God. I. Šibenik, u subotu 1. srpnja 1905. Br. 21.

Predplata u Šibeniku r Pojedini broj stoji 4 pare.

Na kuću ti para. Fredplata van Šibenika;

na godinu 8 Kr„ na po godine 4 Kr.

Vlaatnik, trduvatelj i odgovoriti urednik;:

V L A D I M I R K U M O .

HRVATSKA RIEC IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM.

Pisma i predplale Šalju se ured­ništvu. — Nefrankirana se pisma ne primaju. Rukopisi se ne vra­ćaju. — Oglasi se tiskaju po 2 0 para, priobćena, zahvale, itd. po>

40 para redak ili po pogodbi.

T i s k a r n l o a I v a n S f a g l l n a t z

Trg Sv. Ivana.

[)<»k je u nas s v e zaokupl jeno najznamenit i j im po l i t i čk im pitanjima, d o k sve naše nov ine razpravljaju sa4 © ugars! oj krizi, sad o g lagol ic i , sad 0 riešonju e v r o p s k o g i z t o č n o g pi­tanja, dot le knj iževnost naša, ta naj­jaču i najsigurnija po luga n a r o d n o g obstanka i napredka prevaljuje ta-

krizu, da sl ične n e pamt imo oj po vješti njezinoj . Zastoj u

ževnost i opaža se n a ža lost na čitavoj liniji i n i t k o o t o m e danas n e progovara , jer se, k a k o rekosmo, cioli naš inte lektualni sviet nalazi u n e k o m p o l i t i č k o m orgazmu. N e ć e m o tim reći, da po l i t i čk im pita­nj ima ne d a d e m o važnost , koja im dol ikuje . D a p a č e prot ivno , mi tra­ž imo , p a smo u t o m smislu i pisali, d a se viseća po l i t i čka pitanja uzmu u svestrani obzir, da se p r e m a njima udesi najprikladnija akcija, da ne dož iv imo nova razočaranja. A l i jedno n e m o ž e m o odobri t i , a t o je, Što se knj iževni ljudi baciše i u vr t log po l i čk ib diatriba, odalečivši se tako o d s v o g p r a v o g poz iva . — To Be j e u nas d o g o d i l o v e ć vise puta. L i e p o je, kad po l i t i čke pojave upli-vaju odmjereno na knj iževnost , ali j e zlo, kad te pojave p o č n u absor-birati sile, ko j ima je radit i na lite­rarnoj njivi.

Danas, vise n o ikada, opažamo tu žalost im činjenicu. Prestal i su n a m najprvo izlaziti najbolji bele-trist ićni l istovi , u k o j i m a se je ogle­da la sva m o ć naše umje tn ice v i l e ; s pres tankom tih l i s tova prestale su 1 ozbiljne, vr iedne l i terarne radnje, t a k o , da se sve, Što imamo, ograni­čuje na podl i s tke raznih pol i t ičkih dnevnika. Ista „Matica Hrvatska" pokazuje sve znakove dekadence , p a da se k a k o g o d održi, m o r a pre­tiskavati djela naših starijih knji­ževnika . — Naš i se pisci , naroči to pjesnici, više i n e javljaju, jer ne­maju dostojna lista, o k o k o j e g bi s e okupil i , i tako doživ l jujemo ovaj posvemašnj i , baš ubi tačni zastoj. — Žalost no je, kad se u ž i v o t u j ednog

U b i t a č a n z a s t o j . naroda mora što takova konstatirati, ali se činjenice ne dadu krit i ni opravdati , ma ko l iko nas kr iepio i dizao narodni ponos .

N i s m o zašli u potankost i , e da ova tužna slika ne postane još tuž­ni jom. Išli smo za t im, da upremo samo prs tom u stvar, koja mora, da leži na srcu svakom Hrvatu, i koja se daje popraviti . A k o smo sve do jučer s p o n o s o m gledal i na naše književne radnike, zašto, da gubimo vjeru u budućnos t? N i k a k o . Mi smo Hrvat i dokazali , da barem na knj iževnom polju znademo na­predovati , pa ne smijemo šuštati. N e k a za to naši knj iževnici pre­puste pol i t i čko polje onima, koj i su na nj zvani, a nek pr ione uz svoj rad, ne osvrćući se ni desno ni lievo. N e k a se organizuju, neka porade tako , e da društvo hrvatskih književnika u Zagrebu p o k a ž e više ž ivota i inicijative, a ponajpaće, neka se slože u tome, da hrvatski narod zadobije ope t beletrist ički list, koj i će bi t na visini vremena i družtvenih zahtjeva, a narodu na diku i utjehu.

