UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET

UNAPREĐENJE POSLOVNOG OKRUŽENJA U SVRHU

PRIVLAČENJA STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA

ESEJ

Mentor: Studenti:

Doc.dr. Mehić Eldin Džaferović Haris 71187

Eminić Amar 71601

Ibrahimović Mirsad 71342

Sumeja Đelilović 71203

Gluhić Omar 71256

SARAJEVO, 2014.

1

SADRŽAJ

SADRŽAJ..............................................................................................................................................2

1. UVOD..............................................................................................................................................3

2. POSLOVNO OKRUŽENJE..................................................................................................................4

2.3 Politički faktori..............................................................................................................................4

2.4 Socijalni faktori.............................................................................................................................4

3. ADMINISTRATIVNE PREPREKE............................................................................................................5

4. HARMONIZACIJA PORESKOG SISTEMA....................................................................................5

5. DVOSTRUKO OPOREZIVANJE..............................................................................................................6

6. ELIMINIRATI NELOJALNU KONKURENCIJU............................................................................7

7. NEEFIKASNOST SUDSKOG SISTEMA....................................................................................................8

7.1 Brz način rješavanja privrednih sporova.......................................................................................8

8. PORESKI SISTEMI...........................................................................................................................9

9. RAZVIJENOST PRIVREDE.............................................................................................................9

10. ELIMINISATI SVE OBLIKE DISKRIMINACIJE U ZAPOŠLJAVANJU...................................10

11. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................12

12.LITERATURA.....................................................................................................................................13

1. Kuzmanović, T. Đ. (2008) : Poslovno okruženje, Novi Sad............................................................13

2. Kesić, T. (1999) : Ponašanje potrošača, Zagreb...............................................................................13

2

1. UVOD Mogućnost privlačenja ulaganja inozemnog kapitala značajan je segment ekonomskestrategije svake zemlje. U takvoj situaciji postoji zajednički interes i zemlje ulagača,koja stječe kontrolu nad cjelinom ili dijelom neke tvrtke u inozemstvu, i zemlje u koju seulaže, čime se otvaraju nova radna mjesta. Dakako, sklapanje te vrste partnerstva međudržavama uvelike počiva i na političkim interesima i zemlje ulagača i zemlje recipijenta,pa su dobri politički odnosi poželjan preduvjet razvoja ekonomskih odnosa.Imajući to na umu, može se pretpostaviti da će i politika izravnih stranih ulaganjau Bosni i Hercegovini biti uvelike uvjetovana političkim interesima različitih interesnihskupina u susjedstvu, Evropi i izvan nje. Opravdano se može pretpostaviti da će susjednezemlje, Hrvatska i Srbija, svoj kapital uglavnom uložiti u dijelovima Bosne i Hercegovinegdje prevladava hrvatsko, odnosno srpsko stanovništvo.Sagledavajući pojedine nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini kao potencijalneeksponente inozemnih geopolitičkih interesa na temelju njihovih kulturoloških osobitostiili tradicionalnih veza, stvara se pretpostavka da će prostorna distribucija izravnih ulaganjaodređenih interesnih skupina biti koncentrirana u dijelovima Bosne i Hercegovinenaseljenima pripadnicima interesno poželjnog naroda. Stoga valja očekivati da će kad jeposrijedi primjerice ruski kapital, ulaganja biti usmjerena prema Republici Srpskoj, dokće ulagači iz islamskih zemalja glavninu kapitala usmjeriti prema dijelovima FederacijeBosne i Hercegovine u kojima dominira bošnjačko muslimansko stanovništvo.S druge strane, strani ulagači iz zemalja članica Europske unije trebali bi se voditiisključivo načelom profita, pri čemu bi se značajno manje fokusirali na nacionalnu pripadnoststanovništva na području gdje ulažu. Sagledavajući Bosnu i Hercegovinu kaopotencijalnu članicu Evropske unije, valja pretpostaviti da bi u interesu te asocijacije trebaobiti ravnomjeran gospodarski razvoj cjelokupne države zbog smanjenja regionalnih razlikau stupnju gospodarske razvijenosti kao potencijalnoga dezintegrirajućeg faktora ionakonacionalno i entitetski duboko podijeljene Bosne i Hercegovine. Ipak, kad je posrijediEvropska unija, treba imati na umu specifične političke interese pojedinih zemalja članica,što otežava mogućnost stvaranja jedinstvene evropske vanjske politike.Kvantitativnom i kvalitativnom analizom dostupnih podataka o izravnim stranimulaganjima u Bosni i Hercegovini potvrdit će se ili opovrgnuti navedene teze.

