Upload
dzimi-manojlovic
View
138
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
ne znam o cemu se radi
Citation preview
1
BIOLOBIOLOŠKI ETIOLOŠKI FAKTORIŠKI ETIOLOŠKI FAKTORI
2
TerminologTerminologija koja se koristiija koja se koristi
DomaćinDomaćin: bilo koji organizam koji može da obezbedi nutricione i druge zahteve neophodne za rast drugog organizma
InfeInfekcijakcija ( (kolonizacijakolonizacija):): prisustvo i razmnožavanje jednog živog organizma na ili u organizmu drugog (domaćina)
3
TerminologTerminologija koja se koristi ija koja se koristi ((nastavaknastavak))
MiMikkrofloraroflora: bakterije koje naseljavaju eksponirane površine organizma
KomensalizamKomensalizam: interakcija u kojoj kolonizujuća bakterija obezbedjuje nutricione potrebe i zaklon, pri čemu organizam domaćina nije pogodjen
4
Terminologija koja se koristi (nastavak)
Simbioza (engl. mutualisSimbioza (engl. mutualismm)): infekcija u kojoj i mikroorganizam i domaćin imaju korist
ParaParazitskizitski odnosodnos: infekcija u kojoj samo infektivni agens ima korist
5
InfekcijaInfekcija
Inficio (lat.umetnuti otrov, otrovati)
Prodor, naseljavanje i razmnožavanje Prodor, naseljavanje i razmnožavanje patogenih mikroorganizama u tkivu nekog patogenih mikroorganizama u tkivu nekog višeg organizma (čovek, životinje, biljke)višeg organizma (čovek, životinje, biljke)
6
InfekcijaInfekcija
Pojam infekcijainfekcija širi od pojma zarazna ili infektivna bolestinfektivna bolest
Zarazna ili infektivna bolestZarazna ili infektivna bolest = infekcija pri kojoj je poremećena ili ugrožena funkcija napadnutog organizma
7
InfekcijaInfekcija
Složen proces u kojem sa svojim osobinama učestvuju mikroorganizammikroorganizam, domaćindomaćin i spoljašnji uslovi koji na njih utičuspoljašnji uslovi koji na njih utiču
8
Infektivni agensi
Prioni Virusi Bakterije Rikecije Klamidije Gljivice Paraziti
9
PrioniPrioni
Prioni (engl. proteinaceous infectious particle) su male infektivne čestice koje sadrže samo proteine, kodirane genima domaćina
.
10
PrioniPrioni
Prionski proteini se mogu naći u dva oblika PrPc (engl. prion protein cellular) i PrPsc (engl. prion protein scrapie).
Normalna funkcija prionskih proteina nije utvrdjena
Poznato je da se nalaze na površini brojnih, izmedju ostalih i nervnih ćelija (i smatra se di mogli imati ulogu u prenosu nervnih impulsa u CNS-u.
11
PrioniPrioni
Patogeneza bolestiPatogeneza bolesti u koje su uključeni prioni nije pouzdano utvrdjenanije pouzdano utvrdjena.
Smatra se da– abnormalni geni za abnormalni geni za prionskeprionske proteine proteine (na hromozomu
20) mogu prouzrokovati sintezu abnormalnih proteinasintezu abnormalnih proteina (budući da se bolesti izazvane prionima mogu preneti sa roditelja na potomke) ili
– Prionski Prionski proteinprotein može usled posttranslacijskih usled posttranslacijskih modifikacijamodifikacija postati rezistentan na dejstvo proteolitičkih rezistentan na dejstvo proteolitičkih enzimaenzima (usled čega se talože u fibrilarnoj formitalože u fibrilarnoj formi u nervnim ćelijama).
12
PrioniPrioni
Taloženje izmenjenih Taloženje izmenjenih prionskih proteinaprionskih proteina u neuronima izaziva vakuolizacijuvakuolizaciju ovih ćelija ovih ćelija, a spajanje manjih vakuola uzrokuje formiranje cističnih formacijacističnih formacija i izumiranje izumiranje ććelijaelija (koje zamenjuje vezivno tkivo, bez nastanka manifestne zapaljenjske reakcije).
13
PrioniPrioni
Za prionprionee se vezuju neka veoma teška oboljenja nervnog sistema, koja se ubrajaju u grupu prenosnih prenosnih neurodegenerativnih bolestineurodegenerativnih bolesti (engl. transmissible neurodegenerative diseases, TNDs), kao što su:
Creutzfeld-JakobCreutzfeld-Jakob-ova bolestbolest (CJD), Gerstmann-Straussler-ov sindrom (GSS),Gerstmann-Straussler-ov sindrom (GSS), fatalna familijarna insomnija (FFI) i fatalna familijarna insomnija (FFI) i
kurukuru.
