asopis / / Journal

d i s k u r s i drutvo, religija, kultura /

, , / society, religion, culture

Godina II / Broj 3

Temat

DEMOKRATIJA I KRIZA

CEIR Predstavnitvo Centra za empirijska istraivanja religije u

Bosni i Hercegovini,

U saradnji sa Centrom za politiku kulturu

Sarajevo 2012

Sadraj

Jasmina Husanovi: Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja ......................................................11

Mile Lasi: Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu .........................................................25

Draen Barbari: Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice ...........45

Alma Jefti: Demokratski hedonizam posljednjeg ovjeka ................................65

Vesna Ivezi: Kriza demokracije u Europi - pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma - .....................................77

: - - ...................97

. : .................................................................................105

Nikola Kneevi: Politika teologija unutar apsolutistikog diskursa Karla mita ...............................................................117

Roozbeh (Rudy) B. Baker: Individualizam i demokratska drava ...................131

Selvira Draganovi: Bosanskohercegovako drutvo, psihopatologija i demokratija...........................................................................143

Sran Puhalo: Percepcija glasaa i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj skuptini Republike Srpske na ideolokom kontinuumu lijevo, desno, centar ..........................................................................................153

Saa Gavri: Sluaj Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine - strukturalna greka nedovrene demokratije u Bosni i Hercegovini - ...........167

Lejla Mui: Mjesto i uloga Ostalih u ustavu Bosne i Hercegovine i buduim ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu - kako poboljati poloaj ena Jevrejki kao manjinske grupe u Bosni i Hercegovini - multidisciplinarni pristup problemu - ........................183

Ivan Hromatko: Status Squaw ..........................................................................199

Zlatiborka Popov Mominovi: Diskursi etnopolisa (Prikaz knjige: Asim Mujki, Mi, graani etnopolisa, Sarajevo, ahinpai, 2007.) ...............215

Nada Ler Sofroni: Feminizam kao drutvena kritika (Prikaz knjige: ura Kneevi, Feminizam i kako ga stei, Zagreb, Fraktura, 2012.) ...........219

arko Papi: Na dvije vode i jednom temelju (O rukopisima/knjigama dr. sc. Mile Lasia Dvije knjige pod jednim krovom: Nepodnoljiva lakoa umiranja Titove Jugoslavije i U potrazi za vjerodostojnim pripadanjem,

OFF SET Tuzla, Vidiportal.ba, Tuzla, 2012., strana 359)................................221

O autorima/cama ..............................................................................................227

DEMOKRATIJA I KRIZA

DEMOCRACY AND CRISIS

Originalan nauni rad

Jasmina Husanovi1

KULTURA TRAUME I IDENTITARNA

POLITIKA U BIH: KRITIKA IDEOLOGIJE

POMIRENJA2

Ovaj nauni rad kritiki razmatra posebne tehnologije kulturaliziranog upravljanja

ivotom u Bosni i Hercegovini koje se odnose na politiku abjekta, afekta, traume i terora tokom zadnjih decenija biopolitikog dravotvorenja na post-jugoslovenskom prostoru kroz kulturu trauma usljed atrociteta drutvenog i politikog iskustva. Analiziraju se do-minantni reimi tranzicijske pravde i novi oblici biovlasti s obzirom na problem nesta-lih osoba, koji kroz jezik prava, nauke perpetuiraju identitarnu politiku nastalu u rascjepu

izmeu masovne grobnice i geta. Na temelju viegodinjeg istraivakog rada (terenski intervjui, fokus grupe, uesniko posmatranje, analiza arhivskog materijala, akademskih i medijskih tekstova, itd.), autorica ukazuje na vanost kooperativnih napora u preklapa-juim poljima aktivizma, teorije i umjetnosti usmjerenih ka transformativnom djelovanju protiv terora nejednakosti u drutvu kojim vlada logika osiromaenja, korupcije i banal-nosti. Nasuprot mrtvouzica identitarne politike, kulture traume, ideologije pomirenja i

terora svakodnevnice, postavlja se onaj rad u polju kritike proizvodnje znanja i kulturne produkcije koji poraa nove subjekte i imaginarije nade, zajednitva i solidarnosti prema politici jednakosti.

Kljune rijei: kultura traume i identitarna politika; biopolitika i upravljanje te-rorom; masovna grobnica i geto; nestale osobe, tranzicijska pravda i ideologija pomi-renja; abjekt, afekt, solidarnost, zajednitvo, jednakost

Teror kao i obino3 je metafora administriranja ljudskim ivotom i smr-

u ve decenijama u Bosni i Hercegovini kao zajednici koju konstituira iskustvo abjekcije - unitenja, izopenja, progona, podreenosti i iskoritenosti od strane reima vladanja. Iskustva abjekta i abjekcije koja dijelimo kao ljudska bia od-nose se na ljudsku reakciju (uas, nagon za povraanjem, gaenje, odbijanje) on-

1 jasmina.husanovic@untz.ba

2 Rad je u kraoj formi prezentiran na okruglom stolu povodom objavljivanja prva dva

broja asopisa Diskursi: Identitet, multikulturalizam i strah od drugog, Sarajevo, 28. oktobar 2011. 3 v. Taussig, M. Culture of Terror Space of Death, Comparative Studies in Society

and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497; Michael Taussig, Terror As Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of Siege u The Nervous System, str. 11-35.

Jasmina Husanovi

12

da kada nam zaprijeti kolaps simbolikog poretka kroz radikalni rez u znaenju koji nastaje usljed gubitka distinkcije izmeu subjekta i objekta, ivota i smrti, ili sebe i drugog. Kristeva definira abjekt kao neodreeno polje koje okruuje granice, ono granino koje prijeti stabilnosti formacije subjekta, samo nalije re-alnog kojem svakodnevno svjedoimo i u ijem se obzoru prepoznajemo kroz traumatina iskustva separacije u simbolikom poretku.4 Moglo bi se rei, onda kada smo traumatino suoeni sa uasom vlastite materijalnosti. Takva su isku-stva smrt, gubitak, biti izloen obezljuenju, te pretvorbi u rtvu, biti drutveno i politiki mrtav, svjedoiti nasilju, otpadu...

Valja se suoiti sa onim to je nasilno izbaeno iz naeg svijeta, a jednom je bilo subjekt, jezik, smisao, onda kada osvanemo naseljavajui zemlju masov-nih grobnica. Iz tog iskustva dolazi i uvid da se abjektni subjekt-objekt vladanja

(ili abjektna tijela kolonijalnih, neoliberalnih, patrijarhalnih, dravotvornih rei-ma koje Zygmunt Bauman naziva proizvedenim ljudskim otpadom koji opstaje

kroz razmontirano zajednitvo5), ne da tek tako iskorijeniti. Naime, u stanju abjekcije se ne nalazi samo ono drugo koje je drutveno mrtvo i politiki irele-vantno kao pasivna rtva, nego i svi subjektiviteti koji su graninici neke zajed-nice, ono to je negdje izmeu, na rubu, neodredivo, opasno, uznemirava i pot-kopava vladajui poredak. Oko nas su materijalni ostaci onoga to su abjektna tijela suverenih politika (siromani, ene, iskljueni, kolonizirani...) izvojevala kroz mnoge pobjede u ime slobode, jednakosti i zajednitva u modernom dobu. Takvo poimanje abjektnih ili ekscesivnih subjekata, koje je direktno povezano sa

politikom emancipacije, tema je ovog teksta.

Upravljanje traumom i politizacija ivota: masovna grobnica i geto u BiH

Vano je izai iz partikularnog i promiljati nasilje bio-kratije univerzalno, s obzirom na upravljanje ivotom kroz razne bijele reime meunarodne poli-tike, dok se ova koprca izmeu pitanja sigurnosti i pitanja slobode i jednakosti u multiplicirajuim sigurnim zonama i getoima irom svijeta. Bosna i Hercego-vina eksperimentalno je polje raznih intervencija u ovom smislu, pri emu takve (inter)nacionalne reime upravljanja prate razni mehanizmi iskljuenja i segre-gacije. ivoti agregirani u getoiziranim prostorima BiH prolaze kroz intenzivizi-rane stepene osiromaenja i eksploatacije, te javnog obesmiljavanja time to su relegirani na poziciju drutvene anomalije, uskraeni za mogunost kolektiviteta koji bi se odupro simbolikoj i materijalnoj pljaki koja ih i proizvodi u drutve-

4 v. Kristeva, J. Powers of Horror. An Essay on Abjection. Abjekt se u psihoanalizi od-

nosi takoer na iskustvo odvajanja od majke, kroz koju se prelamaju pitanja hrane, zna-enja i jezika; abjekt je konstitutivan inu potrebnom kako bismo naselili simboliko kao subjekti zakona koji daje znaenja drutvenom pregovoru, te sakrili rascjep unutar su-bjektiviteta koji nas moe svaki as progutati. 5 Bauman, Z. 2003. Liquid Love; Bauman, Z. 2004. Wasted Lives.

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

13

ne otpadnike.6 Kao to pokazuju Baumanova promiljanja, getoi su zatvori bez

zidova zahvaljujui kriminalizaciji siromatva koja se upotrebljava kao strategija vezivanja nepoeljnih za tlo, s ciljem da ih se imobilizira i izolira na omee-nom prostoru. No, Bauman nas takoer opominje da pored istinskih getoa (koji-ma su poreknute slobode, jednakost i sigurnost, kao to su to urbane periferije naseljene siromanima), postoje i oni lani, dobrovoljni getoi (u kojima se us-tvruje da slue slobodi i sigurnosti, kao to je EU).7 Getoizacija je niz mehani-zama uklanjanja otpada kroz tijela i ivote onih koji vie nisu od koristi kao re-zervna armija proizvoaa, nego su se pretvorili u neispravne i beskorisne po-troae iz ugla moi/profita i njihovog sigurnog teritorija.8

U tom kontekstu treba sagledati kako se u otpad pretvara i iz drutva izba-cuje sve ono to vie nema politiku ili ekonomsku upotrebljivost, odnosno oni koji nisu vie utilitarna tijela opravdana dominantnim poretkom. Masovna grob-nica kao metafora ljudskog otpada proizvedenog politikim nasiljem etnonacio-nalne grabei za kapital jeste i smetljite odbaenog subjekta, materijalnog ostat-ka to svjedoi moima uasa (Kristeva), a to je smetljite stalno u pogonu. Abjektni se subjekt mora uvijek i iznova proizvoditi kroz repeticiju matrica nasi-

lja, rasizma, terora i zvjerstva, koji, ne samo da ine politiku genocida i legitimi-raju njeno perpetuiranje, nego su i konstitutivne globalnim oblicima politike ovlasti, i njenim domaim materijalizacijama koje bi da nose razna kulturalizi-rana i depolitizirana ruha ne dovodei u pitanje vlastitu politiku mo, privilegi-ju i profit. U Bosni i Hercegovini se radi o kontinuiranom upravljanju ivotom nakon traume putem istih politikih projekata ija je mrana tajna to da im lo-gor postaje logos svijeta

9 poredanog na uasu gubitka i onome to preostaje.

Upravlja se materijalnim ostacima ivota kroz politiku abjekcije, kroz nasilno podreivanje ideolokoj lai etnonacije u tranziciji koja je zaposjela svakodnevni ivot kao jedino mogue mjesto miljenja i jedini mogui horizont djelovanja.

Bio-kratija je kovanica koja oznaava menadment javnim ivotom u ho-ror-porno izvedbama kroz kulturalizirano administriranje ivotom u svrhu aku-mulacije kapitala i moi koja nije odgovorna nijednoj politikoj zajednici, nego interesima globalnih i lokalnih, privatnih i dravnih elita koje multipliciraju i usavravaju mehanizme ovladavanja tijelima odreene populacije kao proizvod-nim sredstvom koje ima nusproizvod, one oblike ivljenja koji postaju otpad. Pi-

6 Lic J.D. Wacquant, Urban outcasts: stigma and division in the black American ghetto

and the French urban periphery, International Journal of Urban and Regional Rese-arch, vol.17, br.3. (1993), str. 368. 7 Bauman, Z. Community. Seeking Safety in an Insecure World , str. 116-121.

