Godina 13. Broj 2. (25.) Božić 2013

God

ina

13.

Bro

j 2. (

22.)

Bož

ić, 2

013.

Godina 13. Broj 2. (25.) Božić 2013.

SIVERIĆ

ISSN 1334-9589

25

1

Uvodnik

Cijenjeni čitatelji diljem Hrvatske i širom svijeta

K ada vam za božićne Blagdane vaš poštar

(listonoša) pokuca na kućna vrata i uruči (i preda) vam u ruke pozamašnu pošiljku... kakvi se sve tada osjećaji ne miješaju i roje misli!...

Čim odbacite „oklop“ - omotnicu u koš za otpatke, prvo što vam mora padati u oči jest naslovnica lista SIVERIĆ, koja vam jasno kazuje i doziva u pamet da u svojim rukama uz neopisivu radost držite jubilarni 25. broj lista župe apostolskog prvaka sv. Petra u Siveriću...

I naš list obiluje čovjekoljubljem, do-moljubljem, radoljubljem, kulturnom ba-štinom.. list naše župe sv. Petra jedan je od pravih prijatelja na našem zemaljskom proputovanju u vječnu domovinu.

Stoga iz (svoga) punog srca odajemo dužnu zahvalnost vama svima koji ste u našem „JUBILARCU“ ugradili svoje umne sposobnosti i dovitljivosti, okretnosti i pro-nicljivosti, te k tomu još i vaše vremenski raspoređene trenutke... još jednom:

Hvala Vam svima!!!

U tijeku dana uredništvo našeg Lista zaprimilo je vrlo znakovito pismo našega stalnog čitatelja. Kada sam ga sa svom pažnjom i brižljivošću pročitao, sinula mi

je misao: ne bi li bilo dobro objaviti ga u Uvodniku lista. Zašto ne pružiti priliku da se (i u Uvodniku) čuje glas suradnika i dopisnika lista SIVERIĆ.

Dakle, za ovaj jubilarni broj: Suradniče, čitatelju,

dopisniče moj! To je vaša zajednička dika da imate v.d. Urednika...:

Uvodnik

Poštovani fra Stjepane!

Povodom izlaska iz tiska 25. (ju-bilarnog) broja vašeg slavnog lista „Siverić“ želio bih Tebi, svim Tvojim suradnicima kao i svim Tvojim župlja-nima uputiti iskrene čestitke. Gleda-jući samo količinski radi se o velikom djelu. Svaki broj lista ima preko sto stranica i kad se skupa uvežu sačinja-vaju veliku knjigu od preko tri tisuće stranica. Koliko je uloženo umnoga truda pri sastavljanja svih tekstova? Koliko je radnih sati bilo potrebno za tipkanje riječi, izradu fotografija, sređivanje teksta i samo tiskanje lista?

Sadržaj svakog broja veoma je raznolik, od umjetnički vrhunskih pri-loga u prozi i pjesmi do jednostavnih

2

UVoDnIK »SIVERIĆ« BR. 25

bilježenja onoga što se toga dana zbilo. Osim redovitih obavijeti o rasporedu bo-goslužja u župi i dekanatu u „Siveriću“ nalazimo prikaz najvažnijih događaja iz opće Crkve, posebno iz Crkve među Hrvatima. Tu su članci o povijesnim zbivanjima iz naše nacionalne povije-sti, a osobito iz povijesti župe Siverić. Veoma je dragocjen kronički prikaz koji govori svakodnvnom životu župljana. Zabilježeno je krštenje svakog djeteta, sve proslave sakramenata Prve pričesti i Potvrde, svako crkveno vjenčanje i svaki sprovod pokojnika. I sve je to uglavnom popraćeno kvalitetivnim fotografijama. Osim vjerskog života župljana opisani su svi važniji privred-ni, kulturni, športski i drugi događaji u Siveriću i okolici. U sadržaju je stavljen veliki naglasak na očuvanje od ne-stanka ugrožene tradicije, želeći time osobito mlade ponukati da zavole svoj zavičaj, da u njemu ostanu i stvaraju svoju budućnost. List se uvijek šalje Siverićanima u „dijaspori“ koji ževe po raznim mjestima u Hrvatskoj ili u

inozemstvu. On je kao vezivno tkivo župljana ma gdje oni bili.

Veoma je pohvalno što „Siverić“ ima mnogo surdanika od onih naj-mlađih do najstarijih, od profesora i književnika do ratara i domaćica. Ipak treba naglasiti da je pokretač i duša svega vrijedni župnik fra Stjepan Matić. Od velike su vrijednosti njegove uvodne riječi i njegova vjerno, do u detalje prikazana Kronika. Fra Stipan svojim samo njemu svojstvenim stilom ( kao bivši nogometaš pomalo pod utjecajem športskog rječnika), svojom otvorenošću, iskrenošću i radosnim zračenjem osvaja srca svojih čitatelja.

I na kraju želim izreći svoju želju i molitvu da Bog blagoslovi sve su-radnike „Siverića“ i sve župljane ove nevelike, ali slavne župe, a posebno poštovanog i dragog župnika fra Stje-pana! Ad multos annos!

.................................Fra Žarko Maretić, župnik u Banjevcima

(RAVNI KOTARI)

3

CrtiCe iz povijesti siverića

Željeznička infrastruktura Dalmatinskih ugljenokopa u

Siveriću

(1945.-1953.)

U Kraljevini SHS rudnici ugljena bili su u rukama stranog kapitala. Kad je

dalmatinski ugljen zbog načina transporta postao i suviše skup za Italiju, poduzeće Monte Promina je 1932. godine prodalo znatan dio akcija francuskom društvu So-cieta Commercio Carboni M. Promina i Diskontnoj banci u Zagrebu. Proizvodnja u siverićkim rudnicima nije prekidana ni za vrijeme Drugog svjetskog rata, osim druge polovine 1944. godine kada je bila prekinuta (partizani su ušli u Siverić 5. stu-denoga 1944.). nove komunističke vlasti su nacionalizirale rudnik.

Poduzeće Ugljeničko društvo Monte Promina d.d. u Siveriću konfiscirano je osudom okružnog narodnog suda u Šibe-niku od 26. studenoga 1945. nakon toga donesena je odluka o likvidaciji Društva koje je nastavilo s radom pod nazivom Dalmatinski rudnici uglja sa sjedištem u Siveriću. Imovina društva nalazila se pod rukovodstvom Glavne uprave dalmatinskih rudokopa i ugljenokopa u Splitu. Dionice društva bile su 98,1/2 u talijanskim ruka-ma, a oko 1,1/2% u njemačkim.

Vlada Federativne narodne Republike Jugoslavije (FnRJ) donijela je 31. listopada 1946. rješenje o Saveznom privrednom po-duzeću Dalmatinski rudnici uglja. Poduzeće se nalazilo pod administrativno-operativ-nim rukovodstvom (AoR) Glavne Uprave za ugalj Ministarstva rudarstva FnRJ.

Rješenjem koje je donijela Vlada FnRJ 31. prosinca 1948. Dalmatinske rudnike uglja Siverić, državno privredno poduzeće općedržavnog značenja, stavila je pod AoR Generalne direkcije uglja za narodnu Republiku Hrvatsku (nRH) Ministarstva rudarstva FnRJ u Zagrebu.

Poduzeće Dalmatinski rudnici uglja Siverić informiralo je 7. ožujka 1949. Ge-neralnu direkciju uglja za nRH u Zagrebu da njihovi jamski i vanjski kolosijeci imaju širinu od 600 mm i težinu upotrebljavanih tračnica od sedam, devet i 12 kilograma.

Dalmatinski rudnici Siverić predani su iz ovlasti Generalne direkcije za ugljen FnRJ u ovlast Generalne direkcije ugljena za nRH, o čemu je 10. ožujka 1949. sastav-ljen i zapisnik. Primopredaja je obavljena na

4

CRTICE IZ PoVIJESTI SIVERIĆA »SIVERIĆ« BR. 25

temelju rješenja Vlade FnRJ od 31. prosin-ca 1948., a u svezi s rješenjem Generalne direkcije ugljena na nRH od 28. veljače 1949. Preuzimanjem imovine poduzeća Monte Promina unijeta je u knjige podu-zeća Dalmatinski rudnici Siverić sva aktiva i pasiva navedenoga poduzeća.

stara jama: otprema iz revirâ Perković, Barić, Roklica i Donji Jakša vršila se po pot-kopu Ivana Ribara (prije Ribasso) pomoću električnih lokomotiva sve do spuštaljke (na koti 365) po kojoj su se spuštala kolica pomoću lančare do kote separacije (322).

jama Midenjak: otprema iz ove jame vršila se po vanjskoj spuštaljci do preto-varnog bunkera u blizini zgrade Uprave, a zatim kamionima do bunkera glavnog potkopa (Ivana Ribara) na razmaku od oko

100 metara. Pomoću ovog bunkera ugalj je presipavan u potkopu u jamska kolica.

jama petrovac: izvoz po potkopu vršio se diesel lokomotivom, a kasnije električ-nim lokomotivama sve do spuštaljke.

Prema popisu osnovnih sredstava Dalmatinskih ugljenokopa Siverić iz pro-sinca 1948. stanje željezničke infrastruk-ture bilo je sljedeće: industrijski kolosijek pruge Drniš-Velušić u dužini od 11.380 metara, 1148 metara tračnica od 7 kg/m, 28419,20 m tračnica od 9 kg/m, 4801 m tračnica od 12kg/m, 660 m tračnica od 9,30 kg/m, 149 m tračnica od 9,50 kg/m, 2672,80 m tračnica od 12,50 kg/m, 96 okretnica, 5 skretnica, 222 čeličnih pra-gova, 186 m tračnica od 9,5 kg/m, dvije električne lokomotive od 24 KS AEG, jedna električna lokomotiva od 24 KS

Ulaz u potkop Ivana Ribara

5

»SIVERIĆ« BR. 25 CRTICE IZ PoVIJESTI SIVERIĆA

Siemens, jedna diesel lokomotiva 15 KS (2-7 km na sat), 28 komada prekretnih kolica (kip vagoneti) 600 mm, 15 komada željeznih koševa (kolica za ugalj), 156+67 komada jamskih kolica za prijevoz ugljena 600 mm, 25 komada drvenih vagoneta (cicke), 13 komda vagoneta za prijevoz drva (magarci), dva komada prekretača vagoneta, jedan komad plato pločasta kolica, jedan komad pružnih kolica za industrijski kolosijek, 11 komada kolica za prijevoz radnika (personeri, za osam do deset ljudi), jedan komad zaštitnika lokomotive.

Dalmatinski ugljenokopi u Siveriću osnovani su rješenjem Vlade FnRJ od 12. travnja 1949. od dva bivša poduzeća: Dalmatinski rudnici uglja Siverić i Sinjski rudnici u Sinju. oni su fuzionirani u novo poduzeće po nazivom Dalmatinski uglje-nokopi u Siveriću.

Dalmatinski rudnici uglja Siverić posla-li su 15. svibnja 1949. Birou za unapređenje proizvodnje Ministarstva rudarstva FnRJ u Beograd podatke o svojim jamskim kolici-ma. Rudnik je sa svim pogonima posjedo-vao 100 komada željezničkih kolica sadr-žine 950 litara od kojih je sedam bilo izvan pogona zbog oštećenja koji se trenutačno nisu mogli otkloniti jer je manjkalo vijaka raznih dimenzija. Također, rudnik je posje-dovao 27 drvenih kolica sadržine 750 litara, 19 željezničkih sanduka za jamska kolica sadržine 500 litara bez kolskih slogova, 99 željeznih kolica sadržine 900 litara od kojih je 27 bilo izvan pogona zbog istrošenosti vi-jaka, kotača, te kolskih slogova, 24 komada željeznih kolica prekretača sadržine 100 li-tara, 22 željezna kolica prekretača sadržine 650 litara, četiri željezna kolica prekretača sadržine 500 litara i osam sanduka za jam-ska kolica sadržine 950 litara koji se nisu mogli koristiti zbog pomanjkanja kolskih

slogova. Širina kolosijeka Dalmatinskih rudnika uglja Siverić bila je 600 mm.

Komisija državne kontrole nRH bila je od 10. lipnja do 15. srpnja 1949. u nadzoru rudarskih poduzeća. Izvozne pruge u reviru Perković Siverićkih ugljenokopa bile su tje-rane sa strmim i valovitim usponima, tako da su bila potrebna tri radnika za guranje jednih jamskih kolica. Glavni izvozni pot-kop, kao i ostale izvozne pruge, bili su jako nečisti i zapušteni, a kolosijeci neodržavani i nepopravljani, stoga su često ispadala kolica i lokomotive, a time je zadržavan izvoz ugljena. Primjer ovakvog stanja bili su dnevni raporti. Tako je npr. 23. lipnja 1949. u 20,30 sati iskočila lokomotiva koja nije bila podignuta do kraja smjene, nego tek u trećoj smjeni.

otprema ugljena iz revira Badanj Siverićkih ugljenokopa bila je duga i lo-mljena i vršila se industrijskim kolosije-kom spuštaljkom s elektrovitlom dužine 270 metara, zatim drugom spuštaljkom dužine 211 metara i trećom jako strmom spuštaljkom 180 metara dužine i 50 metara ravnim kolosijekom do bunkera, od kojega se odvozilo kamionom 7 km do bunkera kod separacije u Siveriću.

Prema izvješću o pregledu financij-skog poslovanja Dalmatinskih ugljenoko-pa u Siveriću od 18. studenoga 1949. za kapitalnu izgradnju u Siveriću odnosno za elektrifikaciju pruge Petrovac do 31. listopada 1949. utrošeno je 61.715 dinara.

U svezi s Uredbom o ukidanju gene-ralnih direkcija ugljena za nR Srbiju, Hrvat-sku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu, a na prijedlog ministra-predsjednika Komiteta za ugalj Vlade FnRJ, Vlada FnRJ je u Beo-gradu 23. veljače 1950. donijela Rješenje o predaji rudarskih poduzeća općedržavnog značaja Vladi nR Hrvatske. Dalmatinski rudnici uglja Siverić, državno privredno po-duzeće općedržavnog značenja, predano je

6

CRTICE IZ PoVIJESTI SIVERIĆA »SIVERIĆ« BR. 25

Vladi nRH sa svim osnovnim i normiranim obrtnim sredstvima. generalna direkcija uglja za nRH Ministarstva rudarstva FnRJ razdužila se za cjelokupni iznos godišnjeg planskog zaduženja za koji se zadužio novi administrativno-operativni rukovodilac ovog poduzeća kojeg je odredila Vlada nRH.

Izvješće o stanju i korištenju meha-nizacije za veljaču 1950. Dalmatinskih ugljenokopa Siverić:

1. lokomotive benzinske i diesel vani: ukupno 1 komad (ispravna),

2. električne trolej lokomotive u jami: ukupno 4 komada (ispravnih),

3. električne trolej lokomotive vani: uku-pno 2 komada (ispravnih),

4. vagoneti: ukupno 253 komada, od toga 252 ispravnih,

5. vagoneti prevrtači: ukupno 30 koma-da (ispravnih).

Sektor operativne proizvodnje Gene-ralne direkcije uglja za nRH Ministarstva rudarstva FnRJ u Zagrebu poslao je 3. ožujka 1950. Sektoru narodne obrane Save-zne planske komisije u Beogradu podatke o željeznicama iz rudnika u njihovoj ovlasti. Što se Dalmatinskih ugljenokopa Siverić tiče, razmještaj pruge bio je od Drniša do Velušića, širina kolosijeka iznosila je 1.345 m, dužina pruge ukupno s kolosijecima 13 km. Ugljenokop se oslanjao sa stanicom Drniš, s kolosiječnom vezom od Zagreba prema Splitu i obratno. na ovom dijelu pru-ge prometovala je samo lokomotiva serije 31-002 ili lokomotiva serije 22, dok druge serije nisu mogle prometovati jer pruga nije mogla podnijeti veća opterećenja. Ru-darska željeznica imala je vagone serije X s tonažom od 10 do 15 tona. na rudarskoj željeznici bilo je zaposleno sljedeće osoblje:

2 strojovođa i 3 ložača. Prosječno optereće-nje lokomotiva u jednom i drugom pravcu iznosilo je oko 120 tona.

Rješenjem Vlade nRH o određivanju administrativno-operativnog rukovodstva rudarskim poduzećima od 19. lipnja 1950. Dalmatinskim rudnicima uglja Siverić odre-đena je za administrativno-operativnog rukovodioca Generalna direkcija za ugalj Vlade nRH u Zagrebu.

Dana 19. lipnja 1950. Vlada nRH doni-jela je Rješenje kojim je iz državnog privred-nog poduzeća Dalmatinski ugljenokopi Siverić, koji su bili pod administrativno-ope-rativnim rukovodstvom Generalne direkcije za ugalj Vlade nRH, izdvojen pogon Sinjski rudnici Sinj i prenesen u ovlast narodnog odbora (no) kotar Sinj.

Prema izvješću Dalmatinskih uglje-nokopa Siverić o stanju i korištenju meha-nizacije za mjesec kolovoz 1950. stanje je bilo sljedeće:

1. lokomotive benzinske i diesel vani: ukupno 1 komad (ispravna),

2. električne trolej lokomotive u jami: ukupno 4 komada (ispravnih),

3. električne trolej lokomotive vani: uku-pno 2 komada (ispravne),

4. vagoneti: ukupno 271 komada, od toga 256 ispravnih,

5. vagoneti prevrtači: ukupno 24 koma-da (ispravnih).

Dana 7. siječnja 1951. Generalna di-rekcija za ugalj nRH potvrdila je Pravila o organizaciji i poslovanju poduzeća Dalma-tinskih ugljenokopa u Siveriću. Predmet poslovanja poduzeća bilo je istraživanje, kopanje i prodaja ugljena po suvremenim tehničkim i komercijalnim principima. Prema organizaciji poduzeće je bilo podije-ljeno: na Glavni sekretarijat – opći sektor,

7

»SIVERIĆ« BR. 25 CRTICE IZ PoVIJESTI SIVERIĆA

na operativni sektor, na Planski sektor i evidenciju i na Privredno-računski sektor. Uprava poduzeća podijeljena je: na Radnič-ki savjet, na Upravni odbor i na direktora (rukovodio je kao član Upravnog odbora poslovanjem poduzeća).

Prema bilanci Dalmatinskih ugljenoko-pa Siverić od 31. prosinca 1952. u godini 1952. eksploatacija ugljena vršena je u pogonima: Stara jama, Proleter, Petrovac s Vagnom, Velušić s Lišnjakom i u Dubra-vicama do srpnja 1952. Pogon Dubravice nije mogao biti dalje eksploatiran jer se za ugljen iz ovoga pogona nisu mogli naći kupci uz odgovarajuću ekonomsku cijenu.

Industrijski kolosijek služio je podu-zeću za prijevoz ugljena iz rudnika Velušić do stanice Drniš na dužini od 12,8 km. Tim kolosijekom služili su se i Boksitni rudnici Drniš za prijevoz boksitne rudače do stanice Drniš.

Prema inventarizaciji osnovnih sred-stava na dan 31. prosinca 1952. postojao je manjak od 60 metara tračnica od 7 kg/m, 4.500 metara tračnica od 9 kg/m i 601 metara tračnica od 12 kg/m. Zbog dugogodišnjeg rada poduzeća ostao je veći broj šina u zatrpanim hodnicima koje su se svake godine otpisivale, ali taj otpis nije bio stvaran. Godine 1952. mjerili su se točnije stvarni metri položenih šina, te je konstatirano da bi na čitavom području moglo imati 48.319 metara, dok je prema evidenciji trebalo biti 53.480 metara. Prema tome otpis propalih šina nije se vršio, stoga je u godini 1952. trebalo biti otpisano 5.161 metar s vrijednošću od 122.535,89 dinara. Taj otpis nije bio stvarni otpis samo u go-dini 1952. nego i iz ranijih godina. Prema evidenciji poduzeća u godini 1952. moglo je otpisati 1.210 metara, što je bilo prouzro-čeno zatrpavanjem te rezanjem tračnica za druge stvari (rampe, skretnice itd.).

Manjak se također iskazao u 70 vago-neta (1.122.368,74 dinara) uglavnom zbog toga što se u godišnjoj inventuri uzimalo isključivo ispravne vagonete, dok se ranije uzimalo i polupane vagonete. nakon niza godina to je dovelo do toga da je trebalo otpisati veći broj vagoneta. osim toga, neki vagoneti su prerađivani za cicke za drvo, drvene vagonete i vagonete za prijevoz ljudi. Zbog toga je ovih vagoneta bilo 19 više, tako da je stvarni otpis iznosio samo 51.

Dva komada zaštitnika lokomotiva (kućica) (23.849,90 dinara) bili su demon-tirani s obje lokomotive UnRRA radi toga što nisu mogle prolaziti kroz potkop. one su bile nepotrebne i odbačene, a materijal se koristio u druge svrhe.

Dana 31. prosinca 1953. sklopljen je Ugovor o eksploataciji i održavanju in-dustrijskog kolosijeka zaključen između Direkcije željeznica Zagreb i Dalmatinskih ugljenokopa Siverić kao upravljačkog tije-la. ovim Ugovorom regulirani su odnosi iz eksploatacije i održavanja industrijskih kolosijeka koji su se odvajali u 243,348 km i u 243,096 km pruge ogulin-Split u stanici Siverić i vodili su u područje upravljačkog tijela. Industrijski kolosijeci izgrađeni su za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije na temelju građevinske dozvole izdane od tadašnje vlasti, a njihova upotreba odo-brena je uporabnom dozvolom iste vlasti. Industrijski kolosijeci izgrađeni su kao mreža industrijskih kolosijeka. odvojna skretnica br. 3 bila je udaljena od sredine stanične zgrade Siverić 244 metra, a od-vojna skretnica br. 6 8,0 metara. Dužina industrijskog kolosijeka, koja je dolazila u obzir za zaračunavanje dostavne pristojbe, bila je 298 metara. Industrijski kolosijek održavalo je upravljačko tijelo, a Direkcija željeznica vršila je nadzor.

Priredio ............................................Josip ŠIKLIĆ

8

poznati i Manje poznati siverćani

Dado Topić – rocker iz Siverića

A dolf Dado Topić skladatelj, teksto-pisac, aranžer, gitarist, basist i rock

pjevač, rođen je 4. rujna 1949. u Siveriću, od oca Petra (1924.-2003.) i majke Ane (1926.-2004.), rođene Čižmek (Zlatar Bi-strica). Ime Adolf dobio je po svom kumu na krštenju. Djetinjstvo je proveo dijelom u Siveriću te u novoj Gradišci. Glazbeni dar naslijedio je od svoje majke koja je svirala

klavir i gitaru. Karijeru započinje još u sred-njoškolskim danima u osijeku kao član sa-stava Đavolji eliksir u kojoj je gitaru svirao Josip Boček. Topić je svirao bas i pjevao. Kasnije su obojica svirali u grupi Lavine, da bi se 1967. priključili najuspješnijoj postavi osječkih Dinamita. U ljeto 1969. postaje pjevač tada popularne beogradske Korni grupe. Dado Topić u rujnu 1971. napušta

9

»SIVERIĆ« BR. 25 PoZnATI I MAnJE PoZnATI SIVERĆAnI

sastav Korni grupa i u Zagrebu uz pomoć menadžera Vladimira Mihaljeka osniva sastav Time. Sastav je službeno nastao u studenom 1971. Grupa Time sastojala se od najpriznatijih i najpopularnijih glazbenika u to vrijeme: Dado Topić (vokal), Tihomir Pop Asanović (klavijature), Vedran Božić (gitara), Mario Mavrin (bas), Ratko Divjak (bubnjevi) i Brane Lambert Živković (klavir i flauta). Prvi LP Time izdaju 1972., za koji je Topić većinu skladbi napisao još dok je bio član Korni grupe. Album Time II koji je snimio s Asanovićem, Divjakom i Dragim Jelićem iz YU grupe, objavljuju 1975., a Topić na njemu svira bas gitaru, dok su se na materijalu našli trominutni hitovi Alfa Romeo GTA, Dok ja i moj miš sviramo jazz, balade Da li znaš da te volim, Divlje guske i Balada o 2000. Sljedeći album Ži-vot u čizmama sa visokom petom, Topić je snimio u Münchenu s glazbenicima: Vedran Božić (gitara), Chris nicholls (klavijature), Ratko Divjak (bubnjevi), Karel Čarli novak (bas), Piko Stančić (bubnjevi) i Zdenka Kovačiček (prateći vokali). objavljen je 1976. godine. nakon brojnih koncerata i nastupa po raznim festivalima, grupa Ti-me 1977. prestaje s djelovanjem. Krajem 1977. godine propala je kombinacija sa super sastavom K2 u kojoj su trebali biti Kornelije Kovač, Dado Topić, Ratko Divjak, Čarli novak, Sloba Marković i Josip Boček.

Krajem 70-ih godina Topić i Chris nicholls pristupaju u beogradskoj grupi Ribeli koja je ime promijenila u Mama Co Co. nastupali su redovno u Domu omla-dine Beograda i pratili Zdravka Čolića na turneji Putujući zemljotres. Brojni vjerni obožavatelji teško su mu oprostili što je kao basist bio u pratećoj grupi tipične pop zvijezde. Sa Slađanom Milošević Topić je za Pjesmu Eurovozije snimio pop skladbu Princeza koja se pojavila na maksi singlu. Uspjeh te suradnje doveo je do objavljiva-nja zajedničkog CD-a na kojemu se nalazi

izbor pjesama iz karijere Slađane Milošević i Dade Topića.

Polovinom osamdesetih godina Topić je svoju karijeru nastavio na festivalima zabavne glazbe. Krajem osamdesetih Topić se preselio u Austriju gdje je 1993. objavio mini CD Call It Love. U tom razdoblju nastupao je s grupom The Spise koja je svirala standarde. Potom često nastupa u inozemstvu, a prate ga strani glazbenici. Živi u Poreču, a u Grožnjanu otvara vrlo dobro opremljen studio. S Parnim valjkom 1994. godine snima pjesmu Molitva koju pjeva u duetu s Akijem Rahimovskim, za koju je dobio i Porina za najbolju vokalnu suradnju, te je čest gost na njihovim kon-certima. Kasnije nastupa s reproduktivnim Telephone Blues Bandom. Godine 1998. Topić je s Vedranom Božićem, Ratkom Divjakom i mladim glazbenicima ponovo pokrenuo grupu Time, ali samo povremeno nastupaju. Čest je gost na festivalima, pa 1997. godine na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera, na večeri autorske skladbe, dobiva prvu nagradu kritike i publike za izvođenje pjesme Nisan znal. Iste godi-ne glumio je i pjevao u rock operi Crna kraljica, a sljedeće je sudjelovao na dva koncerta podsjećanja na staru rock operu Gubec Beg.

Topić često putuje po inozemstvu gdje upoznaje mnoge glazbenike od kojih stječe nova znanja i iskustva, koje planira jednom primijeniti u vlastitom studiju. Upoznaje mnoge članove sastav Blood Sweat & Tears, Bryan Auger & Oblivion Express, Weather Report, te Bryana Adamsa, na čijem koncertu nakon petnaest godina poznanstva nastupa sa sastavom Dragonfly. S tim sastavom nastupa već duže vrijeme, uglavnom po koncertima uživo. Zajedno nastupaju na Dori 2007., koja je održana u opatiji i zau-zimaju prvo mjesto sa skladbom Vjerujem

10

PoZnATI I MAnJE PoZnATI SIVERĆAnI »SIVERIĆ« BR. 25

u ljubav, te predstavljaju Hrvatsku u svib-nju iste godine na Eurosongu u Finskoj. Međutim, skladba Vjerujem u ljubav nije se svidjela gledateljima koji su glasovali putem telefona i nije uspjela izboriti završ-nicu Eurosonga u Helsinkiju.

Tijekom dugogodišnje glazbene karije-re, Dado Topić je uvijek uspijevao oduprijeti se zamci komercijalizacije, te ostati vjeran rocku, soulu i bluesu, s blagim natruhama funka. Živeći i radeći u mnogim europskim gradovima, te surađujući s brojnim inoze-mnim glazbenicima Topić je stekao veliko znanje i iskustvo koje mu je u mnogome pomoglo u stvaranju njegova glazbenog izričaja. Topićev jedinstveni talent prepo-znat je i nagrađen brojnim nagradama od kojih posebno treba istaknuti da je 2007. povodom 40 godina glazbeno-umjetničkog djelovanja nagrađen spomen plaketom Status 2007. za cjelokupnu glazbenu kari-jeru i doprinos rock glazbi.

albumi & kompilacije

– 1979.: Neosedlani (PGP RTB) – 1980.: Šaputanje na jastuku (PGP RTB) – 1989.: Slađana i Dado (PGP RTB,

kompilacija) – 1993.: Call it love (Montana mini CD) – 2001.: Otok u moru tišine

– 2001.: ZadarFest 2001

– 2002.: Zvuk osamdesetih Zabavna i Pop 1984 - 1985

– 2004.: Apsolutno sve

– 2005.: Hitomanija 2

– 2006.: Nakon svih ovih godina

– 2007.: Pjesme ljubavne

time (albumi)

– 1972.: Time (Jugoton) – 1975.: Time II (Alta - PGP RTB) – 1976.: Život u čizmamam sa visokom

petom (PGP RTB)

singlovi

– 1973.: Život moj (Jugoton) – 1973.: Makedonija / Reci, ciganko,

što mi u dlanu piše (Jugoton) – 1975.: Kad jednom otkrijem čovjeka u

sebi / Da li znaš da te volim (PGP RTB) – 1976.: Tin i Tina / Dok sjedim ovako

u tvojoj blizini (PGP RTB) – 1976.: Kad smo ja i moj miš bili bok-

seri / Dok ja i moj miš sviramo jazz (PGP RTB)

– 1976.: Poželi nešto / Superstar (PGP RTB) – 1983.: Vodilja (PGP RTB, mini LP) – 1984.: Princeza (PGP RTB, maksi singl) – 2007.: Vjerujem u ljubav – Dragonfly

feat. Dado Topić (Croatia Records)

...........................Priredio: Josip ŠIKLIĆ

11

pisani prilozi žUpnoM listU

Crtice s putovanja

Blagdan sv. Bone u VukovaruDragi dide Ive,

Evo me jopet na putovanju, i jopet u Vukovaru. Ti siguro znaš da se sv. Bono u Vukovaru štuje još od 24. lipnja 1754. godine. o. Josip Janković je od pape Bene-dikta XIV. 1753. g. izmolijo tilo „glasovitog viteza i vrlog junaka Bone, slavnog misnika i mučenika, iz 260. godine, da bude prosvje-titelj, patron i obrana varoša vukovarskog i svekolike države i vilajeta.“

Sve do 29. listopada 1991. g. sarkofag sa tilom je izložen bijo na oltaru, a tada je nakon granatiranja i rušenja oltara, gvar-dijan i župnik fra Branimir Kosec sarkofag sa tilom sv. Bone poradi zaštite primistijo u kriptu crkve di je svečevo tilo ostalo sve do brutalnog oskvrnuća u vrime okupacije, kada je sve zapaljeno. Tek prid Uskrs 1996. g., pošto se nije moglo prije, zna se zašto, fra Marko Malović, iločki gvardijan i župnik, sa Sveti Bono - reljef, Pastoralni centar

Vukovar, „Družba braće hrvatskog zmaja“

12

PISAnI PRILoZI ŽUPnoM LISTU »SIVERIĆ« BR. 25

ljudima iz Iloka uspio je pokupit preostalo blago vukovarske crkve. U kripti crkve pro-nalaze ostatke kostiju sv. Bone. Pronašli su kosti live i desne šake i podlaktice, zajedno sa žicom koja je kosti spajala.

Kašnje je (iza rata) vukovarska zlatar-ska obitelj Alberta Beriše (sada žive i rade u Varaždinu) izradila prilipi srebrni sarkofag u kojega je položeno nekoliko spaljeni kostiju zapešća – relikvija, nakon drugog mučeniš-tva.na sarkofagu stoji napisano: „Spaljeni ostaci sv. Bone mučenika.“

Završetkom procesa mirne reintegraci-je Vukovara, vratijo se sv. Bono u svoj grad i svoju crkvu Sv. Filipa i Jakova i čeka da se njegov oltar izgradi (obnovi) u izvornom obliku.

Proslava blagdana sv. Bone, 24. lipnja se slavi u ozračju ciloga grada Vukovara. Pridveče, uoči blagdana, relikvije sveca se Jetrve na nasipu kod Dunava

Vatrogasci donose sarkofag

13

»SIVERIĆ« BR. 25 PISAnI PRILoZI ŽUPnoM LISTU

dočekuju na obalama Dunava, najčešće kod veslačkog kluba, a potom se u sveča-noj procesiji gradskim ulicama prinose do župne crkve sv. Filipa i Jakova di se u čast sv. Boni slavi misa i moli večernja molitva crkve.

ove godine je bilo nešto drukčije, nije se plovilo Dunavom poradi velike poplave prethodni dana i visoke razine Dunava, već su relikvije svečano u crkvu unili vukovarski vatrogasci. Misu je slavilo više svećenika. Zbor je zbilja lipo piva misu koju je kompo-nirala Margit Cetinić (2009. g.).

Štovanje sv. Bone je ukorijenjeno u srcima Vukovaraca. na kraju, evo nekoliko stihova iz Himna sv. Bone:

„Mučeniče Krista Bone, sjajna zvijezdo vjere svete, Hrvatski te Srijem časti, nebeske te slave čete …. Bezbožni se svijet diže protiv Crkve, vjere Boga: sveti Bono brani vjeru puka našeg Hrvatskoga!“

Dragi dide Ive, evo vidiš da Dunav skoro poplavljuje Vukovar, a ja i mi svi te preplavljujemo srdačnim pozdravima.

Tvoj mali unuk Branimir

..........................

Svidok vire – blaženi Miroslav Bulešić

– Moja osveta je oprost

D ragi dide Ive, evo vidiš ja i dalje nastavljam ić na pu-

tovanje, ka šta si i ti volijo. Često si govorijo da imaš dosta puta pod nogama. ne sićam se da si bijo u Areni, u Puli. Ako još ne znaš šta je tamo ove godine, 28. rujna, bilo, evo moreš vidit moju ulaznicu na slici. Pun au-tobus hodočasnika iz drniškoga dekanata pod vodstvom fra Petra Klarića, iša je na proslavu beatifikacije mučenika svećenika Miroslava Bulešića. Veličanstveno euhari-stijsko slavlje predvodijo je Papin izaslanik

kardinal Angelo Amato, prefekt Kongrega-cije za kauze svetih. Bili su prisutni svi naši hrvatski biskupi, nadbiskupi i kardinali, a i mnogi drugi iz svi susjedni zemalja. Samo svećenika je bilo 700 koji su prisustvovali uzdizanju na čast oltara svojega mladog kolege. Koliki stariji među njima su se sitili i znali kakve su to borbe protiv stra bile u vrime prošli režima.

Vespazijanov amfiteatar, Arena iz I. – II. stoljeća, pamti čudo toga, slavlja i veselja, boli, žalosti i krvi, ali nikada nije, ka taj dan,

14


doživila tako i toliko dostojanstvo i ushit nakon šta je kardinal Amato, na latinskom jeziku, pročita apostolsko pismo pape Vrane (Franje):

„našom apostolskom vlašću dopu-štamo da se časni sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, revan pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja, odsada naziva bla-ženikom i da se njegov blagdan slavi svake godine dana 24. mjeseca kolovoza, kada se uzdigao na nebo. U ime oca, Sina i Duha Svetoga! Amen!“

Puna Arena, dvadesetak tisuća ljudi, i još mnogi izvan i oko Arene, su razumili šta je pročita i nasta je dugi, dugi ponosni i dostojanstveni pljesak. To je bijo pljesak konačno dočekane, do tada prišućivane i zlostavljane istine. Zar je moralo toliko proći vrimena prije toga?

Dragi dide, dosta se toga tada moglo čut sa oltara u Areni o životu i mučeništvu mladog svećenika Miroslava Bulešića. Cili oltar je bijo jednostavno ukrašen sa motivi-ma križa i ljiljana, kakav je bijo i na mlado-misničkoj štoli Miroslava Bulešića, ka šta se vidi i na slici. na početku je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša pročita blaženikov

životopis. Kako nisam sve upamtijo, to ću ti ja kratko o blaženiku napisat prema onom šta sam pročita iz knjige koju je na-pisa Fabijan Veraja: MIRoSLAV BULEŠIĆ – SVEĆEnIK I MUČEnIK – ZnAKoVITI LIK MoDERnE PoVIJESTI ISTRE. To je ustvari kritička i dokumentirana studija (Positio super martyrio) na temelju koje se Kongregacija za kauze svetih izjasnila o njegovom mučeništvu. Iz ovoga se utvrdilo da je mučenik usmrćen iz mržnje prema viri (in odium fidei) i da je privatijo smrt iz ljubavi prema Kristu.