3

2. POSLOVNO OKRUŽENJE

Poslovno okruženje se klasifikuje u tri djela: opšte, interno i okruženje zadataka. Navest ćemo nekoliko faktora koji najintenzivnije utiču na poslovanje poduzeća. 2.1 Tehničko-tehnološki faktori Tehničko-tehnološki faktori, odnosno tehnološki razvoj izrazito značajno utječu na poslovanje svakog poduzeća. Ukoliko preduzeće, bez obzira je li u proizvodnoj ili u uslužnoj djelatnosti, ne uspijeva držati korak sa savremenom tehnologijom, njegova tržišna pozicija znatno je ugrožena. Osim direktnog utjecaja na preduzeće, tehnološki razvoj utječe i na sve ostale faktore, osobito na one socijalne. Razvoj informatičke tehnologije doveo je do toga da pojedinci brzo i lako mogu doći do velikog broja informacija, što pred preduzeća postavlja nove izazove i traži nova rješenja. E-trgovina dovela je do toga da lokacija više nije jedan od elemenata konkurentske prednosti, pa oni koji su na tome temeljili svoj tržišni položaj moraju značajno redizajnirati strategiju poslovanja.

2.2 Ekonomski faktori Ekonomski faktori najznačajnije i izravno utječu na poslovanje preduzeća. Ovo se područje mjeri kroz ekonomske indikatore – bruto nacionalni dohodak, godišnju stopu rasta, inflaciju, bilancu izvoza i uvoza, devizni tečaj, stopu nezaposlenosti, dostupnost adekvatne radne snage, visinu kamatnih stopa, dostupnost kreditnih sredstava za finansiranje poslovnih projekata. Trenutna svjetska finansijska kriza najbolje oslikava kako ekonomski faktori utječu na poslovanje svih preduzeća u okruženju i kako se kriza iz samo jednog područja, iz samo jedne branše, može proširiti i zahvatiti globalno tržište.

2.3 Politički faktori

Politički faktori utječu na stabilnost zemlje i gospodarstva, zakonsku regulativu i njezino provođenje, suradnju sa zemljama iz okruženja i sl. što već samo po sebi oslikava utjecaj političkih faktora na poduzeće.

2.4 Socijalni faktori

Socijalni faktori izrazito su interesantni za svako poduzeće, a ogledaju se kroz promjenu stila života određenog dijela populacije ili populacije u cjelini. Socijalni faktori obuhvaćaju društvena vjerovanja, stavove i vrijednosti. Gledajući na te faktore, pažnju treba usmjeriti na demografske promjene (npr. globalno starenje stanovništva u nekim zemljama) i promjenu stila života, koja se očituje kroz promijenjene stavove i vjerovanja o zdravlju, slobodnom vremenu, poslu, kvaliteti prehrane i slično. U analizi okruženja ovi faktori često se obilježavaju izrazom PEST, koji potječe iz engleskog naziva Political, Economic, Social and Technological factors. Često se navedenim elementima dodaju još i pravni (Legal) i ekološki (Ecological and Environmental) faktori, pa se u suvremenoj literaturi često može pronaći i izraz PESTLE ili PESTEL.