8 Ibid., 120.

9 Inspiraciju za protivljenje logoru koji bi da je logos svijeta crpim iz pjesme Marka Ve-

ovia Tri cigare, koja je bila predmet meunarodne cenzure, kao i poezija ejle eha-bovi, ne uavi u antologiju poezije posveene obiljeavanju Meunarodnog dana ne-stalih u BiH 2009. godine. (v. Veovi, M. Meunarodni dan nestalih: Hoe da nam oduzmu pravo na sjeanje, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/defa-ult.asp?kat=fok&broj_id=585&tekst_rb=3

Jasmina Husanovi

14

tanje radikalnog reza iz ove matrice koje postavlja pitanje nove politinosti, dru-tvenosti i zajednitva nakon genocida jeste i pitanje univerzalne politike eman-cipacije od institucionalizirane politike terora danas. Potrebno je iskoiti iz i preskoiti prevladavajue naine vienja i injenja, drutvene imaginarije koji mistificiraju suverene fetie dravotvorenja i ideoloko nasilje administriranja pravde kroz cinini odnos prema res publica? Razmiljati o trenutnim reimima upravljanja traumom dok nam je cilj emancipatorska politika praksa znai suo-iti se sa masovnom grobnicom, ne samo metaforom za ljudski otpad proizveden politikim nasiljem, nego i metonimijom za drutveni poredak nakon zvjerstva koje se normalizira i pripitomljava kroz paradigmu terapeutskog vladanja abjek-

tom i afektom populacije, odnosno zdruenim strategijama sigurnosti i razvoja u reimu tranzicijske pravde.

Kao potencijalni i aktuelni ljudski otpad, abjektni subjekt je nestali, onaj koji je i depolitiziran i kulturaliziran, a istovremeno i prezasien suverenom mo-i upravo kroz administraciju ivota i smrti koja se ini preko abjektnih tijela kroz jezike zakona i nauke, nacije i religije. Meutim, ovi jezici ne mogu poli-tiki ispuniti ispranjene svjetove i getoizirane ivote oko nas gdje jo jednom ivimo viestruke depolitizacije tako to smo kao tijela biopolitike i diskurzivno i materijalno matematizirani (kroz nauku), kodificirani (kroz zakon), kulturalizi-

rani (kroz identitarnu politiku) ili metafizicirani (kroz religiju). Postgenocidno

drutvo kao abjektna simbioza mrtvih i ivih prostor je u kojemu su ivot i smrt nainjeni nerazluivim kroz figure golog ivota (Agamben), prekarnog ivota (Butler) ili ljudskog otpada (Bauman). Ovakvom drutvu danas svjedoimo na pustoj zemlji u uasu unitenog zajednitva koja preostaje iza genocida jednako tako kao i iza aktuelizirane ideologije pomirenja kroz drutvo aparthejda.

Nestali i/ili preostali: nedjeljivi ostatak politikog zajednitva u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini danas upravljanje traumom uruenog projekta za-jednitva i jednakosti perpetuira iste politike terora i rasistike identifikacije za-snovane na krvi i kosti etnonacionalnog srodstva (bez obzira na sve procedure

zasljepljivanja, distanciranja, privatiziranja i racionaliziranja potrebne da bi se

upravljalo afektom koje poluuje iskustvo abjekcije). Vidimo to ak i u radu Me-unarodne komisije za nestale osobe iji je proizvod to da su nestale osobe iden-tifikacijom ponovo reinsertirane u poretke drave, etnonacije i religije, u ime pravde i budunosti koju nudi reim terapeutskog vladanja kroz tranzicijsku pravdu.

10 Ono to se javlja oko nas je utvarni suvereni reim znanja/moi na gra-

ninici ivota i kapitala novi oblici ovlasti nad ivotom koji izbjegavaju odgo-

10

v. Husanovi, J. Ka emancipativnoj politici svjedoenja: politika nestalih kao vlada-nje traumom kroz kodifikaciju/matematizaciju/depolitizaciju na razmeima (inter)nacio-nalnih reima 'terapeutske/tranzicijske pravde', transkript javnog predavanja u sklopu Oktobarskog salona u Beogradu 2008. godine, novine Matemi reasocijacije (Grupa Spo-

menik, Beograd, 2010).

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

15

vornost za proizvodnju sve veih nejednakosti u ime stabilnosti i razvoja, a svoje terapeutsko lice pokazuju kroz prakse tranzicijske pravde. Ubitana logika ovih reima je sveprisutna, zbog toga to se vremenom trauma ne moe nikada ovla-dati u potpunosti ni na linom ni na kolektivnom nivou (ovo vrijeme traume nije linearno i uruava distinkciju prolo-sadanje-budue). Uzalud svi instituciona-lizirani napori, meunarodni tribunali, komisije za istinu i pomirenje, institucije za ve nestale osobe i osobe koje tek trebaju nestati (nepoeljni imigranti), jer i-va tijela u kretanju uzdrmavaju sigurne zone biopolitike.

Bosna i Hercegovina je samo jedna od primarnih testnih zona za oblike

upravljanja na nultom nivou krize suverenosti danas. Revizionistike diskusije o politici genocida u meunarodnom i domaem kontekstu upotrebljavaju klasine strategije depolitizacije kao to su partikularizacija, kulturalizacija i normalizaci-ja masovne proizvodnje ljudskog otpada. Uz sve to, institucije koje treba da ka-

njavaju krenja slobode i sigurnosti na meunarodnom planu u ozbiljnoj su kri-zi legitimiteta. Kao to upozorava Sari Wastell:

Meunarodno upravljanje krizom evolviralo je kao socijalni sistem (u lumanovskom smislu), operacionalizovan kroz binarni kod

poretka: afekt. Poklon koji to upravljanje daje jeste poredak, pore-

dak koji e nadmaiti afekt tribalnog, primordijalnog ili etnikog (afektivnog) antagonizma. Naravno, ovo predstavlja znaajno po-greno tumaenje situacije: stvaranje afektivnih veza i podela obi-no su cilj ratnih zloina, a ne uzrok. Ako nas je Holokaust bilo ta nauio, to je da je genocid uvek sistematian, kalkulisan i esto vrlo dobro organizovan u fazi sprovoenja. Ali ako neko kontrolie rat na nain koji insistira da e poveana vidljivost otkriti zarazne i ne-poznate afekte, on ima pravo i sredstva da itava drutva smatra od-govornima za njihove (kriminalne) transakcije, ta ostaje skriveno u ovoj tiraniji transparentnosti? ta skriva ovaj oblik vidljivosti? Ono to on skriva od rastue globalne publike pune oekivanja, su izvrioci (pojedinani i grupni) koji nikad nee biti kontrolisani na svoje naine oni koji su zamurili, koji nisu intervenisali, oni koji nisu znali gde da nau Jugoslaviju na mapi, ili ih nije bilo briga za to. Kategorije meunarodne kontrole rata iskljuuju itave zajednice koje su dozvolile da se ovo dogodi, oblikujui zloine protiv ove-nosti tamo gde se moemo ubrojiti u rtve, pre nego zloine ove-nosti, gde ne moemo da budemo odgovorni za pomaganje i ue-stvovanje zbog nae neaktivnosti ili nezainteresovanosti."11 Vie od toga, kategorije meunarodne pravde, njene institucije i aparati,

esto pokazuju svoje monstruozno lice, kao to je to sluaj sa unitavanjem ma-terijalnih dokaza zloina u Srebrenici (najmanje 1000 artefakata koji su pronae-ni pored mrtvih u masovnim grobnicama, kao to su fotografije, line stvari i di-

11

Wastell, S. Reviziranje rata izvana: Skrivene i kolonizirajue istine o meunarodnom upravljanju afektom/ poretkom, novine Matemi reasocijacije.

Jasmina Husanovi

16

jelovi odjee) od strane Hakog tribunala za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji, za to je javnost saznala u maju 2009. godine.12 U pokuajima da se doe do istine o ovom dogaaju kao razlog se spominje loe stanje artefakata, opasnost po jav-no zdravlje, sve do toga da su artefakti uniteni jer su uasno smrdjeli.13 Po-jam opasnosti po javno zdravlje zaista je metafora za abjektnu materijalnost,

smrad onoga to preostaje iza unitenog subjekta u Bosni i Hercegovini, a ivoti unutar Bosne i Hercegovine i dalje su ili opasnost po dominantno javno zdravlje

ili nevidljivi i irelevantni iz njegove perspektive, stoga to im nije visoka ni poli-tika niti ekonomska upotrebna vrijednost. Slabi stomaci onih u komfor-zonama meunarodne administracije zasigurno su daleko vaniji od "brige za traumatizi-ranog subjekta meunarodne pravde". Sa nestalim objektima koji previe smrde na ubijeni subjekt i mistifikacijama oko njihovog unitenja, cijela se paradigma terapeutskog upravljanja zvjerstvom uruava. Tako jo jednom afekti odjekuju getoima, jo jednom se postavlja pitanje poretka koji treba uspostaviti da bi se ivotom u njemu moglo koliko-toliko upravljati, te kako bi ga se moglo omeiti, kontrolirati i izolirati u svrhu neije sigurnosti i razvoja.

Ono to potrcrtava rad meunarodnih i domaih institucija, humanitarnih organizacija i organizacija za ljudska prava koje su ukljuene u demokratske transformacije po pitanju pravde nakon ratnih zloina jeste upravo to da podjed-nako reproduciraju opasni koncept nacionalnog srodstva, time to mrtve i njiho-ve ostatke smatraju kljunim elementom u mobiliziranju ideje o nekom imagi-narnom kontinuitetu izmeu moi, prava na teritoriju i vlasti.14 Tim se afektom oko nestalih osoba upravlja u bijelim i plavim rukavicama, i to onim duboko

kontaminiranim spregom nauke, tehnologije, politike i kapitalizma, koje u javnoj

sferi ustupaju mjesto procesima kulturalizacije afekta u etnoreligijskom kljuu (recimo, javne prakse memorijalizacije) da proizvode novi subjekt vladanja.

Ali, jo neto preostaje kada su u pitanju abjektni subjektiviteti, ono to dovodi u sumnju matrice upravljanja, to pokazuje kako aktivno graanstvo i na-cionalna pripadnost nisu neto to se meusobno podudara i koincidira jedno s drugim, da postoji taj nesvarivi ostatak traumatiziranog ivota koji se mobilizira kroz politiku afekta i koji na zaostavtine politikog nasilja odgovara pokuaji-ma da se drutveni odnosi iznova zamisle, utemeljeni na kritikoj refleksiji o uzrocima i metodama nasilja usljed biopolitikog upravljanja ivotom i smru koje kulminira zvjerstvom. Umjesto preko-ovlaivanja rtve kao sekularnog

12

Vijest je osvanula u brojnim domaim i stranim medijima 6. i 7. maja 2009. godine kada je Serge Brammertz potvrdio unitenje dokaza srebrenikog masakra, a to prenijele brojne agencije. Vidi http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/sr_latn/features/se-

times/newsbriefs/2009/05/07/nb-08, pristupljeno 25. maja 2009. Godine. 13

Montgomery, M. UN admits evidence from Srebrenica was destroyed, Centre for In-vestigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestigativereporting.org/blog-

post/20090506unadmitsevidencefromsrebrenicawasdestroyed, pristupljeno 25. maja

2009. godine 14

Petrovi-teger, M. Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija izmi-renja? u Re 76 (22): 119-153.

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

17

sveca i monopolizacije iskustva potreban je drugaiji rad na pitanju zajednitva nakon trauma, kako prazninu iza gubitka ne bi ispunila politika afektivnosti iji je kulturni bukvar i fitilj u desakraliziranom drutvu upravo sakralizacija uasa. Problem sa javnom komemoracijom onoga to je neizgovorivo je u tome to se oivljavaju mrtvi i gradi javno pamenje koje je integriralo konstitutivni zaborav (iskustva nasilja) i koje prestaje aliti, te gdje je, kako bi rekao Benjamin, glavna prevara u tome to nas se pokuava uvjeriti kako je simboliki spas mrtvih ui-njen kroz napore zajednice da opravdaju njihovu rtvu i zanemare njihovu ne-spasivu bol.