Da bi se šta bolje svatilo i razumilo ono vrime i prilike, navodim samo dijo uvodne bilješke ove knjige: „Da bi njegov (Miroslav Bulešić) lik kao čovjeka, kršćanina i sve-ćenika bio što bolje osvijetljen, u Drugom dijelu ove knjige govor je o političkim i crkvenim prilikama u Istri u prvoj polovici XX. stoljeća.“

Miroslav Bulešić je rođen 13. svibnja 1920. g. u selu Čabrunići, župa Svetvin-čenat, biskupija Porečka i Pulska. Kršten je u obližnjoj crkvi u Juršićima. obitelj je nediljom išla u crkvu, obično u Juršiće, jer je bila bliže nego ona u Svetvinčentu. Tu se u crkvi govorilo hrvatskim jezikom (čitanja, homilija, pivanje). nakon dolaska

Ulaznica za Arenu

15


fašizma na vlast, ministarskim dekretom su ukinute sve hrvatske škole u Istri pa je mali Miroslav pohađa osnovnu školu na talijanskom jeziku. U osnovnoj školi mu je viroučitelj bijo revni i vridni svećenik Ivan Pavić koji je kašnje ima važnu ulogu u Mi-roslavovu životu. Sjemenišnu gimnaziju je polazijo u Kopru, a teološki studij u Rimu. Za uzdržavanje u Rimu mu je pomaga i Alojzije Stepinac. Poglavari u sjemeništu su ga isticali ka uzorna sjemeništarca. njegov kolega, subrat Ivan Bartolić o njemu svidoči: „Doživljavali smo ga kao dobrog, društvenog, discipliniranog, pobožnog i sa-vjesnog sjemeništarca. Isticao se u društvu nas hrvatskih đaka kao rodoljub koji voli svoj narod i svoj jezik, ali je poštivao i sve druge …“. Pisa je svećeniku Ivanu Paviću, a kasnije ka svećenik i biskupu Radossiju, kako je u sjemeništu: „Kako je jednostran odgoj, kako se pritišće na nas Slavene i nikakve nam se pravice ne daju, već sve, i dušu, nam se otimlje.“

Teško je stanje bilo u Istri početkom XX. stoljeća, za Istru su se svi otimali. Velike sile su gledale samo svoje interese, a domaćem hrvatskom i slovenskom na-rodu, kako bude. Sve se radilo da postanu „nova nacija“, talijanska. nažalost, i priko svećenika se to malo - pomalo provodilo. Mlade svećenike bi slali na župe u Italiju, a talijanske bi raspoređivali u čisto hrvat-ske župe u Istri. Doduše, oni su mogli reć da su politički legalisti jer je taj dijo Istre bijo pod talijanskom vlašću. Evo kratkog citata iz odgovora Miroslava Bulešića na okružnicu biskupa Radossija (Baderna, 16. svibnja 1946.): „Stoga ovdje nije govor o sadašnjoj situaciji. Uostalom ono što se događa danas kod nas, to jest protuvjerska propaganda, to je već ranije izneseno pred naše vlasti i jednako potpisano od svega hrvatskog klera,… skrštenih ruku se čeka da Providnost pošalje kojega hrvatskog svećenika, da ga se može postaviti… Ako

misionari najprije nauče jezik onog stanov-ništva – zašto ovdje kod nas ne bi trebalo činiti isto? Ili ovdje možda propovijedamo neko drugo Evanđelje? – Previše su blesavi i glupi izgovori nekih svećenika pred naro-dom: „Ja bih rado govorio na vašem jeziku, ali ne poznam ga.“ Kad su bili u sjemeništu, zar nisu znali koje će biti naše područje apostolata? Koje je područje ili grad u Istri, gdje nije potrebno poznavanje hrvatskog jezika?… Tko bi mogao izbrojati nepravde učinjene nama Hrvatima u sjemeništima?... svečana zabrana da se upotrebljava bilo koji jezik osim talijanskoga, bilo unutar sjemeništa bilo na šetnji ... Čitati hrvatske knjige bilo je zabranjeno,… Sve ove stvari, a i druge koje ovdje nisu rečene, mogle su se i trebale reći, da budemo uistinu nepristrani. nisu rečene – kako sam ranije naznačio – samo da izbjegnemo sablazni na štetu naše zajedničke vjere.“

Portret mladomisnika Miroslava Bulešića

16


Slično su govorili i neki drugi sve-ćenici, Bulešićev školski drug, svećenik Stanko Macuka i drugi. Da je tu bilo dosta protuslavenske fobije vidi se iz „izričaja „slavensko- komunističkog progona“, („persenzione slavo – comunista“), pa većina ističe da „komunizam je uvijek isti, marksističko – lenjinistički – sovjetski komunizam… Proganjani su bili ne samo talijanski svećenici, nego i slovenski, hr-vatski, slovački, ukrajinski itd. Progonitelj je bio komunizam.“

Miroslav Bulešić je za svećenika za-ređen 11. travnja 1943. u Svetvinčentu, a mladu misu je slavijo u istoj crkvi, 26. travnja 1943. godine. Iz dnevnika napisa-noga na dan ređenja: „Moj Bože, sav Ti se

prikazujem, sav ti se darujem: sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek. Tebi hoću da vjerno služim. Slava Tvoja i spas duša! Poniznost, požrtvovnost! Prikazat ću se sav za spas i mir našeg naroda! …“. nakon mlade mise, u dnevniku kaže: „Preuzvišeni biskup (Rado-ssi) me je ohrabrio svojim riječima, svojom očinskom besjedom: - Idi naprijed hrabro! ne straši se poteškoća! Imaš sredstva da ih možeš nadjačati: Svetu Misu i Brevir.“

U to vrime je u Italiji došlo do veliki politički i vojni promina; 8. rujna je Italija kapitulirala. U Pazinu je na inicijativu netom uspostavljenog „odbora za borbu za oslobođenje Istre“ proglašeno od-cjepljenje od Italije i sjedinjenje Istre sa Hrvatskom.

Biskup Ivan Milovan donosi relikvijar (ostaci žbuke poprskani blaženikovom krvlju)

17


od jeseni 1943., Miroslav Bulešić je žu-pnik u Baderni, kod Poreča. Tu se dvi ratne godine zdušno trudijo u pastoralnom radu, te nesebično zauzima za sve ljude osobito one koji su u ratnom vihoru bili najugro-ženiji. na Poreštini, ka i po ciloj Istri, tada postoje tri vojske: partizani, fašisti i nijemci. Istinskim rodoljubljem u to vrime mržnje, vlč. Bulešić je sačuva univerzalnost i princi-pijelnost katoličkog svećenika te je svakog čovika, bez obzira na vojničku odoru gleda ka Božju sliku, o čemu svidoči i njegova izjava: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i nijemcu i Talijanu.“ Poradi takvog odvažnog i načelnog djelovanja Bulešiću stižu pritnje sa razni strana. U dnevniku, u proliće 1944. je zapisa, obraćajući se Bogu:

„Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. neka bude Tvoja volja!“ Protivnicima i progoniteljima poručuje: „Moja osveta je – oprost!“

od jeseni 1945. godine Miroslav Bule-šić je župnik u Kanfanaru. oživijo je crkveno pivanje, a crkvena slavlja su postala za sve privlačna. Virnike su grubim pritiscima odvraćali od nediljne mise i uopće od Cr-kve. Bez obzira na pritiske i uvjeravanja od strane komunističke ideologije župljani su sve više dolazili u crkvu i pozorno slušali svaku župnikovu rič. Promatrajući kako narod hrli na misu i pozdravlja vlč. Bulešića, neki članovi komunističke partije, čak i na

Petero u Areni nakon slavlja

18


kanfanarskom trgu međusobno zaključuju: „Dok je ovaj živ, narod ne će ići za nama, niti dolaziti na naše sastanke.“ Župnik Bulešić je ima dosta otvoreni pritnji i nagovora da ode u Italiju. njegov odgovor je bijo: „ovdje je veća potreba za svećenicima, ovdje treba ostati.“ na pritnje da ne govori tako otvo-reno, neka bude oprezan, da će ga inače ubiti, ima je svoj odgovor: „Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga!“

Školske godine 1946./47. postavljen je za doravnatelja i profesora u Bisku-pijskom sjemeništu u Pazinu. o tome vrimenu, na drugom mistu čitamo: „U Pazinskom sjemeništu Bulešić se ozbiljno, savjesno i zdušno posvećuje radu s prvim generacijama sjemeništaraca. Istodobno se, kao tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, odvažno i ustrajno zauzima za slobodu vje-re i nesmetanog djelovanja Crkve u novoj komunističkoj državi. Zbor su osnovali hrvatski svećenici u Istri pod vodstvom

Bože Milanovića, koji su se otvoreno za-ložili da se Istra priključi Hrvatskoj i za to su od vlasti dobili garanciju. Također se, u tom svećeničkom Zboru, svim silama trudi da zaštiti osobito mlade svećenike od komunističkih nasrtaja s jedne strane, te da Zbor svećenika očuva od pogubnih ma-nipulacija onodobnih vlasti s druge strane. U to ulaže sav svoj svećenički ugled, znanje i iskustvo, svjedočeći ponajprije vlastitim primjerom: kršćanskom principijelnošću, hrabrošću i dosljednošću. Zrelo sagleda-vajući situaciju u kojoj se našla Crkva u Istri i njezino svećenstvo koje je trpjelo sve jače pritiske komunističkih vlasti, u vremenu kad je porečki i pulski biskup Radossi napuštao Istru, a tršćansko – koparskom biskupu Santinu komunisti otvoreno prijetili …“.

Ka podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, u kolo-vozu 1947. Miroslav Bulešić prati delegata Svete stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod krizme u Buzetu i okolnim župama, po rasporedu koji je napravljen na zasjedanju Zbora svećenika sv. Pavla (24. srpnja 1947. g.). na istom zasjedanju je odlučeno i o primjeni crkveni kanona koji se odnose na kumove. odlučeno je da se obavijeste virni-ci ko more biti kum, i to samo oni koji nisu javno poznati ka neprijatelji Crkve. Roditelji su imali odgovornost za izbor kuma svome ditetu na krizmi.

Ulaz u crkvu u Tinjanu, 19. kolovoza 1947. g. je bijo spričen sve do podneva, insceniranjem neki „demonstracija“ i tako taj dan nije bilo krizme. Popodne su mnogi krizmanici sa kumovima išli u drugu župu, u Kringu, di je bila krizma, iako je i tu bilo pobunjenički zapreka i ometanja.

Krizma u Buzetu, 23. kolovoza, je nasil-no spričena, iako je bilo oko 500 krizmanika iz Buzeta i okolni mista. Misa je ipak, bez obzira na viku i galamu održana, a da ne

Hodočasnici drniškog dekanata u Svetvinčentu

19


obeščaste Svetohranište, zaustavijo i je Bulešić: „ovuda možete proći samo preko mene mrtvoga!“

U nedilju, 24. kolovoza 1947. g., bila je predviđena krizma u Lanišću, naselju na Ćićariji. Još u Buzetu dan prije se čulo: „Lijepo je bilo danas u Buzetu, sutra će krvavo kamenje padati u Lanišću.“ Župnik u Lanišću, vlč. Stjepan Cek, svidoči da su sa razni strana čuli o spremanju zapreka za obavljanje krizme. Poradi toga i najavljene opsade crkve, počeli su krizmu jedan sat ranije, u osam umisto u devet. U crkvi su bili roditelji i krizmanici i samo neki kumovi jer su ostali bili isprid ulaza, za svaki slučaj, čuvajući i braneći da ne uđu provokatori, vikači i nasilnici. Krizma je ipak održana. Za vrime krizme, kako pripovida župnik Cek: „Čuo se prasak i metak je pogodio prozor iznad glavnog ulaza u crkvu. na-rod se u crkvi trgnuo, djeca su plakala. Približio sam im se i zajedno počeli pjevati kako se pjeva u Lanišću, sa srcem i punim glasom,… Mons. Ukmar je završio s kriz-manjem, a djeca s kumovima požurila su vratiti se kući… .“ Iz službenog izvješća mons. Ukmara za Biskupijski ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. g. se vidi da je: „nakon krizme vlč. Bulešić pobož-no je služio svoju posljednju misu u čast Presv. Srcu Isusovu za obraćenje grješnika i tako, a da nije ni znao, oboružao sebe posljednjom popudbinom.“ Posli krizme i mise uputili su se k župnoj kući. Mons. Ukmar u spomenutom izvješću nastavlja: „nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na podu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću, … nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su me Siverkuše isprid župne crkve u Svetvinčentu

i potražili župnika, ali ga nisu pronašli… “ Svidokinja opisuje: „Vidjela sam unutra dvojicu napadača kako Miroslava nemilo-srdno naguravaju, i svom silinom bacaju u zidove… Raskrvavili su mu lice i iz usta mu je špricnula krv... Izgovorio je riječi: „Isuse, primi dušu moju!“ … Ubojica se sa-gnuo i pred sobom zadao Bulešiću udarac nožem… Krv je šiknula iz rane i zamrljala zid sobe, razlijevajući se po daskama na podu.“

Dragi dide, u knjizi se spominje i ime onoga koji je nakon toga, isprid kuće upita: „Gdje ćemo ruke oprat?“, ali ti ga ja danas neću spomenuti.

Druga svidokinja svidoči: „Vidjela sam skupinu ljudi malo dalje od crkve i kako su jednom od njih (navedeno je ime), dali nešto u ruke, što je on spremio u džep,…“, a kašnje kad je došla i milicija: „oni isti ljudi… došavši pred župnu kuću

20


urlali su i pravili nered,… upali su u kuću… čula sam viku na gornjem katu i vidjela da su kroz prozor bacali crkveno ruho, odjeću i svećeničku robu. Vidjela sam ubojicu krvavih ruku s nožem u rukama kako izlazi iz kuće,… otišao je prema koritu da bi oprao ruke.“

Vlasti nisu dozvolile da se ovaj odvažni svidok vire pokopa u rodnoj župi Svetvin-čentu, nego u Lanišću.

Vlasti su se bojale da na pogreb dođe priviše ljudi. Vlč. Ivan Pavić je ovlašten da obavi sprovod. na pokopu su sudjelovali svi stanovnici Lanišća i samo najbliži čla-novi obitelji. „Vjerni je narod znao da odaje

počast pravedniku koji je ubijen iz mržnje prema vjeri pa je za vrijeme pogreba pjevao, „Hoćemo Boga“, „Krist pobjeđuje“ i druge slične pjesme kojima je izražavao uvjerenje da časti pravoga svjedoka vjere,… Bio je sumrak kad su se majka, sestre i brat po-kojnog Miroslava udaljili od njegova groba, koji je ostao daleko od njihova boravišta, u brdima sjeverne Istre, u Lanišću.“

njegova obitelj, a posebno majka, je više puta tražila da se prenese u rod-nu župu. To je dozvoljeno tek 1958. g. i njegovi posmrtni ostaci su prineseni u njegovu rodnu župu i pokopani uz pročelje crkve sv. Vincencija mučenika, na groblju. odatle su, konačno, 11. travnja 2003. g. prineseni u novu grobnicu u župskoj crkvi u Svetvinčentu.

nakon ubojstva svećenika Bulešića nasta je pojačani progon Crkve, optužujući je da je ona izazvala tragične događaje u Lanišću. Uhitili su župnika Stjepana Ceka, teško izranjenog dilitelja krizme mons. Uk-mara i veći broj muškaraca koji su obranili crkvu na dan krizme. Iz sudske farse se vidi da je propaganda bila aktivna i jaka.

Dragi dide Ive, virujem da je Bulešićeva osveta, a to znači oPRoST dovatila sve sudijonike u njegovu mučeništvu. on je siguro svima oprostijo, a posebno onima koji priznaju da „nikad više neće ići svojim nogama kud ih vodi tuđa glava …“

Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za nas!

Dragi dide Ive, teško mi je išta više reć o ovome, ali neću te priskočit još više pozdravit.

Tvoj mali unuk Branimir

.....................

Nova grobnica u župnoj crkvi u Svetvinčentu

21


Stajališta – odmorišta – mirila

D ragi dide Ive, siguro se još sićaš da si mi uvik o

svemu i svačemu često i svašta priča. Čudo sam ja toga i zaboravijo, ali koji put se čega i sitim ili me ko i što na to podsiti. U školi smo nedavno učili da je prvi pravi hrvatski roman Planine, napisa Petar Zoranić. To znači da su planine i život u planini i čistoj divljoj lipoti, često izoliranosti, bili važni našim ljudima. Govorijo si da su naši stari dosta živili i na našoj Promini. na drugim

našim planinama, Svilaji, Dinari, Velebitu,… isto je čudo ljudi uzgajalo blago i tamo živilo. E, kad se tamo živilo siguro je bilo i umira-nja. Tilo preminuloga je tribalo odnit do crkve i pokopat na njegovo pravo groblje. Kako je to često bilo dosta daleko, za vrime tog tužnog putovanja bi se na određenom mistu malo zastalo i odmorilo se, i naravno još se pomolilo za dušu svog preminulog „suputnika“. obično bi se to misto obilježilo kakvim kamenim pločama i simboličnim

Božićni običaji

Terinova ograda na Promini

22


varijantama znaka križa. najčešće bi to sta-jalište, odmorište ili počivalište, bilo u blizini pašnjaka, blizu stada ovaca, blizu makar i mali poljana, da se i duša odmori na tim, za te ljude i njijov život, važnim mistima. ove oznake se potpuno uklapaju u okolnu

prirodu i ne ometaju nastavak života na tim mistima ni ljudima ni blagu, a ostaju pod-sitnik na one čija se duša i one koji su se tu zadnji put odmorili. Ta mista su se poštivala ka i grob. Položaj je uvik bijo okrenut prema suncu, znakovito simbolizirajući odnos života i smrti, „memento mori“, virovanje u onostranost i viru u Boga.

Vala ti dide šta si mi reka da je tako odmorište, stajalište, bilo i za ljude umrle na Promini, gori kod „Terinove ograde“. Ti to nisi zva mirilo kako se zvalo na Velebitu ili di drugo. Reka si i prizna da za taj naziv nisi čujo. Mogu ti reći da se sada, kod spo-menute ograde, vide samo velike kamene ploče i gromade, vjerojatno je to bilo tu negdi, ali svakako su tu blizu mogući paš-njaci i poljana.

Dragi dide, kažeš da je to tako nekada bilo, da se umrloga, ka i sada, moralo odnit do groblja i pokopat. Pita sam te i o tim običajima kod nas u Siveriću.

Kad bi ko umra kod kuće, javilo bi se vratru i zvonaru i onda bi se brecalo da cilo selo zna da je neko umro. Brecati (brecanje)

Kamena gromada

Dio sprovoda od kuće priko vrila do parapeta uz Jabuku

23


znači zvoniti polaganim njihanjem zvona tako da jezičac udara samo u jednu stra-nu, ustvari znači javljati se isprikidanim zvukom iz daljine, ka zvono. onda bi neko od bliži zajmenika doša obitelji i dogovorijo šta triba pomoć. Zajmenici (zajmljenici) u takvim prilikama su oni koji prvi i najviše pomažu, a obično su to susjedi i daljnja rod-bina, a to se zna po zaseocima, karapejima. Uvik bi došlo nekoliko ljudi na dogovor, ko će, šta i kada pomoć i napravit, ko otvorit grob i druge stvari. U određeno vrime bi bijo sprovod, a to je ceremonija ukopa pri-minuloga s praćenjem do groba. od kuće bi se na rukama nosila kapsa, mrtvački sanduk sa preminulim sve do crkve di bi bili obredi i molitve za pokojnika. Kasnije je uz obrede bila i misa. Priskočijo sam ti reć da su sprovod često pratile i žene koje bi glasno naricale (žalile) i nabrajale sve moguće i nemoguće, potribno i nepotribno. neke su bile „specijalizirane“ za to. Davno je uvik protiv toga bijo i govorijo naš bivši župnik fra Gabro Tomić. naravno, nije on branijo da se za dragom osobom žali i pla-če, jer ko će suzu zaustavit kad srce i duša traže da su tu. Tako je to bilo davno, evo na slici vidiš dijo sprovoda kad je umro naš did Ivan (1912. – 1987.). Kasnije su nabavlje-na kolica za kapsu, a mogla su se koristit tek kad se je dosta seoski putova i uličica asvaltiralo. Prije sam spomenijo odmorište ili stajalište za sprovodnu povorku. Tako je i kod nas u Siveriću za donji (jugo-zapadni) kraj, kad bi sprovodna povorka išla od kuće ili od Prpina rasta (sa vr Jabuke), običaj da se uvik stane, odmori i pomoli na putu kod Mrđenovi kuća. Kapsa bi se spustila na zemlju, ako je na kolicima onda bi se zaustavilo, te se nakon kraćeg odmora i molitve krene dalje. Misto zaustavljanja bi se označilo sa dva kamenčića stavljenim isprid i iza kapse. na tome mistu se, na po-vratku nakon pokopa, zajmenici još jedan-put zaustave i u molitvi se site preminuloga.

Kad se grob zatvori, ako je potribno i zatrpa iskopanom zemljom, poškropi se svetom vodom, izmoli Anđeoski pozdrav (Anđeo Gospodnji) i kratko zabreca.

Dragi dide Ive, ovo ti sve spominjem da vidiš jesam li štogod zaboravijo, a siguro jesam dosta toga. Kako su prije kod nas bili zemljani grobovi, ili bar ulazna vrata zatrpa-na zemljom, a bome bi se tribalo namučit da se sve otkopa, a poslije zatvori i zatrpa, više ljudi bi to napravilo te bi se svi kašnje vratili kući obitelji preminuloga na sedmi-nu (karmine). U knjigama se kaže da su karmine gozba u čast pokojnika; podušje, zadušnice daća; lat. carmen: pjesma. Zašto se to kod nas zove sedmina, ne znam i nije mi niko zna to reći.

Dragi dide, znam da ti sve ovo znaš, ali sve sam ti ovo ispriča pokušavajući se sitit kako ste ti, did Vrane, a najviše i najbolje did Ante, pridmolili na sedmini prije nego bi se počelo ist. Sta mi je mozak i ništa od mog sićanja pa sam ja lipo pita kako to u zadnje vrime moli Ante odak (Biskupov). ovo sam upamtijo od njegova kazivanja:

Anka Mrđen ud. Ante pokazuje stajalište

24


„Zajmenici, koji su radili oko groba, zadnji bi došli kući i sili oko stola na sed-minu. Predvoditelj molitve (a najčešće je baš on) Ante:

Prikrstimo se: U IME oCA I SInA I DUHA SVEToGA!

GoSPIno PoZDRAVLJEnJE (An-ĐEo GoSPoDnJI)

oVo nAMInJUJEMo ZA DUŠU nA-ŠEGA PoKoJnIKA (-CE)…

Zatim se izmoli 3 puta: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo i SLAVA oCU!

BoŽE DRAGI, BUDI MILoSTIV I DAJ PoKoJ VIČnI nJEGoVoJ (nJEZInoJ) DUŠI I DA PoČIVA U MIRU I TVoJU RAJ-SKU SLAVU UŽIVA! AMEn!

Ponovo molimo 3 puta: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo i SLAVA oCU!

GoSPE DRAGA, MoLI BoGA I SInA SVoGA DA BUDU MILoSTIVI I DoBRoSTI-VI nAŠEM PoKoJnIKU (-ICI) I DA UŽIVA RAJSKU SLAVU! AMEn!

Zatim: oČEnAŠ i ZDRAVo MARIJo;

BoŽE DRAGI, DAJ PoKoJ VIČnI SVIM PoKoJnIM IZ oVE KUĆE, RoDA I PLEMEnA I nEKA PoČIVAJU U MIRU BoŽJEM! AMEn!

Kad je iće (jelo) na stolu i prije početka blagovanja, izmoli se:

oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo i SLAVA oCU!

BoŽE, BLAGoSLoVI nAS I oVE DARoVE KoJE ĆEMo BLAGoVATI Po TVoJoJ DAREŽLJIVoSTI. Po KRISTU GoSPoDInU nAŠEM! AMEn!

nakon jela se, stojeći, izmoli:

GoSPIno PoZDRAVLJEnJE (An-ĐEo GoSPoDnJI) i namini:

BoŽE DAJ PoKoJ VIČnI nAŠEM (na-šoj) …….. I nEKA U VIKE VIKoVA RAJSKU SLAVU UŽIVA! AMEn!

* * *

Dragi dide Ive,

kako sada dolazi vrime Božića, sitimo se i lipši stvari, jer ovo je najlipše vrime za sve, a kamoli za nas dicu. Mi, dica bi najviše volili gledat i pomagat kad bi se na Badnji dan kitijo bor ili smrika, a sada u novije vrime jelka. Pomagali bi i kod postavljanja (pravljenja) jaslica ispod okićenog bora. Stariji bi pripremili limeni važ ili veću zdilu napunjenu šenicom u koju bi se zabole voštane božićne sviće. Domaćica bi prije pripremila (ispekla) ispod peke pogaču - kruv u koji bi ukrug zabola dosta bajama. Pogača bi u sridini imala veliku rupu i na to bi se stavila posuda sa svićama.

o ovome sam isto razgovara sa Antom odakom Biskupovim. Kod nji je običaj da se za božićne dane pali samo jedna, nova, svića i to na Božić, Stipandan, Mladince, novu Godinu i Tri kralja, znači pet puta, prije ručka. Pita sam ga šta mole na Božić prije ručka kad je upaljena svića, kaže da je to:

Svečano gašenje božićne sviće

25


GoSPIno PoZDRAVLJEnJE (An-ĐEo GoSPoDnJI), zatim

3 puta: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo i SLAVA oCU,

a sve :nA ČAST PoRoĐEnJA ISU-SoVA, BoŽE DAJ MIR, LJUBAV I LIPo ZDRAVLJE, DoBRU SRIĆU I BLAGoSLoV SVoJ! AMEn!

Još se izmoli: oČEnAŠ i ZDRAVo MARIJo, ZA SVE nAŠE PoKoJnE!

Prije samoga jela izmole, ka obično: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo i SLAVA oCU!

Dragi dide Ive, sićam se da si uvik go-vorijo da svak ima svoj običaj, kada i koliko puta svečano pali božićnu sviću ili sviće. Reka si da je u Mrđena bijo običaj palit tri sviće i to svaki dan od Božića do nove Go-dine i na Tri kralja. Uvik si se šalijo govoreći da je to dobro jer kad se pali božićna svića i ručak je bar malo bolji. Mi, dica, smo često pitali zašto se onda kod nas pali svića samo tri puta za vrime svi božićni dana. Uvik je bijo odgovor da je takav običaj u našem rodu i plemenu i da se to čini na Badnju veče, Božić i novu Godinu. Šta vrime više iđe i sve se minja, vidim da je to zgodan raspored i da su naši stari imali pravo i da se toga triba držat. Čudo je tu simbolike i lip je to običaj. Kod nas se pale dvi sviće, i to lanjska (stara) i nova. na Badnju veče bi se uvik prva zapalila stara pa onda nova. Ti si priča da je davno prije, kod vaši stari, za Badnju veče paljena samo stara svića, a nova bi čekala prvo paljenje na Božić. Govorijo si da to nije važno i tako se počelo palit uvik dvi sviće.

napisa sam ti kako se u odacima moli za Božić, a kod nas je nešto slično, a ipak drukčije. na Badnju veče bi domaćin (najstariji) obiša kuću, prije pojatu i štalu i drugo i sve poškropijo svetom vodom, moleći Virovanje i Anđeo Gospodnji. Usput bi donijo slame i stavijo (prosujo) ispod stola. To su dica volila i tu bi se rado igrala.

Prije večere, svakako bi bijo bakalar na dalmatinski način i bakalar sa čudo luka, upale se sviće i moli:

KAKo SE UPALI oVA SVIĆA, TAKo SE U nAMA UPALILA MILoST BoŽJA!

3 puta: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo I SLAVA oCU,

nA ČAST PRESVEToGA TRoJSTVA!


nA ČAST PoRoĐEnJA GoSPoDIno-VA, DA nAM BUDE U PoMoĆI U DnEVU I noĆI!


nA ČAST SEDAM RADoSTI BLAŽEnE DIVICE MARIJE!

Prije početka ića (jela) se još izmoli:

1 put: oČEnAŠ, ZDRAVo MARIJo I SLAVA oCU,

BoG KoJI JE STVoRIJo, onAJ I BLA-GoSLoVIJo: oTAC, SIn I DUH SVETI, DA BERIĆET I BLAGoSLoV SVoJ, A MRTVIMA PoKoJ VIČnI! AMEn!

U slast svima!

nakon ića (jela) vinom se počinje gasit sviće. Prije se izmoli: AnĐEo GoSPoDnJI. Gašenje se čini komadićem kruva koji se umoči u najbolje vino koje se ima u kući, te se polako kapajući, kap po kap, na plamen sviće, ona ugasi. Stari je običaj da se prvo poč-ne kapati na novu, ovogodišnju sviću. Kad se svića ugasi, kaže se: U IME ISUSoVo! KAKo SE UGASILA oVA SVIĆA, TAKo SE UGA-SILA U nAMA SVAKA ZLoĆA oPAČInA!

Dragi dide Ive, evo ja po običaju svega izmiša, od istoka do zapada pa do naši običaja, nek se čuje, nek se zna, da te čudo pozdravljaju svi, a najviše ja, tvoj mali unuk Branimir.

.....................

26


Albina Tomić: pjesme

ne idi! (pred Božić 1992.)

na srmenom karu od snova u djetinjstvo uš’o si moje dok snježna bijaše duša. ostani ispod mog krova, sve ti povjeravam svoje, dok zlo nas vrijeme kuša!

ne idi iz ovog stana, strah me, jer noć je gluha, i zle se moći roje, i budi s neba mana svima što željni su kruha a mraka i smrti se boje!

Takni ledena srca, kamene mekšaj ćudi, ukloni zatora sjene! Dok pravda zgažena grca, utjeha blaga budi za slomljene majke i žene!

Maleno Božansko dijete, ne daj da majčina duša dionik bude strahota, dok Herodi pustoše, prijete, ne daj da zloduh ih kuša, budi im luč života!

Dokle su stigli jedni uz druge

27


zašto nas toliko Mrze

(1993.)

“Zašto nas toliko mrze, reci, mama?! Zašto tako dugo ne daju nam kući?” Zašto, drago dijete, to ne znam ni sama, danonoćno isto pitanje me muči.

“Zašto nas toliko mrze, reci, mama, da umjesto cvijeća sada cvjetaju granate?” Zato što im um je pomračila tama, pa istinu neće da priznaju, shvate!

“Zašto nas toliko mrze, reci, mama?!” pitaš dok na mržnju poziv topa zvoni. I dok moju dušu to pitanje slama, molim se da nikad ne budeš ko oni!

oprosti (pred dUšni dan 2013.)

od jeseni neke više nisi s nama. Vani nebo plače, kišu suza toči. Listopad je, evo, sve su duže noći. U besane ure na te mislim, mama!

U odrazu svome vidim tvoje oči, u uzdahu čujem šapat tvoje duše, i kad mi se neke iluzije ruše misao me na te bodri u samoći.

Šušti suho lišće, vani jugo puše, nemirna sam, tište umorne me kosti, vjetar, miris dunje, zrele oskoruše...

Sazriješe saznanja nezrele mladosti, znam, tvoja sam slika, duša tvoje duše, u tišini šapćem, molim te, oprosti!

Drniš: održan prvi festival zborske duhovne glazbe

„Jubilate Deo“

N edjeljna je večer 27. listopada 2013. godine u drniškoj župnoj crkvi Gospe

od Ružarija bila vrlo raspjevana. Što zboro-va, što publike, mnogo sretnih i radosnih duša. Da je bilo još nekoliko klupa, ispunile bi svoju svrhu.

naime, na Festivalu zborske duhovne glazbe „Jubilate Deo“ okupilo se preko

stodvadeset pjevača iz šest dalmatinskih zborova. Pred mnoštvom zainteresiranih ljubitelja glazbe, pjevali su Pjevački zbor „Sveti Juraj“ iz Pirovca, Gradski zbor „Ma-karska“, Pjevački zbor „Sveti Roko“ iz Zatona, Mješoviti zbor HKD-a „napredak“ iz Makarske, Mješoviti zbor župe Svetog Roka iz Splita i, naravno domaćini, Gradski

28


Gradski pjevački zbor Neuma – Drniš

Publika pozorno sluša

29


Svi sudionici izvode zajedničku pjesmu

pjevački zbor „neuma“ iz Drniša, koji su uz Pučko otvoreno učilište Drniš i organizatori navedenog iznimnog kulturnog događanja. Svi zborovi su se predstavili sa desetak minuta programa, na kojem se moglo naći duhovne glazbe od samih početaka, gregorijanskih korala (Pater noster) pa sve do skladbi modernog doba (Debons, Dewagtere), preko gospela (o, happy day, oh, Mary don’t you weep, Let my people go) i marijanskih pjesama (Ave Maria, Večernji zvon, Zdrava si Marijo…). Sve je započelo Debonsovim „Jubilate Deo“, kojim su, kako to i priliči, domaćini poželjeli dobrodošlicu svim sudionicima i najavili taj vječni usklik Bogu Stvoritelju, klicanje koje je stizalo iz sve do jednog sinoć raspjevanog glasa.

nakon inspirativne večeri koja je poka-zala da za amatersko zborsko pjevanje još uvijek ima nade, da zborovi zapravo i iskreno zdušno žive u malim mjestima, ostale su samo pozitivne emocije, kako pjevačima, tako i među publikom koja je pažljivo i s poštovanjem ispratila svaki pojedini zbor. Tih devedesetak minuta koliko je trajao

koncert, ostat će, nadamo se, u lijepom sjećanju svima prisutnima makar do slije-deće godine u kojoj će ponovnom sličnom manifestacijom zaživjeti neka nova drniška tradicija. Zahvalnice koje će, za vjerovati je, s radošću podsjećati na ovu večer, je predstav-nicima zborova i suorganizatora (Turistička zajednica grada Drniša, Grad Drniš, Župa Gospe od Ružarija) na kraju koncerta uručio gospodin Davor Čupić, ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta. Uz prigodne nadahnute riječi gradonačelnika Drniša gospodina Josipa Begonje i župnika fra Petra Klarića, i nadu da će ova večer utisnuti pečat ljubavi i mira u sva prisutna srca, sam službeni dio susreta krenuo je svom smiraju. Za kraj su svi sudionici nadahnutom zajedničkom izvedbom pjesme, „Kraljice svete krunice“, pod ravnanjem „neumine“ umjetničke vo-diteljice prof. Jelena Prpa, zahvalili i samoj Gospi koja ih je radosno primila u svoje dvore, i publici koja ih je toplim pljeskom pratila kroz cijelu večer.

Tekst: Josipa Prpa ..............................Foto: Branka Radetić

30


Pedeseta obljetnica služenja Kristu

don Krsto Tomić

D ragi vjernici župe Siverić i ostali dragi gosti, draga rodbino don Krste, dragi

naš velečasni don Krsto!

Mi ljudi obično mislimo da posve sami određujemo naše putove u našem zemalj-skom životu. Možda je to samo djelomična istina, kada se radi svjetovnim zvanjima i

našem materijalnom bivstvovanju. Kada se radi o našem duhovnom bitku na ovome svijetu i pitanju svrhe i cilja našeg života, složit ćete se, to nije istovjetno. Radi se o nečem drugom. Sami ne možemo baš o svemu odlučivati. Daleko je to šira istina, s mnogo zahtjeva i tajni. U vezi s tim, Krist je

31


rekao: „Bez mene ne možete ništa učiniti!“ Ili kako je rekao apostolima, svojim učeni-cima: „Izabrao sam ja vas, a ne vi mene!”

Zato vjerujem, da je Tebe, dragi naš don Krsto, za tvoj poziv i tvoj put dotaknula ruka milosti Isusa Krista, vječnog Svjetla koje obasjava sve ljude svijeta. Sa svjetovne strane, pomogla ti je tvoja obitelj, posebice tvoji roditelji, otac Šime i majka Pera, tvoja braća i tvoja sestra Anka. Posebice moram spomenuti tvoju dobru i plemenitu majku Peru, veliku moliteljicu, koja mi je više puta u našim susretima znala reći: „Eto, ako Bog da, moj će Krste postati svećenik”, a pritom se na njezinom ozarenom licu i u očima očitovala velika radost. njezine ustrajne molitve sigurno su doprinjele tvom pozivu i bile su, vjerujem, stožer tvoje odluke.

Želim također istaknuti veliku želju i sigurne molitve upućene za tvoj poziv naše časne sestre Marte Knez, tvoje tete, koja te

je na tvom putu pratila kroz cijeli tvoj život. A posebno želim istaknuti i spomenuti tvoju sestru Anku, koja ti je bila stalni oslonac i najviše ti pomagala u tvojim životnim potrebama, često i u teškim okolnostima. Za tvoje zvanje i tvoj ostvareni poziv, izraža-vamo našu zahvalnost, svima njima, ovdje spomenutima.

Tebi smo, naš don Krsto posebno zahvalni što si svoju odluku donio u vrlo teškom vremenu, „olovnom“ vremenu, kada se kršćanska vjera, njezini vjernici, svećenici i katolička Crkva nemilosrdno progonili. Ukupan broj ubijenih i stradalih žrtava od strane komunističkih vlasti u malom hrvatskom narodu: biskupa, sve-ćenika, sjemeništaraca, časnih sestara i ostalih iznosi 664. To je bila najveća žrtva jednog malog naroda u tadašnjoj Europi u odnosu na sve druge veće i velike narode, poslije Drugog svjetskog rata. Donijeti

32


odluku za svećeničko zvanje i poziv u ta-kvom vremenu nije bilo lako.

Mnogi katolički svećenici odležali su dugogodišnje i teške robije. Među njima je bilo svećenika, posebno franjevaca iz naše župe. Spomenut ćemo samo našeg fra Julijana, koji je u 17 godina robijanja prošao duge i teške torture, samo zato što je svjedočio Krista i nosio habit sv. Franje, asiškoga sveca. o ostalim poznatim teškim žrtvama hrvatskog naroda u tom vremenu, nećemo ovom prilikom govoriti. Sve je to potvrda onoga što mogu činiti bezbožni to-talitarni sustavi u vremenu svoga vladanja, kao što je bio komunizam.

Tvoja odluka don Krsto, da baš u tim okolnostima, u takvom teškom vremenu, kada je Krist bio posve odbačen i ponižen, pođeš s njim i njegovim putem, još jednom naglašavamo, zaslužuje našu zahvalnost, zahvalnost tvoga naroda i Kristovih vjer-nika. Progonitelji nisu shvatili, a mnogi ne shvaćaju ni danas, da: Kamen koji odbaciše graditelji, postat će kamen zaglavni! Taj kamen zaglavni je Krist – graditelj svijeta!

ni danas u našem društvu Kristovi vjernici i kršćanska Crkva od mnogih

zvaničnika i zvanične politike, iako čine većinu, nisu prihvaćeni. Dapače su poniža-vani, često vrijeđani i izrugivani, ponajviše od pojedinih istaknutih novinara u našem javnom tisku. Sve u ime previše isticane znanosti i dostignutih saznanja nauke, kao da je dosegnuto ono konačno. U ime toga i u ime lažne demokracijei iskrivljenih sloboda niječe se Bog, a onda se olako odbacuju i vjernici. ne shvaća se ona veličanstvena izreka, maksima velikog filozofa, teologa, vjernika i sveca – svetog Augustina, koji je prešao dug i težak put dok je došao do Krista i rekao: „nemirno je srce moje, dok se ne smiri u Tebi, Gospodine!”

ova poruka velikog sveca je put za sve ljude ovoga svijeta, sve ljude dobre volje, koji žele slijediti Krista! na nama je da vje-rujemo, da se nadamo, jer Krist ne napušta svoje stado. obećao je da će nas pratiti na našim putevima – do svršetka svijeta! ne-mojmo se bojati! A veliki, blaženi papa Ivan Pavao II i sada nam poručuje: ne bojte se!

Dragi naš don Krsto! Čestitajući Ti u ime svih župljana i vjernika naše župe, našeg Siverića, tvoj veliki jubilej – pedesetu obljetnicu služenja Kristu i njegovim vjerni-cima, želimo da Ti Krist i dalje bude snaga na tvome putu. neka Te na tom putu prati njegova milost i njegova Svjetlost! Tako neka bude!

