajuæi bore na fraku. »Sigurno ima i gorih od mene«, pomisli on. Zatim siðe u trenutku kad su svi gosti bili za stolom. Glupi povici koje izazva njegovo otmjeno odijelo samo ga razveseliše. Graðanski pansioni odlikuju se divljenjem lijepoj nošnji. Niko u njima ne obuèe novo odijelo a da mu svako ne kaže po koju rijeè.—¦ Kt, kt, kt, zacokta Bjanšon jezikom o nepce, kao da tjera konja.— Pravi vojvoda i per! reèe gospoða Voker.— Gospodin misli da osvaja svijet? primijeti gospo-, ðica Mišono.134— Kukuriku! viknu slikar.— Pozdravite vašu gospoðu suprugu, reèe èinovnik muzeja.— Gospodin je oženjen? upita Poare.— I to još kakvom ženom, ženom koja ide po vodi, lice joj ne blijedi, cijena od dvadeset pet do èetrdeset; kockaste šare po posljednjoj modi, lako se pere, lijepo se nosi, pola konac, pola vuna, lijeèi zubobolju i druge bolesti koje priznaje Kraljevska medicinska akademija! Izvrsno za djecu! Još bolje protiv glavobolje, punoæe i bolesti jednjaka, oèiju i ušiju, povika Votren sa smiješnom rjeèitošæu i naglaskom kakvog šarlatana. Sta staje to neviðeno èudo, zapitaæete me, gospodo? Dva sua! Ništa. To je ostatak sprava djeèje igre veliki Mogol, koju su voljeli da gledaju svi evropski vladari, èak i veeeeeeliki vojvoda badenski! Uðite pravo na biletar-nicu. Muzika naprijed! Bruuum, la, la, trin, bum, bum! Gospodine sa klarinetom, pogrešno sviraš, nastavi on promuklim glasom, rebnuæu ja tebe.— Bože moj, što je ovaj èovjek prijatan, reèe gospoða Voker gospoði Kutir, nikad mi ne bi bilo dosadno s njim.Usred smijeha i šale koje izazva Votrenov smiješni govor, Ežen primjeti bojažljivi pogled gospoðice Tajfer koja se naže ka gospoði Kutir i šapnu joj nekoliko rijeèi na uvo.— Došla su kola, reèe Silvija.— Gdje li æe ruèati? zapita Bjanšon.— Kod gospoðe baronice de Nisenžan.— Kæeri gospodina Gorioa, odgovori student.Svi pogledaše bivšeg fabrikanta rezanaca, koji je sa zavišæu posmatrao Ežena.Rastinjak doðe u Ulicu Sen-Lazar, u jednu od onih lakih kuæa, a sa tankim stubovima, malim trijemom, za koje se kaže u Parizu da su ljupke, u pravu bankarsku kuæu, punu skupih ukrasa vještaèkog kamena, sa stepe-135ništem u mozaiku od mermera. On zateèe gospoðu de Nisenžan u malom salonu na èijim su zidovima bila naslikana djela talijanskih majstora, sa ukrasima koji su lièili na kafanske. Baronica je bila tužna. Njeni napori da sakrije svoje neraspoloženje samo poveæaše Eže-novu radoznalost, utoliko više što u njima nije bilo nièeg lažnog. On se nadao da æe svojim prisustvom razveseliti jednu ženu, a zatekao ju je u oèajanju. To razoèaranje zagolica njegovo samoljublje.— Ja imam malo prava da ulazim u vaše tajne, gospoðo, reèe on pošto ju je prvo zadirkivao zbog njene zabrinutosti; ali, ako vam smetam, budite iskreni i recite mi slobodno.— Ostanite, reèe ona, ako odete, ostaæu sama. Nisenžan ruèa u gradu, a ne želim da budem sama, jer mi je potrebno da se razonodim.— Ali šta vam je?— To bih rekla svakom drugom prije nego vama, uzviknu ona.— Onda želim da znam. Mora biti da sam i ja umiješan u vašu tajnu.— Možda! Ali ne, nastavi ona, to su domaæe zaðe-vice koje treba kriti u dnu srca. Zar vam nisam to rekla prekjuèe? Ja nisam sreæna. Najteži su zlatni lanci.Kad žena kaže mladiæu da je nesreæna, ako je taj mladiæ duhovit, lijepo odjeven, ako je besposlen a ima u džepu hiljadu i pet stotina franaka, onda on mora pomisliti ono što je pomislio Ežen i postati uobražen.— Šta biste vi još željeli? odgovori on. Lijepi ste, mladi, voljeni, bogati.— Da ne govorimo o meni, reèe ona odmahnuvši bolno glavom. Ruèaæemo zajedno, sami, i otiæi da slušamo najljepšu muziku. Kako vam se dopadam? nastavi ona ustajuæi i pokazujuæi svoju haljinu od bijelog kašmira sa divnim persijskim šarama. . •136— Htio bih da budete samo moja, reèe Ežen. Vi ste dražesni.— Jadna bi vam bila ta svojina, reèe ona smiješeæi se gorko. Iako vas ovdje ništa ne podsjeæa na nesreæu, ipak, pored svega toga, ja sam oèajna. Od žalosti ne mogu da spavam i poružnjeæu.— O, to je nemoguæe, reèe student. Ali htio bih da znam kakvi su to jadi ikoje odana ljubav ne bi izlijeèila?— Ah! kada bih vam kazala zbog èega sam nesreæna, vi biste pobjegli od mene. Vi mi se zasada udvarate zato što to rade svi ljudi; ali ako biste me istinski zavoljeli, postali biste veoma nesreæni. Vidite da treba da æutim. Molim vas, nastavi ona,

govorimo o drugim stvarima. Hodite da vidite moje sobe.— Nemojte, ostanimo ovdje, odgovori Ežen, sjede na kanabe kraj vatre, pored gospoðe ne Nisenžan, i smjelo je uhvati za ruku.Ona se nije branila i èak nasloni svoju ruku na njegovu jednim od onih pokreta koji odaju silna uzbuðenja.— Slušajte, reèe joj Rastinjak; povjerite mi svoje jade, ako ih imate. Hoæu da vam dokažem da vas volim samo radi vas same. Ili æete govoriti i povjeriti mi svoje patnje, kako bih moga'o da ih otklonim, makar morao ubiti šest ljudi, ili æu otiæi i nikad se više neæu vratiti.— Kad je tako, uzviknu ona, u oèajanju lupnuvši se po èelu, onda æu odmah da vas oprobam. »Da, pomisli ona, ostaje mi samo još to.« Zatim zazvoni.— Jesu li upregnuta gospodinova kola? zapita svog sobara.— Jesu gospoðo.— Ja æu ih uzeti. Njemu æete dati moja kola i moje konje. Ruèaæemo tek u sedam sati.137— Dakle, hajdemo, reèe ona Eženu, kome se uèini kao da sanja kad se naðe u kolima gospodina de Ni-senžana, pored ove žene.— U Pale-Roajal, blizu Francuskog pozorišta, reèe ona koèijašu.Uz put je bila veoma uzbuðena, nije htjela da odgovara na Eženova bezbrojna pitanja, i on nije znao šta da misli o njenom zagonetnom, odluènom i glupom otporu.»Zaèas mi izmakne«, pomisli on.Kad su kola stigla, baronica jednim pogledom uæut-ka razjarenog studenta.— Vi me istinski volite? reèe ona.— Da, odgovori on prikrivajuæi svoje nespokojstvo.— Neæete imati rðavo mišljenje o meni, ma šta zatražila od vas?— Neæu.— Jeste li voljni da mi se pokoravate?— Slijepo.— Jeste li se kadgod kockali? reèe ona uzdrhtalim glasom.— Nikada.— Ah! Sad mi je lakše. Poslužiæe vas sreæa. Evo vam moje kese, reèe ona. Uzmite. U njoj ima sto franaka. To je sve što ima ova tako sreæna žena. Uðite u jednu kockarnicu, ne znam gdje su one, ali znam da ih ima u Pale-Roajalu. Stavite sto franaka na rulet pa ili izgubite sve, ili mi donesite šest hiljada franaka. Kad se vratite, kazaæu vam zašto sam ovako žalosna.— Neka me ðavo nosi, ako imam pojma o ovome što treba da uradim, ali poslušaæu vas, reèe on s radošæu koju je izazvala ova pomisao: »Ona se kompromituje sa mnom te neæe moæi ništa da mi odrekne.«Ežen uze lijepu kesu i pošto sazna od jednog pro-davca gotovih odijela gdje se nalazi najbliža kockarnica, otrèa u broj devet. Pope se i dade svoj šešir; zatim138uðe i zapita gdje je rulet. Na zaprepašæenje redovnih posjetilaca, služitelj ga odvede pred jedan dugaèak sto. Ežen, za kojim poðoše svi prisutni, zapita bez stida i srama gdje treba staviti novac.__Ako metnete jedan zlatnik na jedan od ovih trideset i šest brojeva, i ako on iziðe dobiæete trideset i šest zlatnika, reèe mu jedan dostojanstven i sijed starac.Ežen baci sto franaka na dvadeset jedan, broj svojih godina. Svi povikaše zaèuðeno prije no što je on imao vremene da se snaðe. Dobio je i ne znajuæi.— Uzmite svoj novac, reèe mu onaj stari gospodin, tako se ne dobij a dvaput uzastopce.Ežen uze jednu lopaticu koju mu pruži stari gospodin, privuèe sebi tri hiljade i šest stotina franaka pa, opet onako nasumce, stavi cijelu tu svotu na crvenu. Posmatraèi ga zavidljlvo gledahu, zato što ponovo igra. Toèak se okrenu, on opet dobi, a bankar mu baci još tri hiljade i šest stotina franaka.— Sad imate sedam hiljada i dvije stotine franaka, šapnu mu onaj stari gospodin. Ako hoæete da me poslušate, idite, crvena je veæ dobila osam puta. Ako ste milostivi, vi æete nagraditi ovaj prijateljski savjet i pomoæi bivšeg Napoleonovog prefekta koji je u krajnjoj bijedi.Rastinjak, zbunjen, ostavi deset zlatnika sijedom èovjeku, i siðe sa sedam hiljada franaka, nemajuæi ni sada pojma o igri, ali preneražen svojom sreæom.— A sada, kuda æemo? reèe on i pokaza sedam hiljada franaka gospoði de Nisenžan, kad su vrata na kolima bila zatvorena.Delfina ga zagrli kao mahnita i žestoko poljubi, ali bez strasti. „Vi ste me spasli!" Suze radosti potekoše niz njeno lice. — Sad æu vam sve reæi, dragi prijatelju. Vi æete biti moj prijatelj, je 1' te? Vi me vidite bogatu, u izobilju, ne oskudijevam ni u èemu ili bar tako izgleda! Ali znajte da mi gospodin de Nisenžan ne daje ni pet139para: on plaæa sve kuæevne izdatke, kola, pozorište; za haljine mi daje malo i namjerno me dovodi u prikrivenu bijedu. Ja sam i suviše ponosita i neæu da ga molim. Pa ja bih bila posljednja žena na svijetu, kad bih kupovala njegov novac po onu

cijenu po koju bi on htio da mi ga proda! Kako sam dopustila da ostanem bez ièega ja, koja sam donijela u miraz sedam stotina hiljada franaka? Iz ponosa i prezrenja. Mi smo tako mlade i bezazlene kad stupamo u braèni život! Rijeèi kojima je trebalo tražiti novac od mog muža pekle su mi usta; zato se nisam ni usuðivala, te sam trošila svoju ušteðevinu i novac koji mi je davao moj jadni otac; poslije sam se i zadužila. Za mene je brak najužasnije razoèaranje, o tome ne mogu da vam govorim: dosta vam je što vam kažem da bih prije skoèila kroz prozor nego što bih pristala da živim sa Nisenžanom u istoj sobi. Za mene je bilo pravo muèenje kad sam morala da mu priznam dugove koje sam kao mlada žena napravila za nakite i druge sitnice (moj jadni otac bio nas je navikao da nam ispunjava svaku želju); ali sam najzad imala hrabrosti da mu to kažem. Zar nisam imala svoj miraz? Nisenžan se naljutio i rekao mi je, uz druge užasne stvari, da æu ga upropastiti! Tada sam zaželjela da pro-padnem u zemlju. Pošto je moj miraz bio kod njega, platio je; ali pod uslovom da mi od tada daje za moje liène izdatke jednu odreðenu sumu; pristala sam, da bih bila mirna. Poslije toga htjela sam da odgovorim na samoljublje èoveka koga vi poznajete, reèe ona. On me je iznevjerio, ali moram da odam priznanje plemenitosti njegova karaktera. Ipak, on me je nedostojno napustio! Nikada èovjek ne treba da ostavlja ženu kojoj je u krajnjoj nevolji bacio gomilu zlata! Treba uvijek da je voli. Vi, sa èistom i plemenitom dušom mladiæa od dvadeset i jedne godine, zapitaæete me kako žena može da primi novac od muškarca. Bože moj, zar nije prirodno da sve dijelimo s onim koji nas je usreæio? Kad se ne-140Me-kome sve da, ko bi brinuo zbog jednog djeliæa svega toga? Novac vrijedi tek onda kad nestane osjeæanja. Zar se ne vežemo za cio život? Koja od nas predviða neslogu dok vjeruje da je voljena? Vi nam se zaklinjete na vjeènu ljubav, pa kako bismo onda imali razlièite interese? Vi ne znate koliko sam danas prepatila kad je Nisenžan odluèno odbio da mi da šest hiljada franaka, on koji ih svakog mjeseca daje svojoj ljubaznici, nekoj djevojci iz Opere! Htjela sam da se ubijem. Kroz glavu su mi se vrzle najluðe misli. Bilo je trenutaka kad sam zavidjela kakvoj služavci, svojoj sobarici. Da se obratim ocu, ludorija! Nas dvije, Anastazija i ja, upropastile smo ga. On bi, nesreænik, samo kad bi mogao, i sebe prodao za šest hiljada franaka. Samo bih ga uzalud dovela do oèajanja. Vi ste mi spasli èast i život. Bila sam izvan sebe od žalosti. Ah! gospodine, morala sam da vas upoznam s ovim, jer sam postupila s vama kao prava luda. Kad ste se rastali sa mnom i kad sam vas izgubila iz vida, htjela sam da pobjegnem pješice.. . ni sama ne znam kuda. Eto ... tako živi polovina žena u Parizu, u spoljašnjoj raskoši, a sa teškim brigama u duši. Ja poznajem dosta njih koje su još nesreænije od mene. Ima žena koje moraju da uzimaju lažne raèune od svojih snabdjevaèa. Druge su primorane da potkradaju muževe: prvi vjeruju da se šalovi od sto zlatnika mogu kupiti za pet stotina franaka, a drugi misle da šal od pet stotina franaka vrijedi sto zlatnika. Ima i takvih nesreænica èija djeca poste, samo da bi one došle do haljine. Ja ne znam za te odvratne laži. Ovo mi je posljednja gorka pilula. Ako ima žena koje se prodaju svojim muževima da bi ih mogle držati pod papuèom, ja sam bar slobodna! Kad bih htjela, Nisenžan bi me obasuo zlatom, ali ja više volim da plaèem na grudima èovjeka koga cijenim. Ah! Vereèas gospodine de Marse neæe imati pravo da me gleda kao ženu koju je kupio. Ona pokri lice lukama da joj Ežen ne bi vidio suze,141ali on joj skloni ruke da bi je gledao, jer je, tako uplakana, bila zanosna. — Zar nije grozno miješati novac sa osjeæanjima? Vi neæete moæi da me volite.Ta mješavina plemenitih osjeæanja, koja èine ženu velikom, i krivica, na koje ih prisiljava sadašnje društveno ureðenje, uzbudi Ežena koji je govorio blage i utješne rijeèi, diveæi se toj ljepoj ženi, koja je bila tako bezazleno nesmotrena u svom bolu.— Obeæajte mi da se ovim neæete nikad poslužiti protiv mene.— O, gospodo, ja sam nesposoban za tako nešto. Ona mu dohvati ruku i pritisnu je na svoje srce,sa mnogo zahvalnosti i milošte. — Zahvaljujuæi vama, ja sam ponovo postala slobodna i radosna. Živjela sam pod gvozdenom stegom. Sad želim da živim skromno i da ništa ne trošim. Ja æu vam se svidjeti i takva, zar ne? Zadržite ovo, reèe ona i uze samo šest hiljadarki. U stvari, ja vama dugujem hiljadu talira, jer sam smatrala da igramo na pola. Ežen se branio kao neko djevojèe. Ipak uze novac kad mu baronica reèe: — Sma-traæu vas za neprijatelja, ako ne postanete moj sauèe-snik. — Neka se naðe, ako sluèajno izgubimo u igri, reèe on.— Eto, toga sam se baš i bojala, povika ona i po-blijedje. Ako vam je stalo do mene, zakunite mi se, reèe ona, da nikad više neæete uæi u kockarnicu. Bože moj, zar ja da vas iskvarim! Pa ja bih presvisla od bola.Bili su stigli. Suprotnost izmeðu ove bijede i ovog bogatstva zbuni studenta u èijim su ušima ponovo odjekivale Votrenove strašne rijeèi...— Sjedite tu, reèe baronica kad uðe u svoju sobu, pokazujuæi mu kanabe kraj vatre, treba da napišem jedno veoma muèno pismo! Posavjetujte me.— Nemojte pisati, reèe joj Ežen, stavite novèanice u kovertu, napišite adresu i pošaljite ih po sobarici.142__ Vi ste srce, reèe ona. Ah! Eto, gospodine, štaznaèi biti lijepo vaspitan. Vidi se da ste pravi Bozean, reèe ona smiješeæi se.__ Divna je to žena, pomisli Ežen osjeæajuæi svejaèu ljubav. Zatim stade razgledati ovu sobu u kojoj je vladala sladostrasna raskoš bogate bludnice.

__Sviða li vam se ovdje? reèe ona i pozva sobaricuzvoncetom.— Tereza, odnesite ovo i predajte lièno gospodinu de Marseu. Ako ga ne naðete, vratite mi pismo.Tereza pogleda vragolasto Ežena pa iziðe. Trpeza je bila postavljena. Rastinjak ponudi ruku gospoði de Nisenžan koja ga odvede u prekrasnu trpezariju sa onom istom raskoši kojoj se divio kod svoje roðake.— Vi æete ruèavati sa mnom svakog dana kad Ita-lijansko pozorište daje predstave i pratiæete me.— Navikao bih se na tako prijatan život samo kad bi potrajao, ali ja sam siromašni student koji tek ima da prokrèi sebi put u život.— Prokrèiæe se, reèe ona smijuæi se. Vidite, sve se ipak lijepo svršava: ja nisam oèekivala da æu biti ovako sreæna.Ženama je u prirodi da nemoguænosti dokazuju moguænostima i da èinjenice pobijaju predosjeæanjima. Kad je gospoða de Nisenžan ušla sa Rastinjakom u svoju ložu u Veselom pozorištu, ona je izgledala zadovoljna i bila tako lijepa da je izazvala ona sitna ogovaranja od kojih žene ne mogu da se odbrane i zbog kojih se èesto vjeruje u èiste izmišljotine. Ko poznaje Pariz, taj nimalo ne vjeruje u ono što se u njemu govori, i ne govori ništa o onome što se u njemu zbiva. Ežen uze baronièinu ruku, i tako su razgovarali onim slabijim ili jaèim stiskanjem kojim su jedno drugom saopštavali osjeæanja koja je u njima budila muzika. To je veèe za njih bilo puno zanosa. Zajedno su izišli, i gospoða de Nisenžan otprati Ežena do Novog mosta, uskraæujuæi143mu cijelim putem poljubac kojim ga je tako strasno poljubila u Pale-Roajalu. Ežen joj zamjeri zbog te nedosljednosti.— Onda sam vas poljubila iz zahvalnosti za neoèekivanu odanost; a sada bi moj poljubac znaèio obeæanje.— I vi neæete ništa da mi obeæate, nezahvalnice! On se naljuti. Kad je uèinio jedan od onih nestrpljivih pokreta koji ushiæuju ljubavnika, ona mu pruži ruku da je poljubi, i on je uze sa nekom nespretnom Ijupko-šæu koja je oèara.— U ponedjeljak, na balu, reèe ona.Iduæi pješice, po divnoj mjeseèini, Ežen utonu u ozbiljne misli. Bio je istovremeno i sreæan i nezadovoljan: sreæan zbog jednog dogaðaja koji æe mu najzad, kako izgleda, dovesti u naruèje jednu od najljepših i najelegantnijih žena u Parizu, koju je silno želio; nezadovoljan zato što su mu propali planovi o bogatstvu, i on tek tada osjeti svu stvarnost neizvjesnih misli kojima se zanosio prije dva dana. Neuspjeh nam uvijek pokazuje svu silinu naših želja. Što je više uživao u pariškom životu, Ežen je sve manje htio da ostane nepoznat i siromah. Gužvao je u džepu svoju hiljadarku zavaravajuæi se raznim razlozima samo da je zadrži za sebe. Naposljetku stiže u Ulicu Nev-Sent-2enevjev, i kada je bio na vrhu stepenica, spazi svjetlost u sobi èièa-Gorioa koji je ostavio otvorena vrata i zapaljenu svjetiljku, da student ne bi zaboravio da mu ispripovijeda njegovu æerku, kako je on govorio. Ežen mu ništa ne sakri.— Ali, uzviknu èièa Gorio oèajan i surevnjiv, one misle da sam propao: imam ja još hiljadu i tri stotine Hvara dohotka! Bože moj, zašto jadnica nije došla ovamo! Prodao bih svoje obveznice, uzeli bismo od glavnice, a ostalo bih pretvorio u doživotnu rentu. A zašto me, vi, dragi susjede, niste obavijestili o njenoj nevolji? Kako ste imali srca da stavite na kocku njenih kukavnih sto franaka? Pa to je da èovjek presvisne od žalosti. Eto,144šta su zetovi! O, da su samo ovdje, zavrnuo bih ja njima šiju. Bože moj, i ona je plakala, ona?— Položivši glavu na moj prsluk, reèe Ežen.— O, dajte mi ga, reèe èièa Gorio. Šta! Na njega su kanule suze moje kæeri, moje drage Delfine, koja nikada nije zaplakala dok je bila mala! Ja æu vama kupiti drugi, nemojte ga nositi, ostavite ga meni. Po braènom ugovoru, ona raspolaže prihodom od svog miraza. A, otiæi æu ja, još koliko sutra, do advokata Der-vila. Tražiæu da se njen novac uloži na drugo mjesto. Poznajem ja zakone, stari sam ja kurjak, neæu dozvoliti da mi podvale.— Evo vam, ciko, hiljadu franaka koje je htjela da mi pokloni od naše dobiti. Èuvajte ih za nju, u prsluku. Gorio pogleda Ežena, pruži ruku da uhvati njegovu na koju mu kanu jedna suza.— Vi æete uspjeti u životu, reèe mu starac. Vidite, bog je pravedan. Ja znam šta je poštenje i mogu vas uvjeriti da ima malo takvih ljudi kao što ste vi. Hoæete li i vi da budete moje drago dijete? Idite i spavajte. Vi možete spavati, jer još niste otac. Doznao sam da je ona plakala i patila dok sam ja ovdje bezbrižno jeo kao. kakav blesavko; i to ja koji bih prodao Oca, Sina i Svetoga Duha da njima dvjema uštedim po jednu suzu!— Vjere mi, pomisli Ežen liježuæi u postelju, mislim da æu biti pošten èovjek cijelog života. Èovjek osjeæa zadovoljstvo kad se povinuje glasu svoje savjesti.Možda samo oni koji vjeruju u boga rade u tajnosti pravo, a Ežen je vjerovao u boga. Sutradan, kad je bilo vrijeme za bal, Rastinjak ode gospoði de Bozean koja ga odvede i predstavi vojvotkinji de Kariljano. Marša-lova žena primi ga najljubaznije, a kod nje se ponovo naðe i sa gospoðom de Nisenžan. Delfina se bila tako udesila da. se dopadne svima kako bi se više dopala Eženu, èiji je pogled nestrpljivo oèekivala, misleæi da10 Cièa Gorio 1jlrse to ne primjeæuje. Za onoga koji umije da prozre uzbuðenja jedne žene, ovakav trenutak ima mnogo draži. Ko nije èesto uživao u tome da ne iskaže odmah svoje mišljenje, da umiljato prikriva svoje zadovoljstvo, da traži priznanja u nespokojstvu koje izaziva, da se naslaðuje bojaznima koje se mogu odagnati jednim osmijehom? Za vrijeme ovog bala, student je odjednom ocijenio znaèaj svog položaja i uvjerio se da veæ znaèi nešto u društvu samim tim što ga je gospoða de

Bozean priznala za svog roðaka. Toliko se isticao osvajanjem gospoðe de Nisenžan, koje su mu veæ pripisivali, da su ga svi mladiæi sa zavišæu gledali; primjetivši to, on osjeti prva zadovoljstva uobraženosti. Prelazeæi iz salona u salon, kroz gomile svijeta, èuo je kako hvale njegovu sreæu. Žene su mu proricale najveæe uspjehe. Delfina, bojeæi se da ga ne izgubi, obeæa mu sada poljubac koji mu je preksinoæ tako uporno uskraæivala. Te veèeri Rastinjak dobi nekoliko poziva. Njegova ga roðaka upozna sa nekoliko žena koje su važile kao otmjene, a njihove kuæe kao prijatne; bio je, dakle, ušao u najviše i najotmjenije pariško društvo. To je veèe imalo za njega draži sjajnog poèetka, i on ga se sjeæao i u dubokoj starosti, kao što se djevojka sjeæa bala kad je imala velikih uspjeha. Sutradan, kad je o doruèku pred svima prièao èièa-Goriou o svojim uspjesima, Votren poèe vraški da se smiješi.— I vi mislite, uzviknu taj svirepi logièar, da mladiæ koji je u modi može stanovati u Ulici Nev-tSent-Zenevjev, u pansionu Voker koji jamaèno zaslužuje svako poštovanje, ali nije u modi. U njemu ima svega i svaèega, on se ponosi što u njemu stanuje jedan Rastinjak; ali, ipak, on je u Ulici Nev-Sent-Zenevjev, u njemu nema raskoši, jer je èisto patrijarhalorama. Mladi moj prijatelju, nastavi Votren oèinski podrugljivo, ako hoæete da budete ugledan èovjek u Parizu, potrebna su vam tri konja i lake dvokolice za prije podne, i zatvorena kola za veèe, svega devet hiljada franaka samo za pod-246voz. Ne biste bili dostojni svoje sudbine ako biste trošili samo tri hiljade franaka kod krojaèa, šest stotina franaka kod prodavca mirisa, sto talira kod obuæara, sto talira kod šeširdžije. Pralja æe vas stajati hiljadu franaka. Mladiæi koji se oblaèe po modi, moraju obraæati naroèitu pažnju na rublje: na to se kod njih èesto najviše pazi. Ljubav i crkva zahtijevaju lijepe zastore na svojim oltarima. Dosad smo imali èetrnaest hiljada franaka. Da vam ne govorim o onome što æete gubiti na kocki, u opkladama i poklonima; za džeparac, vam treba bar dvije hiljade franaka. Ja sam živio takvim životom i znam koliko staje. Dodajte tim najpreèim potrebama trista zlatnika za hranu, i hiljadu franaka za stan. Eto, dijete moje, to iznosi dvadeset i pet hiljada franaka godišnje, ili zapadamo u krajnju bijedu, podsmi-jevaju nam se, lišeni smo buduænosti, uspjeha i ljubavnica! Zaboravio sam da pomenem sobara i gruma. Zar æe vam Kristof nositi ljubavna pisma? Mislite li da ih pišete na hartiji na kojoj sad pišete? To bi bilo samoub-stvo. Vjerujte iskusnom starcu, nastavi on pojaèanim basom, ili se povucite u kakav sobièak na tavanu, posvetite se radu, ili poðite drugim putem.-I Votren namignu gledajuæi gospoðicu Tajfer, da podsjeti studenta na zavodljiva razlaganja koja je usadio u njegovu dušu i da bi ga pridobio za svoje ružne planove. Rastinjak se neko vrijeme sasvim predao uživanjima. Veèeravao je gotovo stalno sa gospožom de Nisenžan i s njom odlazio u društva. Vraæao se kuæi u tri ili èetiri sata izjutra, ustajao je u podne, oblaèio se i odlazio po Delfinu da se prošetaju zajedno po Bulonj-skoj šumi kad god je bilo lijepo vrijeme, i tako uludo traæio svoje vrijeme, upijao sve pouke, sve èarolije raskoši sa žudnjom kojom krunica urminog cvijeta usisava cvjetni prah oploðavanja. Kockao se na veliko, nekad je mnogo dobij ao, nekad mnogo gubio, i tako se navikao na razuzdan život pariških mladiæa. Od svojih prvih dobita-io»147ka poslao je majci i sestrama hiljadu i pet stotina franaka zajedno sa lijepim poklonima. Iako je izjavio da misli da se seli iz pansiona Voker, on je još bio u njemu i posljednjih dana januara, i nije znao kako da se izvuèe odatle. Gotovo svi mladiæi podliježu jednom zakonu koji na prvi pogled izgleda neobjašnjiv, ali koji se tumaèi njihovom mladošæu i strasnom žudnjom za uživanjima. Bili oni bogati ili siromašni, nikad nemaju novca za najpreèe žvotne potrebe, a uvijek imaju za svoje æudi. Izdašni u svemu što se dobija na veresiju, oni su veoma štedljivi kad nešto treba odmah platiti, kao da se svete zbog onog što nemaju rasipajuæi ono što mogu imati. Prostije reèeno, studenti više brinu o šeširu nego o odijelu. Zbog velike zarade krojaè lako daje odijelo na èekanje, dok je šeširdžija, zbog niske cijene šešira, naj-nepristupaèniji povjerilac. Ako kakav mladiæ, sjedeæi na balkonu u pozorištu, svojim izvanrednim prslucima privlaèi doglede lijepih žena, ko zna da li ima èarape; muku muèi i sa prodavcem èarapa. U takvom je položaju bio i Rastinjak. On nikad nije imao para kad je trebalo platiti gospoði Voker, dok je uvijek nalazio novca da zadovolji svoju sujetu; njegova je kesa bila promjenljive sreæe u ratu sa najobiènijim isplatama. Da bi mogao da napusti ovaj smrdljivi i prljavi pansion u kom se povremeno osjeæao uniženim, trebalo je da isplati gazdaricu i da kupi namještaj za svoj otmjeni stan. A to je bilo stalno nemoguæno. Da bi došao do novca koji mu je bio potreban za kockanje, Rastinjak je umio da kupuje kod juvelira zlatne satove i lance koje je, kad dobije na kocki, skupo plaæao, a koje je nosio u založni zavod kod tog sumornog i æutljivog prijatelja mladeži, ali zato nije imao ni dovitljivosti ni smjelosti kad je trebalo platiti stan i hranu ili kupiti one sitnice koje su neophodne za otmjeni život. Obiène nevolje i dugovi, napravljeni radi zadovoljenja potreba, nisu mu ulijevali nikakvu misao kako da se razduži. Kao veæina onih ko-148ii su živjeli tim neurednim životom, on je èekao posljednji trenutak da izmiri ona potraživanja koja su sveta u oèima ostalih graðana, kao što je radio Mirabo koji je plaæao svoj hljeb tek onda kad mu se podnese neod-ložna mjenica. U to vrijeme, Rastinjak je bio izgubio svoj novac i još se zadužio. Poèeo je uviðati da ne može više ovako živjeti bez stalnih prihoda. Ali, stenjuæi pod teškim teretom svog neizvjesnog položaja, on nije imao snage da se odrekne pretjeranih uživanja ovakvog života i htio je da ga pošto-poto nastavi. Sreæa s kojom je raèunao u sticanju bogatstva bivala je sve neosnovanija, a stvarne prepreke sve veæe. Upoznavši se sa domaæim tajnama gospodina i gospoðe de Nisenžan, on je uvidio da se ljubav može pretvoriti u oruðe bogatstva, samo ako se baci obraz pod noge, i ako se odreknemo svih plemenitih misli koje su razrješenje