N e k a u to ime zabace stranačke obzire, radi koj ih su se više puta dielili, t e neka predvodjeni samo mišlju, da koriste narodu i knjizi, udare stazom rada. To im rodoljubna dužnost nalaže.

Našim vinogradarima. U našein članku: „Prepirke oko

amerikanske loze" rekli smo, da je naj­veći neprijatelj ove loze vapno, jer se uslietl raž tvaran ja vapna poradja kalcijski karbonat, od kojega lišće loze požuti. Pošto smo i mi usilovani saditi ameri­kansku lozu i u onim predjelima, gdje u zemlji ima dosta vapna, te bi se moglo dogoditi, da nam loza počne žutiti, to ne će biti s gorega, da naše vinogradare uputimo, kako ini je pri tome postupati, a da se ova žutica loze dalje ne širi.

Francuski list „Revue de viticul-tu re" donio je nedavno o tome dug članak, iz kojega ćemo izvaditi samo

ono , što je za naše prilike dobro i potrebno.

Dvie su vrsti žutice (chlorose). Jedna je prosta, od koje lišće naprosto požuti, dok od druge požuti i odpada. Ovu zad­nju Francuzi zovu „cottis". Dva su na­čina borbe proti žutici. Prvi. da sadimo samo onu amerikansku lozu, koja najbolje uspjeva u dotičnoj vrsti zemljišta, a drugi je, poljevanje loze i mazanje panja preko zime ili ljeta raztopinom zelene galice.

Opazimo li u našem vinogradu pa-ujeva, na kojima je lišće počelo žutiti, treba da se odmah dademo na posao, jer bi se lako moglo dogoditi, da nam žutica zahvati cieli vinograd i kroz malo vremena ga uništi, te nam ne bi preostalo drugo, nego povaditi panjeve i zamieniti ih onom podlogom, koja bolje odoljeva v a p n u .

S toga se mora rano s jeseni, t. j . čim je s loze lišće odpalo obaviti rezanje i sve rezove namazati raztopinom zelene galice od 2 5 — 3 5 % . Ako ovo ne minimo rano, već kasno, ili pak mnogo vremena iza rezanja, nemamo nikakove koristi, te nam je trud i trošak uzaludan. Počekamo li do proljeća, tad djelovanje zelene ga­lice biva slabo.

Žutica se moše suzbivati i za doba vegetacije, t. j . dok mladica raste. Netom s m o opazili, da nam je na panju lišće po­čelo žutiti, mi moramo mladicu prikratit i gornji kraj, na kom je rana, t. j . ranu samu namazati raztopinom zelene galice od 2 5 % . Ako bi pako odkidanje mladice s raznih uzroka bilo neniogućno, tada se u blizini one mladice, na kojoj lišće žuti, pa makar na panju, učini nekoliko laga­nih ranica, koje se tad dobro nakvase raztopinom zelene galice. Ako ovako bu­demo postupali, opazit ćemo, da će po-slie nekoliko dana lišće dobiti opet svoju zelenu boju, ako se žutica nije sasuia uvriežila; nu i u ovom slučaju sprieeit ćemo njegov napredak.

Ovakov postupak se rabi, kad je žutica zahvatila samo neke panjeve, nu ako se je ona razširila po cielom vino­gradu, tada treba da se latimo škroplje­nja. U tu svrhu priredit ćemo raztopinu od 300 f;r. zelene galice u 1 hl. vode, te ćemo š t r c a l j k o m , koju rabimo u borbi proti peronospori, poškropiti sve

mladice i bolestno lišće. Ovo poljeva ponovit ćemo prama potrebi od 2 puta. Ne smijemo škropiti jačom r pinom, jer je zelena galica odveć žes te bi mogla izgrizti mladice i na taj način štetovati mjesto koristiti.