14
VirusVirusii
Najmanji patogeni Nemaju organizovanu ćelijsku strukturu Sastoje se od proteinskog omotača koji obuhvata jedarno
acidno središte koje čini DNK ili RNK Nesposobni za replikaciju izvan žive ćelije
15
MiMikkroorganiroorganizmizmi
Prokariotske (ba(bakterijekterije))– Jedro nije izdvojeno
Eukariotski ((gljivicegljivice)) – Sadrže membranom obavijeno jedro
16
RikeRiketsijetsije, , KlamidijeKlamidije,, K Kooksielaksiela
Organizmi koji izazivaju infektivnu bolest posedujući posedujući karakteristike i virusa i bakterijakarakteristike i virusa i bakterija
Obligatno intracelularni patogeni kao virusi Razmnožavaju se aseksualno, ćelijskom deobom Sadrže RNK i DNK slično kao bakterije
17
ParaParazitiziti
Tipovi– Protozoe– Helminti– Artropode
18
Klasifikacija infektivnih bolestiKlasifikacija infektivnih bolesti
Incidenca Mesto ulaska Izvor Simptomi Tok bolesti Mesto infekcije Faktori virulence
19
EpidemiologEpidemiologijaija (Terminolo (Terminologijagija))
EpidemiologEpidemiologijaija: ispitivanje faktora, dogadjaja, okolnosti koje utiču na transmisiju infektivnih bolesti u humanoj populaciji
IncidencIncidencaa: broj novih slučajeva obolelih od jedne infektivne bolesti u okviru jedne jasno definisane populacije
PrevalencPrevalencaa: Broj aktivnih slučajeva u jednom odredjenom trenutku
20
EpidemiologEpidemiologijaija (Terminolo (Terminologijagija))
EndemEndemske bolestiske bolesti: bolesti koje se javljaju u odredjenom geografskom regionu– Incidenca i prevalenca ovih bolesti je predvidiva i
relativno stabilna
EpidemiEpidemijaja: Naglo i neočekivano povećanje incidence bolesti iznad endemskog nivoa
PandemiPandemijaja: Širenje bolesti izvan kontinentalnih granica
21
Izvori infektivnih bolestiIzvori infektivnih bolesti
Lokacija na kojoj je došlo do infekcije
NoNozokomijalnezokomijalne: razvijaju se u hospitalizovanih bolesnika
VanhospitalneVanhospitalne (engl.Community acquired): nastale van bolničkih uslova
22
Put ulaskaPut ulaska
Penetracija Direktan kontakt Ingestija Inhalacija
23
SSiimptomatologmptomatologijaija
Specifična: reflektuje mesto infekcije (npr., dijarea, raš (osip), konvulzije, hemoragija, pneumonija)
Nespecifične: može ih izazvati veći broj infektivnih agenasa (npr. simptomi kao što su groznica, mijalgija, glavobolja)
Vidljiva: očekivani (npr., osip u malih boginja) Latentna: zahtevaju laboratorijska ispitivanja (npr., povećan
broj leukocita)
24
StaStadijumi u razvoju infektivnih bolestidijumi u razvoju infektivnih bolesti
Inkubacija Prodromalni stadijum Akutni stadijum Konvalescenti stadijum Stadijum rezolucije
25
FaFakktortori koju utiču na razvoj infekcijei koju utiču na razvoj infekcije
Tip patogena Mesto ulaska Kompetentnost imunskog sistema domaćina
26
Patogeni mikroorganizmiPatogeni mikroorganizmi
Svojstva kojim uzrokuju bolestSvojstva kojim uzrokuju bolest: Invazivnost Patogenost Toksičnost
27
INVAZIVNOSTINVAZIVNOST
je sposobnost prodorasposobnost prodora infektivnih uzročnika u organizam čoveka, kao i njihovo njihovo šširenjeirenje i razmnorazmnožžavanjeavanje u tkivima domaćina.
(neki mikroorganizmi, npr uzročnici tetanusa ili difterije, uopšte ne prodiru u tkiva, već ostaju na ulaznom mestu i luče toksine koji mogu delovati lokalno ili se prenose krvlju, limfom ili nervnim vlaknima do svojih “ciljnih organa”).
