Embed Size (px)
Citation preview
1) Šta je demokratija?
Demokratija je jedan od tradicionalnih oblika vladavine (grč. Demos-narod, krateo-vladam; vladavina naroda) to je oblik vladanja gdje suverenitet pripada narodu, gdje je vlast podijeljena na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.
BiH: IZVRŠNA-Predsjedništvo i Vijeće ministara ZAKONODAVNA- Parlamentarna skupština: Dom naroda i Predstavnički dom SUDSKA-Ustavni sud BiH
Demokratija je vladavina većine nad manjinom. Tamo gdje pripada suverenitet narodu, gdje je presudan uticaj naroda na one koji vladaju, gdje su podjednake slobode i prava za sve građane, bez diskriminacije, gdje vlada pravo i zakon, gdje vlada većina garantuje se prava manjina, gdje je vlast podijeljena i ograničena, gdje se sprovode slobodni i pravedni izbori gdje dolazi do izražaja tolerancija, kooperativnost i kompromis – uspostavljeni su demokratski odnosi.
2) Indikatori stepena demokratije!
Stepen demokratije zavisi od stepena razvoja obrazovnog sistema, ekonomskog razvoja, evolucije pravnog sistema i razvijenosti civilnog društva.
3) Predstavnička vladavina!
Predstavnička vladavina pruža mehanizam kojim se na centralnu vlast može paziti i može se nadzirati;uspostavlja se parlament koji djeluje poput čuvara slobode. Zove se još poliarhija i može se razumijeti na nekoliko načina: kao osobit tip političkog poretka ili režima, koji se u važnim pogledima razlikuje ne samo od nedemokratskih već i od prethodnih malih demokracija; kao sistem političke kontrole u kojem su najveći dužnosnici u vladi potaknuti da promijene svoje ponašanje kako bi dobili izbore. INSTITUCIJE POLIARHIJE:
a) Izabrani dužnosnicib) Slobodni i pošteni izboric) Inkluzivno pravo glasad) Pravo na natjecanje za položaj u državie) Sloboda izražavanjaf) Alternativne informacijeg) Sloboda udruživanja4) Džon Lock!
Raison d'ệtre vlasti je zaštita prava pojedinaca kako su postavljena božijom voljom i zajamčeni zakonom. Prirodno stanje nije stanje rata. Formiranje države podrazumijeva prenos prava na stvaranje i prvođenje zakona (legislativno i egzekutivno pravo). Zagovarao podjelu na zakonodavnu, izršnu i sudsku vlast.
5) Liberalizam!
Razvija se iz filozofije Thomasa Hobbes-a. Liberalizam John Lock-a cilja da kreira državu u kojoj je obezbjeđen najveći stepen osobnih sloboda. To se bazira na dvije ideje:
1
a) Ljudska bića imaju prirodna pravab) Svaka legitimna vlast počiva na pristanku onih kojima se upravlja
Pristanak je jedini način na koji se vlast može formirati.
Liberalizam definiše da je primarna svrha države zaštita prava pojedinaca, on teži da smanji ulogu države na goli minimum. SOCIOLOŠKA DEF.: Liberalizam je ideologija čije su temeljne vrijednosti individualna sloboda i jednakost ljudi pred zakonom, ali i privatno vlasništvo, tržište i ograničena uloga države u ekonomiji, te pravo pojedinca da odlučuje o vlastitom životu.
6) Konstitucionalizam!
Može se reći da je konstitucionalizam ideja vladavine zakona koja se primjenjuje na one koji vladaju; to znači da oni koji vladaju ne mogu djelovati ad hoc ili na proizvoljan način. On ograničava moć države na način da limitira način na koji ona može da djeluje. Pojačava povjerenje u državi, pokazujući da će država djelovati na predvidive načine.
Konstitucionalizam kompenzira slabosti onih koji vladaju, podsječajući ih da oni ne mogu jednostavno raditi ono što žele; u predstavničkoj demokratiji, on ima zadatak da podsjeti zvaničnike da oni nisu vladari nego predstavnici onih koji vladaju.
7) Društveni ugovor!
Ljudi se, da bi opstali u prirodnom stanju, moraju udružiti, moraju napraviti društveni ugovor. Društvenim ugovorom nastaje država. Društvenim ugovorom pojedinac na suverena prenosi prava upravljanja vlastitom osobom i dobrima u cilju samoočuvanja.
8) Vladavina zakona!
Po Platonu vladavina zakona podrazumijeva postojanje sistema krutih propisa. Konstitucionalizam je ideja vladavine zakona, što znači da se zakoni odnose i na one koji vladaju i na one kojima se vlada.
9) Civilno društvo!
Civilno društvo je protuteža, kontrolni mehanizam i korektiv formalne državne vlasti; splet institucija i organizacija koje sprječavaju njezinu centralizaciju, oligarhizaciju i arbitrarne postupke. To je sfera slobodne igre i artikulacije interesa koja posreduje između individualno-građanskih zahtjeva i odluka što ih donose i provode državni kapitali. Neprijatelji civilnog društva: despotizam, rat, zatvoreno društvo, siromaštvo, etno-nacionalizam, korupcija, individualizam, koncetracija državne moći i necivilna društva.
10) Prirodno pravo!
Ciceron je vidio prirodno pravo kao najuzvišenije u prirodi, nastalo mnogo prije bilo kojeg pisanog prava i ono je izvor stvarne pravde u svijetu. Grotius je tvrdio da prirodno pravo i zakon stoje iznad svih vlada i oblika vlasti jer egzistiraju neovisno od svih političkih snaga.
2
Paine je smatrao da su univerzalna prirodna prava pojedinaca izvor svih konzekventnih prava članova društva. U prirodna prava zmeđu ostalih ubrajamo pravo na život, slobodu i imovinu.
11) Generacije ljudskih prava!
Podjela ne predstavlja istovremeno hijerarhijsko rangiranje po vrijednosti i značaju ovih prava, jer ljudska prava egzistiraju u odnosima međusobne povezanosti i međuzavisnosti koji ne dozvoljavaju njihovo izolirano posmatranje.
PRVA GENERACIJA
Ljudska prava prve generacije su klasična i građanska prava, svojim sadržajem su uglavnom usmjerena na zaštitu prava pojedinca i odnose se na temeljne vrijednost i zaštitu života, fizičkog, psihičkog i moralnog integriteta ljudske ličnosti, na prostor slobode zaštićen od neovlaštenog i nezakonitog uplitanja trećih lica i same države, skup političkih prava koja sugeriraju demokratski oblik državnog uređenja, vladavinu prava i sistem u kojem zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda građana neodvojiv dio pravnog poretka.