Ako bi nam bilo nuždno, možemo ovo škroptjenje obaviti i u doba škrop-ljenja proti peronospori. U ovom slučaju postupa se ovako: priredimo raztopinu modroga kamena i vapna, te ovoj prido­damo 300 gr. zelene galice i obavimo škropljenje. Dodavanje zelene galice ne umanjuje niti najmanje djelovanje modro galice, a trud nam biva puno manji.

Da vidimo sada, kako djeluje raz-topina zelene galice. TT pitanju ima više nuzora, nu glavniji je ovaj: Vapno pro­uzrokuje žuticu, jer ga raztapa ugličnom kiselinom zasićena voda; stvara se kiseli kalcijski karbonat. Žile loze sišu ovu karbonatsku so, te ona u biljci poreme-ćuje ravnovjesje u kemičnim sastoiinama i čini, da lišće na njoj požuti. Poljevanje ili mazanje zelenom galicom upliva na kalcijskibi karbonat tako, da već nije mo­gućno, da bi štetno djelovao.

Nas vinogradare, a ne kemičare, malo zanima sva polemika, što se vodi o predmetu iz fiziologije bilja, kad smo sa stalnošću uvjereni, da poljevanje zelenom galicom nama bez sumnje koristi proti žutici lišća..

Pošto bi se moglo dogoditi, da nam loza počne žutiti i ako u zemlji nema vapna, to preporučamo našim vinograda­rima, da se posavjetnju sa onima, što znadu bolje od njih, koju će amerikansku lozu zasaditi na svom zemljištu, e da preprieče širenje žutice.

Taburno o Rusima. Splićanac Taburno, vojni dopi ­

snik „ N o v o j e Vremja" iz mandžur-s k o g a tabora, izdao je o n o m a d n e upravo zanimivu knjigu, u kojoj su opisani svi dogadjaji na b o j n o m e polju, sve dok Linjević nije zamie-nio Kuropatkina,

Taburno misli, da je vojska ru­ska stradala radi neizmjerne daljino, ko ju je morala prevaljivati j ednim

ŠIBENSKA ŽUPANIJA p o d

HRVATSKOM NINSKOM BISKUPIJOM

(Svršetak).

Ci od. 8f>3. znamenita je za povjest ciele Europe, a najznamenitija za sla­vonski sviet.

Te se naime godine razvi zlokobni razdor izmedju grčke i rimske crkve. Primorski dalmatinski gradovi, a medju njima poglavito Spljet, pokorni i/točnome tturfltvu, pristadoše sa svojini biskupima

iz točnoga patrijarha Focija.

Sve da i oni nisu vjerovali u Focija i u njegovu n a u k u , o s t a j e ipak neosporno, d a su se odciepili od Rima.

Eto stida zgodne prigode i razložita uzroka, da se Hrvati odciepe od spljet-rtkoga metropolite i od ostalih dalma-

r isLo hizantinskih biskupa, te da tako

postanu samosvojni i u vjerskim pita­njima.

I. ako je izvršenje tog nauma bilo težko, oni to i \ičiniše, osnovavši svoju na­rodnu neodvisnu biskupiju u Bieloj - Hr­vatskoj, odredivši joj za sielo grad Nin, koji je u ono vrieme bio i priestolnica hrvatskih knezova.

Kao prvog hrvatskog biskupa oda-braše ninskoga djakona Teodozija, čovjeka učena i vatrena Hrvata.

Papa Nikola, komu je stvar bila odmah dojavljena, nije se tomu u načelu prtrtivio, ali je tražio, neka Hrvati za to pitaju dozvolu, jer da se bez papinske dozvole ne smije osnovati nikakova bi­skupija.

Ta neodvisnost hrvatskoga biskupa morala se dapače svidjeti u Rimu, gdje se je papa bojao, da bi dalmatinski bi­skupi kao bizantinski podanici mogli od­vratiti hrvatski narod od Rimske crkve.

Za to papa Ivan V I I I . pozva Teo­dozija glavom u Rim, da primi od njega rukopoloženje, što Teodozije odmah i učini, i po tomu postane biskupom svih H r v a t a ( e p i s e o p u s C r o a t o r u m ) , pokoran izravno jedinoj rimskoj stolici, a ne spljetskomu nadbiskupu.

