BANKARSKI RIZICI

Kreditni rizik

Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane odreuje se kao vjerovatnost da dunik ili izdavatelj finansijskog sredstva nee biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uvjetima utvrenim u sporazumu o kreditiranju - sastavni je dio bankovnog poslovanja.Meu rizicima sa kojima se banka suoava, ovo je najvanija vrsta. Neizvravanje obaveza od strane klijenata banke, kao druge strane u kreditnom poslu, ima za rezultat gubitak cjelokupnog potraivanja.Osim klasinih kreditnih poslova, kreditni rizik nastaje kod trgovanja razliitim finansijskim instrumentima na tritu.Uprkos inovacijama u podruju finansijskih usluga kreditni je rizik jo najznaajniji pojedinani uzrok steajeva banaka. Razlog tome jest to se vie od 80% bilanse stanja banaka u naelu odnosi na ovaj vid upravljanja rizicima.Kreditni rizik se javlja kad god su bankovna sredstva investirana, izloena, proirena i posveena. Kreditni rizik se moe pronai u: kreditima, investicijskom portfoliu, bankovnim prekoraenjima, kreditnim pismima.Kreditni rizik takoer postoji u razliitim bankovnim proizvodima, aktivnostima i uslugama kao to su: derivati, devizni kurs, gotovinske usluge, trgovinske finansije. Ovaj rizik ne postoji kad je rije o ulaganju u dravne vrijednosne papire ili bankovne depozite iju isplatu jami drava. Za kreditni rizik se u engleskoj terminologiji esto koristi izraz default risk pri emu default nastaje u tri sluaja : Prvo,ako dunik ne izvri plaanja po kreditnom ugovoru ni posle najmanje tri mjeseca od momenta dospijea Drugo, ako dunik prekri neku od zatitnih klauzula u kreditnom ugovoru tada se automatski pokreu pregovori izmeu banke i dunika u protivnom banka zahtjeva da dunik momentalno vrati cijeli dug. Tree, ekonomski default nastaje kada ekonomska vrijednost aktive dunika padne ispod vrijednosti njegovog duga. Ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost oekivanih buduih novanih tokova diskontovanih na sadanji momenat putem odgovarajue diskontne stope. Naime, ako trina vrijednost aktiva dunika padneispod trine vrij. obaveza to znai da su sadanja oekivanja buduih nov tokova takva da se dug ne moe vratiti.

Operativni rizik

Baselski odbor za nadzor banaka definira kao rizik gubitaka koji proizlaze iz neprimjerenih ili pogrenih unutranjih procesa , ljudi i sistema ili zbog vanjskih dogaaja. Ova definicija ukljuuje pravni,ali iskljuuje strateki rizik. Strateki rizik je potencijalni gubitak koji se moe pojaviti uslijed:- voenja neefektivne poslovne strategije,- odsustva integrisane poslovne strategije,- nemogunosti i nesposobnosti da se integriu te strategije- nemogunosti i nesposobnosti da banka prilagodi svoje strategije promjenama koje nastaju u posl. okruenju.Banka preuzima strateki rizik kada ulazi u nove poslovne aktivnosti ili kada mijenja nain na koji trenutno izvrava neku od vanih aktivnosti.Banka izgrauje sistem upravljanja operativnim rizikom u skladu sa smjernicama baselskog sporazuma o adekvatnosti kapitala ( Basell II). Sistem se temelji na prikupljanju podataka koji su posljedica operativnog rizika ( razvrstanih prema poslovnim linijama i vrstama dogaaja) i period. provoenju samoprocjene rizika i kontrola.Tendencije kao to su poveano koritenje visoko automatizirane tehnologije, porast poslovanja sa stanovnitvom i rast elektronskog bankarstva, sve vee oslanjanje na vanjske izvore i poveano koritenje razraenih tehnika za smanjenje izloenosti kreditnom i trinom riziku utjecali su na poveanje izloenosti operativnom riziku.Operativni rizik banke je usko povezan sa njenim operativnim politikama i procesima i da li ima adekvatne kontrole. Ovaj rizik je teko mjeriti direktno ali je vjerovatno vei to je vei broj odjeljenja i filijala, zaposlenih ili kredita insajderima.Vrste operativnog rizika su: unutranja prevara, vanjska prevara, radno pravo i sigurnost na radu, odnosi sa klijentima i proizvodi, teenja fizike imovine, prekidi u posl. i pad sistema, izvrenje isporuka i uprav procesima.

Trini rizik

je rizik rizik koji neka banka moe snositi uslijed nepovoljnih kretanja trinih cijena.Izloenost takvom riziku moe nastati uslijed baninog poduzimanja namjernih pekulativnih pozicija ili moe proizai iz banine aktivnosti trgovanja devizama. Svaki sastavni dio rizika ukljuuje opi trini rizik i specifini rizik koji nastaje uslijed specifine strukture portfelja neke banke.Sve vea izloenost banaka trinom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posrednike uloge prema aktivnostima stvaranja trita i pekulativnog trgovanja tj. aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju odreeni iznos kapitala za aktiv. namjernog preuzimanja rizika.VAR je modelirajua tehnika koja obino mjeri sveukupnu izloenost banke trinom riziku te, uz odreeni nivo vjerovatnosti, procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da mora drati neku aktivu tijekom odre. vrem. razdoblja.

Rizik kamatne stope

predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda banke na promjene ukamatnim stopama. Kada se kamatne stope na finansijskom tritu promjene, to utie na prihod banaka kao to su prihodi od kamata po kreditima i vrijednosnicama i na troak kamata na depozite i ostala sredstva koja je banka posudila. Takoer se mijenja trina vrijednost aktive i pasive banke mijenjajui tako neto vrijednost banke. Kamatna stopa bilo bilo kojeg odreenog kredita ili vrijednosnice je odreena finansijskim tritem gdje se banke prilikom odobravanja kredita nalazi na strani ponude a na strani tranje se pojavljuju kada nude usluge depozita javnosti ili kad izdaju nedepozitne zadunice IOU (pisane dokumente koji daju dokaz o dugovanju) kojim pribavljaju sredstva za plasmane i razliita ulaganja. Veina pojedinih banaka mora biti ona koja prihvaa cijene, a ne tvoritelj cijena i mora prihvatiti nivo i trend kamatnih stopa kakvim one jesu te stvarati planove primjereno tomu.Kada se trine kamatne stope kreu, bankari su suoeni sa dvjema osnovnim vrstama rizika kamatne stope: rizikom cijena i reinvesticijskim rizikom.Rizik cijena - pojavljuje se kada trine kamatne stope rastu, uzrokujui pad trine vrijednosti veine obveznica i kredita s nepromjenjivom kamatnom stopom koju banka posjeduje. Ako banka eli prodati te finansijske instrumente u periodu kad kamatne stope rastu, mora biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.Reinvesticijski rizik - pojavljuje se kad trine kam st padaju, forsirajui banku na ulaganje sredstava koja u nju pritjeu u manje profitabilne kredite, obveznice i drugu prihodonosnu aktivu, smanjujui tako oek budu prihode.Devizni rizik - je rizik mogunosti nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke uslijed promjene deviznog kursa. U praksi devizni rizik se sastoji od slijedeeg: transakcijskog rizika ili uticaja promjena kursa na strana potraivanja i dugovanja koja se temelje na cijeni tj. razlika u cijeni po kojoj se oni naplauju ili plaaju i cijeni po kojoj su priznati u lok. valuti u fin. izvj. neke banke ekonomskog ili poslovnog rizika vezanog za uticaj promjene kursa na dugu poziciju neke drave npr. Deprecijacija u lokalnoj valuti moe uzrokovati pad uvoza i vei izvoz rizika revalorizacije ili rizika konverzije koji nastaje kada se devizna pozicija neke banke revalorizira u domaoj valuti ili kad matina institucija provodi finansijsko izvjetavanje.