Amen!................................................ Ivan Topić

33


Poštovani župniče, don Krsto Tomić

P oštovani župniče, don Krsto Tomić! Velika mi je čast da Vam u ime župlja-

na svog rodnog Podgrađa čestitam jubilej povodom 50- e godišnjice Vaše Mlade mise. Posebno mi je zadovoljstvo što to mogu učiniti ovdje, na Petrovom polju, ispod Promine, u Vašem rodnom Siveriću, gdje ste proveli djetinjstvo, prisjećajući se Pupa-čićevog stiha: „Čelik sam bio dok sam bio dijete.“ Čestitam Vam Vaš jubilej ovdje kod Sv. Petra na Siverićkom groblju, baš kako

reče i pjesnik nikola Milićević: „ovdje su posijani moji mrtvi...“

Poštovani župniče, u svojoj propovijedi na blagdan Svetog Ante, rekli ste: „Evo već dvadeset godina trpite moj zulum, ali ostao sam tu najdulje u svojoj službi.“ostao sam ovdje u malenom mjestu, podalje od svih, živeći u osami.“ nama je drago da se to do-godilo. Selo je našlo Vas, a Vi ste našli njega. U svojoj zbirci pjesama „Križ na mostu“ na jednom mjestu kažete: „Živim između dva

S lijeve strane je fra Milan Ujević

34


groblja, a treće nosim u sebi. ova dva slabo i površno poznajem, a ovo treće u sebi često

otvaram i u njega pokapam svoje najmilije.“ U Vašim zbirkama pjesama može se dobro uočiti kolika je bila Vaša patnja kad su Vaši rođaci i suseljani protjerani iz svojih domo-va, a naša domovina Hrvatska je duboko krvarila.

Poštovani župniče, koristim ovu prigo-du da Vam zahvalim za sve što ste učinili za svoju župu. Hvala Vam u ime male djece kojima stavljate znak križa kad ih majke nose u svom naručju prilikom Sv. Krštenja i Sv. Pričesti. Hvala Vam u ime mladih koje okupljate na vjeronauku i nakon završene osnovne škole i unatoč propagandi o pozi-tivnim učincima zdravstvenog odgoja, učite ih zdravim načelima katoličkog odgoja i kršćanskih vrednota.

Hvala Vam u ime starih kojima nosite i udjeljujete Sv. sakramente i tješite ih u njihovoj boli. Posebna Vam hvala u ime naših pokojnih koje Bogu preporučujete u

35


molitvama i Sv. misama. Ujedno bih zahva-lio na lijepo skladanoj odi Gospinu prinosu.

Dragi župniče, došli ste u našu župu prije dvadeset godina. nismo Vam tada napravili slavoluk dobrodošlice, ali smo

Bogu zahvaljivali i govorili: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“ Danas, ako Vam zdravlje dopusti i uz molbu ocu nad-biskupu, ćemo zahvalno reći :“Blagolovljen koji ostaje u ime Gospodnje.“

36


Poštovani don Krsto, govoreći u svoje ime, a vjerujem i u ime svih nazočnih, od srca Vam želim da dočekate i dijamantni

jubilej služeći svojim župljanima na radost i čast, a Bogu na hvalu i slavu, kao i svih ovih proteklih pedeset godina!

I dječaci veseljaci don Krstini svi rođaci raduju se iz sveg srca, kako ne bi? - don Krstina zlatna misa, a iz oka radosnica...

37


Pedeset godina svećeništva

S većenik, župnik, rođen 7. siječnja 1935. godine u rudarskom mjestu

Siverić. Život velikih obrata, neizvjesnosti, nepredvidivosti, iznenađenja, osporavanja, sumnjičenja, trajnog dokazivanja, mučnog samopodizanja, bunta, britke riječi, jake vjere, neograničena pouzdanja, ljubimac riječi, svećeništva i čovjeka. Kao dijete više puta čudom spašen od neizbježne smrti. Život progonstva, neuništiva volja, velike životne nade, vjera u ljepše i bolje.

Školu pohađao u: Vukovaru, Borovu, Tordincima, Siveriću, Makarskoj, Sinju, Rijeci, Splitu. Teološki fakultet studirao i diplomirao u Zagrebu. Zaređen za svećenika na Sv. Petra i Pavla 1963. godine u Splitu. Kao svećenik služio Bogu i hrvatskom narodu u: Solinu, Kaštel Sućurcu, novim Selima, Jasenicama, Ravči, Kljenku, Kokorićima, Muću Donjem, Muću Gornjem, Gizdavcu, Krstaticama, neoriću, Drveniku, Mravincima, KučinamaSlimenu, ostrvici i sada u Podgrađu, najmanjoj postaji svećeničkog služenja, osamdesetak obitelji s tridesetak osnovnoškolaca. Selo bez pošte i osnovne škole, s malim dućanom i skromnim kafićem gdje se okuplja mladost i postariji mještani.

Kao svećenik obnašao razne dužnosti, zamjenjivao odsutne župnike i bolesne ko-lege. obavljao službu župnog upravitelja, župnog pomoćnika, dekana, čuvara svetiš-ta i župnika. obnavljao župne kuće, crkve i kapele. Gradio župne kuće, župne dvorane, oltare i zvonike. Izdao tri zbirke pjesama”-Vatromet riječi”, “Fijuci biča gončina”, “Križ na mostu” i prozno djelo “Trebalo je

izdržati” posvećene svojim roditeljima Peri i Šimi, dragoj teti Marti (Kata) Knez, bratu Ivanu i sestri Anki sa obiteljima te svim Siverćanima.

od želje da postane liječnik odgovorio ga svećenik i uputio na svećeništvo. Put mu nije bio lagan, prošao je trnovit put, ali nije odustajao zahvaljujući ponajviše majci Peri koja je uvijek bila uz njega i voljenoj č.s. Marti.

U nešto kasnijoj dobi njegovog svećen-stva od velike pomoći bila je i sestra Anka kojoj je brat bio veliki oslonac u životu, kao i ona bratu u danima koje su proveli skupa. Bilo je tu i teških dana i jako lijepih dana pogotovo u Podgrađu. Tamo je ona našla neki mir i sigurnost u vrijeme dok je u rodnom Siveriću bijesnio rat. Tako je sestra Anka našla svoje mjesto i u knjizi “Fijuci biča gončina”.

Moja sestra anka

Jednu sestru imam, Anka joj je ime, za svog života pogođena svime.

U kući je bila od pomoći svima, zaklopila oči dragim, voljenima.

38


U ranoj mladosti za drugoga rata, motorista vojnik brzinom zahvata.

Polomljene noge u bolnici svrši, osta u životu, bol, muka ne skrši.

Majčinska briga i očinska skrb u život vraća nikom na uštrb.

Kada rat uminu i djevojkom posta, pomaže ratniku kad osamljen osta.

U sred ljuta boja ne preza pred smrću, kruh nosi mladiću, krvnici nasrću.

Ustaša pogiba na Janju Glavici, dok mu vida rane, njeni u panici.

neprijatelj hvata, zavezanih ruku vode u tamnicu, nemilo je tuku.

U zatvoru ona, za istrage krute, nikog ne odaje dok joj razbor mute.

Izdržala kaznu što je pomagala, mučena i glađu u samici stala.

Zavolila Anka seoskog mladića, skromnog podrijetla iz Gornjih Tomića.

Djecu žarko želi i moli se Bogu da ih više bude, skromno živjet mogu.

Zače pet života, čet’ri živa rodi, brižno ih odgaja, sve radosti vodi.

Kad joj prvo dijete na svijet se pojavi bez daha života, ni to je ne smlavi.

Skromna joj kućica svakim danom veća, vesela dječica jedina su sreća.

U naponu snage umire joj suprug, jedino je patnja vječiti joj drug.

Žalost, siromaštvo tlače kao mora, ne da se slomit, nova sviće zora.

Izvodi svu djecu do svojega kruha, ostajući sama, nije grana suha.

Djeca joj počeše zasnivati gnijezda, radosno ih gleda, sije nova zvijezda.

39


Kada pomisli da će život miran živjet, eto, iznenada mora bježat u svijet.

nasrnuo dušman, zaposjeo kuću, rastjerao djecu, hoda po bespuću.

od jednog mjesta bježi do drugoga, nigdje mira nema niti praga svoga.

Živi u hotelu kao prognanica, u društvu je s drugim, daleko joj dica.

Srce joj se kida za dječicom njenom, ostavlja i hotel da ih štiti sjenom.

obilazi redom svu dječicu svoju, ništa nije teško dok su joj na broju.

Konačno se skrasi bratu u Podgrađe, uz svetište Gospe i mir svoj nađe.

Svakodnevno moli Boga i Mariju, da se kući vrati, da svi u miru sniju.

nije škole prošla život je nauči, nikog ne proklinje živjet se ne smuči.

Uvijek vedra, čila, posvud smiraj nosi, u budućnost gleda, teškoćam prkosi.

Spremno pruža ruke potrebnu i jadnu, otvarajuć srce krijepi dušu gladnu.

Poteškoće znaju izgradit čovjeka, za očvrsnut vjeru nema boljeg lijeka.

Slavilo se za 40 godina u Siveriću i bilo govora za 50. obljetnicu.

I tako je došla godina 2013. u kojoj se slavilo 50 godina svećeništva 7.7.2013.

Trebao je naš slavljenik svega izdržati, ali vođen velikom vjerom u Boga i ljubavlju svoje obitelji došlo je i do te velike brojke okruglih 50. Toga dana sve je bilo spremno za veliku proslavu, šator je bio postavljen za prijam pozvanih gostiju. Slavljenik dolazi u jutarnjim satima veseo, kako i priliči taj dan, vedrog duha sa osmijehom na licu. odlazi u svoju rodnu crkvu sv. Petra i Pavla, doče-kuju ga rodbina, prijatelji, seljani i naravno župnik fra Stjepan Matić. I fra Stjepanu je to velika čast jer ne slavi se svaki dan 50 godina svećeništva.

Sveta misa prolazi u svečarskom tonu, potom slijedi blagoslov Križa koji je postavljen u tu čast. A nakon toga slijedi slavljenički ručak sa obitelji i prijateljima. okupio se tu veliki broj ljudi jer je ipak to velika čast. Bilo je tu raznih jela, pića, kolača i naravno slavljenička torta. na kraju dana već kada su se svi polako razišli slavljenik se zahvaljuje svima na prisustvu i zadovol-jan proslavom, ozarenog lica napušta svoj rodni Siverić do idućeg susreta.

..............................................Petra Tomić

40


Natuknice govora za pedeset godina svećeništva

n.B.! Dok svećenik pristupa oltaru, ZBoR PJEVA: Do nEBESA nEK SE...

Uvod: zahvaljujem na pozdravima...

L ijepo je biti čovjek, lijepo je biti sve-ćenik, a najvećma Božji. Biti čovjek

teško je biti, a navlastito svećenik, pozvan na veliko i uzvišeno. Uzvišenost i veliko plaši. Doseg jedino moguć darom, milošću Boga. Kroz povijest čovječanstva zakazali proroci i svećenici. Bog šalje svoj Jedino-rođenca da pokaže put i dade sredstva za ostvarenje. Isus uzima pomoćnike u djelu oko spasa. Uzeo mene, ne znam zašto? Kocka je njegova pala na mene i odazvah se, HVALA MU! Sa svima vama zahvaljujem na daru i povjerenju. na životnom putu bilo je posrtaja i padova kao u svačijem životu i zato se iskreno pokajmo pred ovo misno slavlje. Ispovijedam se!

nagovor:

Veliča duša moja Gospodina što mi učini velike stvari. Poslužio sam se riječi-ma velike majke i žene našega Gospodina Isusa, kad je prihvatila izazov Gospodara svega da bude Majkom samome Bogu. Marija se potpuno dala Bogu bez pridrža-ja, cijelim svojim bićem. Preko nje je Isus

došao svijetu, nama. Prije puno godina i meni je uručio poziv preko svećenika da Ga slijedim u velikom zvanju svećeništvu. Iza maloga razmišljanja i ja sam se odazvao i na tom putu ustrajao do danas. Put nije išao pravolinijski. Bilo je poteškoća, ali sve nadvladah vjerom i upornošću. Poziv velik i uzvišen, zahtjevan. na veliko pozvan slab čovjek. Bez izdašne pomoći teško je biti i ustrajati čovjek, a kamoli svećenik. Što sve traže ljudi, a i samo nebo. Bog nikad ne zakazuje, čovjek slab i nemoćan. Svaki čovjek treba Boga i Bog treba čovjeka. Bog hoće da čovjek raznese poruku spa-senja. Zato Isus okuplja suradnike na njivi Gospodnjoj. Svećenik treba biti ljubimac Boga i čovjeka. Svećenikova misija je da ljudi zavole Boga i budu sretni opvdje i u vječnosti. Zašto je Kristova kocka pala na mene? ne znam! niti sam pametniji niti bolji od drugoga.

nesmanjenim žarom, ljubavlju i vje-rom slavim Kristovu žrtvu. Puno se toga promijenilo u minulim godinama u meni i oko mene. Moj susret sa svećenikom bijaše slučajan i život mi se potpuno promijenio. Umjesto da pođem za liječnika, postah liječnik duša. Što je Krist u meni vidio?!

41


Bezpridržajno se dadoh Kristu u služ-bu. Zaželjeh biti ono što morah biti svećenik po srcu Isusovu što napisah u molbi za sjemenište prije šezdeset i šest godina. o svećeništvu puno je ispisano i izrečeno. Dobro zapazih i osjetih talijansku uzrečicu: “Slatki Krist na zemlji!” kao i francusku: “Čovjek koga žderu!” Svaki čovjek mi je brat, otac i mati. Sve grlim Kristovim srcem. Predah se bez pridržaja i vrših službu bez kalkulacije. Bijaše mi geslo: “Svakomu učiniti ako je ikako moguće ne štedeći se!” Svećenik je sat prema kojemu vjernici podešavaju, uređuju svoje živote. nažalost ni moj sat nije bio ispravan zbog čega žalim. Mnogo bijaše neočekivanoga

što je remetilo i moj ekvilibirij. Sve što dolazi nama od Boga za naše je dobro. Bog me voli više od mene!!!

Bog očekuje da budeš više čovjek, da budeš više Božji, da budeš više svoj.

Završio bih riječima dragog pjesnika:

“ne molim te Kriste, crven grimiz časti, niti raskoš blaga niti snagu vlasti, samo to te molim, samo to te molim da te žarko volim, da ti služit smijem.”

Podgrađe, na Svetoga Petra i Pavla, 2013.

.........................don Krsto Tomić, župnik

Slike sjećanja

Ž ivot čine trenuci i svaki trenutak je jedinstven i neponovljiv. Iako svjesni

brzine života i prolaznosti takvih trenutaka ipak nastavljamo živjeti životom koji nas udaljava od njegovog izvora. Dok tako prolazimo svojom brzinom, prosipajući usput darove života, slike sjećanja nas zau-stavljaju u sretnim trenucima koje čini život.

Tako se ovoga dana 7.7.2013. godine vratile slike moga ranog djetinjstva na isti datum samo 1963. godine. Veliki šator na livadi kao i danas pun znanih i neznanih lica, dolaze, a ja mala djevojčica pitam što se događa. Možda sam tražila odgovor, ali ne znam, danas to sigurno znam. Moj ujac don Krsto sa svojim roditeljima, braćom, sestrom i mnogim uzvanicima slavio je svoju prvu Svetu Misu.

Prolazili dani, mjeseci, godine, rasla sam u svojoj obitelji i često sa svojom An-kom (mamom kako smo je od milja zvali) pričali o toj velikoj svečanosti i pitala da

42


li ćemo opet ponoviti, a ona sa ozarenim licem odgovarala potvrdno: “Dat će Bog biće opet fešta.”

Vrijeme je odmicalo, ja sam odrasta-la i kod svog ujca znala provoditi ljetne praznike (Muć, Mravinci, omiš). Svi lijepi trenuci provedeni kod mog ujca i danas su svježi u mom sjećanju. Sjećam se jednog dobronamjernog savjeta mog ujca: “Kad

završiš srednju školu dođi živjeti kod mene i upiši fakultet u Splitu. Uči! Sve ostalo je moja briga.” Ja sam odgovarala potvrd-no, ali sam se ubrzo predomislila i otišla u Zagreb, sa prijateljicom tražiti posao, gdje sam i ostala živjeti.

Kako je vrijeme klizilo i sve brže prola-zilo 2003. godine smo slavili 40 godina svećeništva mog ujca. Tada smo se počeli dogovarati o proslavi 50 godina, ako Bog da da ćemo ponoviti sve isto. Ponovili smo svečanost na livadi istim žarom i veseljem sa sjećanjem na moje drage ujce, babu, dida, mog oca i našeg Tomu koji nisu bili fizički s nama, ali u mislima na njih.

Deset godina je prošlo, a mi se prisjetili obećanja iz 2003. godine i dogovor je pao sve isto još bolje. Ponovno je svečanost, veselje, ali i sjećanje na moju Anku koja se tome veselila svim svojim srcem i pričala

Djelić ugođaja s proslave 40 obljetnice misništva

43


o tome. nažalost, nije dočekala, napustila nas je, tako je Bog htio. Hvala Mu, što sam imala majku kao što je bila moja Anka. nešto kasnije napustila nas je i naša teta Marta koju smo od milja tako zvali. ona je bila naš anđeo čuvar za sve.

osvanula je nedjelja 7.7.2013. godine sunčana bez tračka oblaka. Sve je bilo spremno za slavlje mog ujca don Krste da proslavi svoj jubilej u krugu svoje šire obitelji i prijatelja. Moja unuka Gabi sva ushićena govori: “Došli judi pod veliki šatoj bako!” “Kao i ja prije 50 godina”, pokušavam joj objasniti, koliko ona može shvatiti. Sama sebi nešto govori i sva sretna odlazi svom bratu i djeci da im objasni da se slavi i da će biti velika torta. Jednog dana kada odraste

reći ću joj što je bilo tako važno i zašto je bilo puno judi pod velikim šatojom i torta.

Proslavili smo jedan veliki jubilej is-punjen radošću i veseljem sa velikom zah-valnošću mom ujcu što nam je to podario i okupio sve nas oko sebe. Spomen na sve naše drage i voljene koji nisu sa nama. neka im je vječna slava i hvala!

na kraju se želim zahvaliti svima koji su pomogli u organizaciji velikog jubileja, posebno fra Stjepanu Matiću, našem žup-niku i njegovoj ekipi, tamburašima s profe-soricom Milkom Tomić, teti Seki Jakišinoj, pukovniku Mariju Liliću te djelatnicima vojarne Trbounje.

neka vas sve blagoslovi dragi Bog!

Anđelka (Seka) Tomić

44


Duhovna obnova na Visovcu

U samostanu Gospe od Milosti na Vi-sovcu održana je godišnja duhovna

obnova za fratre i svećenike od 3. do 8. studenog 2013. U ovu duhovnu obnovu, ove godine, uključili su se i visovački novaci sa svojim odgojiteljima. Duhovnu obnovu vodio je fra Žarko Maretić, bivši visovački gvardijan. Za duhovnu obnovu na Visovcu uvijek se nađe velik broj kandidata, sve sobe budu ispunjene pa oni koji nisu uspjeli dobiti sobu idu na spavanje u Šibenik, Dr-niš, Siverić, Miljevce i Dubravice, u svoje župe. Dobro je da tako vlada velik interes za duhovnu obnovu. Posebno u ovom današ-njem vremenu kada se živi nekom velikom brzinom pa se mnogi ne znaju malo zausta-viti i naći vremena za duhovno. Duhovne baterije potrebno je povremeno napuniti da bi zadržali nutarnji mir i razboritost u svo-jim odlukama i mudrost života. Duhovna obnova pomaže da se čovjek sretne sam sa sobom i da mudro zna vrednovati što je više važno, a što manje, da povremeno zna napraviti inventuru u svom životu i posložiti pravilno svoje vrijeme življenja. Mi danas imamo krizu sabranosti i šutnje, inflaciju riječi, previše nepotrebnog u našem životu. Teško nam je to sebi priznati pa se lažno uvjeravamo da nam sve to treba, da ne možemo drugačije. Za to su nam važne najmanje jedne, godišnje duhovne vježbe, gdje se pruža prigoda da se preispitamo, da bi donijeli odluku da bar nešto promijenimo na bolje u svojim navikama.

Visovac, otok je idealan za to i to baš u ovo vrijeme, početak studenoga. naime, u studenome nema turista jer je završena turistička sezona na Visovcu. ovaj otok koji

je zagrlila duboka bistra voda rijeke Krke. Zelenim brdima ga opasala, koja su se go-tovo potpuno zatvorila stablima i zelenim raslinjem. Daje jedan ugodan, smirujući osjećaj koji čovjeka ispunja. noću je viso-vačko plavo nebo nakićeno zvijezdama. Dok se gleda takvo nebo prekriveno sa milijardama zvijezda i razmišlja o onome koji je sve to razasuo i dao svakoj svrhu po-stojanja, ne možemo da se tome ne divimo i da se ne osjećaš ugodno zbog te spoznaje. U gradovima i naseljima to se teško može vidjeti kao na Visovcu. noću na Visovcu vlada tišina, daleko od ceste i motornih vozila. Jedino se mogu čuti noćne ptice sove, paunovi i pjevci, grmljavina i vjetrovi koji prave glazbu u različitim tonovima, zavisi o snagi vjetra i smjera u kojem puše.

45


Životinjski i biljni svijet na Visovcu i sam okoliš sa zelenim brdima, a svako brdo različitog oblika, razbija monotoniju pa se odražava na pozitivno raspoloženje. Mora-mo se učiti zapažati sve oko sebe pa i de-talje. Cijeli proces života, koji buja oko nas, ima svoje zakone. Sve oko nas što postoji i živi govori o Stvoritelju. Ako se na tome meditativno zadržimo, u svim tim zakonima vidjet ćemo Boga. To je onda savršena moli-tva koja nas smiruje i ispunja. Molitva je, kad zahvaljujemo Bogu za stabla, za plodove, grmove, cvjetove, trave mirisne i za ono sve što kušamo i biva nam ugodno i ukusno. Konačno, za svaki zanimljiv detalj, oblik kamena ili drveta, kojih ima u ovom našem području na pretek. Sve je to oblikovano davno u božjoj Providnosti. Kod ovakvih razmišljanja lako nađemo smisao svog života i svog zvanja, to je puno važno, biti siguran u ono što jesi i što činiš. najgora je nestabilnost i stalna lutanja u svom životu. Važno je sve prihvatiti oko sebe i prihvatiti samog sebe. Prihvatiti treba težinu ovog zemaljskog života. Kada smo s Bogom i pri-hvatimo teret svog križa, kojega ima svatko od nas i ako je svačiji različit, može nam biti

samo od koristi pa i ugodan. S Bogom se nema što izgubiti, ako s njim surađujemo u zemaljskom životu. U suprotnom, brzo se uzalud trošimo i lako se izgubimo u začaranom krugu iz kojeg ne znamo izići. Svaki čovjek, bez obzira koliko ima godina treba biti spreman, koristeći životno svoje iskustvo, mijenjati se u pozitivnom smislu. Koliko je god važno da mi utječemo dobrim primjerom jedan na drugoga tako je isto važno da imamo samoodgoj. na Visovcu je odgojeno tisuće novaka i održano mnogo duhovnih vježbi. Sve to ima za cilj da se svaki fratar i svećenik obogati duhovno u svom zvanju. ovakvi susreti pomognu da se bolje upoznamo i da za nekoliko dana ostavimo svoje profesionalne obveze i štetne navike te nađemo malo vremena za druženje. Za to smo u svom dnevnom programu predvidjeli slobodno vrijeme za šetnju ne samo po Visovcu nego i obilazak slapova Skradinskog buka, Remetića i druge rekreativne aktivnosti.

od svih naših šetnji, najzanimljivija je bila vožnja brodom prema Skradinskom buku. Stigavši do uskog prolaza za brod, bivšeg mosta ilirske kraljice Teute. Još i

46


danas se zove Teutin most. o ilirskoj kraljici Teuti ima mnogo još i danas usmenih priča. Iliri nisu bili pismeni narod, o sebi oni sami nisu mogli ostaviti nikakav pismeni trag. Sve se svodi na tome što o njima govori usmena predaja, a ona je veoma bogata i do današnjeg dana. ono što o njima ima-mo zapisano to su zapisali o njima drugi, ono što su znali ili su o njima čuli. Teuta je živjela 250 godina prije Krista. Mnogo toga je i napisano, ali to sve nije pouzdano. Pre-daje govore da je kćerka neke, u to vrijeme mnogo poznate jedne žene iz Metkovića, koja se bavila ljekovitim travama i imala veliki uspjeh. Ilirski kralj Agron kada se razbolio, na jednom sajmu posjetio je tu ljekarušu i ugledao izvanredno lijepu nje-nu kćer Teutu i odmah se u nju zaljubio, oženio je i poveo sa sobom. Kralj Agron je silno volio Teutu, svugdje je išla s njime, obasipao je darovima i davao počasti, vodio sa sobom u brojne ratove i stvorio veliku i moćnu državu. Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice iz pobjedonosnog rata dao vrč vina u kojem je bio otrov.

Poslije smrti Agrona Teuta postaje kraljica, sve dok nije zaratila s Rimljanima i izgubila veliko kraljevstvo. Uzgred toliko o kraljici Teuti. Upravo tu se moglo vidjeti kako se velika količina vode probija kroz gusto zaraslu šašu. naime, u vrijeme ilirske kraljice Teute trebalo je napraviti prelaz s jedne obale na drugu, zato se tražila blaža dubina, to se moralo nasipati da bi se ostva-rio cilj. Iako je upravo na tom mjestu velika širina, bilo je lakše nasuti i napraviti most u tom proširenom dijelu, ali plićem, nego na užem, ali mnogo dubljem. Sada je nasip tog mosta tako gusto zarastao u šaši da ne propušta brzo veliku količinu vode, pogoto-vo kad padaju velike jesenske i zimske kiše i kad se snjegovi tope. U dubokom kanjonu rijeke Krke ima mnogo izvora koje mi ne vidimo, posebno u vremenu kiša i snjegova.

Sve to pomaže da dolazi do dizanja nivoa vode. Ima još jedan prepoznatljiv razlog zašto se zna naglo Krka dizati, a to je kada se probudi rijeka Čikola i naglo krene, ona se upravo tu kod nasipa mosta ilirske kraljice Teute spaja s Krkom. Kako se se tu Čikola spaja sa Krkom, čine veliku količinu vode i obaraju se niz slapove Skradinskog buka. Stvaraju veliku prirodnu vodenu buku. oča-ravajuće je gledati i slušati što čini ta velika i bistra vodab prije nego se sjedinji s morem. Dok se Čikola sjedinjuje s rijekom Krkom, svojom vodom zakoči Krku i tako pomaže dizanje nivoa rijeke. ovo sve navedeno utječe da Visovac svake godine nekoliko puta rubno, a nekad i više od pola Visovca bude poplavljeno. Po vanjskom pločniku se tad ne može hodati ni u dubokim čizmama. Fratri na Visovcu se tad snalaze i vežu bro-dove za stabla. Moraju privremeno graditi od klupa i dasaka put do brodova. Tada mnoge patke i liske pa i ribe iziđu na Visovac i plivaju po otoku. Kada se voda povlači, ribe se ne znaju vratiti, ostanu na travi iza kamenih zidića, nekima se pomogne da dođu do jezera, a neke završe na roštilju. Gradnja privremenog mosta s klupama i daskama do broda u zimskim uvjetima donosi svakako jedan napor i teret, ali za mlade fratre to bude i zanimljivo. Uče se snalažljivosti. Pored duhovnog zvanja, fratrima je u životu potrebno i praktično znanje i iskustvo.

............................fra Stojan Damjanović

47


Milanski edikt cara Konstantina

(Milanski edikt cara Konstantina iz 313. g. nove ere je prijelomni događaj u povijesti kršćanstva ali i svijeta, on je bio razdjelnica između neslobode i

slobode kršćanske vjere i crkve.)

kršćanstva,. Između ostalih stvari naredili su rušenje kršćanskih crkava, spaljivanje primjeraka Biblije, predstavnike crkvenih vlasti slali u smrt, zabranili kršćanima obav-ljanje javnih službi i oduzeli im građanska prava, pod prijetnjom smrti prisiljavali ih činiti žrtve drugim božanstvima, itd.

S obzirom na neučinkovitost tih mjera da se iskorijeni kršćanstvo. Galerije je iz razloga ublažavanja političkih prilika donio 30. travnja 311. godine Dekret o indulgen-ciji pa su progonstva kršćana prestala. Kršćanima se priznaje pravo postojanja i sloboda okupljanja i gradnja svetišta.

U međuvremenu, Konstantin je bio izabran za cara na Zapadu nakon što je porazio Maksencija 312 godine kod Milvij-skog mosta – pod znamenjem križa – In

Š to je to Milanski edikt? I što je to što se pod tom sintagmom ove godine slavi

u cijelom kršćanskom svijetu, a vezano je na rimskog cara Konstantina? Riječ je o priznanju prava kršćanima da svoju vjeru mogu javno i nesmetano slaviti u cijelom Carstvu, pa je u pravima izjedenačeno s drugim višebožačkim vjerama koje su ta-da vladale u golemom Rimskom Carstvu. A kako je car Konstantin rođen u gradu nišu u današnjoj Srbiji, imali smo nedav-no tamo i veliku proslavu 1700 godišnjice izdavanja Milanskog edikta od strane cara Konstantina.

Edikt je objavljen godine 313. poslije Krista u gradu Milanu. Milanski edikt je uredba koju su 313. u Milanu zajednički proglasili Konstantin I. Veliki, tada tetrarh Zapada i Licinije, tetrarh Istoka, a njome je i službeno označen kraj vjerskih progona kršćana u Rimskom Carstvu, dok je samo Carstvo zauzelo neutralan položaj u odnosu na religije.

Rano četvrto stoljeće je osvanulo i snažno obilježeno velikim pogromom kršćana. Car Dioklecijan zajedno sa Gale-rijem naredili su 303 godine u povijesti po-znati „veliki progon“. Pokušali su povratiti jedinstvo Carstvu, kojemu je po njihovom mišljenju prijetnja bila nezaustavljivo širenje

48


hoc signo vinces (U tom znaku pobjeđuješ). Tijekom mjeseca veljače iduće godine sa-stao se s carem Istoka Licinijem. Između ostalih stvari raspravljali su i o kršćanima i dogovorili su se donijeti nova povoljnija pravila za kršćane. Rezultat toga sastanka je poznati „Milanski edikt“. Iako vjerojatno nije bio izdan formalno u Milanu od ta dva cara. ono što je dogovoreno tamo znamo preko edikta što ga izdaje Licinije za Istočno Carstvo. Do nas je taj tekst došao po pismu napisanom pokrajinskim upravama koji je sakupio Eusebije Cezarejski (Povijest crkve, 10.5) i Laktancije (De mortibus per-secutorum 48). U prvom dijelu se donosi načelo slobode vjere za sve građane i kao rezultat toga se i izričito navodi kršćanima pravo da uživaju u toj slobodi. Edikt je do-pustio svima slobodno prakticiranje svoje vjere, ne samo kršćanima, bez obzira koja to bila. U drugom dijelu se naređuje povrat oduzetih prostora za okupljanja i bogos-lužja, kao i druge nekretnine, koje su bile konfiscirane od rimskih vlasti i prodane pojedincima za posljednjeg progona.

Daleko od pridavanja kršćanstvu ista-knutijeg mjesta, Ediktom se želi pridobiti blagonaklonost svih božanstava u raznim oblicima u kojima se pojavljuju, u skladu sa sinkretizmom koji je tada prakticirao Konstantin koji je, unatoč favoriziranja Crkve, nastavio neko vrijeme klanjati se nepobjedivom Suncu (Sol Invicto). U svakom slučaju, poganstvo prestaje biti

službena religija Carstva i Edikt dozvoljava kršćanima uživanje istih prava kao i drugim građanima. od tada, Crkva je postala do-zvoljena vjera i primila pravno priznanje od Carstva , što joj je omogućilo brz procvat.

od tada car Konstantin slovi kao prvi kršćanski vladar, a osim po Milanskom ediktu poznat je još i po niceji. Car Kon-stantin, koji je kršćanima dao slobodu 313. godine, bio je zainteresiran za mir u carstvu. Zato nije želio da zbog struja koje prijete jedinstvu Crkve dođe do nemira. Započeo je zato sazivati sabore i voditi računa da se u Carstvu ispovijeda vjera u Isusa Krista. Tako je sazvao prvi opći crkveni sabor u niceji 325. godine. Trajao je od 19. lipnja do 25. kolovoza. Zanimljivo je spomenuti da su na njemu sudjelovali najviše biskupi s Istoka, dok ih je sa Zapada bilo svega nekoliko. Mnogi od njih bili su mučenici.

Svjedoci smo da kroz naredna dva milenija progon kršćana nije prestao, pa ni do dan danas, a posebno je bio istaknut u vrijeme francuske revolucije, a svi smo mi, kao suvremenici, doživjeli takav pogrom koji je po obujmu i neviđenoj brutalnosti dosegao svoj antikršćanski vrhunac upravo u doba komunizma u velikom dijelu svijeta, a posebno i u našoj maloj Hrvatskoj,

Komunizam je svojim antikršćanskim postupcima i dotad neviđenim njihovim pogromom i brutalnošću potpuno anulirao Milanski edikt kao univerzalnu ljudsku vri-jednost praktično stavljajući, (prvenstveno aktivne kršćane), s onu stranu zakona, prer-tvarajući ih tako u građane drugog reda.

Milanski edikt imao je svoju značajnu prethodnicu u Ediktu o toleranciji što ga

49


je 311. u nikomediji proglasio car Galerije. U njemu se daje oprost kršćanima koji su, „slijedeći svoje hirove, bili obuzeti ludošću, te se nisu pokoravali drevnim običajima.“ U tom se dokumentu nadalje čita:

“U ime toga oprosta, neka mole svoga Boga za naše spasenje, za spas Republike i za svoj grad, kako bi Republika mogla i dalje posvuda postojati jedinstvena, a oni da bi mogli mirno živjeti u svojim domovima.”

Milanski edikt zahvatio je, međutim, još dublje, određujući izričito i da se sva mjesta na kojima se zajednica okupljala i svako drugo konfiscirano i oduzeto vlasniš-tvo „ima vratiti kršćanima bez traženja na-knade ili ikakvoga plaćanja, i bez pokušaja prijevare i obmane.”

Glavna značajka ovog edikta bila je u tome što je kršćanstvu, ali i svim drugim religijama, omogućio pravni položaj jed-nak položaju poganstva, a poganstvo više nije bila službena religija Carstva i njegove vojske.

Početkom 4. stoljeća, u Rimskom Car-stvu kršćani su već bili izuzetno prošireni, kako teritorijalno, tako i u raznim slojevima društva. Mnogi su kršćani zauzimali ključne položaje u državnoj upravi i ostalim viđe-nijim mjestima u društvu, premda su se izlagali opasnosti progona. Edikt je stoga želio unijeti mir u Carstvo, a nakana mu je bila sinkretistička: obuhvatiti u rimskom društvu vjerska i filozofska učenja različita porijekla, kako bi se ojačala država.

Izvorni tekst samog edikta nije nađen, no u svojim ga djelima navode suvremenici njegova proglašavanja: Laktancije i Euze-bije Cezarejski.

Laktancije donosi na latinskom jeziku u svome djelu De mortibus persecutorum (poglavlja 34 i 48), kako Galerijev edikt, ima izvorni tekst na temu: ] tako i Milanski edikt ima izvorni tekst na temu:

Euzebije donosi oba teksta u grčkom prijevodu u svojoj Povijesti Crkve (VIII,17; X,5).

značenje edikta

Kao što je iz svega vidljivo, nije bila riječ o davanju slobode samo kršćanstvu, kako se to često tumači, niti je bila riječ o proglašenju kršćanstva državnom religi-jom. naprotiv, nakana je edikta bila sloboda vjerskog izražavanja u Rimskom Carstvu, kako bi se postigao nutarnji politički mir.

Tek 380. godine uredbom cara Teo-dozija I. kršćanstvo će postati državnom religijom u Rimskom Carstvu, te još 15 godina kasnije (395. godine) dolazi do zabrane poganskih, politeističkih religija.

Milanski edikt cara Konstantina iz 313.g nove ere je prijelomni događaj u povijesti kršćanstva ali i svijeta, on je bio razdjelnica između neslobode i slobode kršćanske vjere i crkve. Edikt je i danas stup kršćanstva koji itekako svijetli i u naše vrijeme, jer progon kršćana u cijelosti ni do dan danas nije prestao u svijetu, a car Konstatin slovi kao prvi kršćanski vladar koji bi trebao biti uzor mnogim suvremenim vladarima.

proslava 1700 godišnjice Milanskog edikta u nišu rodnom

mjestu cara konstantina

Proslava 1700 godišnjice Milanskog edikta održana je u Srbiji u gradu nišu, gdje se predmnijeva da je rođen car Konstantin.

Svečano euharistijsko slavlje o 1700. obljetnici Milanskog edikta na stadionu Čair u nišu, u subotu, 21. rujna predvodio je izasla-nik Svetoga oca Franje milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola. U koncelebraciji su bili i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i washingtonski nadbiskup u miru kardinal Theodor McCarick, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar i članovi Međunarodne

50


biskupske konferencije, te još dvadesetak (nad)biskupa iz Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Italije, Mađarske, Rumunjske, Slovenije i Velike Britanije, kao i više od sto svećenika.

Uz pristigle hodočasnike, misi su na-zočili i visoki predstavnici vlasti Republike Srbije predvođeni predsjednik Tomislavom nikolićem, kao i predstavnici Srpske pra-voslavne Crkve, Crkve Reformacije, kao i predstavnici Islamske i Židovske zajednice.

Prije početka mise, riječ dobrodošlice uputio je nadbiskup Hočevar.

“Znak Križa, u čije ime smo okupljeni, povezuje sve i svemu daje pravo mjesto i prave odnose, prave uloge i prave zadaće! Blagoslovljen Kristov Križ, koji pobjeđuje podijeljenost i stvara jedinstvo, pobjeđuje zlo, grijeh i smrt te daje milost, život i snagu. Tu veliku tajnu – braćo i sestre – želimo da-nas radosno slaviti i uranjati u beskonačne dubine tog oceana ljubavi. Zato ponizno, ali uspravno stojimo pred česticom Kristova Križa – darom Modenske biskupije i svetišta nonantola – i moćima sv. Jelene, koje su dar biskupije Trier, rekao je nadbiskup Hočevar.

obraćajući se kardinalu Scoli, naglasio je kako je niš svijetu darovao Konstantina Velikog, Milano mu je pružio mogućnost za velike plodove; Srijemska Mitrovica bila je kraj gdje je mladi Ambrozije prohodao pr-vim koracima vodstva, Milano mu je otvorio vrata kršćanstva, pastirskoj službi i velikoj svetosti. niš i Milano danas se povezuju u

novom zagrljaju, u novom zagrljaju kojim je Krist na križu zagrlio čitav svijet i oslobodio ga, rekao je.

nadbiskup Hočevar je sve prisutne po-zvao da pogled upru u križ, te „raširimo ruke za novu povezanost čitavog čovječanstva! Uskrsli Krist Gospodin, koji nam donosi pravi mir, neka naš današnji svijet ispuni Duhom Svetim. neka siđe Duh Sveti na sve nas! Jer ‘samo tamo gdje je Duh Gospodnji, tamo je ‘sloboda!’”.

na početku prigodne homilije, kardi-nal scola prenio je pozdrav Svetoga oca i pozdravio okupljene hodočasnike. „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (Iv 12,32). ove se riječi is-punjavaju danas pred našim očima. Skupili smo se na ovom stadionu katolici, kršćani, vjernici drugih religija i nevjernici iz Srbije, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije. Isus, Raspeti i Uskrsli, sa svojom porukom mira i pomirenja, privukao je k sebi svakoga od nas; učinio je da iziđemo iz svojih kuća i doveo nas putem hodočašća i molitve ovamo, da bi nam dao iskusiti, zajednički i osobno, da je „on doista mir naš”(Ef 2, 14), naglasio je kardinal Scola.