15

Umjesto toga, treba se traumatski sjeati onoga to se ne da inkorporirati u vladajui poredak, naroito onda kada smo suoeni sa terorom svakodnevnice i ljudskim otpadom kao proizvodom reima vladanja oko nas, i kada intervenira-mo kroz angaman koji insistira na politici nade, solidarnosti i jednakosti ne po-sustajui zbog plijena koji ide protivniku. Ovaj tekst poziva da usmjerimo snage intelektualnog ivota i javnog rada prema onim praksama, subjektima i kolekti-vitetima javnog djelovanja, kulturne produkcije i proizvodnje znanja koji upuu-ju na najneprimjetnije promjene na horizontu emancipatorske politike. Upravo se kroz nove solidarnosti, zajednitva i radikalne imaginarije otvaraju prostori politike jednakosti nasuprot terora nejednakosti, terora koji se javlja u raznovr-

snim kulturaliziranim oblicima upravljanja na nivou svakodnevnog ivota, to nam zorno razotkrivaju ekonomije i politike afekata koje, recimo, proizvodi rije genocid u postgenocidnom drutvu dananjice.

O krvosljednicima i ljudskom otpadu: bespotedna kritika, radikalna istina i borba danas

Koji su jezici preostali onima koji se suprotstavljaju (inter)nacionalizira-

nim getoima siromatva, banalnosti i korupcije? U savremenom kapitalizmu i u smislu drutvenih struktura upregnutih u svrhu moi/kapitala, ono to je korupci-ja politici a osiromaenje ekonomiji, to je banalizacija kulturi.16 Sve ove strategi-je operativne su u polju krvosljednikog kapitaliziranja na politikom zloinu protiv ljudskoga, u pogonu mainerije vladanja kroz ideoloko-represivne mjere. Sve revolucije dosada su samo usavrile ovu mainu umjesto da je slome, a strane koje su se borile za ovlast upravo su nju smatrale za glavni plijen pobjed-

nika.17

Stoga pria o prostoru javne odgovornosti poinje kritikom politikih ekonomija, novim radikalnim pedagogijama i proizvodnjom znanja koje utire

put emancipatorskoj politici, jer nam horor-porno bajka u svakodnevnom ivotu ne dozvoljava nikakav luksuz. Kao to bi rekao Damir Avdi, vrijeme je da se

15

Jay, M. Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War, Estudio/Wor-king Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicaciones/working/archi-

vos/1996_87.pdf 16

Sullivan, Marx for a Postcommunist Era: On Poverty, Corruption, and Banality, str.

136. 17

Karl, M. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte. Beograd: Kultura, 1960, 7. poglavlje

Jasmina Husanovi

18

upoznamo onako kakvi stvarno jesmo.18 Ovdje je rije o onim savremenim praksama politike kritike kulture koje ne odlikuje stanovita ravnodunost pre-ma neko iroko prihvaenim vrijednosnim idealima i koje insistiraju na politi-zaciji navodno bezideologijske pozadine globalnog svijeta, i koje se meusob-no antagonizirano, a ne ambivalentno odnose spram vlastita naslijea, u ra-sponu od njegova ignoriranja do preoblikovanja.19 Svakako jesmo laboratorij u kome se ljudski otpad preprodaje, ali u kojem se, pored i uprkos psa-tragaa i krvosljednika naslijea mrtvih generacija, materijalnih ostataka i bauka koji ih pohode, javlja i bespotedna kritika, radikalna kritika kroz transgresivne prakse.

Laboratorij zvani post-SFRJ iz perspektive svakodnevnog ivota u Bosni i Hercegovini nakon dvadeset godina krvosljednog dravotvorenja i industrije pljake doivljava svoje drugo izdanje: nakon tragedije masovne grobnice danas je tu farsa zvana poto genocid? koju raskrinkava ejla ehabovi.20 Ne moe se ne kriknuti kada se svakodnevno proivljava kulturno-politika produkcija i-vota i smrti, u svrhu vladanja ljudskim otpadom u Bosni i Hercegovini, kao i

svuda danas, svaki je dan horor-porno transgresija na djelu i tijelu nepotkuplji-

vog ivota, i to jo naplaena njegovom krvlju/kou/milju/radom, i svaki dan svjedoi praksama solidarnosti i zajednitva, univerzalnom i afirmativnom poli-tikom nasuprot politike terora nejednakosti. Oiljci pucaju upravo tamo gdje su u najveem gru zaiveni je ono to nam govori Damir Avdi.21 Upravo njegov rad, kao i rad ejle ehabovi22 oprimjeruje radikalno istiniti, bespotedno kri-tiki glas o svakodnevnom ivotu/smrti i ljudima, koji oznaava krik iskustva pretvorenog u kritiki uvid, u obzor borbe i politike nade. Ovaj faizam svako-dnevnice i ekonomija oiljaka koji sve dublje ulazi u pukotine drutvenog, a na-roito u smislu otimaine i preuzimanja sredstava proizvodnje znanja i kritikog djelovanja trai da se zbori o radikalnoj istini oko javnog dobra i zajednitva da-nas.

Nesvarivi ostaci, koji upuuju na pukotine etnonacionalnih/multikultural-nih birokratskih kodova istog terora nejednakosti u post-SFRJ prostoru, stalno su polje intervencije. Ta lamela, ta stoka sa istoka23 (subjekt-otpadak kojeg ve-u iskustva osloboenja i zajednitva, drutvene solidarnosti i pravde kroz razne

18

Stihovi Avdieve pjesme Bratstvo i jedinstvo, album ivot je raj (Moonlee Re-cords, 2010). 19

Ovdje se poigravam sa nekim osvrtima u programskom pozivu na meunarodni znan-stveni skup Horror porno ennui: kulturne prakse post-socijalizma, Institut za etno-logiju i folkloristiku, Zagreb, 19.-21. studenoga 2009. godine. 20

ehabovi, . God Save the Reis, ili poto genocid?, Front slobode, 2009., http://frontslobode.net/index.php?option=com_content&view=cate-

gory&layout=blog&id=38&Itemid=84 21

Citiram rijei Damira Avdia iz radio dokumenta Riff&Rije o njegovom angama-nu i radu autorice Koraljke Kurcenberger; premijerno emitiran na radio emisiji Kost u grlu, Omladinski Radio BHR1, 28.9.2009. godine. 22

Vidi naroito ehabovi, . Prie enski rod, mnoina. 23

Avdi, D. Komunist vs nju bosnie kultural revolun, album Mrtvi su mrtvi (Moon-lee Records, 2008)

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

19

historijske sekvence 20. stoljea, ali i danas) jeste bauk koji pohodi Evropu, postjugoslovenska drutva i Bosnu i Hercegovinu. Samo ostajui vjerna politici jednakosti, kroz revolt i kolektiv u nastajanju, moe stremiti kritika danas kao transformativna drutvena praksa, teorija koja se raa kroz politike intervencije u svakodnevni ivot. Moramo zaboraviti maternji jezik tako to emo rei mrtvi su mrtvi i ogoliti neherojsko drutvo kulturne, fine, tihe veine, kao politikih projekata u koju je ona upregnuta, patosa i krvi koja ostaje iza juria na prostor slobode, jednakosti i intelektualnog ivota. U drutvu kojem su bile potrebne r-tve, teror i rat da bi se uope i ostvarilo, buenje mrtvih u svrhu politike revizio-nizma i uravnilovke legitimizira nove borbe, kroz parodiju/farsu starih borbi i

vrijednosti, kroz horor-porno politike svakodnevnice.

Oko nas su nove interesne grupe, novi materijal za ove mainerije upra-vljanja i administriranja, onda kada su zajedniki interesi odsjeeni od drutva jer se ne pretau u transformativnu i emancipatornu praksu, a javno se dobro otvoreno ili preutno krade ili naputa kako od strane administrativnog drutve-nog aparata i njegovih elita, politikih i vjerskih monika, kriminalaca i zloina-ca, tako i od strane sitnim iarom potkupljenog, a ustvari bijedom ophrvanog, drutveno izoliranog i banaliziranog, te rasizmom zatrovanog svijeta rasprodate budunosti. Raspodjela plijena u Bosni i Hercegovini jo nije gotova. Ona tee kroz ekonomiju oiljaka u raznim sferama javnosti i kroz vrlo specifina preu-strojavanja ideoloko-represivnih aparata (inter)nacionalno, kao to svjedoi vi-egodinja i intenzivirajua ofanziva politike revizionizma i uravnilovke sa svih strana, u vidu raznih politikih ekonomija i polja djelovanja (dravnih, javnih, medijskih, kulturnih...), pri emu se istovrsni politiki projekti nasilja regrupiu kroz nove elite i oblike vlasti opet (inter)nacionalno. Preivjeli tranzicije/geno-cida, politike terora nejednakosti, postaju otpad kriminaliziran i getoiziran jer je

kriv za usude koje je sam izabrao i inscenirao, a kriv je najvie to je preivio borei se i dalje za prostor slobode, nepotkupljiv ivot i neposustajanje pred kle-rofaizmom raznih vrsta. Identitarni projekti su u rasplamsanju, slijepo bijui mrtvo kljuse etnije, skaredno mu prinosei hranu od kosti i krvi, normalizirajui stvari i preuzimajui ljudsko lice tranzicijskog kapitalizma/hibridne multikultu-ralnosti (kroz kulturaliziranje lane jednakosti), kao da se ispod okupirane terito-rije i nakupljenog kapitala ne krije put zasijan leevima.

Koji narod treba da ivi? Koji treba da se mire? Ko je ratovao? Ko je jo uvijek neprijatelj koji je bolji mrtav? Ko je politiki iv? Sasvim sigurno, kae se uvijeno ili izvijeno i sa raznih strana dominantne ideoloke interpetacije, naj-vei neprijatelj dominantnih reima su agresivni ateizam, ostali, sve te materice zajednitva i solidarnosti (radnici, studenti, kognitivni proleterijat) koje se ne da-ju svesti na trgovinu ivota/smrti/rada/djela, i koje materijaliziraju obeanje cr-pljeno na naslijeu antifaizma i socijalizma. Neprijatelj je svima bauk komu-nizma, dok se lokalno/globalno mnoe faisoidna lica kolonijalnih prstiju i dok se koketira sa starim napoleonskim idejama.24 Prva od njih je dominacija sve-

24

Vidi vie u Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, 7. poglavlje.

Jasmina Husanovi

20

tenika kao instrumenta vlasti, kao one klase u dugovima koje je nereligiozna ali koja zna trgovati vjerom pradjedovskom bacajui nam je u lice kao uvredu i predstavljajui je nadomjestkom za vlastito i javno dobro. Svetenik se potom javlja jedino kao posveeni/osvjetani krvosljednik/pas-traga zemaljske polici-je, to je druga napoleonska ideja. Sve te ideje nam se javljaju u parodijama i farsama, kao halucinacije smrtne borbe, rijei preoblikovane u fraze, duhovi pre-tvoreni u aveti, hibridne kulturne prakse kulturnog posredovanja u horor-porno

verziji baraa za dravu iliti narodni Stadion. Kada poemo iz uasa dananji-ce/svakodnevnice jedini vrijedan put pred nama u polju proizvodnje kritikog znanja i javnog djelovanja tie se politike nade i jednakosti kroz afirmativnu i univerzalnu politiku novog subjekta, odnosno jezika politike ljudskosti, otpada koji preostaje nakon materice i masovne grobnice, poroaja i oiljka. Stoga je tu kritika drutvena praksa iz intervencija ija poezija ne stie iz prolosti nego samo iz budunosti, otresajuu pozive na prolost kojima se potire i satire vla-stiti transformativni sadraj.25 Nae transformativne prakse moraju se pustiti praznovjerja i predrasuda raznih ideolokih vorita, gdje nas pohode aveti iz-gubljenih revolucija, kako bi stigle do vlastitog sadraja, sadraja koji nadilazi frazu. Autentine politike intervencije nasuprot kulture terora proizvode praksu koja mora i zna traverzirati trbuhozborstvo oficijelne politike i javnosti, njihove i

dalje krvosljedne ideoloke i represivne mjere. Takve intervencije drugaije misle zajednitvo i solidarnost u kontekstu

tehnologija ljudskosti, upravljanja ljudskim i proizvodnje ljudskog otpada kroz

politiko, ekonomsko i drutveno nasilje unutar onoga to moemo nazvati post-SFRJ laboratorij upravljanja ivotom/smru gdje se oiljak masovne grobnice/logora perpetuira kroz politiku terora nejednakosti u svakodnevnom i-votu. Vane geste u polju kulturne produkcije i javnog djelovanja koje dolaze sa trajektorija i iz mrea politike jednakosti u dobu takozvane krize utopije bave se najteim pitanjima - politikom abjekta, afekta, revolta i kolektiviteta danas, odnosno pitanjem emancipativne politike nakon katastrofe iskustva koja nas je

zadesila zadnjih decenija.26

Pri ovom rasplitanju zajednitva i solidarnosti u la-boratoriju koji je tek partikularni simptom globalnog poretka moi (kapitala), moramo svoje energije posvetiti emancipiranim zajednicama onih koji kroz prie i prevoenje repolitiziraju materijalna iskustva gubitka i traume svakodnevnog ivota, kroz neustraivu kritiku politikih ekonomija koje ih okruuju. Ovo je prostor za djelovanje u proizvodnji znanja i novih politikih imaginarija koji svjedoe potencijalnosti obeavajue politike (ukljuujui akademsku, kulturnu, javnu produkciju, odnosno polje proizvodnje znanja). Politiki subjekt na hori-zontu emancipativne politike mora se ustvrditi i kroz borilake vjetine znanja koje gubitku daju kreativno svojstvo i politiku otricu, jer pretvaraju iskustva abjekta i afekta u univerzalni usud, upravo kroz insistiranje na politikom inu

25

Ibid. 26

O ovome se vie bavim u svom dosadanjem radu. Vidi naroito Husanovi, J. Izme-u traume, imaginacije i nade. Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj politici.