RIZIK VLASNIKIH UDJELA/ KAPITALA

Ovaj rizik odnosi se na preuzimanje ili dranje pozicija trgovake knjige u vlasnikim udjelima ili sredstvima koji se ponaaju slino njima (npr. konvertibilne vrijednosnice) i njihovim derivatima. Slino tome rizik vezan za vlasnike uloge obraunava se za specifini rizik dranja odreene vrijednosnice (beta) kao i za poziciju na tritu u cjelini. Za derivate se rizik mjeri konvertiranjem derivata u teoretsku vlasniku poziciju instrumenta na kojem se derivat bazira. Ovaj rizik moe biti rezultat iz opeg i specifinog rizika.Za razliku od opeg specifini se moe reducirati diverzifikacijom.

Rizik likvidnosti

je rizik mogunosti nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke uslijed nesposobnosti te banke da ispunjava svoje dospjele obaveze. Veina bankovnih aktivnosti ovisi od sposobnosti neke banke da osigura likvidnost svojim klijentima. Banke su posebno osjetljive na probleme likvidnosti kako na nivou pojedine institucije, tako i sa stajalita cijelog trita.Vanost likvidnosti se oituje i jasno raspoznaje tek u kriznim situacijama. Banka sa adekvatnom likvidnou e puno lake premostiti krizne situacije i okove.Rizik likvidnosti je derivirani oblik rizinosti i kako je posljedica izloenosti drugim rizicima, banke rizik likvidnosti esto marginaliziraju. Naime, jedno od istraivanja pokazalo je da ak 67 posto risk managera amerikih banaka smatra da likv. uope nije problem u njihovim bankama te ju stoga niti naroito ne istrauju.Ovaj rizik moe biti rezultat ili problema finansiranja ili trini likvidnosti rizik. Rizik finansiranja likvidnosti predstavlja nemogunost likvidiranja potraivanja ili dobijanja adekvatnog finansiranja novim zaduivanjem.Trini likvidnosti rizik predstavlja nemogunost banke da lako kompenzira specifina ulaganja bez znaajnih gubitaka zbog neadekvatne dubine trita ili trinih poremeaja.Rizik likv. je najvei kad banka ne moe da anticip. nove zajmovne zahtj. i nema pristup novim izvorima gotovine.U suvremenim uslovima ovaj rizik ima sekundarni znaaj zato to se obino pokriva drugim instrumentima. Kod ovog rizika banka se suoava sa dva problema: manjkom likvidnih sredstava ili mogunou da na tritu mobilie likvidonosna sredstva.U funkciji planiranja potrebnog nivoa likvidnih sredstava, banke trebaju planirati izvore i strukturu adekvatnog likvidnog potencijala, i uvezi s tim planirati i kreditnu politiku. Ronost plasmana, odnosno kreditnog portfolia je determinisana upravo ronou izvora. S obzirom da je rona transformacija srestava kod banaka inherentno povezana sa funkcionalnim karakteristikama bankarskog poslovanja, banke kontinuirano kontroliu i dre ronoedebalanse izmeu izvora i plasmana u okviru propisanih minimalnih limita.

UPRAVLJANJE RIZICIMA

UPRAVLJANJE TRINIM RIZICIMA

Trini rizik odnosi se na rizik gubitka banke usljed nepovoljnog kretanja kamatnih stopa, deviznih kurseva, cijena dionica i pozicija po derivatnim instrumentima dakle trinih varijabli kod kojih banka ima izloenost. Glavno mjerilo za determinaciju neoekivanog trinog gubitka je metodologija VAR (value-at-risk). To je ustvari procjena potencijalnog gubitka usljed kretanja trinih cijena koja su za banku nepovoljna. VAR izraava maksimalan gubitak banke ali samo do odreenog nivoa povjerenja. Specifinost regulisanja trinih rizika sastoji se u tome to banke dre obveznice, dionice i devize u znatnoj mjeri kratkorono pa je stoga neophodna permanentna revizija njihove vrijednosti na bazi trinih cijena.Kod upravljanja trinim rizicima banke mogu da koriste standardnu metodologiju ili svoje interne modele za evaluaciju trinih rizika i za determinaciju formiranja obaveznog kapitala za pokrivanje trinih rizika. Standardna metodologija predvia obavezni kapital i na devizne pozicije banaka zbog moguih promijena deviznih kurseva koji bi bili nepovoljni za banku. Umjesto standardne metodologije banke mogu da koriste interne modele za mjerenje trinih rizika ukoliko imaju zadovoljavajue interne sisteme upravljanja trinim rizicima s tim da ti sistemi moraju da budu eksplicitno prihvaeni od strane supervizorske institucije.U banci nekada postoji nezavisna sluba za kontrolu rizika. Interni modeli mora da sadre odgovarajue limite koji na operativnom nivou ograniavaju izloenost trinim rizicima. Korektivni multiplikator mora da iznosi namjanje 3 a moe eventualno da bude povean na 4 to zavisi od rezultata tzv. Back testinga. Banka mora da ima spreman rigorozan program stress testinga.to se tie kvantitativnih standarda, banke koje koriste sopstvene interne modele imaju slijedee obaveze:- evaluacija VAR vri se na dnevnoj bazi na nivou 99%;- statistiku bazu na osnovu koje se vre VAR obrauni mora da iznosi najmanje godinu dana, s tim da se revizija te baze vri najmanje u tromjesenim intervalima;- supervizorska vlast ne propisuje odreeni interni model kojeg se banke moraju pridravati, tako da banke mogu da koriste razne modele s tim da budu ispunjeni zahtjevi kvalitativnih i kvantitativnih standarda. Interni model koji utvrdi banka mora da dobije eksplicitnu saglasnost supervizorske vlasti.- Banka mora da sprovodi regularni program back testinga svog internog modela trinog rizika. Zapravo se radi o ex post provjeri efektivnosti internog modela putem uporeenja VAR procjene rizika sa stvarnim dobicima i gubicima banke.Back testing treba da pokae da li je konkretan interni model, koji banka koristi, pouzdano mjerilo potencijal. gubitaka banke.