grijehova mladosti. Taj spol ja sjajan život, ali nagrizan kajanjem, i èija su prolazna zadovoljstva skupo okajana stalnim strep-njama, bijaše mu se osladio, i on se zaglibio u tu kaljugu kao onaj La Brijerov rasijanko; ali, kao rasijanko, bio je ukaljao samo odijelo.— Dakle, ubili smo mandarina? reèe mu jednog dana Bjanšon napuštajuæi trpezu.— Nismo još, odgovori on, ali je na izdisaju. Medicinar shvati ove rijeèi kao šalu, iako to nijebila šala. Ežen koji je prvi put poslije dužeg vremena veèerao u pansionu, bio je zamišljen. Umjesto da iziðe poslije završenog objeda, on ostade u trpezariji sjedeæi pored gospoðice Tajfer, koju je s vremena na vrijeme znaèajno pogledao. Neki su ukuæani još bili za stolom i jeli orahe, neki su šetali nastavljajuæi zapoèete razgovore. Kao gotovo svake veèeri, svako je odlazio kad je htio, prema tome da li ga je više ili manje zanimao razgovor, ili prema stepenu nelagodnosti koju je kod njega izazivalo varenje. Zimi se rijetko dešavalo da se trpezarija potpuno isprazni prije osam sati, kad su èetiri149žene ostajale same i æaskale do mile volje, pošto su zbog svog pola obièno æutale u ovom muškom društvu. Votrenu pade u oèi Eženova velika zabrinutost, te zato ostade u trpezariji, iako se isprva pravio kao da æe odmah iziæi. Ali on se stalno zaklanjao da ga Ežen ne vidi, te je ovaj povjerovao da je otišao. Zatim, umjesto da ode s onima koji su posljednji pošli, on se navlas zadrža u salonu. Bio je prodro u studentovu dušu i predosjetio je da je došao sudbonosni trenutak. Rastinjak je zaista bio u bezizlaznom položaju u kome su se nalazili mnogi mladiæi. Bilo ljubavlju, bilo kaæiperstvom, gospoða de Nisenžan provela je Rastinjaka kroz sve muke jedne istinske ljubavne strasti upotrebljavajuæi lukavstva kojima se služe žene u Parizu. Pošto se u oèima svijeta izložila neprilici privlaèeæi sebi roðaka gospoðe de Bozean, ona se dvoumila da li da mu stvarno dade prava koja je- samo prividno imao. Cio mjesec dana, ona je tako dražila njegova èula da mu je ugrozila i srce. Ako je u poèetku njihove veze student vjerovao da je on stvarni gospodar, gospoða de Nisenžan izvojeva nadmoænost time što je u Eženu pokrenula sva osjeæanja, i dobra i rðava, kojih je mnogo kod pariških mladiæa. Da li je to uradila iz raèuna? Ne; žene su uvijek iskrene, èak i onda kad su najlicemjernije, jer se povode za nekim prirodnim osjeæanjem. Pošto je dopustila da ovaj mladiæ tako naglo i tako silno ovlada njome, i pošto je ispoljila prema njemu suviše ljubavi, Delfina je sada, možda podstaknuta osjeæanjem dostojanstva, ili htjela da mu uskrati dotadašnje ustupke, ili da uživa u njihovom odlaganju. Kod Parižanke je sasvim prirodno da se ne podaje ni onda kad strast ovlada njome, ona i tada hoæe da isproba srce onoga kome povjerava svoju buduænost! Gospoða de Nisenžan bila je veæ jednom doživjela strašno razoèaranje, jer ju je iznevjerio jedan mladi sebiènjak. Ona je s pravom mogla da bude nepovjerljiva. Možda je opazila da je Ežen, koji zbog brzog uspjeha150postade uobražen, ne poštuje dovoljno zbog neobiènosti njihovog položaja. Ona je svakako željela da joj se divi èovjek njegovih godina, da se pokaže velika u njegovim oèima, pošto je tako dugo bila mala u oèima onoga koji ju je napustio. Ona nije htjela da Ežen povjeruje da se ona može lako dobiti, baš zato što je znao da je pripadala de Marseu.' ^naposljetku, pošto je doživjela da je ponizi jedno pravo èudovište, jedan mladi razvratnik, ona je sada osjeæala toliko miline u šetnji kroz cvjetne predjele Ij-ubavd, da je za nju bilo pravo uživanje diviti se svim njenim pojavama, dugo osluškivati njena treperenja i osjeæati milovanja njenog èistog povjetarca. Iskrena ljubav ispaštala je zbog neiskrene. Nažalost, ta æe se besmislica èesto dešavati sve dok ljudi ne saznaju koliko cvjetova pokosi prvo nevjerstvo u duši mlade žene. Ali ma kakvi bili njeni razlozi, Delfina se igrala sa Rastinjakom i uživala je u toj igri sigurno zato što je znala da je on voli i da ona može uèiniti da jadi njenog dragana prestanu èim se njoj prohtije. Iz samoljublja, Ežen nije htio da se njegova prva bitka završi porazom, te je i dalje navaljivao kao lovac koji želi pošto-poto da ubije jarebicu za svoju prvu lovaèku slavu Svetog Ibera. Njegova bojazan, uvrijeðeno èasto-ljublje, oèajanje, opravdano ili neopravdano, vezivali su ga sve jaèe za ovu ženu. Cio je Pariz mislio da je gospoða de Nisenžan njegova milosnica, a ona mu, meðutim, nije pripadala ništa više nego onog prvog dana kad ju je vidio. On nije znao da su ženske koketerije ponekad korisnije od ljubavnih naslada, i pravio je glupe ispade. Ako je ono vrijeme kad se žena brani od ljubavi obeæavalo Rastinjaku prve plodove, ipak su mu ti plodovi izgledali i skupi, i zeleni, i nakiseli i prijatni. Ponekad, kad bi ostao bez ijednog novèiæa i izgubio vjeru u buduænost, pomišljao je, i protiv svoje volje, na Votrenov prijedlog o ženidbii sa gospoðicom Tajfer koja bi ga mogla obogatiti. Sada je bio u takvoj bijedi151da je gotovo nehotice upao u zamku strašne sfinge èiji su ga pogledi èesto opèinjavali Kad Poare i gospoðica Mišono odoše u svoje sobe, Rastinjak, misleæi da je sam izmeðu gospoðe Voker i gospoðe Kutir, koja je plela vunene narukvice drijemajuæi kraj peæi, pogleda tako nježno gospoðicu Tajfer da ona obori oèi.— Vi kao da ste nešto zabrinuti, gospodine Ežene! reèe mu Viktorina poslije kratkog æutanja.— A ko nema briga! odgovori Rastinjak. Kad bismo mi mladiæi bili uvjereni da smo voljeni s odanošæu koja bi nas nagradila za žrtve koje smo voljni da podnesemo, možda nikad ne bismo imali briga.Gospoðica Tajfer, umjesto svakog odgovora, pogleda ga tako da se njen pogled nije mogao dvojako razumjeti.— Vi, gospoðice, mislite da ste danas sigurni u svoje srce; ali da li biste mogli jemèiti da æe tako uvijek biti? .Preko usana sirote djevojke preðe osmijeh kao zrak koji izbija iz njene duše, i tako obasja njeno lice da se Ežen uplaši što je izazvao tako žestok izliv osjeæanja.— Šta! Kad biste sutra postali bogati i sreæni, kada bi vas iznenadilo neko bogatstvo, biste li i tada voljeli sirotog mladiæa

koji vam se sviðao dok ste bili u bijedi?Ona ljupko klimnu glavom.— Jednog veoma nesreænog mladiæa! Ona opet klimnu glavom.— Šta govorite koješta? uzviiknu gospoða Voker.— Ostavite nas, odgovori Ežen, mi se razumijemo.— Onda znaèi da su se vjerili gospodin vitez Ežen de Rastinjak i gospoðica Viktorina Tajfer? reèe Votren svojim krupnim glasom i pojavi se iznenada na vratima trpezarije.— Ah! Što ste me uplašili, rekoše istovremeno gospoða Kutir i gospoða Voker.152__ Mogao sam i gore izabrati, smijuæi se odgovoriEžen, kome je Votrenov glas prièinio tako svirepo uzbuðenje kakvo nikad nije doživio?__ Manite se neukusnih šala, gospodo, reèe gospoðaKutir. Hajdemo, kæeri moja.Gospoða Voker poðe za svojim stanarkama da kod njih posjedi, kako ne bi trošila osvjetljenje i ogrev. Ežen ostade sam sa Votrenom.__ Znao sam da æe tako biti, reèe mu Votren sasvim hladno. Ali, slušajte, i ja umijem da budem nježan. Nemojte zasada ništa odluèivati, pošto ste u izuzetnom raspoloženju. Imate dugova. Ja ne bih želio da vas meni dovede strast ili oèajanje, nego razum. Možda vam treba koja hiljada talira. Evo, hoæete li?Ovaj demon izvuèe iz džepa novèanik, i izvadi iz njega tri hiljadarke koje prinese studentovim oèima. Ežen je bio u nepodnošljivom položaju. Dugovao je markizu d'Ažida i grdiu de Traju sto zlatnika koje je na rijeè izgubio pri kockanju. Nije imao da ih vrati te nije smio te veèeri da ode gospoði de Resto, gdje su ga oèekivali na jednoj od onih prisnih sjedeljki na kojima se jedu kolaèi, pije èaj, ali gdje se može na vistu izgubiti šest hiljada franaka.— Gospodine, reèe mu Ežen savlaðujuæi s teškom mukom drhtavicu koja ga spopade, poslije onoga što ste mi povjerili, vi æete razumjeti da ne mogu primiti nikakve obaveze prema vama.— Baš vam hvala. Ožalostili biste me da ste drukèije odgovorili, nastavi Votren. Vi ste divan mladiæ, delikatan, ponosan kao lav, a mio kao djevojka. Vi baste bili dobar plijen za sotonu. Takve mladiæe ja volim. Još samo nekoliko opaski o visokoj politici pa æete Imati pravu sliku o svijetu. Kada odglumi nekoliko beznaèajnih prizora vrline, viši èovjek zadovolji sebe i budale. Uskoro æete biti naš. O, kad biste samo htjeli da budete moj uèenik, sve biste postigli. Svaka bi vam se želja153odmah ispunila, ma šta poželjeli: poèasti, bogatstvo, žene. Svijet bi vam postao izvor najljepših uživanja. Vi biste bili naša maza, naš mezimac, a mi bismo se sa zadovoljstvom potamanili radi vas. Bila bi uklonjena svaka prepreka. Ako se još dvoumite, znaèi da me smatrate za zlikovca? Ali èujte, èovjek koji je imao isto toliko . poštenja koliko vi zamišljate da imate sada, gospodin de Tiren, svršavao je svoje sitne poslove preko razbojnika, ne smatrajuæi da se time bruka. Ne želite da imate obaveza prema meni, je li tako? Ne mari ništa, nastavi Votren osmijehnuvši se. Uzmite ovu hartiju i napišite tu, poprijeko, reèe vadeæi jednu taksenu marku: Primio tri hiljade i pet stotina franaka s tim da ih vrati za godinu dana. Stavite datum! Interes je toliko velik da se ne morate ustezati; možete me nazvati zelenašem i smatrati da mi ne dugujete nikakvu zahvalnost. Dopuštam vam da me prezirete danas, jer sam uvjeren da æete me zavoljeti docnije. U meni æete naæi onih dubokih ponora, onih snažnih osjeæanja koja glupaèi nazivaju porocima; ali nikad u vašim oèima neæu ispasti ni kukavica, ni nezahvalnik. Najzad, ja nisam ni pion, ni laufer, nego top, mali moj.— Pa kakav ste vi to èovjek? povika Ežen. Vi ste stvoreni da me muèite,•— Koješta, ja sam dobrièina koji hoæe sebe da ukalja da bi vas do smrti saèuvao od blata. Vi se pitate otkuda tolika odanost? E, to æu vam jednog dana šap-nuti na uvo. Ja sam vas najprije iznenadio kad sam vam pokazao nalièje života i državne uprave, ali taj æe prvi strah proæi kao strah regruta na bojnom polju, i vi æete se naviknuti da ljude smatrate za vojnike gotove da ginu za one koji se sami proglašuju za kraljeve. Vremena su se mnogo promijenila. Nekada se govorilo junaku: »Evo sto talira, ubij mi toga gospodina«, i onda se mirno veèeralo, pošto bi nekog èovjeka progutala pomrèina zbog jednog da ili ne. A danas, ja vam tražim154samo da klimnete glavom pa da vam dam veliko bogatstvo. To ne bi bila nikakva sramota, a vi se dvoumite. Živimo u doba slabiæa.Ežen potplisa mjenicu i uze novèanice.__ A. sada, da razgovaramo kao pametni ljudi, nastavi Votren. Za nekoliko mjeseci ja æu otiæi u Ameriku da sadim duvan. Poslaæu vam cigare u znak prijateljstva. Ako se obogatim, pomagaèu vam. Ako ne budem imao djece (što je vjerovatno jer ne mislim da se ovdje presaðujem izdankom), onda æu vam ostaviti svoje imanje. Zar to nije prijateljstvo? Ali ja vas volim. Meni je u krvi da se žrtvujem za druge. To sam veæ èinio. Vidite li, momèe, ja živim u višoj sferi od ostalih ljudi. Ja djela'smatram za sredstva i pred sobom vidim samo cilj. Šta je za mene èovjek? Eto, to, reèe on i lupi noktom palca o zub. Èovjek je ili sve ili ništa. On je manje nego ništa kad se zove Poare: može se zgaziti kao stje-nica, nema nikakve vrijednosti i smrdi. Ali, ako na vas lièi, onda je on bog: to više nije mašina pokrivena kožom, nego pozornica najljepših uzburkanih osjeæanja, a ja živim samo od osjeæanja. Zar osjeæanje nije cio svijet u jednoj misli? Pogledajte èièa-Gorioa: za njega su

njegove dvije kæeri cijela vasiona, one su njegova veza sa svijetom. Eto, za mene, koji sam temeljno prouèio život, postoji samo jedno istinito osjeæanje, prijateljstvo izmeðu dva èovjeka. Pjer i Zafje, to je moja strast. Znam napamet komad Spašeni Mleci. Jeste li vidjeli mnogo hrabrih ljudi koji odmah poðu na posao, bez rijeèi i moralnih pridika, kad im drug kaže: »Hajde da zakopamo jednoga?« E, ja sam i to èinio. Ja to ne bih svakom kazao. Ali vi ste viši èovjek, vama mogu sve reæi, jer æete sve razumjeti. Vi neæete dugo gacati po blatu po kom gamližu bogalji koji nas okružuju. Dakle, toliko, i taèka. Vi æete se oženiti. Tjerajmo do kraja! Ja sam neumoljiv i ne popuštam.155Votren iziðe da olakša studentu, ne želeæi da èuje njegov odreèni odgovor. Kao da je poznavao tajnu onih slabih otpora, onih borbi kojima se ljudi razmeæu u sebi i koji im služe da pred sobom pravdaju svoja rðava djela.»Neka radi šta hoæe, ali ja se neæu oženiti gospoðicom Tajfer«, pomisli Ežen.Pošto je izdržao unutrašnju groznicu koju izaziva pomisao o sporazumu sa èovjekom kog se užasavao, ali koji je u njegovim oèima bivao sve veæi zbog bezoènosti svojih misli i smjelosti u ugnjetavanju društva, Rastinjak se obuèe, posla po kola i ode gospoði de Resto. U posljednje vrijeme, ta je žena obraæala mnogo veæu pažnju na mladiæa koji je sve više uspijevao u otmjenom društvu, i èiji æe uticaj jednog dana svakako biti opasan. On vrati dug gospodi de Traju i d'Ažidi, igrao je vista neko vrijeme i povratio sve što je izgubio. Sujevjeran kao gotovo svi ljudi koji još nisu ostvarili svoj cilj i obièno vjeruju u sudbinu, on je svoju sreæu smatrao za božju nagradu zbog istrajnostii na putu vrline. Ujutru rano zapita Votrena da li još èuva kod sebe njegovu mjenicu. Kad mu odgovori da je kod njega, on mu vrati tri hiljade franaka sa velikim zadovoljstvom.— Sve ide kao podmazano, reèe mu Votren.— Ali ja nisam vaš sauèesnik, reèe Ežen.— Znam, znam, odgovori Votren prekidajuæi ga. Još pravite djetinjarije. Zaustavljate se pred sitnicama.Poslije dva dana, Poare i gospoðica Mišono sjedjeli su na klupi, u jednoj zabaèenoj stazi Botanièke bašte, sunèali su se i razgovarali s onim gospodinom koji je medicinaru s pravom izgledao sumnjiv.— Gospoðice, govorio je gospodin Gondiro, ja ne vidim zašto se još ustežete. Njegova preuzvišenost gospodin ministar policije cijele kraljevine...156— A! Njegova preuzvišenost gospodin ministar policije cijele kraljevine ... ponovi Poare.— Da, njegova preuzvišenost vodi tu stvar, reèe Gondiro.Kome se ne bi uèinilo nevjerovatno da æe Poare, nekadašnji èinovnik, bez sumnje èestit èovjek, iako ogranièen, i dalje slušati tobožnjeg rentijera iz ulice Bifon, pošto je izgovorio rijeè policija, i tako odao agenta iz Jerusalimske ulice, prerušenog u poštenog èovjeka? Meðutim ništa nije bilo prirodnije. .Svako æe bolje razumjeti ovu naroèitu vrstu velikog plemena zvekana kojoj je pripadao Poare, poslije jedne opaske koju su zabilježili neki posmatraèi, ali koja još n'ije objavljena. To pleme piskarala živi, pritiješnjeno budžetom izmeðu prvog ste-pena širine, sa platom od hiljadu i dvjesta franaka, što mu doðe kao službovanje na Grenlandu, i treæeg ste-pena, gdje je plata malo toplija, od tri do šest hiljada franaka, u umjerenom pojasu gdje uspijeva i napreduje nagrada, i pored teškog obðjelavanja. Naroèita odlika koja najbolje pokazuje ogranièenost tih nižih ljudi jeste neka vrsta nehotiènog, nesvjesnog i nagonskog poštovanja prema glavešini svakog ministarstva koga èinovnici poznaju samo po neèitkom potpisu i pod imenom njegova preuzvišenost gospodin ministar, èetiri rijeèi koje znaèe isto toliko koliko i II Bondo Cani iz komiène opere Bagdadski kalif, a koje u oèima toga poniženog svijeta predstavljaju svemoæ protiv koje nema žalbe. Kao papa za hrišæane, tako je i gospodin ministar nepogrešiv u svojoj službi u oèima èinovnika; sjaj koji rasipa oko sebe prelazi na njegova djela, na njegove rijeèi, na rijeèi koje se izgovaraju u njegovo ime; on sve pokriva svojim bljeskom kojim ozakonjuje i svoje naredbe; njegov naziv preuzvišenost, koji potvrðuje èistotu njegovih namjera i neoporecivost njegove volje, služi mu kao isprava za najneprihvatljivije misli. Ono što ti jadnici ne bi nikad uèinili za sebe, hitno izvršuju èim je izgovorena rijeè257njegova preuzvišenost. U kancelarijama vlada slijepa poslušnost kao u vojsci: sistem koji guši svijet, uništava èovjeka, i kao što se zavrtanj uglavi u maticu, tako se i èovjek vremenom prilagodi državnoj upravi. I tako je gospodin Gondiro koji je, kako izgleda, dobro poznavao ljude, vidio odmah u Poareu jednog od tih kancelarijskih glupaka pa je zato i izbacio èudotvornu rijeè njegova preuzvišenost, baš kad je trebalo, izlazeæi na èistinu, obmanuti Poarea, koga je smatrao za ljubavnika gospoðice Mišono, kao što je nju smatrao za Poareovu ljubaznicu.— Pošto njegova preuzvišenost lièno, njegova preuzvišenost gospodin... E, to je sasvim druga stvar, reèe Poare.— Èuli ste šta kaže gospodin kome vjerujete, kako izgleda, nastavi rentijer, obraæajuæi se gospoðici Mišono. Dakle, sada je njegova preuzvišenost potpuno uvjerena da je tobožnji Votren, sa stanom u pansionu Voker, u stvari odbjegli robijaš iz Tulona, gdje je poznat pod imenom Laži-Smrt.— A, Laži-Smrt! reèe Poare, blago njemu ako je zaslužio to ime.— Jeste, odgovori agent. On je dobio taj nadimak zato što je uvijek umio da saèuva život i u svojim najopasnijim podvizima. To je opasan èovjek, izuzetnih osobina. I samo njegovo priznanje krivice donjelo mu je kod robijaša veliku èast.— To znaèi da je on èastan èovjek, reèe Poare.— Na svoj naèin. Primio je na sebe tuð zloèin, falsifikat jednog divnog mladiæa kojeg je mnogo volio. To je bio neki Italijan, koji se rado kockao, i poslije svog prestupa stupio u vojsku, gdje se, uostalom, odlièno pokazao.

— Ali ako je njegova preuzvišenost ministar policije siguran da je Votren zaista Laži-Smrt, šta æu mu ja? reèe gospoðica Mišono.158__ Da, reèe Poare, ako je ministar, kao što smoimali èast da nam kažete, stvarno uvjeren...__ Ne može se reæi da je baš uvjeren, ali postojisumnja. Da vam objasnim u èemu je stvar. 2ak Kolen, zvani Laži-Smrt, uživa puno povjerenje tri robijašnice koje su ga izabrale za svog agenta i bankara. On mnogo dobija baveæi se tim poslom za koji je potreban èovjek naroèitih odlika.•— A, a, razumijete li igru rijeèi, gospoðice? reèe Poare. Gospodin ga naziva èovjekom naroèitih odlika zato što je odlikovan robijaškim žigom.— Lažni Votren, nastavi agent, prima novac od gospode robijaša, daje ga pod interes, èuva ga, i stavlja na raspolaganje bjeguncima, ili njihovim porodicama, ako tako naznaèe u zavještanju, ili njihovim ljubaznica-ma, ako mu tako poruèe.— Njihovim ljubaznicama! Htjeli ste da kažete njihovim ženama, primijeti Poare.— Ne, gospodine. Robijaš obièno ima samo nezakonite žene ili, kako mi kažemo, naložnice.—- Oni, dakle, svi žive nevjenèano?— Razumije se.— E, reèe Poare, gospodin ministar ne treba da trpi takve strahote. Pošto vi imate èast da viðate njegovu preuzvišenost, onda bi trebalo vi, koji ste, kako mi izgleda, èovjekoljubac, da ga obavijestite o nemoralnom vladanju tih ljudi !koji daju rðav primjer ostalom svijetu.— Ali, gospodine, vlada ih ne šalje na robiju zato da ih istakne za obrazac svih vrlina.— To je istina. Ali, dopustite, gospodine...— Ta pustite gospodina da govori, mili moj, reèe gospoðica Mišono.— Vi razumijete, gospoðice, nastavi Gondiro. Vlada bi imala velike koristi kad bi oduzela robijašku blagajnu koja je, kako se govori, pozamašna. Laži-Smrt159ubira ogromne sume skrivajuæi ne samo novac svojih drugova nego i novac koji prima od Društva deset hiljada ...— Deset hiljada lopova! povika Poare preplašen.— Ne, Društvo deset hiljada to vam je udruženje velikih lopova, ljudi koji rade na veliko, i ne upuštaju se u posao ako se ne može zaraditi deset hiljada franaka. Ovo je društvo sastavljeno od onih naših najistaknutijih ljudi koje vode pravo pred porotni sud. Oni znaju zakonik i nikad se ne boje smrtne kazne, kad ih ukebaju. Kolen je njihov povjerenik, njihov savjetnik. Pomoæu tih ogromnih sredstava, on je uspio da stvori svoju policiju, vrlo razgranate i veoma tajanstvene veze. Iako smo ga veæ èitavu godinu dana okružili uhodama, još ništa nismo saznali. Njegov novac i njegove sposobnosti stalno pomažu porok, služe stvaranju kapitala za zloèine i izdržavanju èitave vojske nevaljalaca koji stalno ratuju sa društvom. Ako bismo uhvatili Laži-Smrt i oduzeli mu novac, presjekli bismo zlo u korijenu. Zato je to državni posao od velikog politièkog znaèaja, koji æe donijeti èasti onima koji doprinesu njegovom sreænom ishodu. Vi sami, gospodine, mogli biste se vratiti u upravnu službu, postati sekretar policijskog komesara, a to su dužnosti zbog kojih ne biste izgubili pravo na penziju.— Pa zašto onda Laži-Smrt ne pobjegne sa novcem? reèe gospoðica Mišono.— O, ma kud pošao, reèe agent, pratiæe ga èovjek kome je stavljeno u dužnost da ga ubije ako pokrade robijašku blagajnu. A zatim, kasa se ne krade tako lako kao gospoðica iz dobre kuæe. Uostalom, Kolen nikad tako nešto ne bi uèinio, jer bi to smatrao za sramotu.— Gospodine, reèe Poare, imate pravo, on bi se sasvim osramotio.160— Ipak ne vidimo zašto ga vi jednostavno ne uhvatite, reèe gospoðica Mišono.— Sad æu vam odgovoriti, gospoðice... Ali, šapnu joj na uvo, ne dajte vašem gospodinu da me prekida, inaèe nikad neæemo biti gotovi. Mora biti da je èièica grdno bogat kad ga tako slušate. Laži-Smrt je došao ovamo prerušen u mirnog i poštenog pariškog graðanina, nastanio se u skromnom pansionu; lukav je on, taj se neæe uhvatiti na prepad. Dakle, gospodin Votren je ugledan èovjek koji se bavi važnim poslovima.„Naravno", pomisli Poare.— Ministar ne želi da izazove protiv sebe èaršiju i javno mnjenje, ako bismo pogriješili i uhapsili kakvog pravog Votrena. Upravnik grada strahuje za svoj položaj, ima mnogo neprijatelja. Ako se prevarimo, oni koji priželjkuju njegovo mjesto iskoristiæe tu priliku da ga smijene. Ovdje treba postupiti kao sa Konjijarom, lažnim grofom de Sent-Elen; da je to bio pravi grof de Sent-Elen, obrukali bismo se. Zato treba provjeriti.— Da, ali zato vam je potrebna neka lijepa žena, reèe naglo gospoðica Mišono.— Laži-Smrt bježi od žena, reèe agent. Da vam otkrijem njegovu tajnu: on ne voli žene.— Kako bih mogla ja to provjeriti, ako bih, recimo, uradila tako nešto za dvije hiljade franaka?— Ništa lakše, reèe nepoznati. Ja æu vam dati jednu boèicu sa teènošæu koja izaziva krvoliptanje, potpuno bezopasno, ali nalik na kaplju. Ta se teènost može sipati i u vino i kafu. Odmah prenesite na postelju èovjeka o kome je rijeè i svucite ga da

vidite da li je još živ. Èim budete sami, pljesnite ga rukom po ramenu, i pazite da li æe se na koži pojaviti kakva slova.— Pa to nije ništa, reèe Poare.— Dakle, pristajete li? upita Gondiro staru djevojku.11 Cièa Gorio161— Ali, dragi moj gospodine, reèe gospoðica Mišono, ako se ne pojave nikakva slova, hoæu E ja dobiti dvijehiljade franaka.— Ne.— A koliko æete mi onda dati?— Pet stotina franaka.— Izvršiti tako nešto za tako malu nagradu. Savjest æe se podjednako uzbuniti u oba sluèaja, moraæu da je umirujem, gospodine.— Uvjeravam vas da je gospoðica veoma savjesna, a uz to i vrlo ljubazna i pametna.— Znate šta, nastavi gospoðica Mišono, dajte vi meni tri hiljade franaka ako to zaista bude Laži-Smrt, a ako bude obièan graðanin, onda vam ne tražim ništa.— Dobro, reèe Gondiro, ali pod uslovom da se to svrši sutra.— Još ne, dragi gospodine, moram da se posavje-tujem sa svojim ispovjednikom.— Ala ste vi prepredeni! reèe agent ustajuæi. Onda, doviðenja sutra. Ako budete imali nešto hitno da mi javite, doðite u malu Ulicu Sent-An, u dnu dvorišta Sent-Šapel. Na vratima pod svodom zatražite gospodina Gondiroa.Bjanšon koji se vraæao sa Kivijevog èasa, èu kad su pomenuli neobièno ime Laži-Smrt, i ono: dobro, koje izgovori èuveni šef javne bezbjednosti.¦— Zašto ne pristanete? reèe Poare gospoðici Mišono; imali biste tri sotine franaka doživotne rente.— Zašto? reèe ona. Zato što treba razmisliti. Ako je gospodin Votren zaista Laži-Smrt, možda bi bilo bolje da se sporazumijemo s njim. Meðutim, ako bismo ga ucijenili, on bi vidio šta mu se sprema i kidnuo bi džabe. Tad bismo tek nasjeli.— I kad bi osjetio šta mu se sprema, nastavi Poare, zar nam onaj gospodin nije rekao da je pod prismotrom? Ali vi biste izgubili sve.162__ Uostalom, pomisli gospoðica Mišono, ja nimalo nevolim tog èovjeka. On mi govori samo neprijatnosti.__Bolje je da pristanete, nastavi Poare. Kao štoje rekao onaj gospodin, koji mi izgleda krasan èovjek, ne samo po spoljašnjosti, ako biste oslobodili društvo jednog zloèina, ma koliko bio èastan, vi biste samo izvršili svoju graðansku dužnost. Rðave se navike ne iskorjenjuju lako. Ako mu se prohtije da nas sve pobije? Do ðavola! Onda bismo mi bili krivi za ta ubistva, pored toga što bismo prvi stradali.Gospoðica Mišono bila je suviše zamišljena te nije ni slušala rijeèi koje su izlazile iz Poareovih usta kao kapi vode iz rðavo zavrnute slavine. Kad god bi ovaj starac poèeo da govori, ako ga gospoðica Mišono ne prekine, on bi stalno govorio kao kakva navijena mašina. On zapoène da govori o jednom predmetu, pa uzgred preðe na neki sasvim drugi, ne dovršivši ništa. Kad su stigli u pansion Voker, on se u prièanju zapetlja i tako navede razgovor na svoje svjedoèenje u korist optuženog na raspravi nekog Raguloa i neke gospoðe Moren. Kad su ulazili, gospoðica Mišono spazi Ežena i gospoðicu Tajfer koji su bili toliko udubljeni u neki veoma zanimljiv razgovor da nisu ni primijetili da su oni prošli kroz trpezariju.— Moralo se time svršiti, reèe gospoðica Mišono Poareu. Za ovih posljednjih osam dana nisu mogli da se nagledaju.— Da, odgovori on. Zato je bila osuðena.— Ko?— Gospoða Moren.— Ja vam govorim o gospoðici Viktorini, reèe gospoðica Mišono ulazeæi nehotièno u Poareovu sobu, a vi mi govorite o gospoði Moren. Ko vam je ta žena?— A šta je skrivila gospoðica Viktorina? zapita Poare.163— Kriva je što voli gospodina Ežena de Rastinjaka i upušta se, bezazlena sirotica, ne znajuæi kuda æe je to odvesti.Toga dana je baronica de Nisenžan dovela Ežena do oèajanja. U duši, on se potpuno predao Votrenu, ne ispitujuæi ni razloge prijateljstva koje je prema njemu pokazao neobièni èovjek, ni buduænost takve veze. Trebalo je da se dogodi neko èudo pa da se izvuèe iz provalije u koju je prije jednog èasa zapao jednom nogom, kad je sa gospoðicom Tajfer izmijenio najslaða obeæanja. Viktorini se èinilo kao da sluša glas anðela, bila je presreæna, pansion Voker izgledaše joj ukrašen najfan-tastiènijim bojama, kao dvorci na pozorišnim dekoracijama: voljela je i bila je voljena, ili je bar vjerovala u to! A koja to žena ne bi povjerovala kao i ona, gledajuæi Rastinjaka i slušajuæi ga cio sat, skrivena od radoznalih pogleda ukuæana? Boreæi se sa svojom savješæu, znajuæi da èini zlo, i to hotimièno, tješeæi se da æe iskupiti taj mali grijeh time što æe usreæiti jednu ženu, on je postao još ljepši u svom oèajanju, obasjan paklenom vatrom koja je buktala u njegovu srcu. Na njegovu sreæu, to se èudo i dogodi: Votren uðe veselo i vidje šta se zbiva u dušama ovo dvoje mladih koje je on

sjedinio planovima svog paklenog uma; ali on im odmah pokvari svu radost kad zapjeva svojim krupnim i podrugljivim glasom:Divna je moja Fanšeta U svojoj prirodnosti...Viktorina pobježe sa onoliko sreæe koliko je dotle imala nesreæe u životu. Sirotica! Stisak ruke, dodirivanje obraza Rastinjakovom kosom, rijeè izgovorena tako blizu njenog uva da je osjetila toplinu studentovih usana, drhtava ruka oko njenog stasa, poljubac u vrat, bili su, zbog blizine debele Silvije koja je svakog èasa mogla upasti u ovu blistavu trpezariju, dokazi ljubavi, vatre-164niji, siln'iji, draži od najljepših uvjeravanja o ljubavi u najpoznatijim ljubavnim prièama. Ti sitni ustupci, kako su lijepo govorili naši stari, izgledali su pravi zloèini u oèima pobožne djevojke, koja se ispovijedala svakih petnaest dana! Za ovaj sat ona je prosula više duševnog blaga nego što bi dala docnije, bogata i sreæna, predajuæi se i dušom i tijelom.— Sve je u redu, reèe Votren Eženu. Potukla su se naša dva gospodièiæa. Sve je išlo kako valja. Stvar shvatanja. Naš je golub uvrijedio mog sokola. Sutra, u šancu u Klinjankuru. U osam i po sati, dok bude ovdje mirno umakala u kafu kriške hljeba namazane maslom, gospoðica Tajfer nasl'ijediæe i oèevu ljubav i oèevo imanje. Zar to nije smiješno? Mladi Tajfer, vrlo je vješt u maèevanju, uobražava da mu niko ništa ne može; ali poteæi æe mu krv kad dobije udarac koji sam ja izmislio: podigne se maè i pravo u èelo. Pokazaæu vam taj udarac, zlu ne trebalo.Rastinjak je slušao zgranut i nije znao šta da odgovori. U tom trenutku uðoše èièa Gorio, Bjanšon i još neki ukuæani.— Sad vas volim, reèe mu Votren. Vi znate šta radite. Vrlo dobro, sokole moj! Vi æete vladati svijetom; vi ste jaki i hrabri; ja vas poštujem.Htio je da ga uhvati za ruku, ali je Rastinjak naglo trže i sruši se na stolicu sav preblijedio; èinilo mu se da vidi lokvu krvi pred sobom.— Ah! Još je ostala koja vrlina, reèe Votren tiho. Doznao sam da èika d'Oliban ima tri m'iliona. Miraz æe vas uèiniti èistim i bijelim, kao nevjestina haljina, i u vašim oèima.Rastinjak se više nije dvoumio. Odluèi da još iste veèeri ode i obavijesti gospodu Tajfer, oca i sina. Baš tada, pošto je Votren otišao, èièa Gorio mu šapnu na uvo: — Nešto ste tužni, dijete moje! Hoæu da vas razve-165selim. Poðite sa mnom. I stari fabrikant rezanaca pripali svoju svijeæu na jednoj lampi.— Da uðemo u vašu sobu, reèe starac koji je uzeo od Silvije kljuè od studentove sobe. A vi ste povjerovali jutros da vas ona ne voli! nastavi on. Ona vas je silom otjerala i vi ste otišli ljuti i oèajni. Zvekane jedan! Ona je mene èekala. Razumijete li? Trebalo je da odemo da uredimo prekrasan stan u koji æete se preseliti najdalje za tri dana. Nemojte me odati. Ona bi htjela da vas iznenadi; ali ja ne mogu više da krijem tu tajnu od vas. Nastaniæete se u Ulici d'Artoa, dva koraka od Ulice Sen-Lazar. Imaæete stan kao neki knez. Uzeli smo namještaj kao za nevjestu. Posvršavali smo mnoge stvari za ovih mjesec dana, bez vašeg znanja. Moj se advokat dao na posao, i moja æe kæi primati trideset i šest hiljada franaka godišnje prihoda od svog miraza, a ja æu tražiti da se njenih osam stotina hiljada franaka ulože u dobra nepokretna imanja.Ežen je æutao i šetao skrštenih ruku po svojoj bijednoj i zapuštenoj sobi. Èièa Gorio uluèi priliku kad mu je student okrenuo leða i metnu na kamin kutiju od crvenog safira, na kojoj je bio utisnut zlatni grb Ra-stinjaka.— Drago moje dijete, reèe jadni starac, sav sam se bio predao tom poslu. Ali, vidite, bilo je u svemu tome i moje sebiènosti, jer ja imam raèuna da se vi iselite odavde. Vi me neæete odbiti ako vam nešto zatražim?— Šta hoæete?— Na petom spratu postoji jedna sobica iznad vašeg stana kome i pripada, gdje æu ja stanovati, je li tako? Ja starim, suviše sam daleko od svojih kæeri. Ja vam neæu smetati. Samo, biæu tu. Vi æete mi svake veèeri govoriti o njoj. To vam neæe biti neprijatno, recite? Kad se vraæate, èuæu vas, i kad budem legao, i govorlæu sebi: sad dolazi od moje drage Delfine. Bio je s njom na balu, ona je sreæna s njim. Ako se razbolim, biæe166mi kao melem na srcu kad vas slušam da dolazite, da se kreæete, da odlazite. Sve æe me to podsjeæati na moju kæer! Imaæu samo da skoknem do Jelisejsklh polja, kuda prolaze svakog dana, i uvijek æu ih vidjeti, meðutim sada ponekad i zadocnim. A zatim, ona æe možda dolaziti k vama. Slušajuæi, gledaæu je u njenoj jutarnjoj svilenoj haljini kako se umiljato kreæe kao maèkica. Ona je za ovaj mjesec dana ponovo postala ono što je nekad bila, vesela i nagizdana djevojka. Njena se duša oporavlja, i vama ima da zahvali za svoju sreæu. Uèinio bih za vas i ono što je nemoguæno. Maloèas mi je rekla, kad smo se vraæali: „Tata, ja sam veoma sreæna!" Kad me one zvanièno oslovljavaju sa oèe, srce mi se ledi; ali kad mi kažu tata, èini mi se kao da ih još gledam kao male, i tada mi ožive sve negdašnje uspomene. Tada su samo moje. Starac ubrisa oèi, jer je plakao. — Odavno nisam èuo takve rijeèi, odavno nisam išao s njom pod ruku. Da, ima punih deset godina kako ne idem pored svojih kæeri. A tako sam sreæan kad dodirujem njenu haljinu, kad idem pored nje, kad osjeæam njen dah! Ukratko, jutros sam vodio Delfinu svuda, po svim trgovinama, i odveo je kuæi. O, zadržite me kraj vas. Ponekad æe vam zatrebati neko da vas posluša, i ja æu biti tu. Kad bi samo onaj debeli alzaški glupak umro, kad bi se njegova kostobolja sjetila da preðe i na grudi, kako bi moja sirota kæi bila sreæna! Vi biste bili moj zet, njen zakoniti muž. Ona je tako nesreæna što nije osjetila zadovoljstva ovoga svijeta, i ja joj zato sve praštam. Dobri bog mora biti na strani oèeva koji vole svoju djecu. Ona vas suviše voli, reèe on, mašuæi glavom, pošto je malo poæutao. Uz put je razgovarala sa mnom o vama:

„Je li, oèe, to je krasan èovjek, dobra srca! Govori li on meni?" Šta mi sve nije naprièala, od Ulice d'Artoa do prolaza Panorame! Otvorila mi je svoje srce. Cijelo to prijepodne osjeæao sam se mlad i lak. Rekao sam joj da ste mi dali onu hiljadarku. Ljubljena267moja, to ju je tronulo do suza. A šta vam je to na kaminu? reèe najzad èièa Gorio koji poèe da gubi strpljenje gledajuæi Rastinjaka nepomiènog.Ežen sav preneražen posmatraše svog susjeda. Onaj dvoboj koji je, kako je Votren objavio, imao da bude sutra, bio je u silnoj suprotnosti sa ostvarenjem njegovih najmilijih nada, te ga je zato spopala prava mora. Okrenu se kaminu, spazi na njemu èetvrtastu kutijicu, otvori je i naðe u njoj list hartije kojim je bio pokriven sat marke Brege. Na hartiji su bile ispisane rijeèi: „Želim da neprestano mislite na mene, jer...DelfinaPosljednja se rijeè bez sumnje ticala neke njihove svaðe, i tronu Ežena. Iznutra, na zlatnom poklopcu, bio je izraðen njegov grb u emalju. Bio je ushiæen, i satom za kojim je odavno žudio, i lancem, i kljuèiæem, i oblikom i izradom. Èièa Gorio je bio presreæan. On je svakako obeæao svojoj kæeri da æe joj do sitnica opisati iznenaðenje koje bi njen poklon prièinio Eženu, jer je i on uèestvovao u tom bezazlenom uzbuðenju i izgledao sav sreæan. Zavolio je Rastinjaka i zbog svoje kæeri i zbog njega samog.— Otiðite veèeras do nje, ona vas oèekuje. Onaj debeli i glupi Alzašanin biæe na veèeri kod svoje igraèice. A, a, bio je veoma zbunjen kad mu je moj advokat sve skresao u oèi. I još govore kako obožava moju kæer? Ako je samo dirne, ubiæu ga. I sama pomisao da je moja Delfina... (on uzdahnu) navela b'i me da uèinim zloèin; ali to ne bi bilo ubistvo èovjeka, jer on je teleæa glava na svinjskom tijelu. Vi æete me primiti kod sebe, zar ne?— Hoæu, dobri èièa Gorio, vi dobro znate da vas ja volim.168__ Vidim ja to, vi se ne stidite mene! Dajte davas zagrlim. I zagrli ga. Vi æete je usreæiti, obeæajte mi to. Vi æete otiæi veèeras, je li?__ Razumije se! A sad moram da iziðem zbog hitnihposlova.— Mogu li vam ja što pomoæi?— Pa da vidite, možete! Kad ja budem pošao gospoði de Nisenžan, otiðite do gospodina Tajfera oca i upitajte ga kad se možemo sastati veèeras zbog jedne stvari od najveæeg znaèaja.— Da se vi zaista ne udvarate njegovoj kæeri, kao što govore oni glupaèi dolje? reèe èièa Gorio promijenivši se u licu. Sto mu gromova! Vi još ne znate kakav je Gorioov udarac. Ako nas prevarite, tu æe pesnica imati posla. Ali to nije moguæno!— Za'klinjem vam se da volim samo jednu ženu na svijetu, reèe student, i to sam tek maloèas uvidio.— Kakva sreæa! uzviknu èièa Gorio.— Ali, nastavi student, Tajfer sin ide sutra na dvoboj, i èuo sam da æe poginuti.— A šta se to vas tièe? reèe Gorio.— Pa treba mu reæi da ne pusti sina da ode... uzviknu Ežen^U tom trenutku prekide ga Votren koji je pjevao na pragu svoje sobe:O Rièarde, kralju moj! Napušta te cio svijet...Brum! brum! brum! brum! brum!Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viðao...Tra, la, la, la, la.169— Gospodo, povika Kristof, èorba vas èeka, svi su za stolom.— Slušaj, reèe Votren, hodi da uzmeš jednu bocu mog bordoa.— Dopada li vam se sat, reèe èièa Gorio. Ona ima ukusa, a!Votren, èièa Gorio i Rastinjak siðoše zajedno i, pošto su zadocnjeli, posjedaše jedan do drugog. Za vrijeme ruèka, Ežen je bio veoma hladan prema Votrenu, mada taj èovjek, tako ljubazan u oèima gospoðe Voker, nikad nije bio tako duhovit. Dosjetke su letjele kao varnice, i raspoložio je sve goste. Njegovo samopouzdanje i njegova hladnokrvnost zaprepastiše Ežena.— Šta vam se to dogodilo danas te ste tako veseli? reèe mu gospoða Voker.— Ja sam uvijek veseo kad svršim neki dobar posao— Posao? reèe Ežen.— Razumije se. Isporuèio sam jedan dio robe na kojoj æu lijepo zaraditi. Gospoðice Mišono, reèe on primijetivši da ga stara djevojka pažljivo posmatra, da nemam na licu neku crtu koja vam se ne sviða te me gledate tako prodorno i tako ispitivaèki? Recite samo! Promijeniæu je vama za ljubav.— Poare, neæemo se zbog toga posvaðati, a? reèe on gledajuæi ispod oka starog èinovnika.— Trista mu muka! Treba vas naslikati kao Her-kula lakrdijaša, reèe mladi slikar Votrenu.— Pristajem, samo ako gospoðica Mišono hoæe da sjedi kao model za Veneru groblja Per-Lašez, odgovori Votren.

— A Poare? reèe Bjanšon.— O, Poare æe poslužiti kao model za Poarea. On æe biti bog gradina! povika Votren. On vodi porijeklo od kruške...— Gnjile! nastavi Bjanšon. Vi æete onda biti izmeðu kruške i sira.170— Sve su to budalaštine, reèe gospoða Voker, i vi biste bolje uradili da nam date malo tog vašeg bordoa. Vidim grliæ boce. To æe nam saèuvati veselost, a biæe dobro i za stomak.— Gospodo, reèe Votren, gospoða predsjednica poziva vas na red. Gospoða Kutir i gospoðica Viktorina neæe se ljutiti zbog vaših šala, ali poštujte nevinost èièa-Gorioa. Nudim vam jednu bocoramu bordoa kojoj Lafitova marka daje dvostruku vrijednost, budi reèeno, bez politièkih aluzija. Slušaj ti, Kinezu, reèe on gledajuæi Kristofa koji se ne pomaèe. Ovamo, Kristofe! Šta, zar ne -èuješ da te zovem? Kinezu, daj piæa!— Evo, gospodine, reèe Kristof i pruži mu bocu. Pošto je napunio Eženovu i èièa-Gorioovu èašu, usui sebi nekoliko kapi, koje oproba dok su njegovi susjedi pili, i odjednom iskrivi lice.— Do ðavola! Do ðavola! Miriše na zapušaè. Uzmi ovu bocu za sebe, Kristofe, i donesi nam druge; desno, znaš? Nas je šesnaest, donesi osam boca.— Pošto ste se Vi bacili u trošak sa vinom, reèe slikar, ja plaæam jednu centu kestenja.— O! O!— Buuuh!— Prrr!Uzvici su prštali kao varnice rakete.— Onda, mamice Voker, dajte dvije boce šampanjca, doviknu Votren.— Šta je to sad! Zašto ne tražite i kuæu? Dvije boce šampanjca! Pa to staje dvanaest franaka! Ja tu ništa ne zaraðujem. Ali ako gospodin Ežen pristaje da plati, donijeæu liker od ribizla.— Opet njen liker od ribizla koji èisti kao ricinus, reèe medicinar tihim glasom.— Umukni, Bjanšone, povika Rastinjak, povraæa mi se kad èujem ricinus... Dajte, šampanjca, ja plaæam, dodade student.171— Slivija, reèe gospoða Voker, dajte biskvita i kolaèiæa.— Vaši su kolaèiæi suviše krupni, reèe Votren, i bajati su. A biskvita donesite.Za tren oka poèeše da sipaju bordo, gosti se zagri-jaše i razveseliše. Orio se divlji smijeh uz podržavanja raznih životinjskih glasova. Èinovnik muzeja pokuša da mauèe kao zaljubljeni maèak, a odmah za njim osam glasova zaurlaše istovremeno: — Oštrim noževe! — Miš-jakinja za ptièice! — Medenjaci, gospoðe, medenjaci! — Krpim lonce i šerpenje! — U èamac, u èamac! — Štapovi za žene, za haljine! — Staro kupujem! — Slatke trešnje! Pobjedu je dobio Bjanšon kad je svojim unjkavim glasom doviknuo: — Opravljam kišobrane! Zaèas se stvori pravi urnebes, svi su govorili bez ikakve veze i smisla, sve je lièilo na neku operu kojom je dirigovao Votren, Motreæi na Ežena i èièa-Gorioa koji izgledahu pijani. Zavaljeni u stolice, obojica su ozbiljno posmatrali ovaj neobièni nered i pijuckali pomalo; obojica su mislili na poslove koji su ih èekali te veèeri, a ipak nisu mogli da ustanu. Votren koji je pratio promjene na njihovom licu, pogledajuæi ih ispod oka, uluèi trenutak kad im oèi uzdrhtaše kao da su htjele da se sklope, te se nagnu Rastinjaku i šapnu mu: — Derane moj, nismo dovoljno lukavi da se borimo s našim èièom Votrenom, a on vas suviše voli da bi vas pustio da pravite ludorije. Kad nešto naumim, samo me bog može sprijeèiti da to ne uradim. A, htjeli smo da obavijestimo èièu Tajfera i da grdno pogriješimo! Peæ je zagrijana, tijesto umiješeno, hljeb je na lopati; sutra, kad zagrizemo, prstace mrvice u vis; pa zar da se ne metne u peæ? ... Ne, ne, sve æe se ispeæi! Ako se budemo malo pokajali, i to æe proæi. Kad mi budemo prilegli, pukovnik, grof Franšesini izdjejstvova-æe vam vrhom svog maèa nasljedstvo Mišela Tajfera. Kad naslijedi svog brata, Viktorina æe imati petnaest hiljada172franaka prihoda. Ja sam se veæ obavijestio, i znam da majèino nasljedstvo iznosi više od trista hiljada...Ežen je saslušao te rijeèi ali nije znao šta da odgovori: osjeæao je da mu se jezik slijepio za nepce, i da ga savlaðuje neodoljiv san; sto i goste vidio je kao kroz neku svijetlu maglu. Uskoro se magla stiša, i stanari stadoše da se razilaze jedan po jedan. Zatim, kad ostadoše samo gospoða Voker, gospoða Kutir, gospoðica Viktorina, Votren i èièa Gorio, Rastinjak spazi, kao kroz san kako gospoða Voker puni boce preostalim vinom.— Mladost — ludost! govorila je udovica. To su bile posljednje rijeèi koje je Ežen èuo.— Samo je gospodin Votren mogao da priredi takvu šalu, reèe Silvija. Eno Kristofa, spava kao top.— Zbogom, mamice, reèe Votren. Idem u pozorište da gledam gospodina Martija u Divljem brijegu, komandu koji je napisan prema romanu Usamljenik. Ako hoæete, povešæu i vas i gospoðe.— Hvala, reèe gospoða Kutir.— Kako to, draga moja! uzviknu gospoða Voker, neæete da gledate komad koji je napisan prema Usamljeniku, djelu Atale de Šatobrijan, koji smo èitale ljetos pod ljipama sa toliko uživanja i koje je tako dirljivo da smo plakale kao Elodijeve Magdalene. Najzad, djelo koje može biti vrlo pouèno za vašu gospoðicu.— Nama je zabranjeno da idemo u pozorište, odgovori Viktorina.— Ovi su gotovi, reèe Votren praveæi smiješne pokrete sa Eženovom i èièa Gorioovom glavom.

Namjestivši studentovu glavu na stolicu da bi mogao ugodno spavati, on ga toplo poljubi u èelo, pjevajuæi:Spavaj, ljubavi moja! Uvijek æu te èuvati ja.173— Bojim se da nije bolestan, reèe Viktorina.— Onda ostanite da ga njegujete, reèe Votren. To je, šapnu joj on, vaša dužnost poslušne žene. Ovaj mladiæ vas obožava, i vi æete postati njegova ženica, to vam prorièem. Najzad, reèe on glasno, bili su poštovani u cijelom kraju, sreæno su živjeli i imali mnogo djece. Eto tako se svršavaju svi ljubavni romani. Dakle, mamice, reèe on, okrenu se gospoði Voker obgrlivši je oko pasa, metnite šešir, obucite onu lijepu haljinu sa cvjetiæima, stavite grofovski pojas. Kola æu vam ja naæi.I ode pjevajuæi:Sunce, sunce, jarko sunce, Na kom duleci sazrijevaju .. .— Bože moj! Vidite, gospoðo Kutir, s tim èovjekom svuda bih bila sreæna.. Evo i èièa Gorio se udesio, reèe ona okrenuvši se fabrikantu rezanaca. Taj matori džim-rija nikad se ne sjeti da me nekud izvede. Bože moj, pa on æe pasti! Ne prilièi èovjeku njegovih godina da izgubi pamet! Ali i sami znate da ne možemo izgubiti ono što nemamo. Silvija, odvedite ga u njegovu sobu.Silvija uze starca ispod ruke, odvede ga i baci na krevet onako obuèenog, kao neku stvar.— Jadni mladiæ, reèe gospoða Kutir, sklanjajuæi kosu sa Eženovih oèiju, prava djevojka, nije navikao na terevenke.— Trideset i jednu godinu držim ovaj pansion, reèe gospoða Voker, prošlo mi je kroz ruke, kako se to kaže, mnogo mladih ljudi; ali slobodno mogu reæi, ni jedan nije bio tako mio i tako otmjen kao gospodin Ežen. Kako je samo lijep kad spava! Naslonite mu glavu na vaše rame, gospoðo Kutir. Gle! Pade mu glava na rame gospoðice Viktorine. Bog èuva djecu. Umalo nije razbio glavu o ruèicu stolice. Baš bi bili divan par.174— Prestanite jednom, podviknu joj gospoða Kutir, vi govorite takve stvari...— Nije nego! reèe gospoða Voker; pa on ništa ne èuje. Silvija, doði da mi pomogneš da se obuèem. Hoæu da metnem dugaèak stežnjak.— Šta, gospoðo, dugaèak stežnjak poslije ruèka, neæu da budem vaš ubica. To bi vas moglo stati života.— Svejedno, moram da budem dostojna gospodina Vatrena.— Znaèi da mnogo volite svoje nasljednike?— Hajde, Silvija. bez prepiranja, reèe udovica odlazeæi.— U njenim godinama! reèe kuvarica pokazujuæi svoju gazdaricu Viktor ini.Gospoða Kutir i njena štiæenica, na èijem je ramenu spavao Ežen, ostadoše same u trpezariji. Kristofovo hrkanje odjekivalo je u tišini koja je vladala u kuæi, te je Eženov mirni san još više padao u oèi; on je spavao ljupko kao dijete. Sreæna što je bila u moguænosti da uèini jedno od onih dobrih djela u koja se slivaju sva osjeæanja jedne žene, i što je bez grijeha mogla da osjeæa kako srce mladog èovjeka kuca na njenom, Viktorina je imala na licu neèeg materinskog i zaštitnièkog, zbog èega je bila ponosna. Kroz rojeve misli koje su se raðale u njenoj duši, probijalo se i neko naroèito osjeæanje miline koje je izazivao dodir njihovih toplih, èednih i mladalaèkih tijela.— Srce mojej reèe gospoða Kutir stežuæi joj ruku. Stara gospoða se divila ovom èednom i muèenièkomlicu koje je ozarila sreæa. Viktorina je lièila na naivne srednjovjekovne slike na kojima je umjetnik zanemario sve uzgrednosti i saèuvao svu svoju umjetnost da bi postigao žuækasti ton lica koje je tako naslikano, kao da se na njemu ogleda nebo sa svojim zlatnim bojama.— A popio je samo dvije èaše, majko, reèe Viktorina, provlaèeæi prste kroz Eženovu kosu.175— Da je neki razvratnik, kæeri moja, on bi podnio vino kao svi ostali. Njemu ovo pijanstvo samo ide u prilog.Èula se tutnjava kola na ulici. a— Majko, reèe djevojka, evo gospodina Votrena. I Uzmite gospodina Ežena. Ne bih tjela da me taj èovjek ,: vidi u ovom položaju; on izgovara rijeèi koje kaljaju i dušu, a njegovi pogledi vrijeðaju ženu kao da joj svlaèe haljinu. ¦— Ne, reèe gospoða Kutir, ti se varaš! Gospodin Votren je pošten èovjek, pomalo nalik na pokojnog gospodina Kutira, prijek, ali dobar, plemenit namæor.U tom trenutku Votren uðe polako i pogleda sliku ovih dvoje mladih koje kao da milovaše svjetlost lampe. — Evo, reèe on, prekrstivši ruke da je ovo vid jeo Bernarden de Sen-Pjer, pisac Pavla i Virginije, napisao bi nekoliko divnih stranica. Lijepa je mladost gospoðo Kutir. Spavaj, siroto dijete, reèe on posmatrajuæi Ežena, sreæa ponekad dolazi i kad spavamo. Gospoðo, nastavi on obraæajuæi se udovici, ovaj me mladiæ zato privlaèi i uzbuðuje što znam da se ljepota njegove duše slaže sa ljepotom njegova lica. Pogledajte, kao da heruvim poèiva na ramenu anðela! Taj zaslužuje da bude voljen! Da sam žena, volio bih da umrem (koješta), da živim za njega. Gledajuæi ih ovako, gospoðo, šapnu on udovici na uvo, moram da povjerujem da ih je bog stvorio jedno za drugo. Proviðenje ima tajanstvenih moæi i dokuèi šta se skriva u našim srcima, uzviknu glasno. Gledajuæi vas, djeco moja, tako sjedinjene èednošæu i svim plemenitim osjeæanjima, ja vjerujem da vas niko više ne može rastaviti. Bog je pravedan. Ali, reèe on djevojci, èini mi se da sam zapazio na vašoj ruci pruge koje oznaèuju sreæu. Dajte mi vašu šaku, gospoðice Viktorina; ja umijem da gledam u dlan i mnogima sam predskazao sreæu.

Ta ne bojte se. O, šta to vidim? Dajem vam276poštenu rijeè, vi æete uskoro postati jedna od najbogatijih nasljednica u Parizu i usreæiæete onoga koji vas voli. Otac vas zove k sebi. Udaæete se za mladog i lijepog plemiæa koji vas obožava.U tom trenutku teški koraci nakinðurene udovice prekidoše Votrenova proricanja._ Evo mamice Voker, lijepa je kao upisana i utegnuta kao šargarepa. Da se nismo suviše stegli? reèe on i opipa gornji deo stežnjaka; bogami, jesmo, mamice. Ako zaplaèemo, puæi æemo, ali ja æu pokupiti dijelove brižljivošæu nekog antikvara.— Ovaj ume da govori uètivo kao pravi Francuz! šapnu udovica na uvo gospoði Kutir.— Zbogom, djeco, nastavi Votren okrenuvši se Eže-nu i Viktorini. Da ste blagosloveni, reèe on i sklopi ruke iznad njihovih glava. Vjerujte mi, gospoðice, želje poštenog èovjeka znaèe nešto, one donose sreæu, jer ih bog uslišava.— Zbogom, draga moja, reèe gospoða Voker svojoj stanarki. Šta mislite, dodade ona tiho, da li gospodin Votren nešto namjerava sa mnom?— The! The!— Ah! Draga majko, reèe Viktorina uzdišuæi i gledajuæi svoje dlanove, kad njih dvije ostadoše same, kad bi ovaj dobri gospodin Votren govorio istinu!— Pa zato je potrebna samo jedna stvar, odgovori stara gospoða, da onaj tvoj bezdušni brat padne s konja.— Ah! Majko!— Bože moj, možda je grijeh poželjeti zlo svom neprijatelju, nastavi udovica. Dobro, ja æu ispaštati zbog toga. Ali, stvarno, rado bih mu odnijela cvijeæe na grob. Nevaljalac, ne smije da se zauzme za svoju majku èije je nasljeðe prigrabio raznim ujdurmama na tvoju štetu. Lijepo je imanje imala moja roðaka. Na tvoju nesreæu, njen miraz nije ni spomenut u braènom ugovoru.12 Cièa Gorio177— Teško bih podnosila sreæu koju bi neko platio životom, reèe Viktorina. I, ako je potrebno da se usreæim smræu svog brata, onda više volim da ostanem ovdje cijelog života.— Bože moj, kako bi rekao dobri gospodin Votren, koji je, kao što vidiš, veoma pobožan, nastavi gospoða Kutir, obradovala sam se kad sam uvidjela da nije nevjernik kao ostali ljudi koji govore o bogu s manje poštovanja nego i sam ðavo. Zaista, ko može znati kuda nas vodi proviðenje?Uz Silvijinu pomoæ, dvije žene preniješe najzad Eže-na u njegovu sobu, položiše ga na postelju a kuvarica ga svuèe da bi mu bilo udobnije. Pred polazak, kad je njena zaštitnica okrenula leða, Viktorina poljubi Ežena u èelo sa bezazlenom radošæu koju joj prièini ova zabranjena kraða. Zatim se vrati u svoju sobu, sabra u jednu misao sve radosti toga dana, napravi sliku koju je dugo gledala i zaspa kao najsreænije stvorenje u Parizu. Votrena je upropastilo veselje na kom je dao Eženu i èièa-Goriou vina koje uspavljuje. Bjanšon polupijan, zaboravi da pita gospoðicu Mišono o Laži-Smrti. Da je izgovorio to ime, on bi jamaèno opomenuo Votrena ili, da ga nazovemo njegovim pravim imenom, Žaka Kolena, èuvenog robijaša. Zbog nadimka perla-šeska Venera, gospoðica Mišono se odluèi da izda robijaša baš onda kad je, vjerujuæi u Kolenovu izdašnost, razmišljala da li bi bilo bolje da ga obavijesti i da mu pomogne pri bjekstvu u toku noæi. Ona iziðe sa Poareom da potraži slavnog šefa javne bezbjeðnosti, u maloj Ulici Sent-An, vjerujuæi da ima posla s nekim višim èinovnikom koji se zove Gondiro. Upravnik policije primi je veoma ljubaz.no. Zatim, pošto su sve uredili, gospoðica Mišono zatraži napitak kojim je trebalo da se posluži da bi provjerila žig. Prema velikom zadovoljstvu koje ispolji veliki èovjek iz male Ulice Sent-An, dok je tražio staklence u jednoj fioci svog pisaæeg stola, gospoðica178Mišono zakljuèi da je to hapšenje važnije od hvatanja nekog obiènog odbjeglog robijaša. Poslije silnog lupanja glavom, ona povjerova da se policija nada da æe na osnovu prokazivanja samih robijaša, uspjeti na vrijeme da se doèepa ogromnih suma. Kad je to saopštila ovom liscu, on se nasmiješi i pokuša da razuvjeri staru djevojku.— Varate se, odgovori on. Kolen je najopasnija sorbona koja se ikad pojavila meðu lopovima. To je sve. Lupeži to dobro znaju, on je njihov barjaktar, njihov zaštitnik, jednom rijeèju njihov Bonaparta; oni ga svi vole. Taj nitkov neæe nikad ostaviti svoju tintaru na Grevskom trgu.Pošto ga gospoðica Mišono nije razumjela, Gondiro joj objasni šta znaèe dvije šatrovaèke rijeèi koje je upotrijebio. Sorbona i tintara su dvije izrazite rijeèi u jeziku lopova', koji su prvi osjetili potrebu da ljudsku glavu cijene sa dva razlièita gledišta. Sorbona je glava živog èovjeka, njegov savjetnik i njegova misao. Tintara je prezriva rijeè koja pokazuje koliko malo vrijedi odsije-èena glava.— Kolen nas vara, nastavi on. Kad naiðemo na takve nesalomljive ljude, prekaljene kao što su Englezi, mi imamo prava da ih ubijemo ako se prilikom hapšenja budu ma i najmanje odupirali. Mi raèunamo da æemo sutra ujutru ubiti Kolena na djelu. Na taj naèin izbjegava se suðenje i uštede se troškovi oko èuvanja i ishrane, a društvo se oslobaða jednog zlikovca. Sudski postupak, roèišta, danguba svjedocima, izvršenje presude, sve ono što treba po zakonu da nas oslobidi tih neva-ljalaca staje više od hiljadu talira koje æete vi dobiti. A uštedi se i u vremenu. Jednim snažnim udarcem bajoneta u trbuh Laži-Smrti sprijeèiæemo stotinu zloèina, i spasti od kvarenja još pedeset ljudi sklonih prestupu. Tako radi dobra policija. Pravi èovjekoljupci takve postupke smatraju za obièna spreèavanja zloèina.

Pa oni èine dobra svojoj zemlji, reèe Poare.12«179— Eto, odgovori šef, veèeras i vi govorite pametno. Jeste, mi služimo svojoj domovini. Zato je svijet prema nama veoma nepravedan. Mi èinimo društvu velike usluge koje niko ne zna. Najzad, pametan èovjek ne smije da zna za predrasude, a hrišæanin mora da se miri sa nesreæama koje dobro povlaèi kad nije uèinjeno prema usvojenim pojmovima. Pariz je Pariz, vidite! Ta rijeè objašnjava moj život. Èast mi je pozdraviti vas, gospoðice. Sutra æu sa svojim ljudima biti u Kraljevom vrtu, Poštaljite Kristofa u Ulicu Bifon, kod gospodina Gondiroa, u kuæu u kojoj sam ja bio. Gospodine, sluga sam ponizan. Ako vas neko bilo kad pokrade, stojim vam na raspolaganju da vam pronaðem ukradenu stvar.— Eto, reèe Poare, još ima glupaka koji se uplaše i same rijeèi policija. Onaj gospodin je veoma ljubazan, a ono što traži od vas prosto je kao pasulj.Sutrašnji dan imao je da bude jedan od najneobiè-nijih dana u istoriji pansiona Voker. Sve dotle, najupadljiviji dogaðaj tog mirnog života bio je meteorska pojava lažne grofice de l'Ambermenil. Ali se to nije bilo ništa u poreðenju sa dogaðajem ovog znaèajnog dana koji æe gospoða Voker stalno pominjati u razgovoru. Prije svega, Gorio i Ežen de Rastinjak spavali su do jedanaest èasova. Gospoða Voker vratila se u ponoæ iz Veselog pozorišta, i ostala je u postelji sve do deset i po sati. Zato što je i Kristof, koji je bio dokusurio Votrenovo vino, dugo spavao, u kuæi je stao sav posao. Poare i gospoðica Mišono nisu se ljutili što doruèak nije bio gotov. Viktorina i gospoða Kutir dockan ustadoše. Votren iziðe prije osam sati i vrati se baš onda kad je poèeo doruèak. Niko ništa ne prigovori kada su, oko jedanaest i èetvrt, Silvija i Kristof kucali na sva vrata, objavljujuæi da je doruèak na stolu. Onda kad Silvija i pokuæar nisu bili u trpezariji, gospoðica Mišono koja je prva sišla, usu onu teènost u Votrenovu srebrnu èašu u kojoj se pavlaka za njegovu kafu gri-180jala u toploj vodi, sa ostalim èašama. Stara djevojka raèunala je s tim pri ostvarenju svog smjelog poduhvata. Jedva se okupiše svih sedam ukuæana. U trenutku kada je Ežen, protežuæi ruke, posljednji silazio, pristupi mu jedan èovjek i predade pismo od gospoðe de Nisenžan. Pismo je glasilo:„Prema vama, prijatelju, ne osjeæam ni lažnu sujetu ni srdžbu. Èekala sam vas do dva sata poslije ponoæi. Èekati onog koga volimo! Ko je doživio to muèenje, taj ne stavlja drugoga na takve muke. Vidim da sada prvi put volite. Šta se to desilo? Uznemirena sam. Da se nisam bojala da æu odati tajnu svog srca, došla bih da vidim kakva vas je to sreæa ili nesreæa zadesila. Ali izgubila bih svaki ugled da sam izišla u to vrijeme, bilo pješice bilo kolima. Osjetila sam svu nesreæu što sam žena. Umirite me i objasnite mi zašto niste došli, poslije onoga što vam je rekao moj otac. Ja æu se naljutiti, ali æu vam oprostiti. Da niste bolesni? Zašto stanujete tako daleko? Molim vas, napišite mi samo nekoliko rijeèi. Do skorog viðenja? Ako ste zauzeti, kažite mi samo: doletjeæu, ili: patim. Ali da ste bolesni, otac bi mi to javio! Šta se dakle dogodilo? ..."— Da, šta se dogodilo? uzviknu Ežen i pojuri u trpezariju gužvajuæi pismo koje nije proèitao do kraja. Koliko je sati?— Jedanaest i po, reèe Votren sladeæi svoju kafu. Odbjegli robijaš pogleda Ežena onim hladnim i opèi-njavajuæim pogledom koji je svojstven samo izvjesnim ljudima sa osobitim magnetskim moæima i koji, kako kažu, umiruje i najpomamnije luðake u ludnicama. Ežen sav uzdrhta. Na ulici se zaèu tutnjava fijakera i sluga gospodina Tajfera, koga odmah poznade gospoða Kutir, rupi meðu njih sav uznemiren.Gospoðice, uzviknu on, zove vas gospodin vaš otac. Dogodila se velika nesreæa. Gospodin Frederik281tukao se u dvoboju i ranjen je maèem u èelo, a ljekari ne vjeruju više da æe ga spasti; jedva æete imati vremena da se oprostite s njim; ne poznaje više nikoga.— Siromah mladiæ! povika Votren. Kako èovjek može da se svaða kad ima krasnih trideset hiljada li-vara prihoda? Zaista, ova mladež ne umije da se ponaša.— Gospodine! doviknu mu Ežen.— No, šta je, veliki derane? reèe Votren i nastavi mirno da pije kažu. Gospoðica Mišono je budno motrila na Votrena te je ne uzbudi neobièni dogaðaj koji zaprepasti sve prisutne. Zar u Parizu nema svakog dana dvoboja?— I ja idem s vama, Viktorina, reèe gospoða Kutir.I obje žene odjuriše gologlave i bez šala. Pred polazak, Viktorina, suznih oèiju, baci na Ežena pogled koji mu je govorio: Nisam vjerovala da æu plakati zbog naše sreæe!— E, vi ste, dakle, prorok, gospodine Votren? reèe gospoða Voker.— Ja sam sve, reèe Zak Kolen.— Èudnovato, nastavi gospoða Voker i održa cio beznaèajni govor o tom dogaðaju. Smrt nas ne pita kad nas uzima. Mladiæi èesto umiru prije staraca. Sreæne li smo mi žene što ne idemo na dvoboj; ali mi imamo drugih nevolja koje nemaju ljudi. Mi raðamo djecu i materinski bolovi dugo traju! Ala je sreæna Viktorina! Sada otac mora da je usvoji.— Eto, reèe Votren gledajuæi Ežena, juèe je bila bez para, a danas ima milione.— Vi ste, gospodine Ežene, batlija, uzviknu gospoða Voker.Na te rijeèi, èièa Gorio pogleda studenta i spazi mu u ruci zgužvano pismo.— Niste ga proèitali do kraja! Šta to znaèi? Da niste i vi kao ostali? upita ga on.182

