Republika Hrvatska

SADRŽAJ

UVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

OSNOVNE GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

DEMOGRAFSKI PRIKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 - Stanovništvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 - Polno starosna struktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6

- Vjerska struktura.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 - Prirodno kretanje stanovništva.. . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

- Prirodni priraštaj . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 - Struktura stanovništva.. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11

LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12

UVOD

Stanovništvo Hrvatske se na prelazu vijeka našlo u prilično nezavidnoj situaciji, s dugoročnim i vrlo nepovoljnim demografskim tendencijama, procesima i strukturama, koji

2

sve više postaju dominantni ograničavajući činioci stabilnoga i prosperitetnoga demografskog, društvenog i ekonomskog razvoja zemlje.

Posljedica je to uzročno-posljedične uslovnosti i prožetosti različitih «unutrašnjih» i «vanjskih» odrednica demografskog razvoja, od kojih su mnoge na razvoj stanovništva Hrvatske djelovale, ili još uvijek djeluju, destabilizacijski. .

Razvoj stanovništva Hrvatske danas karakterišu procesi ukupne i prirodne depopulacije te starenja stanovništva, kao dugoročni globalni demografski procesi, te parcijalnidepopulacioi procesi, poput reprodukcijske i generacijske depopulacije.Navedenim procesima treba pridružiti i neravnomjernu naseljenost, tj. prostornu polarizaciju naseljenosti, kao regionalni izraz poremećene demografske slike hrvatske države.

Zbog dugoročnog karaktera demografskih promjena, zbog sve nepovoljnijih tendencija u razvoju stanovništva, te zbog njihova regresijskog učinka na društveno-ekonomskirazvoj zemlje, potreban je neodgodiv, cjelokupno promišljen i proveden aktivankoncept populacijske i porodične politike.

U ovom seminarskom radu najprije je opisana Republika Hrvatska kao država kojoj je istraživnao,njene osnovne geografske karakteristike.

Zatim nekoliko dijelova je posvećeno demografskim karakteristikama, što i predstavlja suštinu ovaga rada.

Statistike stanovnistva upotpunjene su tabelama i slikama koji su najrealnij prikaz stanja stanovništvaa, jer kao što je već poznato "Slika govori 1000 riječi" i kako bi najbolje uočili demografske promjene koje su se desile na teritoriji ove države.

3

OSNOVNE GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

Od bivših jugoslovenskih republika, a sada samostalnih država, Hrvatska je, po površini najveća. Površina Hrvatske je 56.538 km². Hrvatska se prostire između Slavonije, na zapadu, i Vojvodine i u primorskom dijelu Crne Gore na istoku, dok se u obliku luka prostire oko Bosne i Hercegovine, od Slavonije pa sve do Konavla, nedaleko od Boke Kotorske. Sjeverni susjed Hrvatske je Mađarska, a Jadransko more ona dijeli, najvećim dijelom sa Italijom.Hrvatskoj pripada 1.778 km jadranske kopnene obale bivše Jugoslavije, a sa ostrvima čak 5.790 km, 98% ukupne dužine obala bivšeg jugoslovenskog prostora.Hrvatska je južnoevropska, najvećim dijelom balkanska, a svojim položajem i panonsko ' mediteranska država.

Hrvatska je nizijska i planinska zemlja, iako nema ni jednog vrha iznad 1800 m nad morem. Sjeverni dio Hrvatske je pretežno nizijski., pravi panonski prostor je krajnji istočni dio, dok u centralnom dijelu su slavonske planine.Primorje se pruža od Istre do ulaza u Boku Kotorsku. Pored obale Hrvatskoj pripada i 1.185 ostrva, hridi i grebeni. Obala se pruža sa sjeverozapda prema jugoistoku, prema glavnim crtama kopnenog reljefa.

Klima Hrvatske, je u užem primorskom pojasu i na ostrvima blaga mediteranska, a u yagori submediteranska (hladne yime i topla ljeta), a u unutrašnjosti umjereno kontinentalna, humidnija na zapadu, a aridnija na istoku. Planinska Hrvatska ima osobine planinskog klimata, a naviši vrhovi imaju osobine prave visokoplaninske klime.

Rijeke Hrvatske pripadaju crnogorskom i jadranskom slivu. Najduža rijeka je Sava, druga po dužini je rijeka Dunav. Najveće rijeke u primorju su Mirna i Raša u Istri, te Zrmanja, Krka i Cetina u Dalmaciji i delta Neretve koja se takođe nalazi na teritoriji Hratske.