PORTFOLIO UPRAVLJANJE KREDITNIM I TRINIM RIZICIMA

U praksi je ve odavno poznato da koncentracija rizika preko mehanizama diverzifikacije smanjuje rizike u portfoliju. Na primjer, ako se u portfoliju banke nalazi 5 zajmova datih raznim kompanijama, rizik portfolija je nii od zbira individualnih rizika. Kvantitativna analiza ima za cilj da precizno pokae snienje portfolija rizika u odnosu na zbir individualnih rizika.Efekti diverzifikacije na visinu portfolio rizika banaka ili drugih finansijskih institucija mogu se interpretirati i na slijedei nain. Polazi se od injenice da svi rizici ne nastupaju zajedno, to je osnova za stvaranje razlike izmeu visine rizika na nivou individualnih transakcija i na nivou portfolija. Osnovni faktori koji determiniu rizike na individualnom i portfolio nivou su isti i visina izloenosti riziku i vjerovatnoa nastupanja gubitka -relacione veze izmeu dva rizika, koja se nalaze u portfoliju banke, mjere se putem korelacije 1, dok uopte ne postoje kod korelacije +1.

UPRAVLJANJE VALUTNIM RIZIKOM

Rizik deviznog kursa ili valutni rizik kod banaka nastaje kada doe do promjene deviznih kurseva ukoliko banke imaju neravnoteu devizne aktive i pasive. U savremenom bankarstvu je valutni rizik znatno porastao prije svega iz razloga to je u procesima globalizacije dolo do porasta deviznih transakcija ne samo po robnom nego i po finansijskom osnovu. Zapravo se daleko najvei dio ukupnih deviznih transakcija ostvaruje u vezi sa tokovima kapitala izmeu zemalja. Masivne devizne transakcije sadre i odgovarajue devizne rizike kod banaka naroito ako banke imaju visoke otvorene devizne pozicije. Najvee amerike banke ostvaruju iz deviznih transakcija ak do 20% svojih ukupnih profita. Kada je u okviru Evropske unije uveden euro kaoZajed. valuta to je bio jak udar na profit. banaka jer je znatno smanjen profit iz reduciranih deviznih transakc.Kada doe do promjene deviznog kursa neke valute koja se nalazi u bilansnoj strukturiposmatrane banke efekti te promjene zavise od dvije komponente. Prvo, da li je i koliko valuta aprecirala ili deprecirala. Drugo, da li je bilans aktive i pasive u toj valuti pozitivan ili negativan. Ako doe do aprecijacije neke valute u bilansu banke posmatrane banke to e imati pozitivan imovinski efekat na banku ukoliko u toj valuti ima veu aktivu od pasive. Meutim, ukoliko se aprecijacija posmatrane valute odnosi na banku koja u toj valuti ima veu pasivu od aktive to e na banku imati negativan imovinski efekat. Ista logika vai i za efekte deprecijacije neke valute, to e imati negativan imovinski efekat na banku ukoliko je aktiva u toj valuti vea od pasive a pozitivan efekat ukoliko je bilans banke u toj valuti negativan.

UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM

Kamatni rizik je izuzetno vaan za banke, jer promjene kamatnih stopa na aktive i obaveze utiu na visinu kamatne mare (margine) u pozitivnom ili negativnom pravcu. Time promjene kamatnih stopa mogu da utiu na profitrabilnost i na neto imovin4u (kapital) banaka. Kamatni rizik sastoji se u promjeni kamatnih stopa na plasman i obavaze banaka, ukoliko su promjene kamatnih stopa nepovoljne za banku.Na analitikom planu postoje 3 modela mjerenja kamatnog rizika:- Revalorizacioni model polazi od rone neravnotee pozicija na strani aktive i obaveza banke, imajui u vidu da te veliine mogu biti revalorizovane u narednom periodu usljed promjene kamatnih stopa.- Model ronosti polazi od uticaja promjene kamatnih stopa na promjene trine vrijednosti aktiva i obaveza banke. Prema ovom modelu porast kamatnih stopa smanjuje trinu vrijednost aktiva i obaveze banke. Pri tome to je ronost obveznica u aktivi i pasivi banke dua to je snienje trine vrijednosti finansijskih instrumenata vee. Nasuprot toga pad kamatnih stopa poveava trinu vrijednost aktiva i obaveza banke.Duracioni metod- polazi od tajminga novanih tokova (cash flows) zajmova i depozitiva. Pod duracionim modelom se podrazumjeva prosjena duina novanih tokova po osnovu aktiva i obaveza. Duraciona metoda uzima u obzir da banka moe kod zajma koji se otplauje polugodinje da reinvestira primljene anuitete (otplata + kamata) po trinoj kamatnoj stopi poslije svakih 6 mjeseci.Zavisno od toga da li je bankarski menader u mogunosti da korektno predvia kretanje kamatnih stopa na finansijskom tritu razlikujemo dvije strategije upravljanja kamatnim rizicima:a) aktivna (ofanzivna) strategijab) pasivna (defanzivna) strategija

a) Aktivna (ofanzivna) strategija primjenjuje se kod onih banaka koje su u stanju tano predvidjeti promjene kamatnih stopa na finansujskom tritu. Banke tada vre promjenu rone transformacije sredstava, a sve u cilju ostvarenja bankarske dobiti. Primjena ove strategije zavisi od oekivanja budueg kretanja kamatnih stopa na finansijskom tritu. Ako bankarski menaderi oekuju da e doi do porasta kamatnih stopa, tada oni tee da poveaju kamatno osjetljivu aktivu u odnosu na kamatno osjetljivu pasivu. Ovo dovodi do suprotnosti interesa banke i njenih dunika (klijenata). S jedne strane dunici preferiraju fiksne kamatne stope, due rokove otplate i to vee iznose kredita, a sve u cilju sticanja dunike dobiti. S druge strane, interes banke je upravo suprotan. Ovaj sukob interesa mogue je rijeiti tako da e se u kreditnom ugovoru utvrditi fiksna kamatna stopa, ali sa mogunou da se ona automatski pretvori u varijabilnu kamatnu stopu ukoliko stopa inflacije pree tano odreenu granicu u ugovorenom vremenskom periodu.b) Pasivna (defanzivna) strategija- primjenjuje se kod onih banaka koje nisu u stanju tano predvidjeti promjenu kamatnih stopa. Banke u ovoj situaciji apsorbuju kamatni rizik putem vanbilansnih transakcija i operacija kao to su fjuersi i opcije.Transakcijakim putem fjuersa i opcija banka pravovremenim kupovinama ili prodajama vrijednosnih papira u zavisnosti od kretanja kamatne stope moe apsorbovati kamatni rizik. Banke takoer mogu uvesti kredite sa promjenljivom kamatnom stopom ime se kamatni rizik prenosi na zajmotraioca.Upravljanje kamatnim rizikom podrazumjeva utvrivanje prihvatljivog limita kamatne sloenosti stalnim praenjem poveanja ili smanjenja kamatnog rizika putem monitoringa kamatne strukture pojedinih kamatnih pozicija aktive i pasive bilansa.Pri tome je veoma bitna kategorizacija bilansa na kamatno osjetljivu aktivu, kamatno osjetljivu pasivu i vanbilansne pozicije.