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

21

pobune, zajednitva i solidarnosti u odnosu na dominantne reime moi i poprat-ne oblike politikog autoriteta i uprave. To je ono to nam na trajektorijama abjekta, afekta, revolta i kolektiviteta u potrazi za politikom jednakosti oduvijek

govori: Ja se bunim, dakle mi smo...ono to tek dolazi. Blistavo i mukotrpno iskustvo.27

S druge strane, eksperimenti u postsocijalistikim postkonfliktnim strate-gijama dravotvorenja nam kazuju kako su populacije postale ljudski resursi u stvaranju novih drava: mi smo biograanstvo, ljudi koji se identificiraju kroz DNK, kosti i krv, kroz biotehnologiju, genomiku i nauku o ivotu. Meutim, mnogi transverzalni vektori miljenja i prakse dovode u pitanje dominantne ma-trice upravljanja ivotom, otvaraju nove prostore nadanja, te smjetaju nauku u polje iskustva, politike i kapitalizma. Na je zadatak, stoga, da nastojimo biti etiko-politiki pioniri koji e upratiti, analizirati i kritizirati nove odnose moi, ija je skrivena istina puko trgovanje koje obuzima nae ivote, patnje i smrtna tijela. Valja iskusiti limite iskustva i uvida utemeljenih u tom iskustvu abjek-

ta/afekta kako bismo se posvetili tvorenju politikog subjekta i emancipativne prakse, odnosno proizvodnji znanja oko toga ta znai ljudsko i ta znai uni-verzalno danas na horizontu politike jednakosti, solidarnosti i slobode.

Literatura

Bauman, Z. Community. Seeking Safety in an Insecure World, Polity Press,

Cambridge, 2001.

Bauman, Z. Liquid Love, Polity Press, Cambridge, 2003.

Bauman, Z. Wasted Lives, Polity Press, Cambridge. 2004.

Husanovi, J. Izmeu traume, imaginacije i nade. Kritiki ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj politici, Fabrika knjiga, Beograd, 2009.

Husanovi, J. Ka emancipativnoj politici svjedoenja: politika nestalih kao vla-danje traumom kroz kodifikaciju/matematizaciju/depolitizaciju na razme-

ima (inter)nacionalnih reima 'terapeutske/tranzicijske pravde', tran-skript javnog predavanja u sklopu Oktobarskog salona u Beogradu 2008.

godine, novine Matemi reasocijacije, Grupa Spomenik, Beograd, 2010.

J.D. Wacquant, L. Urban outcasts: stigma and division in the black American ghetto and the French urban periphery, International Journal of Urban and Regional Research, vol.17, br.3. (1993), str. 368.

Kristeva, J. Powers of Horror. An Essay on Abjection, Columbia University

Press, New York, 1982.

Kristeva, J. Intimate Revolt: The Future of the Culture of Revolt, The Life of the Mind, and the Species, International Journal of Baudrillard Studies, vol. 3, br. 1 (2006).

27

Kristeva, J. Intimate Revolt: The Future of the Culture of Revolt, The Life of the Mind, and the Species, International Journal of Baudrillard Studies, vol. 3, br. 1 (2006).

Jasmina Husanovi

22

Jay, M. Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War, Estu-dio/Working Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicacio-

nes/working/archivos/1996_87.pdf

Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Kultura, Beograd, 1960.

Micheale Montgomery, UN admits evidence from Srebrenica was destroyed, Centre for Investigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestiga-

tivereporting.org/blogpost/20090506unadmitsevidencefromsrebren-

icawasdestroyed, pristupljeno 25. maja 2009. godine

Petrovi-teger, M. Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija izmirenja?, Re 76 (22), str. 119-153.

Taussig, M. Culture of Terror Space of Death, Comparative Studies in Soci-ety and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497

Taussig, M. Terror As Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of Siege u The Nervous System, Routledge, London, 1992., str. 11-35.

ehabovi, . God Save the Reis, ili poto genocid?, Front slobode, 2009., http://frontslobode.net/index.php?option=com_content&view=cate-

gory&layout=blog&id=38&Itemid=84

Veovi, M. Meunarodni dan nestalih: Hoe da nam oduzmu pravo na sjea-nje, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_ id=585&tekst_rb=3

Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja

23

Jasmina Husanovi TRAUMA CULTURE AND IDENTITY POLITICS IN B&H:

CRITIQUE OF THE POLITICS OF RECONCILIATION

Summary

This paper critically examines specific technologies of culturalized management

of life in Bosnia and Herzegovina. The technologies pertain to the politics of loss, affect,

trauma and terror which has been upheld, due to atrocities of social and political experi-

ence, in the several past decades of bio-political state-building in post-Yugoslav area

through the trauma culture. This paper analyzes the dominant regimes of transitional ju-stice and the new forms of bio-government with regards to the missing persons issue, which through the language of law and science, perpetuate the identity politics which ca-

me to be in the rift between the mass grave and the ghetto. On the basis of several years research (field interviews, focus groups, participant observation, analyses of archives, of

academic and media texts, etc.), the author places stress on the importance of cooperati-

ve efforts in the overlapping fields of activism, theory and arts, all of which are directed

towards the transformative action against the terror of inequality in the society in which

the logic of poverty, corruption and banality reigns. Contrary to the stillness of identity

policy, trauma culture, ideology of reconciliation, and the terror of everyday life, this pa-

per which belongs to the field of critical knowledge production and cultural production,

stands the one giving birth to new subjects and the imaginaries of hope, community and

solidarity towards the politics of equality.

Key words: trauma culture and identity politics; biopolitics and terror manage-

ment; mass grave and ghetto; missing persons, transitional justice and reconciliation politics; loss, affect, solidarity, community, equality

Originalan nauni rad

Mile Lasi1

LANI KRAJ MULTIKULTURALIZMA NA ZAPADU I STVARNI KRAJ

MULTIKULTURALIZMA NA BALKANU

U ovom se radu polazi od lane smrti multikulturalizma u demokratskim zapad-

nim zemljama, te nastoje objasniti uzroci stvarne smrti multikulturalizma i ciljno formi-

ranje paralelnih drutava u postjugoslavenskim zemljama. Inter-kulturalnost se podra-zumijeva, dakako, vrhovnom pradigmom i ciljem. Ali, dok se u zemljama OECD-a, po-

sebice EU, radi o nadilaenju politike i prakse nasilja (o potrazi za paradigmom nenasi-lja), uz uvaavanje drugosti, u postjugoslavenskim zemljama su u tijeku demokraturske, obrnute tranzicije. Uzrok tomu je to je u blioj i daljnoj prolosti politika moderna zao-bilazila u velikom luku prostore bive Jugoslavije, posebice BiH, to se imalo iskustvo samo s represivnim metodama razrjeenja etnikih konflikata, to se temeljnim pitanjima drave, nacije, kulture, identiteta i jezika bavimo - i poslije svega - na posve anakronian i autistian nain, to se i danas u ovim zemljama ne ivi ideja alteriteta, konsenzualne kulture i pripadanja prosvjeenoj i ujedinjenoj Europi. Nasuprot tomu, u svijetu politike moderne, ili nove paradigme, unutar EU se ocrtavaju elementi nove politike kulture (nenasilja), koja podrazumijeva ideje etiri slobode i otvorenog drutva, upravljanje a ne eliminiranje etnike ili bilo koje druge pluralnosti. U zapadnobalkanskim pred-poli-tikim drutvima se, pak, i dalje njeguju metode eliminiranja etnikih razlika, metode majorizacije i prikrivene asimilacije. Nae je prokletstvo u osnovi u tomu to je kod nas u vremenu globalizacije, trans-nacionalizacija i integracija u tijeku zakanjela bitka za konstituiranje nacija-drava po uzoru na nadvladane modele 19. i 20. stoljea, modele koji ne uvaavaju ideju dijeljenog ili prenesenog suvereniteta, vierazinsko upravljanje ili upravljanje s onu stranu nacionalne drave. Veina zemalja u Regiji opire se tvrdogla-vo europeizaciji, odnosno zakanjeloj modernizaciji, pa zbog toga one i jesu primjeri iz-vitoperenja demokracijskih ambijenata i pravno-dravnih pravila. Iz ovog samoskrivlje-nog or-sokaka i mogu zbog toga izai samo u perspektivi euroatlantskih reformi i inte-gracija. U radu se preporuava kritiko miljenje post-jugoslavenska drutva u shemi prokockanih ansi i otvorenih mogunosti glede modernizacije putem euro-atlantskih in-tegracija.

Kljune rijei: lani kraj multikulturalizma na Zapadu, stvarna smrt multikultura-lizma u post-jugoslavenskim zemljama, upravljanje etnikim razlikama umjesto njihova eliminiranja, uvaavanje mnotva identiteta i alteriteta, individualnih prava i prava ko-lektiviteta

1 mile_lasic@yahoo.com

Mile Lasi

26

Prvo bi bilo potrebno educirati edukatore, uo sam poetkom rujna ove godine na jednom seminaru pod pokroviteljstvom Helsinkog komiteta Norve-ke i u suradnji sestrinskih odbora iz Srbije i BiH, odranom na Ilidi. Na dvo-dnevnom sastanku partnera se razgovaralo o projektu Gradimo mostove, a ne zidove, koji podrazumijeva etabliranje kolegija Interkulturalno razumijevanje i ljudska prava na nizu visokokolskih institucija u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Program ima lokalnu, regionalnu i meunarodnu perspektivu, kazalo se u poziv-nom pismu za skup kojem sam nazoio kao posmatra u ime Filozofskog fa-kulteta Sveuilita u Mostaru. Ovo nije, dakako, puki pi-ar za jednu plemenitu ideju, nego ukazivanje na mogui put ili odgovor na jedan od najstranijih c r i m e n a u naim drutvima i njihovim obrazovnim sustavima. Radi se o etni-zaciji i posljedinoj provincijalizaciji cjelokupnog kolstva u postjugoslavenskim zemljama, u funkciji proizvodnje tzv. poeljnih narativa po volji i ukusu vladaju-ih politikih i duhovnih elita, to je u konanici i dovelo do odumiranja filozofi-je i prakse multikulturalizma na ovim prostorima. Inae, glavni cilj projekta Gradimo mostove, a ne zidove je izgradnja kompetencija na visokokolskim ustanovama koje bi omoguile da obrazuju studente na nain koji e doprinijeti razvoju demokratske kulture temeljene na vrijednostima interkulturalnog razu-

mjevanja i ljudskih prava, kako bi mogli biti promotori ovih vrijednosti na svojim buduim radnim mjestima.2