28
INVAZIVNOSTINVAZIVNOST
Sposobnost prodiranja povezana je u nekih mikroorganizama sa specifičnim svojstvima koje oni imaju Neki stvaraju enzime koji omogućavaju njihovo
širenje Neki imaju takvu gradju koja ih štiti od fagocitoze i
uništenja
29
PATOGENOSTPATOGENOST
je sposobnost mikroorganizma da poremeti fiziološke procese, odnosno da izazove patološki proces i pojavu bolesti (egzotoksinima, endotoksinima, ugradnjom u DNK ili na drugi način).
(nije absolutno postojano svojstvo već proističe iz uzajamnog delovanja mikroorganizma i napadnutog makroorganizma)
30
VIRULENCAVIRULENCA
Virulencija (virulentnost) je mera kojom se izražava stepen patogenosti odre|enog infektivnog uzročnika.
Prikazuje se kao: letalna (LD50) doza (tj. doza kojom se izaziva smrt 50% inficiranih laboratorijskih životinja) ili infektivna (ID50) doza (tj. doza kojom se može izazvati bolest u 50% inficiranih laboratorijskih životinja, odredjenog stepena težine i za tačno definisano vreme).
31
VIRULENCAVIRULENCA
Virulentni sojevi (koji izazivaju klinički teže kliničke forme infekcije) u epidemiji nastaju usled mutacije ili brze pasaže mikroorganizma sa jednog osetljivog organizma na drugi.
Povećanje virulentnosti infektivnog uzročnika naziva se egzaltacija, a smanjenje (ili gubitak) patogenosti atenuacija.
32
FFAKTORI VIRULENCIJEAKTORI VIRULENCIJE
su produkti infektivnih mikroorganizama koji povećavaju njihovu sposobnost izazivanja bolesti.
33
FFAKTORI VIRULENCIJEAKTORI VIRULENCIJE
Prema mehanizmu dejstva, dele na: faktore atherencije, faktore atherencije, faktore invazivnosti ifaktore invazivnosti i toksine.toksine.
34
Faktori atherencije
Za nastanak bilo koje infekcije neophodan je kontakt patogenog uzročnika sa ćelijama domaćina.
Faktori atherecijeFaktori atherecije omoućavaju kontakt patogenog uzročnika sa ćelijama domaćina
Za atherenciju je potrebna interakcija receptora (na ćelijama domaćina) i liganda (molekula koji se nalazi na površini infektivnog uzročnika).
Faktori atherecijeFaktori atherecije mogu biti specifispecifiččnini za mesto (površinu kože ili mukozne membrane), specifični za ćelije (orofaringealni epitel i B limfociti za Epstein-Barr-ov virus, EBV) ili nespecifinespecifiččnini (vezuju se za veći broj ćelija).
35
Faktori invazivnostiFaktori invazivnosti
Su produkti infektivnih uzročnika koji omogućavaju njihovo širenje u organizmu domaćina.
Najefikasniji invazivni faktori su enzimi koji (oslobodjeni iz uzročnika) otvaraju put uzročniku infekcije u dublja tkiva.
Drugi invazivni faktori slabe odbrambene sposobnosti organizma i na taj način omogućavaju širenje uzročnika:
– pasivno (onemogućavajuči fagocitozu) ili – aktivno (svojim dejstvom oštećujući ćelije nespecifične ili
specifične zaštite).
36
ToksiToksiččnostnost
je svojstvo mikroorganizma da luči egzotoksineegzotoksine ili endotoksine
37
ToksiToksiččnostnost
Toksini su supstance bakterijskog porekla koje uzrokuju poremećaje funkcija ćelija domaćina
38
TOKSINITOKSINI
Egzotoksini su proteini koje mogu lučiti Gram pozitivne i Gram negativne bakterije. (Dejstvom fizičkih ili hemijskih faktora može se neutralisati njihovo dejstvo uz zadržavanje njihovih antigenskih karakteristika, što se koristi pri dobijanju toksoida ili anatoksina za pripremu vakcina).
Endotoksini čineu sastavni deo ćelijskog zida Gram negativnih bakterija, ne luče se, već se osloba|aju pri deobi ili lizi bakterija.
Po hemijskoj gradji, endotoksini su lipopolisaharidi, slabi su imunogeni (budući da su polisaharidi i lipidi mnogo slabiji imunogeni od proteina) i ne mogu se koristiti za dobijanje anatoksina (niti vakcina).