— Gospoðo, ja se nikad neæu oženiti gospoðicom Viktorinom, odgovori Ežen gospoði Voker s takvim gnušanjem i odvratnošæu da iznenadi sve prisutne.Èièa Gorio dohvati studentovu ruku i stište je. Rado bi je i poljubio.— O, o, reèe Votren. Italijani lijepo kažu: col tempo!— Ja èekam odgovor, reèe Rastinjak glasnik gospoðe de Nisenžan.— Recite da æu doæi.Èovjek ode. Ežen je bio tako razjaren da nije mogao biti obazriv. — Šta da se radi! govorio je glasno samom sebi. Nema nikakvih dokaza!Votren se samo smiješio. U tom trenutku, napitak poèe da djejstvuje. Ipak, robijaš je još bio toliko snažan da je mogao da ustane, potom pogleda Rastinjaka i reèe mu dubokim glasom: — Mladiæu, sreæa nam dolazi u spavanju.Zatim pade kao svijeæa.— Ima pravde, reèe Ežen.— Šta se to desi sirotom i dragom gospodinu Vo-trenu?— Kaplja! uzviknu gospoðica Mišono.— Silvija, brzo po ljekara, reèe udovica. Ah, gospodine Rastinjak, otrèite i zovnite gospodina Bjanšona; možda Silvija neæe naæi našeg ljekara, gospodina Gren-prela.Rastinjak, sreæan što mu se ukaza prilika da izmakne iz ove strašne jazbine, pobježe trèeæi.— Kristofe, otrèi u apoteku i traži neki lijek protiv kaplje.Kristof iziðe.— Hajde, èièa Gorio, pomozite nam da ga prenesemo gore, u njegovu sobu.Oni dokopaše Votrena, odnesoše ga uz stepenice i položiše na krevet.183— Ja vam ne mogu ništa pomoæi, idem da obiðem svoju kæer, reèe èièa Gorio.— Idi, stari sebiènjaèe! uzviknu gospoða Voker, dabogda crkao kao pas.— Pogledajte imate li etera, reèe gospoðica Mišono gospoði Voker koja uz pomoæ Poarea raskopèa Votrena.Gospoða Voker siðe u svoj stan, a gospoðica Mišono osta sama kao pobednica na bojnom polju.— Hajde, svucite mu košulju i okrenite ga brzoi Pomozite mi, da bar ne gledam njegovu nagotu, reèe ona Poareu. Ukrutili ste tu kao kip.Kad su okrenuli Votrena, gospoðica Mišono udari snažno bolesnika po ramenu i dva kobna slova zabije-lješe se usred crvenog mjesta.— Eto, kako ste lako zaradili tri hiljade franaka, uzviknu Poare držeæi uspravno Votrena dok mu je gospoðica Mišono oblaèila košulju. — Uh, ala je težak! nastavi on polažuæi ga na postelju.— Æutite. Da nema ovdje kakve kase? reèe živo stara djevojka i stade gramžljivo ispitivati svaku stvarèicu u sobi. Kad bismo mogli otvoriti ovaj pisaæi sto, pod nekim izgovorom? nastavi ona.— To možda ne bi valjalo, odgovori Poare.— Zašto? upita ona. Ukraden novac, pošto je bio svaèiji, nije više nièiji. Samo nemamo kad. Èujem Vo-kerovicu.— Evo etera, reèe gospoða Voker. Danas imam puno neobiènih dogaðaja. Bože, pa ovaj èovjek nije bolestan, bijel je kao snijeg.— Kao snijeg? povika Poare.— Srce mu pravilno kuca, reèe udovica stavljajuæi mu ruku na grudi.— Pravilno? reèe Poare zaèuðen.— Ništa mu nije.— Mislite? upita Poare.184__ Nego šta! Kao da je zaspao. Silvija je otišla poIjekara. Pogledajte, gospoðice Mišono, udiše etar. Pa to je bio grè. Puls mu je dobar. Snažan je kao bik. Pogledajte samo, gospoðice Mišono, kako je rutav po stomaku; živjeæe taj sto godina! Vlasulja mu dobro stoji. Gle, pa ona je zalijepljena, on ima lažnu kosu, jamaèno zato što je rið. Kažu da su riði ili sasvim dobri ili sasvim rðavi! On je valjda dobar?— Dobar da se objesi, reèe Poare.— Mislite o vrat kakve lijepe žene, uzviknu živo gospoðica Mišono. Idite, gospodine Poare. Bolesnike žene njeguju. Možete slobodno iziæi u šetnju, dodade ona. Gospoða Vdker i ja lijepo æemo paziti dragog gospodina Votrena.Poare ode polako i bez gunðanja, kao pas kad ga gospodar ritne nogom. Rastinjak je izišao da se malo osvježi, jer se gušio. On je sinoæ htio da sprijeèi taj zloèin koji je izvršen u odreðeni èas. Šta se dogodilo? Šta da radi? Drhtao je pri pomisli da je sauèesnik u njemu. Još ga je plašila Votrenova hladnokrvnost.— Ako Votren umre ne progovorivši, pomisli Rastinjak.Išao je stazama Luksemburškog vrta, kao da ga je gonila hajka pasa, i èinilo mu se kao da èuje njihov lavež.— Je li, doviknu mu Bjanšon, jesi li èitao Pilota? Pilot je bio radikalski list koji je ureðivao gospodinTiso i koji je nekoliko sati poslije jutarnjih novina štampao za unutrašnjost naroèito izdanje sa dnevnim vijestima, koje su

stizale po okruzima dvadeset èetiri èasa pre vijesti ostalih listova.— U njemu je razglašeno, reèe ljekarski pomoænik bolnice Košen, da se Taj fer sin tukao u dvoboju sa grofom Franšesini, iz stare garde, koji mu je duboko zario maè u èelo. I sad je Viktorina jedna od najbo-185gatijih udavaèa u Parizu. Ih! Da je ko to znao? I smrt je kocka! Je li istina da se dopadaš Viktorini?— Æuti, Bjanšone, nikad se njome neæu oženiti. Ja volim jednu divnu ženu, ona mene voli, ja...— Ti to govoriš kao da hoæeš silom da budeš vjeran. Pokaži mi ženu radi koje bi vrijedjelo žrtvovati bogatstvo gazde Tajfera.— Danas su se svi zavjerili protiv mene? uzviknu Rastinjak.— Šta ti je? Jesi li lud? Daj mi ruku, reèe Bjanšon, da ti opipam puls. Ti imaš groznicu.— Požuri kuæi, reèe mu Rastinjak, onaj razbojnik Votren pao je maloèas kao mrtav.— O, reèe Bjanšon, rastajuæi se sa Rastinjakom, ti potvrðuješ neke moje sumnje koje æu sada provjeriti.Ova šetnja studenta prava ispala je i duga i znaèajna, jer je on u neku ruku preslišao svoju savjest. Èešao se po glavi, ispitivao sebe, dvoumio se, ali je iz te surove i strašne borbe njegovo poštenje izišlo prekaljeno. On se sjeti svega što mu je sinoæ povjerio èièa Gorio, sjeti se i stana koji je za njega uzet blizu Delfine, u Ulici d'Artoa; uze ponovo njeno pismo, proèita ga nanovo i poljubi. — Samo me ovakva ljubav može spasti, pomisli on. Šta sve nije prepatilo srce onog jadnog starca. On ne govori ništa o svojim jadima, ali ko ih ne bi pogodio! Zato æu se ja starati o njemu kao o svom ocu, prièinjavajuæi mu sve moguæe radosti. Ako me voli, ona æe mi èesto dolaziti da provede dan kraj njega. Ona visoka grofica de Resto prava je bestidnica, ona bi od svog oca naèinila slugu. Mila Delfina! Ona je bolja prema starcu, i dostojna je ljubavi. Znaèi, veèaras æu biti sreæan! On izvadi sat i stade mu se diviti. — Sve mi je ispalo kako sam htio! Oni koji se vole vjeènom ljubavlju, mogu da se pomažu, zato treba da primim ovo. Uostalom, ja æu sigurno uspjeti i moæi æu sve da vratim stostruko. U našoj ljubavi nema nièega ni gre-186šnog ni sramnog. Koliko ima poštenih ljudi koji tako žive! Mi nikoga ne varamo; a laž ponižava èovjeka. Zar se ne odrièe svog dostojanstva onaj koji laže? Ona se odavno odvojila od muža. Uostalom, kazaæu ja tom Alzašaninu da mi ustupi ženu koju nije u stanju da usreæi.Dugo je trajala Rastinjakova borba. Iako su pobjedu izvojevale mladalaèke vrline, oko èetiri i po sata, u sumrak, neka neodoljiva radoznalost stade ga vuæi u pansion Voker, koji je mislio da napusti zauvijek. Htio je da sazna je li Votren umro. Pošto mu je dao sredstvo za povraæanje, Bjanšon posla u bolnicu ono što je Votren izbljuvao, da se hemijski ispita. Videæi da gospoðica Mišono navaljuje da se to baci, njegova se sumnja pojaèa. Uostalom, Votren se brzo oporavio te je Bjanšon povjerovao da je postojala neka zavjera protiv šaljivèine koji je uveseljavao pansion. Dakle, kad se Rastinjak vratio, Votren je stajao kraj peæi u trpezariji. Okupljeni ranije nego obièno zbog vijesti o dvoboju Tajfera sina, ukuæani su željeli da saznaju pojedinosti tog dogaðaja i njegov utjecaj na Viktorininu sudbinu. Svi su bili tu, osim èièa-Gorioa, i prijateljski razgovarali o tom neobiènom dogaðaju. Kad Ežen uðe, njegove se oèi sre-toše sa Votrenovim hladnim pogledom koji prodre tako duboko u njegove misli, te se sav naježi.— Dakle, drago dijete, reèe mu odbjegli robijaš, neæu ja skoro na onaj svijet. Ja sam, kako kažu ove gospoðe, junaèki izdržao navalu krvi od koje bi i vo uginuo.— Možete slobodno reæi i bik, uzviknu udovica Voker.— Da vam nije krivo što sam ostao živ? reèe Votren na uvo Rastinjaku, misleæi da pogaða njegovu misao. Taj je morao biti ðavolski jak!— Vjere mi, reèe Bjanšon, gospoðica Mišono prek-juèe je govorila o nekom gospodinu koga su prozvali Laži-Smrt; to bi vam ime sasvim prilièilo.187Ova rijeè pogodi Votrena kao grom iz vedra neba: on poblijede i posrnu, a njegov magnetski pogled pade kao suèani zrak na gospoðicu Mišono kojoj se odsjekoše noge, te klonu na stolicu. Poare osjeti opasnost u kojoj se našla gospoðica Mišono i brzo stade izmeðu nje i Votrena, jer je robijaševo lice postalo užasno pokazujuæi njegovu pravu prirodu. Nemajuæi pojma o ovom dogaðaju, ukuæani se zgranuše. U tom èasu zaèuše se koraci nekih ljudi, a na ulici odjeknuše udarci pušaka koje su vojnici spuštali na kaldrmu. U trenutku kad je Kolen nesvjesno potražio neki izlaz kroz prozor i vrata, pojaviše se èetiri èovjeka na vratima salona. Prvi je bio šef javne bezbjednosti, a ostali gradski policajci.— U ime zakona i kralja, reèe jedan policajac èije se rijeèi izgubiše u Zagoru koji izazva zaprepašæenje.Uskoro u trpezariji zavlada tišina, ukuæani se raz-makoše da naprave prolaz policajcima koji su zavukli desnu ruku u džep i držali zapete pištolje. Dva žan-darma koji su išli za policajcima zauzeše vrata od salona, a druga dvojica pojaviše se na vratima kod stepenica. Koraci vojnika i lupa njihovih pušaka odjekivahu na šljunkovitoj kaldrmi pred kuæom. Zato Laži-Smrt izgubi svaku nadu za bjekstvo. Svi upreše poglede u njega. Sef mu priðe, udari ga tako jako po glavi da mu odletje vlasulja, te se Kolenova glava pokaza u svoj svojoj strahoti. Pod crvenom i kratkom kosom koja je olièavala užasnu snagu pomiješanu sa lukavstvom, njegova glava, i njegovo lice, u skladu sa tijelom, bili su obasjani, kao nekom paklenom vatrom. Svako je sada poznao cijelog Votrena, njegovu prošlost, sadašnjost, buduænost, bezobzirne poglede na sve, samovolju, ugled koji mu je davala bezoènost i njegovih misli i njegovih postupaka, i najzad njegova tjelesna snaga

stvorena za sve. Krv mu pojuri u lice, a oèi mu zasvijetliše kao u divlje maèke. On se ustrmi na samog sebe tako zvjerski, tako silovito, i riknu tako snažno da svi ukuæani uzvik-188nuše prestravljeni. Na taj lavovski skok, iskoristivši opštu viku, policajci povadiše svoje pištolje. Kolen shvati opasnost u kojoj se nalazi kad zablistaše orozi na oružju, i odjednom pokaza najveæu ljudsku moæ. To je bio strašan i velièanstven prizor. Njegovo je lice dobilo takav izraz da se moglo uporediti samo sa kaza-nom punim maglovite pare koja bi mogla podiæi i planinu a koju za tren oka rasturi kap hladne vode. Kap vode koja utiša njegov bijes bila je misao koja mu je sinula kao munja. Poèe da se smiješi i pogleda svoju vlasulju.— Nisi danas najuètiviji, reèe on šefu javne bezbjednosti. Zatim pruži ruke žandarmima kojima glavom dade znak da priðu. — Gospodo žandarmi, stavite mi lisice ili okove. Pozivam se na prisutne kao svjedoke da se nisam protivio. Trepezarijom se zaori žagor divljenja koji izaziva brzina kojom lava i vatra izbiše iz ovog ljudskog vulkana i ponovo uðoše u njega. — Umukao si, gospodine obijaèu, nastavi robijaš gledajuæi slavnog šefa javne bezbjednosti.— Svucite se, reèe mu prezrivo èovjek iz male Ulice Sent-An.— Zašto? reèe Kolen, ovde ima gospoða. Ja ništa ne odrièem i predajem se.Zastade malo i pogleda sve prisutne kao govornik kad hoæe da iznenadi svoje slušaoce.— Pišite, èièa Lašapel, reèe on obraæajuæi se jednom sijedom starèiæu koji je sjeo za sto, pošto je prethodno izvadio iz torbe zapisnik o hapšenju. Priznajem da sam 2ak Kolen, zvani Laži-Smrt, osuðen na dvadeset godina robije u okovima; i sad sam dokazao da sam zaslužio svoj nadimak. Da sam samo mrdnuo rukom, reèe on ukuæanima, ova tri špijuna prolila bi moju krv u kuæi mamice Voker. I ti nevaljalci spremaju neke zasjede.189Gospoði Voker pozli kad èu ove rijeèi. — Bože moj! prosto èovjek da poludi; sinoæ sam bila s njim u Veselom pozorištu, reèe ona Silviji.— Ne uzrujavajte se, mamice, nastavi Kolen. Zar je to nesreæa što ste sinoæ bili u mojoj loži u Veselom pozorištu, uzviknu on. Jeste li vi bolji od nas? Mi imamo manje ljage na ramenu nego vi u srcu, vi, bolesni udovi trulog društva: i najbolji meðu vama ne bi mi se odupro. Njegove se oèi zaustaviše na Rastinjaku, na koga se ljupko nasmiješi, što je bilo u velikoj suprotnosti sa grubim izrazom njegova lica. — Naša pogodba važi i dalje, ako je samo priznajete, anðele moj! Znate?I on zapjeva:Divna je moja Fanšeta U svojoj prirodnosti.— Ne brinite vi, nastavi on, umijesto ja da se naplatim. I suviše strahuju od mene da bi me pokrali!Robija sa svojim obièajima i svojim jezikom, sa naglim prelazima sa smiješnog na užasno, njena strašna velièina, prisnost i gadost, pokaza se odjednom u ovim rijeèima i ovom èovjeku, koji nije više bio obièan èovjek nego predstavnik cijelog jednog naroda izroda, ljudi surovih i dosljednih, grubih i poslušnih. Zaèas Kolen postade paklena poema svih ljudskih osjeæanja osim kajanja. Njegov je pogled bio kao pogled prognanog anðela koji bi htio vjeèito da ratuje. Rastinjak obori oèi primajuæi to grešno srodstvo kao ispaštanje za svoje rðave misli.— Ko me je izdao? reèe Kolen i preðe pogledom preko prisutnih. I, zaustavivši se na gospoðici Mišono: — Ti si me izdala, matora gaduro, reèe on, ti si mi priredila onu navalu krvi, radoznalice! Samo da kažem dvije rijeèi, i ode ti glava za osam dana. Opraštam ti, jer sam hrišæanin. Uostalom, nisi me ti prodala. Pa ko je190onda? — A, vi vršite pretres gore, uzviknu on kad èu kako mu policajci otvaraju ormane i uzimaju stvari. Prazno je gnijezdo, odletjele su ptice još juèe. Ništa neæete doznati. Ovdje su moje novèane knjige, reèe on i udari se rukom po èelu. Sad znam ko me je prodao. To može biti samo onaj nitkov Svileni Konac. Je li tako, tamnièaru? reèe on šefu policije. To se potpuno slaže sa èuvanjem novca koji je bio kod mene. Ali sada tamo nema nièega, špijunèiæi moji. Što se tièe Svilenog Konca, on æe za petnaest dana otiæi na onaj svijet, makar ga èuvala sva vaša policija. — A šta ste dali ovoj Mišoneti? reèe on policajcima. Hiljadu talira! Ja više vrijedim, buðava Ninono, dronjava Pompaduro, perlašeska Venere Da si me obavijestila, dobila bi šest hiljada franaka. Nisi se sjetila, stara prodavaèice ljudskog mesa, inaèe bi mi sve kazala. Da, ja bih ti dao šest hiljada franaka samo da izbjegnem ovaj neprijatni put koji æe me stati prilièno novaca, govorio je on dok su mu stavljali lisice na ruke. Ovi æe ljudi uživati da moju stvar odugovlaèe u beskonaènost samo da bi me gnjavili. Kad bi me odmah poslali na robiju, ja bih se uskoro dao na svoj posao, i pored onih što prodaju zjala na keju d'Orfevr. Tamo bi se svi utrkivali da omoguæe bjekstvo svom generalu, dobrom Laži-Smrti! Ima li ikog meðu vama za koga bi deset hiljada ljudi uèinilo sve što zatražite od njih? zaipta on ponosno. Ima ovdje i neèeg dobrog, reèe on i udari se rukom po srcu; ja nisam nikad nikoga izdao! — Eto, gaduro, pogledaj ih, reèe on obraæajuæi se staroj djevojci. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe sa gaðenjem. Uzmi svoj udio. Ovdje zaæuta gledajuæi ukuæane. — Ali šta je vama! Zar niste nikad vidjeli robijaša? Robijaš Kolenova kova koji je manja kukavica od ostalih ljudi, i koji se buni protiv velikih obmana društvenog ugovora, kao što kaže Žan-2ak, èiji sam ja uèenik, i to s ponosom. Najzad, ja sam sam191protiv vlade sa svim njenim sudovima, žandarmima, budžetima, i ja ih izigravam.— Do ðavola! reèe slikar, ala je divan za slikanje.— Kaži mi, slugo gospodina dželata, upravitelju Udovice (ime puno strašne poezije, kojim robijaši nazivaju giljotinu),

dodade on okrenuvši se šefu javne bez-bjednosti, budi dobar i reci mi je li me izdao Svileni Konac. Ne bih volio da strada zbog nekog drugog, a ne bi bilo ni pravo.U tom trenutku, policajci koji su sve pregledali i popisali u njegovu stanu, uðoše i rekoše nešto tihim glasom svom voði. Zapisnik je bio gotov.— Gospodo reèe Kolen, obraæajuæi se ukuæanima, sad æe me odvesti. Vi ste svi bili veoma ljubazni prema meni za vrijeme mog boravka u ovoj kuæi, i ja æu vam ostati zahvalan. A sada zbogom. Dopustite mi da vam pošaljem provansalskih smokava. Poðe pa zastade i pogleda Rastinjaka. — Zbogom, Ežene, reèe mu blagim i tužnim glasom koji je odudarao od njegovog osornog tona. Ako ne budeš pri novcu, ja sam ti ostavio odanog prijatelja. Iako je imao lisice na rukama, on zauze stav, lupi nogom i viknu: Jedan, dva! Zatim poðe naprijed. — U sluèaju nevolje, obrati se tamo. I èovjek i novac stoje ti na raspolaganju.Ovaj neobièni èovjek kazao je svoje posljednje rijeèi sa toliko sprdnje da ih je, osim njega, razumio samo Rastinjak. Kad su iz kuæe izišli žandarmi, vojnici i policajci, Silvija, koja je siræetom trljala slijepe oèi svoje gazdarice, pogleda zgranute ukuæane.— Ipak, to je bio èovjek, reèe ona.Ove rijeèi narušiše raspoloženje koje je kod svakog izazivala navala raznovrsnih osjeæanja koja je pobudio ovaj prizor. Ukuæani se najprije zgledaše meðusobno, a zatim svi odjednom zagledaše gospoðicu Mišono, tanku i suvu, koja se, kao kakva mumija, zgurila kraj peæi,192oborenih oèiju, kao da se bojala da sjenka njenog štita na kapi nije dovoljno jaka da sakrije izraz njenih oèiju. Sada je odjednom svima bilo jasno zašto im je to lice bilo odavno odvratno. Jednodušni i potmuli žagor pokaza opšte gnušanje. Gospoðica Mišono osjeti to, ali se ne ukloni. Bjanšon se prvi naže svom susjedu.— Ja idem odavde ako ova djevojka bude i dalje ruèavala s nama, reèe poluglasno.Za tren oka svi, sem Poarea, usvojiše prijedlog studenta medicine koji, po opštem pristanku, priðe starcu.— Vi ste prisni prijatelj gospoðice Mišono, reèe mu on, zato razgovarajte s njom i ubijedite je da odmah treba da ide odavde.— Odmah? ponovi Poare zaèuðen.Zatim priðe staroj djevojci i šapnu joj nekoliko rijeèi na uvo.— Ali ja sam platila za mjesec dana, i hranim se za svoj novac kao svi ostali, reèe ona i prostrijeli ukuæane svojim pakosnim pogledom.— Ako je samo to, mi æemo izmeðu sebe skupiti novac i vratiti vam što je vaše, reèe Rastinjak.— Gospodin brani Kolena, odgovori ona i pogleda studenta ispitivaèki i opako, ali nije teško pogoditi zašto.Na te rijeèi Ežen skoèi da udavi staru djevojku, jer mu je njen pogled, èiju je podlost razumio, sve objasnio.— Ta ostavite je, povikaše pansioneri. Rastinjak skrsti ruke i zaæuta.— Da svršimo sa izdajicom, reèe slikar gospoði Voker. Gospoðo, ako ne izbacite Mišonovu, svi æemo napustiti vašu èatrlju i razglasiæemo da u njoj žive samo špijuni i robijaši. U protivnom sluèaju, neæemo ništa govoriti o ovom što se desilo, jer se to, na kraju krajeva, može dogoditi u najboljem društvu sve dok se robijaši ne budu žigosali na èelu i dok im se ne zabrani da se prerušavaju u prariske graðane i da zbijaju tako glupe šale kakve zbijaju svi oni bez razlike.13 Cièa Gorio1.93Ove rijeèi, kao nekim èudom, osvijestiše gospoðu Voker, i ona se ispravi, prekrsti ruke, razrogaèi svoje svijetle oèi u kojima nije bilo ni jedne suze.— Ali, dragi gospodine, vi hoæete da upropastite moju kuæu? Eto gospodin Votren , . . O, bože moj, reèe ona i sama zastade, navikla sam da ga zovem njegovim pristojnim imenom! Eto, nastavi ona, njegov je stan prazan, vi hoæete da mi ostanu još dva za izdavanje u ovo doba kad niko ne traži stan.— Gospodo, uzmimo šešire, i hajdemo na ruèak kod Flikotea, na Sorbonskom trgu, reèe Bjanšon.Gospoða Voker izraèuna jednim pogledom šta je za nju bolje i priðe gospoðici Mišono.— Ljepojko moja draga, vi valjda ne želite da mi upropastite kuæu? Vi vidite nepomirljivost ove gospode; prenoæite još noæas u svojoj sobi.— Nikako, nikako, povikaše ukuæani, neka odmah ide.— Pa ta sirotica nije ni ruèala, reèe Poare žalosno.— Neka ruèa gdje zna, viknu nekoliko glasova.— Napolje, špijunka!— Napolje, špijuni!— Gospodo, reèe Poare koji postade hrabar kao zaljubljeni ovan, imajte obzira prema slabom polu.— Špijuni nemaju pol, reèe slikar.— Slavna je to polorama!— Napolj erama!— Gospodo, to je nepristojno. Treba biti uètiv i kad se neko izbacuje napolje. Mi smo platiti i ostajemo, reèe Poare, stavi

'kaèket na glavu i sjede na stolicu pored gospoðice Mišono koju je gospoda Voker nešto savjetovala.— Nevaljalèe, reèe mu slikar podrugljivo, neva-Ijalèe jedan!¦— Ako vi ne odete, idemo mi, reèe Bjanšon. I pansioneri onako skupa poðoše ka salonu.294— Gospoðice, šta biste vi htjeli uzviknu gospoða Voker. Ja sam propala. Ne možete ostati, oni æe vas silom izbaciti.Gospoðica Mišono ustade.— Otiæi æl! — Neæe otiæi! — Atiæi æe! — Neæe otiæi! Ove rijeèi i neprijateljski razgovor koji su se vodili o njoj, primoraše gospoðicu Mišono da ode, poslije nagodbe sa gazdaricom.— Idem gospoði Bino, reèe ona prijeteæi.— Idite, gospoðice, kud god hoæete, reèe gospoða Voker, koja se strašno uvrijedi što je izabrala pansion s kojim se ona takmièi i koji joj je, prema tome, bio mrzak. Idite tamo pa æete piti vino od koga æe vam zubi trnuti i jesti jela preostala u tuðim kujnama.Ukuæani stadoše u dva reda u najveæoj tišini. Poare pogleda tako nježno gospoðicu Mišono, ispade tako bezazleno neodluèan, ne znajuæi da li da poðe za njom ili da ostane, da ukuæani, zadovoljni zbog odlaska gospoðice Mišono, stadoše da se smiju zgledajuæi se.— Ua! Ua! Ua! Poare, doviknu mu slikar. Hej! Ði! Ði!Èinovnik muzeja zapjeva smiješno poèetak poznate romanse:Polazeæi za Siriju, Mlad i lijep Dinoa ...— Ta idite, presvisnuæete od žalosti, trahit sua quemque voluptas, reèe Bjanšon.— Svak ide sa svojom draganom, slobodan prevod Vergilijevog stiha, reèe nastavnik.Gospoðica Mišono pogleda Poarea, poðe da ga uhvati pod ruku; ne mogavši da odoli tom pozivu, on pruži ruku usidjelici. Zaori se pljeska i svi prsnuše u smijeh. — Živio Poare! — Stari Poare! — Apolon Poare! — Mars Poare! — Junak Poare! .13*195U tom trenutku uðe jedan èovjek i predade pismo gospoði Voker, koja pade na stolicu èim ga proèita.— Grom je udario u kuæu, još samo da izgori. Tajferov sin umro je u tri sata. Lijepo sam kažnjena što sam željela dobra njima dvjema na štetu jadnog mladiæa. Gospoða Kutir i gospoðica Viktorina traže svoje stvari pošto æe stanovati kod njenog oca. Gospodin Tajfer dozvolio je svojoj kæeri da zadrži udovicu Kutir kao družbenicu. Èetiri stana prazna, pet stanara manje. Ona sjede i samo što se ne zaplaka. — Nesreæa je ušla u moju kuæu, uzviknu ona.Na ulici se zaèu tutnjava kola koja su se zaustavljala.— Opet neki tuðinac, reèe Silvija.U trpezariju upade Gorio blistava i rumena lica, kao da se preporodio.— Pa to je smak svijeta, rekoše ukuæani. Gorio u kolima!Starac ode pravo Eženu, koji je stajao zamišljen u jednom uglu, i uhvati ga za ruku. — Hodite, reèe mu radosno.— Zar vi ne znate šta se dogodilo? reèe mu Ežen. Votren je bio robijaš koga su maloèas uhapsili, a Tajferov sin je umro.— A šta se to nas tièe? odgovori èièa Gorio. Ja æu danas ruèati sa svojom kæerkom u vašem stanu, razumijete li? Ona vas èeka, hajdete!On tako žestoko povuèe Rastinjaka za ruku, da ga silom povede, kao da otima draganu.— Da ruèamo, povika slikar. Svako uze stolicu i sjede za sto.— Baš nas je danas potjerao baksuz, reèe Silvija; eto, zagorio mi je pasulj s ovèetinom. Utoliko gore, poješæe ga i zagorjelog.Gospoða Voker ne progovori ni jedne rijeèi videæi za stolom deset osoba mjesto osamnaest; ali svi su se196trudili da je utješe i razvesele. Prvo su govorili o Vo-trenu i o dogaðajima, toga dana, pa su zatim skrenuli razgovor i prièali o dvobojima, o robiji, o pravosuðu, o zakonima koje treba izmijeniti, o tamnicama. Zatim se sasvim udaljiše od 2aka Kolena, od Viktorine i od njenog brata. Iako ih je bilo samo deset, grajili su kao da ih je bilo dvadeset, te je izgledalo da ih ima više nego obièno; u tome je bila sva razlika izmeðu današnjeg i juèerašnjeg dana. Preovlada obièna bezbrižnost ovog sebiènog svijeta koji æe još koliko sutra naæi zabave u drugim pariškim dogaðajima; èak se i gospoða Voker umiri pod utiskom Silvijinih rijeèi.Cio ovai dan bio je kao neka opsjena za Ežena, koji, i pored èvrstog karaktera i prisebnosti, nije umio da sredi svoje misli kad sjede u kola pored èièa-Gorioa èije su rijeèi odavale neobiènu radost i odjekivale u njegovim ušima, poslije toliko uzbuðenja, kao rijeèi koje slušamo u snu.— To je jutros svršeno. Ruèaæemo svi troje zajedno, zajedno, razumijete li? Evo èetiri godine kako nisam ruèao s mojom Delfinom, mojom malom Delfinom. Sad æe biti moja cijela jedno veèe. Mi smo još jutros došli u vaš stan. Radio sam bez kaputa, kao nadnièar. Pomagao sam da se unese namještaj. A, a, vi znate kako je ona mila za stolom, nudiæe me: „Uzmite, tatice, od ovoga, ovo je dobro." A ja onda ne mogu da jedem. O, odavno nisam bio bezbrižan s njom kao što æemo sad biti!— Pa to se danas svijet prevrnuo? reèe mu Ežen.— Prevrnuo? reèe èièa Gorio. Nikad svijet nije bio ovako lijep. Na ulici viðam samo vesela lica, ljude koji se rukuju i

ljube; ljude tako sreæne kao da æe svi ruèati sa svojim kæerima i èastiti se jelima koja je ona preda mnom poruèila u Engleskoj kafani. Ali šta tu prièam! Pored nje bi i pelen bio sladak kao med.197— Èini mi se da se vraæam u život, reèe Ežen.— Ta požurite, koèijašu, povika èièa Gorio otvorivši prednje staklo. Vozite brže, daæu vam pet franaka napojnice ako stignemo za deset minuta. Kad èu to obeæanje, koèijaš pojuri kroz Pariz brzo kao munja.— Ovaj koèijaš mili, reèe èièa Gorio.— Ali kuda me vi to vodite? upita ga Rastinjak.— U vaš stan, reèe èièa Gorio.Kola se zaustaviše u Ulici d'Artoa. Starac prvi iziðe i baci koèijašu deset franaka, kao rasipni udovac koji u svom velikom zadovoljstvu ne vodi raèuna ni o èemu.— Hajdemo gore, reèe on Rastinjaku, provodeæi ga kroz dvorište i vodeæi ga do vrata jednog stana na treæem spratu, na zadnjoj strani jedne nove i lijepe kuæe. Èièa Gorio nije imao potrebe da zvoni. Tereza, sobarica gospoðe de Nisenžan, otvori im vrata. Ežen uðe u divan momaèki stan koji se sastojao od predsoblja, malog salona, spavaæe sobe i sobe za rad, s pogledom na vrt. U malom salonu, koji bi se mogao uporediti sa najljepšim i najljupkijim salonima, on, prema svjetlosti svijeæa, spazi Delfinu, koja ustade sa malog kanabea kraj vatre, stavi na kamin zaklon koji je štitio od vatre, i reèe mu glasom punim nježnosti: — Trebalo je, dakle, da vas zovem, gospodine, koji ništa ne razumijete.Tereza iziðe. Student zagrli Delfinu, stegnu je snažno i zaplaka od radosti. Ta posljednja suprotnost izmeðu onoga što se maloèas dogodilo i ovoga što je sad vidio, istog dana, kada su tolika uzbuðenja zamorila i njegovo srce i njegovu glavu, izazva u Rastinjaka živèani napad.— Znao sam da te voli, reèe tiho èièa Gorio svojoj kæeri dok je Ežen, sav klonuo i zanijemio, sjedio na ka-nabeu, ne znajuæi šta se to s njim zbiva.— Hodite da vidite, reèe mu gospoða de Nisenžan, uhvati ga za ruku i odvede u jednu sobu koja ga svojim æilimima, namještajem i svim ostalim sitnicama podsjeti na umanjenu Delfininu sobu.298- — Nema postelje, reèe Rastinjak.— Tako je, gospodine, reèe ona, pocrvenje i stisnu mu ruku.Ežen je pogleda i uvid je, iako je bio mlad, koliko ima istinske stidljivosti u srcu žene koja voli.— Vi ste od onih ljudi koje treba uvijek obožavati, šapnu mu ona na uvo. Jeste, to smijem da vam kažem, jer mi se tako dobro razumijemo: ukoliko je ljubav iskrenija i strasnija, utoliko više treba da bude skrivena, tajna. Ne treba da odamo našu tajnu nikome.— Ja valjda ne spadam u te, progunða èièa Gorio.— Pa vi znate dobro da se to ne odnosi na vas...— A, to sam htio! Vi se neæete osvrtati na mene, je li tako? Ja æu odlaziti i dolaziti, kao dobri duh koji je svuda, za koga znamo da je tu iako ga ne vidimo. Je li, Delfina, Nineta, Dedela, zar nisam bio u pravu kad sam ti govorio: ,,U Ulici d'Artoa ima jedan lijep stan, treba da ga namjestimo za njega!" Ti nisi htjela. Eto, ja sam tvorac tvoje radosti kao što sam i tebe stvorio. Oèevi treba uvijek da daju pa da budu sreæni. Uvijek davati, to znaèi biti otac.— Kako? reèe Ežen.— Tako, nije htjela, bojala se ogovaranja, kao da svijet vrijedi koliko sreæa! A sve žene žele da urade ono što ona radi...Èièa Gorio je govorio sam, jer je gospoða de Nisenžan odvela Rastinjaka u sobu za rad u kojoj odjeknu poljubac iako je bio dosta slab. I ova je soba bila ukusna kao cio stan, u kom ništa nije nedostajalo.— Jesmo li pogodili vaše želje? reèe ona vraæajuæi se u salon da sjedne za sto.— Jeste, reèe on, još kako. Na žalost, ja i suviše osjeæam da ne zaslužujem ovoliku raskoš, ostvarenje ovako divnih snova i svu poeziju mladog i otmjenog života; ali to ne mogu primiti od vas, ja sam odveæ siromašan da bih....199— A, a, vi mi se veæ protivite, reèe ona tobože važno, pa podsmješljivo i ljupko napuæi usne kao žene kad hoæe da se podsmijehnu nekoj sumnji da bi je bolje razbile.Ežen je sebe veoma ozbiljno ispitivao tokom dana, a Votrenovo hapšenje koje mu pokaza svu dubinu provalije u koju se zamalo nije strmoglavio, silno ojaèa njegova plemenita osjeæanja i njegovu obazrivost te ne popusti pred ovim laskavim pobijanjem njegovih blagorodnih misli. Obuze ga duboka žalost.— Šta! reèe gospoða de Nisenžan, vi biste odbili? Znate li šta znaèi takvo odbijanje? Znaèi da sumnjate u buduænost, da ne smijete da se sprijateljite sa mnom. Da se ne bojite da æete iznevjeriti moju ljubav? Ako me volite, ako ja... vas volim, zašto se plašite tako neznatnih obaveza? Kad biste znali koliko sam uživala namještajuæi ovaj momaèki stan, vi se ne biste kolebali, veæ biste me molili za oproštaj. Imala sam vašeg novca, korisno sam ga utrošila, i to je sve. Vi mislite da ste veliki, a u stvari ste mali. Vi tražite mnogo više... A, reèe ona primijetivši Eženov strasni pogled, i vi se libite zbog sitnica. Ako me nimalo ne volite, e, onda nemojte primiti. Moja sudbina zavisi od jedne rijeèi. Govorite! Ali, oèe, ricite mu nešto pametno, dodade ona okrenuvši se ocu, poslije malog zastoja. Misli li on da sam ja u pitanju èasti manje osjetljiva nego on!Èièa Gorio je imao na licu neki ukoèeni osmijeh kao istoènjaèki pušaèi opijuma, dok je slušao ovu slatku prepirku.