STRATEGIJE ZATITE OD KAMATNOG RIZIKA

Kao osnovnu strategiju zatite od kamatnog rizika banke koriste reviziju kamatnih stopa u odreenim intervalima koji su unaprijed utvreni i najee iznose od tri do est mjeseci. Posebno je vano da banke provjeravaju kamatne stope na zajmove sa duim rokovima kako bi se to vie smanjio debalans izmeu kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. Na osnovu strategije zatite od kamatnog rizika odreuje se i visina kamatne izloenosti neke banke. Ukoliko banka eli da smanji izloenost riziku kamatne stope ona se odluuje za strategiju averzije prema riziku. Nasuprot ovog pristupa, prilikom agresivnog pristupa banka svoju strategiju zatite od kamatnog rizika formira na osnovu procjene budueg kretanja kamatne stope na tritu. Da bi upravljale kamatnim rizicima za banke je najbitniji permanentni monitoring u pogledu kamatne strukture instrumenta na strani aktive i pasive bilansa.

Koncept Baselskog komiteta

U kontekstu procesa internacionalizacije, neophodna je meunarodna harmonizacija pravila u poslovanju banaka i drugih finansijskih institucija. Organizacioni nosilac meunarodne koordinacije prudencionih pravila za banke je Baselski komitet za bankarsku superviziju.Sainjavaju ga visoki finansijski funkcioneri i kontrolori dvanaest zemalja, od kojih su osam iz zemalja Evropske Unije i etiri iz drugih zemalja (SAD, Kanade, Japana i vajcarske). Propisi donijeti od strane baselskog komiteta nisu automatski pravno obavezujui za bankarske institucije postaju tek kad ih u vidu zakona usvoje skuptine u zemljama i operativno sprovode kod banaka na svojoj teritoriji preko nacionalnih supervizorskih institucija.Smatra se da bankarstvo neke zemlje nema zadovoljavajui kredibilitet, ukoliko nisu usvojena baselska pravila o solidnom poslovanju banaka i treba istai da ih je prihvatilo preko 100 zemalja. Bazelski komitet tretira pitanja:1. Meunarodne saradnje u superviziji2. Unapreenja supervizorskog razumijevanja i kvalitetu supervizije irom svijeta3. Razmjenu informacija na osnovu nacionalnih sporazuma o superviziji4. Unapreenje efektivnosti tehnika za superviziju meunarodnog bankarskog poslovanja5. Uspostavljanje minimalnih standarda supervizije

Prvi kljuni dokument o minimumu obaveznog kapitala donijet je jula 1988. i odnosio se na regulisanje i superviziju kreditnih rizika (Basel I). Propisivao je jedinstveni i centralizovani sistem odreivanja visine kreditnih rizika. Zatim je januara 1996. usvojen amandman koji se odnosi na regulisanje trinih rizika banaka orijentie se na dvojni sistem: centralizovani i drugi zasnovan na internim rejting sistemima samih banaka. Dinamian razvoj finansijskog trita ukazao je na potrebu izrade novog, sofisticiranijeg okvira za mjerenje rizika Novi Bazelski sporazum-Bazel II (2005.). Koncipiran je tako da se povea osetljivost na rizik kod finansijskih organizacija. On daje kompleksan pristup utvrivanju minimalno potrebnog kapitala u svjetlu veeg broja metodologija za mjerenje rizika, mogunosti izbora metodologije. Aktuelni dokument baselskog komiteta o prudencionoj kontroli i superviziji banaka sadri tri stuba. Prvi stub odnosi se na regulisanje minimalnog obaveznog kapitala banaka kao pokria za kreditni, trini i operativni rizik banaka pri emu se polazi od nominalnih iznosa aktive koji se koriguju faktorima rizika, da bi se dobila riziko ponderisana aktiva. Generalni stav je da banke moraju da sadre najmanje 8% procenata kapitala u odnosu na riziko ponderisanu aktivu. Drugi stub odnosi se na superviziju banaka od strane nadlenih supervizorskih institucija, koje prije svega prate da li su banke formirale adekvatne nivoe obaveznog kapitala u skladu sa propisima ili u skladu sa internim metodologijama, kao i kontrolu tih metodologija. Supervizori, takoe, podstiu banke da razvijaju savremene tehnike upravljanja rizicima. Trei stub odnosi se na trinu disciplinu koja je definisana kao obavezno davanje informacija o kljunim performansama banaka. Davanje odgovarajuih informacija doprinosi transparentnosti profila rizika. Predvieni su i ciklusi davanja seta adekvatnih informacija na polugodinjoj bazi, odnosno kvartalnoj (za meunarodno aktivne banke).

Regulacija i supervizija banaka

Odredbama Baselskog komiteta nametnuti su principi za superviziju banaka kojima se reguliu:1. Preduslovi za efikasnu superviziju banaka postojanje zakonskih okvira koji reguliu institucionalno utemeljenje agencije za superviziju banaka i odluka koje obezb. postupak supervizije i zatitu supervizora;Djelotvoran sistem supervizije treba se temeljiti na nizu eksternih elemenata ili preduvjeta. Iako uglavnom izvan nadlenosti supervizora, utiu izravno na djelotvornost supervizije u praksi. Zdravu i odrivu makroekonomsku politiku Dobro razvijena javna infrastruktura (sistem poslovnih zakona, definirana raunovodstvena naela,sistem neovisnih revizija, uinkovito i neovisno sudstvo, regulirana ostala fin. tr, djelotvoran sis. plaanja i kliringa) Jaka trina disciplina Mehanizmi za osiguravanje zatite bankarskog sistema (ili mree javne sigurnosti).2. Izdavanje dozvola ili licencir. banaka kontr. onoga to banka ini sa stanovita djel. koju ona obavlja.Izdavanje dozvola stavlja banku u poloaj da mora ispuniti niz kriterija. Struktura vlasnitva, sastav organa nadzora, kvalitet menadmenta, postojanje strategije i vizije banke, kvalitet interne i ekstene kontrole, organizaciona struktura, povezanost banke sa drugim licima, su predmet ocjene i ispunjenja uslova. Uslov visine temeljnog kapitala je vie vaan kao standard zatite banke od rizika, dok uslovi koji se tiu kvaliteta i nadzora su sutinski za uspjenost poslovanja.3. Opreznosni principi i zahtjevi u bankarstvu podrazumijevaju zatitu od rizika. Kljuni rizici su: kreditni rizik, trini rizik, rizik kamatnih stopa, valutni rizik i rizici koji dolaze iz okruenja usljed izmjene zakonske regulative i promjena uslova privreivanja. U pricipu rizici se ne mogu izbjei, ali se posljedice mogu smanjiti kroz sistem upravljanja rizicima.4. Metode stalne supervizije banaka obuhvataju prikupljanje i analizu informacija. Aktivnosti supervizora su kombinacija aktivnosti na licu mjesta i na osnovu izvjetaja.5. Zahtjevi za informisanjem podrazumijavaju da banka vodi finansijske izvjetaje koji odraavaju njeno realno stanje i koji su u skladu sa meunarodnim raunovodstvenim standardima primijenjenim na bankarske institucije.6. Ovlatenje supervizora kreu se u rasponu od poduzimanja prekrajnih mjera do ukidanja bankarske dozvole. Ovlatenja supervizora su i da ogranii odreene aktivnosti banke ili da odobri aktivnosti Uprave banke. Proces likvidacije banke je povezan sa aktivnou supervizora koji nastoji da zatiti stabilnost bankarskog sistema7. Meudravno bankarstvo vano je sa stanovita globalizacije i internacinalizacije. Supervizori banaka moraju provoditi globalnu konsolidovanu superviziju banaka nadzirui sve bankarske organizacije, a posebno filijale, zajednika ulaganja i supsidijarna lica.