Usvajanjem Univerzalne deklaracije (1948) građanska i politička prava dobijaju međunarodni karakter i postaju zajednička baština čovječanstva. Najvažniji dokumenti koji se odnose na ova prava su Univerzalna deklaracija, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) te dva protokola uz taj pakt. Katalogom ljudskih prava utvrđena su sljedeća građanska i politička prava:
Pravo na život, slobodu i zaštitu integriteta ličnosti Sloboda od ropstva i slične prakse Pravo na svojinu Sloboda misli, savjesti, uvjerenja i religije Sloboda mišljenja i izražavanja Sloboda udruživanja Zaštita od samovoljnog hapšenja i pritvaranja Pravo učestvovanja na svim razinama vlasti u državi Pravo da napusti zemlju, svoju ili tuđu, i da se vrati u svoju zemlju Ljudska prava u sudskom postupku
Prava prve generacije uređuju odnos pojedinca i države, smisao ovih prava leži u ograničavanju moći slobodnog djelovanja represivnih državnih organa do granice iza koje počinje prostor ličnih prava i sloboda građana. Ona su politička jer se odnose na državu i sa državom.
DRUGA GENERACIJA
Ljudska prava druge generacije su ekonomska, socijalna i kulturna prava, cilj ovih prava je ostvarivanje ideala slobodnog ljudskog bića oslobođenog od straha i bijede koji se postiže stvaranjem uvjeta u kojima pojedinac može da uživa ESK prava kao i svoja građanska i politička prava. Imajući u vidu nejednak stepen razvoja država članica, data je obaveza
3
državama da preuzimaju korake u postepenom ostvarivanju ovih prava korištenjem svih raspoloživih sredstava. U ova prava ubrajamo:
Pravo na rad Pravo na pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad Pravo na bezbjedne i zdrave uvjete rada Pravo na napredovanje Pravo na odmor Pravo na organizovanje Pravo na socijalnu sigurnost Prava porodice Pravo na obrazovanje Pravo na najveći stepen fizičkog i mentalnog zdravlja Prava koja proističu iz autorskih prava Pravo na učestvovanje u kulturnom životu
Dokumenti koji se odnose na ova prava su: Univerzalna deklaracija, Međunarodni pakt o ESK pravima. Posebno se naglašava zabrana diskriminacije pri uživanju ovih prava. Da bi se poboljšali uvjeti života i rada radnika osnovan je MOR (Međunarodna organizacija rada)
TREĆA GENERACIJA
Prava treće generacije su kolektivna prava koja su u vezi sa Afričkom poveljom o pravima čovjeka i naroda te sa Alžirskom deklaracijom. Kolektivna prava asociraju da se radi o koncepciji shvatanja ljudskih prava koja je suprotna individualističkom shvatanju po kojem samo pojedinci mogu biti subjekti prava. U ova prava ubrajamo:
Pravo na ravnopravnost naroda Pravo na samoopredjeljenje Pravo na slobodno upravljanje narodnim bogatstvom i prirodnim izvorima Pravo na ekonomski, socijalni i kulturni razvoj Pravo na mir Pravo na zaštitu okoline
Uvrštavanje ovih prava u katalog ljudskih prava je posljedica prodora „trećeg svijeta“, zemalja u razvoju, na međunarodnu političku scenu.
Ljudska prava I generacije imaju i zahtijevaju negativan pasivan odnos prema državi a prava II generacije traže aktivan i pozitivan odnos sa i prema državi. Liberalne demokratije daju primat prvoj generaciji a zemlje komunističkih režima daju primat drugoj generaciji ljudskih prava.
12) Modeli demokracije po Heldu! Protektivna demokratija Predstavnička demokratija Posredna demokratija Liberalna demokratija
4
Konsocijativna demokratija Konsenzualna demokratije Direktna demokratija Atenska demokratija13) Demokratski izbori!
Jedno od građanskih i političkih prava čovjeka je i pravo na slobodno izražavanje političke volje na redovnim, demokratskim, općim, jednakim i tajnim izborima
REDOVNI – znači da je učešće u vlasti vremenski ograničeno
DEMOKRATSKI – znači da se održavaju po unaprijed usvojenim pravilima koja su regulisana zakonom
OPĆI- znači da se provode za sve razine vlasti
JEDNAKI - znači da svi građani ravnopravno učestvuju na izborima
TAJNOST – podrazumijeva izražavanje političke volje bez negativnih posljedica
14) Mediji i demokratija!
Medijima pripada centralno mjesto u procesu demokratije, ključna uloga u procjeni stepena demokratije. Mediji moraju služiti interesima građana kao javnosti u najširem značenju. Moraju biti politički neovisni, finansijski (samo)održivi, služiti općem dobru te imati slobodu izražavanja.
Slobodni mediji nisu samo rezultat demokratije nego i njen uslov. Mediji svojim izvještavanjem uvjetuju ili usmjeravaju demokratske procese i ponašanja. Zatim, jedna od glavnih funkcija medija je funkcija kritike i javnog nadzora vlasti.
15) Podjela vlasti!
Vlast je podijeljena na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Podjela je izvršena u cilju jačanja demokratije i osiguranja i zaštite ljudskih prava. Grane vlasti se međusobno nadziru s ciljem pravilnog funkcionisanja.
ZAKONODAVNA VLAST
To je grana vlasti čiji je zadatak donošenje odredbi i zakona s ciljem zaštite ljudskih prava i uređenja odnosa u državi. To je u mnogim zemljama parlament, koji se sastoji od predstavnika koje je narod izabrao na demokratskim izborima i koji većinom imenuje pojedince za izvršne funkcije. U nas je to Parlamentarne skupština koja se dijeli na Dom naroda i Predstavnički dom.
IZVRŠNA VLAST
5
Grana vlasti koja se bavi izvršavanjem zakona i odluka zakonodavne vlasti, vođenjem vanjske politike te svojim djelovanjem pomažu uređenju društva i države i očuvanja demokratije. U nas je to Predsjedništvo i Vijeće ministara.
SUDSKA VLAST
To je grana vlasti koja kontrolira i nadzire izvršnu i zakonodavnu vlast kako bi njihovo djelovanje bilo u skladu sa zakonom i kako ne bi narušavali ljudska prava. To je u nas Ustavni sud, koji provjerava je li djelovanje druge dvije grane vlasti u skladu sa Ustavom.
16) Vladavina zakona!
Vladavina zakona je osovna karakteristika pravne države, odnosi se na demokratski politički sistem. Vladavina zakona je zagarantovana podjelom vlasti – sa razvijenom sudskom vlašću, slobodom medija, postojanjem civilnog društva i drugih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.
17) Diskriminacija!
