AKTIVNI BANKARSKI POSLOVI, 1.dio

1. Krediti: Nakon što banka primi sredstva, nastoji ih dalje plasirati najčešće u obliku kredita, iako

plasmani banke nisu ograničeni samo na kredite. Kredit je temeljna usluga koju banka obavlja i trebao bi biti najveća stavka aktive banke.

Građani imaju različite potrebe za sredstvima poduzeća, osim što se razlikuju po namjeni upotrebe sredstava razlika među sektorima ekonomije je i po veličini sredstava koje traže od banke.

Krediti prema poduzećima često su puno veći od kredita prema građanima, što naravno povećava i kreditni rizik banke. Veličina kredita uvjetuje poduzećima i potrebu da banka što pozornije prati namjenu i porabu sredstava koja je plasirala poduzećima.

Plasirati sredstva znači upotrijebiti slobodna sredstva (financijski potencijal), ali ne nužno samo u kredite. To može biti npr. i kupnja obveznica i sl.

Banka koja je primila sredstva u pasivnim poslovima, s tim sredstvima raspolaže u aktivi. S obzirom na to da primljena sredstva sa sobom nose trošak, banka nastoji plasirati sredstva kako bi mogla imati veći prihod od troška koji mora platiti za prikupljenu pasivu. Banka plasira sredstva ekonomskim participantima koji imaju manjak raspoloživih sredstava.

Definicija: Kredit je plasman sredstava banke klijentu po definiranim uvjetima: trajanju, kamatnoj stopi, naknadi, valuti i elementima osiguranja.

Trošak koji klijenti imaju kod uzimanja kredita: kamata naknade administrativni trošak (procjena vrijednosti nekretnine, javni bilježnik,

dokumentacija – zk izvadak, energetski certifikat i sl.) Cijena kredita je kamatna stopa. Banka za kredit također može naplaćivati i naknadu.

Naknada se kod kredita obično sastoji od različitih elemenata. Najčešća je naknada za obradu kredita ona koja je izražena u postotku ukupne svote kredita. Kamatna stopa koju klijent plaća na kredit i naknada koju plaća banci za klijenta predstavljaju trošak kredita za klijenta, a prihod od kredita za banku. Cjelokupni trošak kredita (naknada i kamata) predstavlja stvarni trošak kredita za klijenta.

Definicija: Efektivna kamatna stopa na kredit je kamatna stopa koju bi klijent morao platiti ako bi svi troškovi po kreditu bili ujedinjeni u kamatni trošak.

Efektivna kamatna stopa se izračunava na slijedeći način: primjer: ako je iznos kredita C=100.000, p=5%, n=5*12=60, naknada i=1%

(jednokratno) U trenutku podizanja kredita na dobivamo 100.000 već 99.000, a otplaćujemo anuitet

kao da smo dobili 100.000. Za navedene podatke anuitet iznosi a=1882,04. Pitamo se koja kamatna stopa odgovara slijedećim ulaznim podatcima: C=99.000,

n=60, a=1882,04. Za ovaj primjer iznosi p=5,4339% Ovdje vrijeme igra ulogu što vidimo iz slijedećeg primjera; C=100.000, p=5%,

n=10*12=120, naknada i=1% (jednokratno). U odnosu na prije povećano je razdoblje povrata kredita na 10 godina. Kao i prije, u trenutku podizanja kredita zbog naknade ne dobivamo 100.000 već

99.000, a otplaćujemo anuitet kao da smo dobili 100.000 Za navedene podatke sada anuitet iznosi a=1055,23.

On je naravno manji radi dužeg vremena otplate.

Pitamo se koja kamatna stopa odgovara sljedećim ulaznim podatcima: C=99.000, n=120, a=1055,23.