Biografska slika i pedološki sastav odray su raynovrsnog reljefa i klimata. Šume pokrivaju 36% reljefa Hrvatske, najviše se ističe Gorski Kotar i dijelovi jugoistočne Slavonije. Biljni pokrivač je od tipova umjerenog evropskog kontinentalog područja, preko dinarske goleti do submediteranskih i mediteranskih biljnih vrsta.

Najveći grad Hrvtske je Zagreb (glavi grad države), Split je najveći grad primorja, Rijeka je največa luka i Osijek je najveći grad panosnskog prostora.

4

DEMOGRAFSKI PRIKAZ

-Stanovništvo-

Stanovništvo je oduvijek predstavljalo nedjeljivi dio nekog prostora jer u njemu ne predstavlja samo pojavu – s njim je uvijek u interakciji. Zato osim svojih obilježja: veličine, distribucije, prirodnog i mehaničkog kretanja te struktura ono na pozornici svojeg obitavanja vrši socioekonomske implikacije na prostor – na njegovo organiziranje, funkcioniranje; na njegove promjene. Uz to, demografski procesi snažan su pokazatelj i odraz prošlosti, ali i pokazatelj budućih kretanja. Stoga se proučavanje stanovništva ne sastoji samo od analiziranja njegovih karakteristika, već i od objašnjavanja uzroka i posljedica demografskih trendova, a sve opet u cilju cjelovite slike nekog prostora (naselja, regije itd.).

Kroz istoriju broj stanovnika Hrvatske je varirao. Prvim popisom stanovništva Hrvatske iz 1857. godine utvrđeno je 2.181.499 stanovnika. Od tada je broj stanovnika rastao do danas, uz izuzetke poratnih godina (Prvi i Drugi svjetski rat) kada je popisom utvrđen pad broja stanovništva. Posljednjim popisom stanovništva iz 2001. utvrđeno je 4.437.460 stanovnika koji žive u Hrvatskoj. Prosječna gustina naseljenosti u Hrvatskoj iznosi 78,4 st./km².Prostor Hrvatske nije ravnomjerno naseljen. Zbog procesa deruralizacije ta se razlika sve više povećava. Osim demografske diferencijacije u odnosu selo-grad, uočljive su i razlike među regijama Hrvatske. Najgušće je naseljena središnja Hrvatska (115 st./km²), a najmanje gorska Hrvatska (13 st./km²).

U ekonomiji Hrvatske važan je udio aktivnog, uzdržavanog i penzioneri stanovništva. Aktivno stanovništvo učestvuje s 42 posto, uzdržavano s 35 posto, a umirovljeno stanovništvo s 23 posto u ukupnom stanovništvu. Hod zaposlenosti u Hrvatskoj ima silaznu putanju. Prema osnovnim sektorima djelatnosti, najveći udio od 33,7 posto ima sekundarni sektor, oko 30 posto čini tercijarni, kvartarni zauzima oko 25 posto, dok najmanji udio ima primarni sektor sa samo 11 posto.

Za privredni razvitak posebno je značajna razina školovanosti stanovništva koja je u Hrvatskoj relativno nepovoljna. Oko 40% stanovništa ima završenu samo osnovnu školu (od njih polovina nema potpuno osnovno školsko obrazovanje), 47% ima završenu srednju školu (uključujući gimnaziju), dok više i visoko školovanje ima samo 12% ukupnog stanovništva.

5

-Polno starosna struktura-

Hrvatska je proživjela demografsku tranziciju poput većine razvijenih zemalja. Ona se odvijala brzo, pogotovo njena druga etapa, pa Hrvatska nije uspjela napraviti veću eksploziju stanovništva tokom svoje istorije.Ostali trendovi koji potiču pad broja stanovništva jesu i smanjenje broja sklopljenih brakova, kao i smanjenje fertilnog kontingenta (broj žena u starosnoj grupi od 15 do 44 godine).Najbolji pokazatelj budućnosti stanovništva je dobno-spolna struktura (tzv. "piramida"). Ona je u Hrvatskoj gotovo obrnuta naglavačke, što pokazuje starenje i odumiranje stanovništva. Najidealniji tip je piramida sa širokom bazom (najveći postotak čine mlado stanovništvo) i uskim vrhom (mali postotak starog stanovništva). Sve nepovoljniji trendovi procesa senilizacije stanovništva vode k smanjenju radnog kontingenta što ne uzrokuje samo demografske, već i ekonomske probleme.