Zagreb, 26. rujna 2013

................................... Priredio Mile Prpa

51


Spomen pohod mučeništvu Zrina

(Povijesni grad Zrin je simbol stradanja hrvatskog naroda i njegova protjerivanja s vjekovnih svojih ognjišta iz brojnih mjesta i gradova kroz povijest sve do naših dana. On je mjesto (gnijezdo) iz kojeg su poletjeli

brojni sokolovi - hrvatski nacionalni velikaši Zrinjski, banovi i velejunaci neustrašivi borci za Hrvatsku).

S pomen pohod je obilježio 70. obljetni-cu stradanja stanovnika Zrina i 505.

obljetnicu rođenja nikole Šubića Zrinskog u nedjelju 15. rujna u Zrinu. Bogat program započeo je blagoslovom novo postavljenog križa podno Starog grada Zrina, te pro-cesijom do mjesta srušene župne crkve našašća sv. Križa. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, preč. Dragutinom Papićem, zrinsko-gorskim arhiđakonom, predsjednikom UV Zaklade fra Ivicom Petanjkom, domaćim župnikom Stjepanom Filipcem, župnikom iz Drenja vlč. Markom Ercegovcem i brojnim sveće-nicima s područja biskupije. ova obljetni-ca okupila je više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka.

na početku, biskup Košić blagoslovio je gradilište tj. mjesto na kojem je bila crkva koju su 1943. godine srušili komunisti i gdje je prilikom prethodnih arheoloških istraživanja za ponovnu gradnju župne crkve našašća Svetog Križa otkrivena monumentalna jednobrodna gotička crkva

iz 14 stoljeća. Danas su tamo ostali samo njeni temelji.

Početkom rujna navršila se 70. obljet-nica jezovitog genocidnog zločina u hr-vatskom mjestu Zrin. Ljubitelji kokarde i zvijezde, napali su 9. rujna 1943. hrvatsko pučanstvo u Zrinu te mjesto poharali. Sve su muške branitelje Zrina poubijali, imovinu mještana opljačkali, a sve kuće zapalili... Sebe su prozvali oslobodiocima, a preživjele žene i djecu narodnim neprija-teljima, protjerali ih, zabranili im povratak, konačno silom „narodne“ vlasti oduzeli im sve nekretnine...

U sveopćem paležu Zrina stradala je i župna crkva našašća Svetog Križa,

52


a kameni zidovi koji nisu mogli izgorjeti, poslije rata srušeni su i do temelja porav-nani. Tako je nestalo mjesto i trag Hrvata u Zrinu, u kojem je pokopan nikola III. Šubić Zrinski, a 1508. rođen slavni nikola IV. Šubić Zrinski - Sigetski. na zgarišta Hr-vata naselili su se Srbi, koji i danas tu žive, na krvlju natopljenim posjedima Zrinjana. A oni prisilno raseljeni još uvijek čekaju povrat svoje imovine.14. stoljeća. Danas su tamo sačuvani samo temelji koji su otkopani i očišćeni.

obilježavanje 70. obljetnice genocid-nog stradanja Zrina započelo je blagoslo-vom križa koji je postavljen u nekadašnjem središtu mjesta, podno zrinske utvrde. Uz zalaganje i pomoć potomaka Zrinjana križ je dopremljen iz slavonskog sela Drenje, gdje od 1945. do danas živi veći broj pro-gnanika. Također na utvrdi je postavljen novi jarbol te je konačno nakon više godina

povrh Zrina zavijorio hrvatski barjak. ostva-rilo se to zalaganjem hrvatskih branitelja iz Sisačko-moslavačke županije i grada Kutine. Prije blagoslova započelo je po-strojavanje pripadnika 1. gardijskog zdruga počasne bojne, Karlovačke građanske garde i postrojbi hrvatskih ratnih veterana i branitelja. Poslije blagoslova križa oni su predvodili procesiju prema temeljima župne crkve našašća Svetog Križa gdje se nastavilo misno slavlje.

ovog ljeta započelo je arheološko otkopavanje temelja župne crkve našašća Svetog Križa u Zrinu. neki su mediji javili kako su na iznenađenje arheologa, već na početku radova pronađeni ostaci goleme gotičke crkve s apsidom i pojačanim kontraforima iz predturskog vremena. Uz temelje crkve, pronađeni su i ostaci gotičkog prozora, podnice druge crkve s tragovima požara te detalji gotičkih

53


ukrasa. na više su razina pronađeni i grobovi s ljudskim kostima pa će se tek detaljnom laboratorijskom analizom usta-noviti iz kojeg razdoblja potiču. no isti su mediji zanemarili izvijestiti o sudbonosnoj 1943. godini kada je došlo do zločinačkog partizanskog pokolja i tragedije u Zrinu. nisu opisali da su nađeni i cijeli kosturi unutar zidina crkve s puščanim metcima, koji ukazuju na nasilno okončanje života branitelja Zrina.

naime, poznato je od preživjelih svje-doka, da je Zrin od srbopartizanskih na-padača branjen do posljednjeg čovjeka. nakon pada obrane u zrinskoj kuli i utvrdi, stradalo je mjesto, a upravo uz župnu crkvu našašća Svetog Križa odvijala se posljednja obrana. Poznato je da su muški stanovnici Zrina uz crkvu držali odstupnicu svojim izbjeglim ženama i djeci. Tu su u očajničkoj borbi na život i smrt izgubili živote.

Pretpostavlja se da je obrambeni rov oko crkve grob mnogim Zrinjanima i da se tu danas kriju zemni ostaci posljednjih branitelja Zrina. Kosti Zrinjana upravo izviru iz zemlje oko iskopanih temelja crkve i va-pe za istinom koju treba istražiti. Potrebna su dodatna sveobuhvatna iskapanja na cijelom prostoru oko crkve, jer ostatke pokojnih Zrinjana treba dostojno pokopati u zajedničku grobnicu.

na tom mjestu sada stoji spomen-križ pred kojim se i ove godine komemoriralo poslije svete mise. ove godine, po prvi puta u Zrin je došao izaslanik Predsjednika republike bojnik Vlado Marić i izaslanica Predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnica Ivana Posavec Krivec. oni su svečano odali počast žrtvama Zrina. Zatim su predstav-nici mnogobrojnih udruga, iz svih dijelova Hrvatske, položili vijence i zapalili svijeće. Protokol su sve vrijeme, od blagoslova križa do završne komemoracije, dostojanstveno vodili predstavnici Koordinacije udruga

branitelja Grada Zagreba Ivica Matošević i Miljenko Bađun.

U propovijedi sisačkog biskupa mons. Vlade Košića naglašeno je da je zemljište na kojem se nalaze temelji crkve, upravo u predhodnom tjednu, vraćeno u posjed Crkve. To je prvi povratak imovine u Zrinu, poslije sudske konfiskacije 1946. godine i otuđenja zrinjskih imanja. Taj čin omogu-ćava izgradnju nove crkve našašća Svetog Križa i budi novu nadu u povrat djedovske zemlje u vlasništvo zrinskih potomaka.

donosimo dijelove iz Homilije, Mons. vlade košić, biskupa

sisačkog

Homilija na obilježavanju 70. obljetni-ce stradanja stanovnika Zrina

Zrin, 15. rujna 2013.

Dragi Zrinjani!

“nalazimo se ovdje u Zrinu, na mjestu srušene župne crkve našašća Svetog Križa, koja je zajedno s vjernim katoličkim hrvat-skim narodom te nesretne 1943. godine doživjela uništenje.

Krenuli smo danas prema ovom mje-stu od novopostavljenog Kristovog križa, koji su na prijašnjem mjestu u selu Zrin podigli sami Zrinjani i njihovi potomci – koji su poslije te tragedije nastanjeni i žive u Dre-nju i drugim mjestima Slavonije. Posebna hvala gosp. Ivanu Jukiću za podizanje križa!

To je velika simbolika! Prvo što se od razorene župe Zrin opet podiglo jest – ras-pelo, križ Kristov. A onda smo, nakon što smo se poklonili križu, pošli prema mjestu gdje je stajala do prije 70 godina crkva na-šašća sv. Križa. I tu smo danas, draga braćo i sestre, prvi puta na zemlji koja je vraćena župi odnosno Sisačkoj biskupiji, jer nakon dugih pravnih borbi RH je ovo zemljište

54


upravo prošli tjedan, točnije u četvrtak, na blagdan Imena Marijina, nama vratila, te su ponovno ove parcele na kojima stojimo na-še, gdje je vjekovima bila župna crkva, i gdje su tijekom prijašnjih mjeseci arheološki istraženi temelji crkve koje možemo i vidjeti. To je novost ovogodišnje komemoracije i ove svete Mise na temeljima srušene crkve. Župa je prva osoba, doduše pravna ne i fizička, kojoj je vraćena oteta nekretnina nakon Drugog svjetskog rata u Zrinu.

U po zlu famoznoj presudi „u ime naro-da“ kotarskog suda u Dvoru od 7. februara (kako piše!) 1946., kojom se „konfiskuje celokupna imovina pokretna i nepokretna svih stanovnika Zrinj, narodnih neprijatelja i to bez obzira gdje se takova nalazi imovi-na“, stoji i sljedeća odredba: „Ukoliko bi se naknadno ustanovilo da se pojedina lica od žitelja mjesta Zrinj ne bi imala smatrati narodnim neprijateljima postupaće se u pogledu i u smislu člana 8 pomenutog za-kona t.j.vratiće im se ili naknaditi vrednost oduzete imovine odnosno u smislu člana 6

i 29 zakona o konfiskaciji ostaviće im se u koliko je nužno za uzdržavanje uže obitelji osuđenog narodnog neprijatelja.“ (D.Bo-rovčak, Zrin, str.154)

Mogli bismo dakle zaključiti kako se naknadno ustanovilo da Crkva, odnosno Sisačka biskupija i rkt. Župa našašća Sv. Križa u Zrinu se više ne smatraju „narodnim neprijateljima“! Eto, ipak neki napredak, zar ne? Pa ako se svi udružimo i nastavi-mo sa zahtjevima da se i ostale Zrinjane „naknadno počne smatrati -narodnim pri-jateljima“, mogli bismo dobiti sve oduzeto! nadamo se da je taj proces, premda kasno i prekasno ali ipak počeo!

Stoga smo zahvalni Bogu na tome na početku blagoslovili ove temelje crkve kao novo gradilište, zazvavši Božji blagoslov na buduću gradnju koja ovdje uskoro ima započeti. nismo postavili kamen temeljac, jer donijet ćemo ovamo kamen koji je 2011. u Zagrebu blagoslovio sam papa, tada Benedikt XVI.

55


Sve su to znakovi koji nas pridižu, koji nam ulijevaju nadu da će Zrin ponovno zadobiti svoje mjesto koje mu pripada na duhovnoj, kulturnoj i nacionalnoj karti Hrvatske. on je naime opustošen, ali nije uništen. Još je tu Stari grad grofova Zrin-skih, još je tu kapela sv. Marije Magdalene, sad selo ima i križ kao i nekad, a započinje se i gradnja župne crkve.

ove godine spominjemo se i 505. go-dišnjice rođenja nikole Šubića Zrinskog, prozvanog Sigetski, koji je rođen ovdje u Zrinu 1508., a poginuo u slavnoj obrani Sigeta 1566. Jesmo li mi svjesni da je sve to baština koja obvezuje? I ne samo nas koji smo se danas ovdje okupili, nego to je sveta baština koja obvezuje sve Hrvate katolike, ma gdje bili. Stoga bih želio da se oko Zrina okupi čitava naša domovina Hrvatska, i to kako vjernici u našoj zemlji, tako i svi domoljubni Hrvati koji žive diljem čitavoga svijeta.

Potrebno je sanjati da će ovo povijesno mjesto oživjeti, da će Zrin zadobiti ponov-no veće značenje, jer Zrin to zaslužuje, zaslužuje da postane čak jedan duhovni i nacionalni centar, gdje bismo dolazili barem nekoliko puta godišnje: tako smo se prvi puta ove godine ovdje okupili i na blagdan župe – našašće sv. Križa, 3. svib-nja, a svakako će se ovamo dolaziti i dalje na dan stradanja – u nedjelju poslije Male Gospe, budući da se tragedija u Zrinu zbila 9. rujna 1943.

Mogli bismo i mi reći danas: bit će zbog opet sagrađene župne crkve u Zrinu veća radost u našoj Sisačkoj biskupiji, negoli zbog drugih 60-tak župnih crkava koje su čitave. Kad obnovimo crkvu, ali i kad se vrate okućnice i imovina Zrinjanima koji-ma je njihova djedovina nasilno oteta, kad stanemo ponovno na svoje, bit će to radost veća negoli kad se ne treba boriti za svoje, kad je samo po sebi razumljivo da imamo

kuću, stan, dvorište ili imanje, koje nam nije ni bilo oduzeto.

Je li Hrvatska spremna vjerovati da je Zrin potrebno obnoviti, da je to naš biser narodni i vjerski, naše dragocjeno nacional-no blago? Ako smo mogli obnoviti crkve u Hrastovici, Petrinji, Viduševcu, u Glini, Bu-čici, Maji i Čuntiću, u Kostajnici i Dubici, u Topuskom, Divuši i Gvozdanskom, i uskoro u Gori, ako smo popravili porušene kuće i podigli spaljena sela i čitave gradove, poput Vukovara, Petrinje i Gline, zar sumnjamo da možemo podići i Hrvatsku? Zar nije to naša dužnost, naš sveti zavjet, i to – zbog naših mrtvih, zbog onih koji ovdje možda uza zidine ovih crkvenih temelja na kojima stojimo počivaju, a pobijeni su te 1943. ili koju godinu prije ili kasnije?

Dugujemo li to mi njima i – sebi? I – želimo li se boriti sa sobom, s vlastitim nevjerama da je i nemoguće moguće?

najteža je bitka borba sa samim so-bom. Jesmo li tu kadri s vjerom u Boga i njegovu trajnu prisutnost, ljubav i pomoć, razuvjeriti sami sebe i sve koji sumnjaju da će dobro pobijediti, da ne smijemo dopustiti da zlo zakraljuje?

neka nam u tome pomogne zago-vor svetoga Kvirina, našeg biskupijskog zaštitnika, neka nas zagovaraju naši bla-ženi mučenici Alojzije Stepinac i Miroslav Bulešić, neka nas prate naši poginuli, nestali, naši djedovi, očevi, braća i sestre, naši branitelji – od turskih, komunističkih i srpskih osvajača – koji su hrabro darivali i svoje živote, da bismo mi danas bili ovdje, da bismo imali vjere i da nam nikada, baš nikada ne klone nada.”

napomena: U izradi ovog izvještaja djelomično su korišteni tekstovi publiciste gospodina Damira Borovčaka

Zagreb, 29. rujna 2013

................................... Priredio Mile Prpa

56


Misaone krijesnice

(Obuci se ako si gol, svuci se ako si u duhu odjeven - razgoli svoj duh i raširi ga neka

ljepotom rascvjeta poput lotosova cvijeta ili poput paunova repa.)

Biti sretan među nesretni-ma najveće je bogohuljenje.

Kad nemaju svog pastira i ovce učestalo bleje.

Dobar pastir svoje stado ne miješa s drugim stadima.

Pomiješati svoje stado s drugim i tuđim stadima znači izgubiti vlast nad svojim stadom.

Vidim uznemireno stado bez pastira!

Čujem grgulj vode u potoku, kao plač naroda pred sužanjstvom.

Grom grmi, munja sijeva, a na obzorju nigdje vedrine.

Jeruzaleme, u tebi samom je tvoja propast. To se događa i u mojem narodu.

Tamo gdje narod nije bio mudriji od svojih političara, otvorio je široka vrata svoje propasti.

nismo takvi zato jer nam je to naša sudbina, takvi smo jer ne promišljamo dovoljno svojom glavom.

Misleći čovjek u nekome narodu je kao kvasac u kruhu.

Svaki narod koji nema slobodu je ko-lektivni sužanj, ali i svaki njegov pripadnik ponaosob!

Sloboda naroda se najčešće gubi zbog zabluda njegovih političara.

Misli o narodu

B lago narodu ako nad njime vlada kralj duha, čovjek

postojan i ponosan na svako do-bro, čovjek ponizan pred Bogom i čovjek koji prezire svako zlo.

narod je poput stada, voli biti vođen.

najbolji je onaj vođa naroda koji u sebi ima ugrađen duhovni kompas.

ništa nije tako odgovorno kao voditi narod, to političari često olako shvaćaju.

Kad narod dođe na prekretnicu tada njegove vođe nisu sigurne kuda dalje, a povratka nema.

Mnogi mirotvorci su lažni mirotvorci – dobro je ne vjerovati svima.

Jedini pravedan mir je - mir dobre volje.

najdublji mir je mir duša.

Spokoj mrtvih nije mir. Mir je odnos među živima.

Duh ljubavi prema svome narodu je najveći duh pokretač njegove opstojnosti, njegove budućnosti i njegove sreće.

Pojedinac ne može biti sretan dok je njegov narod nesretan.

Tamo gdje je moj narod nesretan ni ja nemam pravo na osobnu sreću.

57


nitko tako olako ne prepušta sudbi-nu naroda kao nedozreo i neodgovoran političar.

Kuda srljaš narode, kuda te to tvoji pastiri vode, otvori svoje oči ili si ti slijep ili tvoji političari.

Široke avenije koje mu se nude vode narod u propast, a uska staza mudrosti vodi ga u spas.

Misli o duhu

Sve svoje dajem za slobodu duha.

Tamo gdje je čovjeku slobodan duh, slobodno mu je i tijelo.

Tko čuva svoj duh uvažava i smisao života.

Tijelo ima odijelo, a duh ima tijelo kao odijelo.

neka vam duh bude poput hrama, hrama ljubavi i ljepote!

Duh mi obuze neka zvjezdana božan-ska glazba i u jedan tren ne znadoh u kojem to svijetu živim?!

Duh, gle kako mi luta nebeskim pro-stranstvima dok moje tijelo negdje kao spava.

I najveći političari često su bili i najveći prosjaci duhom.

Gle, mistika me prože i ponese tamo gdje još nikada ne kroči ljudska noga.

Idite stazama svoga duha, ne zaboravi-te mu pute i predjelnosti, i dobro mu otvorite oči da vidi ono što drugi ne vide, da čuje ono što drugi ne čuju – neka ga vodi božanska glazba ljubavi.

I ne posustajte, duhu ne treba odmor niti hrana jer se hrani ljepotom i ljubavlju.

Duhovnost je kategorija koja pripada samo čovjeku, a tamo gdje nema čovjeka nema ni duhovnosti.

Svaka duhovnost je usmjerena u nebo.

ništa nije tako sputano kao ljudski duh, ali kad nadvlada sama sebe nema mu granica.

Bol u duhu je najteža bol, ali od nje se ne umire, samo se pati.

Duh slobode je duh stvaralaštva.

šarolike misli

Svakome čovjeku pripada cijeli svemir, ali i svemiru pripada svaki čovjek.

Ako ustvrdim da je cijeli svemir moj, nitko se na to neće ljutiti, niti će mi zavidjeti na tom bogatstvu.

Svaki čovjek je mali svemir.

Dobra riječ je snažna kao rijeka, a zla riječ ruši poput njenih slapova.

Sve što izlazi iz ljudske duše nije tako snažno kao mudra misao.

ni slikarstvo, ni glazba, ni kiparstvo, ni bilo koja druga umjetnost - nema toliku snagu kao misli iz pera virtuoza riječi.

Dobre riječi znače plodove, zle riječi znače razdor, pa i smrt.

Lijepa riječ dublje sjeda u dušu, nego najbolja hrana u želudac.

Lijepa riječ i ružna riječ - kao čista i prljava voda.

Riječi liječe, ali zadaju i najdublje rane.

neprilične su i dobre riječi ako su izgo-vorene u nevrijeme.

Poučne su dobre riječi i starih i mladih.

Mudrost gradi kuću ne ciglom već riječima.

U početku bijaše riječ – koju svi ne poslušasmo.

Riječ može biti sloga ali i razdor.

I zapovijed i molitva izriču se - riječima.

Rječit čovjek je dar, ali ponekad može biti i kazna Božja.

ne postoje zle i dobre riječi, postoji samo zla ili dobra izgovorena misao.

58


Ako je nešto dobro izgovoreno, ne znači da je i dobro promišljeno.

Što se sve ne sanja u životu čovjeka, ali snovi se teško ostvaruju.

Život je nepredvidiv, nitko ne zna što nam se može još danas dogoditi.

Sutra je uvijek ispred danas, a jučer je uvijek iza danas. I tako teku naši dani.

Smrt me izbjegava sve dotle dok pred nju polažem nove ideje o životu.

Smrt i život su dva najveća neprijatelja – uvijek se potiru.

nemojte moliti ni za svoj život ni za svoju smrt, molite se za radost življenja.

Radost življenja i ljubav prema svemu živome otvara nova obzorja duha.

Tamo gdje caruje radost uske su staze gospodara smrti.

Tamo gdje caruje molitva široki su putevi Gospodnji.

Pravi prorok je zbilja izuzetna osoba jer se koncesija za proricanje rijetko od Boga dobiva.

nikada nije sigurno hoće li se neko proročanstvo i ostvariti, jer je nešto proro-čanstvo samo ako se ostvari.

Lažnih proroka ima više nego kapi kiše i pazite da od lažnog proročanstva ne pokisnete.

Tko se god bavi proročanstvom u svome selu ubrzano će biti proglašen šar-latanom i duševnim bolesnikom.

najteža je sramota koja se dogodi u vlastitom selu.

Selo, gdje i nema sramote nekoga ogovara.

Preduvjet svakog ogovaranja je duhov-na praznina osobe koja to radi.

Dobronamjernost je preduvjet svakog prijateljstva.

Razodjenuh svoj duh i ponovno ga odjenuh u strofe, stihove i rime, u pjesme, spjevove, misli, u slike.

(Iz neobjavljene knjige: ............... Mile Prpa Glorifikacija života)

“Gromovita oluja“ 1999.

59


Wikipedija o Siveriću

(Prenosimo tekst iz Wikipedije /slobodne internetske encikopledije/ da biste vidjeli kako Wikipedija opisuje Siverić, njegovu povijest i sl.)

S iverić je naselje smješteno u sjevero-zapadnom dijelu Petrova polja, 2 km

sjeveroistočno od grada Drniša i u podnožju planine Promine. njegova pisana povijest počinje pojavom imena ovog naselja u ispra-vi iz 1371. godine u kojoj se spominje pod imenom Siverichi in pole (Siverić u polju).

nalazi se na križištu državne ceste D33, županijskih cesta Ž6082, Ž6095 i nerazvr-stanih cesta.[2]

stanovništvo

U Siveriću je prema popisu stanov-ništva iz 2011. godine živjelo ukupno 499 stanovnika.[3]

povijest

Zbog povoljnog položaja i prirodnih pogodnosti za ljudski život Petrovo polje nastavano je još od pradavnih vremena. nalaza ima od prapovijesti kroz sva kasnija razdoblja. na području Petrova polja antički povijesni izvori i epigrafski spomenici zabi-lježili su nazive nekoliko naselja: Promona, Synodion (Sinodij) i Magnum Municipium. Kroz Petrovo polje prolazila je važna magi-stralna cesta rimske provincije Dalmacije, koja je bila najkraća i najfunkcionalnija

veza Salone, administrativnog i kulturnog središta ove provincije, s Panonijom.

Hrvati su u 7. stoljeću naselili najprije plodnije i ocjeditije dijelove Petrova polja, a kasnije okolni krš. Početkom 19. stolje-ća utemeljuje se prva hrvatska državna zajednica kojoj su na čelu stajali vladari iz narodnih dinastija. U njenom se sklopu od samog početka nalazi i područje Pertova, Kosova i Kninskog polja, koje je u 10. stolje-ću, činilo jezgru Kninske županije - jedne od jedanaest hrvatskih upravnih teritorijalnih jedinica. Srednjovjekovna plemićka obitelj nelipići koja vuče podrijetlo od starog hr-vatskog plemena Svačića (Snačića) držala je posjede u kninskoj i cetinskoj županiji.

Razdoblje turske vladavine započinje 1522. godine kada su Turci zauzeli Drniš i Petrovo polje. Siverić je tada pripao nahiji Petrovo polje. Tursko osvajanje drniške krajine donijelo je i u stanovništvu velike promjene. Kako predstavnicima osman-lijske vlasti nije bilo u interesu da plodno Petrovo polje te plodni dijelovi Promine, Miljevaca i Zagore ostanu prazni i neobra-đeni, opustjelo područje sada je napučeno novim stanovnicima, koji su dobrim dijelom došli iz Hercegovine.

Godine 1648. Mlečani zauzimaju drniš-ko područje, ali je pri razgraničenju posjeda nakon Kandijskog rata (1645.-1669.) to

60


područje opet vraćeno bosanskom paša-luku i u njegovom sastavu ostaje do 1683. kada ga Turci definitivno napuštaju.

Posljednji put su Turci pokušali zauzeti Drniš za sinjskog rata (1715.-1718.) ali bez uspjeha. Mirom u Požarevcu 1718. g. nastu-pilo je mirno razdoblje u cijeloj Dalmaciji pa i u drniškoj krajini što se održalo sve do pada Venecije 1797. g., nakon čega započinje razdoblje austrijske vlasti.

Povijest Siverića najvećim dijelom je vezana za rudnik mrkog ugljena s kopovima u samom Siveriću, zatim Petrovcu, Velušiću, Širitovcima i Kljacima. organizirana eksplo-atacija ugljena je započela 1834. godine na dva mjesta - kod Siverića i Tepljuha. To je poduzela jedna bečka tvrtka - Društvo akcio-nara za unapređenje iskopa kamenog uglje-na u Dalmaciji i Istri. Rudnik je prosperirao, pa ga je 1873. kupilo talijansko dioničarsko društvo Societa del Monte Promina iz Torina. Te 1873. godine u ugljenokopu u Siveriću bilo je zaposleno 260 radnika.

Siverić, zajedno s Labinom u Istri, po-staje najznačajnijim jadranskim rudnikom uglja u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Uprava rudnika Monte Promina zatraži-la je 1873. godine da o svom trošku izgradi montanističku prugu Siverić - Šibenik, što bi omogućilo proširenje rudničkih pogona i olakšalo izvoz ugljena morskim putem. Pruga Split-Siverić i Siverić-Perković-Ši-benik službeno je otvorena 1877. godine. Dionica Siverić-Knin otvorena je 1888., ali je tek 1925. došlo do spoja sa Zagrebom preko Gračaca.

U rudnicima Siverića i Velušića bilo je poslije 1900. godine zaposleno oko 800 radnika i tu se sve do formiranja solinskog industrijskog bazena nalazila najjača kon-centracija radništva u Dalmaciji.

Poduzeće Monte Promina sagradilo je 1909. hidrocentralu na Roškom slapu rijeke Krke (jačine 660 HP) za elektrifikaciju

ugljenokopa u Siveriću i Velušiću. Za vrijeme Prvog svjetskog rata produkcija je padala od godine do godine, a dolazilo je i do obustava rada. Poslije rata produkcija se nije digla do predratne visine. Ugljen se u Dalmaciji trošio tek u neznatnom dijelu, a u većem dijelu se izvozio u ugljenom siromašnu Italiju.

U Kraljevini SHS rudnici ugljena bili su u rukama stranog kapitala. Kad je dal-matinski ugljen zbog načina transporta postao i suviše skup za Italiju, poduzeće Monte Promina je 1932. godine prodalo znatan dio akcija francuskom društvu Societa Commercio Carboni M. Promina i Diskontnoj banci u Zagrebu.

Glavni potrošači siverićkog ugljena u navedenom razdoblju bili su splitski i šiben-ski industrijski bazeni te željeznica. Premda je potražnja rastuće primorske industrije i gradskih aglomeracija postajala sve veća, ipak je proizvodnja u Siveriću i okolnim kopovima stagnirala, jer su ležišta stoljet-nom eksploatacijom gotovo iscrpljena. Rudnik mrkog ugljena u Siveriću zatvoren je 1971. godine. Crkva u Siveriću postojala je još u vrijeme turske vladavine. Kapela sv. Petra spominje se u Siveriću 1738. godine. Današnja župska crkva sv. Petra Apostola proširena je 1852. godine, a 1875. je sagra-đen zvonik.

Školske 1875./76. godine otvorena je pučka škola u Siveriću. Šezdesetih godina 20. stoljeća povećao se broj učenika pa su prosvjetne vlasti donijele odluku da se u Siveriću 1961. sagradi nova škola koju su pohađala djeca iz Siverića i okolnih sela.

Za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) najteže je stradala crkva sv. Petra čiji je zvonik među prvima porušen. Razrušena je zgrada osnovne škole, zatim sportska dvorana, nastavnička zgrada, dječji vrtić, zgrada ambulant, prostorije nogometnog kluba Rudar. Porušeno je ili spaljeno oko 110 privatnih kuća.

61


Gospodarstvo

Gospodarsku osnovu čine poljodjel-stvo, vinogradarstvo, stočarstvo, trgovina, ugostiteljstvo i obrt.[4]

poznate osobe

U Siveriću je 1888. rođen hrvatski skladatelj Krsto odak. Školovao se u Sinju, Šibeniku i Makarskoj, a 1911. otišao je na studij teologije u München. na Majstorskoj školi Praškog konzervatorija 1922. stekao je diplomu skladatelja. od 1922-61. bio je profesor na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1965. godine. odakova umjetnička ostavština broji više od 80 nu-meriranih i nekoliko nenumeriranih opusa. U svim glazbenim vrstama kojih se dota-kao, odak je stvorio vrijedna umjetnička djela koja su obogatila hrvatsku glazbenu kulturu. Vrhunac odakova stvaralaštva uz Prvu passacagliu za gudački orkestar (1938.) predstavljaju: Treći gudački kvartet (1935.) i Treća simfonija 1961.). Među oda-kovim glazbeno-scenskim djelima najorigi-nalnija je opera „Dorica pleše“ (1933.). Iz Siverića je jedan od najcitiranijih hrvatskih internetskih kolumnista Mile Prpa.

šport

Počeci nogometa u Siveriću sežu u 1925. godinu. od te godine pa do 1932. nogomet se igrao na improviziranim te-renima. Godine 1932. registriran je prvi nogometni klub u Siveriću pod nazivom Sretno. Prva službena utakmica odigrana je s nogometnim klubom DoŠK iz Drniša. Klub je pod tim nazivom nastupao kratko jer mu je iste godine zabranjeno djelovanje. Sljedeće, 1934., godine klub je ponovno registriran ali pod nazivom Briket. Klub je ubrzo došao u nemilost tadašnjeg režima, pa mu je zabranjen rad. Godine 1938.

osnovan je klub pod imenom Rudar. To ime zadržao je do danas.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nije djelovao. Po završetku rata, od 1947. do 1950. g., u središtu Siverića izgrađeni su igralište i klupske prostorije. Do 1953. klub se natjecao u splitskom nogometnom savezu, a od te godine u jedinstvenoj dal-matinskoj ligi. nogometni klub Rudar tada je bio među pet najboljih klubova u Dalma-ciji. od 1965. godine Rudar se natjecao u šibenskom nogometnom savezu.

U tom savezu šest puta za redom osvojio je prvo mjesto. od 1981. do početka Domovinskog rata (1991.) klub se natjecao u dalmatinskoj ligi sjever, Zadar-Šibenik.

U sezoni 1990./91. u kojoj se natje-calo 16 klubova, Rudar je osvojio četvrto mjesto. nogometni klub Rudar dva puta je gostovao u inozemstvu. na poziv kluba Croatia iz Gagenaua (njemačka) u kojem su igrali naši radnici na radu u njemačkoj, Rudar je 1981. i 1983. godine sudjelovao na nogometnom turniru u tom gradu.

Godine 1984. napravljeno je igralište za male sportove te renovirano veliko nogometno igralište. od 1987. do 1989. prošireni su upravni prostor i svlačionica, a 1990. otvoren je interni restoran.

Za vrijeme Domovinskog rata klub nije djelovao jer su gotovo svi žitelji Siverića bili u progonstvu. nakon oslobođenja 1995. godine započelo se s obnovom klupskih prostorija i stvaranjem organizacijskih uvjeta za redovan rad kluba.

Datum zadnje promjene na ovoj stra-nici: 17:23, 18. srpnja 2013.Tekst je dostu-pan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.

........Priredilo: Uredništvo lista SIVERIĆ

62


Sulejman Veličanstveni i osmanlijski moral

(Osmanlije su u Bosni porušili 464 katoličke crkve i 48 samostana, kad su prije 550 godina provalili u visoko dominantno, gotovo 100%

katoličku Bosnu.)

E vo, već više od godinu dana imamo prilike na našim ekranima gledati

turski serijal Sulejman Veličanstveni. ne možemo osporiti da je to na ekranima nešto posve novo, dosad neviđeno, dramaturški počesto vrlo uspjelo, kostimografski vrlo zanimljivo, pa čak više se puta pojavljuju i duboke duhovne meditacije, što nigdje nije tipično tv serijalima, pa i rijetkim filmovima. Pravo zapravo mogli bismo Turcima česti-tati na ovome jedinstvenom serijalu koji je pokupio simpatije na svim paralelama i meridijanima.

Ali…! Svaka stvar ima svoj ali..! Tako i ovaj serijal na površinu je nedvojbeno iznio osmanlijski politički i duhovni moral. Ali, moral je uvijek dvojbena kategorija, što je jednima moralno drugima je nemoralno. Ali zanimljivo je da se u brojnim dijalozima taj moral povezuje s Bogom. Počesto uz izreku - Amin, koju susrećemo i u kršćanstvu, a koja u osnovi znači – neka tako bude.

Prateći serijal, posebno sam pratio i od-goj djece Sulejmana i njegovih priležnica. niti jednog momenta nisam naišao da su u svome odgoju poučavani čovjekoljublju, dobroti, ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi učini. Učilo ih se samo kako ubijati, spaljivati tuđe gradove, otimati i sl.

I to uvijek uz zazivanje Boga, i potvrdom starijeg neka tako bude – Amin. neka ti sablja (osvajačka) bude oštra – Amin! S druge strane roditelji osmanlijske djece u serijalu strepe i nad najmanjim činom nasilja nad njihovom djecom, a to što često idu u vojničke pohode i razaraju i pale tuđe domove i gradove, te odvode njihovu djecu u janjičare za takve ljude i njihove nesreće nemaju niti najmanje osjećaja i ljudskosti.

U serijalu se više puta pojavljuje za nekoga riječ Hrvat, ali se u pravilu radi o negativnim karakterima i ulogama koji su u serijal utkani. U serijalu se u više navrata spominje i Bosna.

Prema istraživanju povjesničara fra An-drije Zidruma osmanlije su u Bosni porušili

63


464 katoličke crkve i 48 samostana, kad su prije 550 godina provalili u visoko do-minantno, gotovo 100% katoličku Bosnu, pobili dio stanovništva, brojne odveli u roblje, djecu u janjičare i proveli nasilno islamiziranje katolika.

“Sve je to bilo dobro smišljeno. Da se Bosansko Kraljevstvo nikad više ne bi ob-novilo, ubili su bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića, pobili su visoko bosansko plemstvo, a njihovu djecu odveli u Carigrad i obratili na islam. Zameli su trag Bosni sve do novijih vremena. nije to bio slučaj samo u Bosni, nego u svim krajevima koje su osvojili osmanlije, koji su svojedobno pokrivali danas oko 40 suvremenih drža-va.”(Fra Andrija Zidrum)

Kralj Stjepan Tomašević je na sugestiju europskog zapada vrlo naivno prihvatio njihov zahtjev da odbije plaćati daljnji danak Turcima, a ako ga osmanlije zbog toga napadnu da će mu Zapadna Europa odmah vojno priteći u pomoć. osmanlije su ga zbog toga napale, i izgubio je glavu, izgubio obitelj i cijelu Bosnu, a od pomoći Zapada niti traga. nikada im se nije smjelo vjerovati, pa ni dan danas.

“- Kad se govori o provalama osman-lija preko Drine u Bosnu, tu se ne radi ni o Turcima niti o Azijatima, nego su to najče-šće islamizirani Bugari, Srbi i Albanci. njih su bosanski velmože u početku uspijevali istjerati. A kad je Bosna osvojena, naziv osmanlije blizu tri stoljeća preuzet će isla-mizirani Bošnjaci te organizirati provale,

pljačke i zauzimanja prema sjeverozapa-du.“ (fra Andrija Zidrum)

Evo, i to je dio osmanlijskog morala kakvog gotovo svakodnevno gledamo u serijalu Sulejman Veličanstveni.

To posebno možemo vidjeti iz pisma Sulejmana Veličanstvenog mladom mađar-skom kralju Ludvigu II (18 godina) 1523. koji je odbio platiti danak:

„Sulejman, car Turaka i Grka, kralj Samarijanaca, Elamita, Perzijanaca, Moabita, Egipćana. Čuvar triju rijeka, predstojnik zemaljskog raja, zaštitnik groba u kojem je Raspeti ležao; od istoka do zapada kralj kraljeva, gospodar gos-podara, knez knezova, unuk i savjetnik Boga Sabaota i Mohameda od Jordana kršćanske rijeke...

Ti si zaboravio da je meni podvrgnu-to skoro pola svijeta; moje gospodstvo ne poznaje druge granice osim onih cijeloga svijeta.

Znaj, da ću ti vojsku potući i uništiti, osvojiti Budim i razoriti, ušutkati tvoju Vjeru, prkositi tvom Bogu, koji se na me srdi i tvoje stado - ja mislim na tvoje kne-zove i podanike - podvrći svome jarmu.

Pripadnike tvoje Vjere peći ću na vatri ili ću nabiti na kolce i uništiti...

Za sve ostalo što još imam na umu neću ti sada ni pisati...“

Mladi kralj mu je kršćanski odgovorio.