I

Bojim se da je rije samo o kapljici iste vode u pustinji, u moru kontami-niranih i zatrovanih prostora etnonacionalistikim ili nekim drugim otrovom i patosom, mada iskustva sa kolama za interkulturalno obrazovanje, ljudska pra-va i mirno rjeavanje meuetnikih i drugih sukoba imaju ve iza sebe neke in-stitucije civilnog drutva, meu kojima je i Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji (HOPS). Bit u zbog toga slobodan pozvati se ovdje na nedavno predava-nje s HOPS-ove kole ljudskih prava profesora novosadskog sveuilita i direk-tora nevladine organizacije Centar za multikulturalnost, Alpara Loonca, pozna-tog po dubini kritika etno-nacionalizma u Srbiji. Uvaeni kolega je svojevreme-no za dravno ureenje Srbije u vrijeme Slobodana Miloevia kazao kako i nije drugo do etno-anarhija", to je u dosluhu i s onima meu nama koji tvrde da u Bosni i Hercegovini od Daytona naovamo i ne ivimo drugo do demokraturu, dakle politiko-pravno nasilje u formalno demokratskom ambijentu. Otuda je, valjda, i nastao ne samo postdaytonski politiko etnokratski provizorij, te politi-toloko-pravni narativi u funkciji njegova odranja, nego i onaj politiko-pravni narativ koji je s razlogom prizivao politiku i civilizacijsku alternativu, a dobili

2 U programu ve sudjeluju pojedini fakulteti sa sveuilita u Sarajevu, Mostaru, Novom

Pazaru i Novom Sadu. Program interkulturalnog razumijevanja bi se realizirao putem

razmjene nastavnog kadra, studenata i edukacijskih materijala izmeu univerziteta i sve-uilita, uz koordinaciju i potporu svekolike vrste Helsinkog komiteta Norveke i Vlade Kraljevine Norveke.

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

27

smo 2006. i 2011. godine bezalternativne voe i njihove poklonike kako u Repu-blici Srpskoj tako i u Federaciji BiH, naalost u liku domaih socijaldemokracija (SNSD i SDP BiH), koji su unitili i posljednju nadu u promjene, pa BiH ivi bezalternativnost i potpunu europsku neizvjesnost. Moj kolega i prijatelj profe-

sor Miodrag ivanovi je u recenziji moje knjige Kultura sjeanja umnije i po-etskije od mene kazao kako je rije ne samo o smrti socijaldemokratske ideje, nego u krajnjoj konsekvenci i o smrti ovjeka.3

U ovom prilogu postavit u hipoteze i pokuati dokazati, primjerice, kako su se u skoro svim postjugoslavenskim zemljama u protekla dva desetljea kori-stili nadvladane metode reguliranja meuetnikih konflikata ili sukoba, a u funk-ciji realizacije koncepta ili modela nacije-drave. Krajnji rezultat ove vrste eks-perimenata i jeste smrt multikulturalizma na naim prostorima, ma koliko se pr-stom upiralo na tobonju smrt multikulturalizma u zapadnom svijetu. U njemu se, meutim, uz brojne krize i poroajne bolove odvijaju trans-nacionalizacije i integracije koje su omoguile, ak, i re-vitalizaciju modela nacije-drave u no-vom ambijentu. Nai dominantni politoloko-pravni i politiki narativi u pravilu ignoriraju ta iskustva. Ona usamljena manjina meu nama koja pokuava ukazati na tu europsku alternativu u pravilu je ciljno marginalizirana ne samo od otvore-

nih neprijatelja otvorenog drutva (Karl Popper), nego i onih kod nas koji su prividno njegovi prvosveenici, a po metodama su, takoer, njegovi neprijate-lji.

Politiko-pravno nasilje i nastanak paralelnih drutava kod nas su, da-kle, u funkciji uvrivanja ili nastanka nacija-drava na sve uem i manjem za-padnobalkanskom prostoru, ukljuivo i BiH, pa se i nije u prilici dosei logiku razvoja i funkcioniranja modernih drutava. Opeprihvaeno je, podsjetio je i Alpar Loonc, da se nastanak nacije uvijek vezuje za neku vrstu nasilja, dok se nastanak multikulturalizma vezuje za pojam i praksu modernih drutava i slobo-da.

4

U prirodi etnikih zajednica - kojih u svijetu ima oko 8.000 - jeste da lju-bomorno uvaju svoju teritoriju, jezik i vjeru, tvrdi profesor Novosadskog uni-verziteta dr. Jovan Nikoli, pa se one imaju potrebu politiki organizirati. Iden-titet etnike grupe jeste kulturoloka trajnost, dok je sama kultura naueno pona-anje koje za cilj ima da uvede red u haotinom svetu, ustvrdio je dr. Nikoli, po kojem su kulture rezultat ljudske zajednice i smisao humane egzistencije."5

Dakako, postoje razliite kulture, a meu njima rijetke koje se smatraju ci-vilizacijskim iskoracima, pa se moraju braniti prije nego to bi mogle biti dove-dene u pitanje. Rije je u ovom momentu o europskoj politikoj kulturi u nastan-ku, koja se smije nazvati i kulturom etiri slobode ili kulturom otvorenog dru-

3 Vidjeti, ivanovi, M. Moja domovina je sada sjeanje, Osloboenje (Pogledi),

22.10.2011. 4 Vidjeti, Loonc, A. Kultura, kulturni pluralizam i identitet. Multikulturalizam i inter-

kulturalizam, www.helsinki.org.rs 5 Vidjeti, Nikoli, J. Graanska kultura i graansko zajednitvo u uslovima religijskog,

etnikog i kulturnog pluralizma, www.helsinki.org.rs

Mile Lasi

28

tva i ije dosege (i ogranienja) moemo pratiti unutar Europske unije. Neprije-porno je, pak, da ona znai nijekanje starih obrazaca, zbog ega i jeste izloena raznim nasrtajima.

Uvaeni lijevi intelektukualac Rob Riemen, osniva i predsjednik Nexus Institute (i asopisa Nexus), vjerojatno vodeeg meunarodnog centra za inte-lektualne refleksije, ogoren je nespremnou intelektualnih i politikih elita da ustanu u obranu ove politike kulture. Takva vrst indolencije je i omoguila no-tornom neofaisti Geertu Wildersu, prvom ovjeku Partije slobode, da kontro-lira manjinsku nizozemsku vladu, a sutra moda bude i na njezinom elu. U va-nom eseju Vjeiti povratak faizma, Riemen je upozorio, ukoliko izostanu ci-vilizacijski otpori ne iskljuuje se povratak faizma i u Europi, ili u SAD, i to pod egidom lijeve ideje i ideje slobode. A to bi u sutini znailo povratak ideji drave-nacije, krvi i tla, a naputanje projekta mira i slobode, to je bit europskih integracija.

Geert Wilders je faist, i ako ga ubrzo ne zaustavimo u Nizozemskoj mo-e izbiti nasilje kakvo smo ve vidjeli na Balkanu," upozorava Rob Riemen, pri emu se nalazimo u dubokoj civilizacijskoj krizi, krizi istinskih, duhovnih vri-jednosti, a Wilders i njemu slini su logina posljedica nihilizma masovnog dru-tva, za koje svi snosimo odgovornost. Radi se, dakle, o odgovornosti korumpi-ranih elita koje njeguju duhovnu prazninu, u kojoj se faizam opet moe uzdii. Po Riemenu, mogui povratak faizma su omoguile politike stranke koje su se odrekle vlastitih vizija, intelektualci koji njeguju lagodni nihilizam, sveuilita koja ne zasluuju to ime, pohlepa za novcem koju generira poslovni svijet te ma-sovni mediji koji radije odraavaju ono to narod eli, nego da mu slue kao kri-tiko zrcalo.6

II

Ovakav uvod je bio nuan kako bismo postavili pitanje: je li stvarna smrt multikulturalizma i ciljno formiranje paralelnih drutava u postjugosaven-skim zemljama prouzroeno primarno time to nas je u blioj i daljnoj prolosti politika moderna zaobilazila u velikom luku, to smo imali iskustvo samo s re-presivnim metodama razrjeenja etnikih konflikata, to se u temeljnim pitanji-ma drave, nacije, kulture, identiteta i jezika bavimo na posve anakronian i autistian nain, to se nismo nauili rjeavati osjetljiva pitanja bez golog ili po-litiko-pravnog nasilja, pa zbog toga mlako ili nikako branimo ideju pripadanja ujedinjenoj Europi?

Po mojem razumijevanju, odgovor je na sva ova pitanja potvrdan. Zato se

kod nas i ne razumije kako se formirani identiteti ne smiju dovoditi u pitanje, ne-

go se moraju obogaivati i uslonjavati. Dakle, morali bismo se nauiti baviti identitetima, jednostavnim i sloenim, a ne nijekati ih, ili zatirati. U krajnjem, u modernom dobu se i ne radi o drugom do o pokuaju ivljenja alteriteta ili mno-

6 Vidjeti, Riemen, R. Vjeiti povratak faizma, str. 56.

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

29

tva identiteta, do ega se stiglo, ili stie tek putom one politike kulture koja podrazumijeva priznavanje umjesto potiranja kulturolokih pluralnosti, upravlja-nje etnikom pluralnou, a ne njezino eliminiranje. Ovim se putom i otvaraju mogunosti jednakopravnosti i trajnijeg i pravednijeg rjeenja meuetnikih pro-blema.

Ako, dakle, svjedoimo uope o neemu novomu u ljudskoj povijesti, to se ogleda primarno u tomu to se u post-modernim politikim drutvima, za raz-liku od predpolitikih, tribalistikih drutava, odustaje od grube prisile u elimini-ranju etnikih razlika. Moda se i po prvi put u povijesti pokuava nenasilno upravljati meuetnikim razlikama? Anglosaksonski autorski dvojac John McGarry i Brendan O'Leary govore, primjerice o osam metoda upravljanja i eli-

miniranja meuetnikih razlika. U metode upravljanja etnikim razlikama ubra-jaju se: hegemonistika kontrola; arbitraa (intervencija tree strane); kantoniza-cija ili federalizacija; te, konsocijativizam ili sporazumna podjela moi. U meto-de tzv. eliminiranja etnikih razlika se ubrajaju: genocid; prisilno masovno pre-seljenje stanovnitva; razdvajanje i odcjepljenje (samoodreenje); (prisilna) inte-gracija ili asimilacija.