Slika br.1 Polno – starosna struktura stanovništva Hrvatske 2005. ¹

-Vjerska struktura-

Nacionalna i vjerska struktura u Hrvatskoj je raznovrsna zbog brojnih istorijskih tokova i migracija. Hrvatska sve više postaje multinacionalno društvo, poput mnogih zemalja u Evropi i svijetu. Uz taj proces odvija se i povećanje homogenosti većinskog naroda. U ukupnom stanovništvu Hrvati čine 89,6 posto, dok su iza njih Srbi s 4,5%. Ostalih (Italijani, Mađari, Slovenci...) ima 3,1 posto u ukupnom stanovništvu.Prema religijskom sastavu najviše je rimokatolika (87,8%), pravoslavaca (4,4%) i muslimana (1,3%). agnostici, ateisti i ostali zastupljeni su sa 6,5 posto. Jezična struktura uglavnom prati nacionalnu strukturu, pa je stoga hrvatski književni jezik kao službeni najzastupljeniji. Pripadnici nacionalnih manjina po zakonu imaju pravo na svoj materinski jezik, pa je tako u Istri dozvoljen italijanski jezik za upotrebu pripadnicima italijanske manjine. Hrvatski jezik čine tri narječja (štokavsko, kajkavsko, čakavsko) koji su prostorno diferencirani.

¹ World Population Prospects: The 2004 Revision

6

-Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske-

Već niz godina naučnici i stručnjaci upozoravaju na ozbiljne probleme uzrokovane negativnim demografskim kretanjima u Hrvatskoj. Upozorenja, prijedloga i ideja za njihovo rješavanje bilo je poprilično, ali učinjeno je malo. Naravno, ovaj problem nije lako riješiti, pogotovo u ovako fazi. Osim što je potrebno analiziati postojeću demografsku situaciju, važno je uzeti u obzir i buduća kretanja koja se mogu prognozirati na temelju dostupnih podataka i parametara. Jedna od temeljnih odrednica ukupnog kretanja stanovništva je prirodno kretanje (natalitet i mortalitet). Za razliku od broja i struktura stanovništva, koji se bilježe popisima svakih deset godina, prirodno kretanje se bilježi svake godine (vitalna statistika). U Hrvatskoj se vitalna statistika vodi od 1964. godine. Međutim, važno je naglasiti da je sve do 1998. godine ukupan broj rođenih i umrlih uključivao i hrvatske građane koji žive u inozemstvu, čime se iz podataka vitalne statistike dobivala pomalo iskrivljena slika prirodnog kretanja Hrvatske. U periodu 1971.-1981. od ukupnog broja rođenih 7,2% rođeno je u inozemstvu, 1981.-1991. 3,3%, a 1991.-1997. 7,9%. Sve do početka 1980-ih broj rođenih je uglavnom rastao (najveći broj zabilježen je 1979. godine – 69 229), međutim počinje postupno opadati i 2002. godine (posljednja godina za koju postoje službeni podaci) rođeno je samo 40 094 djece (42% manje nego 1979.). Najniža stopa nataliteta koja osigurava jednostavnu reprodukciju stanovništva je 14‰, a Hrvatska je tu stopu posljednji put imala 1983. godine, što znači da se njeno stanovništvo već dvadeset godina ne obnavlja. Što se tiče stope mortaliteta, ona je u čitavom periodu dosta stabilna i kreće se između 10‰ i 12‰. Rezultat ovakog kretanja stopa nataliteta i mortaliteta je vrlo niska, odnosno negativna stopa prirodne promjene. Sve do 1990. prirodni prirast bio je nizak, ali pozitivan, ali nakon toga uslijedio je prirodni pad koji traje sve do danas (s iznimkom 1996. i 1997. kada je zabilježen neznatni prirast od 0,7‰, odnosno 0,8‰). U demografskoj terminologiji sve se više koristi izraz prirodna promjena umjesto prirodni prorast, jer kao što vidimo, ta pojava u posljednje vrijeme sve češće dobiva negativan predznak, stoga je opravdanije reći negativna prirodna promjena, nego negativan prirodni porast. Ovo prirodno smanjenje stanovništva nastalo zbog viška broja umrlih na rođenima naziva se prirodna depopulacija. Međutim, danas u svijetu ovakvo prirodno kretanje nije rijetka pojava. Na smanjenje nataliteta najznačajniji utjecaj imaju društveni, gospodarski i socio-psihološki faktori. Značajan utjecaj na smanjenje nataliteta u Hrvatskoj imalo je dugotrajno iseljavanje stanovništva, i to uglavnom stanovništva radno-sposobne i fertilne dobi, veća zaposlenost žena, društveni uvjeti, savremeni način života u kojem se ljudi općenito odlučuju za manji broj djece itd. Budući da je useljavanje u Hrvatsku neznatno i ne može nadoknaditi nedostatak nastao negativnim prirodnim kretanjem, Hrvatska se već niz godina suočava s opštom depopulacijom (ukupnim smanjenjem broja stanovnika).