Negativna diskriminacija je svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i ima za cilj i posljedicu ugrožavanje ili onemogućavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Originalno značenje riječi „diskriminacija“ koja je preuzeta iz latinskog, jeste razlikovanje, ali je vremenom dobila negativno značenje nedozvoljenog razlikovanja. U oblasti ljudskih prava DISKRIMINACIJA predstavlja razlikovanje u pogledu posjedovanja i obima prava koje nije dozvoljeno zbog osnova i načina razlikovanja.
Pozitivna diskriminacija ima za cilj da se ispravi historijska nepravda i da se svi ljudi postepeno dovedu u stanje stvarne jednakosti. Podrazumijeva privremeno favoriziranje pripadnika grupa za koje se objektivno zna ili se vjeruje da su sistematski zapostavljane u proškosti. Mjere pozitivne diskriminacije moraju biti privremene inače bi dovele do nove nejednakosti, sada u korist do jučer zapostavljenih.
Aparthejd je najteži oblik diskriminacije povezan je sa odnosom kolonijalnih sila sa crncima u Africi. Zločin aparthejda podrazumijeva nehumane postupke počinjene radi uspostave i održavanja dominacije skupine osoba jedne rase nad skupinom osoba druge rase i njihovog sistematskog ugnjetavanja. Izraz „rasa“ obuhvata razlikovanje ljudi po rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom porijeklu.
18) Šta je genocid i Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida!
Genocid predstavlja masovno ubijanje pripadnika neke skupine s ciljem njenog istrebljenja. Konvencija definira genocid kao međunarodni zločin bez obzira je li počinjen u ratu ili u miru. Njegovi počinioci mogu se izvesti pred sud, bilo države na čijoj je teritoriji počinjen, bilo pred nadležni međunarodni sud.
6
19) Francuska deklaracija (1789)!
Deklaracija proglašava da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u svojim pravima. Proglašava se princip narodnog suvereniteta kao jedinog izvora legitimiteta svake vlasti i princip podjele vlasti što podrazumijeva vladavinu zakona te pretpostavku nevinosti okrivljenog. Kao osnovna prava i slobode priznaju se sloboda misli, govora, štampe, religijskog uvjerenja, pravo kontrole vlasti i zaštitu prava na imovinu. Deklaracija tako promovira model modernog demokratskog društva i pravne države.
20) Univerzalna deklaracija (1948)!
Prvi sveobuhvatni instrument ljudskih prava proglašen od UN-a, u njoj proklamovano da svim ljudima pripadaju sva prava i slobode koje ona sadrži. Na jedinstven način uređuje građanska, politička, ekonomska i kulturna prava. Nedostatak što nema pravno obavezujuću snagu.
21) Nezavisnost SAD-a (1776)!
Događaj nazvan „Bostonska čajanka“ je bio uvod za proglašenje nezavisnosti SAD-a. U junu 1776.god., prva država koja je proglasila nezavisnost bila je Virdžinija, donesena je Deklaracija o nezavisnosti. To je bio prvi ustavni dokument moderne Amerike, okrenut individualnim pravima i slobodama, koji obuhvata i slobodu štampe, nepovredivost ličnosti i stana. To je prvi dokument u kojem je prisutna ideja o suverenitetu naroda i pravo na smjenjivanje tiranske vlasti. Nakon Virdžinije i ostale države SAD-a su iste odredbe unijeli u svoje ustave, Engleska je tek 1783.god., priznala nezavisnost SAD-a.
22) Magna carta libertatum (1215)!
Potpisana 15.juna 1215.god., na poljani Ranimid, smatra se da je to prvi pisani akt kojim su ozakonjeni postojeći običaji. Njom su utvrđena prava i slobode svih slobodnih ljudi u Engleskoj. Ima povijesni značaj za nastanak engleskog parlamenta kao stalnog organa koji ograničava kralja. Ovaj dokument, dakle, nudi seriju zakona o utvrđivanju prava engleskih barona i velikih zemljoposjednika, ograničava apsolutnu vlast kralja Engleske, dokument koji je postao osnova za prava engleskih građana.
23) Evropski sud za ljudska prava!
Da bi se obezbjedilo poštovanje Evropske konvencije o ljudskim pravima(1950) obrazuje se Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu. Nadležnost Suda se proteže na sve predmete koji se tiču tumačenja i primjene ove Konvencije, a koje mu Visoke strane ugovornice ili Komisija za ljudska prava podnesu. Građeni BiH mogu se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava tek kada su iscrpljeni svi domaći pravni lijekovi i ako se postupak o istom predmetu ne vodi pred drugim međunarodnim tijelom, u postupku zatvorenom za javnost u kojem se štiti suverenitet države.
24) Habeas corpus amendment act (1679)!
Prvobitna naredba pod nazivom Write of Habeas Corpus, koja je podrazumijevala da službenik mora tužbenika fizički dovesti pred sud, od 17.st., se koristi kao postupak za
7
provjeravanje zakonitosti i osnovanosti vođenja postupaka pred određenim sudom i kao osnov za oslobađanje od pritvora, ukoliko se ne može dokazati osnov hapšenja. Prvi zakon pod nazivom Habeas Corpus Act je imao nedostataka, pa je 1679.god., donesen Habeas Corpus Amendment Act – Zakon za bolje osiguranje podanika i zabranu prekomorskog zatvora. U pogledu zaštite integriteta ličnosti ovaj zakon predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata, njegove odredbe su ušle u Katalog ljudskih prava u UN-u i priznate kao univerzalna prava kojima se štiti integritet ličnosti.
25) Bill of rights (1689, 1791)!
1689.god.
Zakon o pravima je dokument kojim je uspostavljena ustavna monarhija i ograničena kraljeva vlast. Njegov povijesni značaj leži u ustanovljavanju parlamentarne monarhije.
1791.god.
Kao ustavni amandmani na ustav SAD-a, Zakon o pravima se odnosi na individualna prava i slobode koje se garantiraju građanima. Njegov povijesni zanačaj leži u zaštiti prava i sloboda.
26) Medinska povelja (623)!
Vezana je za nastanak prve političke zajednice muslimana koja je formirana u Medini. Uređuje odnose, prava i dužnosti stanovnika, organizira javni život, prava, finansije, vojsku i sl. Neki je autori smatraju prvim ustavom na svijetu.
27) Derogacija i ograničavanje ljudskih prava!
Moguće je da neograničeno korištenje jednog prava dođe u sukob sa interesima društva u cjelini ili sa dobrima i pravima drugih ljudi, zato se dozvoljava da se neka prava pod određenim uslovima ograničavaju.
Neka prava nisu ograničena samo tekstom odredbi već i pojmovno, suštinski, takva je sloboda izražavanja.