7

I u temeljito uraenoj i korisnoj studiji Srana Milainovia i elimira Ke-etovia o rjeavanju unutardravnih meuetnikih konflikata,8 s pravom je i s pozivom na brojne ugledne istraivae meuetnikih konflikata ukazano na raz-like u pristupu u politikim i pred-politikim drutvima: Iz ugla spreavanja i reavanja konflikata znaajno je pomenuti da se po pravilu etniki konflikti naj-lake generiu izmeu predpolitikih i tribalistikih drutava ili u drutvima koja nisu dozrela do nivoa moderne parlamentarne demokratije. S druge strane etni-ko-konfesionalni sukobi su najprisutniji tamo gde postoji takozvana 'fingirana

demokratija' ili 'demokratija niskog intenziteta' Ve povrni uvid potvruje ovo Milainovievo i Keetoviovo pravilo, to

jest pokazuje kako su se u postjugoslavenskim zemljama malo koristile metode

upravljanja, a da su isprobavane uglavnom surove metode eliminiranja etnikih razlika, to i jeste dovelo do smrti multikulturalnih drutava i nastanku paralel-nih drutava. Svijest o zajednikoj prolosti i bliskosti se i mogla zatrti samo tim putom. Poslije grubih metoda prisile u ratu uslijedile su, logino, suptilnije metode pokoravanja ili asimilacije u miru, primjerice putem tzv. jezinog nacio-nalizama, to jest nametanja jezinog i kulturolokog modela veine manjinama. Moralo bi se, dakle, uiti ponaati i djelati na posve opozitan nain dosadanjem u oblasti upravljanja meuetnikim konfliktima. I u ovom pogledu Milainovi i Keetovi mudro sugeriraju: Iskustva vezana za procese reavanja konflikata ukazuju na to da, u veini sluajeva neutralisanje konflikta ne sme da se razma-tra kao jednostrano nametanje volje monijeg protivnika slabijem. Ako je ree-nje nametnuto, bez obzira na to je li nametanje izvreno uz primenu sile ili samo

7 Vidjeti, McGarry, J., O'Leary, B. Introduction: The macro-political regulation of et-

hnic conflict, in: J. McGarry i B. OLeary (eds.): The Politics of Ethnic Regulation 8 Vidjeti, Milainovi, S., Keetovi, . Mogunosti reavanja unutardravnih konflikata,

izvorni znanstveni rad 01/2009, , www.doiserbia.nb.rs., str. 175

Mile Lasi

30

pretnjom silom, ono ne opstaje dugo, konflikt e se ponoviti i eskalirati u nekom drugom obliku. Dovoljno je pomenuti vetake granice u Africi, Aziji, bivem SSSR, Evropi, a posebno na Balkanu, koje su proizvele meunacionalna trvenja, rat i probleme teritorijalnog razgranienja naroda i etnikih zajednica. 9

U praksi upravljanja etnikim konfliktima se, dakle, rijetko kada radilo ili radi o primjeni samo jedne od prisilnih metoda, a pri upravljanju se radilo o

kombinacijama metoda uz neizvjesne ishode. Nerijetko su, naime, konflikti sa-

mo priguivani ili odlagani, ali ne i uspjeno rjeavani. Samo se, naalost, s tole-rancijom i strpljivom njegom kulturoloke pluralnosti nije imalo i nema velikih iskustava. Pa, ipak, samo se ovim putom stie do spoznaje o nunosti respektira-nja i kolektivnih, a ne samo individualnih prava pripadnika svih manjinskih et-

nikih zajednica. One meu nama koji se uzbuuju ve na samo spominjanje konsocijativnih modela, zamolio bih, dakle, da se zapitaju je li konsocijativizam

ili sporazumna podjela moi, kako bi kazali John McGarry i Brendan O'Leary, nuno loija metoda upravljanja etnikim razlikama od instrumenata upravljanja etnikim razlikama kakvi su: hegemonistika kontrola, arbitraa ili kantonizacija ili federalizacija?

O drugome je pri tomu rije. U mjeri u kojoj su pojedinana drutva zako-raila u neistraene prostore politike moderne, utoliko bivaju i svjesnija kako se kulturoloke razliitosti ne smiju potirati. I obrnuto, u pred-politikim drutvima se i dalje vrsto vjeruje u tzv. metode grubog eliminiranja etnikih razlika, ili, pak metode majorizacije i prikrivene asimilacije, ime su daljnji konflikti pro-gramirani. I izrijekom kazano, u post-jugoslavenskim zemljama ne orijentiramo

se, naalost, prema onima koji iza sebe ve imaju despotsko-autokratske modele vladavine koji produciraju neprijateljske slike u Drugome, kako bi to kazao li-beralni katoliki teolog dr. Hans Kng, govorei o neprijateljskoj slici islama, odnjegovanoj u nekoj huntingtonskoj kuhinji.

Koliko li je meu nama malih huntingtona, uvjerenih da je sve dozvolje-no to drugdje nije u obrani nadvladanih ideala kakvi su nacija i drava, nacio-nalna drava i nacionalna kultura, ili pak u potiranju etnikih razlika meu na-ma? Protivu njihovih neznanja ili neukih namjera, protivu nasilnih potiranja na-

ih minimalnih razlika, tih njenih svjedoenja o naim bliskostima i nunosti povratka jednih drugima, se mora ustati koliko danas, dok se moe, kazao bi, vjerojatno, Rob Riemen.

III

U proteklih 20 godina se multikulturalizam zatirao u (skoro) svim postju-

goslavenskim dravama, i tako da su ponajvea rtva bili gradovi i regije koje su

9 Ibid, str. 170.

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

31

se neko mogle podiiti s najveom tolerancijom ili najveim brojem sklopljenih meuetnikih brakova (Vukovar, Sarajevo, Tuzla, Mostar ).10

Poblie promatrano, od osjeaja jednakopravnosti rastali su se ve uoi ra-ta oni dijelovi naroda koji su ostali ivjeti izvan tzv. matinih nacija-drava, pri-mjerice Srbi u Hrvatskoj, ili Hrvati u Srbiji. Potom su nejednakopravni postali

svi, ukljuivo konstitutivni narodi u BiH, ukoliko su se nali u okruenju bilo kojeg tzv. veinskog naroda. Pobjedila je bolest samodovoljnosti, zluradosti i ig-norancije, o kojima radije govorim nego o mrnji meu narodima, ma koliko je i ona svjesno odnjegovana, ubijajui ljude u onima koji su mrnji podlegli. Kao da se svima uinilo da je rjeenje njihovih problema u nacionalnim dravama ili getoiziranim dijelovima tih drava. Stvarni manjinci, dakle nacionalne manjine i ostali, su pri tomu dvostruko zakinuti. Tu ne pomae mnogo to se putem tzv. afirmativne akcije (pozitivne diskriminacije bilo koje zakinute skupine) omogu-

uje njihovo simbolino prisustvo u lokalnim zakonodavnim tijelima, ili zahva-ljujui izbornom ininjeringu i na viim razinama, ili to e putom implementa-cije presude Europskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci doi do kozmetikih prepravaka u pravnoj konstrukciji Zemlji obrnute, abnormalne poli-tike paradigme. U stvarnosti se, naime, radi o bezdunom ili dvostrukom igno-riranju manjinaca i za ispravljanje ove politike nekulture trebaju desetljea.

Nije sluajno, dakle, to su neoprezne izjave o smrti multikulturalizma Angele Merkel i Davida Camerona doekane s toliko oduevljenja upravo kod nas, u zemljama tzv. zapadnog Balkana. Mnogima se uinilo da su konano do-bili potvrdu iz velikog svijeta za ahistorijske i anti-civilizacijske koncepte, za njihove eljene i uspjeno sprovedene etnizacije i provincijalizacije. Ovdje se ne mislim detaljnije pozabaviti lanom smrti multikulturalizma na Zapadu, jer sam u nizu ve objavljenih priloga govorio o istinskoj drami postkolonijalnih useljenikih drutava (Jrgen Habermas), o tomu kako se iza privlanog pojma kakav je multikulturalizam i nije na Zapadu krilo drugo do krto ili djelomino uvaavanje doseljenikih ili zateenih kultura od strane dominantnog tipa kultu-re. S time je bila, i jeste, povezana i nespremnost na integraciju ili borba za pri-

znanje svoje kulturoloke osobenosti, kako ostataka first nation tako i doselje-nika u zemlje kakve su SAD, Australija, Kanada i druge. Dakako, doseljenike se

nema svrhe okrivljavati za neznanje jezika zemlje useljenja i nepoznavanje

ustavnih i zakonskih, kao i obiajnih normi, veu krivicu za takve pogreke i propuste snose vlasti zemalja useljenja. Dio obrazovanih useljenika i njihova

djeca, pak, su shvatili kako mukotrpna borba za inter-kulturalizam podrazumije-

va uenje jezika zemlje useljenja i uvaavanje kultura, zakona i obiaja zemlje u kojoj se dolo, bez potiranja primarnog identiteta. Tek poslije kulturolokog ob-ruavanja jezikom i kulturom mogua je borba za uvaavanje posebnosti kojima doseljenici obogauju zemlje useljenja. Oni useljenici, pak, koji se zadovoljava-

10

Jedino se u Tuzli koliko-toliko sauvala i ova vrst multikulturoloke supstance. U Mo-staru neko je bilo ak 18% tzv. mijeanih brakova u ukupnoj masi novosklopljenih bra-kova, da bi se u ratu njihov udio spustio na nulu, a danas popeo na 1,7%.

Mile Lasi

32

ju ivotom u getima neznanja, ili u getima vlastitih strahova i predrasuda, ostaju zauvijek na marginama postkolonijalnih useljenikih drutava.11

Sreom, barem u prosvijeenim krugovima na Zapadu se vrlo dobro znade kako se jedino smisleni odgovor na fundamentalizam bilo koje vrste (islamisti-ki ili kranski, politiki ili kulturoloki) nalazi u prosvjetiteljskoj ideji i praksi politike moderne. Kod nas se, naalost, i dalje tvrdoglavo insistira na kulturolo-kim modelima iz 19. stoljea. Iz tih razloga su nositelji tih anakronih koncepata i najgrlatiji u objedama zapadnog svijeta, ma koliko su jedino u njemu otvorene

kakve-takve mogunosti za kulturoloko pluralistika drutva, i u onoj mjeri u kojoj su pravna drava i civilno drutvo prisilile politike aktere na potovanje visokih standarda zatite ljudskih i manjinskih prava, ma o kojim se manjinama radilo, vjerskim, doseljenikim, spolnim (gender), i dr. Rije je o tomu da se multikulturalizam unato svim zlouporabama i nekonzistentnoj uporabi samog pojma, i dalje smatra smislenim odgovorom na tradicionalni nacionalni egoizam

i ogranienja koncepta nacionalne kulture i nacionalne drave. On se samo u post-sekularizmu vie bezuvjetno ne zove tako, nego kulturolokim plurali-zmom, inter-kulturalizmom, i tsl.

U to vjerovati i dalje, ako ne u ideju mulltikulturalizma, ponovit u i ovdje ono to je poruio, primjerice, Jostein Gaarder, norveki bestseler autor (Sofijin svijet), neposredno nakon masovnog pokolja u Norvekoj, poinjenog navodno u ime obrane Europe od multikulturalizma i marksizma. Norveani su, i to je ono to je bilo fascinirajue u cijeloj nesrei, na ekstremistiku mrnju prema kulturolokoj pluralnosti, posebice vjerskoj u liku islama, odgovorili filo-zofijom i praksom otvorenog drutva, dok su SAD, podsjeanja radi, poslije 11. rujna usvojili Patriotic Act, tj. zakonski ograniili slobode i svojim gra-anima i drugima.

Smije se, dakle, postaviti hipoteza kako e privrenici ideja prosvjetitelj-stva i politike moderne posvuda u svijetu i dalje inzistirati na nunosti transfor-macije tradicionalnih drutava u multikulturna ili interkulturna kozmopolitska drutva, u ijoj je osnovi respekt i zatita prava pojedinca, ali i svih kolektiviteta, ukljuivo etnikih zajednica, posebice manjinskih zajednica. Time dodirujemo na primarni interes. Nije li potrebno, dakle, i u tranzicijskim drutvima na trans-nacionalno transformacijski, kozmoplitski nain, misliti pitanja susreta kultura i njihovog proimanja? Nije li konano dolo vrijeme da se i kod nas osmisli kon-cept trans-nacionalnih kulturolokih pluralizacija i socijalizacija? Ili emo i dalje ivjeti kulturu neuvaavanja, tog prokletstva bliskih razlika, koje se uz malo volje mogu transformirati u kulturu meusobnog obogaenja? Kazao bih zato - zajedno s autorom Sofijinog svijeta - emu se smijemo nadati ako emo pre-stati vjerovati u ideju inter-kulturalizma, koja podrazumijeva meusobno uvaa-vanje, uz posvajanje zajednikih vrijednosti, onih koje uvaeni profesor Hans Kng zove Weltethosom

11

Vidjeti, Lasi, M. Od multikulturalizma ka (post)sekularistikom (inter)kulturali-zmu, Diskursi, No 2/2011, str. 11-29 (Prilog feljtoniziran i u dnevnom listu Osloboenje od 18. do 26. rujna 2011.)

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

33

IV

Kao to je ve reeno, i u Bosni i Hercegovini i u cijeloj regiji jugoistoka Europe se neskriveno likovalo i jo uvijek likuje zbog neopreznih i u biti povr-nih izjava njemake kancelarke i britanskog premijera o smrti multikulturali-zma. Jedni su to radili ili rade, jer im se uinilo da su konano dobili potvrdu za svoje politike koncepte i opcije, u pravilu oslonjene na ideju nacije-drave iz 19. stoljea, a drugi kako bi se jo jae pozivali na liberalno-graanske koncepte, koji su divni i krasni za zrela politika drutva, dok u totalno podijeljenoj Zemlji i Regiji koja se sunovratila u svoju lou prolost upravo jer nije umjela nai mje-ru izmeu nacionalnog i liberalno-graanskog, veinskog i manjinskog, djeluju u najboljem sluaju kao plemenite utopije, ukoliko se iza njih ne skrivaju koncep-cije majorizacije ili prisilnih asimilacija.