Ovako dugotrajno nepovoljno prirodno kretanje jasno se uočava i u strukturama stanovništva, posebice u starosnoj strukturi, a jedna od izravnih posljedica je i starenje ukupnog stanovništva. Za očekivati je da će se ovakvi trendovi kretanja stanovništva i dalje nastaviti. UN-ov odjel za stanovništvo izrađuje dugoročne projekcije za sve države i kontinente na temelju dosadašnjih populacijskih trendova. Međutim, stvarna demografska kretanja u Hrvatskoj pokazala su se čak i lošijima od predviđenih. Ne dođe li do značajnijih promjena, godišnja stopa pada broja stanovnika će se povećavati te bi broj stanovnika Hrvatske, prema istim predviđanjima, oko polovice ovog stoljeća mogao pasti na 3,5 milijuna (toliko je stanovnika Hrvatska imala 1920-ih). Svi dosadašnji pokušaji rješavanja ovog problema svodili su se na osmišljavanje prave politike, međutim rezultati su bili nezadovoljavajući, jer

7

su se negativni trendovi nastavili. U zadnje vrijeme naglasak se sve više stavlja na imigracijsku varijantu populacijske politike, naročito se računa na povratak naših iseljenika.

Slika br. 3 Prirodno kretanje stanovništva Hrvatske 1968 – 2002 ¹

 

1. PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA OD 2000. DO 2009.      NATURAL CHANGE IN POPULATION, 2000 − 2009

  Živorođeni

Live births

Umrli

Deaths

Prirodni prirast

Natural increase

Stope na 1 000 stanovnika

Rate per 1 000 inhabitants

Verižni indeksi

Chain indicesživorođeni

Live births

umrli

Deaths

prirodni prirast

Natural increase

živorođeni

Live births

umrli

Deaths                 

2000. 43 746 50 246 -6 500 10,0 11,5 -1,5 - -2001. 40 993 49 552 -8 559 9,2 11,2 -1,91) 93,7 98,62002. 40 094 50 569 -10 475 9,0 11,4 -2,4 97,8 102,12003. 39 668 52 575 -12 907 8,9 11,8 -2,9 98,9 104,02004. 40 307 49 756 -9 449 9,1 11,2 -2,1 101,6 94,62005. 42 492 51 790 -9 298 9,6 11,7 -2,1 105,4 104,12006. 41 446 50 378 -8 932 9,3 11,3 -2,0 97,5 97,32007. 41 910 52 367 -10 457 9,4 11,8 -2,4 101,1 103,92008. 43 753 52 151 -8 398 9,9 11,8 -1,9 104,4 99,62009. 44 577 52 414 -7 837 10,1 11,8 -1,81) 101,9 100,5

Slika br. 4 Prirodno kretanje stanovištva u perodu od 2000-2009. ²

¹ www. geografija. hr² Državni zavod za statistiku

8

-Prirodni priraštaj-

U Hrvatskoj je 2003. stopa prirodnog priraštaja iznosila -2,9 posto, piše u izvješću Državnog zavoda za statistiku objavljenom. Veći broj rođenih nego umrlih stanovnika u prošloj je godini zabilježila samo Splitsko-dalmatinska županija u kojoj je rođeno dvadeset troje djece više od broja umrlih u istoj godini. Negativni prirodni priraštaj je zabilježen u čak 85,3 posto od 538 hrvatskih gradova i općina. Demografska se struktura nakon "Domovinskog" rata pogoršava sve jače i jače. Prirodni priraštaj je doživio velik poremećaj. Znatno je veća stopa smrtnosti ili mortaliteta u odnosu na stopu rodnosti ili nataliteta.Od 1991. godine Hrvatska je izgubila 370.000 stanovnika, a demografi predviđaju da će, nastavi li se taj trend, do 2011. godine Hrvatska izgubiti još toliko stanovnika. Iz tih demografskih podataka proizlazi da bi Hrvatska mogla izgubiti nevjerojatnih 15.000 stanovnika.