Formulaciju pojedinog prava obično neposredno prati odredba kojom se tačno propisuje kada se i pod kojim uslovima ono može ograničiti , takva ograničenja zovu se fakultativna ograničenja, zato što ih država može ograničiti iz dozvoljenih razloga i na dozvoljen način, ali ona nisu sama po sebi ograničena.
Ima prava koja se ni pod kojim uslovima ne mogu ograničiti, to su neprikosnovena prava jer se smatra da bi svako njihovo ograničavanje ili opozivanje predstavljalo napad na sistem vrijednosti na kome počiva čitava zgrada ljudskih prava. Tu spadaju: pravo na život, zabrana ropstva, priznanje prava na ličnost i sloboda savjesti i vjeroispovijesti.
Derogacija – opozivanje
Mogućnost privremenog opozivanja predviđa se opštom odredbom kojim se država ovlašćuje da derogira sva prava koja nisu proglašena neprikosnovenim. Država koja ukida neko pravo
8
mora da pokaže da postoji izvanredna i opasna situacija i da su mjere koje time uvodi stvarno neophodne. Dozvoljena ograničenja uvijek su uslovljena svojom zakonitošću, legitimnošću i opravdanošću.
Uslov zakonitosti podrazumijeva da država ima pravo da ograničenje uvede samo opštom pravnom normom koja u njenom ustavnom poretku ima visok rang.
Ograničenja moraju biti i suštinski opravdana, legitimna. Ona se mogu uvesti samo radi ispunjenja dopuštenih ciljeva u službi onih vrijednosti koje ljudska prava treba da štite.
Opravdanost – ograničenje nije neophodno ako postoje i blaže ali pogodne mjere koje mogu poslužiti istoj svrsi.
28) Ustavni tretman ljudskih prava u Ustavu BiH!
U Ustavu BiH nalaze se sva prava koja se garantuju Evropskom konvencijom, sve odredbe Konvencije su preuzete, greška je napravljena što nije preuzet i sistem zaštite tih prava. Sistem zaštite ljudskih prava u BiH čini Komisija za ljudska prava koja se dijeli na Ured ombudsmena za ljudska prava i Dom za ljudska prava, pored komisije postoji i Ustavni sud BiH.
29) Pojavni oblici kršenja ljudskih prava u BiH!
U Ustavu BiH zabranjena je diskriminacija ali se istovremeno i vrši diskriminacija i to u odnosu tri konstitutivna naroda i ostalih, gdje su ostali uskraćeni za pravo na učešće u vlasti. Zatim ne poštuju se prava na imovinu i privatno vlasništvo te povratak prognanika, potom, krši se pravo na slobodne izbore – stanovnici FBiH ne mogu odlučivati o vlasti u RS-u i obratno i na kraju krši se pravo na djelotvoran pravni lijek – nepostojanje suda na nivou države.
30) Najznačajniji historijski dokumenti za razvoj ljudskih prava! Medinska povelja 623.god. Magna Carta Libertatum 1215.god. Habeas Corpus Amendment Act 1679.god. Bill of rights 1689.god., 1791.god. Deklaracija o nezavisnosti SAD-a 1776.god. Francuska deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789.god. Povelja UN-a 1945.god. UN-ova Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 1948.god. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava 1950.god. Deklaracija prava radnog i eksploatisanog naroda 1918.god.31) Pravo na zaštitu integriteta ličnosti!
Integritet ličnosti se štiti kako od ugrožavanja trećih lica tako i od neovlaštenog i nezakonitog postupanja državnih represivnih organa. Integritet ljudske ličnosti uključuje fizički, psihički, moralni i društveni aspekt ličnosti, a njegovu zaštitu garantiraju: pravo na život, slobodu i ličnu sigurnost, zabrana torture i svakog okrutnog nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili
9
kažnjavanja, skup prava vezanih za krivični postupak, te pravo na poštivanje intime, nepovredivost stana i prepiske i zaštita ugleda i ličnosti.
32) Skup prava vezanih za krivični postupak!
Imaju za cilj da olakšaju položaj okrivljenog lica za vrijeme trajanja krivičnog postupka, da zaštite dostojanstvo i integritet njegove ličnosti i da mu omoguće djelotvorno suprotstavljanje optužbi što predstavlja garanciju za pravilnost krivičnog suđenja, tu se ubrajaju: pravo na nepristrasno javno suđenje, pravo na pretpostavku nevinosti okrivljenog, pravo na poznavanje predmeta optužbe, pravo na odbranu, pravo na šutnju okrivljenog, pravo na žalbu, pravo na jednakost i dr.
33) Pravna država!
Predstavlja nadosobnu, zakonom ograničenu strukturu moći odnosno vladavinu zakona, vladavina zakona je korelativ pravne države, a odnosi se na zahtjev da zakoni uvažavaju pojmove pravde i jednakosti, da su uniformni i jednako obavezujući za sve, za one koji valadaju i one kojima se vlada, te da su u njig inkorporirane civilizacijske tekovine i ljudska prava.
34) Prava manjina!
Države formalno priznaju i nacionalne manjine (etničke grupe) garantirajući im tradicionalno i univerzalno priznata prava koja ih afirmišu kao takve. Kvalitet i kvantitet tih prava i sloboda zavisi od zakonodavne vlasti svake države koja stvara i primjenjuje ustavne odredbe koje priznaju ova prava.
35) Ženevske konvencije o zaštiti žrtava rata (1949)!
Sve su donesene 12. 8. 1949.god. ima ih 4 i to:
Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu; Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomnika oružanih
snaga na moru; Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima; Konvencija o zaštiti građanskih osoba (civila) za vrijeme rata;36) Totalitarizam!
Označava oblik političkog sistema za kojeg je karakteristična totalna država, monopol jedne političke stranke, specifična struktura društva, politička ideologija i odgojni sistem u funkciji opravdanja i održavanja totalitarne vladavine, te kontrola nad ekonomijom, medijima i vojskom, postojanje tajne policije koja štiti postojeći sistem.
37) Atenska neposredna demokratija!
Demos u Ateni se sastojao od odraslih muškaraca isključivo atenskog porijekla. Demos je imao suverenu moć tj., vrhovnu vlast da se angažira u zakonodavnim i sudskim funkcijama. Atensku demokratiju obilježavala je općenita predanost načelu građanske vrline: odanost
10
republikanskom gradu-državi i podrđenost privatnog života javnim poslovima i zajedničkom dobru. Svi (uvjetno rečeno – izbačeni robovi i žene) građani sastajali su se da raspravljaju, odlučuju i donose zakone. Osnova ovog demokratskog poretka je sloboda, a jedna od sloboda je naizmjence vladati i pokoravati se.
38) Protektivna demokratija!