4

3. ADMINISTRATIVNE PREPREKE Uklanjanje raznih administrativnih prepreka ne predstavlja univerzalni lijek zapoticanje ulaganja. Međutim, može potaći tržišno natjecanje, osigurati uspjeh drugih većihreformi, kao što je liberalizacija trgovine i privatizacija, te odaslati dragocjene signalestranim i domaćim ulagačima da država ozbiljno pristupa reformama i poticanju ulaganja.Koraci potrebni za uklanjanje administrativnih prepreka često nisu toliko skupi ufinansijskom smislu, već imaju mnogo teži zadatak mijenjanja ukorijenjenog načinarazmišljanja kod državnih službenika. U isto vrijeme, mnogi problemi nastaju kao rezultatlako ispravljivog nedostatka dijaloga između pojedinih odjela unutar državne uprave, te sulagačima, odnosno uskih grla koja nisu tako zastrašujuća kakvima se čine. Mnoge države širom svijeta pokušavaju kreirati odgovarajuću poticajnu politiku za privlačenje ulaganja, ili troše mnogo energije na sastavljanje prvoklasnih zakona iz sličnih razloga. Međutim, komplicirane i dugotrajne administrativne procedure spadaju među najvažnije destimulanse za strana ulaganja, te mogu otjerati ulagače, usprkos velikodušnim poticajima i solidnoj pravnoj sigurnosti.

4. HARMONIZACIJA PORESKOG SISTEMAOsnovna teza ovog rada jest da je harmonizacija porezne osnovice kompleksnija, a time i važnija od harmonizacije poreznih stopa, odnosno nužnija kako bi se postigaoo veći stupanj harmonizacije sustava oporezivanja preduzeća (dobiti). Ova teza je u skladu s prijedlozima i postupcima Evropske komisije koji posljednjih godina upravo idu u pravcu harmonizacije porezne osnovice. Harmonizacija poreskog sistema izvršena je u najvećoj mjeri u oblasti indirektnog oporezivanja. Međutim, u oblasti direktnih poreza, kao npr. u slučaju poreza na dohodak, prisutno je dvostruko oporezivanje. Kad se govori o poreznoj harmonizaciji, nužno je prije svega spomenuti zašto uopće postoji potreba za harmonizacijom poreznih sistema. U harmonizaciji poreznih sistema najdalje se došlo unutar EU, te EU kao takva uvijek služi kao okvir unutar koje se promatra porezna harmonizacija. Pošto je EU prije svega ekonomska integracija, u izgradnji i kasnijem funkcioniranju zajedničkog (jedinstvenog) tržišta bilo je nužno harmonizirati sisteme neizravnog oporezivanja, odnosno oporezivanja prometa. Zajedničko tržište EU funkcionira te je postignut visok stepen harmonizacije neizravnih poreza (poreza na dodanu vrijednost i trošarina), nameću se drugi izazovi u sferi ekonomskog sistema. Zbog nejednake gospodarske razvijenosti unutar EU, i to između novih i starih zemalja članica, jedan od instrumenata s kojim su novije zemlje članice željele privući kapital i potaknuti gospodarsku aktivnost bile su mjere porezne politike. Pošto je sistem neizravnog oporezivanja već uvelike bio harmoniziran na razini EU, prostor se pojavio kod oporezivanja dobiti te djelomično dohotka. Preferencijalnim elementima unutar sistema oporezivanja dobiti, želja je bila da se zadrže i privuku strani kapitali, te se pojavila porezna konkurencija unutar EU. Za stare zemlje članice takva pojava je imala pretežno negativan učinak, pa je zato u njihovim znanstvenim krugovima češći termin «štetna» ili «nelojalna» porezna konkurencija. Pojavom porezne konkurencije javila se potreba za harmonizacijom izravnih poreza, ali isto tako javila se diskusija da li je potrebnija harmonizacija porezne osnovice ili poreznih stopa. Kao što je u uvodu rečeno, da bi se postigao viši stepen harmonizacije izravnih poreza u EU, prije svega poreza na dobit, potrebno je najprije uskladiti i zajednički za sve zemlje EU utvrditi poreznu osnovicu što je mnogo kompleksnije pitanje od harmonizacije poreznih stopa. Na kraju, ako se uistinu želi postići usklađenost poreznih sustava u EU nužno je harmonizirati i poreznu