Lako je procieniti od kolike koristi bijaše ta stečevina za vjerske interese hrvatskoga naroda, koji je do tada vrlu­dao i teturao izmedjn dvie vjere, to jest izmedju stare, donesene iz Biele prado­movine, i nove, istom na jugu upoznate po slabomu propoviedanju nesrodnih mu vjero vjestnika.

Ninski biskupi uživali su najveći ugled i čast kod naroda i hrvatskih vla­dara; njihovna duhovna moć i nadzorni-stvo sirilo se preko sve Hrvatske i dalje, pak i Šibenik, kao hrvatski grad, pod-padao je njihovoj duhovnoj oblasti i nad-zorništvu.

Kao biskupi cieloga hrvatskoga na­roda bili sa obdareni najvećim povlasti-cam i darovštinam, te su imali ćak pravo da mogu imenovati župane i pokrajinske predstojnike.

Oni su se smatrali zatočnicim hr­vatskih prava i narodnosti hrvatske, hra­bro zastupajući duhovne i narodne koristi proti bud kakvim navalam, a kako su pak spljetski nadbiskupi bili vrhovni za­štitnici latinskoga življa, na brzo su na­stale oprjeke i zadjevice medju spljetskom i ninskom biskupijom, to jest izmedju latinske i hrvatske narodnosti. Te oprjeke rasle su ili padale, kako bi se vladarska moć ove ili one narodnosti povećavala ili padala.

Hrvatski grad Šibenik sa cielom mu županijom dielio je naravski sve te narodne zgode i nezgode, jer se je po svomu položaju i prirodnom razvitku mogao smatrati poslie Nina najglavnijim gradom i oblašću u Bielohrvatskoj državi.

H a m i m g v o z d e n i m putem. K tomu, treba osuditi zastarjeli običaj glav­nih zapovjednika i nj ihova Štaba, što Bobom v o z e svega i svačesa, Što s luž i bi lo za p o k r e p u bi lo za sjaj i ve l ičanstvo nj ihove pratnje.

V o j n i č k a je jednostavnost i ipar tansko oduševljenje izčezlo k o d s v i h v isokih dostojanstva.

Konjaniš tvo u uhodarenju nije uspje lo s i s toga razloga, koji razja-sniva obćenit i neuspjeh, t. j . s osku­d i c e individualne inicijative.

To svojs tvo tako je daleko tjeralo, da se nije htje lo vjerorati č o v j e k u , koji bi š t o g o d odkrio , pa p o istini t o pripovjedio .

U isti mah, nije se pouzdano m o g l o vjerovati ni s lužbenim izvje-Bćim, budući se je znalo, da je m n o ž t v o ljudi, koj ima su se Rusi služil i , bi lo takodjer i u japanskoj s lužbi . Taburno nije našao k o d Ja­p a n a c a nadnaravnih vrlina, koje im njek i pripisivaju. Oni su jedino nada s v e svjestni ratne svrhe.

Oni su prouči l i i razumjeli zna­čaj ruskih poglavica , psihologiju ge­neralnih štabova, krzmanja Kuropat-k i n o v a ; oni su sve proračunali , a ništa nisu slučaju prepustil i .

Oni imaju dar inicijative i ve­l i k u uvidjavnost, pa sve unapried pripravljaju. Taburno tvrdi, da su f a m o z n e karte, k o j e su rabili ja­panski zapovjednici , bi le uradjene jza ruske zapovjednike, ali se oni nisu znali njima valjano služiti.

JCremenjački sastanak. Pred n e k o l i k o dana najavljeno

j e u „Hrv. Rieči" p o predsjedniku Odbora „ l lrv . Str." Stoj iću, da će se d n e 30 . /6 . u petak držati sastanak i z b o r n o g odbora.

Za tim je izpravljeno, da će bi t i dne 1./7. u subotu, o čem naši ^vanjski odbornic i bijahu posebnim p o z i v o m obaviešćeni .

Samozvani prisjednik izb. od­b o r a Mij<> lljadica, mudri političar, ht jeo smesti vanjske naše odbornike t e brže bol je najavio sastanak na P e t r o v u .