Sada imamo p=5,228%

Krediti, kao i depoziti, mogu se podijeliti na nekoliko načina. Standardna podjela kredita po valuti je slijedeća:

krediti u domaćoj valuti (krediti su isplaćeni u domaćoj valuti i klijent ga vraća u domaćoj valuti)

krediti u stranoj valuti (krediti su isplaćeni u stranoj valuti i klijent ga vraća u stranoj valuti)

krediti s valutnom klauzulom (krediti čija je otplata vezana za stranu valutu. Kredit je isplaćen u domaćoj valuti, ali je otplatni plan napravljen u stranoj valuti po tečaju na dan kada je kredit uplaćen na račun. Anuiteti kredita su izraženi u stranoj valuti. Kada klijent plaća ratu anuiteta, mora platiti u protuvrijednosti u domaće valute anuiteta na dan kada uplaćuje anuitet. To znači da klijent otplaćuje kredit u domaćoj valuti, ali da veličina rate kredita na pojedini dan ovisi o tečaju strane valute uz koju kredit ima klauzulu. Ovakvi krediti nose u sebi valutni rizik i za banku i za klijenta)

Krediti po trajanju: kratkoročni krediti srednjoročni krediti dugoročni krediti

Krediti po sektorima: krediti građanima (obični građani, afluenti klijenti – bogati) krediti poduzećima (velika, mala i srednja, obrtnici, međunarodna poduzeća) krediti financijskim institucijama (banke) krediti državi (vladi, pojedinim ministarstvima, poduzećima u državnom vlasništvu,

plasmani za koje jamči država, krediti lokalnoj samoupravi) krediti neprofitnim organizacijama ostali krediti

Sektorska distribucija kredita vrlo je bitna za banku jer odražava strategiju i mogućnosti banke. Sve banke kreditiraju građane i poduzeća, ali je većina banaka pri tome usmjerena na nekoliko ključnih sektora i podsektora ekonomije. Banke mogu biti usmjerene na velika poduzeća i afluentne klijente. Unutar kreditiranja poduzeća manje banke će se više usredotočiti na SME i obrtnike, a velike banke na velika poduzeća. Sektorska distribucija kredita puno govori o strategiji i rizičnome profilu banke.

U bilanci banaka u Hrvatskoj (u prosjeku) krediti čine oko 66%, građanstvo i poduzeća. Vrste kredita za građane su:

potrošački nenamjenski krediti po kreditnim karticama krediti po revolving karticama minus po tekućem računu stambeni krediti krediti za automobil hipotekarni krediti

Vrste kredita za poduzeća su: nenamjenski krediti namjenski krediti

krediti za repromaterijal agro krediti subvencionirani krediti krediti kupcima opći krediti Sindicirani krediti krediti iz sredstava HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvoj) krediti iz sredstava EU

Krediti po vrsti kamatne stope: fiksna kamatna stopa varijabilna kamatna stopa kamatna stopa po odluci banke

Implicitni elementi osiguranja su elementi osiguranja koje banke rabe kao očekivane ili buduće protoke novca koji će onda moći biti uporabljeni za otplatu kredita. Najbolji primjer ovakvih elemenata osiguranje je minus na tekućem računu građana koji je pokriven budućim prihodima građana. Povrat kredita može također biti osiguran jamcem koji se obvezuje da će preuzeti kreditne obveze ako ih klijent ne bude podmirivao.

Eksplicitni elementi osiguranja su ugovorom definirani elementi osiguranja koje banka može aktivirati u slučaju da dođe do neredovitih obveza po kreditima. Takvi elementi osiguranja mogu biti jednostavni kao primjerice depozit kod banke ili imovina u obliku hipoteke ili nekoga drugog vlasništva. Elementi osiguranja mogu biti i potraživanja od trećih osoba koja se onda prikazuju u obliku cesije ili mjenice.

