SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ POVIJESTI

Josip Soldo

HUMANIZAM KAO PREDZNAK NOVOG DOBA

Esej

Mentor: dr. sc. Dijana Pinjuh, doc.

Mostar, 2014.

SADRAJ

Uvod ...........................................................................................................31. Dogaaji koji prethode humanizmu........................................................42. Pojava humanizma i renesanse................................................................62.1. Predrenesansni stvaratelji.........................................................63. Humanizam.............................................................................................83.1. Humanizam Sjeverne Europe..................................................9Zakljuak ...................................................................................................11Literatura ...................................................................................................12

UVOD

Humanizam i renesansa su pojave koje nakon skoro tisuljetnog ivljenja u mraku nenapretka, donose izuzetno bitne promjene u svijesti stanovnika zapadne Europe u XIV. stoljeu. Ove promjene nisu ostvarene preko noi, i da bi se na pravi nain mogao objasniti njihov znaaj bitno je shvatiti stanje ivota, i svijesti ovjeka prije ovih dogaaja. Za to objanjenje nam najbolji prikaz daje podruje apeninskog poluotoka, gdje i sam pokret nastaje. Najzasluniji za pojavu renesanse i humanizma su dvije strane, Crkva i Papinstvo te vladari XIV. stoljea. U Italiji se u to vrijeme nalazio veliki broj drava i dravica od kojih su najznaajnije: Venecija, Firenca, Milansko Vojvodstvo, Papinska Drava i Napuljska kraljevina. Te drave su esto u sukobu i borbi za nezavisnost, u kojoj prednjae ovih 5 drava u svojoj sili prema manjim gradovima gdje se vodi borba za zemlju, podanike i sirovine. Zbog mnogobrojnih ratova i nedostatak ljudstva, gradovi se oslanjaju na najamnike, predvoene ambicioznim kondotijerima, kojima je esto na umu popeti se korak iznad drutvene ljestvice koju trenutno obitavaju, tenjom ka vladanju i moi. Zbog toga dolazi do pojave mnogih tiranina, koji svoje ideje i izopaene ideale, ostvaruju preko lea naroda koji ivi na njihovim prostorima. Zbog bespotedne borbe za mo i raznorazna prestolja, oni ne biraju sredstva za ostvarenje svojih ciljeva, koristei se spletkama, podmiivanjima, i jako esto ubojstvima, gdje ne poteuju ni lanove vlastite obitelji - tako dolazi do uvjerenja da je u politici sve doputeno. U svemu tome bitna je uloga i Papinske Drave i samih papa, koji koriste iste naine za stjecanje moi, gdje najveu ulogu ima simonija tj. utrivanje visokih pozicija unutar katolike crkve u zamjenu za novanu naknadu. Pojave poput pobuna i ustanaka su vrlo esti, no usprkos tome, velike obitelji zanemaruju zahtjeve masa, i istovremeno tee da ouvaju ovaj poredak koji su stvorili. Pored svega toga ludog svijeta koji okrujuje obinog ovjeka, javlja se elja za nekim ''novim'', boljim vrijenostima u svijetu antike.