39
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
Da bi izazvao infekciju virus mora stići do ćelija koje su za virus prijemčive
Prijemčivost počiva na ekspresiji receptora za viruse na površini ćelija
40
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
U ćeliju prodiru na različite načine, zavisno od gradje
– Jednostavno gradjeni uvlače se u ćeliju viropeksijomviropeksijom (slično endocitozi)
– Virusi koji imaju spoljašnji omotač, u ćeliju ulaze stapanjem tog omotača sa ćelijskom stapanjem tog omotača sa ćelijskom membranommembranom
41
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
Neki se virusi pri infekciji koriste svojim enzimimaenzimima– Virus influenceVirus influence pomoću enzima neuraminidaze
smanjuje viskoznost sluzi na površini sluznice dušnika, usled čega receptori na površini epitelnih ćelija sluznice postaju dostupni virusu da se svojim hemaglutininima veže za njih i prodre u ćeliju (osim toga, sluz postaje redja pa virus lakše prodire u donje partije disajnih puteva)
42
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
HIV Prilikom ulaska u ćeliju, delovanjem enzima reverzne
transkriptaze prepisuje jedan deo svoje jednolančane RNK u dvolančanu DNK
Novonastala DNK je prelazni oblik ili provirus koji se, pomoću enzima endonuklaze (integraze) ugradjuje u DNK ćelije
43
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
Nakon ulaska u ćeliju domaćina virusNakon ulaska u ćeliju domaćina virus od nje: Uzima sve što mu je potrebno za sintezu novih
virusnih čestica, čime ometa metabolizam ćelije i može da je uništi – CITOCIDNI VIRUSICITOCIDNI VIRUSI
Umnožava se, uzrokujući poremećaj ili prestanak biosinteze ćelijskih makromolekula – CITOCIDNI CITOCIDNI VIRUSIVIRUSI
Stvaranje virusnih inkluzija (nakupine virusa) takodje može razoriti ćelijske funkcije preko potrebne za ostvarivanje vitalnih ćelijskih funkcija – CITOCIDNI VIRUSICITOCIDNI VIRUSI
44
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
Neki virusi ne uništavaju ćelije, ali se ćelijski metabolizam menja, ćelija sintetiše virusne proteine i nukleinske kiseline, stiče nove osobine ( posebno ako se deo virusnog genoma ugradi u ćelijski genom) – na ovaj način onkogeni virusi indukuju malignu transformaciju ćelije malignu transformaciju ćelije
45
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEVirusne infekcijeVirusne infekcije
Virusne infekcije mogu:
da se završe, aktiviranjem celularnih odbrambenih mehanizama domaćina eliminacijom virusa i ozdravljenjemozdravljenjem, ili da
predju u pperzistentne infekcijeerzistentne infekcije (obično infekcije virusima koji imaju blaže citocidno dejstvo ili izbegavaju celularni odgovor domaćina) koje mogu:biti bez bez klinikliniččkih simptomakih simptoma (zato što virusi miruju) ili simptomi mogu biti slabo simptomi mogu biti slabo izraizražženieni. (Nekad u toku asimptomatskih infekcija, usled slabljenja odbrambenih snaga organizma i reaktivacije virusa, mogu nastati prolazne manifestne faze bolesti).
(Neki virusi (kao što su virusi hepatitisa B i C) izazivaju nastanak imunskog odgovora koji je usmeren prema sopstvenim ćelijama (u kojima se nalaze virusi), tako da efektorski imunski mehanizmi uzrokuju postepeno oštećenje tkiva.)
46
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Za nastanak infekcije najvažnije su karakteristike bakterija koje odredjuju njihovu virulentnostnjihovu virulentnost (faktori virulencije bakterija): – faktori atherencije, – faktori invazivnosti i – toksini.
47
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Faktori virulencijeFaktori virulencije
omogućavaju prianjanje bakterija za ćelije domaćina, širenje u organizmu i nastanak oštećenja ćelija domaćina.
.
48
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije
Patogene bakterije prianjaju (atheriraju) za ćelije domaćina posredstvom povrpovrššinskih molekulainskih molekula (iz bakterijskog zida ili membrane) koji se kao ligandi vezuju za specifiligandi vezuju za specifiččne ne ććelijske receptoreelijske receptore ili preko posebnih strukturaposebnih struktura koje omogućavaju atherenciju bakterija za ciljne ćelije.