5

osnovicu i porezne stope, bez obzira o kojem se poreznom obliku radilo. Harmonizacija je pokrenuta još 50-tih godina, ali su rezultati relativno skromni.Najveći napredak je ostvaren u oblasti posrednih poreza (PDV i akciza). U slučaju PDV usvojen je evropski model poreza kojim su na jedinstven način određeni bitni elementi poreza: poreski obveznikobjekat oprezivanjaporeske osnoviceporeska oslobođenjaprava na poreski odbitakbroj poreskih stopa i minimalna vrijednost poreskih stopa, posebni režimi i dr.

5. DVOSTRUKO OPOREZIVANJEDvostruko oporezivanje nastaje kada se na isto oporezivo dobro više puta plati porez, a može biti pravno ili ekonomsko. Dvostruko oporezivanje je pravno ako je ista osoba oporezovana dva puta za isti dohodak u najmanje dvije države (ili dva entiteta iste savezne države). Ekonomsko dvostruko oporezivanje nastaje kad je propisano da preduzeće treba platiti porez na svoju dobit, a i njegovi dioničari dodatno trebaju platiti porez na dividendu isplaćenu iz te oporezovane dobiti. Pravno dvostruko oporezivanje nastaje kada dvije (ili više) poreznih vlasti propišu usporedive poreze za istog obveznika s obzirom na isti oporezivi dohodak ili kapital. Takvo dvostruko oporezivanje može nastati u tuzemstvu ili u međunarodnim odnosima. Tuzemno dvostruko oporezivanje nastaje ako usporedive poreze unutar savezne države propišu suverene porezne jurisdikcije istog stepena. Međunarodno dvostruko oporezivanje nastaje kada su usporedivi porezi propisani u dvije ili više država za istog poreznog obveznika i u vezi s istim oporezivim dohotkom ili kapitalom, npr. ako je dohodak oporeziv u zemlji njegova nastanka i u zemlji rezidentnosti primatelja tog dohotka.Tuzemno i međunarodno dvostruko oporezivanje može se izbjeći ili ublažiti jednostrano danom olakšicom, dok se međunarodno dvostruko oporezivanje izbjegava ili ublažava dvostranim ili višestranim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.Prema ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, pravo na oporezivanje određenog dohotka pripada jednoj državi, bilo državi izvora dohotka, bilo državi rezidentnosti primatelja ili vlasnika. Katkad su, međutim, obje države ovlaštene oporezivati određeni porezni subjekt, ali se pravo pojedine zemlje ograničava na tačno određen postotak poreza. Zemlja rezidentnosti obično izbjegava dvostruko oporezivanje izuzimanjem dohotka na koji je plaćen porez u inozemstvu od oporezivog dohotka ili odobravanjem odbitka od poreza za porez plaćen u drugoj državi. Poznati su modeli izbjegavanja međunarodnoga dvostrukog oporezivanja oni OECD-a ili UN-a. Ekonomsko dvostruko oporezivanje nastaje kada se isti dohodak oporezuje na razini poduzeća i još jedanput kod dioničara. U tom klasičnom sustavu oporezivanja (Classical system of taxation) dobit se stvarno oporezuje dva puta jer se ne priznaje olakšica za raspodijeljenu dobit na razini preduzeća niti na razini dioničara. Ekonomsko dvostruko oporezivanje može se ublažiti ili izbjeći različitim metodama smanjivanja ili uklanjanja dvostrukog oporezivanja kao što su sistem odbitka dividende, sistem imputacije ili sistem odvojenih poreznih stopa. Sistem odbitka dividende je sistem poreza na dobit u kojemu se olakšica odobrava na razini preduzeća dopuštanjem odbitka raspodijeljene dobiti od porezne osnovice preduzeća.U sistemu imputacije barem se dio poreza što ga preduzeće plaća na svoju dobit odbija od porezne obaveze dioničara pri primitku raspodijeljenog dijela dobiti preduzeća. Prema tom sistemu, cjelokupna dobit, bilo da je raspodijeljena ili ne, oporezuje se na razini preduzeća zakonom utvrđenim stopama. Nakon što se dobit preduzeća raspodijeli,