— Dijete, vi ulazite u život, nastavi ona dohvativši Eženovu ruku, nailazite na prepreku koju ne mogu otkloniti mnogi ljudi, jedna ženska ruka uklanja je, a vi uzmièete. Ali vi æete uspjeti, obogatiæete se, uspjeh je ispisan na vašem lijepom èelu. Zar onda neæete moæi da mi vratite ono što vam pozajmljujem danas? Zar nekada žene nisu davale vitezima štitove, maèeve, šlje-200move, pancir-košulje, konje, da bi mogli da se bore u njihovo ime na viteškim utakmicama? Èujte, Ežene, ja vam nudim današnje oružje, potrebno svakom ko hoæe nešto da postigne. Ako ta vaša soba pod krovom lièi na tatinu, onda je lijepa! Hoæemo li ruèati danas? Hoæete li da me ožalostite? Ta odgovarajte, reèe mu ona drmusajuæi mu ruku. Zaboga, tata, nagovori ga, inaèe odoh i nikad ga više neæu vidjeti.— Sad æu vas ja primorati, reèe èièa Gorio povra-tivši se iz prvog zanosa. Dragi moj gospodine Ežene, vi æete morati da uzajmite novac kod zelenaša, je li tako?— Moraæu, reèe on.— Dobro, držim vas za rijeè, nastavi starac vadeæi otrcani kožni novèanik. Ja sam postao zelenaš, platio sam sve raèune, evo ih. Vi za sve ovo ne dugujete ni pet para. To ne iznosi mnogo, najviše pet hiljada franaka. Ja vam ih dajem na zajam. Mene neæete odbiti, ja nisam žena. Napisaæete mi priznanicu na parèetu hartije, a dug æete mi vratiti docnije.Ežen i Delfina pogledaše se sa èuðenjem a u oèima im zaigraše suze. Rastinjak stisnu ruku starcu.— Nego šta! Zar vi niste moja djeca? reèe Gorio.— Ali, jadni moj oèe, reèe gospoða de Nisenžan, kako ste to uradili?— A, tu smo! odgovori on. Kad sam te nagovorio da ga smjestiš blizu sebe, i kad sam te vidio da kupuješ stvari kao za nevjestu, ja sam pomislio: „Zapetljaæe se!" Advokat misli da æe parnica s tvojim mužem za povraæaj tvog miraza trajati duže od šest mjeseci. Lijepo. Ja sam prodao rentu od hiljadu i trista pedeset Hvara; sa petnaest hiljada franaka obezbjedio sam sebi doživotni prihod od hiljadu i dvjesta franaka, a sa ostalim novcem isplatio sam vaše prodavce, djeco moja. Ja imam gore sobu za pedeset talira godišnje, i mogu živjeti kao kakav knez sa dva franka dnevno; èak æe mi i pretjecati.201Ja ništa na sebi ne kvarim, odijelo mi gotovo nije ni potrebno. Evo petnaest dana kako se smješkam govoreæi: „Ala æe biti sreæni!" A zar niste sreæni?— O, tata, tata! reèe gospoða de Nisenžan i skoèi ocu u krilo. Ona ga je obasipala poljupcima, milovala mu obraze svojom plavom kosom, i lila suze na njegovo staro lice koje je blistalo od radosti. — Dragi oèe, vi ste pravi otac! Ne, nema na svijetu dva takva oca. Ežen vas je i dosada mnogo volio, šta æe tek sada biti!— Ali, djeco moja, reèe èièa Gorio koji punih deset godina nije pritisnuo na grudi svoju kæer, zaboga. Delfina, presvisnuæu od radosti! Srce æe mi prepuæi. Èujte, gospodine Ežene, ništa mi niste dužni. I starac steže svoju kæerku tako surovo i tako pomamno, da ona jauknu: — Jao, boli me! — Boli te, reèe on sav blijed. On je pogleda s izrazom nekog natèovjeèanskog bola. Da bi se dobila vjerna slika lica ovog Hrista oèinstva, trebalo bi tražiti poreðenja na slikama velikih slikara koji su prikazivali patnje koje je radi ljudi podnio Spasitelj svijeta. Èièa Gorio poljubi sasvim polako pojas koji su njegovi prsti bili stegli suviše jako. — Ne, ne, nisam te povrijedio, nastavi on i osmijehnu se; ti si meni zadala bol svojim uzvikom. Sve je ovo plaæeno skuplje, šapnu on svojoj kæeri na uvo koje poljubi pažljivo; morao sam da ga slažem, inaèe bi se naljutio.Ežen je bio zgranut neiscrpnom odanošæu tog èovjeka i posmatrao ga je s izrazom bezazlenog i iskrenog divljenja.— Ja æu zaslužiti sve to, uzviknu on.— O moj Ežene, kako je lijepo to što ste rekli! I gospoða de Nisenžan poljubi studenta u èelo.— On se zbog tebe odrekao gospoðice Tajfer i njenih miliona, reèe èièa Gorio. Jest, mala vas je voljela; a sad, kad joj je brat umro, postala je velika bogatašica.*— O, zašto to govorite? uzviknu Rastinjak.202— Ežene, šapnu mu Delfina na uvo, samo mi je nešto žao veèeras. Ah! Ja æu vas voljeti i mnogo i uvijek.— Ovo je najljepši dan u mom životu otkako ste se vas dvije udale, uzviknu èièa Gorio. Neka me sad bog muèi koliko hoæe, samo neka to ne bude zbog vas, ja æu reæi u sebi: ,,u februaru ove godine, bio sam sreæniji u jednom trenutku nego što ljudi mogu biti cijelog svog života". Pogledaj me, Fifina, reèe svojoj kæeri. Zar nije zanosna? Recite mi da li ste vidjeli mnogo žena ovako rumenih i sa ovakvom jamicom na obrazu? Niste, je li? Vidite, ta ljepotica je moja roðena kæi. Sada, kad je vi usreæite, biæe još mnogo ljepša. Ja mogu otiæi i u pakao, susjede, reèe on, a, ako je vama potreban moj dio raja, ja vam ga ustupam. Da ruèamo, da ruèamo, nastavi on i ne znajuæi više šta govori, sve je naše.— Jadni otac!— Kad bi samo znala, dijete moje, kako je lako mene usreæiti! reèe on ustajuæi, uhvati je za glavu i poljubi meðu vitice; obiði me ponekad, ja æu biti gore, skokni samo. Obeæaj mi to!— Hoæu, dragi oèe.— Reci opet.— Hoæu, dobri moj oèe.— Æuti, kad bi mene slušala, trebalo bi da mi to ponoviš stotinu puta. Da ruèamo.

Cijelo je to veèe proteklo u djetinjarijama, svi su se podjednako ludirali. Legao je pred noge svoje kæeri da ih poljubi; gledao je dugo u njene oèi; glavom je dodirivao njenu haljinu; jednom rijeèju, èinio je ludosti kao sasvim mlad i sasvim nježan ljubavnik.— Vidite li? reèe Delfina Eženu, kad je otac s nama, moramo samo s njim da se zabavljamo. To æe nam ponekad jako smetati.Ežen, koji je u više mahova osjetio ljubomoru prema starcu, nije osudio ove rijeèi u kojima se skrivao osnov najveæe nezahvalnosti.203— A kad æe stan biti gotov? reèe Ežen gledajuæi po sobi. Znaèi treba da se rastanemo veèeras.— Da, ali sutra æete doæi da ruèate sa mnom, reèe ona lukavo. Sutra idemo u Italijansko pozorište.— Ja æu uzeti mjesto u parteru, reèe èièa Gorio. Bila je ponoæ. Gospoðu de Nisenžan èekala su kola.Èièa Gorio je student vratiše se u pansion Voker razgovarajuæi o Delfini sa sve veæim ushiæenjem koje je izazivalo zanimljivu borbu u izrazima izmeðu ove dvije silovite strasti. Ežen je morao osjetiti da je oèeva ljubav, koja nije bila oskrnaljena nikakvim liènim interesom, prevazilazila njegovu i svojom postojanošæu i svojom velièinom. Idol je bio uvijek èist i lijep za oca, a njegova je ljubav stalno rasla. Zatekli su gospoðu Voker samu pored peæi, izmeðu Silvije i Kristofa. Stara gazdarica sjedjela je tu kao rimski general Marije na razvalinama Kartagine. Oèekivala je posljednja dva pansionera koji su joj ostali, jadikujuæi sa Silvijom. One divne tugo-vanke koje je lord Bajron pripisao Tasu zaostaju daleko iza dubokog i iskrenog jadikovanja gospoðe Voker.— Ujutru treba da skuvaš samo tri šolje kafe, Silvija. Kuæa mi je opustjela, pa da mi ne prepukne srce! Šta æe mi život bez pansionera? Baš ništa. Eto, kuæa mi je ostala bez ljudi, a bez njih nema života. Šta sam zgriješila bogu da me ovako svirepo kazni? Spremila sam pasulja i krompira za dvadeset osoba. Policija u mojoj kuæi! Moramo da jedemo samo krompir! Otpu-stiæu Kristofa!Savojac, koji je spavao, trže se iza sna i reèe:— Gospoðo?— Siromah! Biæe najuren kao pseto, reèe Silvija.— Mrtva sezona, svak se smjestio. Gdje æu naæi pan-sionere? Izludjeæu! A ona vještica Mišono odvede mi Poarea! Kako li ga obrlati te trèi za njom kao pseto?— E, reèe Silvija vrteæi glavom, te usidjelice znaju neke marifetluke.204— Siromah gospodin Votren! Proglasiše ga za robijaša, nastavi udovica. Eto, Silvija, to mi nikako ne ide u glavu, još ne vjerujem. Takav veseljak kao što je on, koji je samo za kafu trošio petnaest franaka mjeseèno i uredno plaæao.— I bio darežljiv! reèe Kristof.— To je neka zabuna, reèe Silvija.— Ne, ne, sam je priznao, nastavi gospoða Voker. I to se sve dogodilo u mojoj kuæi, u kraju gdje ni maèka ne preðe ulicu! Duše mi, sve mi se èini da sanjam. Vidiš, vidjeli smo kako odrubiše glavu Luju XVI, vidjeli smo kako je car pao, sve je to bilo moguæno; ali da ovakva nesreæa snaðe jedan graðanski pansion! Možemo biti bez kralja, ali uvijek moramo jesti; i kad jedna èasna žena, roðena de Konflan, tako dobro hrani svoje goste, osim ako nije nastao smak svijeta... Jest, ovo je smak svijeta.— I još kad pomislim da æe gospoðica Mišono, koja je za sve ovo kriva, imati, kako se govori, hiljadu talira rente! uzviknu Silvija.— Ne pominji mi tu nevaljalicu! reèe gospoða Voker. I još da ode Bindovici! Ali ona je sposobna za sve; ona je morala èiniti strahote, ubijala je i krala u svoje vrijeme. Nju je trebalo poslati na robiju mjesto onog siromaha ...U tom trenutku Ežen i èièa Gorio zazvoniše.— Ah! Idu moja dva vjerna gosta, reèe udovica uzdišuæi.Dva vjerna stanara, koji su gotovo zaboravili nesreæe što su zadesile graðanski pansion, odmah izjaviše gazdarici da se sele u Šose d'Anten.— Ah! Silvija, to mi je bila posljednja nada! Vi ste me dotukli, gospodo. Sad ste me pogodili u želudac. Nešto me èupa u stomaku. Danas mi je skraæen život -za deset godina. Poludjeæu, na èasnu rijeè! Šta æu sa20.5tolikim zasuljem? E, kad ostajem sama, Kristofe, ti idi sutra. Zbogom, gospodo, laku noæ.— Šta joj je? upita Ežen Silviju.— Pitate! Evo, svi se razbjegoše poslije onoga što se jutros dogodilo. Zbog toga je šenula. Eno plaèe. Neka malo slini, dobro æe joj èiniti. Sad prvi put plaèe otkako služim kod nje.Sutradan se gospoða Voker, kako je sama rekla, urazumila. Ako je izgledala ucviljena kao žena koja je izgubila sve svoje stanare, i poremetila svoj život, bila je inaèe sasvim prisebna i pokazala šta je to pravi i duboki bol, bol koji izazivaju okrnjeni interesi i narušene navike. Zacijelo, ni pogled kojim se ljubavnik prašta sa mjestom u kom je živjela njegova dragana, napuštajuæi ga zauvijek, nije žalosniji od pogleda kojim je gospoða Voker gledala svoj prazan sto. Ežen ju je utješio govoreæi da æe Bjanšon, koji uskoro izlazi iz bolnice, doæi na njegovo mjesto; da je èinovnik muzeja èesto

priželjkivao stan gospoðe Kutir, i da æe za nekoliko dana opet imati isto onoliko gostiju koliko i prije.— Neka vas bog usliši, dragi gospodine, ali ovdje se ugnijezdila nesreæa. Neæe proæi ni deset dana, pa æe se i smrt uvuæi ovamo, vidjeæete, reèe mu ona i tužno pogleda po trpezariji. Koga H æe umoriti?— Treba se seliti odavde, reèe tiho Ežen èièa--Goriou.— Gospoðo, reèe Silvija dotrèavši sva uznemirena, evo tri dana kako nisam vidjela našeg maèka.— E, ako je i moj maèak crkao, ako nas je ostavio, onda ja...Jadna udovica ne dovrši reèenicu, sklopi ruke i zavali se u naslonjaèu skrhana tim strašnim predska-zanjem.Oko podne, kad se raznosi pošta u okolini Panteona, Ežen primi jedno pismo u elegantnom omotu, sa grbom porodice de Bozean. U njemu je bio poziv upuæen gospo-206dinu i gospoði de Nisenžan za veliki bal kod vikontese koji je bio objavljen još prije mjesec dana. Uz poziv bilo je i pisamce za Ežena:„Mislila sam, gospodine, da æete sa zadovoljstvom izraziti moju želju gospoði de Nisenžan. Šaljem vam poziv koji ste od mene tražili, i biæe mi veoma milo da se upoznam sa sestrom gospoðe de Resto. Dovedite mi, dakle, tu lijepu gospoðu i gledajte da ne zauzme svu vašu ljubav, jer je vi i meni dugujete, i to mnogo, zbog ljubavi koju ja gajim prema vama.Vikontesa de BozeanAli, reèe Ežen u sebi èitajuæi nanovo ovo pismo, gospoða de Bozean javlja mi dosta jasno da ne mari barona de Nisenžana. On odmah ode Delfini, sreæan što æe joj prièiniti radost za koju æe sigurno biti nagraðen. Gospoða de Nisenžan bila je u kupatilu. Rastinjak je èekao u budoaru, nestrpljiv kao svaki strastan mladiæ koji jedva èeka da zagrli draganu za kojom je dvije godine èeznuo. Takva se uzbuðenja ne doživljavaju dvaput u životu mladiæa. Prva prava žena koja pridobije nekog èovjeka, to jest žena koju je upoznao u svoj raskoši pariškog društva, nikad nema suparnice. Ljubav u Parizu nimalo ne lièi na druge ljubavi. U njemu se ni ljudi ni žene ne obmanjuju kitnjastim iskazivanjem otrcanih misli koje svako iz uljudnosti kazuje o svojim tobože nesebiènim naklonostima. U tom gradu, žena ne treba da zadovolji samo srce i èula; ona je svjesna da mora da zadovolji bezbroj sujeta od kojih se sastoji život. Tu je ljubav u najveæoj mjeri hvalisava, bezoèna, rasipna, varljiva i ohola. Kad su sve žene na dvoru Luja XIV zavidjele gospoðici La Valijer na zanosu strasti u kojoj je taj veliki vladar zaboravio da je svaka njegova narukvica stajala hiljadu talira te ih je po-207cijepao da bi vojvodi de Vermandoa1 olakšao stupanje na pozornicu svijeta, šta se onda može tražiti od ostalih ljudi? Budite mladi, bogati, imajte visoku titulu, ako možete, budite i nešto više; što više tamjana sagorite pred idolom, on æe vam biti sve naklonjeniji, ako samo imate idola. Ljubav je vjera, i njeni obredi moraju biti skuplji od obreda ma koje vjere; ona brzo prohuji kao oluja, koja sve opustoši pred sobom. Raskoš u osjeæanjima, to je poezija siromaha; bez tog bogatstva šta bi ljubav bila za njih? Ako ima izuzetaka od tih strogih propisa pariškog zakonika, oni se nalaze u samoæi, kod onih koji nisu zaraženi društvenim doktrinama, koji kraj izvora bistre vode što stalno otièe, žive u debeiom hladu, sreæni što èuju govor beskrajnosti koja je i u njima i svuda oko njih, i strpljivo èekaju èas kad æe se vinuti nebu, sažaljevajuæi one koji žive ovozemaljskim životom. Ali Rastinjak, kao veæina mladiæa koji unaprijed uživaju u velièini, htio je da se pojavi sasvim spreman na poprištu svijeta; njega je veæ obuzela borbena groznica, možda je sebe smatrao za pobjednika, ali nije znao ni kako æe to postiæi, ni èemu ima da služi sve to. U nedostatku èiste i svete ljubavi koja ispunjava život, ova žeð za vlašæu može postati nešto divno; dovoljno je odreæi se svakog liènog interesa i posvetiti se velièini svoje zemlje. Ali student još nije bio u stanju da posmatra tok života i da ga ocjenjuje. On se još nije oslobodio draži svježih i slatkih misli koje kao lišæe obavijaju mladost djece odrasle u unutrašnjosti. Stalno se ustezao da se upusti u vrtlog pariškog života. I pored radoznalosti, još je u njemu bilo skrivenih želja za sreænim životom u kakvom vlastelinskom zamku. Ali sinoæ je nestalo i tih posljednjih obzira kad je vidio svoj stan. Uživajuæi u materijalnim1 Vojvoda de Vermandoa — vanbraèni sin Luja XIV i Lujze de la Valijer.208dobrima bogatstva, kao što je odavno uživao moralna preimuæstva visokog porijekla, oslobodilo se svog palan-èanstva i polako se uživio u položaj sa kog mu se ukazivala lijepa buduænost. I tako, dok je oèekivao Delfinu, sjedeæi ugodnou u lijepom budoaru, koji je unekoliko bio i njegov, zapazio je veliku razliku izmeðu sebe i Rastinjaka koji je lani došao u Pariz, pa se pitao, gledajuæi ga kroz moralni dogled, da li u tom trenutku lièi na samog sebe.— Gospoða je u svojoj sobi, reèe mu Tereza, na što on uzdrhta.On zateèe Delfinu ispruženu na kanabeu, kraj vatre, svježu i odmornu. Ovako ispružena na mekom mu-slinu, lièila je na one lijepe indijske biljke èiji je plod skriven u cvijetu.— Dakle, došli ste, reèe ona uzbuðeno.— Pogodite šta vam donosim, reèe Ežen sjedajuæi pored nje, zatim joj dohvati ruku da je poljubi.Gospoða de Nisenžan podskoèi od radosti kad proèita pozivnicu. Ona pogleda Ežena suznim oèima i obisnu mu se o vrat da ga privuèe k sebi u zanosu zadovoljene sujete.— Vama (tebi, šapnu mu ona na uvo; ali Tereza je u mojoj oblaèionici, budimo obazrivi!), vama imam da zahvalim za ovu sreæu? Da, ovo je za mene sreæa. A kad mi od vas dolazi, onda je to više nego zadovoljenje samoljublja. Niko nije htio da me uvede u taj svijet. Možda vam sada izgledam mala, lakomislena, neozbiljna kao Parižanka; ali znajte, prijatelju, da sam

voljna da žrtvujem sve za vas, i da želim više nego ikad da uðem u društvo predgraða Sen-Zermen zato što ste vi u njemu.— Ne èini li vam se, reèe Ežen, da je gospoða de Bozean htjela da nagovijesti da ne želi da joj na bal doðe baron de Nisenžan!14 Èièa Gorio209— Razumije se, reèe baronica vraæajuæi pismo Eže-nu. Te se-žene majstori neuljudnosti. Ali svejedno, otiæi æu. Moja æe sestra sigurno biti tamo, znam da sprema divnu haljinu. Ežene, nastavi ona tihim glasom, ona ide na taj bal da razbije strašna podozrenja. Vi ne znate šta se prièa o njoj! Nisenžan je jutros bio kod mene i rekao mi da se juèe u klubu govorilo o tome bez ustezanja. Od èega zavisi, bože moj, ženska i porodièna èast! Zbog moje jadne sestre i ja sam se osjetila napadnuta i uvrijeðena. Kako se govori, gospodin de Traj potpisao je mjenice na nekih sto hiljada franaka, kažu da je gotovo svima istekao rok, i da su zbog toga htjeli da ga tuže. U oèajanju, moja sestra je prodala svoje dijamante nekom zelenašu, one lijepe dijamante koje ste mogli vidjeti na njoj, a koji su ranije pripadali majci gospodina de Resto. Za ova dva posljednja dana samo se o tome govori. Sad razumijem zašto Anastazija pravi tako skupocjenu haljinu i zašto želi da skrene na sebe pažnju svih gostiju gospoðe de Bozean, kad se pojavi u punom svom sjaju i sa svojim dijamantima. Ali ja neæu da zaostanem za njom. Ona je uvijeg gledala da me ponizi, nikad nije bila dobra prema meni; iako sam joj èinila tolike usluge i uvijek joj davala novaca kad je bila u oskudici. Ali manimo se svijeta, danas hoæu da budem sasvim sreæna.Rastinjak je ostao do jednog sata poslije ponoæi kod gospoðe de Nisenžan, koja ga je obasipala poljupcima punim radosti, i rekla dosta žalosno: — Ja sam toliko plašljiva i sujevjerna, nazovite kako hoæete moje slutnje, da se bojim da me zbog ove sreæe ne snaðe neka strašna nesreæa.— Vi ste dijete, reèe Ežen.— Eto, ja sam dijete veèeras, reèe ona smijuæi se. Ežen se vrati u pansion Voker èvrsto riješen da ga sutra napusti; uz put se predavao onim slatkim sanja-rijama kojima se zanose svi mladiæi kad na usnama još osjeæaju poljupce sreæe.__Dakle? reèe mu èièa Gorio kad Rastinjak proðepored njegovih vrata.— Sutra æu vam sve isprièati, reèe Ežen.— Sve, je 1' tako? povika starac. A sad ležite. Sutra poèinje naš sreæni život.Sutradan su Gorio i Rastinjak oèekivali samo da doðe nosaè pa da napuste graðanski pansion, kad oko podne tutnjava kola, koja se zaustaviše baš pred kuæom gospoðe Voker, odjeknu Ulicom Nev-Sent-Ženevjev. Gospoða de Nisenžan iziðe iz kola i zapita da li je njen otac još u pansionu. Kad joj Silvija reèe da je tu, ona se brzo pope uza stepenice. Gorio nije znao da je Ežen bio u svojoj sobi, jer ga je o doruèku zamolio da odnese i njegove stvari, rekavši mu da æe se u èetiri sata sastati u Ulici d'Artoa. Meðutim, dok je starac tražio nosaèe, Ežen je otrèao do škole radi prozivke i vratio se neopažen da se obraèuna sa gospoðom Voker, jer nije htio da to prepusti èièa-Goriou, koji bi, u svojoj zaslijepljenosti, sigurno platio i za njega. Gazdarica je bila izišla. Ežen se pope u svoju sobu da vidi da nije što zaboravio i mnogo se obradova što je to uradio kad u fioci svog stola naðe nepopunjenu mjenicu, što ju je potpisao Votrenu, koji ju je nemarno bacio tu onoga dana kad mu je dug vraæen. Pošto nije bilo vatre, on htjede da je iscijepa u paramparèad ali, poznavši Delfinin glas, on se pritaji, zastade i oslušnu, misleæi da ona ne može ništa kriti od njega. Ali, veæ poslije prvih rijeèi, razgovor izmeðu oca i kæeri uèini mu se i suviše zanimljiv te je i dalje slušao.— Ah! Oèe moj, reèe ona, hvala bogu što ste na vrijeme tražili od mog muža raèun o mom mirazu, inaèe bih bila sasvim upropašæena. Smijem li da govorim?— Govori, u kuæi nema nikoga, reèe èièa Gorio uzbuðenim glasom.21014*211— Ali šta vam je, oèe? nastavi gospoða de Ni-sežan.— Kao da si me lupila maljem po glavi, odgovori starac. Neka ti bog oprosti, dijete moje! Ti ne znaš koliko te ja volim; kad bi znala, ne bi mi tako nešto kazala iznenada, naroèito ako nije ništa važno. Šta se to dogodilo tako strašno te si došla ovamo kad znaš da æemo kroz koji trenutak biti u Ulici d'Artoa?— E, oèe moj, ko može savladati prvo uzbuðenje kad naiðe nesreæa? Ja sam kao luda! Naš advokat upoznao nas je malo ranije sa nesreæom koja æe se, bez sumnje, objelodaniti docnije. Vaše veliko trgovaèko iskustvo biæe nam potrebno i zato sam dotrèala da od vas tražim spasa kao kad se davljenik hvata za slamku. Kada je gospodin Dervil vidio da Nisenžan izvrdava na sve moguæe naèine, on mu je zaprijetio parnicom i rekao da æe lako dobiti odobrenje predsjednika suda. Nisenžan je jutros bio kod mene i pitao me da li želim da upropastim i sebe i njega. Ja sam mu odgovorila da nemam pojma o svemu tome, da sam imala miraz, da treba sama da raspolažem njime, i da se sve to što je u vezi s tim sporom tièe mog advokata, pošto se ja nimalo ne razumijem u tim stvarima. Jeste li me nauèili da mu tako kažem?— Dobro, odgovori èièa Gorio.— Zatim, nastavi Delfina, on me je obavijestio o svojim poslovima. Uložio je sav novac, i svoj i moj, u preduzeæa koja su tek poèela da rade i zbog kojih je morao da poštalje velike sume u inostranstvo. Ako ga natjeram da mi vrati miraz, moraæe

da obustavi plaæanje; meðutim, ako prièekam godinu dana, on mi daje èasnu rijeè da æe mi udvostruèiti miraz kupovanjem nepokretnih dobara i da æu poslije toga raspolagati cjelokupnim imanjem. Dragi oèe, bio je iskren, uplašio me. Molio me je da mu oprostim zbog njegova ponašanja, dao mi je punu slobodu i dozvolio mi da živim kako212hoæu, pod uslovom da ostane neogranièeni gospodar u voðenju poslova pod mojim imenom. Da bi me uvjerio u svoju iskrenost, obeæao mi je da æe zvati Dervila kad god budem zaželjela, da pregleda jesu li tapije propisno sastavljene. Najzad, predao mi se na milost i nemilost. Tražio je zatim da još dvije godine upravlja kuæom i preklinjao me da se ne zadužujem. Uvjeravao me je da sve što može uèiniti jeste da se potrudi da svijet ne primijeti da je u oskudici, da je raskinuo sa svojom igraèicom i da æe morati da se podvrgne najveæoj štednji, ali tako da to ne padne u oèi, kako bi mogao ostvariti svoje planove i saèuvati svoj kredit. Ja sam ga tada napala, posumnjala sam u sve to da bih ga izvela iz strpljenja i doznala još više. Tada mi je pokazao novèane knjige, najzad je zaplakao. Nikad nisam vidjela èovjeka u takvom stanju. Sasvim je izgubio glavu, govorio je da æe se ubiti, buncao je. Bilo mi ga je žao.— I ti vjeruješ u te lagarije, uzviknu èièa Gorio. To je glumac! Imao sam ja posla sa Nijemcima: oni su gotovo svi iskreni i bezazleni; ali, ako se ispod iskrenosti i dobrodušnosti skrivaju nevaljalci i varalice, onda im nema ravnih. Tvoj muž te laže. On je u škripcu i pretvara se. Hoæe da se skrije pod tvojim imenom. Htio bi da iskoristi tu okolnost i da se obezbijedi od nesreæa koje bi ga mogle zadesiti. On je lukav i ne-valjao; rðav je to èovjek. Ne, ne, neæu ja otiæi na onaj svijet ostavljajuæi svoje kæeri bez igdje ièega. Još se ja pomalo razumijem u poslovanju. Kaže da je uložio novac u preduzeæe; dobro, on mora za to imati hartije od vrijednosti, priznanica, mjenica! Neka ih pokaže i neka se namiri s tobom. Mi æemo izabrati ono što je najbolje, možemo i izgubiti i dobiti, imaæemo pismenih dokaza na ime Delfine Gorio, žene barona de Nisenžan, sa odvojenim imanjem. Misli li on da smo mi budale? Misli li on da ja mogu izdržati ma i dva dana znajuæi213da si ostala bez imanja, bez hljeba? Ja to ne bih podnio ni jedan dan, ni jednu noæ, ni dva sata! To ne bih mogao preživjeti. Zar ja radio èetrdeset godina i nosio vreæe na leðima, preznojavao se, lišavao se cijelog svog života zbog vas, anðeli moji, zbog kojih mi je bio lak svaki rad i svaki teret; a danas, da mi ode u vjetar i novac i život! Presvisnuo bih od bijesa. Tako mi svega što je najsvetlije na zemlji i na nebu, izvešæemo tu stvar na èistinu, pregledaæemo knjige, kasu preduzeæa! Dok se ne uvjerim da je tvoj novac tu, netaknut, neæu ni zaspati, ni leæi, ni jesti. Hvala bogu, vaša su imanja odvojena; zastupaæe te advokat Dervil, koji je sreæom pošten èovjek. Vala, saèuvaæeš svoj milionèiæ i pedeset hiljada Hvara rente sve do kraja života, ili æu uzbuniti cio Pariz! Obratiæu se i Skupštini i Gornjem domu, ako nas sud ne zaštiti. Pomisao da si spokojna i sreæna u pogledu novca ublažavala je sve moje jade i žalosti. Novac je život. Novac je sve! Šta trabunja taj debeli alzaški trupac? Delfina, ne popuštaj ni za dlaku toj ugojenoj životinji koja te je zarobila i unesreæila. Ako si mu potrebna, pritegnuæemo ga da ne vrda. Bože moj, glava mi gori, nešto me peèe u lubanji. Moja Delfina u bijedi! O, Fifina moja, ti! Sto mu muka! Gdje su mi rukavice? Hajdemo, poðimo, hoæu sve da razgledam, knjige, poslove, kasu, prepisku, i to odmah. Smiriæu se tek onda kad se uvjerim da ti novac nije u opasnosti, kad ga vidim svojim oèima.— Dragi oèe, budite obazrivi. Ako ispoljite i najmanje želje za osvetom u ovoj stvari, ili, ako se pokažete suviše neprijateljski raspoloženi, ja sam propala. On vas poznaje, i mislio je, sasvim prirodno, da ste me vi nagovorili da se pobrinem za svoj miraz; ali, kunem vam se, on je u njegovim rukama i riješio je da ga ne ispusti. U stanju je da pobjegne sa svim novcem, i da nas ostavi na cjedilu, zlikovac jedan! On dobro zna da ja neæu htjeti da sramotim svoje ime tužeæi ga sudu.214Istovremeno je i zak i slab. Ja sam o svemu dobro promislila. Ako ga sasvim priklještimo, propala sam.— Pa on je pravi lupež?— Jeste, oèe, reèe ona, pade na stolicu i zaplaka. Nisam ranije htjela da vam to priznam da ne biste tugovali što ste me udali za takvog èovjeka. Narav i savjest, duša i tijelo, sve je kod njega u skladu. To je strašno: ja ga i mrzim i prezirem. Da, ja više ne mogu da cijenim toga podlog Nisenžana poslije svega što mi je rekao. Èovjek koji je u stanju da se upusti u trgovaèke poslove o kojima mi je govorio, nema nimalo poštenja, i ja se bojim baš zato što sam mu potpuno prozrela dušu. On mi je otvoreno predložio da budem slobodna, iako mi je muž, a znate li šta to znaèi? Ako bih, u sluèaju nesreæe, pristala da budem oruðe u njegovim rukama, jednom rijeèju, ako bih mu dopustila da radi pod mojim imenom.— Ali tu su zakoni! Za takve zetove postoji giljotina, uzviknu èièa Gorio; kad ne bi bilo dželata, ja bih mu sam odrubio glavu.— Ne, oèe moj, za njega nema zakona. Evo šta mi je ukratko rekao, samo bez onih njegovih uvijanja: „Ili je sve izgubljeno, nemate ni prebijene pare, propali ste, jer ja neæu uzeti za sukrivca nikog drugog nego vas; ili æete me pustiti da uspješno okonèam svoje poslove." Je li to jasno? Još raèuna na mene. Vjeruje u moje žensko poštenje; zna da neæu prisvojiti njegovo imanje i da æu se zadovoljiti svojim. Moram da stupim u tu neèasnu i lopovsku zajednicu da ne bih ostala bez igdje ièega. Kupuje moju savjest dajuæi mi slobodu da budem Eženova žena. „Ja tebi dopuštam da griješiš, a ti mene pusti da vršim zloèine upropašæujuæi sirotinju!" Zar i ovo nije dovoljno jasno? Znate li šta on razumijeva pod poslovima? On kupuje na svoje ime prazne placeve i na njima drugi ljudi zidaju kuæe. Oni zakljuèuju pogodbe za zidanje sa preduzimaèima koje ispla-215