-Struktura stanovništva-

Prema popisu iz 2001. GodieUkupno = 4,437,460

Hrvati = 3,977,171 (89.6%) Srbi = 201,631 (4.5%) Bošnjaci = 20,755 (0.5%) Muslimani = 19,677 (0.4%) Talijani = 19,636 (0.4%) Mađari = 16,595 (0.4%) Albanci = 15,082 (0.3%) Slovenci = 13,173 (0.3%) Česi = 10,510 (0.2%) Romi = 9,465 (0.2%) Crnogorci = 4,926 (0.1%) Slovaci = 4,712 (0.1%) Makedonci = 4,270 (0.1%) Nijemci = 2,902 (0.1%) Rusini = 2,337 (0.1%) Ukrajinci = 1,977 Rusi = 906 Židovi = 576 Poljaci = 567 Rumunji = 475 Bugari = 331 Jugoslaveni = 176 ostali = 2,048 (0.09%) neodređeno = 89,130 (2.01%) regionalno određeni = 9,302 (0.21%) nepoznato = 17,975 (0.41%) ¹

¹ Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, popis 2001. " Popis stanovništva 2001." Državni zavod za statistiku RH.

9

Stanovništvo prema prethodnim popisima

1991. Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika ( Hrvati 78.1 %, Srbi 12.2 %, Neopredijeljeni 6 %, Muslimani 0.9 %, Slovenci 0.5 %, Mađari 0.5 %, Talijani 0.4 %, Česi 0.3 %, Albanci 0.3 %, Crnogorci 0.2 %, Romi 0.1 %, Slovaci 0.1 %, Rusini 0.1 %, Židovi 0.1 %, Nijemci 0.1 % i drugi ).

1981. 4.601.469 stanovnika ( Hrvati 75.1 %, Srbi 11.6 %, Neopredijeljeni 10.2 %, Mađari 0.6 %, Slovenci 0.6 %, Muslimani 0.5 %, Česi 0.3 %, Talijani 0.3 %, Crnogorci 0.2 % i drugi ).

1961. 4.159.696 stanovnika ( Hrvati 80.3 %, Srbi 15 %, Mađari 1 % )

1953. 3.936.022 stanovnika ( Hrvati 79.5 %, Srbi 15 %, Mađari 1.2 %, Slovenci 1.1 % i drugi ).

1948. 3.779.858 stanovnika( Hrvati 78.7 %, Srbi 14.3 %, Talijani 2 %, Mađari 1.4 %, Slovenci 1 % i drugi )

1931. 3.430.270 stanovnika ( Hrvati 72.3 %, Srbi 18.5 %, Nijemci 2.9 %, Mađari 2 %, Česi 1.3 % i drugi ) ¹

Slika br.5 Etnički sastav stanovništva Hrvatske

¹ Population of Croatia 1931 - 2001

10

PROJEKCIJE STANOVNIŠTVA DO POLOVINE VIJEKA

Demografi u Hrvatskoj – istaknuto je - već dugo upozoravaju na činjenicu da će se negativni procesi u prirodnoj dinamici stanovništva, nastavak iseljavanja vitalno i radno najsposobnijeg stanovništva i proces demografskog starenja, nesumnjivo reflektovati na dalje poremećaje u razvoju stanovništva, kako u kretanju broja stanovnika, tako i u razvoju demografskih struktura, polno – starosne strukture stanovništva.

Tako se, na temelju srednje varijante projekcije broja stanovnika, prema istraživanjima demografa iz Populacionog odjela UN-a, očekuje Hrvatska će do 2050. godine izgubiti petinu svojega sadašnjeg stanovništva. Drugim riječima, Hrvatska će sredinom 21. vijeka imati približno 3.587.000 stanovnika, što je za oko 850.000 stanovnika manje nego početkom vijeka.

Demografski gubitak bit će posljedica niskih stopa plodnosti, tj. vrlo niske stope ukupnog ili totalnog fertiliteta. Ona je već više od trideset godina ispod kritične granice koja osigurava jednostavno generacijsko obnavljanje stanovništva. Demografi UN-a prognoziraju da će i u narednih pola vijeka totalna stopa fertiliteta u Hrvatskoj biti ispod te razine, što je temeljni činioc produbljenja depopulacijskih procesa i u nastavku ovoga stoljeća.

Još su poraznije projekcije starosnog sastava stanovništva, koje je načinio Populaconi i odsjek UN-a.Prema njima, do 2050. godine udio stanovništva Hrvatske do 14 godina starosti bit će smanjen na 14,5% (2001. 17,0%), između 15 i 64 godine starosti na 59,3% (2001. 66,9%), dok će udjel stanovništva starijeg od 65 godina života biti povećan na čak 26,2% (2001. 15,6%). Dakle, do sredine ovoga vijeka možemo očekivati da će staračko stanovništvo brojem i udjelom gotovo dvostruko nadvisiti broj mladog stanovništva, koje je baza demografske i radne reprodukcije.

Tada će se Hrvatska naći među europskim zemljama s najstarijim stanovništvom. Više je nego jasno kakvim će kratkoročnim i dugoročnim učincima ploditi navedene tendencije u daljnjem razvoju i strukturama stanovništva Hrvatske.