6

dioničar mora prijaviti primljenu dividendu kao oporezivi dohodak uvećan za odgovarajući porez na dobit preduzeća. Porez na dobit preduzeća može zatim biti odbijen od porezne obaveze samog dioničara. Ako je iznos tog imputacijskog odbitka veći od porezne obaveze samog dioničara, on može zahtijevati povrat tog iznosa koji nadilazi poreznu obavezu. Ako, dionička porezna obaveza premašuje odbitak, on mora platiti razliku. Mnoge su države prihvatile sustav imputacije u različitim oblicima. To može biti sistem pune imputacije, kada se ukupni profiti pripišu (imputiraju) dioničarima i tada se oporezuju porezom na dohodak građana, ili to može biti djelomični imputacijski odbitak, pri kojemu dioničar može samo djelomično odbiti plaćeni porez na dobit. Sistem odvojenih poreznih stopa također je jedan od načina smanjivanja dvostrukog oporezivanja dividende. Naime, to je sistem oporezivanja dobiti preduzeća prema kojemu se primjenjuju različite stope poreza na dobit na raspodijeljenu i zadržanu dobit bez primjene sistema imputacije. Niže stope poreza na dobit primjenjuju se na raspodijeljenu dobit jer se smatra da će ona biti podvrgnuta dodatnom oporezivanju kod dioničara.

6. ELIMINIRATI NELOJALNU KONKURENCIJUOpći gospodarski uvjeti i proces tranzicije kod nas su stvorili idealnu podlogu za razvoj nelojalnog poslovanja od kojeg treba štititi domaća preduzeća (a posebno trgovinu) koja legalno posluje. U svim zemljama u tranziciji prostor sive ekonomije nije manji od 15 % BDP-a. U našim uvjetima, siva ekonomija je veća od ovog prosjeka između 20 i 25%.Siva ekonomija u maloprodaji obuhvata dijelom i prodaju roba koje se uvoze bez carine i koje se prodaju bez PDV-a. S tog osnova, ilegalna odnosno siva trgovina ima povoljniji položaj u odnosu na legalnu trgovinu za iznos neplaćene carine, neplaćenog PDV-a i jednog dijela (propisanih) troškova poslovanja trgovine. Iznos neplaćene carine čini 5-7% vrijednosti uvoza, a neplaćeni PDV takvog trgovca čini konkurentnijim za još 22%. Bruto marža u trgovini, čiji su troškovi uvjetovani propisima o plaćanju radne snage i o potrebnim uvjetima zabavljenjem ovim poslom je, prema našoj statistici: u trgovini na veliko 21%, a u trgovini na malo 22,8% pa zbrojeno bruto marža trgovine je cca 40%(što je manje nego u razvijenim zemljama). Sivo poslovanje u trgovini, budući da ne posluje prema propisima, nema veće troškove od 20 % maloprodajne cijene. Do sada državna tijela nikad nisu ništa poduzimala za sprječavanje sive ekonomije u maloprodaji. Umjesto stvaranja uvjeta za smanjenje prodaje na crno, državna tijela svojim mjerama često stvaraju uvjete za jačanje takve prodaje.Nelojalnu konkurenciju potiču mjerodavna državna tijela koja daju razne privilegije mimo zakona i to posebno raznim državnim tvrtkama npr. davanje garancija državnim tvrtkama. Takvo ponašanje spada u klasični primjer sukoba interesa, kada se dodjeljuju razna prava bez jasnih kriterija svojim poznanicima po načelu klijentelizma. Isto pravilo vrijedi i za dodjelu lokacijskih dozvola za izgradnju prodajnih prostora, a da se nije javno utvrdila potreba za prodajnim prostorom na tom području i da novootvorena trgovina upropaštava postojeću trgovinu te da nije raspisan natječaj kod dodjela lokacijskih dozvola na novim prostorima. Dodjela lokacija za izgradnju na određenom području bez javnog natječaja predstavlja tipičan primjer sukoba interesa, koji se ostvaruje na lokalnoj razini i začudo to nitko i ne dovodi u pitanje. 