Nasilnom disolucijom bive Jugoslavije, ratnim sunovratom i kontra-tran-zicijskim povratkom u prolost nastala su, dakle, i u BiH i u regiji jugoistoka Europe etniki podijeljena, u osnovi paralelna drutva, u kojima je sauvano vrlo malo vezivnog tkiva iz prolosti. Tog tkiva je moralo biti putem raznorodnih ljudskih veza, i meusobnog trpljenja, ak i u duboko predpolitikoj, turskoj pe-riodi Bosne i Hercegovine, ma koliko su etniko-religijske zajednice sukladno millet-sustavu funkcionirale kao zasebni svjetovi.

Austrougarski pokuaji politike modernizacije BiH bili su potom osueni na neuspjeh, jer su poivali na konceptu potiranja kulturoloko-politikih zaseb-nosti. Ono to se zove kalajevtinom ili kalajisanjem Bosne nije, dakle, ima-lo ansu na uspjeh primarno iz razloga to su u tom momentu procesi formiranja zakanjelih nacija (Helmut Plessner) bili dovreni, ili u punom jeku i u Bosni i Hercegovini.

12

Otuda i jesu danas problematine tenje ne samo ka separatnim nacijama-dravama u BiH, nego i anakronine ambicije za formiranjem bosanske nacije i drave, koja bi potirala ono to se ne smije potirati. Uostalom, ono to nije uspje-lo prije vie od jednog stoljea, ne moe biti rjeenjem za BiH danas. Radilo se o otvorenom ili o prikrivenom nasilju i nametanju, zagovara li se integralno ili in-

tegrativno bosanstvo, potpuno je svejedno, u BiH su njezine zakanjele naci-je definitivno oformljene i ne smiju se dovoditi u pitanje ukoliko se misli dobro svojoj zemlji. Od odluujue je metodoloke vanosti ono do ega je doao dr. Sreko M. Daja, jedan od rijetkih bh. povjesniara s meunarodnom reputaci-jom, ustvrdivi: Uoljivo je da politika povijest BiH nije tekla kao jedan konti-nuum koji bi iz jednog stanja prelazio u drugi noen dinamikom vlastitog unutar-njeg drutvenog i kulturnog razvitka. Umjesto toga je BiH tijekom svoje povije-

12

Prije 126 godina, tono 19. rujna 1885., je, primjerice, fra Franjo Milievi objavio pr-vi broj Glasa Hercegovca, hrvatskog politiko-informativnog lista u BiH. Glas Herce-govca, nekadanji 'Hercegovaki bosiljak', bio je izrijekom protiv Kallayevog uvoenja jedinstvene bosanske nacije. U jednom od brojeva Glasa Hercegovca, fra Milievi di-rektno poruuje Benjaminu Kallayu: "Mi tujemo ime Bosne i Bonjaka kao pokrajinsko, ali kao narodnostno, jer ga poviest i tradicija zabacuju, odbacujemo..."

Mile Lasi

34

sti dobivala radikalne politike i demografske udare izvana, koji su ovu zemlju duboko raslojili. Ta raslojenost silno oteava uspostavu BiH kao moderne demo-kratske drave, jer nijedna od postojeih politikih tradicija kroz koje je BiH do sada prola nije usidrena ni emocionalno ni memorijski u dananje cjelokupno bh. puanstvo. I dalje, tvrdi dr. Daja: Budunost BiH se ne moe graditi na iluziji o njezinoj tisuugodinjoj dravnosti, nego na stvarnom poznavanju i uva-avanju njezine izlomljene prolosti i sadanjosti i na izboru politikog modela koji bi odgovarao njezinoj stvarnosti. Pritom, ipak, ima jedna konstanta koja se

provlai kroz bh. povijest, a koju se ne bi smjelo zaboraviti. BiH je, naime, uspr-kos svim mijenama kojima je kroz svoju povijest bila izloena ostala povijesni krajolik, tj. prostor koji je bio izloen i dramatinim promjenama, ali je sauvao svoje ime i geopolitike obrise. 13

BiH je imala razliite sudbine i iskustva u prvoj i drugoj Jugoslaviji, u pr-voj je bila totalno ignorirana kao zaseban subjekt i podijeljena, a u drugoj je do-

ivjela u periodu kojeg volim zvati Periklovim dobom, mada sam svjestan nje-govih manjkavosti, dakle u sedamdesetim i prvoj polovici osamdesetih godina

prolog stoljea - opi industrijski, politiki i kulturoloki procvat. Jedino ni ta-da, ni poslije nije imala iskustva s politikom demokracijom.14

Odmah poslije pada Berlinskog zida i eljezne zavjese u Zemlji su osno-vani nacionalni, etniki i religijski utemeljeni politiki pokreti koji su, svatko na svoj nain, sudjelovali u razgradnji onog to se u tom momentu zvalo SR BiH u sklopu SFRJ. Njegujui poziciju neudobnog graanina (G. Grass), a ne profe-sionalnog patriote, ja to zovem dvostrukim udarom izvana i trostrukum uda-rom iznutra protivu BiH, ma koliko se patriotima unitaristike ili separatisti-ke provenijencije ovakvo tumaenje ne dopadalo.15

U svakom sluaju, za kratko vrijeme je bilo uniteno sve ono to je bilo dosegnuto u kratkom ivotu Titove Jugoslavije, posebice od Ustava iz 1974. go-dine, te politiko-pravne konstrukcije koja je priznavala i kolektivno-etnike su-bjektivitete i kulturoloke minijaturne razlike meu nama. Uostalom, o kvaliteti i

13

Vidjeti, Daja, S. M. Rije na znanstvenom skupu Stoljee Kraljeve Sutjeske, 18. li-stopada 2008., KUN, Osloboenje , 23.10.2008.. 14

Vidjeti, Beri, G. Sanjaj socijalizam, trpi kapitalizam, Osloboenje, 20.10.2011. U Be-rievom komentaru se smisleno ukazuje i na relativnost Periklovog doba u ivotu BiH: Glupo je danas veliati taj sistem, ali je alosna injenica da dananje generacije mladih ive loije i nesigurnije nego to su ivjeli njihovi roditelji. I kao to nam je kapitalizam, prvenstveno zbog svog izobilja, izgledao jako privlaan kad smo ga gledali iz socijali-stikog miljea, to smo dalje od tog vremena, socijalizam nam je sve bolji i ljepi, jer nam je tranzicijski kapitalizam donio bijedu. Kao da nam je povijest izrekla presudu:

Stoko, sanjaj socijalizam i trpi kapitalizam! Bilo je u tom jugoslovenskom socijalizmu

neuporedivo vie socijalne pravde, drava je brinula o tebi od roenja do smrti, i to je najvanije - bilo je neke makar i nejasne nade... Sociolozi i ekonomisti su manje izdani u pohvalama bivem sistemu. Kad sanjamo socijalizam, sanjamo ondanji nerad za ve-like pare", kae jedan od njih. Prolost dugo traje, a svatko ima svoj pogled na nju... 15

Vidjeti, Bizarnost mira u zemljama zapadnog Balkana, u knjizi: Lasi, M. Mukotrpno do politike moderne, str. 151-183.

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

35

vanosti Ustava SFRJ iz 1974. svoj sud je kazala i uvena Badinterova komisija. U krajnjem, bez Ustava iz 1974. godine nema ni postojeih vanjskih granica ni meunarodno-pravnog subjektiviteta post-jugoslavenskih drava.16

Dakako, u bivoj SFRJ i bivoj SR BiH se s mukom i poslije proturjene deunitarizacije poetkom sedamdesrtih godina prolog stoljea doprijelo do a-robne formule o jednakopravnosti republika i naroda i njihovih graana, koja se potom ogledala i u konanom priznanju nacionalnosti Muslimana, dananjih Bonjaka, i jednakopravnosti BiH s drugima, te u relativno mudrom upravljanju etnikim konfliktima (sve do Memoranduma SANU i Osme sjednice SK Srbije), kao i u njegovanju zajednikih memorija, datuma i dogaaja iz povijesti, bez ega nijedna zajednica ne moe opstati. Politikom konceptu kojeg je oliavao SKJ (SK BiH) se uvijek moe prigovoriti, dakako, neuvaavanje politikog plu-ralizma, pa se, ak, ova vrsta politikog monopola mora uvrstiti i u krug nepri-jatelja otvorenog drutva, ali joj se ne smiju pripisati grijesi koji e potom ui-niti etnokrate pod platom politikog pluralizma i demokracije, a to e skonati u demokraturi u kojoj i danas ivimo. Rezultati etnokratske vladavine su, u kraj-njem, vidljivi golim okom u formiranim paralelnim drutvima gdje ih nije bi-lo.

I dok se na Zapadu s razlogom govori o neuspjeloj integraciji doseljenika i

nastanku paralelnih drutava, kod nas bi bilo krajnje vrijeme poeti govoriti o nemoguim politikim konceptima koji produciraju ili imaju za posljedicu do-maa paralelna drutva, i gdje ih nije bilo. I sve dok se budu njegovali dogaaji i linosti iz povijesti koji nas dalje razdvajaju, sve dok budemo uporno gajili kul-turu sjeanja samo vlastitih rtava, a kulturu zaborava vlastitih sramota, bez elje za traganjem za onim to nas je spajalo u prolosti, imamo male anse us-postaviti mostove meu nama koji bi nas ponovo spojili u budunosti.

Radi se o potrebi povratka Bosni i Hercegovini, kazao bi jedan mudri bh.

franjevac. O povratku ka BiH se radi, doista, i to ne samo njezinih Hrvata, nego i

njezinih Srba i Bonjaka, i drugih. Svatko bi morao uzmaknuti od inzistiranja na nemoguim konceptima i zaloiti se za europsku BiH.17

V

Politike iluzije meu Hrvatima i Srbima su u pravilu separatistikog, a meu Bonjacima unitaristikog usmjerenja. Prve je lako diskvalificirati kao anakrone, ali iluzije unitarnog tipa su zamotane u oaravajui celofan delibera-tivnih teorija ili oblandu patriotizma, pa ih je puno tee smjestiti u kutak kojem pripadaju. I sam se osjeam graaninom Svijeta i Europljaninom, iako ne zane-marujem nijedan svoj identitet, ni etniki ni zaviajni, ni dravni, pa se moram osvrnuti na iluzije koje su posijane u liberalno-graanski koncept ureenja BiH i

16

Vidjeti, Deset miljenja Badinterove komisije, u knjizi: Lasi, M. Op. cit., str. 102-103. 17

Vidjeti, Lasi, M. Kultura sjeanja, str. 234. (Ova se knjiga moe itati i u pdf-formatu na portalu www.fes.ba, u rubrici Publikacije, 2011.)

Mile Lasi

36

princip jedan ovjek jedan glas, pa s time i posredno ili direktno i u tobonju multietniku stranku zvanu SDP BiH, koja je odavno postala bonjako-cen-trina (Enver Kazaz), iji vrh s vremena na vrijeme vodi agresivniju stigmatiza-ciju politikih protivnika ili, primjerice, itavih regija, nego to su to Minovievi i Mitovievi mediji odraivali za Miloeviev reim uoi krvavog raspada Jugo-slavije. Valjda to rade kako bi prikrili nevieni nepotizam i politiku jalovost, odnosno nesposobnost realiziranja ciljeva svojih pet politika. O SNSD-u se i ne treba puno govoriti. Vrhovi ove RS-stranke se i ne trude biti neto vie od srpske socijaldemokracije, ako je tu uope vie o socijaldemokraciji rije. U obje tobonje bh. socijaldemokracije su, naalost, prevladali neo-jakobinska politika kultura nadbijanja, klijentalizam i podaniki mentalitet. Do savrenstva je odnje-govan i tzv. poeljni govor, tako nedostojan slobodnog ovjeka. Rezultat toga je-su dva podjednako loa entiteta pod tobonjom socijaldemokratskom dominaci-jom, de facto strankama koje njeguju politiko-pravno nasilje na tetu socijalde-mokratske ideje i Zemlje u cijelosti.