æu ju dugoroènim mjenicama, i za malu nagradu prenose kuæe na mog muža, koji tako postaje njihov sopstvenik, a oni se, padanjem pod steèaj, izvuku od obaveza prema prevarenim preduzimaèima. Ime banke de Nisenžan poslužilo mu je da obmane jadne graðevinare. Ja sam sve to doznala. Doznala sam i to da je Nisenžan poslao znatne sume u Amsterdam, London, Napulj i Beè da bi, ako zatreba, dokazao svoje ogromne izdatke. Kako bismo se dokopali tog novca?Ežen zaèu težak udar koljena èièa-Gorioa koji je bez sumnje pao na pod u svojoj sobi.— Bože moj, šta sam ti zgriješio? Moja je kæi u rukama tog bijednika; on æe tražiti od nje sve što mu se prohtije. Oprosti, kæeri moja! povika starac.— Da, možda ste i vi krivi za moju propast, reèe Delfina. Mi ništa ne mislimo kad se udajemo. Zar mi poznajemo svijet, poslove, ljude, obièaje? Oèevi treba da misle za nas. Dragi oèe, ja vam ništa ne zamjeram, oprostite mi ove rijeèi. Ovdje sam ja za sve kriva. Ne plaèite, tata, reèe ona ljubeæi oca u èelo.— Nemoj ni ti plakati, moja mala Delfina. Daj da ti poljupcima obrišem oèi. Ne brini, razmrsiæu ja te zapetlj ancije tvog muža.— Nemojte, prepustite to meni; ja umijem s njim. On me voli i ja æu se poslužiti svojim utjecajem da ga privolim da odmah uloži jedan dio mog novca u nepokretna imanja. Možda æu ga nagovoriti da pod mojim imenom prekupi Nisenžan, u Alzasu, on na to polaže. Samo doðite sutra radi pregleda njegovih knjiga i poslova. Gospodin Dervil nema pojma o trgovaèkim stvarima. Ne, nemojte dolaziti sutra. Neæu da se jedim. Prekosutra je bal gospoðe de Bozean, treba da se postaram da budem lijepa i odmorna, da se moj dragi Ežen može ponositi sa mnom. Hajdemo da vidimo njegovu sobu.U tom trenutku zaustaviše se neka kola u Ulici Nev-Sent-Ženevjev, a na, stepenicama se èu glas go-216spoðe de Resto koja zapita Silviju: — Je li tu moj otac? Ta sreæna okolnost spase Ežena, koji je veæ pomišljao da legne i da se napravi kao da spava.__ Oèe, jeste li èuli što o Anastaziji? reèe Delfinapoznavši glas svoje sestre. Izgleda da ni u njenoj kuæi nije sve u redu.__ Šta kažeš! reèe èièa Gorio: to bi me dotuklo.Moja jadna glava ne bi mogla da izdrži i tu nesreæu.— Dobar dan, oèe, reèe grofica i uðe. A, ti si tu,Delfina!Gospoði de Resto kao da nije -bilo prijatno što je tu zatekla sestru.— Dobar dan, Nazi, reèe baronica. Da ti ne izgleda neobièno što sam ovdje? Ja se svakog dana viðam s ocem.— Otkad?— Da dolaziš, znala bi.— Ne ljuti me, Delfina, reèe grofica žalosnim glasom. Ja sam vrlo nesreæna, propala sam, jadni moj oèe! Sad sam sasvim propala!— Šta ti je, Nazi? povika èièa Gorio. Reci nam sve, dijete moje. Ona je poblijedjela. Delfina, pomozi joj, budi dobra prema njoj, pa æu te još više voljeti, ako je to moguæe!— Sirota moja Nazi, reèe gospoða de Nisenžan i posadi je na stolicu. Govori. Samo æemo te nas dvoje uvijek toliko voljeti da ti sve oprostimo. Vidiš, porodièna je ljubav najpostojanija. Ona joj prinese mirišljavu so i grofica doðe k sebi.— Ovo ne mogu preživjeti, reèe èièa Gorio. Hodite, nastavi on podstièuæi vatru, primaknite se obje. Meni je hladno. Šta ti se dogodilo, Nazi? Govori brzo, ne muèi me ...— Moj muž sve zna, reèe jadna žena. Zamislite, oèe, prije izvjesnog vremena, sjeæate li se one Maksimove217mjenice? Dakle, to nije bila prva. Ja sam veæ mnogo mjenica isplatila. Poèetkom januara, gospodin de Traj izgledao mi je vrlo žalostan. Nije mi ništa govorio; ali dovoljna je i najmanja sitnica pa da pogodimo šta misle oni koje volimo: a ima predosjeæanja. Najzad, postao je ljubazniji i nježniji nego nkad ranije, i bila sam sve sreænija. Jadni Maksim! On se tada u mislima praštao sa mnom, kako mi je docnije rekao; htio je da se ubije. Ali ja sam mu toliko dosaðivala, toliko ga preklinjala, dva sata sam kleèala pred njim! Onda mi je rekao da je dužan sto hiljada franaka! O, tata, sto hiljada franaka! Bila sam kao luda. Vi niste imali toliku svotu, ja sam veæ sve profuækala ...— Ne, reèe otac, ja ih ne bih mogao stvoriti na drugi naèin osim da ih ukradem. Ali i to bih uèinio, Nazi! Idem.Te su rijeèi izgovorene tako žalosno, nalik na samrtnièki hropac i pokazivale izdisaj nemoæne oèinske ljubavi, te su obje sestre umukle. Da li je ko toliko sebièan da ga ne bi uzbudio ovaj oèajnièki krik koji je, kao kamen baèen u bezdan, pokazivao dubinu oèajanja?— Oèe, ja sam našla tih sto hiljada franaka otu-ðivši ono što nije moje, reèe grofica briznuvši u plaè.Delfina se uzbudi i zaplaka prislonivši glavu na grudi svoje sestre.— Dakle, sve je isitina! reèe joj ona.Anastazija obori glavu, gospoða de Nisenžan obuhvati je oko pasa, poljubi je nježno, pritisnu je na grudi i reèe joj:— Ja æu te uvijek voljeti, bez osude.— Anðeli moji, reèe Gorio slabim glasom, zašto se izmiriste tek u nesreæi?— Da bih spasla Maksimov život, da bih spasla svoju sreæu, nastavi grofica ohrabrena ovom toplom i uzbudljivom

ljubavlju, ja sam odnijela onom zelenašu218koga vi poznajete, onom užasnom èovjeku kog ništa ne može tronuti, onom gospodinu Gopseku, porodiène dijamante do kojih je mnogo stalo gospodinu de Resto, zatim njegove, moje, i sve sam ih prodala. Prodala! Razumijete li? On je bio spašen! Ali ja sam propala. Resto je sve doznao.— Od koga? Ka'ko? Da ga ubijem! povika èièa Gorio.— Juèe me je pozvao u svoju sobu. Otišla sam... „Anastazija, rekao mi je glasom... (dovoljan je bio njegov glas, sve sam pogodila), gdje su vam dijamanti?" — „Kod mene". — „Nisu, odgovori mi gledajuæi me, eno ih na mom ormanu". I pokaza mi kutiju koju je pokrio maramicom. „Vi znate odakle su donijeti?" rekao mi je. Ja sam pala pred njim na koljenja... plakala sam, pitala sam ga kojom smræu želi da umrem.— To si kazala! uzviknu èièa Gorio. Tako mi svetog imena božjeg, onaj koji bi za moga života uèinio kakvo zlo nekoj od vas, neka zna da æu ga peæi na tihoj vatri! Da, rastrgnuæu ga kao ...Èièa Gorio zaæuta, rijeèi su mu zastajale u grlu.— Najzad, draga moja, tražio je od mene nešto gore i od smrti. Neka bog ne da ni jednoj ženi da èuje ono što sam ja èula!— Ubiæu toga èovjeka, reèe èièa Gorio mirno. Ali on ima samo jedan život, a duguje mi dva. Dakle, šta? dodade gledajuæi Anastaziju.— Dakle, nastavi grofica, æutao je neko vrijeme a zatim me pogledao i rekao: „Anastazija, ja æu preæi æutke preko svega, ostaæemo zajedno jer imamo djece. Ne mislim da ubijem gospodina de Traja, mogao bih promašiti, a ako bih htio da ga uklonim na drugi naèin, mogao bih doæi u sukob sa zakonima. Ako bih ga ubio u vašem zagrljaju, osramotio bih djecu. Ali, da ne bismo219stradali, ni vaša djeca, ni njihov otac, ni ja, postavljam vam dva uslova. Odgovorite: Je li koje od djece moje?" Odgovorila sam da jeste. „Koje?" zapita je on. „Ernest, naš prevenac". „Dobro, rekao je. A sada zakunite mi se da æete mi se pokoriti u jednoj stvari". Ja sam se zaklela. „Odobriæete prodaju vašeg imetka kad vam budem zatražio".— Nikako, povika èièa Gorio. Nikad. E, gospodine de Resto, vi ne umijete da usreæite svoju ženu, ona traži sreæu tamo gdje je ima, a vi je kažnjavate zbog svoje glupe nemoæi?... Ali tu sam ja, stoj! Srešæemo se mi na putu. Nazi, budi spokojna. A, njemu je stalo do nasljednika! Dobro, dobro. Dokopaæu se ja njegovog sina koji je, sto mu gromova, moj unuk. Valjda æu pronaæi tog derana? Smjestiæu ga u svom selu, staraæu se o njemu, budi spokojna. Primoraæu ono èudovište da popusti kad mu kažem: Da se obraèunamo nas dvojica! Ako želiš da imaš sina, vrati mojoj kæeri njeno imanje i ostavi je neka živi kako hoæe.— Oèe moj!— Da, ja sam tvoj otac! Ah, ja sam pravi otac! Neka taj plemiæki nitkov ne zlostavlja moje kæeri. Sto mu gromova! Ni sam ne znam šta se sve krije u meni. U mojim žilama teèe tigrovdka krv, proždro bih ta dva èovjeka. O, djeco moja! Zar je takav vaš život? Pa ja to ne mogu preživjeti. Šta æe biti s vama kad mene više ne bude? Oèevi treba da žive koliko i njihova djeca. Bože moj, kako je rðavo ureðen tvoj svijet! Kažu da i ti imaš sina. Ne treba da dopustiš da patimo u našoj djeci. Anðeli moji mali, pa vas samo jadi dogone ovamo. Vi mi pokazujete samo svoje suze. Dakle, vi me volite, vidim ja to. Hodite, hodite, da se izjadate na mom srcu, ono je veliko, može sve da primi. Uzalud æete ga cijepati, svaki njegov djeliæ postaæe oèinsko srce. Htio bih da snosim sve vaše nevolje, da patim umjesto vas. Ah! Kad ste bile male, bile ste sreæne...220— Samo smo tada lijepo proživjele, reèe Delfina. Gdje je ono vrijeme kad smo se klizale niz džakove u velikoj žitnici?— Oèe moj, to nije sve, šanu Anastazija na uvo Goriou koji se trže. Dijamanti nisu prodani za sto hiljada franaka. Maksima gone. Treba da platimo samo još dvanaest hiljaga franaka. Obeæao mi je da æe se opametiti i da se više neæe kockati. Ja imam na ovom svijetu još samo njegovu ljubav koju sam preskupo platila, i zato æu umrijeti ako je izgubim. Njoj sam žrtvovala imanje, èast, spokojstvo, djecu. Uèinite da ga bar ne uhapse, da se ne osramoti, da ostane u društvu u kom æe umjeti da stvori sebi položaj. Sad nije u pitanju samo njegova sreæa, mi imamo djecu koja bi ostala bez igdje ièega. Ako ga zatvore, sve je propalo.— Nemam novca, Nazi. Ništa, ništa više, ništa više. Ovo je smak svijeta. Svijet æe sigurno propasti. Idite i najprije sebe spašavajte! A, imam još srebrne prstenove za ubruse, stoni pribor za šest osoba, prvi koji sam stekao u svom životu. I više ništa osim hiljadu dvjesta franaka doživotne rente ...— A šta ste uradili sa hartijama od vrijednosti?— Prodao sam ih i zadržao za svoje potrebe samo taj mali prihod. Trebalo mi je dvanaest hiljada franaka da udesim stan za Fifinu.— U tvojoj kuæi, Delfina? reèe gospoða de Resto svojoj sestri.— Svejedno gdje, nastavi èièa Gorio, dvanaest hiljada franaka je utrošeno.— Pogaðam, reèe grofica. Za gospodina de Rasti-njaka. O, jadna moja Delfina, prekini to. Vidiš kako sam ja prošla.— Draga moja, gospodin de Rastinjak je mladiæ koji nije u stanju da upropasti svoju draganu.— Hvala, Delfina. U ovoj nevolji nadala sam se èemu boljem od tebe, ali ti me nikad nisi voljela.221

— Voli te, Nazi, voli te, uzviknu èièa Gorio, maloèas • mi je to rekla. Razgovarali smo o tebi i ona me je uvjeravala da si ti lijepa a da je ona samo Ijepuškasta!— Ona! ponovi grofica, ona je ljepa, ali je njena ljepota hladna.— Neka je i tako, reèe Delfina, pocrvenjevši, a kako si se ti ponašala prema meni? Ti si se odrekla mene, uèinila si da mi uskrate pristup u sve kuæe u koje sam željela da odlazim; jednom rijeèju, nisi propustila ni jednu priliku da mi ne napakostiš. Jesam li ja dolazila kao ti da izvlaèim od jadnog oca hiljadu po hiljadu franaka, da mu izmamim sve što je imao i da ga dovedem do stanja u kome se sada nalazi? Eto šta si uradila, sestro moja. Ja sam viðala oca kad god sam mogla, nisam ga izbacila napolje i nisam dolazila da mu ližem ruke kad mi je bio potreban. Èak nisam znala da je izdao onih dvanaest hiljada franaka za mene. Vidiš, ja znam šta je red. Uostalom, i kad mi je tata davao poklone, ja ih nikad nisam tražila.— Bila si sreænija nego ja: gospodin de Marse bio je bogat, ti to znaš. Ti si uvijek bila cicija. Zbogom, nemam ni sestre, ni...— Æuti, Nazi! uzviknu Gorio.— Samo takva sestra može da preprièava ono u šta ni svijet više ne vjeruje, ti si èudovište, reèe joj Delfina.— Djeco moja, djeco moja, umuknite ili æu se ubiti pred vama.— Opraštam ti, Nazi, nastavi gospoða de Nisenžan,ti si nesreæna. Ali, ja sam bolja od tebe. Da mi kašežtako nešto baš onda kad sam bila gotova na sve samo *da tebi pomognem, èak i da uðem u sobu svog muža,što ne bih uèinila hi za sebe ni za... To i prilièi tebikoja si mi nanijela toliko zla za ovih devet godna.— Djeco moja, djeco moja, poljubite se! reèe otac. Vi ste dva anðela.222— Ne, pustite me, viknu grofica koju je Gorio uhvatio za ruku i istrže se iz oèeva zagrljaja. Moj bi muž imao prema meni više sažaljenja nego ona. Svako bi rekao da je ona olièenje svih vrlina!— Ipak više volim neka svijet misli da sam dužna gospodinu de Marseu nego da priznam da me gospodin de Traj staje preko dvjesta hiljada franaka, odgovori gospoða de Nisenžan.— Delfina! ciknu grofica i poðe prema njoj.— Ja tebi govorim istinu, a ti mene klevetaš, odgovori hladno baronica.— Delfina, ti si...Èièa Gorio priskoèi, zadrža groficu i stavi joj ruku na usta da ne bi govorila.— Bože moj! Oèe, šta ste to dodirivali rukom od jutros? reèe mu Anastazija.— U pravu si, pogriješio sam, reèe jadni otac brišuæi ruke o pantalone. Ali nisam znao da æete doæi, selim se.Bio je sreæan što je dobio prijekor koji je skrenuo na njega gnjev njegovih kæeri.— Ah, nastavi on sjedajuæi, vi mi kidate srce! Ja umirem, djeco moja! Izgorje mi glava. Budite dobre i volite jedna drugu! Umrijeæu zbog vas. Delfina, Nazi, obadvije ste bile u pravu, obadvije ste pogriješile. Slušaj, Dedel, nastavi on gledajuæi baronicu oèima punim suza, njoj treba dvanaest hiljada franaka, da ih potražimo. Ne gledajte se tako. On kleknu pred Delfinu. — Moli je za oproštaj, meni za ljubav, šapnu joj na uvo; ona je nesreænija nego ti.— Jadna moja Nazi, reèe Delfina, uplašena divljim i izbezumljenim izgledom koji je bol izazivao na licu njenog oca, pogriješila sam, poljubi me...— Ah, sad mi je lakše! viknu èièa Gorio. Ali gdje da naðem dvanaest hiljada franaka? Kad bih se ponudio da nekoga zamijenim u vojsci?223— Ah, oèe moj! uzviknuše obje kæeri opkolivši ga, ne, ne.— Bog æe vas nagraditi za tu misao, naš život ne bi bio dovoljan za to! Je li tako, Nazi? nastavi Delfina.— A zatim, jadni oèe, to bi bila sitnica, primijeti grofica.— Pa zar se ništa ne može uèiniti svojom krvlju? viknu oèajni starac. Predaæu se onome ko te spasi, Nazi! Ja æu za njega i èovjeka ubiti. Uradiæu kao Votren, otiæi æu na robiju! Ja... On uæuta kao gromom pogoðen. — Ništa više nemam! reèe èupajuæi kosu. Kad bih znao gdje bih mogao nešto ukrasti, ali je i to teško naæi. A trebalo bi i ljudi i vremena pa da se opljaèka Francuska banka. Dakle, moram da umrem, ostaje mi samo da umrem. Da, nisam više ni za šta, nisam više otac! Ne. Ona mi traži, treba joj, a ja, bijednik, nemam ništa! A! Osiguravaš sebi doživotne rente, matori zlikovce, a imaš kæeri! Zar i ih više ne voliš? Crkni, crkni kao pseto, jer si pseto! Da, gori sam i od psa, pas ne bi tako uradio! O, glava moja, izgore!— Ali, tata, povikaše obje mlade žene koje ga opko-liše da bi ga sprijeèile da ne udari glavom o zid, budite razumni.On zajeca. Ežen, uplašen, uze mjenicu koju je potpisao Votrenu, na kojoj je bila taksena marka i za veæu sumu; popravi cifru i napravi propisnu mjenicu na dvanaest hiljada franaka na Gorioovo ime. Zatim uðe u sobu.— Evo vam cijela suma, gospoðo, reèe on pružajuæi hartiju. Spavao sam, vaš me razgovor probudio i tako sam doznao koliko dugujem gospodinu Goriou. Evo mjenice koju možete unovèiti, ja æu je isplatiti kad ustreba.

Grofica je stojala nepomièna i držala u ruci mjenicu.— Delfina, reèe ona blijeda i drhteæi od gnjeva, jaro-sti i bijesa, sve sam ti oprostila, bog mi je svjedok; ali224ovo! Kako, gospodin je bio tu, ti si to znala! Ti si spala tako nisko da mi se svetiš puštajuæi me da pred njim otkrijem svoje tajne, svoj život, život svoje djece, svoj sram, svoju èast! Odlazi, ti mi više nisi ništa, mrzim te, nema zla koje ti ne bih uèinila ...Od gnjeva nije mogla više da govori, grlo joj se osuši.— Pa to je moj sin, naše dijete, tvoj brat, tvoj spasilac, vikriu èièa Gorio. Ta zagrli ga, Nazi! Evo, ja ga grlim, nastavi on i stegnu Ežena kao lud. O, dijete moje, ja æu tebi biti nešto više nego otac, biæu ti porodica. Htio bih da budem bog i i da ti vasionu bacim pred noge. Ali, poljubi ga, Nazi! Ovo nije èovjek, ovo je anðeo, pravi anðeo.— Ostavi je, oèe, ona je sad luda, reèe Delfina.— Luda! Luda! A kakva si ti? zapita gospoða de Resto.— Djeco moja, umrijeæu ako tako nastavite, viknu starac i pade na postelju kao da ga je pogodilo pušèano zrno. — One me ubiše! pomisli on u sebi.Grofica pogleda Ežena koji je stojao nepomièan, poražen užasom ovog prizora.— Gospodine? reèe mu ona pitajuæi ga pokretom, glasom i pogledom, ne obraæajuæi pažnju na oca kome Delfina brzo raskopèa prsluk.— Gospoðo, platiæu i æutaæu, odgovori on ne saèekavši pitanje.— Ti si ubila našeg oca, Nazi! reèe Delfina pokazujuæi onesviješæenog starca sestri, koja pobježe.— Sve joj praštam, reèe starac otvorivši oèi. Njen je položaj užasan i poremetio bi i jaèu glavu. Tješi Na-ziju, budi nježna prema njoj, obeæaj to svom jadnom ocu koji umire, molio je on Delfinu stežuæi joj ruku.— Ali šta je vama? reèe ona prestravljena.15 Cièa Gorio225— Ništa, ništa, odgovori otac, proæi æe to. Nešto mi steže glavu, neka glavobolja. Jadna Nazi, kakva je buduænost èeka!U tom trenutku grofica uðe i pade na koljena pred ocem:— Oprosti! viknu ona.— Eto, reèe èièa Gorio, to me još više boli.— Gospodine, reèe grofica Rastinjaku sa oèima punim suza, bol me je naèinio nepravednom. Hoæete li da mi budete brat? nastavi ona pružajuæi mu ruku.— Nazi, reèe joj Delfina, zagrlivši je, mala moja Nazi, zaboravimo sve.— Ne, reèe ona, zapamtiæu ovo!— Anðeli moji, vi mi skidate zastor sa oèiju, vaš glas me vraæa u život. Poljubite se opet. Dakle, Nazi, hoæe li te spasti ta mjenica?— Nadam se. Je li, tata, hoæete li i vi da je potpišete?— Baš sam glup, kad sam i to mogao da zaboravim! Ali bilo mi je pozlilo, Nazi, nemoj se ljutiti. Javi mi kad se budeš smirila. Ne, ja æu doæi. Ali ne, neæu doæi, ne mogu više da gledam tvog muža, odmah bih ga ubio. Kad se bude otuðivalo tvoje imanje, onda æu doæi. Požuri, dijete moje, i postaraj se da se Maksim opameti.Ežen je bio zaprepašæen.— Ova sirota Anastazija uvijek je bila plahovita, reèe gospoða de Nisenžan, ali ima dobro srce.— Ona se vratila zbog potpisa, šapnu Ežen Delfini na uvo.— Mislite?— Volio bih kad bih drukèije mislio, èuvajte se nje, odgovori on dižuæi oèi kao da je htio da povjeri bogu misli koje nije smio iskazati.— Da, ona je uvijek bila pomalo glumica i varala mog jadnog oca.226— Kako vam je, dobri èièa Gorio? zapita Rastinjak starca.— Spava mi se, odgovori on.Ežen pomože Goriou da legne u postelju. Zatim, kad je starac zaspao držeæi Delfininu ruku, njegova kæi ode.— Vidjeæemo se veèeras u Italijanskom pozorištu, reèe ona Eženu, i tada æete mi reæi ikako mu je. Sutra æete se preseliti, gospodine. Da vidimo vašu sobu. Ala je grozna! reèe ona kad je ušla unutra. Pa ona je još gora nego soba mog oca. Ežene, ti si se lijepo pokazao. Ja bih vas još više voljela kad bi to bilo moguæe; ali, dijete moje, ako mislite da steknete imanje, ne treba tako da bacate kroz prozor dvanaest hiljada franaka. Grof de Traj je kockar. Moja sestra neæe to da uvidi. On bi potražio tih dvanaest hiljada franaka tamo gdje umije da izgubi ili da dobije èitava brda zlata.Èièa Gorio bolno uzdahnu, te se oni vratiše u njegovu sobu. Zatekli su ga kao da spava; ali kad su se ljubavnici primakli, èuli su ove rijeèi: „One nisu sreæne!" Bilo da je ovo rekao u snu ili na javi, bol kojim su izreèene ove rijeèi silno je potresao njegovu kæer te priðe bijednoj postelji na kojoj je ležao njen otac i poljubi ga u èelo. On otvori oèi govoreæi: — To je Delfina.

— Dakle, kako ti je? upita ona.— Dobro, reèe on. Ne brini, sad æu iziæi. Idite, idite, djeco moja, i budite sreæni.Ežen otprati Delfinu do kuæe; ali zabrinut zbog stanja u kom je ostavio Gorioa, nije htio da ruèa s njom i vrati se u pansion Voker. Zatekao je èièa-Gorioa na nogama baš kad se spremao da sjedne za sto. Bjanšon je bio tako sjeo da može lijepo posmatrati lice fabrikanta rezanaca. Kad ga je vidio kako uzima hljeb i miriše ga da vidi od kakvog je brašna umiješen, student opazi da je on to uèinio sasvim nesvjesno, i napravi jeziv pokret.15«227— Doði ovamo, ljekarski pomoænice Košenove bolnice, reèe Ežen.Bjanšon se rado premjesti jer se na taj naèin približio starom pansioneru.— Sta mu je? upita Rastinjak.— Ako se samo ne varam, on je svršio svoje! Moralo mu se dogoditi nešto neobièno, izgleda mi da æe ga udariti kaplja. Iako mu je donji dio lica dosta miran, gornje crte skupljaju se ka èelu i protiv njegove volje, pogledaj! A oèi su mu takve da nagovještavaju navalu krvi u mozak. Zar ne izgleda kao da su pune nekog sitnog praha? Sutra ujutru znaæeš više.— Može li se izlijeèiti?— Ne može. Možda æe moæi da mu se produži život još za koji dan ako se uspije da se izazove reakcija ka udovima, ka nogama. Ali ako ovi znaci ne prestanu do sutra uveèe, onda je jadni starac izgubljen. Znaš li šta je izazvalo bolest? Morao je imati neki jak potres koji ga je slomio.— Jeste, reèe Rastinjak, sjetivši se udarca koji su kæerke zadale ocu. „Delfina bar voli oca", pomisli Ežen.Uveèe, u Italijanskom pozorištu, Rastinjak je o ovome obazrivo obavijestio gospoðu de Nisenžan da je ne bi suviše uplašio.— Ne bojte se, odgovori ona poslije prvih Eženovih rijeèi, moj otac je jak. Samo, jutros smo ga malo potresle. U pitanju su naša imanja, pomislite kolika je to nesreæa. Ne bih mogla da živim više da me naša ljubav nije uèinila neosjetljivom za ono što bih ranije smatrala za samrtne muke. Za mene danas postoji samo jedna bojazan, samo jedna nesreæa, da ne izgubim ljubav koja mi je omiljela život. Sve je ostalo za mene bez važnosti, i ja ništa više ne volim na ovom svijetu. Vi ste za mene sve. Volim da budem bogata samo zato da se vama više dopadnem. Ja sam, na svoju sramotu, više ljubavnica nego kæi. Zašto? Ne znam. Sav je moj život u vama.228Otac mi je dao srce, ali vi ste ga nauèili da kuca. Neka me cio svijet osuðuje, ne mari ništa, ako mi vi, koji nemate prava da se ljutite na mene, praštate zloèine koje sam uèinila pod utjecajem jednog neodoljivog osjeæanja. Smatrate li me za rðavu kæer? O, ne mora se voljeti tako dobar otac kao što je naš. Jesam li mogla sprijeèiti da najzad ne uvidi prirodne posljedice naših žalosnih brakova? Zašto ih nije sprijeèio? Zar nije bio dužan da misli za nas? Danas, to znam, on pati isto toliko koliko i mi; ali šta mi tu možemo? Da ga tješimo! Ne bismo ga nimalo umirile. Više ga je boljelo naše pomirenje sa sudbinom nego što bi patio da smo ga prekorijevale ili da smo mu se žalile. Ima prilika u životu kad je sve samo bol i jad.Ežen zanijemje, tronut ovim bezazlenim iskazivanjem jednog istinitog osjeæanja. Parižanke su èesto neiskrene, suviše sujetne, samovoljne, kaæiperke, hladne, ali kad istinski vole, one vole strasnije nego druge žene; njih i najmanji poroci èine velikim i divnim. Zatim, Ežen se divio dubini i oštroumnosti s kojom žena sudi o najprirodnijim osjeæanjima, kad je kakva velika strast odvoji od njih i drži na rastojanju. Eženovo æutanje nije se dopadalo gospoði de Nisenžan.— Na šta mislite? upita ga ona.— Slušam ono što ste mi rekli. Dosad sam mislio da ja vas više volim nego vi mene.Ona se nasmiješi i prikri zadovoljstvo koje je osjetila, da bi razgovor ostao u granicama pristojnosti. Još nikada nije èula izjavu mladalaèke i iskrene ljubavi. Da je rekao još koju rijeè, ona se više ne bi mogla uzdržati.— Ežene, reèe ona promijenivši razgovor, vi kao da ne znate što se dogaða? Sutra æe cio Pariz biti kod gospoðe de Bozean. Rošfidovi i markiz d'Ažida sporazumjeli su se da ništa ne objavljuju; ali kralj sutra potpisuje braèni ugovor, a vaša jadna roðaka još ništa229ne zna. Ona ne može da otkaže bal, a markiz joj neæe doæi. Samo se o tome govori.— I svijet se smije jednoj gadosti i uživa u njoj! Vi ne znate da æe gospoða de Bozean presvisnuti zbog toga?— Neæe, reèe Delfina smiješeæi se, vi ne poznajete te žene. Cio æe Pariz doæi u njenu kuæu, i ja æu biti tamo! Meðutim, za tu sreæu vama imam da zahvalim.— Ali, reèe Rastinjak, da to nije neka od onih besmislenih vijesti koje se toliko 4-aznose po Parizu?— Sutra æemo doznati istinu.Ežen se nije vratio u pansion Voker. Nije mogao da se nauživa u svom novom stanu. Sinoæ je morao da se rastane sa Delfinom u jedan sat poslije ponoæi, sad je opet Delfina njega napustila oko dva èasa da bi se vratila kuæi. Sutradan je spavao dosta dugo, i saèekao oko podne gospoðu de Nisenžan koja je došla da doruè-kuje s njim. Mladiæi su toliko željni ovih zadovoljstava da je on gotovo zaboravio èièa-Gorioa. Dugo je uživao navikavajuæi se na svaku ovu lijepu stvar koja je njemu pripadala. Gospoða de Nisenžan bila je pored njega i svemu davala još veæu vrijednost. Ipak, oko èetiri sata, ljubavnici se sjetiše èièa-Gorioa, pomislivši na sreæu kojoj se on nadao kad se bude nastanio u ovoj kuæi. Ežen reèe da treba odmah prenijeti starca ako mora da boluje, rasta se sa Delfinom i odjuri u pansion Voker. Za stolom nisu bili ni èièa

Gorio ni Bjanšon.— Dakle, reèe mu slikar, èièa Gorio je gotov. Bjanšon je gore pored njega. Starac se vidio sa svojom æerkom, groficom de Restorama. Poslije toga htio je da iziðe i bolest se pogoršala. Društvo æe ostati bez jednog od svojih najljepših ukrasa.Rastinjak pojuri stepenicama.— E, gospodine Ežene!— Gospodine Ežene, gospoða vas zove, viknu Sil-vija.230— Gospodine, reèe mu udovica, gospodin Gorio i vi trebalo je da iziðete petnaestog februara. Presjedjeli ste tri dana, danas je osamnaesti; treba da mi se plati za vas i za njega još za jedan mjesec, ali ako vi jemèite za èièa-Gorioa, vaša mi je rijeè dovoljna.— Zašto? Zar nemate povjerenja?— Povjerenja! Ako starac izgubi prisebnost i umre, njegove kæeri neæe mi dati ni prebijene pare, a sva njegova starudija ne vrijedi ni deset franaka. Jutros je odnio posljednje noževe, kašike i viljuške, ne znam zašto. Obukao se kao mladiæ. Bože mi oprosti, èini mi se da se bio narumenio, izgledao je mlaði.— Ja odgovaram za sve, reèe Ežen i zadrhta od užasa i pomisli na nesreæu.On se pope u sobu èièa-Gorioa. Starac je ležao na krevetu a Bjanšon je bio pored njega.— Dobar dan, oèe, reèe mu Ežen.Starac se blago nasmiješi, okrenu k njemu svoje staklaste oèi i upita ga:— Kako je ona?— Dobro. A vi?— Nisam rðavo.— Ne zamaraj ga, reèe Bjonšon i odvede Ežena u jedan ugao.— Dakle? upita ga Rastinjak.— Samo ga neko èudo može spasti. Krv je udarila u glavu, metnuo sam mu slaèicu; sreæom ona djeluje i on osjeæa njeno djejstvo.— Možemo li ga prenijeti?— Nikako. Treba ga ostaviti tu i poštedjeti ga svakog tjelesnog kretanja i svakog uzbuðenja ...— Dobri moj Bojanšone, reèe Ežen, mi æemo ga zajednièki njegovati.— Ja sam veæ zvao šefa moje bolnice.— Pa šta je rekao?231— Izjasniæe se sutra uveèe. Obeæao mi je da æe doæi kad završi dnevni posao. Na nesreæu, jadni starac uèinio je jutros nesmotrenost o kojoj neæe da govori. Tvrdoglav je kao mazga. Kad mu govorim, pravi se kao da ne èuje, i spava da mi ne bi odgovarao; a kad otvori oèi, samo jeèi. Jutros se izgubio i išao pješice po Parizu, niko ne zna kuda. Odnio je sobom sve što je imao od vrijednosti, radi neke proklete trgovine, i pre-morio se. Dolazila je jedna njegova kæi.— Grofica? reèe Ežen. Visoka crnka, živa oka, stasita, lijepih nogu, vitka stasa?— Da.— Ostavi me zaèas nasamo s njim, reèe Rastinjak. Da ga ja ispitam, meni æe sve reæi.— Ja idem da ruèam za to vrijeme. Samo gledaj da ga ne uzbuðuješ suviše; ima još neke nade.— Ne brini.— One æe se sutra lijepo zabavljati, reèe èièa Gorio Eženu kad su ostali sami. Idu na veliki bal.— Šta ste vi to jutros radili, tata, te ste veèeras toliko bolesni da morate ostati u postelji?— Ništa.— Je li Anastazija dolazila? upita Rastinjak.— Jeste, odgovori èièa Gorio.— Onda nemojte ništa kriti. Sta vam je još tražila?— Ah! nastavi on pribirajuæi snagu da bi mogao govoriti, bila je veoma nesreæna, dijete moje. Nazi nema ni pare, poslije onog sluèaja sa dijamantima. Naruèila je za onaj bal haljinu protkanu zlatom, koja æe joj divno stajati. Njena krojaèica, neka bestidnica, nije htjela da joj vjeruje, te je njena sobarica platila hiljadu franaka a konto haljine. Sirota Nazi, dotle da doðe! To mi je paralo srce. Ali kad je sobarica vidjela da grof više ništa ne vjeruje Naziji, uplašila se da joj ne propadne novac i dogovorila se sa krojaèkom da ova ne predaje haljinu dok joj se ne vrati hiljadu franaka.232Bal je sutra, haljina je gotova, Nazi oèajava. Htjela je da pozajmi i založi moj pribor za ruèavanje. Njenom je mužu stalo da ona ide na ovaj bal i da cijelom Parizu pokaže dijamante koje je, kako se prièa, prodala. Može li ona da kaže tome èudovištu: .„Dužna sam hiljadu franaka, platite ih?" Ne. Ja sam to razumio. Njena sestra Delfina otiæi æe na bal u divnoj haljini. Anastazija ne smije da zaostane za svojom mlaðom sestrom. Sva je bila uplakana, jadna moja kæi! Tako sam bio ponižen što juèe nisam imao dvanaest hiljada franaka da bih dao ostatak svog bijednog života da iskupim tu krivicu. Vidite li, ja sam dosad sve podnio, ali zbog ove posljednje nestašice novca srce mi je prepuklo. O, o, brzo sam se odluèio, obukao

sam novo odijelo, dotjerao se; prodao sam sitni pribor i prstenove za šest sotina franaka, zatim sam ha godinu dana založio moju doživotnu rentu za èetiri stotine franaka koje mi je èièa Gopsek odmah isplatio. Šta mari! Ješæu hljeba! Kad sam mogao u mladosti, mogu i sada. Ali æe bar moja Nazi lijepo provesti jedno veèe. Biæe nagizdana. Imam hiljadarku tu pod uzglavljem. Toplije mi je kad imam pod glavom ono što æe prièiniti zadovoljstvo jadnoj Naziji. Sad æe moæi da najuri onu nevaljalicu Viktoriju. Je li ko vidio da sluge ne vjeruju svojim gospodarima! Sutra æe mi biti dobro. Nazi æe doæi u deset sati. Neæu da one misle da sam bolestan, ne bi otišle na bal, ostale bi da me njeguju. Nazi æe me poljubiti sutra kao svoje dijete; izli-jeèiæe me njeno milovanje. Najzad, zar ne bih potrošio hiljadu franaka za lijekove? Više volim da ih dam mojoj Naji koja me lijeèi od svega. Bar æu je utješiti u njenoj nevolji. Iskupiæu krivicu što sam obezbjedio sebi doživotnu rentu. Ona je na dnu provalije a ja nemam više snage da je spasim. Opet æu se vratiti trgovini. Otiæi æu u Odesu da kupujem žito. Tamo je triput jevtinije nego ovdje. Ako je zabranjen uvoz žita u zrnu, èestiti ljudi koji propisuju zakone nisu se sjetili da zabrane233-uvoz žitnih preraðevina. E, e... To sam ja jutros prokljuvio! Na škrobu se može lijepo zaraditi.„On je lud", pomisli Ežen gledajuæi starca. — Umirite se, nemojte govoriti...Kad se Bjanšon vratio, Ežen siðe da jede.Zatim su naizmjence èuvali bolesnika cijele noæi. Za to vrijeme, jedan je èitao medicinske knjige, a drugi pisao pisma majci i sestrama. Znaci koji se sutradan pojaviše na bolesniku bili su, prema Bjanšonovom mišljenju, povoljni; ali su zahtijevali stalnu njegu koju su mu mogla ukazati samo dva studenta. Pri opisu te njege ne bi se nimalo naudilo sramežljivoj frazeologiji toga doba. Poslije pijavica na islabljeno starèevo tijelo stavljali su tople obloge, zatim su mu parili noge, i èitav niz medicinskih postupaka za koje je uostalom trebalo snage i odanosti dva mladiæa. Gospoða de Resto nije došla nego je poslala slugu da uzme novac.— Mislio sam da æe sama doæi. Ali ništa ne mari, samo bi se uznemirila, reèe otac, i kao da je bio sreæan zbog te okolnosti.U sedam sati uveèe, Tereza donese pismo od Delfine.„Šta je s vama, prijatelju moj? Tek što ste me zavoljeli, a vi kao da ste me veæ zanemarili? Vi ste mi u onim iskrenim ispovijestima pokazali toliko lijepu dušu da ona mora ostati uvijek vjerna osjeæajuæi svu raznolikost osjeæanja. Kao što ste rekli slušajuæi molitvu iz Mojsija: „Za jedne, ova je arija sva u jednom tonu, za druge ona je najviše što se u muzici može postiæi!" Ne zaboravite da vas veèeras oèekujem da bismo pošli na bal gospoðe de Bozean. Sad se zna da je jutros u dvoru potpisan braèni ugovor gospodina d'Ažida, a jadna vikontesa doznala je to tek u dva sata. Kao što svjetina preplavi Grevski trg kad nekom sijeku glavu, tako æe se danas cio Pariz okupiti kod nje. Zar nije grozno otiæi i gledati da li ta žena krije svoj bol, i234hoæe li umjeti lijepo da umre? Ja sigurno ne bih išla, prijatelju moj, da sam ranije bila kod nje; ali ona bez sumnje neæe više primati, te bi sav moj trud bio uzaludan. Ja se nalazim u sasvim drugom položaju od ostalog svijeta. Uostalom, ja i zbog vas idem tamo. Èekam vas. Ako za dva sata ne budete kraj mene, ne znam da li æu vam oprostiti to izdajstvo."Rastinjak dohvati pero i ovako odgovori: „Oèekujem ljekara da vidim hoæe li vaš otac ostati u životu. On je na samrti. Doæi æu da vam saopštim odluku, ali se bojim da vam ne donesem smrtnu presudu. Vidjeæete hoæete li moæi da odete na bal. Šaljem vam mnogo nježnih pozdrava."Ljekar doðe u osam i po èasova i naðe da je stanje rðavo, ali da smrt ne mora odmah da nastupi. Izjavio je da æe starcu bivati èas bolje èas gore, i da æe od toga zavisiti njegov život i razum.— Bolje bi bilo da brzo umre, završi ljekar. Ežen povjeri èièa-Gorioa Bjanšonu i odnese gospoðide Nisenžan žalosnu vijest koja je u njegovom duhu, još prožetom porodiènim dužnostima, morala odstraniti svaku radost.— Recite joj neka se ona samo zabavlja, doviknu mu èièa Gorio koji se pravio kao da spava, ali se uspravi kad je Rastinjak izlazio.Mladiæ se pojavi kod Delfine sav oèajan i za teèe je oèešljanu i obuvenu; samo je imala da obuèe balsku haljinu. Ali, kao oni potezi kièice kojima slikari dovršavaju svoje slike, krajnje dotjerivanje iziskivalo je više vremena nego sam osnov slike.— Šta, niste se obukli? reèe ona.— Ali, gospoðo, vaš otac ...— Opet moj otac, uzviknu ona prekidajuæi ga. Vi me valjda neæete uèiti mojim dužnostima prema ocu. Odavno ja poznajem svog oca. Ni rijeèi, Ežene. Saslu-šaæu vas tek kad se budete obukli. Tereza je sve pripre-235mila u vašem stanu; moja su (kola spremna, uzmite ih: vratite se. Razgovaraæemo o mom ocu iduæi na bal. Treba da poðemo ranije; ako zapadnemo u povorku kola, neæemo stiæi prije jedanaest sati.— Gospoðo!— Idite, ni rijeèi više, reèe ona i otrèa u svoj budoar da uzme ogrlicu.— Ta idite, gospodine Ežene, naljutiæete gospoðu, reèe Tereza gurajuæi mladiæa koji je bio zaprepašæen ovim otmjenim oceubistvom.On ode da se obuèe obuzet najužasnijim i najcrnjim mislima. Svijet mu je lièio na okean blata u koje se èovjek zaglibi do