Kratkoročno kreditiranje predstavlja vrlo čest aktivni bankarski posao. Postoji podjela kratkoročnih kredita s obzirom na način odobravanja, tehnike odobravanja, pokrića i uporabe kredita dijeli se na:

kontokorentni (po tekućem računi ili kreditnim karticama – kreditna linija...; najčešći oblik kratkoročnoga kreditiranja. Kredit funkcionira po principu kreditne linije koja je odobrena klijentu na uporabu. Klijent se može koristiti ili ne koristiti odobrenom linijom. Ako se klijent odluči koristiti kreditnom linijom, klijent plaća kamate na uporabljena sredstva. Kontokorentni krediti su također i krediti koje banka odobrava po kreditnim karticama. Kod kartičnih kredita klijent često mora plaćati i članarinu ili druge naknade koje su zapravo trošak za samo postojanje linije, iako se klijent ne mora koristiti ponuđenom linijom)

akceptni (akcept mjenice – vrsta garantnog kredita; kredit koji se temelji na akceptiranju mjenice od klijenta. Kod ovakvih kredita banka postaje dužnikom s obzirom s obzirom na to da se obvezuje isplatiti mjenicu. Akceptni poslovi su specifični kratkoročni kreditni poslovi. Različit je od ostalih oblika kredita jer kod takva oblika kredita samo iznimno dolazi do isplate kreditne svorte jer banka svome komitentu akceptira mjenicu. Na ovaj način banka postaje glavnim dužnikom ili trasatom te se obvezuje isplatiti mjeničnu svotu ako to ne učini njezin izdavalac ili trasant, odnosno tražilac kredita.)

eskontni (mjenica i faktoring – otkup potraživanja; tip kredita u kojemu je element osiguranja neko buduće potraživanje. Karakteristika ovakvih oblika kredita je da banka omogućuje poduzeću da svoju imovinu, koja je trenutačno nelikvidna, pretvori u likvidnu imovinu. Dva najčešća oblika eskontnoga kredita su mjenica i otkup potraživanja (faktoring))

lombardni (element osiguranja vrijednosnih papira koji ostaje u vlasništvu klijenta, a u posjedu banke; tip kredita u kojemu je element osiguranja vrijednosni papir (osim mjenice) koji ostaje vlasništvo zajmoprimca, ali je do trenutka otplate u posjedu banka. Iako je predmet lombarda bila vrijednosnica, u današnjem svijetu se kao zalog za lombardne kredite može upotrijebiti cijeli spektar imovine uključujući i robe)

rambursni (temelje se na robnim dokumentima, polica osiguranja, teretnica, skladišnica itd.; kredit koji se temelji na robnim dokumentima kao što su teretnica, polica osiguranja i drugo. Ovaj kredit je značajan za trgovačku razmjenu te je ujedno relativno čest u međunarodnim poslovnim odnosima. To je zapravo akceptni kredit koji banka odobrava uvozniku robe na temelju pokrića u robnim dokumentima. Dodatnu prednost kredita predstavlja to da se i ova mjenica može eskontirati)

avalni (aval – jamstvo po mjenici; to je kratkoročni bankovni kredit kojim banka daje aval (jamstvo) na mjenične obveze svojega komitenta do ugovorene svote avalnoga kredita. Na taj se način povećava vrijednost i kvaliteta mjenice, te se može jednostavnije eskontirati. Preuzimajući odgovornost za klijenta prema trećim osobama, banka stavlja klijentu na raspolaganje svoj ugled. Avalni kredit nije isplatni kredit u smislu odobravanja klasičnoga bankovnog kredita, već oblik garantnoga kredita kojim banka daje bezuvjetno i neopozivo jamstvo da će u slučaju neisplate mjenice učiniti to sama banka kao jamac.)

Definicija srednjega roka ovisi od banke do banke. Srednjoročnim kreditiranjem se obično smatra kreditiranje koje traje duže od jedne godine (u nekim slučajevima dvije) do pet godina. Krediti koji imaju duže trajanje od pet godina smatraju se dugoročnim kreditima.

Karakteristika srednjoročnih kredita je da traže temeljitije i kompleksnije elemente osiguranja. Ovakvi se krediti obično koriste kao element operativnoga poslovanja poduzeća, a ne kao izvori investicijskoga financiranja.