7

7. NEEFIKASNOST SUDSKOG SISTEMA Sudska vlast u većini zemalja ne izvršava svoju ulogu efikasno i kvalitetno. Mnogo je razloga za to :

- dugotrajnost sudskih postupaka- veliki broj neriješenih slučajeva- nedovoljan broj sudaca - slabo plaćene sudije - korupcije- slaba komunikacija između medija i sudstva - rijetko pokretanje disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca.- ciljevi unapređenje efikasnosti procesuiranja predmeta u sudovima- predmeti stariji od pet godina prvostepenim presudama će biti eliminirani- samo 15% predmeta ce biti striji od tri god- prosječna starost nerješenih predmeta bit će smanjena za 5%

U svim renovinarim pravosudnim institucijama treba podignuti standard u vidu modernog i učinkovitog mjesta.

7.1 Brz način rješavanja privrednih sporova

Pred arbitražom se najčešće rješavaju privredni (trgovački) sporovi gdje se kao stranke javljaju velike i poznate firme. Njima nije u interesu da javnost sazna za različite sporove koje oni vode sa drugim firmama, zbog toga je bitno da o ishodu arbitražnog spora i odluci arbitražnog suda budu upoznate samo stranke, a ne i šira javnost. Naravno, odluke arbitražnog suda se mogu objaviti, ali za to je potrebna saglasnost obje stranke u postupku.U privrednom poslovanju veoma je bitno da stranke sačuvaju poslovni ugled bez obzira na ishod spora. Arbitraža im pruža punu zaštitu podataka iznesenih u toku postupka, a i sama arbitražna odluka, nije dostupna javnosti. Modaliteti rješavanja sporova, a posebno onih privredno pravne prirode, su brojni i raznovrsni. Sama priroda privrednih odnosa koja je bazirana na jednom od osnovnih načela a to je autonomija volje dovode do toga da postoji veći broj modaliteta rješavanja ovih sporova. Izdvajaju se: a) rješavanje sporova mirnim putemb) posredovanjemc) diplomatskim metodama d) koncilijacijom e) mirenjem i slično f) rješavanje sporova od strane redovnih sudova, kao državnih institucija pojedinih zemaljag) rješavanje sporova putem nadnacionalnih sudskih institucija univerzalnog ili regionalnog karaktera h) rješavanje sporova putem nedržavnih tijela-arbitraža, a koje mogu biti nacionalne, nadnacionalne i ad hoc.

Prema organima, osnovni modaliteti rješavanja sporova sa elementom inostranosti su sudski i vansudski. Detaljnije izložena, ta podjela izgleda ovako:

8

a) nacionalni sudovi pojedinih država b) nadnacionalne institucionalne arbitraže c) ad hoc arbitražed) arbitraže koje su vezane za pojedina nedržavna nacionalna tijela, i to najčešće privredne komore ili druge vidove privrednih asocijacijae) arbitraže nadnacionalnog karaktera koje rješavaju posebne i specifične vrste sporova i koje su ustanovljene pojedinim međunarodnim konvencijama f) međunarodne sudske institucije g) regionalne sudske institucije koje su ustanovljene na nivou pojedinih regionalnih međunarodnih asocijacija Od arbitraža je potrebno jasno razlikovati druge načine rješavanja sporova sa inostranim elementom, kao što su posredovanje, mirenja i diplomatska medijacija. Ovo se odnosi na različite oblike mirovnih vijeća. Radi se o vrstama posredovanja radi mirnog rješavanja spora koje u sebi nemaju funkciju suđenja, posebno s obzirom na činjenicu da se ovi postupci nikad ne okončavaju donošenjem nekog od oblika sudske odluke.U ovom dijelu uočiće se važnost blagovremene primjene alternativnog rješavanja sporova.