Svanuo Petrovdan. Jedanaest je sati, t e eto ti v jernog „Kola" n a o k u p . N j e k o l i k o naših sokolaša pridruži lo se istim, da čuju što će ljudi zboriti .

Pristupiše nj ihov glasovit i B r o -n e , koj i je posl ie sastanka r e k a o : A h , n o n sara niente: il B o r c i l l o — l l jadica non avranno 8 vuot i nel I .o corpo .

Pr is tupio je i D .r Fontana; a m i m u čest i tamo na „obnovl jenom s tarom prijateljstvu" že l jom, da inu s e i zpune nade u n o v o m družtvu, u k o j e m u je dosta žukih progutao .

Poznat i D o n M a r k o VeŽić, do-žao je onaj čas iz vagona sav sabran i pripravan na megdan.

D o š a o je i g o s p . Toni Monta-nari, ko jeg odmah upi taše: per chi vo te i a : eh, pel Stoj ić , a oni nje­m u : allora la pol andar.

Od glavara pristupio je N i k o Gojanović g lavar Dubrave , koj i je prije poruč io , da ide čuti, Što će govor i t i .

T o su najmarkantnije l ičnosti toga sastanka. K t o m u treba nado­dati slavne podpisanike na poz ivu a onda i D.ra V i c u Iljadicu odbor­n ika naprednjačke stranke, koji je, naravno, jer se radi za dobru nje-

stvar, pristupio i on.

B i l o je k t o m u pedesetak kre-menjaka Varošana i po t o m Mijo otvor i skupštinu. Š to je govor io , t o n i tko nije razumio, jer njega n i tko ne razumi; ali ako se njega ne ra­zumi, razumi se govorn ika D.ra Vicu , koj i je pričao o pirinču i b o b u onako govornički , k a k o o n to znade, da se svakom smi l i : ali, jer preveć ćuti za vize narodne ideale, ganut, brzo je svršio.

Zatim ustade sladoustni Marko, g o v o r i o je o kompaktnos t i ku le Jadrtovac kako su svi složni, osim vragoljana Šare; ali Sari prieti D o n Mčirko, ako mu bude bunit i Jadr-tovčane, da će ga zatvorit i ; v eć se gradi stražmeštrom obćinskim, jer kažu, da su m u obećali , da će, ako pobiede, (onaj vražji ako !) da će biti stražmeštar.

Šare se ne boji prietnje i dalje buni jadrtovčane.

P o t o m dolaze na dnevni red „furešti". D o n Marko, pravi kreme-njak iz Drniša, imenuje „furešte" i protestira što se „furešti" prte, a Kremenjaci zaore: „vanka furesti". N i s u mislili na „fureste" koji su na poglavarstvu, to se i p o sebi razumi. I tako je ta skupšt ina svršila.

A k o je tko misl io, da nezado­voljnici imaju k o g a uza se, oni su m u sami, svoj im sastankom dali pri­godu , da se uvjeri k a k o ih nije svega šačica.

Oni m o g u još, ako hoće , gala­miti po „Jedinstvu", ali opetujemo, što smo više puta rekli, da se na izbore ne će prikazati, jer nemaju s kim. Zdravo „Kremenjaci"

J¥a ni /Jce tužbe« Nastavljamo. Petar Škarica i

Š ime Borč i lo tužili su, da je načel. Stoj ić kupovao s t iegove (štandarce) i trobojnice, te ih stavljao po pu­stoši u svrhu agitacije u narodu za buduće obćinske izbore.

Mnogi će se pitat i : je li to m o g u ć e ? J e li moguće , da se dva prisjednika hrvatske obćine služe tim podl im tužbam? J e li moguće , da prisjednici hrvatske obćine hr­vatsku trobojnicu smatraju predme­t o m tužbe pred starijom vlasti ?

Jest , m o g u ć e je, i mi se t o m u n e čudimo, jer kad čovjek izgubi stid, svega je kadar. N i trobojnica naša nije mu sveta. I trobojnica m u k o p a oči. I trobojnica mu služi u gnjusne, nizke svrhe. Š to je njima stalo do znamenja, koje za nas Hr­vate ima trobojnica? Što je njima stalo za domovinu, za narod, za prošlost , za budućnost našu narodnu, za misli, za rad, za težnje naroda, š to je sve sadržano u našoj svetoj trobojnici ?