U sat vremena su pobili 20.000 ljudi, dok je Ivan Zapolja (inače ekskomunici-ran u to vrijeme) s 40.000 čekao samo prijestolje.

Bosna je šaptom pala, ne samo zbog otkaza plaćanja danka, već i izdajom, jer se bosanski kralj dodvoravao kristjanima - pa-tarenima, te im je davao najbolje gradove, a oni prihvatili Turke.

................................................. Mile Prpa

64


Kobna šetnja Siverićem

V iše se puta upitam zašto se čovjeku duboko ureže

nešto što ga je posebno po-vrijedilo odnosno što ga je u datom momentu učinilo možda nesretnim. Možda zato što osta-vi veći trag nego neki radosni događaj. Uzmimo samo pisanu povijest jednoga naroda. Više se piše o ratovima, stradanji-ma bilo kojeg oblika, nego o gozbama na dvorovima ili o krunjenju kraljeva.

Koliko znamo nema stresova od veselja.

o jednom nemilom događaju koji sam doživjela opisat ću koji vjerujem ne mogu nikako zaboraviti.

Polovinom rujna 1972. godine preko te-lefona – radila sam u Socijalnom – pozvana sam da dođem u Stanicu milicije u Drnišu. odmah sam pomislila; pa nema nikakvog razloga za moj dolazak u Stanicu milicije.

Pozvao me je Jerko Zubčić.

Dobro smo se poznavali jer je on imao stan točno poviše moga ureda.

Svako jutro smo se srdačno pozdrav-ljali na stubištu zgrade. Ja sam ulazila u zgradu na posao, a on je odlazio iz zgrade na posao u Miliciju. Imao je dvoje simpatične dječice Darka i Vesnu, koja je poginula u prometnoj nesreći, kao i dobru suprugu Mladenku. odmah sam otišla ne sluteći ništa loše iako sam se nelagodno osjećala.

Došavši u Jerkovu sobu uljud-no mi je ponudio neka sjed-nem. Izvadio je iz ladice od stola list papira – format A4.

Rekao mi je da je stigla tužba na mene i počeo čitati. Kad je pročitao nekoliko reče-nica, meni je gotovo pao mrak na oči.

Pisalo je kako sam „ne-prijatelj države”, kako imam

vezu sa „Franom Goretom koji je ubio jugoslavenskog konzula u njemačkoj”. Sve najgore o meni kao neprijatelju drage nam socijalističke domovine. U tekstu su se spominjali kao neprijatelji države Ka-žimir odak, Ante odak Biskupov i Joso Dučić – Kulje.

Ja ne znam je li Jerko primjetio, ali meni su se tresle noge sjedeći na stolici.

odmah sam pred očima vidjela moje roditelje, braću, sestre. Isti čas sam se sjetila Ive Pletikose, strica našeg reprezentativca Stipe Pletikose, koji je tih dana bio nevino osuđen, izgubio posao i tamnovao. Bio je zaposlen kao kolporter u TISKU. Ive je teški invalid od rođenja.

Sjetila sam se mnogih naših nevinih lju-di koji su bili zatvoreni. Tada je bio u zatvoru naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, dr. Marko Veselica, dr. Vlado Gotovac, dr. Šime Đodan, Dražen Budiša... i mnogi, mnogi drugi. Sjetila sam se riječi jednog profesora

65


Prošlo je jedno vrijeme i moj dragi dobročinitelj Jerko poginuo je u prometnoj nesreći. odmah sam dala Svetu misu za njegovu dušu.

Kad razmišljam o tome, a često raz-mišljam, osobito u ovo naše sadašnje teško vrijeme u svakom pogledu, pomislim što bi bilo da je netko drugi umjesto Jerka bio na tom radnom mjestu?

Dragom Bogu sam neizmjerno za-hvalna što me izbavio od zla, a Jerku što je poslušao glas Duha Svetoga koji ga je nadahnuo.

Hvala ti dragi Jerko, što si me izbavio iz komunističke represije!

PoČIVAJ U MIRU BoŽJEM!

.................................. Marija Seka Tomić

iz drniške Gimnazije koji je rekao: „najprije te osude pa te optuže.“

Pa zar će i mene snaći ista sudbina kao Ivu Pletikosu da me netko prijavi kao neprijatelja.

Redale su mi se slike pred očima.

Jerko mi dade tužbu u ruke i reče: „Je li na nekoga sumnjaš?“ Pogledala sam u rukopis. na vrhu lista sa desne strane pisalo je 2.9.1972. – datum pisanja.

Datum je pisao ispisani rukopis, netko tko ima srednju školu, a sadržaj teksta je skoro pa rukopis nepismene osobe.

odmah sam se sjetila gdje sam bila 2.9.1972. sa mamom i tetom Marom – ma-minom sestrom. Šetale smo se kroz Siverić kud inače vrlo rijetko sam prolazila, gotovo nikada. očito sam bila zamijećena i sjetili su se da bi bilo dobro da me optuže. A to je bilo iza Hrvatskog proljeća, odnosno Karađorđeva.

odgovorila sam Jerku da na nikoga ne sumnjam premda mi je odmah pala na pamet osoba koja me je vidjela iz svog dvorišta toga dana u šetnji kroz Siverić.

Moj dragi „susjed“ Jerko uze mi papir iz ruke i reče: „Ja bih morao po ovom po-stupiti. Molim te, o ovom nikom ni riječi!”

Dok mi je to govorio, nekoliko puta je presavio list i gotovo u tisuće ga komada rasparao. Tužbu nije čak ni kroz protokol proveo.

od muke ne znam jesam li mu se i zahvalila. otišla sam iz Stanice milicije ne glavnom ulicom, nego kroz uske uličice došla sam do Socijalnog.

Putem sam govorila sama sa sobom i rukama gestikulirala. Bila sam u šoku. Bože, što su ljudi koji su me sretali mislili o meni? Ili je pijana ili je luda – tada još nije bilo droge.

Športski djelatnici: Mladen Bukarica, Mate Škorić, Miroslav Mrđen i Joko Tomić.Sliku stavljamo u spomen Miru i Joki koji su pokojnici.

66


U nedjelje i na svetkovine i blagdane u Ispovijesti vjere u misnome slavlju

među ostalim molimo: „... koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice; i postao čovjekom. Raspet tako-đer za nas: pod Poncijem Pilatom1 mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan po Svetom Pismu...”

KALVARIJA (GÓLGoTA, LÚBAnJA), mjesto Isusove muke, smrti i uskrsnuća u Jeruzalemu za vrijeme Poncija Pilata koji je bio carski namjesnik, upravitelj (prokura-tor) u rimskoj pokrajini Judeji u doba kada je na carskome prijestolju u Rimu vladao car Tiberije (od 14. do 37. godine).

Pokrajina Judeja u ruke Rimljana pala je pod vodstvom generala Gneja Pompeja 63. godine prije Kristova rođenja.

Te iste godine rodio se budući rimski car August. Bilo je to 23. rujna 63. godine prije silaska Sina Božjega među sinove ljud-ske... od godine 27. August ima službeno ime IMPERAToR CAESAR AUGUSTUS, umro je 19. kolovoza 14. poslije Kristova rođenja. Kao početak njegova vladanja uzi-ma se obično njegova pobjeda kod Akcija 2. rujna 31. prije Krista.

Za Augustove vladavine u Betlehemu se od Djevice Marije rodio Isus Krist, nada i spas svijeta... evanđelist sveti Luka nije propustio priliku da u svom Evanđelju

1 Poncije Pilat carski namjesnik (od 26. do 36. god)

Korisno je malo i ponoviti...

spomene: „U ono vrijeme iziđe zapovijed (naredba) cara augusta da se provede popis svih stanovnika u Carstvu...“ LK 2,1.

nije naodmet spomenuti: Rimsko Carstvo za vladanja cara Augusta doseglo je svoj najveći vrhunac slave i moći...

.....................................fra Stjepan Matić

Roko Lilić u veselom društvu svojih unuka Marijana i Zvonimira. Split, lipanj 2013.

67

Mladež i Mladi

Krštenje

Marko Tomić - 9. 6. 2013.

Marko u naručju kuma; tu su i roditelji, te dva dida i dvije babe: Petar Tomić i Paško (Pajo) Kulušić, Tonka Tonći i Jelka Kulušić

68

MLADEŽ I MLADI »SIVERIĆ« BR. 25

Krštenje Marka Tomića na rukama kuma Ivana Bilandžije, lijevo je majka Ivana, desno otac Petar drži kćer Petru

Oko krštenika Marka brojna je rodbina... kažu ovo tek je polovina...

69

»SIVERIĆ« BR. 25 MLADEŽ I MLADI

Ferdo Topić, Ivica Odak i Marin Puncet prigodno uredili crkvu, snimio Josip Nedoklan

Franjevački Novaci na Visovcu zaželjeli su u društvu Urednika lista „uletjeti“ na stranice Siverića

70


Marin Puncet i Josip Nedoklan marljivo rade uz dobar savjet Ferde Topića, snimio Ivica Odak

Uoči Božića 2012., snimio Ivica Odak

Sveta misa na planini Promini. Siverić, Promina, 15. 09. 2013. Snimio: Ivica Odak

Kod kapelice na Dučića glavici, snimio Ivica Odak

71


Prva sveta pričest

D ragi vjernici, Siverćani i ostali nazočni, dragi naši prvopričesnici!

Dozvolite mi nekoliko uvodnih riječi!

Svi mi koji se osjećamo kršćani i katolici, moramo biti svjedoci vjere našim mladima. Svjedoci najviše poučavaju i odgajaju. Krist je rekao apostolima: Budite mi svjedoci! Veliki, sada već blaženi blagopokojni papa Ivan Pavao II rekao je: Budite mi svjedoci!

Da nije bilo apostola, pitanje je gdje bi bila i kakva bi bila naša vjera danas? ne bismo imali evanđelja, niti sjajnih i poučnih poslanica velikana naše vjere sv. Pavla

apostola. Povrh svega, oni su dali svoje živote za Kristovu vjeru i Krista. Jedini je sv. Ivan umro prirodnom smrću.

Svjedoci su nam pogotovo potrebni danas u ovo naše čudno doba, kad se sve iskrivljava i ponovno napada i omalova-žava kršćane i Kristovu crkvu. ne treba ništa tumačiti. Dovoljno je da upalite vaše televizore. Sve ćete čuti i vidjeti.

Eto, i zbog tih, pored ostalih razloga, želim uputiti ovih nekoliko svojih stihova našim malenim prvopričesnicima, o Kristu i njegovoj ljubavi prema njima!

72


priMite krista

Primite Krista! U Kristu je nada u Kristu je spas. on voli malene i čuva vas.

Svima ste dragi maleni i sneni. Zato je rekao: Pustite malene k meni!

na dugoj stazi vašega vijeka prati vas stalno i sve vas čeka.

Zato mu vjerujte ko tati i mami. Živeći s Kristom nikad niste sami.

................................................ Ivan Topić

73


Lucija Topić

Lucija Topić sa svojim roditeljima: Tvrtko i Ivuša, sestrama Klara, Patricija, Barbara i bratom IvanomLucija Topić sa sestrom Klarom

dragi naši najmiliji: roditelji, braćo i sestre!

ovo je veliki dan za pamćenje: Isus Krist, sin Boga živoga dolazi k svojima u pohode. Čekamo ga otvorene duše i čista srca. Kako li nam samo srce podrhtava?

To mi prvopričesnici i te kako dobro osjećamo. Srce naše malo ubrzano radi, štoviše lupa. Ali to je od prevelike radosti, jer Isus nas od srca zove: Dođite k meni! I vi, naši stariji, koje mi volimo, pokažite nam dobar primjer u životu.

nama malenima nije lako reći, niti se može izreći naša radost i veselje. To se ne da opisati, a niti napisati. Ukratko rečenoo: Mi smo puni radosti Božje. Dragi Bog je uzrok tolikom veselju. Vi koji me slušate, molite za nas malene, da nam duše budu uvijek vesele! A mi tako želimo i vama!

ostajte mi zdravi i veseli, nek’ nas sve skupa Isus blagoslovi!

Sretni bili i dugo nam živjeli!

.............................................Lucija Topić

74


Dino Gverić

Dino sa svojima

Ja sam s vama, mali Dino, šaljem pozdrav svima fino! Hrabrite me, ljudi moji, srce moje dobro stoji!

Za trenutak meni eto: stiže drago, Tijelo sveto! od Djevice porođeno, u jaslice položeno! Pozdrav tebi Tijelo sveto, nam za hranu svima dano!

Mi padamo na koljena primajući Gospodina, koj’ dobrote puno ima, on obilno dijeli svima!

Ti pogledaj Dina svoga, učenika malenoga! I podaj mu snagu svoju, Zdrav, od meda, slađi kruše, Ti pomozi naše duše!

o, Isuse, budi hvaljen, po sve vijeke, vjekov. Amen.

............................................. Dino Gverić

75


Laura Bukarica

Marko Tomić i Dino Gverić sa svojim roditeljima: Josip i Helena Tomić, te Slavica i Dalibor Gverić

neka našu radost upoznaju svi ljudi: I vi isti, koji ste nam tako bliski. ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu. Bože dragi, Isuse Kriste, hvala ti na svemu! Došao si k nama, kako bi ostao s nama, daj ostani, molimo Te! S nama budi, molimo Te! S nama budi, volimo Te! Ti si naša nada – dika, Tebi hvala prevelika!

.......................................Laura Bukarica

76


Marko Tomić, Prva pričest 02. 06. 2013,

Krštenje Marka Tomića, Siverić, 16. 05. 2004.

Pozor molim! I dobro pogledajte! nije laž, nije varka evo vašeg malog Marka! Što veselje danas ima, to je znamo dobro svima! Ja ću danas prvi puta primit svoga Gospodina koji za me dobro ima nek’ pokaže pomoć svima! Dođi meni živi kruše, hranitelju moje duše! Blagoslovi mene, roditelje i sve drage prijatelje. Daj blagoslov Hrvatskoj domovini da nam bude sretna u Božjoj blizini!

........................................... Marko Tomić

77


Marija Lučić

...“putokazu života – stazo prava“...

Kriste Bože, kormilaru Crkve naše, Tvoja sveta usta čvrsto obećaše: “Ja sam s vama u sve dane... ne bojte se noći – tame!”

Svi dajemo hvalu Tebi, uostalom, zašto ne bi? Ti si ponos, naša dika; Tebi slava sve do vika!

Marija Lučić

78


Vjenčanje

Josipa Matića i Ane Radeljak 01. lipnja 2013.

79


Mladenci i njihovi kumovi (svjedoci): Ivan Kulušić i Ivana Vukušić

80


Maja Topić, kći Zvonimira i Ljubice, vjenčana s Paškom Čupićem u Kaštel Lukšiću, 26. 10. 2013

81


Vrtić u Drnišu

Gospodin gradonačelnik Josip Begonja prekida vrpcu

Karlo Ramljak i njegov kum Josip Čupić

82


Drvar 27. 07. 2013.

Odrješenje za sve hrvatske branitelje kod središnjeg križa

83


Biskup F. Komarica umnaža radosti: biskupovu kapicu na Karlovu glavicu...

84


Velečasni Žarko Ošap s dijelom Siverćana

85


Velečasni don Ante Jelić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije

86


Udbina 31. 08. 2013.

Karlo i Milan Ramljak s biskupom Egidijem Živkovićem

87


Mali Karlo s velikim generalom Markačem

Slavica i Joso Bukarica prvi put na Udbini Siverćani u prvom planu

88


Bitkupe, gedajte tamo, slika nas! - stiže upozorenje biskupu M. Bogoviću

Anđelka sa svojim Ferdom

89


Siverćani u vijencu oko blaženoga Ivana Pavla II.

Anđelka i propoznatljiva kapa na glavi

Siverćani...

90


Šibenski biskup Ante Ivas u silovitom prodoru i žaru u želji za božanska i ljudska prava

91


Estadio Olimpicoovako je (ne baš tako davno) izgledalo oLIMPIJSKo SELo

u sklopu stadiona nK Rudar u Siveriću...

92


Koja je to samo bila smotra nogometnih momčadi...

93


„OLIMPIJSKO SELO“ i sav prostor uokolo bio je pod VIDEONADZORNIM SUSTAVOM...

94


Na nogometna borilišta stigao je i opće poznati fra Julijan Ramljak...

Župnici, župni pomoćnici i skrbnici imali su puno sluha za SUDARE na nogometnim terenima

95


Blage uspomene Ante Dželalija pozdravio je sve sudionike na turniru u Siveriću

Iz Zagreba na velike nogometne oglede stigli su gospoda iz svijeta nogometa: Ante Pavlović i Pero Šarić

96


97


BEZ KOMENTARA sA sTAdiONA RudARA

98


Zlatni pir Marice i Nedjeljka Šakića

Hvalospjev ljubavi (1 kor 13, 1-13)

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.

Prije uručenja poklona Zdravka je svojim roditeljima pročitala Hvalospjev ljubavi. Studenci, 23. 06. 2013.

99


Na proslavi 50-te obljetnice zajedničkog kršćanskog života Marice i Nedjeljka Šakić (Zdravkinih roditelja), skupila se brojna rodbina, među kojima fra Jakov Udovičić (Zdravkin ujac) koji je predvodio misno slavlje zajedno sa župnikom Studenaca fra Dankom Glibotićem (bivšim župnikom Siverića). Studenci. 23. 06. 2013

Fra Jakov Udovičić sa zetom Nedjeljkom i sestrom Maricom, te Zdravkom i Željkom. Studeci, 23. 06. 2013.

100


101


Sv Petar 2013.

102


Osijek 27. 10. 2013.

Dani kruha i zahvala Bogu za plodove zemlje

103


S lijeva na desno Jana, Robert, Dora. Jana i Dora Doležal su blizanke, a rodice fra Stjepana Matića. S Robertom ćitaju u osjećkoj „LJEPOTICI“, koju Osjećani od milja zovu KATEDRALA

104


105

listak poezije

Fra Stipane živ nam bio

Fra Stipane dobri brate, divna djela tebe prate. Šta naumiš, to ostvariš, sve uz pomoć dragog Boga i dobroga puka svoga. Crkvu nam je pogledat milina, a i okoliš uz crkvu štima. Župljani te jako vole, pa ne mogu da odole. Svi uz tebe složno rade, složno rade kao dobra braća, svak’ se svoga posla laća. Svi su složni kao jedan, svaki j’ posa zlata vridan. oko crkve svitla gore, cile noći, sve do zore. Zvučnici se jako čuju, na sve strane odjekuju. Božja rič se glasno čuje, nek’ je sluša ‘ko je štuje.

Ti si pastir puka svoga, šta je poslan baš od Boga. List „Siverić“ uređuješ, na sve strane rado šalješ. Ti ne žališ truda svoga, sve za ljubav dragog Boga. Pohvale ti mnoge stižu sa svih strana svita, i stizat će nadajmo se ako Bog da mnogo lita. Svakog rado ti dočekaš i sa smješkom ga ispraćaš. Kod tebe je dobra volja, da pokloniš pa šta bilo, tvojoj duši uvijek milo. Fra Stipane, živ nam bio, još se dugo s nama veselio!

.......................... Marija Grcić, rođ. Topić

106

LISTAK PoEZIJE »SIVERIĆ« BR. 25

Koraci

Koraci tihi, lagani, stižu daleko. Usmjerit’ korake moraš, da se domogneš cilja. Svakim korakom, pa i najmanjim, bliži si odredištu. Bez uporna koracanja, nikad i nikud, nećeš stići.

Cilju se lagano primiči, ne misli nikad, na dužinu i napor puta. I jedan korak je bliže, no stati u mjestu. nek’ te ne plaši put ni trud, ne okreći se natrag, ne skreći s njeg’, više će koračaja biti, put će se odužit’.

Radost prevaljenog puta, osjeti se na kraju. Mnogi početnu volju imaju, nije s tim prevaljen put. Sa početnim korakom nisi stigao na cilj.

Prečesto cilju koračaš sam. nitko te rado ne nosi. nepotrebno skini, odbaci, lakše podnosiš put, manje ćeš biti ljut.

Koraci su često teški, uzbrdica i nizbrdica se pojavi. najsigurniji je ispravan, morat ćeš ga često probijat’ sam.

Teški su i mučni koraci života. Vijugavost i nepredvidivost prijeti. Cilja nikad ne smeti. Čvrsto i sigurno koračaj korak, veseli se cilju svom. Jer, netko te prati na putu tvom.

Možda te po koji korak, rastuži, zbuni i smete... o, i tada budi čvrst, siguran i radostan - k’o dijete. ne daj se drugom.

I kad te tuga, žalost zahvati, zbog umora, posrtaja, koraka tvog, čvrsto se drži, zacrtanog puta svog.

...................................... don Krsto Tomić

Prvi koraci našeg lista

107

»SIVERIĆ« BR. 25 LISTAK PoEZIJE

Moja mamaKako je lijepa riječ mama, odzvanja u biću tvom. Predivan njezin je lik, u srcu utisnut mom.

Jedino ona me nikad odbacila ni prezrela nije. Pratila je korake moje, strepila za moj hod; Sa mnom plače i sa mnom se smije.

Uvijek je mislila na me. Tužan joj promatram lik. nije me korila za pad. Trajno je molila za me, Klečeć uz žrtvenik.

Postila, molila Boga i svete, da štite od sile me klete.

njena ljepota, dobrota i ljubav, svijetli mi u stradanja noći. Uvijek me primala k sebi, kao najveći poklon neba, ne davši pristupa zloći.

ništa nije tražila za se, a davala je meni sve. Tko da sagleda blago srca tog? Ruke je vazda pružala, da prihvati sina svog.

Tiho, nečujno i skromno živi. ne pokazuje se niti diže glas. Uvijek me ljubavlju prati, i za moj moli spas.

.................................. don Krsto Tomić

Moj otacČvrst, gord, ponosit,

pravičan, dostojanstven,

uspravan hod, stasit,

odmjerena riječ, kret.

Put snage i volje,

ne uzmiče ni pred čim,

nikakav ga posao ne plaši,

zaljubljenik u dom i rod.

Toplo gnijezdo savio,

brižan otac,

ljubavlju i stegom,

drži na okupu.

Zadovoljan i skromnim,

zadnji uzimlje,

kad se podmire njegovi,

u strahu za voljene.

Poštenje i značaj,

odrednice života,

pred svima i svakim,

kršćanin, Hrvat.

.................................. don Krsto Tomić

108


Zajedno uz staro ognjišteMiris rodnog kraja, ognjišta srce i dušu opaja. nakon mnogo ljeta u dragom, rodnom kraju; braća, sestra i rodbina, unaokolo. Djeca razdragano slobodno skakuću; janjac na ražnju šalje opojan miris.

Ugodno ćaskanje, prebiranje minulih uspomena. Lijepe, drage, davne uspomene u tren oživjele. Drago sjećanje oraspoložuje dušu. Zajedno za istim stolom obnovljena slika djetinjstva. Svako stablo, travka, kamen nanovo viče.

opustjeli satrti vrtovi, marom i ljubavlju obrađivani, pažljivo ograđivani. Porušena rodna kuća zjapi k’o ukleta kula. Davno u njoj presahnuo život. Dračom obrasli puteljci, koji vode u očinski dom. Sama razvalina podsjeća na potres.

Bolno je vidjeti prazno, razrušeno gnijezdo. Ptičice ni otkuda. Ptići se razletjeli na sve strane. Savili svoja gnijezda, zaboravili ishodišta, mlađima puno ne znače, ne privlači ih pustoš, u njima ne vidjeh ništa.

Bol u srcu zbog porušene kuće. nostalgija za obiteljskom srećom, žalost za razbijenom kolijevkom. Sjeta zbog sjećanja na drage roditelje.

oskudna travka slobodno raste, ne smeta je ni ovca ni dijete. Davno prestalo kolo djevojačko. Zamukla pjesma iz grla momaka... ne čuje se zvuk ovčijih zvona, nema laveža pasa. Zanijemio topot konja, magaradi, koza i krava. ne čuje se dozivanje čobana, ne dozivlju djecu majke.

Lijeno razbacani suharci, ne kupe ih niti lome za peku. Stari hrastovi i koštele prkose pomahnitalom vjetru. Skresana stara murva, mjesto stjecišta dječaka, mjesto velike odluke, bremenite kao što je život. obrušeni zidići, međe, uzrok sukobu mnogom.

Mladi se pomalo smješkaju, poneki se zapitaju: zar se tu živjelo? Brzo se zaboravi skromnost, odbaci. Rasipnost, raskoš opila srce i dušu. Skinuo se janjac s ražnja. Brzo se razgrabilo, pojelo. Kupe se ostaci, stavljaju ih u najlon vrećice. Razbacane kosti, kao iza bitke, ljuta boja. Svatko ulazi u svoj automobil, unoseć djecu i ostatke.

109


odlazi se i utanačuje novi susret na istom mjestu.

nostalgija, sjeta vratila se u dušu. Bilo je negda skromno, radost, život.

nije se znalo za bolje, zadovoljstvo je bilo u malom. Sreća je čovjeku vazda naći se gdje je rođen. Misao stalno se navraća: vratit će se opet tamo – kući!

...................................... don Krsto Tomić

Oda rodnom SiverićuPucaju nepregledni čisti vidici, na sve četiri strane. Horizonti daleki, duboki, široki. Pogled zahvaća cijelo Petrovo polje. Zvizdan pali cio dan.

Bura i svi vjetrovi lamataju sred ljetne žege. Čovjek ponosan na sebe i svoje. U daljini se vidi najočuvaniji minaret u Drnišu, bolni spomen na prisustvo Turčina, podjarmljivača.

nesmetano pogled u daljini bjelasa se mauzolej najvećeg hrvatskog kipara, Ivana Meštrovića. U daljini vijuga, sred plodna polja, skromna rječica Čikola, zimi i u proljeće uništava usjeve, a ljeti je bez vode; izgubi se na toku i u zagrljaju Krke.

U njedrima krije crno zlato. Dar neba domaćinu. Darovana blagodat, bogatila i obogatila strance. osiromašila i upropastila domaćeg čovjeka.

Zemlja nabrekla životom. oaza plodnosti sred ljuta krša. Ljudi stasiti, kremen značaj, vjerni Hrvati i kršćani – to je SIVERIĆ.

Bol za prošlošću, strah od sadašnjosti, umorni i umoreni od rada, čekaju skončanje.

Barbar, Baraba, tuđin, uklonio čuvaricu Barbaru, metnuo zvijezdu, ugasio ognjište, ukrao sunce, to se zbilo u Siveriću.

Čuvari rudnika, doma i polja, nositelji vjere i morala, poklanjatelji života, prijevremeno stavljeni u stanje mira, čuvaju stare prazne kolijevke, obilaze zatvoreni rudnik, u srcu nose Siverić, čekajući preporod SIVERIĆA!

...................................... don Krsto Tomić

110


Visovac i fratri

Visovac je otok mali Fratrim’ ništa tu ne fali. Tu se može mirno molit’ Kroz tišinu Boga volit’.

Tu su fratri stoljećima To poznato baš je svima. Franjevci su fratri tamo. novicijat tu je samo.

Meštar pazi na novake, od nevolje čuva svake. Brigu vodi on o njima A posebno kad je „zima”.

Domeštar je tu uz njega Koji daje sebe svega. Meštri s njima šetat vole I dok šeću Boga mole.

A gvardijan brigu vodi. I ta pažnja fratrim’ godi. nabavljat će sve što može. Blagoslovi njega, Bože.

Družiti se rado žele, Posjetam se svi vesele. Posjećuju župe mnoge I za njih se Bogu mole.

Fra Božo Ćurčija S Glavnim Urednikom Lista Siverić Na Širinama Moćne Krke

111


nek’ sve vide sad je vrijeme Kakvo i njih čeka breme. Zajedništvo treba učit. Poslije ne se s time mučit.

Svi su oni momci zreli Mladi, zreli i veseli. Veselit se oni znaju, Instrumente svi sviraju.

Život Franje oni uče. Prilično se u tom muče. Uporni su, stati ne će. I na žrtve spremni veće.

Žele pravi fratri biti. Sve će zato prigrliti. To im ići ne će lako, Ako budu živjet mlako.

Podnijet žrtvu znati treba. Tad i pomoć doće s neba. Čuvat treba zvanje svoje, Pobijediti ljute boje.

Ako je te Bog pozvao I ti mu se odazvao, Predati se Bogu treba I tražiti pomoć s neba.

Krize, kušnje to je tako, nikad nije živjet lako. Iskustvo je krize važno, njoj odupri ti se snažno.

Jači budeš poslije tada. Duh tvoj poslije dobro vlada. Samo jedno mi je važno, I to ne smije biti lažno:

Uvijek s Bogom moraš biti. ne možeš se od njeg kriti. Pravo on te voli takvog on je otac, voli svakog.

Sva si ljubav ti za njega. Prihvaća te za to svega. S njim izgubit ništa ne ćeš, Ako dobrim putem krećeš.

............................fra Stojan Damjanović

Braća franjevci osluškuju iz slapova buku na SKRADINSKOM BUKU: Mirko Klarić, Tino Labrović, Pavao Čuljak, Slaven Čeko, Božo Ćurčija, Frano Botica, Stjepan Matić i Filip Čogelja. Snimio: fra Stojan Damjanović

112


Pet kratkih lirskih pjesamaIz knjige: Mile Prpa GoZBA ŽIVoToM

(Pjesnikom se postaje kad se doživi rascvat duše pa se u svakom biću vidi dragost, u svakoj stvari ljepota, a svaki se šum čuje kao glazba nade.)

Govor šumom

Sve mi govori šumom, sve mi govori tiho. Ja to čitam svojim umom i opisujem stihom.

Sve mi govori lako ispod glasa, tiše. Ja to čujem tako...! Eto, tako i pišem.

leptir i šešir

Spustio se leptir, leptir sa stotinu šara, na sivi šešir, na šešir jednog gospara. I sad gospar s leptirom na šeširu gradom šeće. nakloni se kad prvi znanac stiže. U pozdrav šešir uze – leptir prhnu. Lahor ga uvis diže.

Govor vjetrova

Ti vjetrovi govore olujom. Ti vjetrovi govore šumom. Ti vjetrovi govore lelujom grana nad tim drumom.

Ti vjetrovi se tako glase, hukom kad se drveće stišće. Sad zbore i zvukom što pase po travnjaku to suho lišće.

A kad vjetrovi zbore nijemo, ni dah se ne ču, sve je tiho. Arije tad što u sebi krijemo u koru oni zapjevaju stihom.

113


ZVONKU BUŠIĆU hrvatskom mučeniku

Tvoje svjetlo ugašeno nije sto svjetala u njemu se krije. U tajnama i zemlje i neba svim ljudima otkriti ih treba.

nisu pali tvoji ideali iza njih su cvjetovi procvali. U srcima svih hrvatskih ljudi tvoja ljubav novu snagu budi.

A onima što truju i kude na sramotu i žalost nek’ bude. nek’ im manjka i novca i slave sram ih bilo – nek’ pokriju glave.

Kada čovjek sanja ideale i do smrti oni njemu fale. Sa sobom ih nosi do svog kraja i polaže na vratima raja.

............................... Ivan Topić, 2.9.2013.

strpljivost

Strpite se! – ah, ta strpnja – dok ne stignu pahuljice snježne. Pretrpite još malo! – ah, ta trpnja, dok ne izrastu maćuhice nježne.

Samo malo, sve to ipak ide. Satrpite se! – ah, ta strpnja Joba. Tu strpnju našu svi već vide. Strpljivi smo mi do groba.

ljiljan, ljiljan bijeli

Jedna ruka mala donijela mi, jedna čežnja draga kupila mi – ljiljan, ljiljan bijeli.

Trgovima, ulicama nosila ga. Suzama, uzdasima rosila ga. Ljiljan, ljiljan bijeli.

Jedna duša draga donijela mi, jedna nada blaga davala mi – svoj život, život cijeli.

Mors triumfalis - svjesno žrtvovanje

114


Odrazini jesen koja već dolazi neće ništa promijeniti. Znakovi boja utrnjuju duh čovjekov i svaki pokret malaksaju.

Zaboravljeno je proljeće i ljeto. Lišće i zelenilo cvijetovi i mirisi prohujaše nestadoše.

Čeka se novo nepoznato u tihom gašenju. ono će opet doći trajati i ponovno ugasnuti. Samo duh čovjekov je nestalan i živi u traženjima.

Tko će nam dati nedostignuto tko će nam predočiti neistraženo tko će nas usrećiti bez naših dosega.

Da nam je doći do konačnog zasjesti na prijestolje sigurnosti ne tonuti u sivilo i mrtvilo.

Može li taj dan doći da sve odraze u sebe saberemo da se umiri duh čovjekov u nama i sebi kažemo: ovo je sada konačno više ništa ne tražimo.

Nakon večernje sv. mise i zahvale dragom Isusu, Zdravka sa svojim sinovima Zvonimirom i Marijanom. Vepric, 13. 10. 2013.

115


VukovarVidjeh svoj dom u plamenu,

vrisak konja osedlan vatrom,

pepelom propetu noć!

Jao meni koja sam izgubila zjene

na taj dan,

a razbor zametnula u šipražju

kraj prekopane rijeke!

Jao meni koja na taj dan

postah isprazna

i prohujah kroz vrijeme traženja

kao dah vjetra kroz pustu tlapnju!

I sada kada je sve dovršeno,

stojim na postolju od pjene

bez sjećanja na boje dana

što se razliše kroz tišinu!

I sada, kada je sve dovršeno,

napunih usta šutnjom

zazivajući u sebi krik

što me na taj dan

iz tvog vrta iskorijeni!

18. studeni 1991.

......................................Rosa Petković

Osluškujući smrt na ovčari

Prošla sam kroz tamu kao avet

zatvorena u rastajanju i bujanju straha,

drhteći sa mnom nebeska je plavet

od opore šutnje ostala bez daha.

Utihnula vodo, vežeš me sve čvršće

kao čarolija pokošenog cvijeća,

dok smrt po meni poput slapa pršće

prostrta u plamenu upaljenih svijeća.

Moje je zviježđe sagorjelo sa mnom

u zapaljenim gredama iznad šupljeg zida,

bijele patuljke pohranila sam tamo

gdje mrak s mene odljev svjetla skida.

Postadoh li sjena mračnih oceana

u čiju će zamnku svitanje uteći?

Javit će vam jato poplašenih vrana

što me nadlijeće smrt sluteći.

18. studeni 1991.

Rosa Petković

116


Pao je grad

Zimi, pred skamenjenim nebom krenuli su ubiti Grad.

Golubica nježnija od rose, bjelja od snijega

razderala je krila, pregazila rijeku

i umrla u ravnici umornoj od samoće.

Starcima je ostalo premalo vremena za smrt,

djeci – premalo vremena za život, jer trebalo je krenuti.

Bol je vrišteći bujala, a krv utabala put bez nade i sna.

Sami, sa svojim ranama krenuše u zakotrljane daljine

izrasle iz promrzlih rijeka.

nitko od njih ne ispusti jauk koracajući pustim ravnicama

obasuti zrnjem mjesečine.

njive, gole i bijele, skloniše se u guste dimove,

neugasiva njiska konja zamrsila se u raščupane brazde

javljajući ubogim gujavicama: PAo JE GRAD!

Pao je Grad poput pokošenog žita

poklopivši srca potmulom jekom,

pao je Grad poput dunje mirisne udišući očaj

što se rascvjetao u krvavim peteljkama tišine,

dvojako lice smrti drhtalo je u njedrima.

Grad: posječen i nijem, krvav panj, osljepljena baklja,

prastara bajka o ružnom žapcu... ostade pust.

A križevi? Križevi bijeli, križevi crni, križevi zlatni,

križevi pusti... i dalje se množena istrošenim vidicima.

Drvoredi svijeća, buketi cvijeća, kolone anđela

bačenih u rijeku, plutaju za ukradenim obalama pjevajući:

Bože, zar ne znaš? Zar si zaboravio?

ovo je Tvoj grad! Dopusti da te dodirne

mimo tame, pepela i smrti. –

18. studeni 1991.

................................................................................................................ Rosa Petković

117


Ovaj se grad ne vraća kući

ovaj se Grad ne vraća kući, jer su putevi povratka turobni, a stabla uz cestu – kržljiva i pusta. odlazak, kao začaran mijeh pun žuči s gorkom jezom u sebi, putuje k nepoznatim ljudima i skuplja krvave zlatnike zakovane u mrtvačkim škrinjama.

ovaj se Grad ne vraća kući, jer promukla tutnjava udara o pločnike, a ćađava jata vrana uznemiruju oblake prokrvljene vatrom.

Prošumjele su ulice kroz iščezle prozore zazidane strahom dok ruke mrtvih mladića iz krhotina stakla u grču klijaju.

ovaj se Grad ne vraća kući, prolazi pored ruševina s bodljikavom jezom na čelu, gazi bez odziva po raskopanom mesu i proključalim crvima da me među kostima nađe, pretvori u prašinu i u pregršt zemlje vrati.

..........................................Rosa Petković

Bespuće u dušiBoli me, boli, kad nepravdu vidim, i kad nisam kriva, pred Bogom se stidim. Razmaženi bogataši iz obijesti blude, razbacuju novac na partye lude. Takmiče se tko će više pokazati drugom, dok se pusta sirotinja bori s jadom, tugom. Alkohol, droga, razvrat, moda, ništa strano nije, tko će žešće, jače, bolje, opasnim životom žive. A to dugog vijeka nije, zar je toga vrijedno, bespuće im dušom hara, a srce im bijedno.

...................... Marija Lojić, rođ. Tomić

Život kao rijekaŽivot kao rijeka, prebrzo prolazi, teče kao vrijeme, svom cilju dolazi.

Zaustavit’ se ne da, vrtoglavo juri, ispod tmastog neba, kao da se žuri.

A onda se smiri, na ušću nestaje, sljubljena sa morem, dušu predaje.