Alternativno rješavanje sporova Polaznicima će biti predstavljeni različiti vidovi alternativnog rješavanja sporova, ukazano na razlike među njima, kao i njihove razlike u odnosu na sudski postupak. Medijacija Ovaj dio obuhvata pojam i načela postupka medijacije, zakonski okvir za primjenu medijacije u Bosni i Hercegovini, te ulogu suda u predlaganju postupka medijacije strankama i postupanju sa predmetima u kojima je prihvaćen postupak medijacije. Polaznici će imati priliku da kroz simulirane vježbe osmisle efikasan način informisanja i predlaganja postupka medijacije strankama, te vježbaju predstavljanje medijacije na pripremnom ročištu.

8. PORESKI SISTEMIIako postoji veliki broj faktora koji utiču na to da se poreski sistemi razlikuju od jedne do druge zemlje, ipak se mora reći da postoji niz konstantnih poreskih oblika koji se javljaju u većini država. To znači da poreski sistemi počinju na konceptu poreskog pluralizma, a ne monizma. Pored standardnih poreskih oblika (kao što su porez na dohodak fizičkih i pravnih lica, porez na promet, akciza, porez na imovinu i dr.), koji čine poreski sistem većine zemalja, postoji veliki broj specifičnih fiskalnih oblika koji nisu u velikoj mjeri izdašni, ali odražavaju trenutnu poresku politiku neke zemlje, odnosno uvedeni su sa nekim posebnim razlogom. Osnovni zadatak poreskog sistema i poreske politike je prilagođavanje okolnostima i činjenicama koje su odlučujuće za proces oporezivanja. Naime, stalne promjene uslova privređivanja direktno utiču na promjene poreskih propisa i ukidanje pojedinih poreskih oblika, odnosno uvođenje novih, promjena poreske stope i osnovice. Poreski sistemi savremenih država međusobno se razlikuju ne samo u odnosu na sastavne elemente, nego i u pogledu učešća pojedinih poreskih oblika u strukturi javnih prihoda fiskalnog karaktera. Navedene razlike nastaju zbog više različitih faktora.

9. RAZVIJENOST PRIVREDEU razvijenim zemljama veće učešće u strukturi javnih prihoda imaju porez na dohodak i porez na imovinu, s obzirom na visok dohodak po glavi stanovnika. Učešće ovih poreskih oblika u

9

manje razvijenim zemljama je znatno niže. U ovim zemljama veće učešće imaju porezi koji pogađaju potrošnju, odnosno porez na promet i akcize.b)Društveno - ekonomsko uređenje (sa aspekta razvijenosti tržišne privrede) – U zemljama sa razvijenim tržišnim privredama poreska politika se vodi na način da se obezbijedi optimalnost u ostvarivanju alokativnih i redistributivnih ciljeva. Poreski podsticaji su relativno rasprostranjeni i osnov za njihovo propisivanje su čvrsto postavljeni kriteriji koji su uglavnom ekonomske, ekološke ili socijalnopolitičke prirode. U nerazvijenim tržišnim privredama porezi i drugi javni prihodi koriste se kao transfer sredstava iz državnih preduzeća u budžet. Kod oporezivanja prometa propisan je veliki broj različitih poreskih stopa, kao i brojna poreska oslobođenja. Udio poreza koji se prikupi od stanovništva uglavnom je beznačajan.c) Fleksibilnost pojedinih poreza – Uz pretpostavku da se poreske stope i poreske olakšice ne mijenjaju, na promjene u strukturi poreskog sistema utiču promjene u privrednim kretanjama, na primjer, u uslovima inflacije koja se u većoj ili manjoj mjeri javlja u većini zemalja.d) Struktura radne snage - Najefikasniji mehanizam za naplatu poreza na dohodak fizičkih lica je naplata ovog poreza u momentu isplate, odnosno po odbitku. Međutim, to nije moguće kada veliki broj lica obavlja samostalno svoju djelatnost, i u tom slučaju porez se plaća na osnovu rješenja nadležnog poreskog organa. U zemljama gdje je veći udio lica koja samostalno obavljaju djelatnost, udio poreza na dohodak fizičkih lica je relativno manji.e) Stepen otvorenosti ekonomije – U zemljama koje nastoje da ostvare što veće učešće spoljnotrgovinskog sektora u društvenom proizvodu vodi se računa o poreskom sistemu ( naročito kada su u pitanju posredni porezi), i to u smislu uvođenja poreskih oblika koji će biti uspiješni u izvozu. Reprezentativni poreski oblik je porez na dodanu vrijednost.