Nj ima ništa nije sveto, pa za to se nisu žacali ni u trobojnicu tak­nuti u svoje sebične, gnjusne svrhe. Razumijemo ih. Poznamo ih. N e čudimo se. Zao nam je samo, da u našem gradu ima takovih stvorova.

N e g o oni su gori, no što ih mi m o ž e m o sebi predstaviti . N e m a pera, koje bi ih bilo kadro opisati, k a k o zaslužuju. Trebalo bi za njih ne pero, n e g o užareni žig, koj im bi im na čelu trebalo udariti znak sramote, da ih se svak čuva.

Jest , to bi trebalo, jer ne samo da su upotrebil i pitanje trobojnice u svoje gnjusne, svrhe, nego su u t o m e gnjusno lagali, kao i u s v e m u drugome.

N a č e l n i k Stoj ić nije svojevoljno k u p o v a o s t i egove i trobojnice, pa ih postavljao p o selima, n e g o je to uradio uslied zaključka uprave. N e samo, n e g o načelnik Stoj ić nije ni prisustvovao onoj sjednici, u kojoj se zaključi lo kupit i te s t i egove i zastave. A t o su zaključili uprav oni, koj i su kašnje tužili. N e samo, n e g o prisjednik B o r č i l o je vlasto­ručno podpisao pismenu m o l b u , k o j o m su se zastave od Obćine odobrile .

Prisjednik Škarica i Borč i l o odobril i su za Mandalinu st ieg i zastavu. Za Raslinu st ieg i zastavu. Za Zaton st ieg i zastavu. A ko l iko su oni odobrili , izpunilo se, samo u manjoj mjeri, n e g o što su oni odo­brili. Nače ln ik Stoj ić dao je Man-dalini s t i eg i zastavu, Zatonu samo stieg, Raslini samo stieg. Za Srimu načelnik je Stoj ić darovao stieg, a Obćina je dala samu zastavu.

J e li se za te s t i egove i za­stave potroš i lo to l iko , da bi se m o g l o što pr igovor i t i? J e li su za to g o s p o d a tužila, jer se novac razsiplje ?

D a l e k o je ta misao od njih. Ta oni tuže, da su zastave kupljene u izborne svrhe. Sram ih bi lo! Hr­vatu je trobojnica sveta i mila uviek. Talijanu, Eng lezu i svakom narodu njegova je zastava tako sveta i netak-niva, da bi za nju i krv svoju dao. To je svukud po svietu, samo nije Borč i lu i n jegovoj družbi, kojoj ni narod, ni domovina nije drugo, već osobni interes.

Ti ljudi nit ne gledaju drugo, nit imaju drugih ciljeva pred očima.

U osta lom za te s t i egove i za­stave to l iko se malo potroš i lo , da je isti prisjednik Zemal j skog Odbora priznao, da je on za s t iegove svoje obćine potroš io m n o g o viče.

Svršit ć e m o veleć, da su Š ime Borč i lo i Petar Škarica učinili ono, što ne bi nijedan ne samo Hrvat , n e g o ni poš ten čovjek, jer nijedan poš ten čovjek ne bi tužio za ono, što je sam odlučio i odobrio da se učini. N e samo, n e g o nijedan pošten čovjek n e bi tužio hrvatskog načel­n ika hrvatske obćine za to, što je kupio hrvatske zastave za svoje od lomke . N e bi g a nijedan poš ten čovjek tužio ni onda, da je sam od svoje t o odlučio i učinio.

Nače ln ik Stoj ić je u t o m smislu i rekao pregledačima, da on za za­stave i s t i egove ne bi odklon io od sebe odgovornos t i u ni jednom slu­čaju, niti onda, da je sam odlučio kupit i ih.

Razumiju li o v o B o r č i l o i •Skai ' ica ?