Zaštita slobode zahtijeva oblik političke jednakosti svih zrelih pojedinaca; formalno jednaku ovlast zaštite svojih interesa pred samovoljnim aktom, bilo države bilo svojih sugrađana. Upravljači moraju odgovarati onima kojima upravljaju kroz političke mehanizme (tajno glasanje, redoviti izbori, konkurencija među potencijalnim kandidatima) koji građanima pružaju zadovoljavajuće načine izbora, autorizacije i kontrole političkih odluka. Tvrdili su da se tim mehanizmima može postići ravnoteža između moći i prava, vlasti i slobode.
39) Razvojna demokratija!
Ideja „razvojne demokratije“ naglašavala je nužnost demokratskih ustanova u stvaranju aktivno uključenog građanstva. Ključne karakteristike: narodni suverenitet s općim pravom glasa, predstavnička vlast, jasno razgraničenje između parlamentarne skupštine i birokracije, uključenost građana u razne grane vlasti. Uvjeti za razvojnu demokratiju su: nezavisno civilno društvo, natjecateljska tržišna privreda, privatno vlasništvo, politička emancipacija žena te sistem nacija-država s razvijenim međunarodnim odnosima.
40) Neposredna demokratija!
Pod neposrednom demokratijom podrazumijevamo različit oblike neposrednog učešća građana u procesu odlučivanja o raznim nivoima vršenja javne vlasti. Neposredna demokratija znači da građani sami, bez posredovanja političkih elita i vanpredstavničkih institucija - kakav je parlament, učestvuju u donošenju političkih odluka i/ili usvajanju ili izmjenama pravnih akata domaćeg prava do međunarodnih ugovora čiji je potpisnik njihova država. Najznačajniji instituti neposredne demokratije su: referendum, plebiscit, narodni veto, narodna inicijativa i zborovi građana.
41) Posredna demokratija!
Moderna demokratska društva su društva posredne demokratije, to znači da građani, odnosno narod kao politički entitet, ukoliko su određeni kao titulari suvereniteta, odnosno nosioci najviše vlasti u državi, mogu tu vlast ostvarivati posredstvom svojih političkih predstavnika koje biraju u određene političke institucije. Rezultat posredne demokratije je parlament kao posredničko izborno tijelo, koje između izbora djeluje umjesto naroda, nosioca suvereniteta. Rad institucija je javan.
42) Parlament BiH!
Građani BiH su se na referendumu izjasnili za višepartijsku demokratsku BiH parlamentarnog karaktera. Zakonodavnu vlast u BiH čini Parlamentarna skupština koja se dijeli na Dom naroda i Predstavnički dom. Zakonodavnu moć parlamenta države ne prate i mehanizmi njene
11
realizacije na prostoru cijele BiH. Dvodomni sistem je jedna od karakteristika modela konsenzualne demokratije, domovi trebaju da budu konstituirani kao domovi predstavnika konstitutivnih naroda – što u BiH nije slučaj. Dom naroda u BiH počiva na načelu konsenzusa a Predstavnički dom na načelu demokratske većine. Parlamentarne skupština u Ustavu BiH:
Dom naroda 15 delegata Predstavnički dom 42 člana
⅔ iz FBiH i ⅓ iz RS-a
Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od oba doma. Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda. Parlamentarna skupština je nadležna za: donošenje zakona, odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija BiH, odobravanje budžeta za institucije BiH, odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora, ostala pitanja koja su potrebna da se provode njene dužnosti.
43) Deliberatvna demokratija!
Ova demokratija polazi od stava da se demokratski ideal sastoji iz dva osnovna elementa: jednaka distribucija moći u donošenju kolektivnih odluka i drugih jednaka participacija u kolektivnom rasuđivanju. Demokratija dakle, ne zahtijeva samo jednakost u glasanju već isto tako jednaku i efektivnu mogućnost učestvovanja u procesu kolektivnog rasuđivanja o ključnim pitanjima političke zajednice. Po Habermansu, tri su glavna ishoda deliberativne demokratije: saglasnost u proceduri, priznavanje drugih i poštovanje njihovih argumenata i konsenzus.
44) Konsensus!
Označava opštu saglasnost bez formalnog izjašnjavanja putem glasanja. Može prethoditi glasanju ali se ne izjednačava sa jednoglasnim donošenjem odluke, dozvoljava neslaganje oko detalja. Pojam politika konsenzusa koristi se u dva značenja:
Proceduralni konsenzus je želja da se odluke donesu konsultacijama i pregovaranjem, bilo među političkim partijama ili između vlade i zastupnika najznačajnijih interesnih grupa.
Supstancijalni konsenzus je preklapanje ideoloških pozicija dvije ili više političkih partija koji se iskazuje u sporazumu o osnovnim ciljevima politike.
45) Nevladine organizacije (NVO)!
To su organizacije koje nisu dio vlade i koje nije osnovala država. Termin se odnosi na društvene, kulturne, pravne i grupe koje zagovaraju zaštitu okoliša, grupe koje su prvenstveno nekomercijalne. To su obično neprofitne organizacije koje dobivaju barem dio svojih sredstava iz privatnih izvora. Postoje za različite svrhe, najčešće za daljnje političke ili socijalne ciljeve svojih članova.
12
46) Političke stranke!
Po Madisonu, stranka podrazumijeva određeni broj građana, bez obzira čine li u cjelini većinu ili manjinu, koji su ujedinjeni i potaknuti nekom zajedničkom pobudom, strašću ili interesom, protivnim pravima drugih građana ili trajnim i ukupnim interesima zajednice.
47) Liberalna demokratija!
Liberalizam nastoji ograničiti moć države i jedinstveno definirati privatnu sferu, nezavisnu od djelovanja države. Cilj je oslobađanje civilnog društva od političkog uplitanja uz istodobno ograničavanje vlasti države. Naglašava se ključnost demokratskih institucija u zaštiti onih kojima se vlada od svakovrsnog ugnjetavanja, osobito od države.
48) EU i njene institucije!
EU nije tipična međunarodna organizacija, karakteriše je znatno veći stupanj povazanosti članica, obavezujući karakter zajedničkih odluka koje se odnose na fizičke i pravne osobe u članicama. Tri stupa EU – kombinacija integracije i međuvladine suradnje: integracija država članica u tri zajednice, zajednička vanjska i sigurnosna politika te suradnja u pravosuđu i unutrašnjim poslovima (borba protiv kriminala). Upravljanje EU vrši:
Evropsko vijeće Evropska komisija Vijeće Evropske unije Evropski parlament
Institucije EU:
Evropski sud Evropski revizorski sud Evropski ombudsmen Evropska središnja banka Evropska investiciona banka49) Teorija demokratskog elitizma!