Supervizija kreditnog rizika

Kreditni rizik predstavlja osnovni bankarski rizik i odnosi se na kreditne transakcije ili investicije u obveznice koje nee biti isplaene o roku njihovog dospijea. Ovaj rizik je vezan za bilansne i vanbilansne pozicije banke. U osnovi postoje dva koncepta gubitka banke po osnovu kreditnog rizika. Prema prvom, gubitak nastaje samo u sluaju da dunik ne izvri plaanje o roku dospijea, a drugi ukljuuje i gubitak po osnovu pogoranja kvaliteta kredita. Kreditni rizik je mogue minimizirati putem:1. Primjene odgovarajuih metodologija za ocjenu kreditne sposobnosti dunika;2. Polaganjem pokria (kolaterala) ili davanjem garancije i primjenom zatitnih klauzula;3. Diverzifikacije kreditnih plasmana (limit odobravanja kredita, smanjena kreditna izloenost po pojedinim privrednim sektorima i regionima).

OSNOVNI ELEMENTI BAZELA I

Kapital ima izuzetno veliki znaaj za cjelokupno poslovanje banke. Izmeu vise funkcija kapitala kao njegova osnova funkcija izdvaja osiguranje depozita u sluaju poslovanja sa gubitkom ili u sluaju da doe do iznenadnog masovnog povlaenja depozita iz banke. S druge strane, postoji posebna veza izmeu kapitala i profita. Osnovni cilj poslovanja banke je stvaranje profita koji se moe mjeriti kao povrat na kapital i aktivu. Ova injenica je bitna da bi se razumjelo zbog ega banke izbjegavaju poveavanje kapitala. Procesi pokuavanja stabilizacije bankarskog sistema i spreavanja nelojalne konkurencije doveli su do potreba da se izvri konvergencija meunarodnih standarda kapitala.Tokom osamdesetih godina javlja se sve snanija tendencija smanjenja kapitala u bankama. Nedostatak jedinstvenih kapitalskih propisa omoguavao je pojedinim bankama, posebno veim, da na osnovu svog visokog kreditnog rejtinga posluju sa niim stopama kapitala, dok su manje banke bile prinuene da posluju sa veim stopama kapitala. Takva situacija se negativno odraava na ukupnu meunarodnu konkurenciju.Radi rjeavanja navedene situacije Bazelski komitet za superviziju banaka 1988. godine donosi Sporazum o kapitalu koji je poznat pod nazivom Bazel I. Na poetku, sporazum vai samo za zemlje koje ulaze u grupu 10 (G-10)1, ali je odmah predvieno pristupanje i ostalih zemalja ovom sporazumu.Fokus Baselskog odbora je na sljedeim stavkama:1. Definie uloge supervizora u razliitim pravnim situacijama,2. Obezbjeuje da meunarodne banke ili banke holding kompanije ne izbjegavaju superviziju svojih domaih regulatornih vlasti,3. Promovie jedinstvene kapitalne zahtjeve koji omogu bankama iz razliitih zemalja da se takmie na fer tritu.Bazel I daje osnovnu definiciju kapitala, prema kojoj se kapital sastoji iz dvije osnovne komponente: primarni i sekundarni kapital. Primarni kapital podrazumijeva redovne dionice banke, zadrani profit i neke kategorije rezervi. U sekundarni kapital ulaze ostale kategorije rezervi, ope rezerve za pokrie gubitka po kreditima, neobjavljene rezerve, namjenske rezerve za pokrie gubitaka, hibridni kreditno-vlasniki instrumenti (kumulativne preferencijalne dionice) i subordinirane dugorone obveznice banaka.

BASEL II

Uzroci nastanka novog sporazuma

Bazel I imao je pozitivne efekte na visinu kapitala u smislu zaustavljanja smanjenja kapitala u bankama, tako da se moe rei da je ostvario svoj osnovni cilj. Prednost sporazuma je u njegovoj jednostavnosti i irokoj prihvaenosti (prihvaen u 100 zemalja).Meutim postojei sporazum imao je i odreene nedostatke koji su ukazivali na to da su potrebne i njegove promjene. Od 1988. god. desile su se brojne novine u finansijskom sistemu kako npr. pojava novih proizvoda, novi naini komunikacije i poveanje finansijskih transakcija. Slabosti Bazela I ogledale su se u sljedeem: Adekvatnost kapitala nije se procjenjivala u odnosu na stvarni rizini profil banke. Procjena rizika zemlje nije bila primjerena. Nije bilo dovoljno motiva za primjenu tehnika za ublaavanje rizika. Omoguavao je kapitalnu arbitrau putem sekjuritizacije to je omoguavalo bankama da smanje kapital a da pri tome ne moraju smanjiti vrijednost rizine aktive.Jo jedan nedostatak Bazela I navodi se i u injenici da je u obzir uzimao samo kreditni rizik, a zanemaruje ostale rizike npr. operativni rizik, rizik likvidnosti i slino. Bazel I je promatrao samo kvantitativno mjerenje adekvatnosti kapitala a zanemarivao kvalitativni aspekt, koji je neophodan za uspjeno provoenje pravila o kapitalu.Takoer bilo je potrebno da se preciznije definie nain na koji e se vriti nadzor nad kapitalom banke, kao i da se preciznije definie nain upoznavanja trita sa rizikom i nain upravljanja kapitalom u banci.

Instrumenti trita novca

Instrumenti trita novca imaju rok dospijea do godinu dana, nose manji rizik (odbacuju i manji prinos), ali se mogu lahko prodati, tj. likvidni su. U ove instrumente spadaju: blagajniki zapisi (treasury bills), kratkorone dravne mjenice i obveznice (treasury notes and bonds), vrijednosni papiri federalnih agencija, certifikati o depozitu (CD), meunarodni eurovalutni depoziti, bankarski akcepti, komercijalni zapisi i kratkorone municipalne obaveze.

