EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

KOLEGIJ:ORGANIZACIJSKO PONAŠANJE

TEMA: VOĐENJE

mentor:prof.dr.sc. Željko Turkaljmr.sc. Ivana Fosić

Zoran BrajkoMatej Ercegovac

Mirko HercegMirko Pešić

Uvod

Što je to vođenje? Vođenje je sposobnost utjecaja na

skupinu u smislu postizanja ciljeva. Vođenje se odnosi na ljude i socijalne

interakcije Vođenje je jedna od funkcija

menađžmenta.

Aktivnosti vođenja

Motiviranje zaposlenika Vodstvo Grupni odnosi i upravljanje grupama Komuniciranje

Vođa i njegova obilježja

Ovlaštenje da svoju moć podijeli s drugima

Intuicija u anticipiranju promjena Svjesnost vlastitih prednosti Vizija Podudaranje vrijednosti

Osnovni zahtjevi i zadaci vođe

Psihološki zahtjevi Socijalni zahtjevi Stručni zahtjevi

Modeli vodstva

Modeli osobina Bihevioralni modeli Kontigencijski modeli

Modeli osobina

U početnim verzijama ove teorije mislilo se da se vođe rađaju, a ne stvaraju

Koncentrirane su na fizičke i personalne karakteristike vođe

Traže zajednička obilježja koje posjeduju svi efektivni lideri

Karakteristike efektivnih lidera

Fokus: ambicioznost, energičnost, inicijativnost

Preferiraju i žele voditi a ne biti vođeni

Iskrenost i integritet Samopouzdanje Posjedovanje koncepcijskih vještina

Bihevioristički modeli Bihevioristicki modeli vodstva orijentirani su

traženju odgovora na pitanje “Kako vodekoriste svoje osobne znacajke, vještine i moc te pokrecu ljude na aktivnosti”.

Orijentirani su na istraživanje različitih stilova vodstva

(Likertov model, model kontinuuma, menadžerska mreža)

Istraživanja vezna za Behaviorističke teorije

Istraživanja koja su počela na Sveučilištu saveze države u Ohio 1940., rezultirale su identifikacijom dvijema kategorjama.

1. Iniciranjem struktura 2. Razmjevanje

Iniciranje struktura Odnosi se na stupanj do kojega će

vođa vjerojatno odrediti i struktuirati svoju ulogu i uloge svojih podređenih u naporima postizanja ciljeva.

Vođa koji posjeduje visok stupanj iniciranja strukture okarakteriziran je: određivanjem zadataka, očekivanjem zadržavanja standarda i poštivanjem rokova

Razumjevanje Opisuje se kao domet do kojega će

osoba uspostaviti radne odnose i uzajamno povjerenje.

Ovaj tip vođe pokazuje razumijevanje za udobnost, boljitak, status i zadovoljstvo svojih sljedbenika.

Prijateljski je nastrojen, pristupačan i jednako se odnosi prema svim podređenima.

Likertov sistem vodstva Utemeljen na empirijskim istraživanjima

utvrdivanja karakteristika menadžmenta u

uspješnim i neuspješnim poduzecima 1961. godine

Eksploatatorsko-autoritativan stil Benevolentno-autoritativan stil Konzultativan stil Participativan stil

Model kontinuuma Razvili su Robert Tannenbaum i

Warren H. Schmidt, 1957. god. Prikazuje niz stilova vodstva u

rasponu od autokratskog do demokratskog, s obzirom na različiti stupanj upotrebe autoriteta menadžera, te slobode podređenih.

Menadžerska mreža, Fidlerov model, Teorija staza cilj, Vroom Yettonov.

Model kontinuuma

Menadžerska mreža Kreirali su je Robert R.Blake i Anne J.

Mouton Svrha menađžerske mreže je utemeljena

na stilovima razumijevanja za ljude i razumijevanje za proizvodnju

Preferirani menadžerski stil trebao bi biti onaj, koji vodi visokoj orijentaciji na ljude i visokoj orijentaciji na zadatke.

Kontigencijski modeli

Temelje se na postavci da je uspješnost vodstva ovisna o faktorima radne situacije, odnosno da je ne moguće unaprijed znati koji će stil vodstva biti uspješan.

Uspješnost vodstva ovisi o interakciji vode, njegovih sljedbenika i situacije u kojoj vodstvo djeluje.

Fiedlerov model Prvi sveobuhvatni model kontigencije

glede vođenja Razvio ga je Fred Fiedler Tri glavna situacijska čimbenika po

Fidleru su: 1. Odnosi vođa- pripadnici skupine 2. Struktura zadataka 3. Moć položaja

Teorija staza-cilj

Bit ove teorije je da vođa utječe na put između ponašanja i ciljeva

Definira četiri stila vodstva : 1.podržavajuće vodstvo 2.participativno vodstvo 3.instrumentalno vodstvo 4.vodstvo orijentirano na

postignuće

Vroom Yettonov model

Ponašanje vođe treba biti usklađeno s strukturom zadataka

Situacija + osobine vođe = ponašanje vođe

Situacija + ponašanje vođe = efikasnost

poduzeća

Karizmatsko vođenje Većina teorija koje smo do sada

obradili vezani su za transakcijske vođe. Odnosno oni su motivatori ili vođe.

No postoji drugi tip vođa koji inspiriraju sljedbenike na prijenos, pretvorbu vlastitih interesa za dobrobit organizacije. To u transformacijske ili karizmatkse vođe.

Razlika između karizmatske vođe i nekarizmatskih.

Samopouzdanje Vizija Snažno uvjerenje u viziju Ponašaju se izvan normalnih okvira Smatra se kreatorom promjene

Zaključak Pojedini stilovi vođenja biti će uvijek

učinkoviti bez obzira na situaciju, no ono ne mora biti presudno i može ga zamijeniti određeni posao i struktura organizacije koje će moći nadomjestiti nedostatak vođenja. Previše je jednostavno misliti da su podređeni vođeni prema ispunjenju cilja samo temeljem ponašanja vođe. Stoga je važno priznati da je vođenje samo jedna neovisna varijabla u objašnjenju organizacijskog ponašanja

Literatura

KNJIGE: S.P. Robbins:Bitni elementi organizacijskog

ponašanja,Mate, Zagreb, 2003. Buble, M; Strateški menadžment, Profil, Zagreb, 2001. Pfeifer, S; predavanja iz kolegija strateški menadžment

INTERNET: www.poslovni forum.hr www.liderpress.hr www.foi.hr

H V A L A

N A P A Ž NJ I !!!