Po Schumpeteru, demokratija je metoda izbora političkih vođa (elite), to je spoj ograničene i redovite participacije građana putem izbora i vladavine političkih elita. Demokratija je institucionalni aranžman za donošenje političkih odluka u kojem pojedinci stječu ovlast odlučivanja putem konkurentske borbe za glas naroda. Demokratski elitizam – politika uključuje neprekidnu borbu za moć i primat interesa nacionalne države nad svim ostalim, fokus je na dominaciji elita u državnom aparatu.
50) Westminsterski model demokratije!
To je većinski model, karakterišu ga: isključivost, kompetitivnost i suparnički odnosi. Postoji u nepluralnim društvima. Koncentracija izvršne vlasti u jednopartijskim kabinetima, dominacija izvršne vlasti nad zakonodavnom, dvopartijski sistem, većinski izborni sistem, integrisano-grupni pluralizam je kompetitivan i protivnički, unitarna i centralizovana vlada,
13
koncentracija zakonodavne vlasti u jednodomnoj legislaturi, fleksibilni ustav koji se može mijenjati prostom većinom, odsustvo sudske kontrole ustavnosti te slaba centralna banka koju kontroliše izvršna vlast.
51) Konsocijativna demokratija!
Postoji u pluralnim društvima, zbog podjela u društvu a da bi se izbjegli konflikti mora se obezbjediti ostvarivanje interesa svakog društvenog podsisitema tj., svakog segmenta koji čini takvo društvo. Teži se kompromisnom rješenju i odlučivanju, često na temelju konsenzusa, uz mogućnost korištenja prava veta. Konsenzualna tj., konsocijativna demokratija će biti uvedena 1977.god., kao odgovor na svojevrstan poraz liberalne demokratije u novim postkolonijalnim državama Afrike i Azije, nedugo nakon sticanja nezavisnosti. Glavna obilježja konsocijativne demokratije su:
Priznavanje etničkih grupa od strane države koja obezbjeđuje opstanak njihove autonomije i identiteta
Obezbjeđena proporcionalna zastupljenost etničkih grupa u državnim institucijama i kolektivna prava
Postojanje koalicione vlade koja funkcioniše na principima pregovaranja, kompromisa i konsenzusa
Pravo veta u slučaju ugrožavanju vitalnih grupnih interesa Federalna i decentralizovana država koja se ne identifikuje ni sa jednom
konstitutivnom grupom i teži da pomiri razlike između njih
Ovaj model svoju primjenu nalazi u društvima u kojima postoje etničke razlike i konflikti.
52) UN!
UN su internacionalna organizacija osnovana 1945.god., od strane 51 države, posvećena očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanju prijateljskih odnosa među nacijama, i promoviranju društvenog napretka, oljeg životnog standarda i ljudskih prava. Ima 4 glavna zadatka:
Da čuva mir u svijetu Da razvija prijateljske odnose među nacijama Da pomogne nacijama da rade zajedno na poboljšanju života za siromašne ljude, da
pobijede glad, neuhranjenost, bolesti i da ohrabruju poštovanje tuđih prava i sloboda Da bude centar za usklađivanje aktivnosti nacija za postizanje njihovih ciljeva
Glavna tijela: Vijeće sigurnosti, Generalna skupština, Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja, Starateljski komitet, Međunarodni sud pravde i Sekretarijat.
53) Vlada!
Vlada je centralni dio izvršne vlasti u državi, zadatak joj je izvršavati zakone, sprovoditi odluke zakonodavne vlasti i sl.
14
54) Vladavina zakona!
Vladavina zakona je osnovna karakteristika pravne države, odnosi se i na demokratski politički sistem. Vladavina zakona je zagarantovana podjelom vlasti – sa razvijenom sudskom vlašću, slobodom medija, postojanjem civilnog društva i drugih mehanizama za zaštitu prava.
55) Pravosuđe!
Na kongresu UN-a tužilaštvo je priznato za glavni organ u pravosuđu. Tada je usvojen Vodič za tužioce koji promovira efikasnost, nepristrasnost i fer postupanje prilikom gonjenja u krivičnom postupku. Tužioci treba da imaju punu svijest o etičkim dužnostima koje ima ovaj organ, o ustavnoj i statutarnoj zaštiti u pogledu sumnje i ljudskim pravima i slobodama koje priznaje nacionalno međunarodno pravo.
56) Kontrola vlasti u demokratiji!
Podjelom vlasti na tri grane omogućena je kontrola vlasti; zakonodavna, izvršna i sudska vlast međusobno se nadziru i kontrolišu. Kontrola vlasti se vrši kako ne bi došlo do zloupotrebe moći onih koji su ih izabrali. Kontrolu vlasti u demokratskim društvma vrše još i mediji, civilno društvo, razne međunarodne i domaće vladine i nevladine organizacije, asocijacije, udruženja.
57) Thomas Hobbes!
Za njega je prirodno stanje - stanje rata svih protiv sviju. Država je umjetna tvorevina koja ima svoje opravdanje ako opravdava interes pojedinca. Funkcija države je sigurnost pojedinca. Država nastaje na temelju uzajamnog društvenog ugovora među njenim građanima kojim pojedinci prenose svoje pravo na vladara samo ako to učine i ostali. U državi je samo prirodno pravo na život ispred poslušnosti suverenu.
58) Montesquie!
On se bavio načinima na koje bi trebalo organizovati javnu moć, zagovarao ustavnu vladavinu kao središnji mehanizam koji garantira prava pojedinca. Branio ustav zasnovan na tri zasebna organa sa zasebnim zakonskim ovlastima; izvršna vlast – monarh; zakonodavna vlast – dva doma; sudska vlast – sud. Sloboda je pravo da se čini što zakon dopušta.
59) Stubovi i osnovne vrijednosti demokratije!
Stubovi demokratije:
Suverenitet kao izvor svih prava Pravna država Jednakost građana pred zakonom Demokratski izbori
Osnovne vrijednosti demokratije:
Dostojanstvo čovjeka i njegova sloboda
15
Vladavina naroda/javnog mnijenja Jednaka sloboda za sve građane Ograničenja vlasti i kontrole Građanske slobode kao pretpostavka stvaranja demokratije60) Vijeće Evrope!
The Council of Europe (CoE) je jedan od najstarijih međunarodnih organizacija posvećena poticanju saradnje u Evropi kroz promociju ljudskih prava, demokratije i vladavine prava. Osnovano je 1949.god. od 10 zemalja: Belgije, Danske, Francuske, Irske, Italije, Luksembourga, Holandije, Norveške, Švedske i Velike Britanije. Danas ima 47 članica. Sjedište Vijeća je u Strasbourgu, Francuska. Ono nastoji diljem Evrope razvijati zajednička i demokratska načela na temelju Evropske konvencije o ljudskim pravima i drugim referentnim tekstovima o zaštiti pojedinaca.
61) Politička jednakost!