1. DOGAAJI KOJI PRETHODE HUMANIZMU

Europu u 14. stoljeu potresaju mnoge promjene. Prvenstveno se te promjene odnose na stanje u crkvi i njen odraz u vanjskom svijetu. Zbog zapadnog raskola koji se dogodio 1378. godine slijedom dogaaja koji su zapoeli na papinskoj konklavi nakon ega je nastalo stanje bez presedana - postojale su dvojica papa. Osim toga pojavilo se dosta linosti koji su iskazvali svoje neslaganje s crkvom njezinom naukom i nainom djelovanja. to najbolje pokazuje primjer simonije - oznaavajui mogunost kandidiranja za visoke crkvene poloaje u zamjenu za novani polog. Osim toga crkva je uvela cijeli dravni aparat namjenjen samo prikupljanju novca na bilo koje naine. [footnoteRef:1] Uz duhovne i moralne vrijednosti koje su se srozale na jako niske grane, ista je situacija bila i u gospodarstvu. I dalje se vjerovalo tj. propagiralo se da su neiji prihodi i ivotni standard odreeni drutvenim poloajem po roenju; ako uzmemo u obzir da su najdetaljnija pravila gildi i cehova pisana kada su bankari i krupni trgovci drali u aci gospodarski ivot u Europi - ne treba nas uditi teak poloaj plemstva u stjecanju novanih naknada dohotka sa zemlje i okretanje ratnim djelatnostima, i pojavi tiranija gdje se stanovnitvo bezmilo iskoritavalo. [footnoteRef:2] Primjer jedne takve vladavine imamo kod Viscontija u Milanu. Tako Barnabo Visconti poreze utjeruje svim moguim sredstvima, a gdje mu najvanija svrha drave ispada kneev lov na veprove, dok mu prestraeni narod mora hraniti njegovih 5000 lovakih pasa, i brinuti se o njihovom dobrom stanju. [footnoteRef:3] Uz sve ove dogaaje koji su potresali svijest i stvarnost ovjeka 14. stoljene Italije, sve ovo je znatno pogorano najteom epidemijom kuge koja je opustoila Europu 1347. godine. Kuga je dola s istoka, preneena preko talijanskih pomoraca i trgovaca od Tatara na Krimu - prvo na jug Italije pa se poslije proirila cijelim kontinentom. [footnoteRef:4] Da ne bi sve ipak bilo tako crno, prilike u Italiji su ipak omoguile pojavu humanizma i renesanse. [1: Borislav grgin - Ivo Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi Liber, Zagreb, 2008., str. 385- 386.] [2: B. grgin - I. Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 395-396.] [3: Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji, str. 12-13.] [4: B. grgin - I. Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 397.]

Talijanski gradovi drave za razliku od ostatka Europe su se nalazili u bitno drugaijoj situaciji. Zbog stalnih borbi izmeu papa i careva u Italiji nije vie postojala jaka sredinja vlast, te je to omoguilo razvoj mnogih samostalnih gradova sa neovisnim djelovanjem - to je naposljetku dovelo do razvoja trgovine i prosperiteta. Ne treba zanemariti da vladari tih gradova nisu uvijek bili orjentirani sa najboljom namjerom, tovie upravo suprotno. Neki su bili najobiniji razbojnici koji su gledali samo na ispunjenje vlastitih hireva, poput Viscontija u Milanu, dok su drugi bili naklonjeni razvoju umjetnosti i zatiti kulture poput Medicija u Firenci. Ipak jedno im je bilo zajedniko a to je ne ba pretjerana briga za svoje podanike. [footnoteRef:5] [5: B. grgin - I. Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 463.]

Sve ovo dovelo je do razvoja drutva u puno drugaijem smislu nego u ostatku Europe. Dok je u Engleskoj i Franskuskoj feudalizam imao svoj prvi zamah, gdje su ljudi ivjeli i umirali u tekoj muci, radu i ratovima, u Italiji se ivjelo, moe se rei - kapitalistikim nainom ivota. Sa stjecanjem sirovina i proizvodnje dolazi do ranih buruaskih odnosa meu ljudima. Svi ti nezavisni gradovi nebitno o njihovom dravnom ustrojstvu imaju manje vie istu ekonomsku i drutvenu stvarnost. Tako imamo podjelu na: ''ugojeni narod'' koju su poslovima, sreom, ili raznim prijevarama stekli basnoslovno bogatstvo, i na ''mravi narod'' koji nisu bili te sree, te su svoju priliku ekali u ustancima i revoltima, trajkovima i udruivanjima. Bitno je za spomenuti da vie nije bilo one nepremostive razlike u drutvenom poloaju na koju se prije gledalo da se moe stei jedino roenjem, tako da su ove dvije suprotne strane bile blie nego ikad - barem to se srednjeg vijeka tie. Uz sav taj novi steeni poloaj i dostojanstvo nastoji se pruiti ugodan ivot koji prije nisu imali. Tako se nosi raskona odjea, ukraavaju se kue izvana i iznutra skupocjenim namjetajem i slikama, dokazujui time svoj novo steeni poloaj u drutvu. Pored njih imamo i vladare tih gradova koji svoje bogatstvo istiu jo i vie darujui pjesnike, slikare, povjesniare i uene ljude - podiui akademije i galerije. Sve ovo dovodi do najveeg zaokreta u ivotu ljudi u razdoblju od 14. do 16. stoljea a to je pojava humanizma i renesanse. [footnoteRef:6] [6: Miroslav Panti, Humanizam i renesansa, Obod, Cetinje, 1967., str. 16.]