...................... Marija Lojić, rođ. Tomić

118

iz naše škrinje

Priša

A h, ta dobra stara vremena, sve je bilo drugačije, bez priše. Istina, radilo se

naporno, sve ručno, a žuljevite ruke težaka govorile su više od tisuću riči. nije bilo me-hanizacije niti hektike, štresa, mobinga – te pošasti današnjice. naši bi stari znali reći: „odnio belaj prišu, šta ne napraviš danas, sutra ćeš! Rađa uteć’ neće!“ I bilo im dobro, za bolje nisu ni znali. A i živilo se duže. Ako bi koga dobri Bog uze’ nešto malo prije osamdesete, rekli bi: „ode jadan mlad i zelen, moga je još ohoho.“

Modernizacijom se sve stubokom prominilo. nastala strka i jurnjava. niko

više vrimena nema jer vrime je novac. Dok roditelji jure s jednog posla na drugi, dica pripuštena sama sebi. Bulje u kompjuter ili televiziju. ne miču se satima. Iritiraju oči pa trepću i žmirkaju ka’ rudari kad iziđu iz okna na danje svitlo. Žive u neboderima potpuno anonimno. Susjede poznaju površno i tako ih pozdrave pa pored njih protutnje ki naš vlak „Marjan”. Kad neko umre, ne trzaju, pojma nemaju. Uspaniče se tek kad im počne vonjat’. onda imaju vrimena zvat’ i policiju i vatrogasce.

naši stari su znali otić’ jedan kod drugoga, ako ništa ono barem zajmiti šuverin. Pozdrave se, upitaju jedan dru-goga za junačko zdravlje. Uto dođe vrime za marendu pa kad su već dobro maren-dali valja zalit’ dobrom kapljicom crnjaka. onda padne besida – dvi, a kad upeče zvizdan (oko podne) raziđu se. Dođe kući, a žena pita za šuverinić. on sav smeten. Zaboravio pošto je poša’. Kruv prikvasa, ognjište hladno i još pita oće li ručak brzo bit’ gotov. Jadnica ne smi zuba obilit’ jer bi ni kriva ni dužna dobila jezikovu juhu. Poslije omudrila. U pričuvi je imala ška-tulu šuverinića. Sakrila ih u škrinju ispod okruga. A za svaki slučaj i komadić stakla didovih razbijenih ćala, malo lime i slame. Sunca ne fali.

ima vrimena – nema priše – odnio belaj prišu!

.......................... Marija Lojić, rođ. Tomić

119

iz žUpskoG ljetopisa

Iz župskog ljetopisa

svibanj, 2013.

12.5. SEDMA USKRSnA nEDJE-LJA... Velikosvećenička Isusova molitva za svoje apostole i za one koji će povjerovati na njihovu riječ...

SV. LEoPoLD BoGDAn MAnDIĆ... malen rastom, a gorostas duhom. njegova visina dosegla je 135 centimetara.

Užurbano se završavale pripreme za slanje novog broja u tiskaru.

13.5. na Visovcu u molitvama, duhov-nim nagovorima i u svečanom misnom slavljenju Boga i širenju njegove slave... s brojnim franjevcima skupu je nazočio i naš provincijal fra Joško Kodžoman.

nakon bratskog ručka vaš je ljeto-pisac pošao u svoju župu... svibanjska pobožnost.

oko 19.00 sati župnikov nećak Zlatko Čugura dovezao župnikova nećaka Stipu Šušnjaru i njegovu suprugu Veroniku, rođ. Taraška.

14.5. Župnik je Stipu i Veroniku pove-zao na Gospin otok Visovac, gdje su se divili Božjim ljepotama i divotama. Mnogo toga im je znalački tumačio i kazivao fra Stojan Damjanović, koji nas je zadržao na ručku.

15.5. Srijeda. S glavnim i odgovornim Urednikom lista Siverić prema Splitusu također pošli Stipe i Veronika, gdje smo se u Gospe od Zdravlja pomolili i sastali sa gra-fičkim urednikom Silvijem Družeićem. nas dvojica smo slagali novi 24. broj „Siverića”.

Koliko je vrijeme dopuštalo, Stipe i Veronika pošli su do Katoličke knjižare VERBUM i do zapadne obale.

Kada smo kazalo (sadržaj) lista „pre-letjeli”, pozdravili smo se s gospodinom Silvijem i pošli na Tvrđavu KLIS, odakle se pruža jedan od rajskih pogleda na Split i šire... puni Božje radosti vratili smo se u Siverić.

16.5. Predvodnik Božjeg naroda u Si-veriću povezao je Stipu i Veroniku Šušnjara u obilazak Krešimirova grada Šibenika, poglavito njegove katedrale sv. Jakova apostola...

Pošli smo autocestom i zaustavili se na odmorištu „KRKA“ gdje smo se divili bacajući poglede s visine na Skradin i na dubine i širine moćne Krke. Most na Krki koji povezuje brojne hrvatske gradove nalik je na sivilo u okolišu...

Ispred kipa GoSPA oD PUTA (na spo-menutom odmorištu) koji je najveći Gospin kip u Hrvatskoj podastrli smo Djevici Bogo-rodici svoje molitve i želje... a nevelika kiša (nošena vjetrom) ipak nas dobrano umiva.

17.5. Sv. Paškal, redovnik.

Sa Stipom i Veronikom na Roški slap, potom i u Kistanje gdje smo susreli svećeni-ke: nikolu i Ivana. Velečasni don Ivan nam je pokazao veliku crkvu sv. nikole... produžili smo u Burnum – rimski vojni logor iz 1. sto-ljeća; bili smo i u lijepo uređenoj arheološkoj zbirci BURnUM; naše putovanje produžilo se do kraljevskoga grada Knina... pogledali

120

IZ ŽUPSKoG LJEToPISA »SIVERIĆ« BR. 25

smo kako raste nova velika crkva... i natrag u Siverić!

Siverski župnik pomogao ispovijedati krizmanike, roditelje i kumove u Drnišu u 16.00 sati... svibanjska pobožnost u župi Siverić.

18.5. Siverski župnik u koncelebrira-noj misi u Drnišu u 10.00 sati se krizmalo preko 60 mladih... svetu krizmu podijelio generalni vikar Šibenske biskupije don Marinko Mlakić.

19.5. PEDESETnICA DUHoVI... mo-ljenje krunice, pjevane Gospine litanije, svečana proslava župne mise... napomene i obavijesti sedam točaka... Danas se u Re-publici Hrvatskoj održavaju lokalni izbori...

nakon ručka župnikova nećaka Stipu i njegovu suprugu Veroniku Šušnjara u Sinj i Cetinu ravno odvezao je nećak Zlatko Čugura.

21.5. Kiša po danu, uvečer i duboko u noć.

22.5. SRIJEDA. obilna kiša župnika je pratilaprema Šibeniku gdje je u zgradi Sjemeništa, Ulica biskupa Jeronima Milete 2a, s početkom u 9.30 sati pratio predavanje vlč. Antona Tamaruta, profesora dogmat-ske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: kako po-novno okupiti ljepotu i radost vjere?

23.5. Gospodari bura i – hladno... U 11.30 sati župnik pošao u Unešić i (umjesto jučer) čestitao imendan fra Mili Maroviću.

24.5. Župnik pošao u Banjevce u 7.00 sati... na putu zaustavio se na groblju u Stankovcima... pomolio se za sve, a poseb-no za pok. Boju Klarić, majku fra Mirkovu kojoj je vaš ljetopisac bio na sprovodu...

Produžilo se u Banjevce do župnika fra Žarka Maretića. njegovim automobilom pošli smo u Biograd gdje smo u bolnici obišli fra Milana Ujevića kojemu je kuk operiran. nakon ugodnog razgovora s

bolesnikom pošli smo kući – u Banjevce, fra Stjepan u Siverić.

26.5. PRESVETo TRoJSTVo... najve-ća svetkovina što postoji i na čije smo se ime krstili: U ime oca i Sina i Duha Svetoga... padala je dugotrajna kiša, a svijeta u crkvi osjetno manje...

27.5. I danas smo bili svjedoci obilne kiše i vrlo prohladnog vremena. Stižu izvještaji o temperaturi ispod ništice u Hr-vatskoj: Zavižan, vrh Sv. Jure na Biokovu i zabijelio se.

30.5. TIJELoVo. BRAŠAnČEVo: PRESVETo TIJELo I KRV KRISToVA. Jutro je bilo dobrano kišovito, nalik na ka-snu jesen... oko 9.00 sati vrijeme se uvelike popravilo.

Procesija predvođena crkvenim bar-jacima iz župa (iz naše župe dva) kretala se ulicama Drniša. Blagoslov s Presvetim u Gospinoj crkvi i na ulicama grada (uz svesrdnu pomoć fra Marija Radmana) obavio je fra Ivan Maletić, drniški dekan i miljevački župnik.

Misno slavlje u crkvi uz župnike Deka-nata predvodio je šibenski biskup Ante Ivas.

navečer snažan vjetar razbijao kišu i pretvarao je gotovo u „vijavicu”, sve je prštilo od siline vjetra.

31.5. otkako se bilježe temperaturna mjerenja i kretanja svibanj nikad kišovitiji i hladniji. naravno ni danas nije prošlo bez kiše...

lipanj, 2013.

1.6. Subota. Ministrantsko hodočašće u otok. naši ministranti, njih sedmorica, pošli su autobusom iz Drniša u kojemu je bio fra Mario Radman.

Siverski župnik pošao je „gromovitom olujom“ u otok kod Sinja jer se morao vratiti... vjenčanje pod misom: Josip Matić i Ana Radeljak u 18.30 sati.

121

»SIVERIĆ« BR. 25 IZ ŽUPSKoG LJEToPISA

2.6. nEDJELJA DEVETA KRoZ GoDInU... Prva pričest u župi. Procesija se kretala od župne kuće... do podne vedrina, a onda oblačina... vezano rod-binskim i inim vezama svijeta iz više župa. Drugi krug lokalnih izbora u velikom dijelu Hrvatske.

5.6. na poziv našega dekana fra Ivana Maletića imali smo zajedničke dužnosti na planini Promini, na visini 800 m. Pridružili su se i drugi svećenici te nas je bilo 22 na broju. Vozač vašeg ljetopisca, fra Mile Marović (a i neki drugi) bili su na najvišem vrhu Promine, a to znači na 1 148 m visine.

6.6. Glavni i odgovorni urednik „Siveri-ća“ već dugi niz dana na „vrućoj liniji“ vodi računa o novom broju lista s gospodinom Silvijem Družeićem.

Večeras je župnik Siverića obavio svoj dio Devetnice u čast sv. Anti u istoimenoj crkvi u Drnišu u 19.00 sati.

7.6. od 1. lipnja do danas – kao u valovima – padala je obilna kiša... Moćni i nabujali Dunav zove na uzbunu... Danas je Milam Ramljak pokosio sva četiri dijela (dionice) zelenih površina. A potom – kiša!

Meštar Branko Ivić s Miljevaca ima malih poslića.

8.6. Jedno krilo oko župske kuće pokosio je Ivan Puncet... a drugo (teže) krilo oborili su isto tako vrsni kosci: Milan Ramljak, Ferdo Topić i Zdravko Tomić.

12.6. Srijeda. Župnik pošao u Split. Ponio je novi ispravljeni broj lista „Siverić”. Dogovoreno se našao sa gospodinom Silvi-jem Družeićem na parkiralištu u Splitu blizu svetišta Gospe od Zdravlja. njegovim au-tomobilom pošli smo u njegov stan: uredili korice, ispravili 120 stranica u 3 i po sata.

13.6. SV. AnTUn PADoVAnSKI. Žu-pnik se dao na raspolaganje u župi Gospe od Ružarja u Drnišu: od 6.30 do podne.

Slavljenje gozbe Božje ljubavi u našoj župi odvijalo se na Dučića glavici u 20.00 sati. Svijeta je bilo oko 60...

15.6. Subota. Hodočašće Gospi Vio-vačkoj. Iz naše župe nosili smo sva tri crkvena barjaka... a Siverćana nije bilo puno – bilo ih je malo!

16.6. JEDAnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU...

19.6. Mi svećenici Šibenske biskupije imali smo svoj svećenički dan. S našim biskupom Antom Ivasom obišli smo Knin-ski dekanat. U crkvi sv. Ante u Kninu imali smo zajedničke molitve, a onda je Biskup održao prigodni nagovor. naposljetku je kninski župnik fra Marko Duran govorio o osnutku samostana i njegovim padovima i usponima.

osoblje u kninskom samostanu nas je pristojno počastilo... produžili smo na čuvenu Kninsku tvrđavu... odatle put nas je vodio u novu crkvu u izgradnji za kninsku župu sv. Ante.

Pravac našega kretanja bila je župa sv. Jakova Starijega u Vrpolju, gdje je žu-pnikom fra Ante Čavka... obišli smo crkvu u Golubiću, gdje obitava (prema riječima fra Ante Čavke) 180 obitelji. Zadnja postaja naših uočavanja bila je u Kijevu kod župni-ka fra Ivana Buljevića koji nas je počastio prigodnim ručkom. Hvala svima koji su se trudili da svi skupa budemo sretni!

21.6. o prigodi oslobađanja Miljevaca (Miljevačke visoravni 21.6.1992. godine) župnik bio sudionikom misnog slavlja što ga je u crkvi Imena Isusova na Miljevcima, uz bratsko sudjelovanje, vodio provincijal fra Joško Kodžoman.

Župnik Miljevaca i drniški dekan fra Ivan Maletić na prigodnom ručku ugostio je Franjevce i osobe iz javnog i političkog života.

122


U našoj smo crkvi služili misu za pok. Milana novakovića (poginuo u osloba-đanju Milevaca 21.6.1992. godine) te za njegove roditelje Franu i Anđu u 18.30 sati.

22.6. Vjenčanje Hrvoja nakića Alfi-revića i Barbare odak u crkvi sv. Petra u Siveriću pod misom obavio je fra Stjepan Matić u 18.30 sati.

23.6. DVAnAESTA nEDJELJA KRoZ CRKVEnU GoDInU. nedjelja pred sami blagdan privukla je mnoge u crkvu. Sv. pričesti danas se podijelilo 62. Uredno i skladno se pjevalo kao i uvijek... na kraju su padale dobronamjerne pripomene, opome-ne i napomene vezano uz našu Svetkovinu.

24.6. Rođenje sv. IVAnA KRSTITE-LJA... Župnik pošao u Konjevrate i imao udjela u svečanoj misnoj žrtvi. Što u crkvi, što u stanu župnika fra Bože Ćurčije bilo je brojno fratarsko društvo... a padala je kiša...

25.6. Sveta misa za sve naše hrvatske branitelje služena je u našoj crkvi u 19.30 sa-ti... kod Središnjeg križa položeni su vijenci uz šapat molitve za hrvatske branitelje.

Brojni misari pošli su ispred dvorane i garaže na zakusku što su je priredili gosp. Josip Tomić, predsjednik Mjesnog odbora Siverić i njegovi suradnici.

26.6. Počela je trodnevnica na slavu Božju, a u čast svetim apostolima Petru i Pavlu. Kroz trodnevnicu nas je vodio fra Ilija Mikulić, župnik u Kljacima.

srpanj, 2013.

1.7. nakon što je jučer u šibenskoj katedrali punim srcem nazočio svećenič-kom ređenju, teško se bilo odlučiti poći na sprovod fra Anti Maduniću u Imotski.

2.7. A već rano jutros „gromovita oluja“ najavljeno se uputila na svoj ser-vis za tehnički pregled. Servis je obavio (već dugi niz godina isti meštar) gosp. Ilija Asanović.

“Gromovita oluja“ tehnički pregle-dana u Drnišu (prvi put). Pregled obavio (uz sve pohvale za ispravnost) gosp. Jure Parat.

123


3.7. Župnik pošao na Visovac – DAn PRoVInCIJE, gdje smo i danas čuli puno poučnih riječi. Slavljenju svete mise nazoči-lo je puno fratara uz predsjedanje našega provincijala fra Joška Kodžomana.

4.7. Sve jedan za drugim do župnika poslovno: dimnjačar (Siniša), naplatitelj potrošnje vode (Josip), poštar (Teo), kosac (Zdravko), svaki po svom poslu...

7.7. ČETRnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU... Don Krsto Tomić 50 godina svećeništva... U koncelebraciji fra Milan Ujević i župnik domaćin... na prigodnom ručku 90 osoba.

U kasno poslijepodne (kada se slegla vrućina) veliki sprovod, ogromno mnoštvo ljudi od stare škole prema crkvi i groblju. Sa župnikom je pjevalo 5 pjevača: Smiluj se meni, Bože!...

12.7. oko 21.00 sat poštovani meštri Ilija Asanović i Filip Gelo dovezli su „gro-movitu oluju“ koju su lijepo obojali u neori-ću, rodnom mjestu Ilije Asanovića. Za svoj desni blatobran, rad i popratne troškove župnik je meštrima isplatio 2500,00 kn.

13.7. Uz sudjelovanje puno svijeta sveta misa za pok. Sebastijana Černiveca u 19.00 sati...

14.7. PETnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU. Prije 7.00 sati župnik pravac Slivno Imotsko na slavlje Mlade mise koju je u svo-joj župi služio fra Ivan Vuletić... putovanje do Slivna vrlo ugodno: oblačno uz lagani povjetarac... vidio sam (meni) puno pozna-tih osoba... u Siverić se vratio oko 21.00 sat.

Župnika domaćina u Siveriću danas zamijenio fra Milan Ujević. od Boga mu hvala!

15.7. PRESVETI oTKUPITELJ zaštit-nik naše Franjevačke provincije sa sjedi-štem u Splitu.

16.7. Blažena Djevica Marija od Br-da Karmela. Župnik povezao fra Milana

Ujevića i obojica smo pošli u Kijevo, gdje smo pripomogli i bili u svečanoj misi koju je predvodio fra Ivica Jukić, rodom iz župe Crivac, a sada studira na Kolegiju „Anto-nianum“ u Rimu.

19.7. I siverski župnik bio je u sprovodu Jozi Duranu, bratu našega fra Marka u župi Gradac u 17.30 sati.

20.7. Sveti Ilija, starozavjetni prorok. Župnik bio u procesiji i slavlju svete mise u 10.30 sati, a službu Božju u župi sv. Ilije u Kljacima predvodio fra Josip Gotovac.

21.7. ŠESnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU... sveta misa na Promini u 9.00 sati.

nakon službe Božje nekolicina je pošla u Župni stan. Župnika i nekoliko misara vozio je Mladen Knez Čare...

oni svojoj kući, a župnik u župu Hrvace kraj Sinja na slavlje Mlade mise fra Šimuna Markulina.

22.7. Ponedjeljak. Sveta Marija Magdalena.

Župnik uranio prema Splitu. U Gospe od Zdravlja uredio svoje osobne i župne poslove, u tiskari „odvalio“ jedan dio duga za 24. broj „Siverića“ te u jednoj knjigovež-nici uredio kroniku (ljetopis župe Siverić).

navečer služena sveta misa za pok. Šlavka i Boju Šiklić u 19.00 sati.

24.7. Gospodin Ivan Puncet sa čla-novima svoje obitelji otputovao na kraći odmor u Vukovar.

25.7. SVETI JAKoV, apostol. Župnik bio u Mirloviću na usluzi župniku fra Ivanu Čupiću i vjernom puku Božjem.

26.7. Sv. Joakim i Ana, roditelji Bla-žene Djevice Marije... Župnikovo odredište bilo je Kôsovo kraj Knina, gdje se na pose-ban način slavi Sveta Ana. Velika vrućina i sutrašnje hodočašće u Drvar nisu dopustili da budem u Sedramiću Gornjem. ovo je pr-vi put da nisam bio u Sedramiću Gornjem...

124


27.7. Subota. U četiri osobna automo-bila zaputili se iz naše župe na hodočašće u Drvar, gdje smo molili Put križa, potom svečana misa kojoj je predslavio banjalučki biskup dr. Franjo Komarica u zajedništvu s desetoricom svećenika. Prigodni ručak bio je priređen (za sve) u velikoj dvorani i na župnom dvorištu... mnogi su donijeli svoj prilog za ručak. I mi iz Siverića nismo došli praznih ruku... ne treba ni spominjati o silnoj žegi i pripeci.

28.7. SEDAMnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU. Slavlje župne mise danas je započelo u 9.00 sati.

najavljeno su u misnome slavlju imali udjela: Anđelko Šustić, njegov sinovac Ante Šustić, njegova supruga Marijana te sinovi Matija i Anđelko. Sa župnikom su u razgo-voru ugodnom i uz okrepu ostali do podne.

29.7. Što se pak vrućine tiče osijek i Slavonski Brod potukli su sve rekorde u Hrvatskoj. Živa se u ta dva spomenuta grada popela na +39°C.

30.7. Župnik na primopredaji župe Ka-dina Glavica – Parčić. Fra Branimir Šegota i službeno je predao župu fra Josipu Grgiću.

31.7. Sveti Ignacije Lojolski, svećenik.

U zadnji trenutak mjesec srpanj pred naletom umjerene bure uspio je sunčevu žegu baciti „na koljena”.

kolovoz, 2013.

1.8. Po velikoj žegi i pripeci župnik pošao na Visovac u društvu fra Frane Samodola. Sudjelovali smo u večernjim pobožnostima.

2.8. Blažena Djevica Marija Anđeoska Porcijunkula. Gospa od Anđela. Siverski župnik od 6.00 sati prijepodne i od 15.00 do 18.00 sati bio na usluzi narodu Božjem i tamošnjim Franjevcima.

4.8. oSAMnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU. Svijeta osjetno manje u crkvi. očito je da vrućina čini svoje...

Nije to bilo jučer: Antonija i Frane Tomić, Luka Bukarica na samim počecima izlaženja Lista

125


Poslijepodnevno vrijeme vaš je ljeto-pisac zauzeto pratio Alkarske utrke (na-tjecanja) i svečanosti u prigodi održavanja 298. Sinjske Alke. ovogodišnji pobjednik jedinstvene utrke (igre) u svijetu bio je Ante Zorica iz Hrvaca kraj Sinja.

5.8. oLUJA. Dan pobjede i Domovin-ske zahvalnosti. I Dan hrvatskih branitelja.

U zraku se osjetila velika žega te je siverski župnik donio odluku da neće ići u Knin na misno slavlje.

ovo je prvi put otkako je u Siveriću da nije bio sudionikom misnoga slavlja u Kninu na Dan domovinske zahvalnosti!

7.8. Siverski župnik poranio jer je u Sinju hodočašće svećenika, časnih sestara, bogoslova, sjemeništaraca... iz Cetinskoga kraja u Sinju u 11.00 sati. Misno slavlje pred-vodio je nadbiskup dr. Marin Barišić.

Povratak u Siverić po velikoj vrućini.

U kasno poslijepodne – kao i uvijek – pod misom sprovodili smo Bosiljku Ra-mljak uz učešće brojnoga puka.

8.8. na uranku pošlo se prema Gos-pinu svetištu u Sinju gdje je vaš ljetopisac i malo pomogao ispovijedati. Brojni sveće-nici su čestitali imendan dvojici svečara: fra nediljko Tabak i nedjeljko Jukić.

11.8. DEVETnAESTA nEDJELJA KRoZ GoDInU... danas smo govorili o dragoj Gospi i njezinoj proslavi u svijetu...

Župnik pošao u Sinj za ispomoć u svetištu.

12.8. ovo jutro u Sinju obilježeno je hodočašćem i svetom misom u Gospinoj crkviu 7.00 sati, gdje su uz ostale brojne ho-dočasnike bili žitelji iz Čitluka i Jasenskog... na početku svečanog misnog slavlja sve misare zavjetnog hodočašća zdušno je pozdravio sinjski gvardijan fra Petar Klapež. Misno slavlje uz vrlo poučnu propovijed predvodio je fra Kristijan Stipanović, gvar-dijan i župnik u Imotskome. U službi Božjoj

bili su i ovi svećenici: fra Ante Grčić, fra Stipe Šušnjara, fra Frano Čugura, fra Ivan Čugura i fra Stjepan Matić. na kraju je fra Eugen Poljak predmolio posvetnu molitvupuka Božjega Gospi Sinjskoj.

Toga istoga dana siverski župnik bio je za ispomoć u svetištu.

13.8. I jutros je od 5.30 do 9.30 vaš lje-topisac smogao snage za ispomoć narodu u Sinju.

14.8. Sveti Maksimilijan Marija Kolbe, svećenik i mučenik. Rođen je 8. siječnja 1894. godine u Poljskoj, u mladosti je ušao u Red manje braće konventualaca, a godi-ne 1918. zaređen je u Rimu za svećenika. Prožet sinovskom ljubavlju prema Djevici Bogorodici pokrenuo je pobožnu udrugu pod imenom „Vojska Bezgrešne Marije”, koju je veoma proširio u domovini Poljskoj i u drugim zemljama. Kao misionar došao je u Japan te je pod znakom i zaštitom iste Bezgrešne Djevice radio na širenju kršćan-ske vjere. Vrativši se u Poljsku, u strašnom vrtlogu svjetskoga rata propatio je u logoru oswiecim blizu Krakowa mnogo nevolja i plodni život dovršio kao žrtva ljubavi 14. kolovoza 1941. godine.

U predvečerje svetkovine Marijina uznesenja u nebo župnik na Visovac.

15.8. VELIKA GoSPA. Predvodnik župne zajednice u Siveriću bio na Gospinu Visovcu i pružio narodu svoju ispomoć.

Misno slavlje u Siveriću bilo je u 18.30 sati. U slavljenju Boga i Gospe u našoj crkvi 16 osoba. Mnogi su u Sinju, na Visovcu i drugdje.

16.8. Sveti Roko. Veliki prijatelj i dobro-tvor ljudske sirotinje koja se nalazi na rubu ljudskoga društva u životnoj stisci, bolesti i neimaštini.

Vođa Župne zajednice u Siveriću bio pri ruci za ispomoć u Drnišu od 6.30 do 12.00 sati.

126


18.8. DVADESETA nEDJELJA KRoZ GoDInU... nakon proslave Gozbe Božan-ske ljubavi u našoj župi, vaš ljetopisac pratio je televizijski prijenos svete mise iz Rakovice koja obilježava blagdan Jelene Križarice, koja je bila majka Konstantina Velikog koji je godine 313. Milanskim ediktom dao Crkvi Božjoj slobodu u Rimskome Carstvu.

Misno slavlje u Rakovici predvodio je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.

Treba reći i to da iz Rakovice potječu dva velika Kvaternika.

19.8. na potvrdnu obavijest omiškog gvardijana fra Filipa Budića da u „svratištu“ ima slobodnih mjesta rano jutros uputio se ljetopisac u omiš gdje ga je čekala uredno sređena soba, kupatilo i ostali prateći sa-držaji... siverski župnik se kupao gotovo puna tri sata, a onda se vratio u samostan u prostore tišine, gdje je obišao u njegovoj

sobi našega bivšeg župnika u župi sv. Petra u Siveriću, fra Karla Krolu.

20.8. Rano jutros fra Stjepan Matić otputovao je iz omiša u Siverić gdje je stigao oko 9.00 sati... čim se pred garažom zaustavio već je iza „gromovite oluje“ stigao Hrvoje odak Ivanov radi krsnog i slobod-nog lista za sklapanje ženidbe.

U Drnišu su vanjsku proslavu svog imendana slavili ovi Petri: pletikosa, te-skera, klarić i Maslać. Vrlo lijepi broj braće svećenika došli su čestitati i pozdraviti slav-ljenike... uz prigodni ručak se zapjevalo uz pozdravne govore.

Kuhala je kuharica gđa. Sanja Puncet...

21.8. Fra Milan Ujević, fra Frano Sa-modol, fra Mario Radman i fra Stjepan Matić bili su u crkvi Gospinoj u Drnišu na raspolaganju za ispovijedanje.

22.8. na kontroli u Šibeniku kod cijenjene dr. Ksenije Jakelić nižetić bio je

Jedan dio Siverćana kod Gospe Sinjske, 15. 8. 2013.

127


siverski župnik. Liječnica je bila kako je kazala „oduševljena“ što je vašeg ljetopisca vidjela u „novom izdanju i drugome svjetlu”.

I danas na spomendan Blažene Djevi-ce Marije Kraljice molili smo da po njezinu zagovoru budemo dostojni službenici Božji...

rujan, 2013.

1.9. DVADESET I DRUGA nEDJELJA KRoZ GoDInU... Smrtan čovjek utječe se Gospodinu i povazdan u svojoj nevolji upravlja pogled svoj prema njemu. Praved-nika okružiše rulje zločinačke.

I u današnjem Evanđelju isus nas poučava lijepom vladanju: ne pod svaku cijenu proizvoljno zaposjesti prvo mjesto... osluškuj što će reći sustolnik, kome je on dodijelio najčasnije (prvo) mjesto. Isto tako snažan naglasak stavili smo na poziv ho-dočašćenja u Biskupiju kraj Knina (14.9.).

Dobro se malo prisjetiti: drugi svjetski rat započeo je prvog rujna 1939. napadom njemačke na poljsku... u taj svjetski i ra-zorni sukob bile su umiješane 61 država.

U Gospinoj crkvi u Drnišu za trajanja misne proslave primanje novih framašauz obnovu obećanja starijih framaša u 19.00 sati. odanim srcem i dušom nazočio je i siverski župnik...

6.9. U ispovijedanju školske djece u Drnišu pripomogao je i vođa župne zajed-nice u Siveriću u 19.00 sati.

7.9. Ivica Dučić, pok. Josipa i Anke, pripadnik policije u Zadru, više puta na godinu sa svojim sinom dođe u Siverić na božansku proslavu za svoje roditelje...

8.9. DVADESET I TREĆA nEDJELJA KRoZ GoDInU, a uz to i Mala Gospa – Ro-đenje Blažene Djevice Marije... u Siveriću iznimno recitirana misa u devet sati kre-nulo se u Gradac, župu Sv. Marije, gdje se

na poseban način slavi blagdan Gospina Rođenja.

Slavlje je predvodio fra Josip Goto-vac... a bilo je izrazito toplo vrijeme. Gra-dački župnik fra Josip Jukić od srca se zahvalio – svima!

11.9. Danas i jučer kiša je dobrano natopila brda i doline...

18.9. naša župa Siverić poštom je uputila svoju pomoć za izgradnju crkve Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu u iznosu od 976,00 kn, prikupljenih u slavljenju gozbe Božje ljubavi na planini Promini 15. rujna 2013.

20.9. Siverski župnik i fra Milan Ujević otputovali u Sinj, gdje se održava nACI-onALnI MARIoLoŠKo – MARIJAnSKI SIMPoZIJ

U SUSRET JUBILEJU 300. oBLJETnICE oBRAnE SInJA

(1715. – 2015.)

21.9. SVETI MATEJ (LEVI), apostol i evanđelist (1. stoljeće). Prije nego ga Isus pozva u svoju službu, bio je carinik. Kupio je porez za okupatore Rimljane i njihovu vojsku... tek kada se odrekao službe u ca-rinskoj upravi i pošao za Isusom da bude njegov apostol i lučonoša božanske istine, ljudi su ga zavoljeli kao istinskog apostola Isusa Krista. narod Božji se veselio velikom radošću što je Matej prešao na Isusovu stranu. Znali su: izabrao je PUT, ISTInU I ŽIVoT...

na našem biser – otoku Visovcu imali smo svečanu misu kojoj je predsjedao današnji svečar visovački gvardijan fra Mate Gverić...

Pred sam župnikov polazak na otok jedinstvene ljepote i tišine telefonski se ogla-sio fra Marko Prpa, koji je izrazio želju da bi danas u podne služio svetu misu sa svojom braćom, svojim rođacima i ostalima... naš

128


fra Marko više puta pohodi naš zajednički Siverić, a nije smetnuo s uma po župniku dati svečarima čestitati njihov omendan i pozdraviti sve sudionike proslave blagdana asiškog Sirotana.

24.9. na Dan mučenika Provincije u svečanoj misi u Drnišu sudjelovao i siverski župnik u 19.00 sati.

25.9. Sprovodna misa i obredi za nik-šu odaka u 16.00 sati.

28.9. Župnik pratio svečano proglaše-nje blaženim svećenika i mučenika Pulske Arene.

29.9. MIHoVIL, GABRIJEL, RAFA-EL. Siverski župnik u svečanoj procesiji ulicama Šibenika i u svečanoj misi na trgu Hrvatske Republike.

listopad, 2013.

1.10. nastupio je novi mjesec: započeli smo i listopadsku pobožnost u čast Majci Božjoj kojoj je ujedno posvećen mjesec

listopad. Krunica, pjevane Gospine litanije i sveta misa, to je glavna bit i okosnica naše pobožnosti.

3.10. Uočnica sv. Franje Asiškoga. Svečana sveta misa u kojoj je slavilo Bo-ga više svećenika, uz posluživanje isto toliko ministranata oko oltara Božjega i franjevačke novake s Visovca, predvođene svojim meštrom fra Jurom Šimunovićem, započela je u 18.00 sati... nakon proslave gozbe Božje ljubavi obavili smo dugi obred preminuća svetog oca našega Franje, s večernjom molitvom.

4.10. SVETI nAŠ oTAC FRAnJo. Svečanu službu Božju uz prigodnu propo-vijed predvodio je visovački gvardijan fra Mate Gverić.

Za bratskim stolom na Gospinu Visov-cu našlo se preko 25 fratara.

Čestitali smo imendan fra Frani Samodolu.

Siverski župnik pošao na listopadsku pobožnost u župi.

5.10. Fra Milan Ujević i fra Stjepan Matić pošli skupa u Kričke na grkokatoličku liturgiju... pobožnost u župi u 17.00 sati.

6.10. DVADESET I SEDMA nEDJE-LJA KRoZ GoDInU. Malo prije osam sati župnik pošao u rodni kraj gdje je u crkvi sv. Franje na Đeledinu sudjelovao u vanjskoj proslavi Sv. Franje Asiškoga.

Misno slavlje u Siveriću imao je fra Milan Ujević. Hvala fra Milanu!

Voditelj Župe sv. Petra u Siveriću kući se vratio do 17.30 sati.

8.10. Danas na Dan hrvatske neovi-snosti fra Mila Ujević i fra Stjepan Matić, uz trajnu kišu djelomično gustu maglu, pošli u Imotski, gdje smo bili u sprovodu fra Dinku Bekavcu. Sprovodnu misnu proslavu, u zajedništvu ogromnog mnoštva svećenika, predvodio je splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić.

Miroslav Bulešić: svećenik, mučenik, a sada i blaženik

129


9.10. I jutros su skupa krenuli na za-jedničke svećeničke dužnosti u Šibenik: fra Milan Ujević u društvu vašeg ljetopisca...

Kada smo se u 14.00 sati vraćali kući, kiša je padala nesmanjenom žestinom i nakon našeg dolaska u Drniš, odnosno Siverić.

13.10. DVADESET I oSMA nEDJE-LJA KRoZ GoDInU... krunica i pjevane Gospine litanije... sveta misa u 10.00 sati. Pozvali smo na molitvu za sve nasilno odve-dene i nestale u Domovinskom ratu (1991. – 1995.), koje su pobunjeni Srbi – četnici odveli u (ne)poznatom pravcu...

Vijest objavljena na Hrvatskoj televiziji od 5.10.2013.: Republika Hrvatska traga za 1689 Hrvata, naših branitelja i civila.

...Govorili smo o raznim vrstama gube koja pogađa ljude našeg vremena. Dotakli smo se i ljudske nezahvalnosti koja izbija na površinu u međuljudskim odnosima.

17.10. SVETI IGnACIJE AnTIoHIJ-SKI, biskup i mučenik... teške progone i mučeništvo podnio je u vrijeme krvave vladavine cara Trajana 107. godine. Sveti Ignacije bio je biskup antiohije, trećeg po veličini grada u Rimskome Carstvu.

obavili godišnji servis zvona na naše-mu zvoniku: Ivan Lučin i Ivica Jerkunica, djelatnici iz tvrtke – poduzeća GRIVI (Kaštel Gomilica).

Regionalni sastanak na Visovcu, 28. 10. 2013.

18.10. SVETI LUKA, evanđelist... vrlo naobražen čovjek i dragi liječnik. Rođen je u Siriji, u gradu Antiohiji...

Župnik pošao u mjesnu školu blago-sloviti peciva, školsku i predškolsku djecu, učiteljice i zazvao blagoslov Božji.

Siverski župnik skupa s fra Milanom Ujevićem pošao na Unešić, gdje smo česti-tali fra Luki Deliću njegov imendan.

Listopadska pobožnost u našoj župi...

19.10. U dvorani Župnog stana u Dr-nišu vrlo korisno predavanje popraćeno korisnim filmom održala je prof. dr. Hrvojka Mihanović uz potporu gosp. nadomira Tadića Šutre. nazočio je i fra Stjepan Matić.

20.10. DVADESET I DEVETA nEDJE-LJA KRoZ GoDInU. Govorilo se o raznoj vrsti gube koja hara i razara zdravo ljudsko tkivo i neumrlu dušu uvelike blati i uništava.

22.10. Danas su harale nesnosne vrućine. Slavonski Brod primjerce grijao se čak na +26°C. Isto tako i jučer su vladali vremenski ljetni trenuci.

23.10. Siverski župnik skupa s fra Milanom Ujeviććem u sprovodu našega bivšega župnika fra Stanka Prcele, koji je u Siveriću bio punih 12 godina.

nevjerojatno, ali istinito: danas su neke dijelove Republike Hrvatske zahvatila viso-ka temperaturna kretanja na +2°C kakva nisu zabilježena od 1939. godine.

27.10. TRIDESETA nEDJELJA KRoZ GoDInU... Progovorili smo o ljudima koji gaze i preziru Božje zakone... a kako takvi ne bi mržnjom progutali malog čovjeka...

28.10. SV. ŠIMUn I JUDA TADEJ, apostoli: na blagdan ove dvojice Isusovih učenika mi brojni franjevci naše Provincije Presvetog otkupiteljaimali smo REGIo-nALnI SASTAnAK na Visovcu u molje-nju, predavanjima: fra Marko Babić i fra Josip Grbavac... svi smo osjetili radost

130


zajedničkog služenja misne žrtve i veličanja Božje dobrote.

29.10. naš Milan Ramljak pokosio i uljepšao zelene površine koje su nalik na one na San Siru ili pak one na našem Maksimiru.

30.10. Prijepodne uredile crkvu i očisti-le sve prilaze, putove prema groblju i očistile

stazu do crkve: Jutta i Ljiljana Todorović i Marija Seka Tomić.

Sunce i toplina: to je milina!

31.10. Završetak listopadske pobož-nosti i u našoj crkvi. Župnik se na moljenju krunice, pjevanju litanije zdušnom sudjelo-vanju u proslavi misne žrtve zahvalio i svima i sve njih obdario 12-lisnim kalendarima.

131


Svi sveti, petak 1. 11. 2013. Snimio: Marko Bukarica, sin Ivice

Mirela Odak i Ante Čule vjenčani u Siveriću, 09. 11. 2013. Vjenčatelj je bio fra Ilija Mikulić

132

vjerski podlistak

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi

Treće apostolsko putovanje 54. – 57.

Mlada Crkva u šumi izmišljenih bogova

E FEZ – Velegrad Male Azije, prijestol-nica stare Jonije, kolijevka epa (Ho-

mer), filozofije (Heraklit, Pitagora), povijesti (Herodot – otac povijesti), glazbe i pjesme (Safo, Anakreont). Tu su počeci proslavlje-ne i neprolazne grčke kulture i civilizacije. U Pavlovo vrijeme to je najveći grad Male Azije i jedna od najvećih luka Rimskog Carstva. Tu je i sjedište prokonzula provincije Azije.