Podrazumijeva formalno jednaku ovlast zaštite svojih interesa i prava, bilo od države ili drugih pojedinaca. Politička jednakost podrazumijeva jednakost u zaštiti i garanciji ljudskih prava bez diskriminacije. Akcenat se stavlja na pravo pojedinca da učestvuje u politici tj., u vlasti i to na svim nivoima vlasti.
Svi pojedinci su međusobno jednaki politički subjekti kojima pripada sloboda misli, opredjeljenja i organiziranja, oni imaju pravo biti birani na svim razinama vlasti i glasanjem sami legitimirati vlast.
62) Sparta!
Smatra se da su Spartanci imali ustav još u 7.st.p.n.e., pretpostavlja se da ga je pisao zakonodavac Likurg. Spartanski ustav je bio vrlo složen, vlast su činili:
Dva kralja – iz različitih porodica, a članovi Savjeta staraca Savjet staraca – tijelo od 30 ljudi koji su birali građani, morali su biti stariji od 60 god. Skupština – sastojala se od građana, nije imala inicijativu, samo se glasalo „za“ i
„protiv“ i nijedan zakon nije mogao biti donesen bez pristanka skupštine Petorica efora
Ovim ustavom je ozakonjena podjela vlasti ali i njena kontrola.
63) Platon!
Živio je u vrijeme propadanja demokratie i uspostavljanja aristokratije, koja se ubrzo pretvorila u tiraniju. Smatrao da sav smisao života i rada počiva na znanju. 367.god.p.n.e. postaje Dionov savjetnik, nakon što je Dion protjeran, Platon u Sedmom pismu sugerira nužne reforme koje država treba napraviti:
Treba se odlučno boriti protiv tiranije Umjesto despotije uspostaviti vladavinu zakona Zdrav ustav koji se može razviti životom moralne discipline
16
Platon sanja o zemaljskoj božijoj državi, jer o državi ovisi čovjekova dobrobit i njegovo dobro. Za njega je dobrobit cjeline važnija od dobrobiti pojedinca. Država može donijeti nepravednu odluku ali je pravedno sprovesti je. Najbolju državu odlikuje: državno umijeće, vladavina zakona, postoje 3 državna oblika – monarhija, aristokratija i demokratija, ali se oni mogu pretvoriti u svoje suprotnosti tiraniju, oligarhiju i demokratiju bez zakona.
Postoje dva „matična ustava“: monarhija – zastupa princip autoriteta i demokratija – utemeljena na principu slobode; da bi se smanjila napetost između ova dva principa, državna moć je podijeljena na narodnu skupštinu i na egzekutivnu grupu.
64) Ciceron!
Njegova djela De legibus, De oratore i De Republica ističu njegov stav da se filozofskim nacrtom može utjecati na politički razvoj. De legibus govori o sudjelovanju cijelog naroda u vlasti a De Republica o ustavu mješovitog tipa.
Ciceron daje narodu prije svega zadaću nadziranja i jamčenja javnosti politike, a posebno čuvanje osnovnih prava pojedinaca.
65) Aristotel!
Ljudi koji imaju moć zaboravljaju da je prava svrha vlasti da služi onima nad kojim upravlja, konstitucionalizam im pomaže da se prisjete ove svrhe. Aristotelova ideja konstitucionalizma bila je deskriptivna ili deduktivna tj., neko posmatranje političkih institucija naroda dedukcijom zaključuje koji su politički principi koji pokreću taj sistem. Po Aristotelu, dva su kriterija slobode:
Naizmjence vladati i biti vladan Živjeti kako tko hoće
Po njemu, klasična demokratija nosi sa sobom slobodu, a sloboda za sobom povlači jednakost.
66) Kant!
Kant se u političkoj filozofiji zalaže za:
Ustav koji je zasnovan na principima slobode članova društva Načelo ovisnosti svih o jednom zakonodavstvu Zakon jednakosti kao državljana
Govori o dva oblika vlasti:
Republikanskom Despotskom
I tri oblika vlasti: monarhiji, aristokratiji i demokratiji. U demokratiji vidi despotizam, zato što ona osniva egzekutivnu vlast u kojoj svi odlučuju o jednom a možda i protiv njega.
17
67) Machiavelli!
Najčešće smatran prvim teoretičarem moderne države, nastojao je otkriti kako je moguće naći pravu ravnotežu između ovlasti države i ovlasti građanina. Smatrao da monarhija teži izopačenju u tiraniju, aristokratija u oligarhiju a demokratija u anarhiju koja onda opet naginje ka monarhiji. Dužnost politike je da stvori red u svijetu, idealni sistem je onaj koji kombinira elemente monarhije, aristokratije i demokratije. Dokazivao da zajednice povećavaju svoju vlast i bogatstvo samo ako uživaju slobodu, a slobodu izjednačava sa samoupravom. Očuvanje slobode ovisi o mješovitoj strukturi vlasti i o „vječnoj budnosti“- nadzor vlasti.
Cilj opravdava sredstvo.
68) Demokratski izborni sistem!
Pitanje 13)
Na vlast se postavljaju oni koji dobiju najviše glasova od građana tj., oni koji dobiju legitimitet za učešće u vlasti.
69) Šta su ljudska prava?
Ljudska prava su urođena prava svakog ljudskog bića; ona su politička jer se ostvaruju u državi i odnose se na državu; nisu pozitivno-pravnog već moralnog porijekla; njih podržava liberalno shvaćanje tj., razumijevanje da čovjek kao autonomno racionalno biće ulazi u državnu zajednicu sa određenim pravima koja mu se ne mogu oduzeti.
70) Ljudska prava i demokratija!
Poštivanje ljudskih prava je uslov demokratije a demokratija je uslov poštivanja ljudskih prava.
Demokratija je politički sistem koji garantuje sva ljudska prava, gdje su podjednake slobode i prava za sve građane.
71) Lična prava!
To su ona prava koja bi trebala brinuti o tome da čovjek kao takav bude zaštičen od napada svake vrste i da njegovo ljudsko dostojanstvo ostaje netaknuto. Ljična prava su jezgro ljudskih prava, to su prava prve i druge generacije.
72) Građanska i politička prava!
Urađena u sklopu 11-tog pitanja. :D
73) Nadzor nad poštivanjem ljudskih prava!
Vrši parlament kao zakonodavno tijelo koje bira narod na izborima i koje djeluje u ime naroda između izbora, zatim mediji, civilno društvo i razne domaće i međunarodne, vladine i nevladine organizacije i udruženja.
18
74) Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (1950)!