Prema hemijskom sastavu receptorireceptori su najčešće ugljeni hidrati (tj. ugljenohidratni ostaci glikoproteina), a athezivni molekuliathezivni molekuli bakterija (atheziniathezini) najčešće su proteini
49
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Specijalizovane bakterijske strukture koje omoguSpecijalizovane bakterijske strukture koje omoguććavaju athezijuavaju atheziju bakterija su:
fimbrijefimbrije (Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija) koje se vezuju za receptore na epitelnim ćelijama (koji u sebi sadrže šećer manozu),
flageleflagele (vibriona kolere), polisaharidni glikokalikspolisaharidni glikokaliks, tj. kapsula i sluzavi omotač (streptokoka i
stafilokoka) koji se vezuju za epitelne ćelije i sintetske implantate, lipoteihoinska kiselinalipoteihoinska kiselina (koagulaza negativnog stafilokoka i piogenog
streptokoka) koja se vezuje za fibronektin kojim su obložene epitelne ćelije i
povrpovrššininsski proteiniki proteini (IgA proteaze) koji razgradjuju imunoglobuline klase A (IgA) i pomažu prianjanje bakterija (Neisseria, Haemophilus i Streptococcus pneumoniae) za sluzokožu.
50
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Faktori invazivnostiFaktori invazivnosti bakterija su
enzimi (koji omogućavaju njihovo širenje u okolno tkivo) i antifagocitni faktori (koji sprečavaju fagocitozu).
Enzimi bakterijskog porekla omogućavaju prodor patogenog uzročnika u okolno tkivo (i širenje infekcije), a mehanizmi njihovog dejstva veoma su raznovrsni:
StreptokinazaStreptokinaza rastvara fibrinske niti koaguluma i omogućava širenje streptokoka u okolno tkivo,
HijaluronidazaHijaluronidaza razgradjuje medjućelijsku supstancu vezivnog tkiva i omogućava širenje streptokokne ili pneumokokne infekcije,
KolagenazaKolagenaza razgradnjom kolagena omogućava prodor infektivnog uzročnika (klostridija) u tetive, hrskavičavo i koštano tkivo,
KoagulazaKoagulaza uzrokuje stvaranje fibrinskog sloja koaguluma, koji ne dozvoljava prodor odbrambenim molekulima i ćelijama do stafilokoka koji je uzročnik infekcije,
51
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
EgzotoksiniEgzotoksini – Su proteini koji se sekretuju iz živih bakterijskih
uzročnika, – Specifično se vezuju za odredjena tkiva I– Izazivaju specifične simptome bolesti (koji zavise od
tropizma toksina, odnosno od ćelija za koje se toksini vezuju).
– Uglavnom se sastoje iz dveju subjedinica, od kojih je jedna (subjedinica B) odgovorna za vezivanje toksina za specifične receptore (engl. binding, što znači vezujući), a druga (subjedinica A) za toksično dejstvo enzima (engl. active, što znači aktivan)
52
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije
Bakterijski egzotoksiniegzotoksini mogu delovati na nekoliko načina:
izazivajući oštećenja ćelijske membrane i lizu ćelije,
inhibišući sintezu proteina, povećavajući koncentraciju cikličnog AMP
(cAMP) u ćelijama, blokirajući oslobadjanje neurotransmitera i aktivišući ćelije imunskog sistema.
53
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Izvesni egzotoksini egzotoksini oštećenjem ćelijske membrane izazivaju lizu ciljnih ćelija (usled povećanja propustljivosti membrane voda ulazi u ćeliju, ćelija bubri i njena membrana prska). – Oštećenja ćelijske membrane mogu prouzrokovati
enzimi (lipaze) ili proteini koji se ugradjuju u ćelijsku membranu, formirajući u njoj otvore (pore).
54
MEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcije
Neki toksini (kao toksin Corynebacterium-a diphteriae i Pseudomonas-a aeruganosae) inhibiinhibiššu sintezu proteinau sintezu proteina u ciljnim ćelijama (inaktivacijom faktora elongacije koji je neophodan za sintezu polipeptidnog lanca).– Prestanak sinteze proteina uzrokuje smrt ciljnih
ćelija.
55
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije
Koncentracija sekundarnog glasnika cAMPKoncentracija sekundarnog glasnika cAMP može se povećati na nekoliko načina:
– direktnim oslobadjanjem cAMP od strane patogenih bakterija,
– oslobadjanjem enzima adenilat ciklaze (koji u ciljnoj ćeliji dovodi do stvaranja cAMP) ili
– stimulacijom aktivnosti adenilat ciklaze u ciljnoj ćeliji.