18

Naprosto je nevjerojatno kako je brzo zaboravljena politika bahatost Mi-loevieva reima, i tko je bio i zbog ega najglasniji zagovornik naela jedan ovjek-jedan glas, dakako, na raun nijekanja Ustava SFRJ. Zaboravilo se i na farsino biranje nesretnog Sejde Bajramovia i raznih besprizornih kostia u krnje Predsjednitvo SFRJ, sukladno tajnim ambicijama Voda i njegovih slijepih sljedbenika. Dakako, za ovakvu vrstu kratkovidosti nisu krivi samo

SDP-politiari, nego i svi oni duhovni i pravno-politoloki narativi iji krajnji re-zultat i jeste lani Valter, projekt podran, naalost, od prijateljske nam ze-mlje, u iju se pomo mnogi uzdaju i na putu ka EU, to je vrlo upitno.19

Po mojem razumijevanju, tragina srpska iskustva i zablude glede Jugosla-vije morale bi biti poune za sve koji su bilo gdje brojniji od drugih, jer kada je netko veina ima vie obveza, ali ne i vie (kolektivnih) prava. Ona se moraju

18

Farsinim post-daytonskim razvojem su nastali, dakle, dominantni srpski i bonjaki entiteti, dok su Hrvati postali moneta za potkusurivanje (srpsko cvijee ili bonjako cvijee), valjda da bi se potvrdila Marxova misao kako se dogaaji ponavljaju jednom kao tragedija, a drugi put kao farsa. O marionetama na vlasti u RS-u tipa Emila Vlajkija

ne vrijedi troiti rijei, jedino se pomou ove politike karikature moe bolje razumjeti kakav se politiki autogol zabija za zemlju BiH kada se upravo zahvaljui izmjenama, intervencijama u Izbornom zakonu samo Hrvatima legalno i legitimno bira, odnosno na-

mee hrvatski lan Predsjednitva BiH, kojeg oni veinski ne osjeaju svojim predstav-nikom. Oni koji negiraju fenomen Komi trebali bi samo bi zamisliti to bi se dogodi-lo kada bi takvo to bilo mogue uraditi i s bonjakim i sa srpskim lanom Predsjedni-tva BiH? 19

SDP BiH je po metodama postao brat blizanac SNSD-u, jednako koliko po stilu vlada-

nja Zloko nalikuje Miku., kazala bi dr. Svetlana Ceni. Tragedija je, zapravo, to je SDP BiH glede nacionalnog pitanja ostao svjetlosnim miljama udaljen iza prakse rje-

avanja nacionalnog pitanja u interpretaciji Saveza komunista Bosne i Hercegovine, iju zaostavtinu u formi naela u oblasti upravljanja etnikim razlikama ne uvaava, a to mu ne smeta da se obilato koristi njegovom imovinom kao izvorom autokratske moi i bahatog politiarenja njegovih lidera...

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

37

garantirati svim konstitutivnim narodima i svim manjincima, jednako kao i indi-

vidualna prava svakog ovjeka i graanina. Potrebno je, dakle, priznati da je BiH totalno podijeljena drava i zemlja, te k tomu sklona padu (failure state), koja opstoji samo voljom meunarodne zajednice, o emu i svjedoi 800 intervencija OHR-a u post-daytonskoj periodi BiH, pa se potom posvetiti i ovjeku, graani-nu i kolektivitetima. Ovim bi se putom definitivno smanjile meuetnike napeto-sti i izgubile iluzije o neodrivosti BiH ili o vladajuem ili temeljnom naro-du u BiH.

Apsurdna je teza da bonjaki narod, vojno i politiki konfrontiran Srbi-ma i Hrvatima, moe ostvariti ulogu integrativnog faktora BiH, upozorio je svojevremeno akademik Enver Redi, da bi se ouvao historijski integritet BiH, nuno je da u svim nacionalnim politikama u BiH postanu integrativne te-nje. Integritet se ne moe nametati; on se moe uspostaviti samo politikom vo-ljom sva tri BiH naroda. Po razumijevanju ovog uvaenog be-ha povjesniara, gledite da je jedan narod, tj. bonjaki, nosilac i spasilac integriteta BiH podra-zumijeva da bonjakom narodu pripada uloga vladajueg naroda. Meutim, nastavlja Redi, integritet BiH, koja je vienacionalna zajednica nespojiv je sa postojanjem vladajueg naroda. Zato, zakljuio je akademik Redi, zastupa-nje stanovita o vladajuoj ulozi bonjakog naroda izravno vodi u nepovratnu destrukciju i dezintegraciju BiH. Potom e Redi, kako je i priliilo vijeniku AVNOJ-a, znanstveniku i ovjeku od integriteta, poantirati: Prividno bosanska koncepcija, po kojoj je tzv. autohtoni narod uvar Bosne, u sutini je antibosan-sko gledite, jer BiH pripada jednako svim svojim narodima ili je nema.20

Iz ovog metodolokog pristupa namee se mogue nadilaenje naih podi-jeljenosti i putem jednog od konsocijacijskih modela, ili u kombinaciji i uz uva-

avanje elemenata klasinog parlamentarnog sustava. Kao to je ve doticano, kod nas se tvrdoglavo ignoriraju ak i narativi o konsocijacijskim modelima, iako bi, primjerice, vicarski model Konkordanz-demokracije, ili nizozemski model koji je izveo zemlju iz nestabilnosti (da bi se samoukinuo) mogli pomoi. Uostalom, u Daytonskom ustavu ve su ugraena konsocijacijska rjeenja, kako bi potom bila nakaradno izvedena, kao i mnogo drugoga u BiH. Temeljno pravi-

lo konsocijacije da politike elite postignu dogovor kojeg bi se drale, preduvjet je, u stvari, za bilo kakav pomak do novog ustava, koji emo morati im prije iz-raditi, ukoliko se uistinu elimo pribliiti euroatlantskim integracijama. Vjerojat-nije je, naalost, da emo nastaviti ivjeti postojeu kombinaciju javaluk kon-socijacije i politiko-pravno iluzioniranje putem koncepcije jedan ovjek je-dan glas (protivu kojeg, dakako, nemam u naelu nita protiv), nego to e se politike elite usuglasiti o temeljenoj promjeni ustava Zemlje koja bi pospjeila euroatlantske integracije.

Ilustracije radi, navest u ovdje kako uvaeni kolega, profesor FPN-a Uni-verziteta u Sarajevu, dr. Asim Mujki tvrdi: Namjesto demokratskog principa 'jedan ovjek jedan to teko glas', treba mijenjati etnopolitiki okvir unutar ko-

20

Vidjeti, Redi, E. Sto godina muslimanske politike, str. 113.

Mile Lasi

38

jega se taj jedan ovjek uope ne pojavljuje kao jedan ovjek. Ako se neko plai 'preglasavanja' (etnikog) unutar te formule, onda neka se svojski baci na de-montiranje i transcendiranje etnopolitikog okvira unutar kojega namjesto for-mule 'jedan ovjek jedan glas' suvereno, ve dvadeset godina vlada sramna, anti-demokratska formula 'jedan ovjek (jedan voa) milion glasova (milion 'biolokih' lanova kolektiva koga ovaj navodno predstavlja)'. U BiH se, doista, radi o sustavnoj proizvodnji prostota svih vrsta, iliti redukcija, tu se slaem s dr. Mujkiem, ali i o proizvodnji iluzija putem zagovaranja neadekvatnih modela za bilo koju podijeljenu ili sloenu zajednicu.21

Htio bih zamoliti sve potovane kolege, dakle i one koji inzistiraju na libe-ralnom i graanskom ustroju podijeljene Zemlje, putem koncepcije jedan o-vjek jedan glas, da shvate da protivu tog principa nemam ni sam u naelu ni-ta protiv, ali se bojim da se tim putom ne mogu transcendirati nae surove po-dijeljenosti. Zbog toga bi bilo nuno da zagovornici ovog narativa za poetak ne gledaju u kolegama, onim koji respektiraju etniko i pri tomu ne negiraju gra-ansko, drugo do obzirne ljude i znanstvenike, pripadnike srodnih i kompleksnih identiteta, kako bismo se zajedno uhvatili u kotac s krutom bh. podijeljenom stvarnou. Jer, tvrdim odgovorno, ona se moe nadii ne ignoriranjem niti gru-bim eliminiranjem, nego upravljanjem etnikih razlika. Dakle, prvo priznati kul-turoloku i svekoliku pluralnost, pa potom raditi na nadilaenju naih podjela, i to racionalnim upravljanjem etnikim razlikama. U krajnjem, Zemlju i Regiju bi mogli izvui iz etno i neoboljevike movare, iz stanja zarobljenog uma, sa-mo prosvijeeni ljudi, ukljuujui i liberalne etnokrate i socijaldemokrate. Nama ne moe pomoi apel za transcendiranje etnopolitikog okvira, nego upravo is-kustva onih drava koje su iz faze nestabilnosti izale u faze stabilnosti putem

21

Mujki, A. Bauk liberalne demokratije krui Bosnom, Puls demokratije, 14.11.2007. Ne dovodei u pitanje plemenitost u Mujkievoj viziji, moram primjetiti kako je duboko pogreno zatvaranje oiju prema alosnom injeninom stanju stvari'. No, pogledajmo to dr. Mujki kae:Insistiranje na injeninom stanju stvari' u raspravama o dravnom ureenju rijetko je ita drugo do ideoloki motivisano onemoguavanje alternativnih vi-zija BiH kao politike zajednice.. Nije, dakle, uvijek ideoloki motivisano, pa bi upravo Mujkievo hipostaziranje omiljenog mu modela nekomu moglo izgledati ideoloki mo-tivisano. Odsustvo sluha za bh. politiku stvarnost dolazi i u sljedeem Mujkievom obrazloenju: to se tie strahovanja od dominacije formule 'jedan ovjek jedan glas' treba primijetiti sljedee: zato se ova formula stalno iitava u etnikom kodu, kao da jedan ovjek iscrpljuje svoj javni i politiki ivot u svom etnikom pripadanju. Taj jedan ovjek nije samo pripadnik neke etnike grupe, ve i niz drugih grupa. Prema tome nije u toj demokratskoj formuli problem ve u etnopolitikom okviru unutar kojeg se tog jad-nog jednog ovjeka stalno i nepogrjeivo reducira na pripadanje ovom ili onom narodu. Bilo bi maliciozno podsjetiti tko je sve i kako zagovarao uvaavanje principa jedan o-vjek jedan glas u pokojnoj SFRJ. U svakom sluaju, odgovorno tvrdim kako ovakav pristup onemoguuje potragu za alternativnim rjeenjem, koje se moda skriva u respek-tu povijesnog hoda u BiH, ma kakav bio, dakle u kombinaciji etnokratskog i liberalno-

graanskog modela, kako se ne bi bh. etniki ili drugi identiteti i uope kulturoloki plu-ralizam dovodio u pitanje.

Lani kraj multikulturalizma na Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu

39

konsocijacijske odgovornosti, uz puni respekt metoda upravljanja i nadilaenja meuetnikih konflikata. Ovaj model podrazumijeva, meutim, dogovor i odgo-vorno sprovoenje dogovorenog politikih elita, kako ui Arendt Lijphart, kao i pomo prijatelja iz Svijeta pa su anse za njegovu primjenu u BiH skoro pa nika-kve. Krivnju i za ovo snose pored politikih - akademske elite, sve one koje onemoguuju dijalog i kompromis, bilo u ime socijaldemokratske, bilo u ime et-nokratske vizije ureenja Zemlje.

Na sreu, mogla bi nam pomoi i iskustva jedne takve integracije kakva je Europska unija, koja je alternativa i etnokratskim iluzijama i njihovim liberalno-

graanskim inaicama. Ovu alternativu treba, pak, prvo razumjeti, pa potom nje-zina stimulirajua iskustva implementirati i prije nego se postane dijelom EU. Politiki sustav EU sadri, naime, i nadnacionalne i meudravne naine suodlu-ivanja i dogovaranja, pa je EU upravo s time postala alternativa povijesno-poli-tikim tvorevinama kakva je nacionalna drava, mada nije negacija nacionalne dr