Blagajniki zapisi

Blagajniki zapisi su kratkoroni instrumenti koje izdaje drava i imaju rok dospijea do godinu dana. Mogu imati dospijee od 91 dan (tromjeseni), 182 dana (estomjeseni) ili 12 mjeseci (jednogodinji). Imaju visok stepen sigurnosti i mogu se koristiti kao kolateral.Kolateral je vlasnitvo koje se zalae u korist kreditora u svrhu garancije naplate, doe li dunik u situaciju nemogunosti vraanja duga. Na blagajnike zapise se ne isplauje kamata. Kupac ovog instrumenta plaa manji iznos od iznosa njegove vrijednosti po dospijeu. Prinos se sastoji u poveanju cijene blagajnikog zapisa. Ova metoda izraunavanja stope povrata se naziva diskontom.

Kratkorone dravne mjenice i obveznice

U zemljama razvijene trine privrede, najvaniji vrijednosni papiri trita novca jesu dravne obveznice i dravni blagajniki zapisi.One su prisutne u portfolijima skoro svih finansijskih organizacija i fizikih lica dotine drave. U trenutku njihovog izdavanja, dravne mjenice i obveznice imaju rok dospijea od 1 do 10, odnosno 20 godina, ali se u posljednjoj godini prije isteka roka dospijea smatraju instrument. trita novca.Ovi investicioni instrumenti su osjetljiviji na rizik kamatne stope od blagajnikih zapisa i tee ih je unoviti, ali upravo zbog rizika kamatnih stopa, one donose i vei prihod. Te zadunice i obveznice su kuponski instrumenti, to znai da investitoru obeavaju fiksnu stopu povrata, iako oekivani povrat moe pasti ispod ili se popeti iznad obeane kuponske stope zbog fluktacija trine cijene vrijednosnog papira.

Vrijednosni papiri federalnih agencija

Utrive mjenice i obveznice koje prodaju agencije u vlasnitvu Federalne Vlade, poznate su kao vrijednosni papiri federalnih agencija. U takve agencije ubrajamo: Federalnu nacionalnu hipotekarnu asocijaciju (Federal National Mortgage Association FNMA ili Fannie Mae), Banku federalnih zemljita (Federal Land Banks FLBs), Federalnu stambenohipotekarnu agenciju (Federal Home Loan Mortgage Corporation FHLMC ili Freddie Mac), te Marketingku asocijaciju studentskih kredita (Student Loan Marketing Association SLMA ili Sallie Mae). One izdaju vrijednosne papire da bi osigurale sredstva za finansiranje pitanja koja su od nacionalnog interesa. Drava ne daje garanciju na obveznice tih agencija, ali se strunjaci slau da bi vlada intervenisala u sluaju neispunjavanja obaveza jedne od agencija. Rizik obveznica dravnih agencija je veoma nizak. Iako je njihov rzik nizak, ovi instrumenti imaju dosta vee kamatne stope od onih koje imaju blagajniki zapisi. Ovaj vei prinos dijelom je rezultat njihove manje likvidnosti.

Certifikati o depozitu

Certifikat o depozitu je vrijednosni papir koji izdaje banka i koji donosi kamatu za deponovana sredstva. Certifikati o depozitu imaju mali rizik. U sluaju prijevremenog raskida ugovora o oroenju, predviene su i odreene kazne. Ovaj instrument je prvi put emitovan 1961. godine od strane amerike Citibank. Banke danas mogu izdati dvije vrste certifikata o depozitu, zavisno od iznosa denominacije: male, potroaki orijentisane CD-e (500 100 000 dolara), velike, poslovno orijentisane CD-e jumbo (preko 100 000 dolara).

Meunarodni eurovalutni depoziti

Eurovalutni depoziti su depoziti denominirani u jednoj valuti, a smjeteni u zemlji u kojoj ta valuta nije domaa. To su depoziti oroeni na odreeni rok dospijea, a najee na 30, 60 ili 90 dana. Meunarodni eurovalutni depoziti nose vei rizik i dosta su nelikvidni. Osim toga, osjetljivi su i na stranu politiku i ekonomsku situaciju. Zbog navedenih ogranienja, ovi investicioni instrumenti obino daju vei prinos od domaih oroenih depozita.

Bankarski akcepti

Praktino posmatrano, bankarski akcept je mjenica trasirana na poslovnu banku koja je akceptirana, sa tim ona preuzima na sebe neopozivu obavezu da novani iznos naznaen na mjenici isplati njenom donosiocu na dan dospijea obaveze. Ovi instrumenti su kljuni za meunarodnu trgovinu, jer prevazilaze nepovjerenje izmeu izvoznika i uvoznika, koji se esto i ne poznaju. Kao i blagajniki zapisi, i bankarski akcepti se prodaju diskontovani. Kamatna stopa im je niska, jer je rizik neplaanja minimalan.

Komercijalni zapisi

Komercijalni zapisi su neosigurane mjenice koje izdaju kompanije. Rok dospijea im je maksimalno 270 dana. Isto kao i blagajniki zapisi i bakarski akcepti, i veina komercijalnih zapisa se izdaje uz diskont u odnosu na njhovu nominalnu vrijednost. S obzirom da ih izdaju kompanije, kamatna stopa direktno zavisi od nivoa rizika odgovarajue kompanije. Velike kompanije koriste komercijalne zapise u svrhu kreditiranja svojih klijenata. Npr., General Motors Acceptance Corporation (GMAC) posuuje novac izdajui komercijalni zapis, te ga koristi za davanje zajmova potroaima koji kupuju automobile General Motors-a. Slino tome, Household Finance i Chrysler Credit koriste komercijalne zapise za finansiranje zajmovaklijentima.

Kratkorone municipalne obaveze

Municipalan, -lna, -lno koji se odnosi na gradsku samoupravu; samoupravni; mjesni, opinski, gradski. Dakle, kratkorone municipalne obveznice su vrijednosni papiri sa rokom dospijea do godinu dana, koje izdaju lokalne (kantonalne, gradske i optinske) vlasti. One ih izdaju da bi zadovoljile trenutnu potrebu za gotovinom u svrhu finansiranja investicija koje su od javnog interesa. Ovi instrumenti su izuzeti od plaanja poreza i zato su privlane investitorima (bankama) unato niim kamatnim stopama. Dva najuobiajenija ovakva instrumenta su zapisi za predvieni porez (TAN), koji se izdaju umjesto oekivanog budueg prihoda od poreza i zapisi za oekivani prihod (RAN), koji se izdaju da se pokriju trokovi specijalnih projekata, kao to je izgradnja rampe za mostove, autoput ili aerodrom umjesto oekivanog budueg prihoda od ovihprojekata.