U potpunosti se oslanja na dostignuća i odredbe Univerzalne deklaracije, bitna novost u odnosu na prethodne dokumente iz oblasti ljudskih prava je u nastojanju da se osigura zaštita ljudskih prava. U tu svrhu odredbama Konvencije obrazuju se dvije institucije, koje obezbjeđuju poštovanje obaveza iz Konvencije:
Evropska komisija za ljudska prava Evropski sud za ljudska prava75) Društveni konflikti!
Društveni konflikti (sukobi) se mogu odrediti kao oblik interakcije u kojoj jedan subjekt (društvena grupa, organizacija ili njihov neki dio) u težnji za ostvarenjem svojih interesa, svojom svjesnom akcijom onemogućava ostvarenje interesa drugog subjekta ili koji svojom akcijom želi da uništi drugog subjekta. Najčešći izvori društvenih sukoba su nejednakosti u društvenom položaju pojedinaca i frupa, odakle proizilazi i suprotstavljenost njihovih interesa. Moguća podjela sukoba je na: klasne i profesionalne; nacionalne, političke, vjerske i rasne sukobe; međureligijske sukobe. Rat je najžešći oblik političkog sukoba.
76) Može li demokratske vlast legitimno ograničavati prava svojim građanima?
Može, vidi pitanje br. 27.
77) Nacionalizam!
Označava skup simbola i vjerovanja koji određuju pripadnost nekoj političkoj ili nacionalnoj zajednici, to je svaka tendencija da jedna nacija želi postići svoje ciljeve na račun drugih nacija.
78) Ljudska prava i njihova zaštita!
Vidi pitanje br. 73.
79) Sukob civilizacija!
Uzajamno nepovjerenje među civilizacijama opće je prisutno, a najčešće proizilazi iz međusobnog nepoznavanja. Teorija o sukobu civilizacija sve češće se priziva u pokušajima pojašnjenja latentnog sukoba koji sve češće prerasta u incidentalne situacije kada se i sila upotrebljava. Do sukoba dolazi zbog generalizacije, ako jedan pojedinac uradi ili kaže nešto loše generalizacijom se zaključuje da su i svi ostali pripadnici njegove skupine takvi.
80) Građansko društvo!
Po Ridelu, pojam civilno ili građansko društvo označava od države slobodan i politički dalek prostor, društvo građanskih privatnih vlasnika, koja pretpostavlja razdvajanje i međusobno suprotstavljanje građanskog društva i političke države.
19
81) Masovna kultura i identitet!
Masovna kultura je proizvod masovnih medija, oni su svojim djelovanjem elitnu, nedostupnu kulturu učinili masovnom dostupnom kulturom. Masovni mediji prenose postojeće kulturne vrijednosti ali istovremeno kreiraju i nove vrijednosti. U odnosu medij – kultura naročito je važan proces identifikacije (s kim i s čim se publika identificira) i proces edukacije (kako putem medija odići kulturne standarde)
Identitet podrazumijeva sve ono što čini našu ličnost – tradicija, običaji stavovi i sl.
Postoje teorije koje tvrde da masovna kultura ugrožava identitet pojedinca jer može nametati tuđe običaje, tradicije i shvatanja te tako učiniti da pojedinac svoje običaje postisne zbog njih i postepeno izgubi svoj identitet. Suprotna teorija je da masovna kultura može pomoći afirmaciji identiteta pojedinca ili grupe, propagirajući njihovu kulturu i podižući kulturne standarde.
82) Civilna kontrola sistema sigurnosti!
Vrši se pomoću nevladinih organizacija; parlamenta – koji predstavlja narod i vrši kontrolu: određivanjem budžeta, izborom čelnih mjesta u sektoru sigurnosti, donošenjem zakona koji određuju nadležnosti i ograničenja aktivnosti u sistemu sigurnosti; pomoću medija – koji imaju pristup informacijama i dokumentima koji su od značaja za javnost, jer oni rade u ime javnosti i za javnost; civilno društvo – čiji je cilj spriječiti nedozvoljeno uplitanje države u privatni život pojedinca.
83) Civilna kontrola oružanih snaga!
Demokratska civilna kontrola oružanih snaga može se definisati kao njihova potčinjenost demokratski izabranim vlastima. Kodeks ponašanja o političko-vojnim aspektima bezbjednosti usvojen u Budimpešti 1994.god., sažeo je dominantne političke stavove i ciljeve i tako postao osnova za normiranje u ovom polju. Ovaj dokument politički obavezuje države članice na „efikasnu kontrolu vojnih, paravojnih i bezbjednosnih snaga koji vrše ustavno izabrane vlasti sa demokratskim legalitetom“. Tome je stavljen naglasak na potrebu da se spriječi unutrašnja zloupotreba oružanih snaga tj., na unutrašnju dimenziju demokratske civilne kontrole. Fiver P., uvodi pojam „asertivne kontrole“ koja znači direktnu superviziju civila nad vojskom uključujući i nadgledanje vojnih operacija.
84) Ustavna demokratija!
Ustavna demokratija se zasniva na ustavu, koji ograničava moć države i pojedinaca i kojim se uređuje javni i privatni život. Ustavna demokratija čuva red i zakon unutar države i pruža zaštitu od agresije izvana, teži depersonalizaciji strukture moći države tako da bude manje osjetljiva na zloupotrebu od pojedinaca i skupina.
85) Načela demokratskog ustavnog sistema!
Isto kao i pitanje br. 84.
20
86) Regionalni sistem zaštite ljudskih prava (Evropa)!
Zaštitom ljudskih prava bave se:
OSCE – Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju EU – Evropska unija svojim deklaracijama, poveljama, konvencijama te institucijama
i organizacijama, kao što su Evropski sud za ljudska prava, Vijeće Evrope, Evropska komisija za ljudska prava i dr.
U BiH:
Ustavni sud Ombudsmeni BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Zajednička parlamentarna komisija za ljudska prava
Ljudska prava se jedino mogu zaštititi:
Stvarnom političkom demokratijom Zajedničkom zaštitom ljudskih prava87) Teorijski temelji za podjelu vlasti na grane!
Vidi pitanje br. 15.
88) Identitet i multikulturalizam!
Identitet podrazumijeva sve ono što čini našu ličnost – tradicija, običaji stavovi i sl.
Multikulturalizam podrazumijeva politički i društveni odgovor na socijalnu situaciju u kojoj više ne postoji konsenzus o jedinstvenoj nacionalnoj kulturi koja bi trebala integrirati pluri-etničko i plurikulturno društvo. Oblici su: kooperativni, tradicionalni, liberalni, radikalni i kritički.
Teorija kaže da čovjek poštujući tuđe običaje i tradiciju, kulturu, zapostavlja svoje običaje. Suprotna teorija tvrdi da multikulturalizam pomaže razvoju i unaprijeđenju ličnosti, pomaže razvoj demokratije, tolerancije i razumijevanja među kulturama.
21