guše, ako samo nogu zamoèi u njega. — U njemu se vrše samo sitni zloèini! pomisli on. Votren je veæi. On je vidio tri glavna izraza društva: Pokornost, Borbu i Pobunu; Porodicu, Svijet i Votrena. I nije znao za šta da se opredijeli. Pokornost je bila dosadna, Pobuna nemoguæna, a Borba neizvjesna. I tad se sjeti svoje porodice, èistih uzbuðenja onog mirnog života, dana koje je proveo meðu biæima koja su ga voljela. Prilagoðavajuæi se prirodnim zakonima domaæeg života, ta mila stvorenja nalazila su u njemu potpunu i tajnu sreæu, bez potresa. Ali, i pored tih dobrih misli, on nije osjeæao u sebi hrabrosti da se pred Delfinom ispovijedi i da je u ime ljubavi vrati vrlini. Njegovo novo vaspi-tanje veæ je urodilo plodovima. Sad je volio kao pravi sebiènjak. Svojom umješnošæu, uspio je da upozna prirodu Delfinina srca. Predosjeæao je da je ona u stanju da preðe i preko tijela svog oca i ode na bal, a nije imao ni snage da igra ulogu mudraca, ni hrabrosti da joj se zamjeri, ni vrline da je napusti. „Nikad mi ne bi oprostila ako bih je ubijedio da sam u ovoj prilici ja u pravu", pomisli on. Zatim je stao objašnjavati rijeèi Ijekara; tješio se da èièa Gorio nije tako opasno bolestan kao što je on mislio; jednom rijeèju, prikupi puno razloga da opravda Delfinu. Ona nije znala u kakvom se236stanju nalazi njen otac. Starac bi je sam poslao na bal da je došla da ga obiðe. Èesto društveni zakon, neumitan u svojim propisima, osuðuje tamo gdje je prividni zloèin opravdan mnogobrojnim izmjenama koje u porodicama stvaraju razlike u karakterima, interesima i stanju. Ežen je htio da prevari samog sebe, bio je gotov da svojoj dragani žrtvuje svoju savjest. Od prije dva dana sve se izmijenilo u njegovu životu. Žena ga je poremetila, potisnula porodicu i sve prigrabila. Rastinjak i Delfina sreli su se u pogodnom trenutku, kad su mogli jedno drugom da pruže najveæa uživanja. Njihova dobro pripremljena strast poveæavala se onim što ubija strast, uživanjem. Kad mu se ona podala, Ežen je zapazio da je dotle samo žudio za njom, a da ju je zavolio tek sutradan: ljubav je možda u stvari samo zahvalnost za zadovoljstvo. Bila ona bestidna ili divna, Ežen je obožavao tu ženu i zbog slasti koje je on njoj pružio i zbog svih naslada koje je od nje dobio; a i Delfina je voljela Rastinjaka onoliko koliko bi Tantal volio anðela koji bi došao da ga nahrani i napoji.— Sad mi kažite kako je ocu? reèe mu gospoða de Nisenžan kad se vratio obuèen za bal.— Sasvim rðavo, odgovori on; ako hoæete da mi date dokaza vaše ljubavi, odjurimo zaèas da ga obiðemo.— Hoæu, reèe ona, ali poslije bala. Dragi moj Ežene, budi dobar, nemoj me karati, poðimo.Otišli su. Ežen je æutao neko vrijeme.— Šta vam je? reèe ona.— Èujem hropac vašeg oca, odgovori on ljutito. I tada poèe da prièa toplom mladiækom rjeèitošæu o svireposti koju je gospoða de Resto uèinila iz sujete, o smrtnoj opasnosti koju je prouzrokovalo posljednje oèevo požrtvovanje, o cijeni kojom æe biti plaæena Ana-stazijina raskošna haljina. Delfina je plakala.237— Biæu ružna, pomisli ona. Suze joj usahnuše. Otiæi æu da èuvam oca, neæu ga više ostavljati, nastavi ona.— A, sad te volim, uzviknu Rastinjak.Fenjeri pet stotina kola osvjetljavali su prilaze pa-lati de Bozean. Sa svake strane osvijetljenih vrata stajao je po jedan žandarm. Otmjeni svijet pristizao je u velikom broju, svi su žurili da vide tu plemkinju u èasu njenog pada, te su prostorije u prizemlju veæ bile pune kad su se pojavili gospoða de Nisenžan i Rastinjak. Od onog dana kad je cio dvor navalio kod sestre od strica Luja XIV, kad ju je kralj odvojio od dragana, ni jedna ljubavna nesreæa nije bila bujnija od nesreæe gospoðe de Bozean. U toj prilici, posljednja kæi èuvenog burgonjskog doma pokazala se veæa od svog bola, i do posljednjeg èasa vladala svijetom od kog je primila sujetu samo zato da posluži pobjedi njene strasti. Najljepše Parižanke unosile su živost u salone i svojim haljinama i svojim osmijesima. Najotmjeniji ljudi sa dvora, ambasadori, ministri, razni slavni ljudi, pretrpani krstovima Legije èasti, ordenjem, raznobojnim lentama, tiskali su se oko vikontese. Orkestar je svirao pod pozlaæenim svodovima ove palate, koja je bila pusta za njenu kraljicu. Gospoða de Bozean stajala je ispred prvog salona i doèekivala svoje tobožnje prijatelje. U bijeloj haljini, bez ikakvog nakita u prosto spletenoj kosi, ona je izgledala mirna, i nije odavala ni bol, ni ponos, ni usiljenu veselost. Niko nije mogao da zaviri u njenu dušu. Lièila je na Niobu od mermera. U njenu osmijehu koji je upuæivala prisnim prijateljima bilo je i podsmijeha; ali svi su nalazili da se nije promijenila, i ona se u tolikoj mjeri pokazala onakva kakva je bila kad je plivala u sreæi, da su joj se divili najneosjetljiviji, kao što su mlade Rimljanke pljeskale gladijatoru koji se smiješio i onda kad je izdisao. Društvo kao da se nagizdalo za rastanak sa svojom kraljicom.238— Bojala sam se da neæete doæi, reèe ona Rasti-njaku.— Gospoðo, odgovori on uzbuðeno, shvativši to kao neki prijekor, došao sam da ostanem posljednji.— Dobro, reèe ona i uze ga za ruku. Vi ste ovdje možda jedini kome se mogu povjeriti. Prijatelju moj, volite samo onu ženu koju možete uvijek voljeti. Nemojte ni jednu ostaviti.Ona uze Rastinjaka pod ruku i odvede ga do kana-bea u salonu za kartanje.— Idite markizu, reèe mu ona. Odvešæe vas moj lakej Zak i predaæe vam pismo za njega. Tražim da mi vrati moja pisma. Mislim da æe vam predati svu moju prepisku. Ako dobijete moja pisma, popnite se u moju sobu. Biæu izviještena kad se vratite.Ustade i poðe u susret vojvotkinji de Lanže, svojoj najboljoj prijateljici, koja je takoðe došla. Rastinjak ode, potraži markiza d'Ažida u palati Rošfidovih, gdje je trebalo da provede veèe, i gdje ga je i zatekao. Markiz ga odvede svojoj kuæi, predade

studentu jednu kutiju i reèe mu: Sva su tu. On kao da je htio nešto da kaže Eženu, bilo da ga pita o balu i o vikontesi, bilo da mu prizna da je veæ sada oèajan što se ženi, kao što je i bio docnije; ali u njemu se odjednom probudi ponos i žalosna hrabrost da sakrije svoja najplemenitija osjeæanja. — Nemojte joj ništa govoriti o meni, dragi moj Ežene. On usrdno i bolno stište Eženovu ruku i dade mu znak da ide. Ežen se vrati u palatu Bozean, i tamo ga odvedoše u vikontesinu sobu gdje je sve bilo spremljeno za odlazak. Sjede kraj vatre, pogleda kutiju od kedrova drveta i obuze ga duboka sjeta. On je gospoðu de Bozean smatrao za neku boginju iz Ilijade.— Ah, prijatelju! reèe vikontesa kad uðe i stavi ruku na Rastinjakovo rame.239On spazi da njegova roðaka plaèe, uzdignutih oèiju, jedna ruka joj je drhtala, a drugu je podigla. Ona dohvati kutiju, stavi je u vatru i gledaše kako gori.— Oni igraju! Svi su došli taèno u odreðeno vrijeme, samo je smrt zadocnjela. Pst, prijatelju, reèe ona i stavi prst na usta Rastinjaku koji je htio nešto da kaže. Ja nikad više neæu vidjeti ni Pariz ni ovaj svijet. U pet sati ujutru polazim da se sakrijem negdje u Normandiji. Još od tri sata popodne morala sam da se spremam za put, da potpisujem naredbe, da se pozabavim poslovima, te nisam mogla nikog poslati kod ... Ona zastade. Bilo je jasno da se nalazi kod... Ona opet uæuta, skrhana bolom. U takvim trenucima sve je patnja, a neke se rijeèi ne mogu ni izgovoriti. — Najzad, nastavi ona, raèunala sam veèeras na vas za tu posljednju uslugu. Htjela bih da vam dam neku zalogu svog prijateljstva. Misliæu èesto na vas, vi ste mi se uèinili dobar i plemenit, bezazlen i iskren usred ovog svijeta gdje su te osobine tako rjetke. Želim da ponekad mislite na mene. Evo, reèe ona osvrnuvši se oko sebe, evo kutije u kojoj sam držala rukavice. Kad god sam ih uzimala prije no što poðem na bal ili u pozorište, osjeæala sam da sam lijepa, jer sam bila sreæna; otvarala sam je samo da u nju ostavim kakvu lijepu misao: u njoj ima mnogo èega od mene, tu je cijela jedna gospoða de Bozean koja ne postoji više; primite je. Ja æu se po-starati da je odnesu vašoj kuæi, u Ulicu d'Artoa. Gospoða de Nisenžan divno izgleda veèeras, volite je mnogo. Ako se ne vidimo više, prijatelju, budite uvjereni da æu se moliti za vas jer ste bili dobri prema meni. Da siðemo, neæu da im dam povoda da misle da plaèem. Preda mnom je èitava vjeènost, biæu tamo sama, i niko mi neæe tražiti raèuna o mojim suzama. Da pogledam još jednom ovu sobu. Ona zastade. Zatim, pošto je za trenutak pokrila oèi rukama, obrisa ih, umi240ih svježom vodom, i uze studenta pod ruku. — Sad, naprijed! reèe ona.Rastinjak još nikad nije osjetio tako silno uzbuðenje kao sada pred ovim tako plemenito uzdržavanim bolom. Kad su sišli meðu goste, Ežen proðe kroz sve salone sa gospoðom de Bozean; to je bila posljednja i nježna pažnja ove ljupke žene.Uskoro je spazio dvije sestre, gospoðu de Resto i gospoðu de Nisenžan. Grofica je bila divna sa svim svojim upadljivim dijamantima koji su je, bez sumnje, pekli; ona ih je posljednji put nosila. Iako je bila veoma sujetna i silno zaljubljena, ona je s mukom podnosila poglede svog muža.Taj prizor još više ožalosti Rastinjaka. Dijamanti dviju kæeri podsjetiše ga na bijednu postelju na kojoj leži èièa Gorio. Njegov tužan pogled prevari vikontesu, i ona izvuèe svoju ruiku.— Idite, neæu da vas lišavam jednog zadovoljstva, reèe ona.Delfina uskoro pozva Ežena, sreæna zbog svog uspjeha i željna da obaspe studenta svim poèastima koje je pobrala u ovom društvu koje ju je, nadala se, najzad primilo.— Kako vam izgleda Nazi? reèe mu ona.— Ona je, reèe Rastinjak, unovèila èak i smrt svog oca.Oko èetiri sata ujutru, svijet poèe da se razilazi. Uskoro i muzika presta. U velikom salonu ostadoše samo vojvotkinja de Lanže i Rastinjak. Vikontesa, misleæi da æe tamo zateæi samo studenta, uðe, pošto se oprosti sa gospodinom de Bozean koji ode da spava ponavljajuæi joj: Griješite, draga moja, što se u tim godinama povlaèite u samoæu. Ostanite s nama.Kad spazi vojvotkinju, gospoðe de Bozean nije mogla da se uzdrži nego uzviknu.16 Cièa Gorio241— Pogodila sam, Klara, reèe gospoða de Lanže. Vi zauvijek odlazite odavde; ali neæete otiæi dok me ne saslušate i dok se ne objasnimo. Ona uze svoju prijateljicu za ruku, odvede je u obližnji salon, i tu, gledajuæi je suznim oèima, zagrli je i poljubi u oba obraza. — Neæu da se tako hladno rastanemo, draga moja, to bi me mnogo muèilo. Možete da raèunate na mene kao na samu sebe. Vi ste se veèeras pokazali kao velika žena, ja sam se osjetila dostojna vas i hoæu to da vam dokažem. Ja sam bila nepravedna prema vama, nisam uvijek bila .dobra, oprostite mi, draga moja; porièem sve ono što vas je moglo uvrijediti, htjela bih da povuèem natrag svoje rijeèi. Naše duše sjedinio je isti bol i ja ne znam koja æe od nas dvije biti nesreænija. Gospodin de Monrivo nije bio ovdje veèeras, razumijete li? Ko vas je vidio na ovom balu, Klara, nikad vas neæe zaboraviti. Pokušaæu posljednji put. Ako ne uspijem, otiæi æu u neki manastir! A kuda æete vi?— U Normandiju, u Kursel, da volim i da se molim bogu dok me ne pozove s ovog svijeta.— Hodite, gospodine de Rastinjak, reèe vikontesa uzbuðenim glasom, sjetivši se da mladiæ èeka. Student kleknu, uze ruku svoje roðake i poljubi je. — Antoa-neta, zbogom! nastavi gospoða de Bozean, budite sreæni. A vi, vi ste sreæni, vi ste mladi, vi još možete da vjerujete u ponešto, reèe ona studentu. Na rastanku s ovim svijetom, imaæu kao neki sreæni samrtnik, pobožnih, iskrenih uzbuðenja oko sebe!Rastinjak ode oko pet èasova, kad je gospoða de Bozean sjela u putnièka kola i pozdravila se s njim posljednji put,

uplakanih oèiju. Tad mu je bilo jasno da zakoni srca važe i za liènosti iz najviših krugova i da ni one ne žive bez jada, kako tvrde narodne ulizice. Ežen se vrati pješice u pansion Voker po vlažnom i hladnom vremenu. Dovršavalo se njegovo vaspitanje.242— Neæemo spasti jadnog èièa-Gorioa, reèe Bjanšon kad Rastinjak uðe u sobu svog susjeda.— Prijatelju, reèe mu Ežen pošto je pogledao uspavanog starca, idi, produži svoj skromni život ogranièenih želja. Ja sam, meðutim, u paklu, i u njemu moram ostati. Vjeruj u sva zla koja èuješ o svijetu! Nema Ju-venala koji bi mogao opisati njegove grozote prikrivene zlatom i dragim kamenjem.Sutradan, oko dva sata poslije podne, Bjanšon koji je morao da iziðe, probudi Rastinjaka i zamoli ga da pripazi na èièa-Gorioa èije se stanje tog jutra jako pogoršalo.— Starac neæe živjeti ni dva dana, možda ni šest sati, reèe medicinar, ali mi ipaik moramo da se borimo s bolešæu. Trebaæe nam skupih lijekova. Mi æemo biti njegovi bolnièari; ali, ja nemam ni pare. Pretresao sam njegove džepove, premetao sam po njegovim ormanima: ali nigdje ništa. Pitao sam ga kad je bio pri svijesti, i odgovorio mi je da nema ni prebijene pare. Koliko ti imaš?— Ostalo mi je dvadeset franaka, odgovori Rastinjak, ali idem da se kockam, dobiæu.— A ako izgubiš?— Obratiæu se njegovim zetovima i kæerkama.— A ako ti ne dadnu? nastavi Bjanšon. Nije sad novac najpreèi; treba starca obložiti vrelom slaèicom od nogu do. polovine butina. Ako se bude drao, biæe lijeka. Ti znaš kako se to radi. Uostalom, Kristof æe ti pomoæi. Ja æu svratiti kod apotekara da jemèim za sve lijekove koje budemo uzeli. Šteta što nesreænika ne smijemo prenijeti u našu bolnicu, tamo bi mu bilo bolje. Hodi ovamo i nemoj ga ostavljati dok se ja ne vratim.Oba mladiæa uðoše u sobu u kojoj je ležao bolesnik. Ežen se uplaši kad vidje koliko se promijenilo njegovo zgrèeno, blijedo i sasvim iznureno lice.— Kako je, tata? reèe on naginjuæi se nad njim.16«243Gorio podiže ka Eženu svoje tamne oèi i zagleda se u njega veoma pažljivo, ali ga ne poznade. Student nije mogao da izdrži taj prizor i zaplaka.— Bjanšone, zar ne bi trebalo metnuti zavjese na prozore?— Ne, atmosferske prilike nemaju više utjecaja na njega. Bilo bi veoma dobro kad bi mu bilo toplo ili hladno. Ipak, treba nam vatre za tej i ostalo. Ja æu ti poslati nekoliko cjepanica koje æe nam poslužiti dok ne nabavimo drva. Juèe i noæas izgorio sam tvoja drva i svu èièinu treset. Bilo je vlažno, voda se cijedila sa zidova. Jedva sam isušio sobu. Kristof ju je poèistio, jer je prava štala. Okadio sam je venjom, suviše je zaudarala.— Bože moj! reèe Rastinjak, a njegove kæeri?— Slušaj, ako zatraži da pije, daæeš mu ovo, reèe Ijekarski pomoænik pokazujuæi Rastinjaku veliki bijeli bokal. Ako bude jeèao, i ako mu trbuh bude vruæ i tvrd, neka ti pomogne Kristof i daj mu... znaš. Ako sluèajno bude u zanosu, ako bi mnogo govorio ili stao da bunca, pusti ga. To neæe biti rðav znak. Ali pošalji Kristofa u Košenovu bolnicu. Naš Ijekar, moj drug ili ja, doæi æemo da mu metnemo lapis. Jutros, dok si ti spavao, dugo smo se savjetovali sa jednim uèenikom doktora Gala i sa šefovima opštinslke i naše bolnice. Ta su gospoda zapazila neke zanimljive simptome, i mi æemo pratiti razvoj bolesti da bismo objasnili neka dosta važna nauèna pitanja. Jedan od te gospode misli da bi krvni pritisak, ako bi se vršio na jednom organu jaèe nego na drugom, mogao da izazove naroèite pojave. Zato ga slušaj pažljivo ako bude govorio, da bi utvrdili koju vrstu misli izražavaju njegove rijeèi: pamæenje, pronicljivost, rasuðivanje; misli li na stvarnost ili na osjeæanja; raèuna li, vraæa li se prošlosti; najzad, gledaj da nam podneseš taèan izvještaj. Moguæe je da navala bude odjednom svuda, i onda æe umrijeti u nesvjesnom244stanju kao što je sada. Sve je veoma èudno u takvim bolestima! Ako se bomba rasprsne ovdje, reèe Bjanšon pokazujuæi bolesnikov potiljak, onda nastupaju sasvim neobiène pojave: mozak ponovo proradi i smrt dolazi sporije. Krv može da skrene od mozga i da udari putem èiji se tok saznaje tek seciranjem. U bolnici neizljeèivih nalazi se jedan blesav starac kod koga se krv izlila u kièmu; on ima strahovite bolove, ali živi.— Jesu li se lijepo provele? reèe Èièa Gorio poznavši Ežena.— On misli samo na svoje kæeri, reèe Bjanšon. Noæas mi je rekao više od sto puta: „One igraju! Ona je dobila haljinu!" Zvao ih je poimence. Rasplakao me je, doðavola, svojim dozivanjem: „Delfina, moja mala Delfina! Nazi!" Na èasnu rijeè, nastavi medicinar, to je bilo da èovjek brižne u plaè.— Delfina je ovdje, je 1' te, reèe starac. Znao sam ja to. Njegove oèi postadoše veoma žive gledajuæi zidove i vrata.— Idem da kažem Silviji da spremi slaèicu, povika Bjanšon, sad je povoljan trenutak.Rastinjak ostade sam pored starca; sjedeæi na postelji, posmatrao je njegovu glavu koju je bilo strašno i jezivo pogledati.— Gospoða de Bozean bježi, ovaj umire, reèe on. Plemenite duše ne mogu dugo ostati u ovom svijetu. A kako bi se uzvišena osjeæanja i slagala sa bijednim, sitnim i površnim društvom?

Slike sveèanosti na kojoj je on bio oživješe u njegovu sjeæanju kao upadljiva suprotnost ovog samrtnièkog odra. Bjanšon se pojavi iznenada.\- Slušaj, Ežene, sad sam se vidio sa šefom naše bolnice, i došao sam trèeæi. Ako mu se povrati razum, ako bude govorio, položi ga na dugaèku slaèicu, uvij ga njome od potiljka do ispod krsta, i zovi nas.— Dragi Bjanšone, reèe Ežen.245— O, u pitanju je jedan nauèni sluèaj, reèe medicinar žustro kao svaki novajlija.— Znaèi, reèe Ežen, samo æu ja iz ljubavi njegovati ovog jadnog starca.— Da si me jutros vidio, ne bi tako govorio, nastavi Bjanšon ne uvrijedivši se. Ljekari sa praksom vide samo bolest, a ja još vidim i bolesnika, dragi moj mladiæu.On ode i ostavi Ežena samog kod starca, bojeæi se da kriza ne nastupi uskoro.— A, to ste vi, moje drago dijete! reèe èièa Gorio poznavši Ežena.— Je li vam bolje? zapita student hvatajuæi ga za ruku.—• Jeste, glava mi je bila stegnuta kao u menge-lama, ali sada popušta. Jeste li vidjeli moje kæeri? One æe odmah doæi, dojuriæe èim èuju da sam bolestan, one su me tako pazile kad sam bio u Zisjen ulici! Bože moj! Htio bih da mi soba bude èista kad doðu. Nelr mladiæ ml je izgorio svu treset.— Ide Kristof, reèe mu Ežen i nosi vam drva koja vam šalje taj mladiæ.— Dobro, ali kako æu platiti drva? Nemam ni pare, dijete moje. Sve sam dao, sve. Sad treba da živim od milostinje. Je li bar bila lijepa zlatotkana haljina? (Ah! Boli me!) Hvala, Kristofe, bog æe vas nagraditi, mladiæu; ja nemam više ništa.— Ja æu dobro platiti, i tebi i Silviji, šapnu Ežen momku na uvo.— Moje kæeri su vam rekle da æe doæi, je 1' tako, Kristofe? Otiði još jednom do njih, daæu ti pet franaka. Reci im da se ne osjeæam dobro, da bih želio da ih zagrlim, da ih vidim još jednom prije nego što umrem. Kaži im to, ali pazi da ih ne uplašiš mnogo.Kristof ode na Rastinjakov znak.246— One æe doæi, nastavi starac. Poznajem ja njih. Ako umrem, silno æu ožalostiti onu sirotu Delfinu! A i Naziju. Neæu da umrem da ih ne bih žalostio. Ako umrem, dobri moj Ežene, neæu ih više viðati. Meni æe biti veoma dosadno na onom svijetu. Otac je u paklu kad je bez djece, a ja se veæ spremam za to otkako su se one udale. Dok sam bio u Zisjen ulici, bio sam u raju. Recite mi, ako odem u raj, hoæu li moæi dolaziti na zemlju kao duh, da ih vidim? Slušao sam da tako govore. Je li to istina? Èini mi se kao da ih sad gledam u Zisjen ulici. Ujutru su mi dolazile i govorile: „Dobro jutro, tata!" Ja sam ih uzimao na krilo, zadirkivao ih, šalio se s njima. One su me nježno milovale. Doruèko-vali smo svakog jutra zajedno, ruèavali smo, jednom rijeèju, bio sam otac i radovao sam se svojoj djeci. Kad su bile u Zisjen ulici, nisu ni o èemu mislile, nisu ništa znale, i mnogo su me voljele. Bože moj! Zašto nisu ostale uvijek male? (Oh! Boli me, sijeva me u glavi.) Ah! Oprostite, djeco moja! Strašno me boli; to moraju biti veliki bolovi, jer vi ste me nauèile da se naviknem na bol. Bože moj! Da mi je samo da im držim ruke, ne bih osjeæao nikakve bolove. Mislite li da æe one doæi? Kristof je tako glup! Trebalo je sam da odem. On æe ih vidjeti. Ali vi ste juèe bili na balu. Recite vi kako su izgledale? One nisu imale ni pojma o mojoj bolesti, je 1' tako? Inaèe, ne bi igrale, sirotice male! O, neæu više da budem bolestan! Ja sam im još prijeko potreban. Njihova su imanja bila u opasnosti. A od kakvih samo muževa zavise! Izlijeèite me, izlijeèite me! (Oh! Ala me boli! Ah, ah, ah!) Vidite, treba da me izlijeèite jer njima treba novca, a ja znam gde æu ga zaraditi. Otiæi æu u Odesu da pravim rezance. Ja sam lisac, zaradiæu milione. (Oh! Suviše me boli!)Gorio umuiknu za trenutak, kao da je htio da prikupi svu svoju snagu da bi podnio bol.247— Da su one tu, ne bih se žalio, reèe on. A zašto da se žalim?'Bolovi se malo smiriše, i to potraj a poduže. Kristof se vrati. Rastinjak, koji je mislio da èièa Gorio spava, pusti momka da mu glasno isprièa šta- je uradio.— Gospodine, reèe on, prvo sam otišao kod gospoðe grofice, s kojom nisam mogao da govorim, jer je bila u velikom poslu sa svojim mužem. Kako sam ja navaljivao, pojavio se sam gospodin de Resto i rekao mi ovako: „Gospodin Gorio umire? Pa to je najpametnije što može da uèini. Gospoða de Resto mora da ostane da posvršavamo neke važne poslove; doæi æe kad budemo gotovi." Taj gospodin bio je vrlo ljut. Kad sam htio da izaðem, gospoða uðe u predsoblje kroz jedna vrata koja nisam primijetio i reèe mi: „Kristofe, reci mom ocu da se raspravljam s mužem i da ne mogu doæi; u pitanju je život ili smrt moje djece; ali èim sve bude okonèano, doæi æu." Sa gospoðom baronicom bilo je drukèije! Niti sam je vidio, niti sam razgovarao s njom. ,,A, rekla mi je sobarica, gospoða se vratila sa bala u pet i èetvrt, i sad spava; izgrðiæe me ako je probudim prije dvanaest sati. Kad bude zazvonila, ja æu joj ikazati da je njenom ocu gore. Uvijek ima vremena da joj se saopšti rðava vijest." Uzalud sam molio. Jest, hoæeš! Tražio sam da govorim sa baronom, ali on je bio izišao.— Ni jedna njegova kæi neæe doæi! uzviknu Rastinjak. Pisaæu i jednoj i drugoj.— Ni jedna, odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju posla, spavaju, neæe doæi. Znao sam ja to. Tek na samrti doznajemo šta su to djeca. A, prijatelju, nemojte se ženiti, nemojte imati djece! Vi njima dajete život, ona vas tjeraju u grob. Vi njih uvodite u svijet, ona vas tjeraju iz njega. Ne, one neæe doæi! Znam ja to veæ deset godina. Pomišljao sam na to

ponekad, ali nisam smjeo da vjerujem.248Dvije suze okvasiše njegova dva oka, ali ne potekoše.— A da sam bogat, da sam saèuvao svoje imanje, da im ga nisam dao, one bi bile tu, obasipale bi me svojim poljupcima, stanovao bih u nekoj lijepoj kuæi, imao bih lijepe sobe, sluge i vatre; one bi bile uplakane, sa svojim muževima, sa svojom djecom. Imao bih sve to. A ovako, ništa. Novac sve daje, èak i kæeri. O, gdje li je moj novac? Da sam imao blaga da im ostavim, one bi me previjale i njegovale; ja bih njih slušao i gledao. A, drago moje dijete, moje jedino dijete, više volim što sam napušten i jadan! Kad bijednika vole, onda je on bar uverjen da ga vole. Ne, volio bih da sam bogat, onda bih njih vidio. Ali, ko zna? Obje imaju kameno srce. Ja sam ih suviše volio, zato one mene ne vole. Otac treba uvijek da bude bogat, da drži svoju djecu na uzdi kao podmukle konje. A ja sam kleèao pred njima. Bijednice! Lijepo su krunisale svoje desetogodišnje ponašanje prema meni. Da znate kako su bile nježne i pažljive prema meni u prvo vrijeme poslije udaje! (O, strašno boli!) Dao sam i jednoj i drugoj skoro po osam sotina hiljada franaka, zato nisu smjele da budu tako grube prema meni, a njihovi muževi još manje. Doèekivale su me sa: „Dobri moj oèe, mili moj oèe." Za mene je uvijek bilo postavljeno kod njih. Ruèa-vao sam i s njihovim muževima koji su mi ukazivali poštovanje. Izgledalo je da imam još imanja. Zašto? Ništa nisam govorio o svojim poslovima, èovjek koji daje po osam stotina hiljada franaka svojim kæerima zaslužuje da ga paze. I bili su prema meni i nježni i pažljivi, ali to je bilo zbog mog novca. Ne valja svijet. Ja sam s tim naèisto. Vodili su me kolima u pozorište, i uveèe sam ostajao kod njih do mile volje. Zatim, govorile su da su moje kæeri, priznavale su me za oca. Još sam ja oštrouman, sve sam zapazio. Sve je to bilo zbog mog novca i srce mi se kidalo. Vidio sam ja da hoæe samo da mi zamažu oèi; ali zlu nije bilo lijeka. Nisam se249kod njih osjeæao tako ugodno kao za našim stolom ovdje. Nisam umio da razgovaram s njima. A kad bi neko upitao tiho moje zetove: — Ko je onaj gospodin? — To je èièa parajlija, bogat je. — A, tako! odgovarali su i posmatrali me s poštovanjem koje se ukazuje novcu. Ali, ako sam im ponekad i smetao, ja sam skupo plaæao svoje mane! Uostalom, ko je savršen? (Glava mi se pretvorila u ranu!) Sad se borim sa samrtnim mukama, dragi gospodine Ežene. Ali to nije ništa u poreðenju sa bolom koji mi je prièinila Anastazija kad mi je prvi put pogledom stavila na znanje da sam rekao nekakvu glupost koja je ponižava: kad me je pogledala kao da mi je zabola nož u srce. Htio sam da saznam šta sam pogriješio, a saznao sam da sam suvišan na zemlji. Otišao sam sutradan Delfini da se utješim, ali, eto, i tamo sam napravio neku glupost i naljutio je. Bio sam kao lud. Èitavih osam dana nisam znao šta da radim. Nisam smio da im odem jer sam se bojao njihovih prijekora. I tako su me kæerke izbacile iz svojih domova. O, bože moj, kad znaš kakve sam muke i patnje podnosio; kad si izbrojao udarce noža koje sam dobio za ono vrijeme za koje sam ostario, promijenio se, šatro se, posijedjeo, zašto me sada muèiš? Dosta sam iskajao grijehe što sam suviše volio svoje kæeri. Dobro su se osvetile mojoj ljubavi, muèile su me kao krvnici. Ali eto, oèevi su vrlo glupi! Ja sam ih mnogo volio i vratio im se kao kockar kartama. Moje su kæeri bile moj porok, moje ljubavnice, sve što sam imao. I jednoj i drugoj trebalo je ponešto, poneki nakit; to su mi saopštavale njihove sobarice, i ja sam davao da bi me lijepo primale! Ali su mi ipak održale nekoliko pri-dika o mom ponašanju u društvu. Ubrzo su poèele da me se stide. Tako je to kad se lijepo vaspitavaju djeca. U mojim godinama, meðutim, ja nisam mogao iæi u školu. (Užasno me boli, bože moj! Ljekara! Ljekara! Kad bi mi otvorio lubanju, manje bih patio.) Kæeri moje,250kæeri moje, Anastazija, Delfina! Hoæu da ih vidim. Pošaljite policiju po njih, dovedite ih silom! Pravda je na mojoj strani, i priroda, i zakon, sve. Ja protestujem. Domovina æe propasti ako oèeve budu prezirali. To je jasno. Društvo i svijet zavise od oèinstva, sve æe propasti ako djeca ne vole svog oca. O, da ih vidim, da ih èujem, svejedno šta æe mi reæi, samo da èujem njihov glas, naroèito Delfinin, to æe mi ublažiti bolove. Ali im recite, kad budu ovdje, da me ne gledaju onako hladno po svom obièaju. A, dobri prijatelju, gospodine Ežene, vi ne znate šta to znaèi kad topli pogled odjednom postane leden. Od onog dana otkad me njihove oèi nisu više obasjavale, ja znam samo za vjeèitu zimu; imao sam samo da patim, i patio sam! Živio sam da me ponižavaju i vrijeðaju. Ja ih silno volim i zato sam podnosio sve uvrede zbog ponekog jadnog i sramotnog zadovoljstva koje su mi prodavale. Zar otac potajno da viða svoje kæeri! Ja sam njima dao cio svoj život, a one neæe danas da žrtvuju radi mene ni jedan sat. Žedan sam, gladan sam, srce mi èezne, one neæe doæi da mi olakšaju samrtne muke, jer ja osjeæam da umirem. Ali zar one ne znaju šta znaèi gaziti po lesu svog oca! Ima boga na nebu, on æe sam osvetiti nas oèeve. O, one æe doæi! Hodite, ljubljene moje, hodite da poljubite posljednji put svog oca, on æe se pomoliti bogu za vas, reæi æe mu da ste bile dobre kæeri, on æe vas braniti. Na kraju krajeva, vi niste krive. One su nevine, prijatelju! Recite cijelom svijetu, neka ih niko ne osuðuje zbog mene. Ja sam za sve kriv, ja sam ih nauèio da me vrijeðaju. Ja sam to volio. To se nikoga ne tièe, ni na zemlji, ni na nebu. Bog bi bio nepravedan kad bi ih kaznio zbog mene. Ja nisam umio da podesim svoje ponašanje, uèinio sam glupost kad sam se odrekao svojih prava. Ja bih se ponizio zbog njih! Šta æete! I najbolju narav, i najbolju dušu pokvarila bi oèinska dobrota. Ja sam bijednik, ja sam pravedno kažnjen. Ja251sam kriv što su mi kæerke raspuštene, ja sam ih razmazio. One sada traže zadovoljstva kao što su nekada tražile bombone. Ja sam im uvijek dozvoljavao da zadovolje svoje djevojaèke prohtjeve. Kad im je bilo petnaest godina, imale su kola! Sve im je èinjeno. Ja sam jedini krivac, ali krivac iz ljubavi. Njihov glas mi je otvarao srce. Èujem ih, dolaze. A, da, one æe doæi. Zakon nalaže da djeca prisustvuju oèevoj smrti, a zakon je na mojoj strani. Neæe biti skupo. Ja æu platiti kola. Pišite