Al i da, t k o da govor i o po­štenju, o dužnosti , o hrvatstvu, o odgovornos t i pred ljudima takove v r s t i ? Mi o v o radi njih i ne pišemo. Mi smo o v o iznieli, da se upozna, čega su sve kadri ljudi podmukl i i

I sebični. Jest , vr ieme je najbolji osveti-

tclj. S v r e m e n o m ljudi se razkrin-| kaju kakv i su, što žele i za č im ! teže. Ljudima, koj i se u svoje svrhe služe p o d l i m i n izk im tužbam i o v o m p r i g o d o m d o v i k u j e m o : natrag!

DOMAĆE VlES'JI. Naš zastupnik D.r Dulibić kreče

opet sutra radi važnih nekih poslova u Beč. Bio je došao u Šibenik radi bolesti jedinice mu kćerke, koja je, hvala Bogu, s a d bolje.

Blagdan Sv. Ćirila i Metoda u srie-du bit če ovdje proslavljen svečano. Pre-poručamo, da se tog dana ^svi Hrvati i Hrvatice sjete družbe sv. Ćirila i Meto­da za Istru.

Sastanak izbornog odbora hrvatske stranke u Šibeniku, bio je jutros u 11. sati u dvorani „Sokola". Izcrpljene su bile sve točke dnevnog reda, i odredjeno sve potrebito za provedbu nastajnih ob-ćmskili izbora.

Izborni je odbor bio proširen. Iz Drniša nam pišu: Na 24 o. mf,

prispio je k nama u sv. pohodjenje Pre-svietli naš biskup D.r Vinko Pulišić. Bio je srdačno dočekan od cieloga pučanstva i svih vlasti. Na dnu varoša dočekala ga „Sokolska Glazba", koja je pratila svog ljubljenog pastira sve do crkve. Pred crkvenim vratim po želji našeg katekete, dočekala Presvietlog učenica Anka Vili-čić, koja mu je darovala kitu cvieća, pozdravivši ga liepo sa nekoliko čustve-nih, sočnih rieči, koje ganuše visokog posjetnika. Presvietli je takodjer svečano i srdačno odpraćen na Mirloviće dne 27. ov. mjeseca.

Našeg vriednog sugradjanina, uči­telja Antu Bumbera u Rogoznici, zade­sila je teška obiteljska žalost, umrla mu sinoć dobra supruga, baš u cvietu mladosti. Njemu i cieloj rodbini naše srdačno saučešće.

„Jedinstvo" nije moglo i ne može da održi rieči; današnji broj ima lažnih viesti iz Šibenika na dva tri mjesta. Ovo

rtnjih dana bilo je vrlo pametno i vrlo dobro proračunano od Antonija mučati, jer tim primorao Borčila i družinu, da mu povise dozu. J e li tako, Antonije ?!

Za družbu Sv. ćirila i Metoda u Istru! Primilo je naše uredništvo od g. Pave Kovačeva K 5, a to mjesto zahvale prigodom njegova imendana

Prije izkazane K 51:17. Ukupno K 56:17. — Napried za našu Istru !

^ a s e ^ t^ojavke.

B U D I M P E Š T A , 1. Dogodja j i sklonuli su Fejervarva, da konferira s opozic i jom.

B U D I M P E Š T A , 1. Fejervarr će s opozic i jom, dodje li do k o n ­ferencije, govori t i o vojn ičkim k o n ­cesijama.

O D E S A , 1, Oklopnjača „Knez Potenikiri" bila prispjela ovdje, da bombardira grad. D o p l o v i l a crno­morska tlota.

PETROGrRAD, 1. Mornari o-klopnjače „Potemkin" svi se predali. Izpostavi lo se, da se je ova buna v eć od duže vremena pripravljala.

J. M. Veža, amerikanski diplo­

mirani zubar, ordinira u „ H o t e l

de la Vi l le" od 9 — 1 2 pr. podne,

a od 3 — 6 posl ie podne. Ostaje

u Šibeniku mjesec dana, zzzzszz

D01.5JVAJU S E S A M O U S K L A D I Š T U

Š I V A Ć I H S T R O J E V A „ S I N G E H "

IVAN &RIMANI - ŠIBENIK.

Prodaje se IIč1 kat k u ć e na mor­skoj obali, na jednom od najljep­ših položaja. — Za obaviesti obra­tit i se našemu uredništvu* aoo aoo