Bogatstvo Istoka i Zapada tu se čude-sno slijeva. Morski putovi povezuju ga sa svim lukama Sredozemlja, a dobri putovi s bogatim zaleđem i dalekim zemljama Istoka. najbogatija je tržnica Azije: uvozi vino s Egejskog mora i Italije, a drvo i vosak iz Ponta, vunu iz Mileta. Trgovački sajmovi i religiozne svečanosti privlače ogromna mnoštva naroda iz obližnjih pokrajina.

U Pavlovo vrijeme grad je naizvan ra-skošan, grad bogatih trgovaca, obrtnika i moreplovaca. ne smijemo smetnuti s uma da je i grad bijede, koja se nastanila u pred-građu u malim kućicama i stračarama...

Aristid1 piše: „Sav svijet se nalazi u Efezu kao u svojoj domovini. U Aziji (Maloj) svatko ima dvije domovine: svoju i Efez.“

Posjetioci – hodočasnici dolaze trgo-vačkim putovima po moru i preko dviju znamenitih cesta koje povezuju grad sa zaleđima. To je „kraljevska cesta“, koja prelazi preko Anatolije i preko gorja Tau-rusa kroz „Cilicijska vrata“ vodi u Siriju i Babiloniju i „Cesta indije“, najvažnija grč-ko – rimska cesta izgrađena u helenističko vrijeme i obnovljena za rimskog upravitelja Akvilija (godina 129. – 127. prije Krista).

Već smo u prošlom broju pisali da su u Efez umarširala brojna lažna božanstva. Efez je grad pokvarenosti i razvrata. Sveti Ivan, apostol i evanđelist, u otkrivenju gleda na Efez dok opisuje Babilon Apo-kalipse. U iskapanju Efeza nasuprot bibli-oteke pronađene su velike javne kuće. Tu u neposrrednoj blizini bile su i igraonice. na jednom stolu za igru piše: „ako novac i izgubiš, imaš svoju zabavu.“ Zabave i užitak bile su jedini i glavni životni cilj za

1 Aristid (grč. aristos – najbolji) – staroatenski državnik s nadimkom "Pravedni" (umro oko 467. prije Isusova rođenja).

133

»SIVERIĆ« BR. 25 VJERSKI PoDLISTAK

stranim jezicima koje nisu nikad učili. ova dvanaestorica bili su Pavlovi prvijenci, to jest prvi kršćani, koje je Pavao priveo vjeri Isusovoj u Efezu.

Puna tri mjeseca Pavao je Židovima nesmetano propovijedao o Kraljevstvu Božjemu, o njegovoj Crkvi do konca svijeta. nema sumnje, Pavao je obratio velik broj Židova, koji su pozorno slušali njegove propovijedi.

A bilo je i tvrdokornih, kojima nije išlo u glavi kako bi mogao završiti život na križu Mesija, od kojeg su toliko očekivali. nezadovoljstvo ovih tvrdoglavica raslo je kao bujice u klancima. I javno su počeli huliti na Isusa. Toga nije mogla dopustiti Pavlova neizreciva ljubav prema Spasitelju ljudskoga roda. Zato pozove jednoga dana sve koji su povjerovali u Isusa da ostave bogomolju i pođu s njime. A on (Pavao) slobodno i mirno propovijedao je evanđelje (radosnu vijest) svima koji su došli da ga čuju, bili oni Židovi ili pogani. Tako je bivalo dan za danom pune dvije godine.

Za svoje propovijedi Pavao je koristio sve raspoložive prostore... propovijedao je svim slojevima ljudskoga društva: siroma-sima, robovima, bolesnicima... pri tome su mu poslu pomogli i revni kršćani, jer je u to vrijeme širio evanđelje svaki čovjek kojega je zahvatio žar vjere Božje. I tako je u samome Efezu nastalo više crkvenih općina.

Već je rečeno da su u Efez zalazili brojni stranci sa svih strana: da vide glasovite efeške svečanosti, trgovina i mnogi su do-znali za novu vjeru... Tako se vjera Isusova raširila i po obližnjim gradovima... „brzo trči riječ njegova.“ Već uskoro nailazimo na dobro spremne crkvene općine u grado-vima: Pergamu, Smirni, Sardu, Filadelfiji, Laodiceji i Kolosi.

Uz propovijedanje pomagala su ši-renju vjere i Pavlova čudesa. Pogani nisu

mnoge. Zato su nam razumljive one oštre opomene u poslanicama koje Pavao piše iz ovog grada protiv razbluda, pijanstva, neči-stoće, nerada u kojem vidi veliko društveno zlo. Iskopine grada, u koji je apostol ušao, otkrivaju njegovu veličinu. Grad okružuje zid dug 8 kilometara... posjetitelja posebno zapanjuje kazalište za 25 000 gledatelja, u kojem je odjekivao poklik narodni: „Velika je Artemida Efeška!“

Mlada Crkva u efezu

Dobri vjernici Akvila i Priscila željno su očekivali Pavlov dolazak u Efez. Pavao se požurio znajući da će u tome velikome gradu naći široko polje za svoj rad.

Kada je došao u Efez nastanio se kod Akvile i Priscile kao radnik. Maloazijski sagovi i šatori bili su na visokoj cijeni. I Pavao se bavio izrađivanjem šatora. Kršćanima je darivao šatore držeći se Isusovih riječi: „Mnogo je blaženije davati, nego li uzimati.

Radije je, kako sam piše, gladovao, trpio žeđ i golotinju i muke. Živio je kao siromah u bogatoj prijestolnici zaslužujući svakidašnji kruh kao radnik u znoju lica svog.

odmah iza svog dolaska Pavao je za-sukao rukave: naišao je na neke polovične kršćane njih 12. Bili su to Židovi koji su još za Ivana Krstitelja pohodili Jeruzalem. Promatrali su kako silan svijet ide u pusti-nju gdje je propovijedao Ivan, pođoše i oni da čuju njegove propovijedi te se dadoše krstiti. Vrativši se u Efez nisu znali što se kasnije dogodilo u Jeruzalemu... dobro im je Pavao razložio tko je Isus i što uči vjera njegova. Kad su to čuli, pokrstiše se, a Pavao im odmah podijeli i sakramenat svete potvrde polažući ruke na njih... Puni svete radosti novokršteni počeše govoriti

134

VJERSKI PoDLISTAK »SIVERIĆ« BR. 25

poznavali ljepotu kršćanske vjere, zato im je Bog htio pokazati na vidljiv način da je to jedina prava vjera. Upravo zato je dao Pavlu milost i moć te je u Efezu činio „nemala“, to jest velika čudesa. o kakvim se to čudesi-ma radi, ne nabraja Sveto pismo, već nam kazuje ovo: Pregače, što ih je Pavao nosio kao svaki radnik radeći svoj mukotrpan posao i rupci, kojima je otirao znoj uzimali su se i polagali na bolesnike koji su odmah ozdravili. na taj isti način izlazili su zli dusi iz opsjednutih.

Ta prava čudesa bila su u Efezu i te kako potrebna jer je u tome gradu bila sva sila vračara, gatara i čarobnjaka. Mnogi su od njih svojim čarolijama ubirali nov-ce. Spominju se neka od njih sedmorica židovske braće koji su se zvali Skeva. oni su svaku tjelesnu bolest ili duševnu opačinu pripisivali đavlu, pa obećavali da će čovjeka izliječiti istjeravši iz njega ne-častivoga. Da prevare narod, govorili su da svoju mudrost baštine od židovskog kralja Salomona. Ta njihova varka izgona đavla i ozdravljenje čovjeka nije uvijek prolazila. Videći da Pavao uvijek istjera nečastivoga zazvavši ime Isusovo, odlučiše da će i oni upotrijebiti isto sredstvo. Ali moraju biti načistu: i najbolje oružje ne vrijedi mnogo ako nije u pravim rukama. nisu oni bili ni kršćani, a kamoli apostoli pa im se đavao ne pokorava... u kući nekog čovjeka, koje-ga je uistinu mučio đavao, dođoše dvojica Skevinih sinova i zapovijediše mu da iziđe iz toga nesretnika zaklinjući ga Isusom kojega propovijeda Pavao. Ali đavao im odgovori na usta opsjednutoga: „Isusa poznajem i Pavla, ali vi, tko ste vi?“ na to skoči opsjednuti na njih, svlada obojicu, baci ih na zemlju, razdere odijelo i istuče ih tako da su poderani i izranjeni jedva umakli.

Glas o tome potresnom događaju brzo se širio među poganima i kršćanima po cijelom Efezu. neki sveti strah obuze sve.

Mnogi pogani upoznali (osjetili) su po tome događaju moć imena Isusova koje se ne smije bez kazne zazivati uzalud, te se rado pokrstiše. A kršćani su neodoljivo hvalili ime Isusovo, jer su se ponovno uvjerili u njegovu moć i silu.

Bilo je pak u Efezu i takvih, koji su se već pokrstili, ali se ipak nisu ostavili vračanja i čaranja. I ovi su se bojali da ih ne stigne Božja kazna. Stoga su dolazili k Pavlu te su mu skrušeno ispovjedili svoje nepodopštine. U znak da se više neće baviti Bogu mrskim vračanjem donijeli su svoje čarobnjačke knjige te ih javno spališe na trgu. A knjige su bile vrlo skupe jer su ih pisali rukom na finoj koži.

A narod, koji je na trgu gledao kako gore te skupe knjige, stao se snabivati i uvi-đati, kako se gadnim i pogibeljnim poslom dosad bavio.

Tako se vrlo uspješnim Pavlovim pro-povijedanjem i čudesima sve više širilo evanđelje među efeškim pučanstvom. Pedeset godina, nakon što je Pavao pro-povijedao u Efezu, piše rimski namjesnik u Efezu, da su hramovi zapušteni, a poganske svečanosti prestale. Sav je narod odbacio pogansku, a prigrlio kršćansku vjeru.

Cijenjeni Čitatelji, nismo li i mi poput pogana u napasti da sebi stvorimo razne bogove i zavrijedimo Božju tužbu: „Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene.“

U sljedećem broju:

treće apostolsko pUtovanje zatišje pred BUrU

................................ fra STJEPAN MATIĆ

135


Što je čovjek

Š to je čovjek? Tko može dati potpun i točan odgovor na ovo pitanje? Po-

stoje različita znanstvena tumačenja koja pokušavaju odgovoriti na ovo pitanje. Ali gdje je istina?

Možemo se samo zamarati i umoriti u pokušajima da odgovorimo na ovo značajno pitanje. Evo što o tome kaže nobelovac Aaron Ciechanover izraelski vrhunski znanstvenik, biokemičar i kirurg: „Ljudsko je tijelo najefikasniji „stroj“ ikad stvoren, daleko iznad bilo čega što čovjek može napraviti. Ljudsko tijelo radi 24 sata na dan koliko god godina živimo, nikada se ne zaustavlja, ne možemo ga poput automobila koji vozimo, odvesti u garažu na popravak, srce ili mozak ne možemo zaustaviti i poslati jedan dan na servis. Mi sami u hodu popravljamo štetu koja nasta-je, udarce kojima smo stalno izloženi, jer svaka je stanica u tijelu svakog dana izlo-žena milijunima „udara“. Ljudsko je tijelo tako kompleksno, tako složen organizam da smo još uvijek daleko od razumijevanja svega. Laboratorijskog miša vrlo je jedno-stavno izliječiti od tumora, čovjeka nije. naša raznovrsnost, koja je prekrasna i koja nam pomaže da opstanemo kao vrsta, najveća je prepreka medicini. Ali zato je ovo ujedno sjajno, uzbudljivo vrijeme za znanost i medicinu.“ – kaže prof. dr. Aaron Ciechanover, koji je u anketi provedenoj 2005. godine svrstan na 31. mjesto među 200 najvećih Izraelaca svih vremena.

ovo je samo dio istine o čovjeku, istine o čovječijem tijelu i funkcioniranju

tog tijela kao biološkog „stroja“, koja nam ne daje cjelovit odgovor na pitanje što je čovjek. ovo je tek mhanicistički opis čovjeka, govor o sastavima i funkcijama. Veliki ljudski um Leonardo da Vinci (1452. - 1519.), univerzalni ljudski duh svoga vremena (slikar, kipar, graditelj i učenjak) nacrtao je savršen prikaz čovječijeg tijela, značajan za to doba, kao materijalni ili mehanički prikaz tog tijela, ali nije mogao „zaviriti“ u njegovu dušu, kao i mnogi posli-je njega sve do dana današnjih. Čovjekov duh, čovjekova duša i danas je velika tajna. Mehanizam mozga, čovjekovih osjetila, misli, doživljaja i osjećaja čine fantastič-nu harmoniju, neodgonetljivi su i danas, usprkos napretku znanosti. Može li čovjek otkriti sve tajne? Slično ili isto čovjekovo tijelo su prikazivali i drugi crtači, slikari, kipari, fotografi, a medicina sa svojom anatomijom „rastavila“ ga je do najmanjih dijelova, do stanice i njezinih dijelova, do kromosoma i gena, istražajući u zadnjem vremenu i kompleks ljudskog genoma. Ali nitko još nije „nacrtao“ ili naslikao ljudski duh – čovjekovu dušu, nije „ušao“ u nju i proučio joj „sastavne dijelove“ i otkrio zagonetne tajne koje ona skriva. Tko može „prodrijeti“ u tu čovjekovu zagonetnu sferu i objasniti njezino djelovanje. To je najzago-netniji dio čovjeka. Psihologija i psihijatrija kao temeljne nauke o čovjekovom duhu – čovjekovoj duši, još uvijek „plivaju“ u mnogim nepoznanicama, ostalo je još mnogo nedorečenosti. „Ja nisam Bog, da znam koju ću žilicu u čovjekovom mozgu

136


stegnuti, a koju rastegnuti, da bih mogao pomoći svom pacijentu“, slikovito napisa jedan poznati liječnik.

U čemu se kriju tajne i razlike čovjeka u odnosu na druga bića? nikakva mudrost ili nepoznanice ovdje se ne kriju. Za razliku od svih drugih bića čovjek posjeduje razum i misao. Razum i misao omogućuju mu da razmišlja i stvara. Čovjek gradi, piše, crta i slika. Kleše umjetnička djela u kamenu, stvara ih u drugim materijalima, istražuje i otkriva tajne u zemaljskoj prirodi i tajne svemira, piše note, svira i pjeva. Igra razne igre, bavi se sportovima, glumi umjetnička djela. Vozi automobil, avion i druge stro-jeve. Čovjek je biće ljubavi, sposoban je da voli, živi solidarnost s drugim ljudima. A budući da posjeduje slobodnu volju, sam odlučuje o svemu, pa nije čudo da može činiti i dobra i zla djela i da, nažalost, može ogreznuti u zlu. Ta ljud-ska slobodna volja je pokretač dobra i zla među ljudima, pa i među naro-dima. Često se pitamo: Čemu ratovi? netko će reći da i životinje imaju razum i slobodnu volju, jer i one čine što žele. ovo se ne može u potpunosti potvrditi, jer životinje žive po instinktima i nagonima, ne znaju razmišljati kao čovjek, pa stoga ne mogu stvarati kao čovjek. Veliki mislilac racionalizma Francuz Desartes (lat. ratio = razum) s pravom je ustvrdio: Mislim dakle jesam! Mogu li i životinje tako „reći“? Jesu li one svjesne da postoje, da jesu, da egzi-stiraju? U velikom svijetu Božjih stvorova neke životinje (domaće) služe za pomoć i korist čovjeku. Druge žive u divljini i suprotne vrste uglavnom se međusobno uništavaju.

Približavajući se zaključku ove teme, tražeći odgovor na pitanje što je čovjek, ne možemo naći odgovor na to pitanje bez pri-hvaćanja zaključka da je čovjek posebno

biće u svemiru - djelo Boga Stvoritelja! o čovjekovoj sumnji i slabosti čovjeka da prizna Boga svojim Stvoriteljem, što je uvijek, a posebno danas aktualno, lijepo nas poučava sv. Augustin svojom uspo-redbom: „Kao što je, naime, onaj koji zna da posjeduje stablo pa Ti hvalu daje za korist koju ima od njega, makar ne znao ni koliko lakata visoko ni obuhvaća širinu, bolji je od onoga koji ga mjeri i sve njegove grane broji, ali ga ne posjeduje niti Stvori-telja njegova ne poznaje niti ljubi, tako je i čovjek vjernik, kojemu pripada sav svijet sa svojim bogatstvom i koji „kao da ništa nema, a sve posjeduje“ (2 Kor 6, 10) jer se oslanja na Tebe, kojemu sve služi, makar i ne poznaje putanje Velikog medvjeda – glupo bi bilo sumnjati i to – svakako bolji nego onaj koji mjeri nebo i broji zvijezde i važe elemente, a zanemaruje Tebe koji si „sve rasporedio prema mjeri, broju i težini.“ (Mudr 11, 20)“ Lijepa pouka za znanstvenike i sve ljude laike ovoga svijeta. Ma koliko god prihvaćanje ovog zaključka mnogima nije prihvatljivo, izgleda neu-temeljeno i „pojednostavljeno“, usprkos svim dostignućima i tumačenjima nauke i znanstvenika – jasnijeg odgovora nema! Zašto? Zato što, kako je već naprijed re-čeno, čovjek u odnosu na sva druga bića na Zemlji ima neograničenu moć razuma, moć stvaralaštva, dosege u stvaralaštvu, zahvaljujući darovanom razumu kojeg posjeduje i kojim se služi u svojim stva-ralačkim djelima ljudske civilizacije kroz svu svoju povijest do danas i ne može se posve identificirati i poistovjetiti s ostalim bićima. na ovom zaključku svaki vjernik može mirno stati i ne opterećivati se raznim teorijama i suprotnim stajalištima, koja nemaju uvjerljivih temelja i dokaza.

137


Lijenost duha

L ijenost našeg (čovječjeg) duha kriva je za mnoge promašaje i nedosljed-

nosti u našem životu. Kriva je također za nedostignuta znanja i saznanja koja smo mogli postići u našem životu, razmišljajući dosljedno i učeći na našem životnom pu-tu. Iako ovo vrijedi za sve životne zadaće i potrebe, posebice je važno i ističe se u širokoj duhovnoj lepezi naše vjere. Lijenost duha kao i lijenost tijela, vuku nas natrag u mrtvilo, umjesto na izvore i vodotoke života i na, konačno, put našeg spasenja za kojim težimo.

Koliko smo, samo, puta odbacili ili odgodili pročitati poučan ili duhovan vjerski tekst, skratili ili propustili obaviti uobičajenu molitvu, propustili otići na misu, odgodili ispovjed i primanje sv. pričesti, pomoći po-trebitima, otići i ohrabriti bolesnika i druge naše obveze.

Sve su to koraci koji nas učvršćuju na putu naše vjere i drugima služe kao primjeri svjetla naše vjere. naš duh je pokretač naše vjere. Ako se tako, rekli bi smo, „zakukulji-mo“ i zatvorimo u uski krug ograničenog, uspavanog duha, odajemo se mrtvilu, živimo bez potpunog svjetla naše vjere, „starimo“ i ništa se ne događa što bi nas pokretalo naprijed ka putu kojim težimo, a taj je put punina naše vjere koja nam omogućuje da budemo dosljedni svjedoci vjere – da zaista svjedočimo Krista.

Veliki duhovni naučitelj, teolog i sve-tac sv. Augustin (354-430) o lijenosti i neposlušnosti naše duše, našeg duha, je rekao: „Duša zapovijeda tijelu, i odmah joj se tijelo pokorava; duša zapovijeda sebi, i

odmah nailazi na otpor. Duša zapovijeda da se pokrene ruka, i to se izvrši tolikom lakoćom da se jedva može razlučiti zapo-vjed od izvršenja cilja. A duša je duša, dok je ruka tijelo. Zapovjeda duša neka duša nešto hoće i nije to netko drugi, pa ipak ne čini. odakle to neobično čudo? I zašto je tako? Zapovijeda, velim, neka nešto hoće, i nebi zapovjedila kad ne bi htjela, a ipak se ne izvršuje ono što zapovijeda“.

ovakve pojave koje opterećuju naš duh, našu dušu, koje je veliki teolog, na-učitelj vjere i svetac osjetio u svojoj duši, postavljaju pitanje i unose zbrku, zašto smo često takvi, zašto smo duhobno inertni, neaktivni i uspavani. Zašto nam je duša uspavana i ne reagira.

Sigurno je da tu manu ili slabost naše duše trebamo zapaziti, uočiti i nastojati našim nastojanjima otkloniti. Jedini put i otpor takvom stanju i ponašanju jesu naše „vježbe“, nastojati „vježbati“ i stvarati otpore takvom stanju koje nama ovlada. Jedina uspješna vježba i otpor takvom stanju i slabosti je molitva. Jedina uspješ-na terapija je molitva. U njoj se nanovo rađamo i preporađamo za činenje dobrih djela i uspostavljanja stalnih veza s Bogom Stvoriteljem, vječnim ocem. ne možemo biti Kristovi sljedbenici ako te naše slabosti ili trenutne nemoći ne nastojimo otklanjati. Trebamo stalno podizati i jačati jakost i čvrstoću naše vjere. A čime to možemo učvršćivati, nego jedino molitvom. naš duh, naša duša, je mrtva bez naše molitve. Po tom je onda mrtva i naša vjera. „Moli-tva je najjače oružije koje imamo u našim

138


rukama“, ostavio nam je svoju poruku naš blaženik Alojezije Stepinac.

„Kad vam oduzmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa će te onda biti najjači“, poručuje nam on dalje.

Svakako, uz molitvu važna je i naša poniznost. Kad se našom molitvom obra-ćamo Bogu, moramo to činiti u poniznosti i trebamo se zapitati, obzirom na naše grije-he, jesmo li dostojni Božijeg milosrđa, koje od Boga tražimo. Žarkom i predanom mo-litvim jačamo naš duh, oživljavamo našu vezu s Božjim milosrđem i uspostavljamo stalnu vezu koja zna biti prekinuta s naše strane. Pri tome moramo biti svjesni da nas zapreke i razne nepogodne okolnosti

naše današljice, okoline u kojoj živimo, sve te ružne i strašne pojave usmjerene protiv vjere i vjernika, ne ometu i ne sputavaju ili odvrate od naše povezanosti s Bogom. Jer – kad sve saberemo i zbrojimo: što imamo od ovoga svijeta? Šta znači život, šta je svijet bez Boga? Zamislimo se nad ovim pitanjem! Sjetimo se one poruke: Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti! Sva matrijalna bogatstva čovjeku nemogu biti nikakva utjeha, snaga ili nada. Snaga i utjeha su u duhu naše vjere. Stoga ne dozvolimo da u nama leži uspavani lijeni duh naše vjere.

................................................ Ivan Topić

Znanstvenici o vjeri i znanosti

* „nema nikakvog sukoba u odnosu iz-među znanosti i vjere, to je umjetni problem koji se podupire najčešće zbog ideoloških razloga, a to nema veze ni s vjerom ni sa znanošću.“

dr. Ivan Đikić

* „Danas znanost fantastično napre-duje, ali što je više znanstvenih spoznaja, to je sve više novih nerješenih problema. Znanstvenik koji sve više napreduje postaje sve više svijestan svojih granica, postaje skroman i otvoren prema onomu tko je stvorio taj čudnovati, zadivljujući, velikim dijelom neistraženi i savršeni svijet.“

Akademik Vladimir Paar

* „Vjera i znanost imaju temelj u istini, pitanje je tek različitih pristupa dolaska do nje. Kao vjernik, očekujem upravo razu-mnost koju nosi znanstveni rad i ne čudi me otkrivati tragove spomenutih zakonosti u prirodi. no sami zakoni neće nikada u sebi nositi teološku posljedicu prihvaćanja Boga. Ali neće ju ni moći negirati.“

dr. Vuko Brigljević Institut Ruđer Bošković

Iz Glasa Koncila priredio : ............................................... Ivan Topić

139


Lijepo je biti u domu tvome

Z najući da se nalaziš u miru i tišini u Svetohraništu, taj Sveti mir i tišina

nas privlače da budemo u Tvojoj blizini. Tu smo sretniji, sigurniji i jači od svih nemira i svjetovnih zabluda. obnovljeni i očišćeni snagom tijela, krvi i Duha Svetoga, raste-rećeni se predajemo Božanskom Milosrđu. Pružajući ruke radosna srca, želeći da nas vodiš i upravljaš Tvojim koracima.

Iako neprimjetan, s nama si, prisutan. Tvoje ruke pružaš jer nas ljubiš. S nama si, stalno putuješ i pratiš svoje stado. Dobri pastir stada svoga, koji budno bdije nad nama da se ne izgubimo.

Zbog nas izgubljenih često patiš želeći da se Tvome stadu vratimo. Tvoj Križ je naše svijetlo i putokaz svakom umornom putniku.

Pružaš zrake svijetla da se ne izgubi i sti-gne do sigurnog cilja odmoren i okrijepljen snagom Tvoje ljubavi. Vrijedan Si i postojan, naše ljubavi dostojan. Kod mnogih neželjen i neprihvaćen.

Miran, tih, ranjen mnogim udarcima i olujama zla i nevjere. U njemu se skriva izvor svijetla koje se dariva. Zli vjetrovi pušu želeći ga srušiti, ali ne uspijevaju. Duh sve jači i postojaniji koji se širi i dariva svoje svijetlo na sve one koji ga ponizuju.

Gospodine Isuse, mi Te ljubimo. Hvalu Ti dajemo.

Slava Tebi Kriste Bože

Kralju Slave Vječite!

.......................... Marija Grcić, rođ. Topić

Dobro znadete zar ne?

- kako i ne biste znali kada nas gotovo

svojski povezuje već popriličan niz prohujalih godina.

- A on je naš ponos SIVERIĆ.

SLAVLJENIK SIVERIĆ SLAVI SVOJE SREBRNO SLAVLJE

SA SVIMA SVOJIM SURADNICIMA, SUPUTNICIMA

SABRANIH SA SVIH STRANA SVIJETA!!!

SRETNO (SRITNO)!

140

Pisma prijatelja ListaBol, 24. srpnja 2013.

dragi moj fra stjepane!

najprije Vam se želim zahvaliti na listu „Siverić“ kojeg pročitam od prvog do zadnjeg slova.

nisam ni znao da ste imali tegoba i da ste bili u „Kalosu”. nadam se da je uz pomoć Gospodina sada sve u redu.

Često puta se sjetim vaših propovijedi i poruka s oltara, kako o smislu života tako o domoljublju (kojeg ste uvijek stavljali na visoku razinu), o vjeri koju treba svakim danom produbljivati. na pamet mi dođu i riječi moga ćaće, Bog mu dao prostora u svojim odajama, kako vjeru treba živjeti, a ne samo propovijedati.

Za Veliki tjedan sam napisao jedan prilog o nošenju križa kojeg ću Vam poslati.

Pozdravljam Vas i želim da Vam Gospo-din da lijepo zdravlje da i dalje možete voditi ovaj puk da ne luta bespućima globalizma i bezboštva.

Ivan Anić

Split, 4. listopada 2013.

dragi imenjače!

nakon godišnjeg odmora s malim zakašnjenjem ipak se javljam.

Hvala ti lijepa na ovoj pošiljci tvoga Župnog ureda!

ovako nešto dobro bi došlo svim župnicima. S malo dobre volje dalo bi se puno napraviti.

Mala knjižica, ali lijepa i korisna, oso-bito za župnički puk.

Još jednom HVALA!

fra Stjepan Pupić Bakrač

Sinj, 11.11.2013.

fra Gabrijel Jurišić urednik Zbornika “Kačić” Šetalište kardinala A. Stepinca 1 21 230 S i nj Tel. (021) 707 – 071

poštovani otac fra stjepan Matić

župnik s i v e r i ć

Za svetkovinu sv. Petra, apostola, ove godine objavio si 24. broj lista Tvoje župe u Siveriću. nadam se da ćeš za ovogodišnji Božić, kao i dosada, objaviti novi broj, koji će po redu biti 25. Dakle, dvadeset i peti!

najprije, to nije malo. A onda, to nije samo obični broj. To je u našoj kršćanskoj i europskoj kulturi “srebrni jubilej”. Tako naš svećenici slave “srebrni jubilej” (25 godina) i “zlatni jubilej” (50 godina) svoga ređenja i Mlade Mise, a mnogi vjernici također slave “srebrni i zlatni jubilej” svoga vjenčanja.

pisMa prijatelja lista

141

»SIVERIĆ« BR. 25 PISMA PRIJATELJA LISTA

Tako i Ti i Tvoji župljani za ovogodišnji Božić slavit ćete ne samo taj veliki i radosni kršćanski blagdan – rođenje Isusa Krista, Boga i čovjeka – nego ćete proslaviti za sve vas vrlo važan “srebrni jubilej”, tj. izlazak iz tiska 25. broja vašega župskog lista.

Taj srebrni jubilej od srca čestitam Tebi i Tvojim župljanima, posebno suradnicima i podupirateljima. neka vas prati Božji bla-goslov da dočekate ne samo “zlatni jubilej” (50. broj), nego i još dosta novih brojeva...

Papa Pavao VI. potpisao je 4. prosinca 1963. godine vrlo važni dokument Dru-goga vatikanskog sabora, koji je nazvan po početnim riječima “Inter mirifica – Između zapanjujućih izuma tehnike.” U tom je dokumentu naglasio da treba naviještati Evanđelje, Kristovu Radosnu vijest, suvremenim sredstvima, a to su: tisak, film, radio, televizija i druga sredstva društvenoga priopćivanja.

Iako su ljudi i prije to znali, ipak su papu mnogi poslušali. Sva suvremena sredstva priopćivanja treba iskoristiti u evangelizaciji i apostolatu, a to znači u naviještanju Evanđelja. Dosta se je sjetiti da su komunističke vlasti poslije Drugoga svjetskog rata u našoj Domovini zabranile vjerski tisak. Puno je vremena moralo proći, dok su dopustili da se tiska “Glas koncila”, kao mali bilten i kasnije kao ozbiljne novine koje su čitali i vjernici i nevjernici.

Tvoj župski list “Siverić” za Tvoju župu je navjestitelj Božje istine. Ali ne samo to. List povezuje župljane koji žive u mjestu s onima koji su odselili i žive izvan zavičaja. Pošta ga nosi u 18 država na svih pet konti-nenata. Dakle, naviješta Božju riječ, odgaja vjernike, međusobno povezuje župljane, njeguje domoljublje, obavještava o svemu što se događa u Župi i na taj način pomaže rastu vjere i kulture te sustavno usmjeruje pravo rodoljublje. Prema tome, može se

reći da je župski list osobita i vrlo važna pastoralna djelatnost.

Eto, to je moje malo razmišljanje o Tvomu župskom listu.

neka Ti dobri Bog dade snage da ustra-ješ u tom dijelu apostolata i evangelizacije!

Tebe i sve Tvoje suradnike srdač-no pozdravljam našim franjevačkim pozdravom “Mir i dobro!”

fra Gabrijel Jurišić

Split, 13.11.2013.

poštovani fra stjepane!

Već proteklih dvanaest godina župljane Siverića uveseljava njihov župni list na koji su veoma ponosni. Mnogi od njih i rado sudjeluju u nastanku svakog novog izdanja. nije to jednostavan posao... Trebaju pomno pratiti aktualna zbivanja, ali i pronaći zapise o prošlim vremenima kako bi, pogotovo mlađe čitatelje, razveselili crticama iz bo-gate siverske povijesti. naravno, ne bi oni bili toliko predani i marljivi da nije stručnog vodstva njihovog dragog fra Stjepana koji ih iznova dodatno motivira i potiče. Zaista je hvale vrijedno njegovo nastojanje da se u tolikoj mjeri integrira u siversku zajednicu. on je primjer pravoga pastira koji odlučno vodi svoje stado bez posustajanja. Trebao bi biti izrazito ponosan na svoj veliki trud i zal-aganje koji su mnogi prepoznali. nadam se da će i dalje uspješno voditi svoje župljane potičući ih na rad, jer svi s nestrpljenjem očekujemo svako novo izdanje koje uvijek razveseli velik broj Siverćana, ali i mnogih drugih, jer se njihov list rado čita i izvan granica Lijepe naše.

Mir i dobro!

Iva Jerčić

142

dodatak listU

Naši pokojnici

Dođite blagoslovljeni oca moga i primite u baštini kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.

(Matej 25, 24)

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 08.06.2013. u 86-oj godini života preminula naša draga majka, baka i prabaka

ana ivić ud. jose 1927. - 2013.

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 10.06.2013. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću. ožalošćeni: sinovi MLADEn i MIRoSLAV, nevjesta AnĐELKA, unučad DARKo, DIJAnA i KREŠIMIR s obiteljima, praunučad AnĐELA, LoVRE i KLARA te ostala tugujuća rodbina i prijateljipočivala u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 23. 09. 2013. god. u 84. godini života preminuo naš dragi suprug, otac, brat i djed

nikola odak pok. josipa 1930. - 2013.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 25. 09. 2013. god. na groblju Sv. Petar u Siveriću. ožalošćeni: Supruga MIRA, sin BoRIS, kći LIDIJA, sestre IVAnKA i MARIJA s obiteljima, nevjesta oMERKA, zet ZoRAn, unučad KRISTInA, ZRInKA i DUJE i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 24.08.2013. u 84 godini života preminula naša draga

ana tomić ud. antige rođ. nakić 1929 - 2013

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavit će se dana 26.08.2013. na groblju Sv. Petar u Siveriću. Pogrebna povorka formirat će se ispred župnog ureda u 16.30 sati.oŽALoŠĆEnI: Tugujuća obitelj.počivala u miru Božjem!

143

»SIVERIĆ« BR. 25 DoDATAK LISTU

S tugom u srcu javljamo tužnu vijest rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 04.08.2013 u 77-oj god. života blago u Gospodinu napustila nakon duge i teške bolesti naša voljena supruga, majka, sestra, svekrva, strina, nevjesta i baka

Bosiljka ramljak ž .Frane, rođ. roca 1936. - 2013.

Pogreb drage nam pokojnice obavljen je dana 07.08.2013 god. na mjesnom groblju Sv. Petra u Siveriću.ožalošćeni: suprug Frane ( Mate ), sinovi Tomislav i Zvonimir, brat Ante s obitelji, nevjesta Anita, unuci Domagoj, Branimir, Matej i Trpimir te ostala

tugujuća mogobrojna rodbina i prijatelji.Počivala u miru Božjem!

Kratka životna dob dosta je dugačka za dobar i častan život.

Ciceron, veliki rimski govonik staroga svijeta (106-43).

... jer je ugađao Bogu, On ga je zavolio,

i jer je živio među griješnicima On ga je uzeo k sebi...

Svetopisamska knjiga Mudrosti 4,10

U dubokoj boli javljamo rodbini, prijateljima i znancima tužnu vijest daje dana 05. 07. 2013. god. nakon kratke i teške bolesti preminuo naš voljeni suprug, otac, sin, brat i ujac

sebastijan Černivec pok. stanislava 1966. - 2013.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 07. 07. 2013. god. na groblju Sv. Petar u Siveriću. ožalošćeni: supruga AnA, sin AnTonIo, majka KARMELA, sestra MARIJA, nećak MILE, nećakinje AnTonIA s obitelji i AnDREA s obitelji i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.počivao u miru Božjem!

„Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,25)Javljamo braći Franjevačke provincije Presvetoga otkupitelja, rodbini, prijateljima i znancima da je u ponedjeljak, 21. listopada 2013., u 81. godini života, 63. redovništva i 54. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo!

fra stanko prcela, oFMMisa zadušnica slavljena je u crkvi Gospe Sinjske u Sinju, 23. listopada 2013. u 15 sati. nakon mise obavljen je pokop na groblju Sv. Franje u Sinju.počivao u miru Božjem!Braća franjevci Provincije Presvetoga otkupitelja Split

144

DoDATAK LISTU »SIVERIĆ« BR. 25

In memoriam Bosiljka Ramljak

(1936. – 2013.)

D raga ženo, draga majko, draga bako, teško je prihvatiti da te više nema

među nama... nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoja vjera, tvoja nada, tvoja dobrota... nedostaješ nam TI, u svoj svojoj veličini. Bila si nepresušan izvor ljubavi, na kojem su se napajali žedni i gladni, u doslovnom i prenesenom smislu. Uvijek otvorena srca, skromna i ponizna, s molitvom na usnama, koračala si krivudavom i trnjem posutom cestom života i postojano nosila svoj nemali križ, svjedočeći Kristovu ljubav.

Premda i sama ranjena životnim neda-ćama, nikada se nisi predavala niti si gubila vjeru i nadu jer si znala da je tvoja patnja svrhovita i da je ovozemaljski život samo etapa našega vječnog života... ništa, ama baš ništa ti nije bilo teško učiniti za maloga čovjeka, vrata tvoga srca uvijek su bila otključana, a melem tvoje dobrote viđao je ranjene i obeshrabrene duše, vraćajući im snagu i vjeru u bolji svijet. Da, svijet je siro-mašniji za jednu iznimnu dušu, dušu koja je napokon našla svoj mir – u dragome Bogu.

Dani nemilice teku koritom uzburkane rijeke života, jedni događaji brišu druge, no ne mogu izbrisati našu ljubav prema tebi... Uvijek si tu negdje, oko nas, u životnim pojavama... Prepoznajemo te u tihom jutru, u rosi, u izlasku sunca, u dašku vjetra, u ka-pima kiše, u mirisu cvijeta... Prepoznajemo

te u dobrim ljudima oko sebe, u molitvi, u kontemplaciji... I, napokon, prepoznajemo te u tvojim unucima, u toj nesputanoj dječ-joj razdraganosti i zaigranosti životom... A život, dakako, ide dalje... Ali ne bez tebe, najdraža, nego s tobom. U srcu. Zauvijek. Počivala u miru Božjem.

............................... Frane Mate Ramljak

145


Spomen na drage roditelje

AnTE ToPIĆ, pok. IVAnA (1922. – 1993.) MARIJA ToPIĆ, rođ. SERTIĆ (1925. – 2008.)

N aš otac Ante odrastao od svoje druge godine sa majkom Marijom, sestrom

Anom i bratom Petrom. Vihor rata (Drugog svjetskog) susreo ga u „tuđini“ (Slavonija, nova Gradiška, 1945.) sa svojom životnom suputnicom Maricom Setrić.

naša majka Marica rođena u Podla-pači (Udbina, Lika) dijete iseljenika jakova Sertića bježi iz zapaljenog sela sa svojom majkom Marijom i sestrama Magdalenom i Lucijom 1941. u Slavoniju. Utočište nalazi u Cerinku kod nove Gradiške u okrilju ujaka i njegove supruge.

otac s juga Hrvatske i majka iz pono-sne Like ostavljaju ravnu Slavoniju i vraćaju

se rodnom Siveriću i tamo savijaju svoje gnijezdo, iz kojeg izlepršavaju:

– sin Ivan (Cernik – 3 djece),

– sin Ante (Siverić – 3 djece),

– sin Zvonimir (Kaštel Lukšić – 2 djece),

– kćer Ivana (Drniš – 1 dijete),

– kćer Ilijana (Srima – 2 djece).