Perspektive razvoja stanovništva Hrvatske oslikane su tamnim, štoviše, crnim bojama i tonovima. Stanovništvo Hrvatske se razvija zabrinjavajućim tempom i smjerom, i to kako sa stajališta populacijskog, tako i s aspekta društveno-ekonomskog razvoja zemlje u cijelosti.

11

ZAKLJUČAK

Hrvatska se danas nalazi u dubokoj demografskoj krizi. Korijene uzroka te krize nalazimo u slonžim unutarnjim i vanjskim, uglavnom remetilačkim odrednicama demografskog razvoja. Nema nikakve sumnje da su nepovoljni demografski procesi u Hrvatskoj jedan od dominantnih činioca njezine društvene i ekonomske krize.

Razvoj stanovništva Hrvatske danas karakteiču procesi ukupne i prirodne depopulacije te starenja stanovništva, kao dugoročni globalni demografski procesi, te parcijalni depopulacijski procesi, poput reprodukcijske i generacijske depopulacije. Navedenim procesima treba pridružiti i neravnomjernu naseljenost, tj. prostornu polarizaciju naseljenosti, kao regionalni izraz poremećene demografske slike hrvatske države.

Zbog dugoročnog karaktera demografskih promjena, zbog sve nepovoljnijihtendencija u razvoju stanovništva, te zbog njihovog regresijskog učinka na društveno-ekonomski razvoj zemlje, potreban je neodgodiv, cjelovito promišljen i proveden aktivan koncept populacijske i porodične politike.

U tom kontekstu, četiri su najvažnija aspekta (polazišta) demografske obnove kao prioritetnog nacionalnog interesa hrvatske države: (1)potreba prostorne preraspodjele stanovništva, u smislu njezina uravnoteživanja,i to kroz koncept aktivno provođene redistributivne populacijske politike; (2) osmišljavanje i provođenje eksplicitne i stimulativne populacijske politike u domeni prirodnoga kretanja stanovništva; (3) provođenje aktivne i selektivne imigracijske politike; (4) donošenje i provođenje mjera za zaustavljanje, ili barem usporavanje iseljavanja iz Hrvatske.

Navedeno mora biti praćeno stvaranjem pozitivnoga društvenog ozračja ili raspoloženja za djecu, brak i porodicu, afirmiranjem odgovornog roditeljstva, ekonomskim rastom koji će omogućiti zapošljavanje, lakšim rješavanjem stambenog pitanja i nizom drugih poticajnih mjera populacijske i porodične politike iz domene radnog i poreznog zakona.

Iz svega navedenog proizlazi da demografska obnova, kao nacionalni interesRepublike Hrvatske, mora počivati na dugoročnoj, širokoj i sveobuhvatnoj strategiji populacijske i porodične politike, kao najvažnijim sredstvima za ostvarenje toga cilja. Tu je odlučujuća uloga države, kao zakonodavnog i financijskog nositelja, te politike. Međutim, pri provođenju mjera populacijske politike nikako se ne smije zanemariti i važna uloga drugih javnih institucija, npr. medija, škola..

12

LITERATURA

"Regionalna Geografija", Dr Rade Davidović, "Grafika" Novi Sad 1999.

Internet izvor:

www.wikipedia.org www. geografija . hr www.dzs.hr

13

KRETANJE STANOVNIŠTVA

Zahvaljujući, prije svega, svomu specifičnom geografskom položaju, kojegkarakteriše kontaktnost između važnih europskih geografskih sastavnica te burnim istorijsko-političkim i društvenim procesima i teritorijalnim promjenama, hrvatski je prostor u migracijskom smislu već niz godina "otvoreno migracijsko područje", kako s aspekta emigracije, tako i s aspekta imigracije. Drugim riječima, migracije su naročita, pa i dominirajuća demografska odrednica razvoja stanovništva Hrvatske. Njihov se uticaj ogleda kako u promjenama broja i razmještaja stanovništva, tako i u razvoju demografskih struktura, etničko-religijskog sastava stanovništva. Uz ekonomske i političke činioce migracijskih kretanja, na prostornu dinamiku stanovništva Hrvatske uveliko su uticala i ratna zbivanja i stradanja. Što se – ponajčešće negativno –odrazilo na ukupnu populacijsku sliku hrvatskog prostora, naročito na ukupno iprirodno kretanje stanovništva, te na razvoj demografskih struktura, polno-starosne i etničko-religijske strukture.