Instrumenti trita kapitala

Instrumenti trita kapitala imaju rok dospijea dui od godinu dana i imaju vee stope povrata. U instrumente trita kapitala kojima se banke slue ubrajamo: dugorone dravne mjenice i obveznice (treasury notes and bonds), municipalne mjenice i obveznice, te korporativne mjenice i obveznice.

Dugorone dravne mjenice i obveznice

Osnovna razlika izmeu dravnih mjenica i dravnih obveznica je u njihovom dospijeu. Mjenice imaju rok dospijea od 1 do 10 godina. Obveznice su s rokom dospijea duim od 10 godina, a najvie do 20 godina. U poreenju s blagajnikim zapisima, dravne mjenice i obveznice za banke predstavljaju vei rizik cijena i likvidnosti, ali nose i vei oekivani prihod. Izdaju se u denominacijama od 1000, 5000, 10 000, 100 000 i 1 milion dolara.

Municipalne mjenice i obveznice

To su vrijednosni papiri koje izdaju lokalne vlasti na period dui od godinu dana. I ovi instrumenti su izuzeti od poreskog plaanja, ali pod uslovom da su namijenjeni finansiranju javnih, a ne privatnih investicija. Svrstavamo ih u dvije kategorije: obveznice s uobiajenim obavezama (GO) imaju podrku vlade, prihodne obveznice mogu biti koritene u svrhu finans. dug. projekata koji e u budunosti nositi prihode.

Korporativne mjenice i obveznice

Korporativne mjenice su vrijednosni papiri koje izdaju kompanije na rok dospijea do 5 godina, dok korporativne obveznice izdaju isti subjekti, ali na dui rok dospijea. Ovi instrumenti nisu tako privlani bankama zbog veeg kreditnog rizika u odnosu na vladine instrumente, ali daju vei prihod.

Ostali investicioni instrumenti novijeg datuma

U posljednje vrijeme javila se potreba za novim vrijednosnim papirima koji su nastali kao varijante postojeih vrijednosnih papira ili kao potpuno novi instrumenti. Takvi su, npr. struktuirane mjenice, sekjuritizovana aktiva i podijeljeni vrijednosni papiri.

Struktuirane mjenice

Struktuirane mjenice slue bankama da bi se zatitile od promjenljivih kamatnih stopa. Neto dobit koju nose struktuirane mjenice je manja od one koju daju dravni instrumenti. U junu 1994. godine, Federalna agencija za izdavanje dozvola za rad i kontrolu banaka upozorila je da investiranje u veliku koliinu struktuiranih mjenica nije sigurno i da to nije dobra praksa ako banci nedostaje razumijevanje svih ukljuenih rizika.

Sekjuritizovana aktiva

Sekjuritizacija je proces transformiranja inae nelikvidnih finansijskih sredstava (kao to su hipoteke na kue), koja predstavljaju osnovnu zaradu bankarskih institucija, u vrijednosne papire kojima se moe trgovati na tritu kapitala. Veliku ulogu u razvoju sekjuritizacije odigrale su informacione tehnologije (posebno su smanjile trokove naplate i zamijenile su rune isplate). Standardizovani iznosi kredita ine ih likvidnim vrijednosnim papirima, dok injenica da su sastavljene od paketa kredita doprinosi diverzifikaciji rizika, inei ih atraktivnim. Osigurane hipotekarne obveznice (CMOS) su obveznice zasnovane na isplatama iz portfelja hipotekarnih kredita. Upravo je razvoj informacionih tehnologija omoguio njihovu podjelu u nekoliko klasa, tzv. trani.

Podijeljeni vrijednosni papiri

Podijeljene vrijednosne papire razvijaju dileri, tako to razdvajaju glavnicu i kamatu od originalnog dunikog vrijednosnog papira. Oni zatim prodaju ova dva odvojena potraivanja. Potraivanja po plaanju samo glavnice nazivaju se PO (samo glavnica) vrijednosnog papira, a potraivanja po toku sredstava samo od kamata obeanih na vrijednosni papir nazivaju se IO (samo kamate) vrijednosnog papira.

Oekivana stopa povrata

Pri izboru investicionih instrumenata koje e banka nabaviti, kljunu ulogu ima oekivana stopa povrata. Ona je, ustvari, pokazatelj prihoda koji je mogue ostvariti dranjem tog instrumenta. Poveanje oekivanog povrata na imovinu, u odnosu na povrat na alternativnu imovinu, poveava potranju za imovinom, uz uslov da se druge stvari ne mijenjaju (ceteris paribus).12 Da bi smo odredili stopu povrata, moramo izraunati dobit po dospijeu (YTM), ako e se vrijednosni papiri drati do dospijea, ili izraunati planiranu dobit u periodu posjedovanja (HPY) od trenutka kupovine, pa do prodaje.

Izloenost oporezivanju

Na veinu prihoda od investicija banaka i drugih finansijskih investicija plaa se porez. Zbog toga banke pri izboru investicionih instrumenata preferiraju porediti stope povrata razliitih vrijednosnih papira nakon oporezivanja nego njihove stope povrata prije oporezivanja. Vrijednosni papiri koji daju manji prinos, a ne podlijeu obavezi plaanja poreza ili se na njih plaa manji porez nego na neki vrijednosni papir koji daje vei prinos, a na njega se plaa vei procenat poreza, mogu biti atraktivniji bankama zbog veeg povrata poslije oporezivanja.Razliite banke se mogu nalaziti u razliitim poreskim razredima. Tako su vee banke obino u najviem poreznom razredu, tako da one esto preferiraju neoporezive dravne municipalne mjenice i obveznice (vrijednosni papiri lokalnih vlasti koji nisu oporezivi). Male banke su u niim poreskim razredima, tako da uticaj poreza na njihovo pribavljanje investicionih instrumenata nije tako veliki.

Rizik kamatne stope

Kamatni rizik predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda na promjene u kamatnim stopama.Kamatni rizik je problem kojem su izloene sve finansijske institucije. Treba naglasiti da su veem kamatnom riziku vie izloeni dugoroni, nego kratkoroni vrijednosni papiri, to ne znai da su kratkoroni instrumenti sigurni u tom pogledu.Razumijevanje ove pojave je postalo toliko vano da je u posljednje vrijeme upravljanje kreditnim rizikom postala jedna od glavnih aktivnosti menadera banaka i ostalih finansijskih institucija. Cilj tog upravljanja je odravanje izloenosti rizicima u odreenim okvirima. Da bi se zatitile od ovog rizika, banke trguju fjuersima, opcijama i kam. snap-ovima. Krajnju odgovornost za upravljanje kamatnim rizikom ima nadzorni odbor banke koji odobrava poslovnu strategiju i politike za dranje rizika kamatne stope pod kontrolom.

VRSTE INOSTRANIH BANKARSKIH ORGANIZACIJA

Banke koriste irok spektar organizacionih struktura, kako bi mogle da pruaju usluge svojim klijentima.