im da imam milion da im ostavim! Èasna rijeè. Otiæi æu u Odesu da pravim makarone. Znam kako se prave. Zaradiæu milione. Niko na to nije mislio. A neæe se kvariti prilikom prenosa kao žito ili brašno. E, e, na škrobu se mogu dobiti milioni! Neæete slagati, kažite im milioni, pa ako doðu makar iz gramzivosti, više volim da me varaju, vidjeæu ih. Hoæu moje kæeri! Ja sam ih stvorio! One su moje! reèe on i uspravi se u postelji, pokazujuæi Eženu glavu sa bijelom razbarušenom kosom koja je prijetila.— Umirite se, reèe mu Ežen, dobri moj èièa Gorio, ja æu im pisati èim se Bjanšon vrati; otiæi æu po njih ako ne doðu.— Ako ne doðu? ponovi starac jecajuæi. Ali ja æu umrijeti, umrijeæu od bijesa, od bijesa! Obuzima me bjesnilo! U ovom trenutku vidim cio svoj život. Ja sam prevaren! One me ne vole, nisu me nikad ni voljele! To je jasno. Kad nisu došle, neæe ni doæi. Što duže budu oklijevale, teže æe se odluèiti da mi prirede tu radost. Poznajem ja njih. One nikad nisu umjele da pogode kad sam žalostan, kad patim, kad mi nešto treba, pa neæe ni sada pogoditi da umirem. One ne znaju ni koliko ih volim. Da, vidim ja to, toliko su navikle da im i dušu svoju dajem te ne cijene ono što èinim za njih. Da su zaželjele da mi izvade oèi, ja bih im rekao: „Izvadite ih!" Suviše sam glup. One misle da su svi oèevi kao njihov. Treba uvijek da se držimo na cijeni. Osvetiæe me252njihova dijeca. U njihovom je interesu da doðu. Recite im da æe i one ovako izdahnuti. One èine sva zloèinstva u jednom jedinom. Idite i kažite im da æe ubiti oca ako ne doðu. Ali one su izvršile dosta zloèina i bez toga. Viknite im kao ja: „Ej, Nazi! Ej, Delfina! Doðite ocu koji je bio tako dobar prema vama, a .jada pati!" Ništa, niko. Zar da lipšem kao pseto? Eto, kako su me nagradile, napustile su me. To su bestidnice, zlikovci, ja ih prezirem i proklinjem; ustajaæu i noæu iz groba da ih ponovo prokunem, jer najzad, prijatelju, zar nisam u pravu? One se ponašaju ne može biti gore! Ali šta ja to govorim? Zar mi niste rekli da je Delfina tu? Ona je bolja. A vi, Ežene, vi ste moj sin! Volite je i budite joj otac. Ona druga je veoma nesreæna. A njihova imanja! A, bože moj! Ja izdišem, strašno me boli! Odsijecite mi glavu, ostavite mi samo srce.— Kristofe, idite i zovite Bjanšona, uzvilknu Ežen, uplašen starèevim jadikovanjem i jaucima, a meni dovedite kola.— Idem po vaše kæeri, dobri moj èièa Gorio, i do-vešæu ih.— Silom, silom! Pozovite vojsku, policiju, sve, sve! reèe on gledajuæi Ežena posljednjim pogledom u kom je još bilo svijesti. Kažite vladi, državnom tužiocu, da mi ih dovedu, ja to zahtijevam!— Pa vi ste ih prokleli.— Ko to kaže? odgovori starac preneražen. Vi znate da ih ja volim, da ih obožavam! Ozdraviæu ako ih vidim... Idite, dobri moj susjede, drago moje dijete, idite, vi ste dobri; htio bih da vam zahvalim, ali nemam šta da vam dam osim blagoslova jednog samrtnika. A, htio bih da vidim bar Delfinu, da joj kažem da vam se ona oduži mjesto mene. Ako ona druga ne može, dovedite mi nju. Recite joj da je neæete više voljeti ako ne bude htjela da doðe. Ona vas toliko voli da æe doæi.253Dajte mi da pijem, izgorje mi utroba! Metnite mi nešto na glavu. Osjeæam da bi me spasla ruka mojih kæeri... Bože moj. Ko æe im povratiti imanja ako ja umrem? Zbog njih æu otiæi u Odesu da pravim rezance.— Popite ovo! reèe Ežen podižuæi samrtnika, i prihvati ga lijevom rukom dok je u desnoj držao solju punu teja.—¦ Vi sigurno volite svoje roditelje, reèe starac stežuæi slabaèkom rukom Eženovu ruku. Znate li vi da æu umrijeti, a neæu vidjeti svoje kæeri? Bio sam uvijek žedan, a nikad nisam pio; eto kako sam živio posljednjih deset godina .. . Moji su zetovi ubili moje kæeri. Da, ja sam ostao bez kæeri poslije njihove udaje. Oèevi, tražite od Skupštine da donese zakon o braku! Najzad, nemojte udavati kæeri ako ih volite. Zet je zlikovac koji sve iskvari kod jedne djevojke, sve ukalja. Neka se ukine brak! On nam otima kæeri, i mi umiremo daleko od njih. Donesite zakon o umiranju oèeva. To je strašno. Osveta! To im moji zetovi ne daju da doðu. Ubijte ih! Smrt Restou, smrt Alzašaninu, oni su moje ubice! Smrt ili moje kæeri! A, svršeno je, umrijeæu bez njih! One! Nazi, Fifina, ta hodite! Vaš tata odlazi...— Dobri moj èièa Gorio, stišajte se, budite mirni, ne uzrujavajte se, ne mislite.— Ne vidjeti ih, to su samrtne muke!— Vidjeæete ih.—¦ Zaista! uzviknu starac sav izgubljen. O, da ih vidim! Da ih vidim i da im èujem glas. Umrijeæu sreæan. Eto, ne tražim više da živim, nije mi se više ni živjelo, zlopatio sam se sve više. Ali samo da ih vidim, da dodirnem njihove haljine, ah, samo njihove haljine, to je malo, ali tek da osjetim nešto njihovo! Dajte mi njihovu kosu ... osu ...Pade nièice na uzglavlje kao da je maljem udaren. Ruke je pokretao po pokrivaèu kao da je tražio kosu svojih kæeri.254— Blagosiljam ih, reèe on naprežuæi se, blagosiljam. Odjednom se skljoka. Baš tada uðe Bjanšon.— Sreo sam Kristofa, reèe on, odmah æe ti dovesti kola. Zatim pogleda bolesnika i podiže mu silom oène kapke. Dva studenta primjetiše da mu je jedno oko tamno i bez živosti. — Neæe više doæi k sebi, reèe Bjanšon, ne vjerujem. Dohvati mu bilo, opipa ga i spusti ruku starcu na srce.— Na nesreæu i puls i srce rade; ali s obzirom na stanje u kom se nalazi, bolje bi bilo da umre!¦— Tako je, reèe Rastinjak.— Šta je tebi? Poblijedio si kao krpa.— Prijatelju, slušao sam jauke i jadikovanja. Ima boga! O, da, ima boga, stvorio je on neki bolji svijet, inaèe život na zemlji ne bi imao nikakvog smisla. Da sve ovo nije tako žalosno, ja bih se zaplakao, ali ovako sam oguglao.

— Slušaj, trebaæe nam vazdan kojeèega; gdje æemo naæi novca?Rastinjak izvadi svoj sat.— Evo, založi ga odmah. Ne mislim da se zadržavam uz put, da ne izgubim ni jedan minut vremena, a moram i da saèekam Kristofa. Nemam ni pare, a trebaæe da platim koèijašu kad se vratim.Rastinjak strèa niza stepenice i ode gospoði de Re-sto, u Helderovu ulicu. Uz put, njegova mašta, potresena strašnim prizorom koji se odigrao pred njim, još više razjari njegov gnjev. Kad je ušao u predsoblje i zatražio gospoðu de Resto, odgovoriše mu da ne prima nikoga.— Ali, reèe on lakeju, poslao me je njen otac koji je na samrti.— Gospodine, nama je gospodin grof strogo naredio.255— Ako je tu gospodin de Resto, recite mu u kakvom se stanju nalazi njegov tast i obavijestite ga da je potrebno da ovog èasa govorim s njim.Ežen je dugo èekao.— Možda umire ovog trenutka, pomisli on. Lakej ga uvede u prvi salon gdje ga gospodin deResto doèeka stojeæi kraj kamina u kom nije bilo vatre i ne ponudi ga da sjedne.— Gospodine grofe, reèe mu Rastinjak, gospodin vaš tast umire u ovom trenutku u jednom bijednom æu-mezu, bez pare, bez drva; on je na izdisaju i želi da vidi svoje kæeri...— Gospodine, odgovori mu hladno grof de Resto, mogli ste zapaziti da ne marim mnogo gospodina Gorioa. On je iskvario gospoðu de Resto, unesreæio mene i narušio moj domaæi mir. Meni je sasvim svejedno da li æe on umrijeti ili živjeti. Eto, tako ja mislim o njemu. Svijet me može osuðivati, ja prezirem tuðe mišljenje. Sada imam važnijih poslova nego da vodim raèuna o tome šta æe o meni misliti glupaèi i beznaèajni ljudi. Što se tièe gospoðe de Resto, ona nije u stanju da iziðe. Uostalom, ja je ne puštam odavde. Recite njenom ocu da æe doæi da ga obiðe èim bude ispunila svoje dužnosti prema meni i mom djetetu. Ako voli svog oca, može biti slobodna poslije nekoliko trenutaka ...— Gospodine grofe, nije moje da sudim o vašem držanju, vi ste gospodar svoje žene; ali mislim da mogu raèunati na vaše poštenje? Obeæajte mi samo da æete joj reæi da æe njen otac još danas umrijeti i da ju je veæ prokleo što nije kraj njega!— Recite joj to vi sami, odgovori gospodin de Resto zaèuðen gnjevom koji se ispoljio u Eženovom glasu.Grof odvede Rastinjaka u salon u kom je grofica obièno provodila vrijeme: bila je uplakana i zavaljena u naslonjaèu kao žena koja želi da umre. On se sažali na nju. Prije no što se okrenula Rastinjaku, ona pogleda256svog muža bojažljivim pogledom koji je pokazivao da je njena snaga sasvim malaksala uslijed duševnog i tjelesnog ugnjetavanja. Grof odmahnu glavom, te se ona oslobodi i poèe govoriti.— Gospodine, sve sam èula. Recite mom ocu da bi mi oprostio kad bi znao u kakvom se položaju nalazim. Nisam se nadala ovom muèenju, ono prevazilazi moje moæi, gospodine, ali æu ipak izdržati do kraja, reèe ona svom mužu. Ja sam mati. Recite mom ocu da nema šta da mi zamjeri, iako izgleda da ima za to razloga, doviknu ona oèajno studentu.Ežen pozdravi supruge, prozrevši u kakvom je opasnom stanju ova žena, i ode zaprepašæen. Držanje gospodina de Resto pokazalo mu je da je svako njegovo posredovanje uzaludno, i bilo mu je jasno da Anastazija nije više slobodna. On odjuri do gospoðe de Nisenžan i zateèe je u postelji.— Nije mi dobro, jadni moj prijatelju, reèe mu ona. Nazebla sam kad sam se vraæala sa bala, bojim se da nemam zapaljenje pluæa i sad oèekujem ljekara ...— Da ste i na samrti, reèe Ežen prekidajuæi je, trebalo bi da otpuzite do vašeg oca. On vas zove! Kad biste mogli èuti njegov najslabiji jauk, ozdravili biste.— Ežene, moj otac jamaèno nije toliko bolestan koliko vi kažete; ali ja bih bila vrlo nesreæna ako bih se vama zamjerila, i poslušaæu vas. Znam da bi on pre-svisno od žalosti kad bi moja bolest postala opasna po život usljed ovog izlaska. Dakle, doæi æu odmah poslije ljekarskog pregleda. A gdje vam je sat, reèe ona vide-æi da nema lanca. Ežen pocrvenje. — Ežene, Ežene, ako ste ga veæ prodali, izgubili... O, to bi bilo vrlo ružno.Student se nagnu nad postelju i prošaputa Delfini: — Želite li da znate? Onda èujte! Vaš otac nema za šta da kupi pokrov u koji æe ga uviti veèeras. Založio sam vaš sat, jer nisam imao ni pare.17 Cica Gorio257Delfina odmah skoèi iz postelje, otrèa do svog pisaæeg stola, uze iz njega kesu i pruži je Rastinjaku. Zatim zazvoni i povika: — Idem, idem, Ežene. Ostavite me da se obuèem; ta bila bih pravo èudovište! Idite vi, ja æu stiæi prije vas! Tereza, zovnu ona svoju sobaricu, recite gospodinu de Nisenžanu da odmah doðe. Ežen, sreæan što može javiti samrtniku da æe mu jedna kæi doæi, stiže gotovo radostan u Ulicu Nev- Sent-Zenevjev. Zavuèe ruku u kesu da odmah plati koèijašu. U kesi te mlade, tako bogate i tako otmjene žene, bilo je sedamdeset franaka. Kad se popeo gore, zatekao je Bjanšona kako pridržava èièa-Gorioa koga je operisao bolnièki hirurg, u prisustvu ljekara. Pekli su mu leða lapisom. To je bio posljednji lijek za koji zna nauka, ali lijek bez pomoæi.— Osjeæate li štogod? zapita Ijekar. Èièa Gorio, spazivši studenta, odgovori:— One dolaze, je 1' te?

— Može se još i izvuæi, reèe hirurg, govori.— Jeste, odgovori Ežen, Delfina æe sad doæi.— Da, reèe Bjanšon, govorio je o svojim kæerima, za kojima vapije kao èovjek nabijen na kolac za malo vode.— Stanite, reèe Ijekar hirurgu, nema mu više pomoæi, ne možemo ga spasti.Bjanšon i hirurg vratiše samrtnika u neèistu postelju.— Ipak, trebalo bi ga presvuæi, reèe Ijekar. Iako nema nikakve nade, èovjek je. Ja æu opet navratiti Bjanšone, reèe studentu. Ako bude jaukao, stavite mu opijuma na dijafragmu.Hirurg i Ijekar odoše.— Samo hrabro, Ežene, sinko moj! reèe Bjanšon Rastinjaku kad su ostali sami. Treba mu obuæi bijelu košulju i promijeniti posteljno rublje. Reci Silviji da donese èaršave i da nam pomogne.258Ežen siðe i zateèe gospoðu Voker gdje postavlja sa Silvijom. Poslije prvih rijeèi koje joj je Rastinjak rekao, udovica mu priðe sa kiselo-slatkim izrazom na licu, kao plašljiva prodavaèica koja ne bi htjela ni da izgubi svoj novac, ni da naljuti svog kupca.— Dragi moj gospodine Ežene, odgovori ona, vi znate isto tako kao i ja da èièa Gorio nema više ni prebijene pare. Ako bih dala èaršave za èovjeka koji tek što nije izdahnuo, upropastili bi se, a jedan se i onako mora žrtvovati za pokrov. Vi mi veæ dugujete sto èetrdeset i èetiri franka, još neke sitnice, svijeæu koju æe vam dati Silvija, sve æe to iznijeti bar dvije stotine franaka koje jedna sirota udovica, kao što sam ja, nije u stanju da izgubi. Budite pravedni, gospodine Ežene, ja sam inaèe dosta izgubila za ovih pet dana otkako se nesreæa okomila na moju kuæu. Dala bih deset talira da je taj starac otišao prije nekoliko dana, kao što ste govorili. To utièe na moje ukuæane. Ja bih ga za bagatelu prenijela u bolnicu. Najzad, stavite se u moj položaj. Moj pansion prije svega, jer od njega živim. Ežen se brzo pope u sobu èièa-Gorioa.— Bjanšone, a novac od sata?— Tu je na stolu, ostalo mi je još trista šezdeset i nekoliko franaka. Od onoga što sam dobio isplatio sam sva naša dugovanja. Založnica je ispod novca.— Evo, gospoðo, naplatite se, reèe Rastinjak koji sletje niza stepenice. Gospodin Gorio neæe još dugo ostati kod vas, a ja...— Da, iziæi æe odavde, ali mrtav, jadnik, reèe ona i izbroja dvije stotine franaka, i vesela i tužna.— Da svršimo, reèe Rastinjak.— Silvija, donesite èaršave i idite gore da pomognete gospoði.— Neæete zaboraviti Silviju, došanu gospoða Voker Eženu, veæ dvije noæi ne spava.17»259Èim Ežen okrenu leða. starica potrèa kuvarici. — Uzmi prevrnute èaršave iz sobe broj sedam. I oni su dobri za mrtvaca, šapnu joj.Ežen se popeo uz nekoliko stepenica i nije èuo rijeèi stare gazdarice.— Hajde, reèe mu Bjanšon, da mu obuèemo košulju. Drži ga pravo.Ežen stade kod uzglavlja i podiže samrtnika kome Bjanšon skide košulju. Starac stavi ruku na grudi kao da je htio da nešto pritisne i poèe jaukati žalosno i nerazgovjet.no, kao životinje kad izražavaju neki veliki bol.— O! o! reèe Bjanšon, traži verižicu od kose i medaljon koji smo mu skinuli maloèas, kad smo ga gorjeli lapisom. Siromah èovjek! treba mu to vratiti. Tu je na kaminu.Ežen uze verižicu ispletenu od plavo-pepeljaste kose. To je bez sumnje bila kosa gospoðe Gorio. Na jednoj strani medaljona bilo je ispisano: Anastazija, a na drugoj: Delfina. To je bila slika njegova srca koja mu je uvijek bila na srcu. Uvojci kose bili su bez sumnje odsjeèeni još u ranom djetinjstvu dviju djevojèica, jer su bili veoma meki. Kad medaljon dodirnu starèeve grudi, on duboko uzdahnu izražavajuæi neko jezivo zadovoljstvo. To je bio posljednji odjek njegove osjeæajnosti koja kao da se povlaèila u nepoznato središte iz kog potièu i kuda se vraæaju naše naklonosti. Njegovo zgrèeno lice dobi izraz neke boleæive radosti. Ova neobièno osjeæajna snaga koja je nadživjela misao silno je potresla oba studenta i oni proliše tople suze na samrtnika koji jeknu od silnog zadovoljstva.— Nazi! Fifina! reèe on.— Još je živ, reèe Bjanšon.— Šta æe mu život? upita Silvija.— Da pati, odgovori Rastinjak.260 ' *'Pošto je svom drugu dao znak da se ugleda na njega, Bjanšon kleknu i poduhvati bolesnika ispod koljena, a Rastinjak uèini to isto s druge strane postelje i podvuèe mu ruke ispod leða. Silvija je bila tu i èekala da izvuèe èaršave kad podignu samrtnika i da ih zamijeni onima koje je donijela. Cièa Gorio, zacijelo prevaren onim suzama, prikupi svu svoju snagu, ispruži ruke i dodirnu sa obe strane postelje glave dva studenta, zgrabi ih silno za kosu i jedva izusti: — Ah! Anðeli moji! Sa ove dvije dirljive rijeèi odletje i njegova duša.— Jadnik! reèe Silvija dirnuta ovim posljednjim uzvikom koji je izražavao jedno uzvišeno osjeæanje koje je najgroznija i najnesmišljenija obmana ushitila posljednji put.

Posljednji uzdah ovog oca morao je biti uzdah radosti. On je bio izraz cijelog njegovog života, jer se i tada prevario. Èièa-Gorioa ponovo pobožno položiše na postelju. Od tog trenutka na njegovom licu bolno se odražavala borba izmeðu života i smrti u tijelu koje nije više imalo svijesti o ljudskom zadovoljstvu ili bolu. Smrt je bila samo pitanje vremena.— Ostaæe ovako nekoliko sati i niko neæe primijetiti kad je umro; neæe biti ni hropca. Mozak je potpuno zahvaæen.U tom trenutku, na stepenicama se zaèuše koraci zadihane žene.— Zakasnila je, reèe Rastinjak.To nije bila Delfina, nego Tereza, njena sobarica.— Gospodine Ežene, reèe ona, gospodin i gospoða ljuto su se zavadili zbog novca koji je jadna gospoða tražila za svog oca. Ona se onesvijestila, došao je ljekar, morao je da joj pusti krv, ona je vikala: „Moj otac umire, hoæu da vidim tatu!" Žalosno je bilo slušati njen vrisak.262— Dosta, Tereza. Sad je dockan i kad bi došla. Gospodin Gorio izgubio je svijest.— Jadni gospodin, tako je bolestan! reèe Tereza.— Ja vam više nisam potrebna, moram da gledam ruèak, sad je èetiri i po sata, reèe Silvija koja se, na vrh stepenica, zamalo ne sudari sa gospoðom de Resto.Grofica je izgledala ozbiljna i strašna. Ona pogleda samrtnièku postelju, koju je slabo posvjetljavala jedna svijeæa, i brižnu u plaè kad spazi lice svog oca na kom su se pokazivali posljednji trzaji života. Bjanšon se skloni iz uviðavnosti.— Nisam pobjegla na vrjeme, reèe grofica Rasti-njaku.U znak odobravanja, student klimnu glavom veoma tužno. Gospoða de Resto uze oèevu ruku i poljubi je.— Oèe, oprosti mi! Govorili ste da bi vas moj glas dozvao iz groba. Oživite onda za èasak da blagoslovite vašu kæerku pokajnicu. Èujte me. To je strašno! Samo me vi možete blagosloviti na ovom svijetu. Svi me mrze, samo me vi volite. Omrznuæe me i moja djeca. Povedite me sa sobom, ja æu vas voljeti i njegovati. Ne èuje više, ja sam luda. Ona pade na koljena i gledaše, kao izvan sebe, ovaj bijedni leš. Moja je nesreæa potpuna, reèe ona gledajuæi Ežena. Gospodin de Traj je otišao i ostavio grdne dugove, a doznala sam i da me je varao. Muž mi nikad neæe oprostiti, a sav moj imetak nalazi' se u njegovim rukama. Nièemu se više ne nadam. Avaj! Radi kog sam iznevjerila jedino biæe (ona pokaza svog oca) koje me je obožavalo! Ja sam bestidnica, nisam umjela da ga cijenim, odbila sam ga od sebe i zadavala mu silne muke!— On je to znao, reèe Rastinjak.U tom trenutku èièa Gorio otvori oèi, ali to je bila posljedica grèa. Taj pokret koji je dao nade grofici, bio je isto tako strašan kao i samrtnikovo oko.262— Da li bi me èuo? uzviknu grofica. Ne, reèe u sebi i sjede kraj njega.Pošto je gospoða Resto izjavila da želi da èuva svog oca, Ežen siðe da se malo založi. Ukuæani su se veæ okupili.— Dakle, reèe mu slikar, èini mi se da æemo gore imati smrtoramu?— Šarle, reèe mu Ežen, mislim da biste mogli da se šegaèite s neèim manje žalosnim.— Zar se ovdje ne možemo više smijati? nastavi slikar. Sta mari kad Bjanšon kaže da je èièa izgubio svijest?— I tako æe umrijeti kao što je i živio, reèe èinovnik muzeja.— Otac je umro! vrisnu grofica.Na taj strašni vrisak, Silvija, Rastinjak i Bjanšon odoše gore i zatekoše gospoðu de Resto onesviješæenu. Kad su je osvijestili, odniješe je u kola koja su je èekala. Ežen je predade Terezi i naredi joj da je vodi gospoði de Nisenžan.— Svršeno je s njim, reèe Bjanšon silazeæi.— Izvolite, gospodo, reèe gospoða Voker, ohladiæe se èorba.Dva studenta sjedoše jedan do drugog.— Šta treba sad raditi? reèe Ežen Bjanšonu.— Ja sam mu sklopio oèi i lijepo ga namjestio. Kad opštinski ljekar utvrdi smrt koju æemo prijaviti, uvi-æemo ga u pokrov i sahraniti. Šta bi drugo?— Neæe više mirisati hljeb ovako, reèe neko za stolom, podražavajuæi starca.— Zaboga, gospodo, reèe nastavnik, ostavite jednom tog èièa-Gorioa, dosta je bilo govora o njemu, evo cio sat kako se samo o njemu prièa. Naš divni Pariz ima to preimuæstvo što èovjek može u njemu da se263rodi, da živi i da umre a da niko za to i ne zna. Koristimo se blagodetima civilizacije. Danas je umrlo njih šezdeset, hoæete li da oplakujemo sve pariške grobove? Ako je èièa Gorio odapeo, tim bolje po njega! Ako ga toliko volite, idite pa ga èuvajte, a nas ostavite da jedemo na miru.— Tako je, reèe udovica, za njega je bolje što je umro! Èini mi se da je jadnik imao dosta nevolja u životu.To je bio jedini posmrtni govor ovom biæu koje je za Ežena olièavalo oèinstvo. Petnaest ukuæana poèeše da razgovaraju kao obièno. Kad su Ežen i Bjanšon prestali da jedu, zveket viljušaka i kašika, smijeh i razgovor, razni izgledi tih alapljivih i ravnodušnih lica, njihova bezbrižnost, sve ih to sledi od užasa. Oni iziðoše da potraže sveštenika koji æe provesti noæ kraj pokojnika i èitati molitve. Trebalo je da odaju starcu posljednju poštu sa ono malo para što su imali. Oko devet èasova uveèe položiše starca na odar, izmeðu dvije svijeæe, u praznoj sobi, i jedan sveštenik doðe i sjede pored njega. Prije no što

je legao, Rastinjak zapita sveštenika koliko æe stati opijelo i sprovod, pa onda napisa nekoliko rijeèi baronu de Nisenžanu i grofu de Resto moleæi ih da pošalju svoje ljude koji æe izmiriti sve izdatke oko sahrane. On im posla Kristofa, zatim leže i zaspa mrtav umoran. Sutradan ujutru Bjanšon i Rastinjak morali su sami otiæi da prijave starèevu smrt koju Ijekar utvrdi oko podne. Dva sata poslije toga, pošto zetovi nisu poslali novac niti je ko došao u njihovo ime, Rastinjak je morao da plati svešteniku. Kako je Silvija tražila deset franaka da starca uvije i ušije u pokrov, Ežen i Bjanšon izraèunaše da æe s mukom moæi da podmire sve troškove ako im pokojnikovi roðaci ne priteknu u pomoæ. Medicinar primi na sebe da sam stavi leš u jedan bijedni mrtvaèki kovèeg koji je jevtino kupio u svojoj bolnici. — Da se osvetimo onim nevaljalcima, reèe on264Eženu. Idi zakupi jednu parcelu za pet godina na Per-lašeskom groblju, i poruèi opijelo i pogreb treæeg reda. Ako zetovi i kæeri ne budu htjeli da ti vrate novac koji si dao, naredi da se ureze na grobu: „Ovdje poèiva gospodin Gorio, otac grofice de Resto i baronice de Nisenžan, sahranjen o trošku dva studenta."Ežen je poslušao svog prijatelja tek pošto je uzaludno išao prvo gospodinu i gospoði de Nisenžan a zatim gospodinu i gospoði de Resto. Dopirao je samo do vrata. Vratari su imali stroga nareðenja.— Gospodin i gospoða, govorili su oni, ne primaju nikoga; njima je umro otac pa su u velikoj žalosti.Ežen je bio dovoljno upoznao pariški svijet te nije htio da navaljuje. On osjeti silan bol kad vidje da ne može doæi do Delfine.„Prodajte neki nakit, napisa joj on kod vratara, da bi vaš otac bio pristojno ispraæen do njegove vjeène kuæe."On zapeèati pismo i zamoli baronovog vratara da ga preda Terezi za njenu gospoðu; ali vratar ga pre-dade baronu de Nisenžanu koji ga baci u vatru. Pošto je sve pripremio, Ežen se, oko tri èasa, vrati u graðanski pansion i zaplaka se kad pri ulazu spazi mrtvaèki kovèeg, jedva pokriven crnom èojom, stavljen na dvije stolice u ovoj pustoj ulici. Jedna ružna škro-pionica, koju još niko ne bijaše dotakao, bila je zamo-èena u kalajisani bakarni sud, pun svete vodice. Èak ni na vratima nije bilo crne èoje. To je bila sirotinjska smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roðaka. Bjanšon je morao da ostane u bolnici te pismom javi Rastinjaku šta je uradio u crkvi. Dostavio mu je da bi opijelo bilo preskupo, da moraju da se zadovolje jev-tinijom veèernjom službom i da je poslao Kristofa s pi-samcetom u pogrebno preduzeæe. Baš kad je Rastinjak265dovršavao èitanje Bjanšonovih žvrljotina, on spazi u rukama gospoðe Voker medaljon sa zlatnim ivicama u kom je bila kosa dviju kæeri.— Kako ste smjeli to da uzmete? reèe joj on.— Pa valjda ne mislite s ovim da ga sahranite? odgovori Silvija. To je od zlata.— Nego šta! odgovori Ežen ljutito. Neka bar odnese sobom jedinu stvar koja može da zamijeni njegove kæeri.Kad stigoše mrtvaèka kola, Ežen naredi da se digne kovèeg, otkova poklopac i s pobožnošæu spusti na starèeve grudi sliku iz doba kad su Delfina i Anastazija bile mlade, nevine i èiste, i kad nisu mudrovale, kako je starac rekao u samrtnièkim mukama. Za kolima, koja su nosila jadnika u crkvu Sent-Etjen di Mon, koja je najbliža Ulici Nev-Sent-Zenevjev, išli su samo Rastinjak i Kristof, sa dva momka pogrebnog preduzeæa. Kad su tamo stigli, uniješe kovèeg u nisku i mraènu kapelu. Ežen je uzalud tražio oèima oko crkvice kæeri èièa Gorioa ili njihove muževe. On je bio sam sa Kristof om koji je mislio da treba da oda posljednju poèast èovjeku koji mu je dao nekoliko dobrih napojnica. Èekajuæi dva sveštenika, pojca i crkvenjaka, Rastinjak stište ruku Kristof u, ali nije mogao da progovori ni jednu jedinu rijeè.— Da, gospodine Ežene, reèe Kristof, bio je to dobar i pošten èovjek, uvjek pažljiv u razgovoru, nikom nije naudio niti kome uèinio zla.Sveštenik, pojac i crkvenjak doðoše i obaviše sve što se moglo za sedamdeset franaka u doba kad crkva nije toliko bogata da se besplatno moli bogu. Svešte-nici otpjevaše jedan psalm, Libera, de Projundis. Služba je trajala dvadeset minuta. Došla su samo jedna kola za jednog sveštenika i pojca, i oni pristaše da prime Ežena i Kristof a. .266— Pošto nema pratnje, reèe sveštenik, možemo iæi brže, da ne bismo zadocnjeli, veæ je pet i po èasova. Ali baš onda kad su smjestili kovèeg u mrtvaèka kola, doðoše dvoja kola s grbovima grofa de Resto i barona de Nisenžan, ali prazna i otpratiše mrtvaèki sanduk do groblja Per-Lašez. U šest sati spustiše tijelo èièa-Gorioa u raku oko koje su bile sluge njegovih kæeri koji se izgubiše sa sveštenikom èim je odslužena kratka molitva koju je platio student. Dva grobara baciše nekoliko lopata zemje da pokriju kovèeg, pa se onda uspraviše, i jedan zatraži napojnicu od Rastinja-ka. Ežen potraži u džepu ali ne naðe ništa i morao je da uzajmi franak od Kristofa. Poslije ovog dogaðaja koji je sam po sebi neznatan, Ežena obuze silna tuga. Dan je bio na izmaku, neki vlažni sumrak dražio je živce. On se zagleda u grob i sahrani u njemu svoju posljednju suzu koju je izazvalo sveto uzbuðenje jednog èistog srca, suzu koja odleti na nebo èim pade na zemlju. On prekrsti ruke i zagleda se u oblake. Kristof ode kad ga vidje takvog.Rastinjak, ostavši sam, poðe nekoliko koraka ka uzvišici na groblju i spazi Pariz koji se iskrivudano proteže obalama Sene i koji je veæ poèeo da se osvjetljava. Njegove se oèi zaustaviše gotovo požudno na prostoru izmeðu Vandomskog stuba i Invalidskog doma, tamo gdje živi onaj otmjeni svijet u koji je htio da uðe. I on baci na tu šumnu košnicu pogled koji je,

kako izgleda, unaprijed sisao med iz nje, i izusti ove znamenite rijeèi: ,,A sad je na nas dvoje red!"I, prvi korak njegova izazivanja kojima je prijetio društvu, bio je odlazak na ruèak kod gospoðe de Nisenžan.Šaše, septembra 1834.267\-^ ¦..'¦•¦¦ -Onore de Balzak CIÈA GORIOIzdavaè:SOUR »SVJETLOST«, izdavaèka radna organizacija,OOUR Tzdavaèka djelatnost, SarajevoZa izdavaèa: GAVRILO GRAHOVACTehnièki urednik: L.TUBOMIR PILJAKorektor: ŠEFKO HRUSTANOVIÆŠtampa: SOUR »SVJETLOST« OOUR Štamparija »Trebinje«u TrebinjuZa štampariju: MIRALEM KOÆOŠtampano u 10.000 primjeraka 1987. ISBN 86-01-01038-5