Hrvatska je tipična iseljenička zemlja iz koje se kontinuirano i brojno iseljava već vjekovima, a naročito od konca 19, vijeka. U tom kontekstu možemo izdvojiti četiri velika vala iseljavanja iz Hrvatske: (1) od 1880-ih do Prvoga svjetskog rata (prekomorsko iseljavanje); (2) na završetku Drugoga svjetskog rata (prekomorsko i zapadno-evropsko iseljavanje); (3) u 1960-im godinama (odlazak na tzv. privremeni rad u inozemstvo); (4) u 1990-im godinama (zapadno-evropsko i dijelom prekomorsko iseljavanje).

Veličina iseljeničkog kontingenta iz Hrvatske još uvijek nije posve precizno istražena i ustanovljena. Međutim, vrlo smo blizu istini ako utvrdimo da je od sredine XIX. do početka XXI. vijeka iz Hrvatske iselilo približno milion i tristo hiljada osoba po pitanju iseljenika, kako njihova broja, tako i istorijsko-političkih,socio-demografskih i kulturno-civilizacijskih obilježja, Hrvatska. Tokom proteklih 150 godina iseljavalo se iz svih hrvatskih krajeva, ponajviše iz Dalmacije, s otoka, iz gorske i ravničarske Hrvatske. Kao najčešći uzrok i motiv iseljavanja iz Hrvatske izdvajaju se ekonomski i politički razlozi, s tim da su i ekonomski razlozi veoma često određeni političkim prilikama. Od ekonomskih razloga valja spomenuti: česte ekonomske krize, kao što je, naprimjer, svjetska ekonomska kriza 1930-ih godina, zatim veliku, pa i pretjeranu agrarnu gustoću naseljenosti, naročito u gorskim dijelovima Hrvatske, potom krize u agrarnoj proizvodnji, kao što je na prelazu 19. u 20. vvijek bila vinogradarska kriza u Dalmaciji. Od političkih razloga valja istaknuti svjetske ratove te protuhrvatsku politiku koju su provodile različite Državne zajednice u kojima su se Hrvati našli tijekom 19. i 20. vijkeka.

Od 4.437.460 stanovnika Hrvatske, prema popisu 2001. godine, njih 51,8% od rođenja stanuje u istom naselju, dok je 48,0% stanovništva doseljeničkog porijekla, bilo iz drugih hrvatskih naselja, bilo iz inostranstva. Desetina ukupnog stanovništva Hrvatske u zemlju je doselila iz inostranstva, najviše iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore i Slovenije. Doseljenici iz BiH čine čak 73,4%.

O važnosti unutrašnjih migracija najbolje govore podatci da je samo u međužupanijskim migracijama sudjelovalo nešto više od 700.000 stanovnika Hrvatske, što je 16,0% ukupnog stanovništva Hrvatske ili trećina ukupno doseljenog stanovništva.Analizirajući posljednje razdoblje, vidno je da je između 1991. i 2001. godine u Hrvatsku iz inostranstva doselilo ukupno 232.966 stanovnika, što čini 5,2% stanovništva zemlje prema

14

popisu 2001. godine. Najveći dio tog kontingenta (80,9%) čine doseljenici iz Bosne i Hercegovine. Radi se uglavnom o stanovništvu hrvatskoga etničkog podrijetla koje je tokom rata u Bosni i Hercegovini izbjeglo iz te zemlje, te nakon dobivanja hrvatskoga državljanstva i hrvatskih dokumenata svoj izbjeglički status u Hrvatskoj zamijenilo useljeničkim. Slična je situacija i s gotovo 28.000 doseljenika iz Srbije i CrneGore. Radi se, također, o Hrvatima s Kosova (Janjevo, Letnica…) i Vojvodine (najviše Srijem), koji su zbog pogoršane političke situacije i nacionalnog položaja hrvatskoga naroda u toj zemlji, iselili iz nje, te se putem razmjene imovine s porodicama hrvatskih Srba, za stalno naselili u Hrvatskoj.S obzirom da u iseljeničkim tokovi , naročito ekonomke emigracije, ponajviše sudjeluje relativno mlađe, radno i vitalno najsposobnije stanovništvo (između 20 i 40 godine života), uticaj emigracije na ukupno i prirodno kretanje stanovništva te na razvoj polno-starosne i ekonomske strukture stanovništva, vrlo je velik, pa i odlučujući, u smislu ostvarenja prosperitetnog populacijskog razvoja.

IZVOR: A. WERTHEIMER-BALETIĆ, Sastavnice demografske bilance Hrvatske prema popisu stanovništva 2001. godine, str. 117-138.