Predstavnitva

Predstavnitva su najjednostavniji organizacioni oblik banke koja posluje na inostranim tritima. To je organizacija sa ogranienim spektrom usluga sa matinom centralom u svojoj zemlji i njen je cilj da pridobije nove klijente. Predstavnitva se ne bave depozitnim poslovima, niti odobravaju zajmove. Ova predstavnitva osnivaju se zato da bi obezbjedila pratee usluge matinoj banci i njenim klijentima.

Agencije

Agencija predstavlja neto kompleksniju strukturu od predstavnitva i prema mnogim pravnim sistemima ne prima depozitne uloge graana. Takoer, moe da preuzme obavezu da e odobriti ili otkupiti zajam, da sklapa sezonske i revolving ugovore o kreditu, da izdaje stand by akreditive, prua tehniku pomo i savjetodavne usluge klijentima., upravlja njihovim gotovinskim raunima, i pomae u trgovini hartijamaod vrijednosti klijenata.

Filijale

Najea organizaciona jedinica veine meunarodnih banaka je filijala, koja obino nudi kompletan obim usluga. Inostrane filijale nisu posebna pravna lica, ve samo lokalne kancelarije koja predstavljaju jednu veliku finansijsku korporaciju. One mogu da primaju depozitne uloge graana na osnovu propisa zemlje u kojoj su locirani, ali mogu i da izbjegnu neka pravila u pogledu depozitnih uloga, koja moraju da potuju filijale iste banke u svojoj matinoj zemlji.

Supsidijarne jedinice

Kada meunarodna banka preuzme veinsko vlasnitvo nad posebnom zakonski osnovanom inostranom bankom, ta inostrana banka postaje supsidijarna jedinica meunarodne banke. Ukoliko njen glavni vlasnik bankrotira nije obavezno da i supsidijarna jedinica bude zatvorena, obzirom da ona ima sopstvenu dozvolu zaposlovanje i akcijski kapital. Supsidijarne jedinice mogu se koristiti umjesto filijala ako lokalni propisi zabranjuju ili ograniavaju osnivanje filijala, ili zbog poreskih prednosti.

Zajednika ulaganja

Banka koja strahuje od izloenosti riziku pri ulasku na novo inostrano trite, i koja nema neophodnu ekspertizu, niti ostvarene kontakte sa klijentima u inostranstvu, ili eli da ponudi usluge za koje pojedinane banke nemaju dozvolu, moe da se odlui za zajedniko ulaganje sa inostranom bankom ili nebankarskom institucijom, uz meusobnu podjelu trokova i dobiti.

Korporacije koje su zakonito locirane izvan granica matine drave

Ove korporacije su posebne domae amerike kompanije u vlasnitvu amerike ili inostrane banke, ali su locirane izvan matine drave banke koja ih posjeduje. Ove supsidijarne korporacije prvenstveno obavljaju meunarodne transakcije.

Ugovorne korporacije

Ugovorne, odnosno poslovne korporacije su supsidijarne jedinice banke. One najvei dio svojih aktivnosti usmjeravaju na pruanje usluga meunarodnim klijentima i na obavljanje meunarodnih transakcija, slino korporacijama koje su zakonito locirane izvan granica matine drave.

IBF Meunarodna bankarska ustanova

Meunarodna bankarska ustanova (International banking facility IBF) ustanovljena je prema amerikim propisima, i prvi put osnovana je 1981. godine od strane Odbora federalnih rezervi. IBF je kompjuterizovana evidencija o raunima koji nisu dio domaih amerikih rauna banke koja posluje kao IBF. Ova ustanova mora da bude locirana u okviru SAD-a i njene aktivnosti moraju biti usmjerene na meunarodnu trgovinu.

Filijale zatvorenog tipa

Mnoge meunarodne banke, da bi izbjegle teret regulative, osnovale su posebna predstavnitva u inostranstvu koja samo vre evidentiranje primljenih depozita i drugih meunarodnih transakcija. Ove filijale zatvorenog tipa mogu da od opreme imaju samo pult i telefon ili faks, i da obavljaju knjienje depozita sa tritaeurovalute iz svih krajeva svijeta da bi izbjegle kontrolu osiguranja depozita, obavezu dranja zakonom propisanih rezervi, i ostale trokove koji nastaju onda kada domaa banka obavlja poslove prihvat. depozita.

USLUGE KOJE BANKE PRUAJU KLIJENTIMA NA MEUNARODNIM TRITIMA

Kreditna linija podrke

Veina zajmova meunarodnih banaka su kratkoroni poslovni zajmovi sa fluktuirajuim kamatnim stopama, koje su obino vezane za neku od meunarodnih baznih stopa ili referentnih stopa (LIBOR, EURIBOR, FIBOR).U posljednje vrijeme dolo je do porasta davanja kreditnih garancija od strane meunarodnih banaka, za zaduivanja njihovih klijenata na otvorenom tritu. Jedna od najpopularnijih je kreditna linija podrke.Kreditne linije podrke su veinom srednjoroni ugovori o kreditu izmeu meunarodnih banaka i njihovih velikih korporativnih i dravnih klijenata. Klijent meunarodne banke po ovoj kreditnoj liniji je ovlaten da periodino emituje kratkorone mjenice, ije je dospijee od 80 do 180 dana, tokom predvienog perioda (npr. period od pet godina).Meunarodne banke se obavezuju da e ili otkupiti mjenice koje nisu kupljene od strane drugih investitora ili odobriti dopunske zajmove zasnovane na LIBOR-u ili nekoj drugoj referentnoj kamatnoj stopi. U veini sluajeva, mjenice klijenata su u velikim apoenima (u apoenima od npr. milion amerikih dolara ili jo viim).

Eurozapisi

Meunarodne banke takoer imaju znaajnu ulogu na tritu Evrokomercijalnih zapisa (ECP), u kojima multinacionalne korporacije podiu kratkorone kredite koji pokrivaju periode od nekoliko sedmica ili mjeseci. Ovo trite kratkoronih zajmova locirano je u finansijskom dijelu Londona i privlai mnoge meunarodne banke i nefinansijske korporacije kao investitore. Dok je veina ECP zajmoprimaca locirana van SAD-a, svoje zapise na tritu eurozapisa uspjeno plasira sve vei broj amerikih kompanija ija kreditna sposobnost nije dovoljno jaka da bi se pojavile na amerikom tritu komercijalnih zapisa, ili koje moraju da prodaju zapise sa duim dospijeem. Razvoj ovog trita je uslijedio poslije finansijske deregulacije u Japanu, kojom se dozvoljava afilijacijama japanskih banaka u inostranstvu da garantuju emisiju meunarodnih komercijalnih zapisa. Meunarodne banke u velikoj mjeri kupuju ECP za sebe i svoje klijente koji investiraju, a takoer su i vodei prodavci ECP-a.. Na primjer, Citicorp Investment Bank i Swiss Banking Corporation International su odgovorne za vie od etvrtine svih meunarodnih zapisa prodatih investitorima.