Egzotoksini (oslobodjeni od strane Esherichia coli i Vibrio cholerae) stimulišu sintezu cAMP u enterocitrima i uzrokuju lučenje velike količine tečnosti i elektrolita (i nastanak proliva).
56
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije
Toksini klostridija, koji blokiraju oslobadjanje neurotransmitera, mogu izazvati mlitavu ili spastičnu paralizu mišića.
Toksin Clostridium-a botulinum onemogućava oslobadjanje acetilholina u neuromišićnim spojnicama i uzrokuje nastanak mlitave paralize mišića, dok toksin Clostridium-a tetani sprečava oslobadjanje inhibišućih neurotransmitera i izaziva spastičnu mišićnu paralizu
57
MEHANIZMI INFEKCIJEMEHANIZMI INFEKCIJEBakterijske infekcijeBakterijske infekcije
I na kraju, neki egzotoksiniegzotoksini kao superantigenikao superantigeni, aktivacijom velikog broja T limfocita uzrokuju oslobadjanje citokina IL-1 i TNF-ά i nastanak sistemskih promena.
Egzotoksin Staphylococcus-a aureus-a izaziva trovanje hranom ili sindrom toksičnog šoka, a egzotoksin Streptococcus-a pyogenes (grupe A) nastanak šarlaha.
58
ENDOTOKSINIENDOTOKSINI
su lipopolisaharidi, sačinjeni od lipidnog (lipida A) i polisaharidnog dela (O antigena).
Znatno su slabiji toksini od egzotoksinaslabiji toksini od egzotoksina (za njihovu toksičnost odgovorna je lipidna komponenta).
Lokalizovani su u ććelijskom zidu Gram elijskom zidu Gram negativnih bakterijanegativnih bakterija i oslobadjaju se tokom deobe ili razgradnje tih bakterija.
59
ENDOTOKSINIENDOTOKSINI
Imaju snasnažžno pirogeno i proinflamatorno no pirogeno i proinflamatorno dejstvodejstvo: indukuju nastanak groznice, podstiču sintezu citokina (IL-1 i TNF-) i aktivišu sistem komplementa alternativnim putem.
60
ENDOTOKSINIENDOTOKSINI
Njihovo prisustvo u cirkulacijiprisustvo u cirkulaciji (u maloj količini) može da izazove oslobaoslobadjdjanje anje vazoaktivnih peptida i nastanak vazoaktivnih peptida i nastanak vazodilatacije i hipotenzijevazodilatacije i hipotenzije (tj. endotoksičnog ili septičnog šoka).
61
ENDOTOKSINIENDOTOKSINI
IIzazivaju poliklonsku aktivaciju B limfocitazazivaju poliklonsku aktivaciju B limfocita i
aktiviaktiviššu XII faktor koagulacijeu XII faktor koagulacije (Hageman-ov faktor) sa inicijacijom diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK-a), sindroma koji karakteriše:
– razvoj diseminovane tromboze, – potrošnja faktora koagulacije i – nastanak potrošne koagulopatije (sa pojavom petehijalnih
krvarenja).
62
REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU
Kliničke manifestacije, simptomi, znaci i ishod ishod infektivnih bolestiinfektivnih bolesti odredjeni su:
direktnim i indirektnim efektima inflamacijske reakcije,
imunskih reakcija, mehanizmima delovanja samih
mikroorganizama
63
REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJUREAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU
Klinički, infektivne bolesti se mogu podeliti u dve osnovne grupe:
PrvuPrvu, čine one u kojima pre svega dolaze do izražaja efekti mikroorganizama i inflamacijska reakcija, a specifični imunski odgovor doprinosi fazi prirodnog izlečenja i smirivanja simptoma (ove bolesti imaju akutni ili subakutni tok: perakutni toksični sindrom, specifični toksični sindrom, akutne infektivne bolesti, SIRS, sepsa, šok, MODS)
DruguDrugu, čine one u kojima, pre svega, dolaze do izražaja efekti trajne aktivacije i održavanja imunskog odgovora, te promena reaktivnosti imunskog sistema (hronične infektivne bolesti, autoimunost, imunodeficijencije, virusna onkogeneza)
64
REAKCIJA DOMAĆINA NA INFEKCIJU
Uzročnici infekcije pokreću u organizmu niz zbivanja od kojih su mnoga deo tzv. odgovora akutne fazeodgovora akutne faze
65
ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE
Uključuje: Niz promena metaboličkih, endokrinih, imunskih i nervnih
funkcija Groznicu Negativan azotni bilans Povećanje sinteze proteina akutne faze, a smanjenje
sinteze albumina Leukocitozu udruženu s povećanjem broja nezrelih
leukocita u krvi Smanjenje koncentracije gvoždja i cinka, a povećanje
koncentracije bakra
66
ODGOVOR AKUTNE FAZE
Većina promena nastaje u toku nekoliko sati ili dana od početka infekcije ili zapaljenja, mada neke ostaju i u toku trajne infekcije
U nastanku većine od tih promena učestvuju isti medijatori koje sintetišu aktivisane makrofage (IL-1, IL-6, TNF-IL-1, IL-6, TNF-άά)
Generalno, delovanje ovih medijatora je sinergističko, mada ne podjednako na sve promene koje uključuje odgovor akutne faze.