2. POJAVA HUMANIZMA I RENESANSE

Nakon gubljenja svjetovnog morala i nadzora iz ruku crkve osjetio se gubitak u ljudskom voenju. Bez smjernica kako i gdje ivot treba tei, dobivanih prije od strane crkve kojoj se sve manje vjerovalo ovjek je morao nai neko novo vodstvo. A ono je pronaeno u antikom svijetu. Tako umjesto sveenika i monaha tu ulogu preuzimaju laici i graani iako formalno i nisu laici. To su kancelari republika i ugledni notari, te se istiu kao ambasadori i dravnici, slue kao nastavnici u kolama i profesori na sveuilitima. Dolaze kao filozofi i pjesnici, naunici i umjetnici - i ne samo to, ve se i nameu kao ideolozi, pruajui misli o svijetu i ivotu, o ovjekovim mogunostima i njegovoj svrhi. Sve te misli i tenje dominiraju ovom epohom do kojih su doli studijem i romatranjem a nerjetko vlastitim trnovitim iskustvom. Oni sebe nazivaju humanistima te time i cijeli taj pokret koji su izazvali dobiva naziv humanizam. To ime slui svrhu jer je izabrano/dobiveno zbog postavljanja studija o ovjeku (studia humana) u sredite zbivanja. Pokret humanista nastojao je u potpunosti odvojiti se od tog barbarskog srednjovjekovnog svijeta koji nije odgovarao njihovom duhu. Time se oni nastoje da sebe i svoje blinje oplemene i postignu svoj vrhovni ideal i najveu mjeru ovjenosti i civilizacije na kog ih je njihova okolina neprestano podsjeala u vidu spomenika i ostavtine iz rimskog doba. [footnoteRef:7] [7: M. Panti, Humanizam i renesansa, str. 8.]

2.1. Predrenesansi stvaratelji

Prvi takvi predstavnici su trojica najveih i najpoznatijih talijanskih knjievnika predrenesanse su: Dante Alighieri (1265.-1321.), Francesco Petrarca (1304.-1374.) i Giovanni Boccacio (1313.-1375.). Prvi meu njima (ne po veliini ve kronoloki) Dante, roen je u Firenci iz koje je kasnije protjeran, povodom objavljivanja njegovog djela u kojemu je ocrnio mnoge tadanje visoke dunosnike. To je njegovo najpoznatije djelo, imenom Boanska komedija. [footnoteRef:8] To djelo, prvo je dalo ljudima inspiraciju da uvide ljepotu pjesnitva, to nam pie Burckhardt: ''Tada su u Firenci svi znali itati, tovie i gonii magarca pjevali su Danteove canzone...'' [footnoteRef:9] Razlog te pobude bila je u jednu ruku uenje Convite o moralu i etici, a s druge strane misterij Commedije isprepleten oko due. To prikazanje oslobaa puk i vladare svoje priproste vulgarnosti i podie ih do nekih viih zamisli do tenji za naukom. [footnoteRef:10] Dante umire 1321. a njegova Commedia ispunjava itavo stoljee. Suvremenici tu knjigu nazivaju boanskom, a neki Trombetta, pisac 15. stoljea je stvlja meu sveta djela i pobone knjige: ''koje valja prouavati u korizmi''. [footnoteRef:11] [8: B. grgin - I. Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 470.] [9: J. Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji, str. 114.] [10: Francesco de Sanctis, Povijest talijanske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1955., str. 112-113.] [11: F. de Sanctis, Povijest talijanske knjievnosti, str. 192.]

Dalje Danteovo djelovanje nastavlja Petrarca, prozvan i ''ocem humanizma''. Petrarcin ivot i djelo su prepuni proturjeja, on u svom Kancijoneru daje ispovjest ovjeka ko ivi na izmaku srednjeg vijeka, te se neodluan lomi nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanistike ideale s tradicionalnom kranoskom ideologijom, kako da rijei suprotnost izmeu zemaljske i nebeske ljubavi, izmeu neodoljive tenje za sreom u ovom ivotu i iracionalnog straha od smrti i vjenog prokletstva. Njegova vjena inspiracija je Laura de Sade, njegova velika (platonska) ljubav u iju slavu pie pjesme. Izabrani dio je skupio potkraj ivota u zbirku Rasute rime. Zbirka sardi 366 pjesama meu kojima su najbrojniji soneti. Sve ovo nije njegov jedini doprinos buduem humanistikom i renesansnom svijetu. Mnogo vremena je proveo na dugim i napornim putovanjima, traei stara antika djela, meu njima Varronova djela, Plinijevu Historia naturalis, drugu dekadu Livija. Naao je Ciceronove poslanice i dva njegova govora. Njegovom hrabrenju i dareljivosti moemo zahvaliti prvi prijevod Homera i mnogih Platovonih spisa. [footnoteRef:12] [12: F. de Sanctis, Povijest talijanske knjievnosti, str. 194.]