Vrste namjena namjenskih kredita su: kupnja repro materijala kupnja poslovne zgrade kupnja namještaja i stambene/poslovne opreme kupnja informatičke opreme, tehničke robe kupnja poljoprivredne opreme edukacija

Dugoročno kreditiranje predstavlja financiranje na rok dulji od 5 godina. Dugoročnim kreditiranjem poduzeća financiraju kupnju imovine s dugim vijekom uporabe ili financiraju veće investicijske projekte. Rizik je kod takvi financiranja za banku najveći, jer što je razdoblje kredita dulje to je veća mogućnost da kredit neće biti vraćen. Banke nastoje kontrolirati rizik putem kamatne stope (veća kamatna stopa za rizičnije klijente) i pojačanim elementima osiguranja. Kontrola kvalitete dodatnih elemenata osiguranja za banku uzrokuje dodatne troškove i usporava poslovanje.

Vrste dugoročnih kredita: hipotekarni (tip kredita koji kao element osiguranja ima dugotrajnu imovinu. Pod

dugotrajnom imovinom banka smatra: poslovni objekt, stambeni objekt i zemlju. Samo osiguranje se postiže putem hipoteke na objekt. Hipotekarni kredit jedan je od najstarijih kreditnih poslova. U početku svoga nastanka predmet zaloga je najčešće bila zemlja. Banke danas imaju široku upotrebu hipotekarnog kredita. Potrebno je razlikovati hipotekarni kredit od stambenog. Stambeni kredit se upotrebljava za kupnju stana ili drugoga objekta koji se upotrebljava. Kod stambenog kredita klijent banke uz pomoć kredita kupuje imovinu. Kod hipotekarnoga kredita klijent banke već je vlasnik imovine i na temelju te imovine, kao elementa osiguranja, dobiva kredit.)

investicijski ( krediti koje banka odobrava kako bi poduzeće ostvarilo investicije i na taj način povećalo svoje poslovanje. Ovakav oblik kredita ekonomski je najkorisniji jer je u izravnoj korelaciji s razvojem ekonomije i ekonomskih rastom, ali je za banku najsloženiji oblik kreditiranja. Banka ponajprije mora utvrditi je li investicija isplativa, pa ako jest, po kojim uvjetima i kada.)

Poslovanje banaka s građanima određeno je činjenicom da su kod univerzalnih banaka upravo građani najbrojniji klijenti. Brojnost građana kao klijenata igra dvostruku ulogu kod banaka. Veliki broj klijenata znači da banka ne može individualno dizajnirati proizvode za svakog pojedinog klijenta, već mora kreirati skupine proizvoda koji su onda neznatno diferencirani. Problem velike brojnosti klijenata za banke znači nemogućnost individualnog pristupa klijentima i individualne kontrole plasmana.

S obzirom na ova dva uvjeta poslovanja, banka nastoji optimizirati svoje poslovanje. Proces optimizacije odvija se kroz jasnu definiciju proizvoda koje banke pruža sektoru građana. Zato, kada je riječ o kućanstvima, velika većina banaka nudi iste ili vrlo slične proizvode.

Krediti po namjeni mogu se podijeliti na: potrošnju (nenamjeski, po kreditnim karticama, po tekućim računima, hipotekarni) kupnju trajnih dobara (auto, stan)

Credit scoring je mehanizam po kojemu banka utvrđuje vjerojatnost ne/vraćanja kredita. Za izračun se koriste podatci: dob, spol, zanimanje, obrazovanje, plaća, radni staž, postojeće

obveze. Vrši se usporedba s karakteristikama traženog kredita i s podatcima iz povijesnih slučajeva u bazi podataka (internom ili eksternom), a kao rezultat dobiva se navedena vrijednost.

Elementi koji se koriste kod kreditiranja: jamci hipoteka veličina plaće zadužnica kod javnog bilježnika (u kojoj dužnik daje svoju suglasnost da se radi

naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene njegovi svi ili samo određeni računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se sredstva s tih računa, u skladu s izjavom dužnika, isplate izravno vjerovniku)

zapljena plaće – automobila polica osiguranja depoziti zalog udjela u investicijskim fondovima zalog vrijednosnih papira stambena štednja

Elementi koje mora sadržavati ugovor o kreditu su: 4. osnovna (C, a, n, p) namjena elementi osiguranja razdoblje počeka troškovi obrade