15

RAZMJEŠTAJ STANOVNIŠTVA I GUSTOĆA NASELJENOSTI

Kao i ukupan razvoj, tako se i razmještaj stanovništva neke zemlje, regije ili područja nalazi pod izravnim ili neizravnim uticajem brojnih činioca. Neki od njih djeluju stimulirajuće, a neki nestabilno po razvoj stanovništva. U osnovi, demografski razvoj je determinisan uzročno-posljedičnim vezama između društveno-ekonomskih, istorijsko-političkih, prirodno-geografskih, socio-psiholoških i ostalih činilaca i razvojnih procesa u jednome prostoru.

Tako je i razmještaj stanovništva – između ostalog – determinisan kauzalnošću: geografskih uslova za naseljavanje, pri čemu posebno valja apostrofirati klimatska, reljefna, hidrološka i pedološka obilježja prirodne sredine, zatim ekonmskim, društvenim i političkim procesima koji se dešavaju u određenoj sredini te demografskim odrednicama u užem smislu te riječi, koje čine prirodna i mehanička dinamika stanovništva. Svemu tome, dakako, valja pridodati i naseobinsku strukturu, istorijski kontekst nastanka gradova, iskorištavanje prirodnih i drugih resursa, državne međe i slično. U navedenom kontekstu razmještaj i prerazmještaj stanovništva Hrvatske, u suvremenom razdoblju (tijekom posljednja dva do tri desetljeća prošloga vijeka), valja promatrati u međusobnoj uslovnosti i prožetosti naročito karakterističnoga geografskog položaja (triju europskihgeografskih sastavnica – srednjeg Podunavlja, sjevernog Mediterana i zapadnog Balkana), karakterističnih prirodno-geografskih preduslova naseljavanja (plodna zemlja, krš, more), specifičnih istorijsko-političkih i društvenogo-ekonmskih procesa, te teritorijalnih promjena, koje su se odrazile na raznoliku etničku i vjersku strukturu stanovništva, na česte i brojne migracije, te i na odgovarajuću dinamiku ekonomskog razvoja, koji se u posljednje vrijeme nameće kao jedan od ključnih ograničavajućih činioca stabilnom populacionom napretku.

Kada su u pitanju savremene promjene u razmještaju i gustoći naseljenosti hrvatskoga državnog teritorija, onda svakako valja istaknuti da one baštine sve nepovoljnije procese u razvoju stanovništva Hrvatske. Na ovome mjestu je dovoljno tek naznačiti da su procesi ukupne i prirodne depopulacije, snažno iseljavanje i urbano-ruralna preraspodjela stanovništva zemlje, demografsko starenje, visoki izravni i migracijski gubici umnogome pogoršali ionako poremećene prostorne činioce (razmještaj) stanovništva u Hrvatskoj.

Navedeno se – uz regionalne razlike u kretanju stanovništva - ponajviše ogleda u sve neravnomjernijem prostornom rasporedu stanovništva i nejednakoj gustoći naseljenosti, što je pospješilo populacionu polarizaciju zemlje, i to kako prema regionalno-geografskimi upravno-teritorijalnim sastavnicama, tako i prema naseljima, tj. prema urbanim i ruralnim područjima zemlje.

Neravnomjeran razmještaj stanovništva jedan je od temeljnih generatora poremećaja u ekonomskom i regionalnom razvoju, koji postaju činioce znakovitih demografskih, socijalnih, ekonomskih i kulturoloških problema, kako u područjima koja "gube", tako i u područjima koja "dobijaju" stanovništvo.

Gustoća naseljenosti jedan je od najva_nijih pokazatelja napučenosti nekog prostora. U tom kontekstu Hrvatsku karakterizuje dvije bitne činjenice: prvo, pad opšte relativne gustoće naseljenosti (u cjelini kao i u većini hrvatskih županija) te drugo, izrazito neravnomjerna naseljenost. Opšta relativna gustoća naseljenosti Hrvatske pokazuje da je hrvatski državni prostor, u odnosu na ostale europske zemlje, relativno slabo naseljen.

16

Naime, od 43 europske zemlje (uključivši: Andoru, Monako, San Marino i Vatikan), Hrvatska ima manju gustoću naseljenosti od čak 30, a veću od svega 12 zemalja. Unutar hrvatskog prostora postoji izrazita diferenciranost sobzirom na gustinu naseljenosti.

Slika br. 6 Gustoća naseljenosti Hrvatske, po _upanijama, prema popisima 1981., 1991. i 2001. godine

Izvor: Popis stanovništva 2001., DZSRH, Zagreb, 2002. Statistički ljetopis RH 2001., DZSRH, Zagreb, 2001.

17

18