Godine bježe neumitno, sjećanja lju-bavi ostaju i nakon ovih dvadeset odnosno pet godina.

Počivali u miru!

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

.................................. sin Zvonimir Topić

146


Sjećanje na fra Stanka Prcelu

(Misa zadušnica - Siverić, 27.10.2013.)

N aš bivši dragi dugogodišnji župnik fra Stanko Prcela preminuo je u

ponedjeljak 21. listopada u Kliničkom bol-ničkom centru u Splitu. nije se probudio iza operativnog zahvata na srcu.

Svetu misu zadušnicu 23. listopada u crkvi Gospe Sinjske u Sinju predvodio je naš šibenski biskup mons. Ante Ivas. Crkvu je ispunilo oko stotinu svećenika,

mnogo časnih sestara svih redova i mnoš-tvo vjernika.

Pokopan je u franjevačku grobnicu na sinjskom groblju.

Fra Stanko je došao k nama za župnika u ljeto 1979. godine, a otišao je iz Siverića krajem kolovoza 1991. godine. Mi smo za njim pred srbočetničkom najezdom otišli, odnosno pobjegli iz Siverića u onoj strašnoj

147


noći pod kišom granata 17. rujna na blag-dan Rana svetog Frane.

o fra Stanku nije lako govoriti iz razloga što je bio izuzetno dobar čovjek, pobožan svećenik, veliki rodoljub i k tomu veliki veseljak. Kad govorimo o takvim ljudima i uz našu najbolju namjeru ne možemo dovoljno istaknuti njegove osobine koje

su ga resile odnosno s kojima ga je dragi Bog obdario.

Kad bi ga čovjek promatrao sa strane u društvu, imao bi dojam da ga je život mazio i da ništa teže u životu nije doživio.

Znamo dobro što su sve naši svećenici, posebno po župama, doživljavali za vrijeme komunizma. Znamo kako su doživljavali i

148


fizičko i psihičko maltretiranje. Sigurno ni fra Stanka nije to zaobišlo. Znao je nekada pričati o pojedinim neugodnim događajima iz svoga života kao župnik. Ali sve te njegove tegobe iz života fra Stanko je vješto prikri-vao svojim širokim osmjehom i šalama.

Dragi naš fra Stanko – Hvala Vam za sve dobro što ste učinili za nas kroz vrije-me Vašeg pastoralnog rada u Siveriću u razdoblju od dvanaest godina.

Hvala Vam za svako naše dijete koje ste uveli krštenjem u katoličku crkvu. Hvala Vam za naše prvopričesnike kojima ste u njihova nevina srca prvi put dali Isusa.

Hvala Vam za vjenčanja naših razdra-ganih mladenaca koje ste uveli u novi život.

Posebno Vam hvala na toplim i biranim riječima koje ste izgovarali na uzglavljima naših bolesnika. Tim riječima pomagali ste im da lakše prijeđu iz zemaljskog života u zagrobni život.

Hvala Vam!

Dijelili ste s nama dobro i zlo. Radovali ste se s nama svakom našem uspjehu i suosjećali s nama u našim nevoljama.

Volili ste Siverćane, a Siverćani su Vam uzvraćali na Vašu ljubav. Dragi Bog Vas je obdario sa lijepom naravi. Uvijek ste bili veseli i raspoloženi, uvijek svima na usluzi.

ostat ćete nam u sjećanju kao pobo-žan župnik i župnik koji nije težio materi-jalnom dobru. A kao dokaz je i Vaš stari „stojadin“ kojeg ste vozili.

Pravi franjevac!

Sjećamo se da ste znali reći kako ćete rado dolaziti u Siverić na blagdan Svih Sve-tih. Uživali ste u našim molitvama za naše drage pokojnike kao i u ugođaju na našem groblju toga dana. Mi ćemo se Vas posebno sjetiti u našim molitvama na nadolazeći blagdan Svih Svetih.

Dragi naš fra Stanko – uživajte u kra-ljevstvu nebeskom, uživajte u krilu oca nebeskoga kojem ste vijerno na zemlji služili kao svećenik.

Zagovarajte svoje Siverćane kod Majke nebeske kojoj smo rado s Vama hodoča-stili u Sinj. Zagovarajte nas i kod našega Svetog Petra.

PoČIVAJTE U MIRU BoŽJEM!

.................................. Marija Seka Tomić

149


Oproštaj od fra Stanka Prcele

fra Gabrijela Jurišića u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, na sprovodu, u Sinju, 23.10.2013.

B raćo i sestre! Američki i engleski zrakoplovi 11.

rujna 1944. godine bombardirali su Sinj, srušili staro Sjemenište uza zvonik Crkve, pročelje Crkve i dva pokrajna oltara s ko-rom i orguljama.

Krajem listopada iste godine Hrvatska je vojska napustila Sinj i partizani ušli u grad. Komunističke su vlasti zauzele zgradu Franjevačkoga sjemeništa i Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Također su zaposjeli staru zgradu Gimnazije na Pijaci, tj. današnjem Trgu dr. Franje Tuđmana. I kao da je to bilo malo, ušli su u tzv. novo krilo samostana. U fratarskoj blagovaoni-ci je neko vrijeme bila čitaonica, kasnije restoran, a na katovima razni stanari, koji su jedva izišli tek 1960-ih godina. Vlasti su pošle i korak dalje pa su zauzele i gornji kat staroga Samostana i tu su uselili vojnike. Tako su tzv. osloboditelji “oslobodili” fratre (tj. oduzeli im) većine samostanskih i pro-vincijskih zgrada u Sinju.

osim toga treba se sjetiti da u župama okolo Sinja nije mogao stanovati niti jedan župnik, nego su svi stanovali u Samosta-nu, jer su župske kuće bile ili spaljene ili opljačkane. Župnici su nedjeljom išli na župe, služili sv. mise i dijelili sakramente te se navečer vraćali u Sinj.

Komunisti su ubili 40 fratara naše Provincije, od toga veliki broj (20-ak) iz našega sinjskog Samostana i okolnih župa. neke su fratre strpali u tamnice i osudili na višegodišnje robije, a neki su pobjegli u inozemstvo. Cijela naša Provincija od rijeke neretve do Zrmanje, kao i cijela Crkva u hrvatskom narodu, našla se je na udarukomunističkoga bezbožnog ateizma.

U tim teškim poslijeratnim danima našao se je jedan posebno hrabri fratar, fra

150


Gabrijel nikolić, odgojitelj u Sjemeništu, koji je govorio da se ne smije ništa čekati, nego Provincijal mora odmah napisati pis-mo župnicima neka nađu dječake, koji žele biti fratri i neka ih dovedu u Sinj. odmah treba otvoriti Sjemenište i Gimnaziju, jer je to jedina garancija koja će osigurati budućnost Provincije. njegova je tvrdnja bila da treba i u nenormalnim prilikama raditi normalno.

Tako se u mjesecu rujnu 1946. godine dogodio veliki događaj za Provinciju: pon-ovno je otvoreno Franjevačko sjemenište i Gimnazija ovdje u Sinju. otvoren je samo prvi razred. Među 18 sjemeništaraca i ne-koliko vanjskih učenika bio je i mali Marko Prcela iz Košuta, koji je u novicijatu uzeo ime fra Stanko. ni on, ni mi drugi njegove kolege, nismo znali za teškoće i probleme Provincije. Mi smo jednostavno vjerovali da smo na pravomu putu i u pravim rukama.

Tada sam ga prvi put u životu susreo i tada je počeo naš zajednički život: zajedno smo bili u svih 8 razreda gimnazije u Sinju i Zagrebu, zajedno proveli godinu novici-jata na Visovcu, Gospinu otočiću, zajedno studirali filozofiju i bogoslovlje u Zagrebu i Makarskoj.

Poslije Mlade Mise fra Stanko je sve do prije nekoliko godina bio župnik na više žu-pa. Cijeli je život proveo s narodom Božjim i trudio se ljude približiti Gospodinu Bogu.

Kad je završio svoju župničku službu, vratio se je ovdje u Sinj, u Svetište Gospe Sinjske i kao ispovjednik bio na raspolag-anju vjernicima, posebno hodočasnicima.

Tako smo se mi ponovno našli zajedno na ovom svetom mjestu, na kojemu smo se prvi put susreli one davne 1946. godine kao sjemeništarci i učenici prvoga razreda Gimnazije.

Dragi kolega fra Stanko, bio si revan Božji svećenik, bio si uslužan prijatelj i bio si pravi brat. Došao je, evo, trenutak da se

privremeno rastanemo, ili kako bi se izrazio pjesnik Ivan Mažuranić, ti odlaziš “kud za vazda gre se”.

Majka Crkva ti pjeva: “U raj odveli te anđeli!” To ti svi mi, ovdje okupljeni, od srca želimo.

U blaženoj vječnosti naći ćeš naše ko-lege iz prvoga razreda gimnazije: fra Josipa Smolju, fra Bonu Prcelu, fra Šimuna Šipića, fra Tomislava Duku, fra Bernarda Dukića i don Zdenka Bralića, kanonika i župnika katedrale u Splitu.

A nama, koji smo još neko vrijeme ovd-je na zemlji, neka Gospodin udijeli milost da sretno dođemo u kuću očevu, za koju je sam Isus rekao da nam je u njoj pripravio mjesto, tj. vječni stan (usp. Mt. 14,2-3).

Čvrsto vjerujemo da ćemo se naći za-jedno u blaženoj vječnosti! Stoga od svega srca želimo da Ti bude laka hrvatska gruda i do susreta na nebesima!

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež vodi ukopne molitve

151


Sjećanje na dragog supruga i sestru

ivan ićo ramljak ankica vlaić, rođ. ramljak

Vrijeme prolazi, ali ne donosi zaborav, tek bolnu istinu kako je teško živjeti bez vas.

Vaša Karmela!

152


Poštovani!

nismo uspjeli sakupiti planirana sredstva od 700,00 kuna za svaku obitelj vezanu uz naše groblje, a planirali smo mrtvačnicu završiti do Dana mrtvih 2013. godine.

Vidi se na slici da smo većinu radova na mrtvačnici završili, pa vas molimo da vi koji niste uplatili to učinite, te da je završimo i pustimo u uporabu.

Iznos se uplaćuje na žiro račun župe Siverić u Splitskoj banci.

Broj žiro računa je: 2330003-1500210558

opis plaćanja: za izgradnju mrtvačnice

Za informaciju obratite se na broj 098 883 654.

U Siveriću, 07. listopada 2013. god.

U ime inicijativnog odbora

Mario Lilić

153


Prijatelji lista Siverić

1. Krešimir Topić 100 kn

2. Mlađo novaković 100 kn

3. obitelj Anđelke Topić 150 kn

4. Mladen Topić (Sesvete) 50 kn

5. Ive Prpa, pok. Frane 200 kn

6. Ana i Josip Sikavica 150 kn

7. nada Lovrić, rođ. Tomić 50 kn

8. Vjera Penga 50 kn

9. Anđelka Čulina 50 kn

10. Slavko Grcić 200 kn

11. Ivančica Jerčić (Split) 50 kn

12. Josip Tomić (Ele) 150 kn

13. Renata Mrđen, ž. Milana 50 kn

14. Manda Bukarica 100 kn

15. obitelj pok. Mile Todorovića 50 kn

16. Ivan Puncet sa obitelji 50 kn

17. Dinko Tomić (Varaždin) 200 kn

18. Ante odak (Biskup) 200 kn

19. obitelj Ante Tomića, Žuke 100 kn

20. obitelj Veselina Šiklića, Vese 100 kn

21. Mladen Prpa 200 kn

22. Marica Mrđen (Mišina) 100 kn

23. Ivan Mlađo Tomić 100 kn

24. Marija nakić, ud. Ante 50 kn

25. Mile Prpa (Zagreb) 200 kn

26. Zdravko i Milena Lilić 100 kn

27. Milena novčuć, rođ. Tomić (Zagreb) 200 kn

28. dr. Aljoša Mate Todorović, pok Mile (Vodice) 450 kn

29. Josip i Ana Matić (Trbounje, Drniš) 100 kn

30. Ivan (Braco) i Marija Vranjić (Bilo – Primošten) 200 kn

31. Tamara Tomić, Rejina (Santiago de Chile) 100 kn

32. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

33. obitelj Ivice Kneza 100 kn

34. Stjepan i Sanja Lučić, rođ. Tomić 200 kn

35. Marica Šimunović, rođ. Ramljak 50 kn

36. Anka Matić, rođ. Ramljak 50 kn

37. obitelj pok. Josipa Rupe (Split) 100 kn

38. Stipe i Marija Lojić 200 kn

39. Marija Goreta 50 kn

40. Ana odak, Ivanova 50 kn

41. Zvonimir Topić, pok. Ante 100 kn

42. fra Stjepan Matić 50€ + 200 kn

43. Marija Ivaz, rođ. nedoklan 100 kn

44. Ivan Mrđen s obitelji (Supetar) 300 kn

154


45. Zvonimir Dželalija, pok. Ante (Zagreb) 100€

46. Mile mrđen, Milija 150 kn

47. Branka Ivić – Tonković 100 kn

48. Mara Ramljak, ud. Tonćija 50 kn

49. Zvonimir Ramljak (Vodice) 200 kn

50. Milan Ramljak, pok. Mile (Ljubljana) 100 kn

51. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

52. Ivan Blažeković (Zagreb) 100 kn

53. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn

54. Ana Bilosnić, rođ. Ramljak (Zadar) 100 kn

55. Josip Tomić (Supetar) 200 kn

56. Anđelka Masar, rođ. nedoklan (Zadar) 100 kn

57. Marija Skelin (Šibenik) 200 kn

58. prof. Milka Tomić 200 kn

59. Mile odak, Balin (Zagreb) 200 kn

60. Željko Tomić 100 kn

61. Ivica Lovrić 150 kn

62. Kekec i Mirjana Grcić (Badanj) 150 kn

63. Marija Grcić, rođ. Topić 50 kn

64. Joso Ramljak, pok. Luke 100 kn

65. Marija Seka Tomić 200 kn

66. Ante Tonći Prpa 100 kn

67. Marija Erlićm, rođ. Prpa, Zadar 50 kn

68. Katica Meštrović, rođ. Prpa, Zadar 100 kn

69. Ivana Zrilić, Zadar 100 kn

70. Petar Tomić Petrov 50 kn

71. Tvrtko Topić s obitelji 400kn

72. Darko Topić, Bibinje 50 kn

73. Marko Matetić 70 kn

Duhovni doprinos župi

A ko mjesec listopad i svibanj (koji su na poseban način posvećeni Bla-

ženoj Djevici Mariji) od 2000. godine do listopada 2013. godine pretvorimo u dane, ispada da smo s današnjim danom 31. listo-pada 2013. molili krunicu, pjevali Gospine litanije (na više načina) uz služenje svetih misa, ništa manje nego 25 mjeseci, oliti 755 dana. Svo ovo spomenuto vrijeme pjeva-njem je ravnala Marija Seka Tomić. Gospinu krunicu su prema potrebi predmolili: Anka

Ramljak (Josina), Ana odak, Ferdo Topić i Marija Seka Tomić.

U ovom sažetom prilogu neizostavno treba spomenuti jedno ime čiji prodorni i gromki glas u molitvi i pjevanju (kao loko-motiva) povuče i ostale, a on je Ive Ramljak, rečeni LULA... dakako, i ostali nazočni pružili su svoj nemali doprinos u moljenju svetog ružarja, pjevanju Gospinih litanija i dobro znanih njezinih pjesama...

155


Radili na uređenju kapelice

Imena onih koji su radili na uređenju vrata ove kapelice i njezina okoliša na Promini:

1. Mladen Šiklić, glavni meštar

2. Mladen Knez (Čare)

3. Ivan Puncet

4. Marin Puncet

5. Josip nedoklan

6. Mladen novaković

7. Ante Topić, sin Živka

8. Ferdo Topić

Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju

mrtvačnice

1. Tomić Ive – Lazeka 700 kn

2. Tomić Dine – Maćinov 700 kn

3. Tomić Ante – Žuko 700 kn

4. Tomić Mate – Žukin 700 kn

5. Tomić Dražen – Žukin 700 kn

6. Tomić Milenko, pok. Blaža (Mile) 700 kn

13. Tomić Ive – Remeta 700 kn

14. Tomić Tomislav – Ivin 700 kn

15. Tomić Božena, ud. Slave 700 kn

18. Tomić Goran – Žarkov 700 kn

19. Tomić Ante, pok. Miloša 700 kn

25. Tomić Goran, pok. Ive 700 kn

29. Tomić Slave, pok. Jerkana 700 kn

31. Tomić Petar – Pešunov 700 kn

32. Tomić Bore – Petrov 500 kn

33. Tomić Valentin – Petrov 700 kn

156


35. Tomić Mile – Rejo 700 kn

38. Tomić Zvone – Maćinov 700 kn

39. Tomić Josip – Zvonin 700 kn

40. Tomić Ive – Ćima 390 kn

41. Tomić Ivica – Jakišin 1000 kn

42. Tomić Seka i Milka 1000 kn

43. Tomić Stanko 700 kn

44. Tomić Tonći – Ivice 1000 kn

45. Tomić Kata, ud. Ivana 700 kn

46. Tomić Ivan – Mlađo 700 kn

47. Tomić Josip – Ele 700 kn

48. Tomić Brigita 700 kn

51. Tomić Ante 700 kn

52. Tomić Josip, pok. Bogoslava 700 kn

54. Tomić Damir – Josipov 300 kn

55. Tomić Vili – Josipov 200 kn

57. Tomić Smiljan 700 kn

58. Tomić Mladen 400 kn

59. Tomić Milenko 700 kn

60. Tomić Ante – Makac 700 kn

61. Tomić Mario – Antin 700 kn

63. Tomić Dinko, pok. nine 700 kn

64. Tomić Ivan – Dinkov 700 kn

66. Tomić Marijan – Dinkov 700 kn

67. Tomić neda, ud. Mate 700 kn

68. Tomić Frane, pok. nine 700 kn

69. Tomić Mile, pok. Petra 700 kn

72. Tomić Ante, pok. Petra 700 kn

73. Tomić Vlade, pok. Petra 700 kn

74. Tomić nataša, ud. Ante 700 kn

75. Tomić Hrvoje – Zanko 300 kn

76. Tomić Ana, ud. Mile 700 kn

77. Tomić Petar, pok. Stipe 700 kn

78. Tomić Ante – Remo 700 kn

79. Tomić Zvone, pok. Martina 700 kn

80. Tomić Marko, pok. Martina 700 kn

81. Tomić Mile, pok. Stipe 700 kn

82. Tomić Đela 700 kn

83. Tomić Ivan, pok. Josipa 700 kn

86. Tomić Vlade – Ćimin 700 kn

87. Barić Živko 700 kn

88. Barić Danijel 700 kn

90. Barić Stipe 400 kn

92. Barić Ante – Toni 400 kn

93. Prpa Ante 700 kn

94. Prpa Krešimir 700 kn

96. Prpa Mile i Ivica 700 kn

97. Prpa Tomislav 700 kn

98. Prpa Zvonimir 700 kn

99. Prpa Stipe i Zdravka 1200 kn

100. Prpa Mile 700 kn

102. Prpa Tome, pok. Rade 700 kn

103. Prpa Boško, pok. Rade 700 kn

104. Prpa Stipe 700 kn

105. Prpa Tomislav 700 kn

106. Prpa Mlađo i Vlade 700 kn

111. Prpa Tome, pok. Marka 700 kn

112. Ramljak Mate – Tušalov 600 kn

115. Ramljak Mile – Tušalov 700 kn

117. Ramljak Tonko – Bićin 700 kn

120. Ramljak Josip – Bićin 120 kn

121. Ramljak Ivan – Dreljin 700 kn

122. Ramljak Jelka 700 kn

127. Ramljak Mara, ud. Tonća 700 kn

128. Ramljak Vlatko – Tušalov 700 kn

130. Ramljak Željko, pok. nike 700 kn

131. Ramljak Ivica, pok. nike 700 kn

132. Ramljak Mirko – Sedlar 700 kn

133. Ramljak Slavko – Longo 700 kn

135. Ramljak Ante – Iglica 700 kn

136. Ramljak Milan, pok. Franka 700 kn

137. Ramljak Tihomir – Dude 700 kn

139. Ramljak Joso – Tula 700 kn

140. Ramljak Miroslav – Tula 400 kn

142. Ramljak Anđa – Anđulina 700 kn

144. Ramljak Stipe – Čambre 700 kn

153. Ramljak Živko 700 kn

154. Ramljak Karma 700 kn

155. Ramljak Anđelka – Bela 700 kn

159. Ramljak Karmela 600 kn

161. Ramljak Tonka – Štucn 700 kn

164. Ramljak Ivan – Tajko 700 kn

167. Ramljak Marin 300 kn

170. Ramljak Milan – Pirkus 700 kn

157


174. Ramljak Ivan – Cigo 700 kn

175. Ramljak Luka 700 kn

176. Ramljak Joso, pok. Luke

185. Mrđen Milan, pok. Stipe 700 kn

186. Mrđen Mladen, pok. Stipe 700 kn

187. Mrđen Mira i Damir, pok. Stipe 700 kn

191. Mrđen Milenko, pok. Ante 700 kn

192. Mrđen Ivan, pok. Josipa 700 kn

200. Mrđen Ivanka, pok. Mate 700 kn

208. Mrđen Manda 700 kn

211. Mrđen Miroslav, pok. Kreše 500 kn

214. Mrđen Dinko, pok. Blaža 700 kn

216. Mrđen Bože, pok. Josipa 700 kn

217. Mrđen Dražen, pok. Josipa 700 kn

218. Mrđen Boško, pok. Ivana (Bore) 700 kn

223. Mrđen Mile – Milija 700 kn

224. Mrđen Marija, ud. nikole (Blaža)700 kn

228. Mrđen Boris, pok. Jere 700 kn

232. Mrđen Ivan, pok. Kerbaša 700 kn

233. Mrđen Milan i Miroslav, pok. Kerbaša 700 kn

234. Mrđen Tomislav, pok. Kerbaša 700 kn

235. Razlog Zdenka, pok. Kerbaša 700 kn

239. Šiklić Petar, pok. Marka – Brnjok 700 kn

241. Šiklić Veselin, Petrov 700 kn

242. Šiklić Marinko, Petrov 700 kn

245. Šiklić Roko, pok. Joke 700 kn

246. Šiklić Slavica, ud. Dane i Jelka 700 kn

247. Šiklić Joško, pok. Dane 700 kn

248. Šiklić Mirko – Tičica 700 kn

250. Šiklić Mira, ud. Ante 700 kn

251. Šiklić Matko, pok. Ante 700 kn

252. Šiklić Jurica, pok. Ante 700 kn

257. Šiklić Blaženka, ud. Srećka 700 kn

258. Šiklić Željko, pok. Srećka 700 kn

259. Šiklić Jere, pok. Mile 700 kn

260. Šiklić Mile, pok. Mile 700 kn

262. Šiklić Josip, pok. Ivana 700 kn

265. Šiklić nena, ud. Mile 700 kn

266. Šiklić Josip, pok. Mile – Drago700 kn

268. Šiklić Petar, pok. Ivana 700 kn

270. Šiklić Roko, pok. Mile 700 kn

271. Radeljak Petar – veterinar 700 kn

272. Radeljak Marko – Šakčev 700 kn

273. Radeljak Petar – Kombo 700 kn

274. Radeljak Ante – Šipo 700 kn

276. Radeljak Branko 700 kn

277. Radeljak Tome 700 kn

278. Radeljak Josip – Ivičin 700 kn

280. Radeljak Vlade 700 kn

281. Radeljak Dragan 700 kn

282. Radeljak Milan 700 kn

283. Radeljak Ivan – Milanov 700 kn

284. Radeljak Ivica 700 kn

285. Radeljak Milan – Ivičin 700 kn

286. Radeljak Josip – Šipin 700 kn

287. Radeljak Jere – Kržić 400 kn

288. Radeljak Tonći 350 kn

289. Radeljak Marija, ud. Ivice 700 kn

290. Radeljak Kata, ud. Mate 700 kn

291. Radeljak Mile 700 kn

292. Radeljak niko 700 kn

293. Radeljak Ljubica 700 kn

294. Radeljak Josip – Kole 700 kn

295. Radeljak Edo 700 kn

296. Radeljak Anka – Lelčova 700 kn

299. Radeljak Ivica – Galaić 800 kn

302. Radeljak Ivica – fratar 2000 kn

304. Radeljak Anka – Galerova 200 kn

305. Radeljak Živko 700 kn

307. Ivić Rozika 700 kn

308. Ivić Drago 700 kn

309. Ivić Petar 700 kn

310. Ivić Ivica 700 kn

311. Ivić Stipe – Joža 700 kn

312. Ivić Boris 700 kn

313. Tonković Branka, rođ. Ivić 700 kn

315. Puncet Marija 700 knk

316. Puncet Ivica 700 kn

317. Puncet Anka 700 kn

319. Puncet Damir 700 kn

320. Puncet Dušanka, ud. Frane 400 kn

321. Puncet Željka, ud. Mlađe 700 kn

322. Puncet Mara 700 kn

323. Puncet Rajko 700 kn

158


324. Lovrić Marija 700 kn

325. Lovrić Ivica 700 kn

326. Lilić Roko 700 kn

327. Lilić Mario 700 kn

328. Lilić Željko 700 kn

332. Lilić Tomislav 700 kn

333. Lilić Joško 700 kn

334. Lilić Radoslav 700 kn

335. Lilić Zdravko 700 kn

337. Lilić Ivica 700 kn

339. Lilić Zvone 700 kn

340. Lilić neva 1000 kn

343. Miličević Ivica, pok. Mate 700 kn

349. Pučić Tona, ud. Mile 700 kn

350. Pučić Damir 700 kn

351. Pučić Ivan 700 kn

353. Ban neven 700 kn

355. Gverić Dalibor 700 kn

358. Reljić Smiljan 700 kn

368. Mališa Eugen 700 kn

369. Mališa Viktor 700 kn

370. Peteržilnik Ive 700 kn

371. Černivec Zdenka, ud. Vlade 200 kn

372. Černivec Karmela 700 kn

373. Černivec Sebastijan 700 kn

374. Škorić Ivan 700 kn

377. Bjelomesni Anđa 700 kn

380. Matetić Marko 700 kn

381. Matetić Tonko 700 kn

383. Todorović Marko 700 kn

384. Todorović Saša, Markov 700 kn

385. Todorović Mile 385 kn

386. Todorović Aljoša 350 kn

387. Todorović nikica 700 kn

388. Todorović Ivko 700 kn

391. Duilo Anđelka 700 kn

392. Duilo Dražen 700 kn

393. odak Rade, pok. Jere 700 kn

395. odak Zdenka, ud. nikice 700 kn

397. odak Kata, ud. Ante 700 kn

398. odak Ivica – Begićev 700 kn

400. odak Ferdo 700 kn

402. odak Zlatko 700 kn

403. odak Josip – Šoša 400 kn

405. odak Mladen 700 kn

406. odak nikola – Bućilo 700 kn

407. odak Boris 700 kn

408. odak Željko, pok. Petra 700 kn

409. odak Veljko, pok. Mile 700 kn

410. odak Ana, pok. Ivana 700 kn

411. odak Mira, ud. Mladena 700 kn

413. odak Ante – Biskup 700 kn

414. odak Josip 700 kn

415. odak Mario 700 kn

416. odak Ive 700 kn

417. odak Ive – Baketun 350 kn

420. odak Luka, pok. Stipe 700 kn

421. odak Miro 700 kn

422. odak Goran – Dujin 1000 kn

423. odak Mile, pok. Bože 700 kn

424. odak Mile, pok. Petra 700 kn

425. odak Vuka, ud. Bože 700 kn

426. odak Veljko 700 kn

431. odak Joško, pok. Kute 700 kn

435. odak Ive 700 kn

440. odak Miro – Jagin 700 kn

441. nakić Marko, pok. Petra 700 kn

442. nakić Ivica, pok. Petra 700 kn

443. nakić Ružica, ud. Petra 700 kn

444. nakić Josip, pok. Marka 700 kn

445. nakić Marija, ud. Ante i Milenko 700 kn

446. nakić Boris, pok. Ante 700 kn

448. nakić Slavko 700 kn

449. nakić Mladen – Slavkov 700 kn

450. nakić Josip, pok. Ivana 700 kn

455. nakić Marija, ud. Ivana 700 kn

456. nakić Jere, pok. Ivana 700 kn

457. nakić Jelica, ud. Boška 700 kn

458. nakić Valentin, pok. Boška 700 kn

460. nakić Mladen, pok. Frane 700 kn

462. Dučić Josip 1000 kn

465. Dučić Ivica 700 kn

466. Dučić Ante 700 kn

467. Dučić Mate 700 kn

159


471. Dučić Drago 700 kn

473. Plećković Marija 700 kn

479. novaković Anka, ud. Ante 700 kn

480. novaković Zvonko 700 kn

481. novaković Ivanka 700 kn

483. novaković Marica, ud. Ante 700 kn

485. novaković Živko 700 kn

486. novaković Dinko 700 kn

487. novaković Mirko, pok. Ante 700 kn

488. Bukarica Petar 700 kn

489. Bukarica Milka 700 kn

490. Bukarica Mladen 700 kn

491. Bukarica Mile, pok. Mile 700 kn

492. Bukarica Joso, pok. Mile 700 kn

495. Bukarica Vjeko 700 kn

496. Bukarica Matko 700 kn

499. Bukarica Šime 700 kn

505. Bukarica Dragan 700 kn

507. Bukarica Manda 700 kn

509. Bukarica Joso 500 kn

510. Bukarica Tonka 700 kn

511. Bukarica Tome, pok. Ante 700 kn

512. Bukarica Ivica 700 kn

514. Bukarica Marica – Bukina 700 kn

515. Bukarica Marinko 700 kn

516. Bukarica Ivica, pok. Mate 700 kn

517. Bukarica Ante 700 kn

518. Bukarica Hrvoje – Antin 700 kn

519. Bukarica Davor – Antin 700 kn

520. Bukarica Mićo 700 kn

521. Bukarica Jadranka 350 kn

523. Bukarica Berislav 700 kn

524. Bukarica Josip – Braco 700 kn

525. Bukarica Dražan 700 kn

526. Bukarica Vladimir 700 kn

527. Milošević Božena 700 kn

528. Bukarica Joso, pok. Mate 700 kn

529. Živković Stanko 700 kn

530. Topić Boris 700 kn

531. Topić nada 200 kn

532. Topić Anđelka 700 kn

533. Topić Žarko – Jokačin 700 kn

534. Topić Tonći – Ivaniš 700 kn

537. Topić Tomislav 700 kn

538. Topić Joso – Matojica 700 kn

539. Topić Ivica – Škrbilo 350 kn

540. Topić Bogoslav 500 kn

542. Topić Ivica – Šerif 250 kn

543. Topić Krešo 700 kn

546. Topić Ivan 800 kn

547. Topić Tvrtko 700 kn

548. Topić Ivan, pok. Pavla 250 kn

549. Topić Ante – Dežurni 700 kn

550. nedoklan Srđo 700 kn

551. nedoklan Zdravko 700 kn

552. nedoklan Mile – Markica 700 kn

553. nedoklan Joško – Jandrin 700 kn

554. nedoklan Ante – Andrijin 700 kn

556. nedoklan Goran, pok. Mate 500 kn

557. nedoklan Zoran, pok. Mate 500 kn

558. nedoklan Mate, Matekin 700 kn

561. nedoklan Rozika, ud. Frane 700 kn

563. Midenjak Joso 700 kn

564. Midenjak Mile – Josin 700 kn

565. Matijević Branko 700 kn

566. Ivić Anka, ud. Jose 700 kn

567. nedoklan Slavko – Andrijin 700 kn

568. Mrđen Katica, ud. Smiljana 1000 kn

569. Radeljak Marko – Milanov 700 kn

570. Šiklić Mladen, pok. Slavka 350 kn

donaCije

600. Sambrailo Evica – Šuštičina 700 kn

601. fra Matić Stjepan 900 kn

602. Bukarica Milka 700 kn

603. Bukarica Petar 700 kn

604. novaković Ivan 700 kn

605. novaković Josip 700 kn

606. Strunje Marija, rođ. novaković350 kn

607. Pećanec Spomenka 700 kn

608. odak Petar – Balinov 700 kn

610. Tomić Jakša – Ivičin 700 kn

611. Megla Slavka, rođ. Reljić 700 kn

160


siverić list župe sv. petra apostola siverić

izdavač: Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

Glavni i odgovorni urednik: fra Stjepan Matić, župnik

Uredničko vijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, Ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana nedoklan, Joško nedoklan, Kristijan odak,

Marija Čondić, Ante (Tonći) Prpa, prof. Josip Šiklić, Mladen Bukarica, Berislav Lilić

lektor: Mile Prpa

Fotografije: fra Stjepan Matić, Berislav Lilić, Ivan Topić, Milan Ramljak, Tonći i Krešimir Prpa, Marina odak, Mile Prpa, Ante Dučić, Spomenka Pečanac, Damir Delić i drugi

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LIST ŽUPE SIVERIĆ, 22321 Siverić

Grafički urednik: Silvio Družeić

tisak: JAFRA – PRInT d.o.o.

naklada: 1250 primjeraka

splitska Banka d.d. podrUžniCa drniš devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

list se održava draGovoljniM priloziMa vjernika; te je osloBoĐen plaćanja poreza

612. Cetinić Živana, rođ. Bukarica 2000 kn

613. Brakus Damir – Pogrebno Poduzeće „Brakus“ 1500 kn

614. Tomić Dinko 200 kn

615. Udruga žena „Sveta Barbara“ Siverić 1000 kn

616. obitelj pok. nikole odaka - Bućila 2200 kn

617. obitelj pok. Matilde odak, uplatili Jasmina i oliver 2100 kn

618. Mikelić Marija 700 kn

619. nEKTAR d.o.o. za trgovinu i usluge 700 kn

620. obitelj pok. Ante Tomića Bariše 3850 kn

621. Bukarica Josip 200 kn

622. Tomić Branimir i Hrvoje 2100 kn

Spisak obitelji Župe sv. Petra Siverić za izgradnju mrtvačnice prema dospjelim uplatama, plus uplate donatora kojima ve-likodušno zahvaljujemo, a posebno našim

mještanima koji nisu vezani mjestom uko-pa, ali su osjetili potrebu da nam pomognu.Spisak od 1 do 620 kako slijedi po iznosu uplate.

napomena: svi koji imaju stare uplat-nice trebaju ispuniti novi obrazac sa svojim osobnim brojem (poziv na broj platitelja) i upisati iBan – žiro račun

Hr 20 2330 0031 5002 10558

sa svrhom za izgradnju mrtvačnice u siveriću.

Svi koji su uočili neki propust slobodno se obratite blagajniku Edi Radeljaku na br. 098 883 654.

odbor za izgradnju mrtvačnice svima vama želi SRETAn I BLAGoSLoVLJEn BoŽIĆ I noVU GoDInU!

SadržajUvodnikUvodnik ........................................................................ 1

CrtiCe iz povijesti siverićaŽeljeznička infrastruktura Dalmatinskih ugljenokopa

u Siveriću .................................................................. 3

poznati i Manje poznati siverćaniDado Topić – rocker iz Siverića .................................. 8

pisani prilozi žUpnoM listUCrtice s putovanja .......................................................11

Blagdan sv. Bone u Vukovaru ..........................11Svidok vire – blaženi Miroslav Bulešić ........... 13Stajališta – odmorišta – mirila ........................ 21

Albina Tomić: pjesme ................................................ 26nE IDI! (pred Božić 1992.) ........................................ 26Zašto nas toliko mrze (1993.) ................................. 27oprosti (pred Dušni dan 2013.) ................................ 27Drniš: održan prvi festival zborske duhovne glazbe

„Jubilate Deo“ ........................................................ 27Pedeseta obljetnica služenja Kristu .......................... 30Poštovani župniče, don Krsto Tomić ........................ 33Pedeset godina svećeništva ...................................... 37natuknice govora za pedeset godina svećeništva .. 40Slike sjećanja ............................................................. 41Duhovna obnova na Visovcu .................................... 44Milanski edikt cara Konstantina ............................... 47Spomen pohod mučeništvu Zrina ............................ 51Misaone krijesnice ..................................................... 56Wikipedija o Siveriću ................................................. 59Sulejman Veličanstveni i osmanlijski moral ............ 62Kobna šetnja Siverićem ............................................. 64Korisno je malo i ponoviti... ...................................... 66

Mladež i MladiKrštenje ....................................................................... 67Prva sveta pričest ....................................................... 71Primite Krista .............................................................. 72Vjenčanje .................................................................... 78Vrtić u Drnišu ............................................................. 81Drvar 27. 07. 2013. ..................................................... 82Udbina 31. 08. 2013. .................................................. 86Estadio olimpico ....................................................... 91Zlatni pir Marice i nedjeljka Šakića .......................... 98Sv Petar 2013. .......................................................... 101osijek 27. 10. 2013. ................................................. 102

listak poezijeFra Stipane živ nam bio ........................................... 105Koraci ........................................................................ 106Moja mama .............................................................. 107Moj otac .................................................................... 107Zajedno uz staro ognjište ........................................ 108oda rodnom Siveriću .............................................. 109Visovac i fratri ............................................................110Pet kratkih lirskih pjesama .......................................112ZVonKU BUŠIĆU hrvatskom mučeniku ................113odrazi ........................................................................114Vukovar ......................................................................115osluškujući smrt na ovčari ......................................115Pao je grad .................................................................116ovaj se grad ne vraća kući.......................................117Bespuće u duši ..........................................................117Život kao rijeka ..........................................................117

iz naše škrinjePriša ...........................................................................118

iz žUpskoG ljetopisaIz župskog ljetopisa ...................................................119

vjerski podlistakSveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi ........................ 132Što je čovjek ............................................................. 135Lijenost duha ............................................................ 137Znanstvenici o vjeri i znanosti ................................. 138Lijepo je biti u domu tvome .................................... 139

pisMa prijatelja listaPisma prijatelja Lista ................................................ 140

dodatak listUnaši pokojnici........................................................... 142In memoriam Bosiljka Ramljak .............................. 144Spomen na drage roditelje ...................................... 145Sjećanje na fra Stanka Prcelu ................................. 146oproštaj od fra Stanka Prcele ................................. 149Prijatelji lista Siverić ................................................. 153Duhovni doprinos župi ............................................ 154Radili na uređenju kapelice ..................................... 155Spisak obitelji koje su uplatile za izgradnju

mrtvačnice ........................................................... 155

God

ina

13.

Bro

j 2. (

22.)

Bož

ić, 2

013.

Documents

Godina 13. Broj 2. (25.) Božić 2013