67
ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE
IL-1, IL-6, IL-1, IL-6, TNF-TNF-
Hipotalamus (sinteza PgE2): groznicaHipotalamus (sinteza PgE2): groznica
CNS: endorfiniCNS: endorfini
T limfocitaT limfocita (limfokini )
Imunski sistem: aktivacijaImunski sistem: aktivacija
B limfocitaB limfocita (antitela)
Kosna srž: granulocitozaKosna srž: granulocitoza
Jetra: Jetra: sinteza proteina akutne faze sinteza proteina akutne faze
Mišići: Mišići: katabolizam proteinakatabolizam proteina
68
ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE
Promene u krviPromene u krvi– Promene u krvnoj plazmi
Proteini plazme Sedimentacija eritrocita
69
ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE
Proteini plazmeProteini plazmeU toku akutne infekcijeakutne infekcije sinteze sinteze albuminaalbumina u jetri praćeno je 1 i 1 i 2 globulina2 globulina (zbog sinteze
proteina akutne faze) i i globilina globilina - fibrinogenafibrinogena (takodje proteina akutne faze, što seobično ne vidi jer se elektroforeza proteina standardno odredjuje u serumu), dokdok globulinska frakcija može biti i globulinska frakcija može biti i zbog sinteze transferina u jetri u njegovog prelaska u medjućelijski prostor
Proteini akutne faze (kao pozitivni i negativni markeri zapaljenja) sintetišu se u jetri pod dejstvom IL-1, IL-6 i TNF-i imaju ulogu u nespecifičnoj zaštiti organizma.
U toku hronihroniččne infekcijene infekcije najveće povećanje je koncentracije globilina globilina (kojima pripadaju imunoglobulini, tj. specifična antitela sintetisana u humoralnoj odbrani organizma).
70
ODGOVOR AKUTNE FAZEODGOVOR AKUTNE FAZE
Sedimentacija eritrocita (SE, nespecifična laboratoriska analiza kojom se odredjuje brzina taloženja eritrocita i drugih ćelija iz stajaće krvi)
Javlja se redovno u generalizovanim bakteriskim infekcijama
U akutnoj infekciji nastaje zbog koncentracije proteina akutne faze i imunoglobulina, a u hroničnoj zbog koncentracije globulina, ali često i zbog anemije
71
PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA
Promene u broju leukocita mogu da budu: apsolutno apsolutno povepoveććanjeanje (ili smanjenjesmanjenje) broja leukocita (koje može biti praćeno promenom relativnog odnosa leukocitnih promenom relativnog odnosa leukocitnih subpopulacijasubpopulacija).
Promene odnosa leukocitnih subpopulacijaPromene odnosa leukocitnih subpopulacija korisne su u diferencijalnoj dijagnozi infekcije prema uzročniku: bakterijskebakterijske su najčešće praćene povećanjem broja neutrofilnih leukocita, virusnevirusne povećanjem broja limfocita a parazitparazitskeske infekcije povećanjem broja eozinofilnih leukocita u perifernoj krvi.
.
72
PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA
U toku bakterijskih infekcija u inflamatornom žarištu dolazi do sinteze brojnih citokina, a neki od njih pomažu sazrevanje neutrofilnih leukocita u kostnoj srži i njihovo oslobadjanje iz rezervnog prostora zrelih ćelija (granulocitne rezerve kostne srži).
73
PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA
Limfocitoza u toku virusnih infekcija najčešće je posledica dejstva oslobodjenih citokina koji utiču na aktivaciju i proliferaciju limfocita (kao što je slučaj sa proliferacijom CD8+ T limfocita, koji se nazivaju „virociti“, u toku infekcije sa EBV), a jednim delom i prelaska neutrofilnih leukocita iz krvi u tkiva.