10. ELIMINISATI SVE OBLIKE DISKRIMINACIJE U ZAPOŠLJAVANJU Diskriminacija u Bosni i Hercegovini je prisutna u gotovo svim oblastima života, a njena neblagovremena eliminacija u sredinama gdje se pojavljuje često uzrokuje određene napetosti. Ombudsmen BiH ima posebna ovlaštenja i nadležnosti prema odredbama Zakona o zabrani diskriminacije, Zakona o slobodi pristupa informacijama i Zakona o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegovine,te entitetskim zakonima o vladinim i ministarskim imenovanjima i u tome smislu pruža fizičkim i pravnim licima obavještenja o njihovim pravima i obavezama, mogućnostima sudske i druge zaštite, postupa po pojedinačnim i grupnim žalbama, predlaže pokretanje postupaka medijacije i drugo. Zakonom o zabrani diskriminacije donijeta je odluka o uspostavi odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije. Osnovni zadatak Odjela je da osigura ujednačavanje pristupa u ostvarivanju i zaštiti prava građana na cijeloj teritoriji BiH i poduzme efikasne mjere u cilju sprečavanja bilo kojeg oblika diskriminacije građana u ostvarivanju njihovih Ustavom garantovanih prava. Postupak za zaštitu od diskriminacije pred Institucijom ombudsmena pokreće se podnošenjem žalbe na jednu od adresa, navedenih na zvaničnoj internet stranici institucije. Svaka fizička ili pravna osoba, koja tvrdi da ima legitiman interes, može se obratiti Instituciji ombudsmena bez ikakvih ograničenja. Nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka, pol, maloljetnost, etničko porijeklo, religija, pravna nesposobnost, zatvor bilo koje vrste i, uopšte uzevši, posebni odnosi sa nekim od organa vlade, ili zavisnost od nekog organa vlade, ne mogu ograničiti pravo ulaganja žalbe Instituciji. Žalba mora biti potpisana i mora sadržavati elemente naznačene u obrascu, a

10

ombudsmeni mogu odlučiti da prihvate i žalbu podnesenu na manje formalan način, ukoliko ustanove da to zahtijevaju okolnosti. Rad Institucije ombudsmena po žalbi je besplatan za osobe koje joj se obrate i ne zahtijeva pomoć savjetnika ili advokata. Žalba Instituciji ombudsmena, ili njena intervencija neće povući bilo kakve krivične, disciplinske ili druge sankcije za podnosioca žalbe, kao ni bilo kakvu neugodnost ili njegovu diskriminaciju.

11

11. ZAKLJUČAK

Iz ovog rada možemo zaključiti da je veliki broj faktora koji utiču na funkcionisanje okruženja preduzeća. Najbitniji faktori su ekonomski i politički faktori, jer oni na indirektan način veoma jako utiču na poslovanje preduzeća, ali i na mogućnosti kupaca i drugih potrošača. Ekonomskim i političkim mjerama može se spoticati, ali i unapređivati poslovanje preduzeća, a i njenog okruženja.

12

12.LITERATURA

1. Kuzmanović, T. Đ. (2008) : Poslovno okruženje, Novi Sad

2. Kesić, T. (1999) : Ponašanje potrošača, Zagreb

13