Njegov najbolji prijatelj, i u istu grupu autora svrstani Giovanni Boccaccio koji u svom velikom djelu Dekameron negira i ismijava Srednji vijek. Mnogi su ga napadali, tvrdei da je unitio i pokvario talijanski duh, dok je on sam u starosti bio obuzet grinjom savjesti osudivi vlastitu knjigu. Samo ta njegova knjiga ne bi bila mogua da u talijanski duh ve nije bila ula pokvarenost. Dijelio je strast prema klasinoj knjievnosti i starim rukopisima, ali zbog ivotnih okolnosti i utjecaja oca nikad nije stekao solidnu naobrazbu iz latinskog. Zbog toga se on okree pisanju na ivom, narodnom talijanskom jeziku. U Napulju, je boravio na dvoru pod zatitom kraljice Ivane I. (1343.-1381.), te vjerojatno tamo zapoinje pisanje svog najveeg djela Dekamerona. Njegova kritika drutva u Dekameronu je prikazana u skladu sa svim kranskim naukama. Djelo prikazuje dolazak kuge u Firencu i bijeg njenih itelja u unutranjost. Likovi u djelu, mladii i djevojke, se dolino meusobno ponaaju, ne pripovjedaju u petak kako bi imali vremena za molitvu. Istiu u svojim priama viteki idel o velianstvenosti i velikodunosti kraljeva i vitezova, pokuavajui tim primjerom dati smjer vladarima o nainu ponaanja. No zato se oto kritizira i napada udorednost sveenstva, dok se sam kranski nauk, i valjanost kranske vjere, nikada i niime ne dovodi u pitanje. [footnoteRef:13] [13: B. grgin - I. Goldstein, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 472.]

3. HUMANIZAM

U 14. i 15. stoljeu potaknuti Petrarkinim primjerom, humanisti tragaju po arhivima i bibliotekama za starim rukopisima. Tako Coluccio Salutati (1331.-1406.) otkriva Ciceronova Epistulae ad familiares (Pisma prijateljima), Poggio Bracciolini (1380.-1459.) Lukrecijev spis O prirodi stvari i neke Ciceronove govore. Rukopisi Tacita Katula, Propercija i drugih dolaze na svjetlost dana. Oni potiu stvaranje velikih biblioteka od kojih su najpoznatije od obitelji Medici, Petrarce i drugih. Otkrivanje, uvanje i izdavanje antikih djela doprinosi im da postanu dio kulturnog nasljea i predmet stalnih prouavanja. Napori humanista istiu upotrebu latinskog jezika i napadaju jezik i stil teologa i pisaca srednjeg vijeka. Njihovi napori pokazuju na nov nain gledanja na svijet i ovjeka. Zbog nedovoljnog poznavanja klasike oni ne uspjevaju stvoriti novu filozofiju, ve oni koji piu o njoj dijele se na par osnovnih kola proizvedenih u antikog Grkoj: platoniste, aristotelevce i antiskolastiare. U njihovim spisima je esto primjetno neznanje te se uenja Platona i Aristotela esto mjeaju, a ista su veome striktno odjeljena, a da ne spominjemo da se u svojim stavovima daleko otklanjaju od stavova katolike crkve to tadanjim humanistima nije bilo poznato. U podruju obrazovanja se vidi da humanisti nisu filozofi ve uitelji, njihova je elja da obrazuju druge, to ukazuje njihovo ime, da su uitelji humanistikih nauka, u koje se ubrajaju gramatika, poezija, povijest, etika i retorika. Veina humanista su uitelji koji to zvanje koriste da ire humanistike ideale, a po njihovom shvaanju klasino obrazovanje je ideal obrazovanja. Ukratko sve to spada u klasiku je samo po sebi ideal jer je proizalo iz po njima najsavrenijeg razdoblja ljudske povijesti. [footnoteRef:14] Meutim humanisti nisu pripadnici nekog odreenog drutvenog sloja iako su prvi predstavnici ovog pokreta bili iz bolje stojeih obitelji, tako je Petrarca bio sin jednog biljenika, a Boccaccio sin bogatog trgovca. Meu njima je bilo svih drutvenih kategorija od svjetovnih ljudi do pripadnika sveenstva, bogatih i siromanih, visokih slubenika i sitnih biljenika itd. Kako je vrijeme odmicalo sve vei broj predstavnika niih klasa poinju initi vei dio njihovog ukupnog broja. [footnoteRef:15] [14: Dragoljub R. ivojinovi, Uspon Evrope (1450-1789), Matica srpska, Beograd, 1989. str. 19-21.] [15: M. Panti, Humanizam i renesansa, str. 157.]