74
PROMENE BROJA LEUKOCITAPROMENE BROJA LEUKOCITA
Povećanje broja eozinofilnih leukocita u krvi, koje prati infekcije multicelularnim parazitima, nastaje usled dejstva T limfokina na sazrevanje eozinofilnih leukocita u kostnoj srži.
Interesantno je da se smanjenje broja eozinofilnih leukocita sreće na početku različitih infekcija, dok pri kraju infekcije nastaje povećanje broja eozinofilnih leukocita, što se naziva zora zdravlja i predstavlja dobar prognostički znak
75
PROMENE U BROJU TROMBOCITAPROMENE U BROJU TROMBOCITA
Tokom infekcije može nastati smanjenje broja trombocita u perifernoj krvi (trombocitopenije) usled athezije trombocita za zid krvnih sudova, agregacije trombocita, stvaranja antitrombocitnih antitela i oštećenja kostne srži (sa smanjenjem broja prekursorskih ćelija trombocitne loze).
Neke hronične infekcije mogu da budu praćene povećanjem broja trombocita (trombocitozom).
76
PROMENE U BROJU TROMBOCITAPROMENE U BROJU TROMBOCITA
Neke hronične infekcije mogu da budu praćene povećanjem broja trombocita (trombocitozom).
77
PROMENE KOAGULACIJE KRVI
Promene u koagulabilnosti krvi (u pravcu pojačane sklonosti ka stvaranju tromba) nastaju usled:
– aktivacije unutrašnjeg puta koagulacije krvi (produktima mikroorganizama ili nekim imunskim mehanizmima koji aktivišu XII faktor) ili
– oštećenja zidova krvnih sudova, sa osloba|anjem tkivnog tromboplastina (koji pokreće spoljašnji put koagulacije).
U najtežim poremećajima formiraju se brojni trombi u cirkulaciji što se naziva diseminovana intravaskularna koagulacija ( DIK), a usled potrošnje faktora koagulacije ovo stanje može da se komplikuje krvarenjima.
78
POREMEĆAJI BROJA ERITROCITA
Anemija može da nastane u akutnoj infekciji (obično hemolizna, usled delovanja bakterijskih toksina ili imunskog odgovora pokrenutog infekcijom, mada može biti uzrokovana i supresijom kosne srži)
Anemija (normnohromna ili hipohromna) se često javlja i ako infekcija traje duže od nedelju dana (anemija hronične infekcije) - normnohromna ili hipohromna
79
METABOLIČKI POREMEĆAJI
KKod svih infekcijaod svih infekcija vidja se povećan katabolizam belančevina, koji nastaje usled dejstva hormona nadbubrežnih žlezda (u okviru OAS) ili citokina (IL-1 i TNF-) oslobo|enih tokom infekcije.
U tetešškim infekcijamakim infekcijama može da se povepovećća nivo a nivo lipidalipida u serumu.
U nekim infekcijama mogu da nastanu znaznaččajniji ajniji poremeporemeććaji koncentracije elektrolita, sa gubitkom aji koncentracije elektrolita, sa gubitkom ili zadr`avanjem vodeili zadr`avanjem vode.
80
Dijagnoza infektivne bolesti
Dokaz prisustva patogena na mestu infekcije obolelog
Postojanje kliničkih znakova i simptoma (simptomatologija) koji su kompatibilni sa odredjenim infektivnim procesom
81
Tehnike za laboratorijsku dijagnostiku
Kultura Serolologija ili detekcija karakterističnih
antigena Gensko sekvencioniranje ili metabolički
produkti patogena
82
Tipovi Antimikrobnih agensa
Antibakterijski agensi Antivirusni agensi Antifungni agensi Antiparazitski agensi
83
Klasifikacija antibakteriskih agensa prema mestu delovanja
Penicilni: ćelijski zid Cefalosporini: ćelijski zid Monobaktami: ćelijski zid Aminoglikozidi: ribozomi Tetraciklini: ribozomi Makrolidi: ribozomi Suflonamidi: inteza folne kiseline Glikopeptidi: ribozomi Kvinoloni: DNK sinteza
84
Orudja bioterorizma
Kategorija A – Kuga– Tularemija– Velike boginje– Virusi hemoragijskih groznica
Kategorija B – Uzročnici alimentarnih i vodom uzrokovanih infekcija– Uzročnici zoonoza
85
Orudja bioterorizma (nastavak)
– Virusni encefalitidi
Category C agents – Micobacterium tuberculosis– Nipah virus i hantavirus– Vurus žute groznice– Criptosporidium parvum