3.1. Humanizam sjeverne Europe

Nakon to se izlio iz Firence, humanizam je preplavio cijelu Europu, tako humanizam u Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj i Nizozemskoj ima odreene karakteristike. Humanisiti sjeverne Europe se zalau za proiavanje vjere i crkve, s idealom uene pobonosti. Prema njima put ka istoj vjeri vide u nauci koja treba ovjeanstu pokazati put i osloboditi ga od svega to je ovozemaljsko. Istina se nalazi u Svetome pismu, a svjetovna znanja otvaraju put prema pobonosti. Napori Gijoma Budea dovode do otvaranja College de Francea oko 1530. ime se prekida tradicija srednjovjekovnih sveuilita. Grki, hebrejski, matematika i latinski, predstavljaju prve predmete i ideal humanista. Humanistiko uenje prodire duboko u svijest Engleza, u crkvu, na dvor i na sveuilita. Njihove ideale ire sveenici meu kojim Kolet zauzima posebno mjesto. On otvara u Oxfordu kolu, gdje 1496. dri predavanja o pismima sv. Pavla. [footnoteRef:16] [16: D. R. ivojinovi, Uspon Evrope (1450-1789), str. 23-24.]

Najistaknutiji predstavnik humanizma u sjevernoj Europi definitivno je Erazmo Rotterdamski (1466.-1536.). Erazmo je kolovan u Parizu, te putuje po Europi (Engleska, Venecija, vicarska) i rano pokazuje veliku naobrazbu. On pristupa filozofskim i vjerskim problemima suzdrano, te se zalae za proiavanje tekstova i bolje razumjevanje meu ljudima. On je popularizirao znanje i humanizam izdavi 1500. godine svoje djelo Zbirka izreka, tj. zbirku izreka klasinih mislilaca sa objanjenjima. Tim djelom je pribliio humanizam itaocima, a sa klasinog obrazovanja uklanja mistiku koja ga okruuje. Svoje poglede na drutvena i vjerska pitanja Erazmo je iznosio na razliite naine. Njegovo najpoznatije djelo je Pohvala ludosti (1509.), djelo koje je pisano sa puno duha i satire, predstavlja pogled na svijet i na sve njegove slabosti. Ideja za djelo mu je dola sasvim sluajno, sjetio se se imena svog prijatelja Thomasa Moora, bliskog rijei moria to na grkom znai ludost. Dopalo mu je da dopusti ludosti da govori u njegovo ime, jer bi zbog istine gorio na lomai. [footnoteRef:17] Najotrija kritika upuena je sveenstvu, svjetovnom ivotu, i stavljanja naglaska na crkveni ritual, a ne na samu sutinu vjere. To djelo otkriva njegov stav, ija je sutina ''Kristova Filozofija''. Njegova misao pokazuje nezavisnost i udaljavanje od Rima i reformacije, te ouvanje i jedinstvo crke, to ga odvaja od Luthera i njegovih sljedbenika. Njegova umjerenost, tolerancija, preciznost i uvjerljivost ine ga neprihvatljivim za katoliku crkvu i protestante. [footnoteRef:18] [17: Erazmo Roterdamski, Pohvala ludosti, Bibliodiseja, Beograd, 2012., 20-21.] [18: D. R. ivojinovi, Uspon Evrope (1450-1789), str. 23-24.]

Jo jedan istaknuti lan Sjeverno Europskog humanizma je Thomas Moore (1478.-1535.). U jednu ruku moe se rei i sljedbenik Erazma, sa neto drugaijim pristupom. kolovan i roen u Engleskoj, ovjek vrstih principa, koji su ga na kraju kotali i ivota. Pie svoje najpoznatije djelo Utopiju 1516. u kojem eli pokazati u kakvom se stanju nalaze pojedine drave, prije svega Engleska. U prvom dijelu knjige je prikazan ideal savrene zajednice podijeljen u oblasti i gradove, pravedne i liene privatnog vlasnitva. Dok je drugi dio osuda rata, bogatih, te drutvene nepravde. Mnogi kritiari napadaju njegove prijedloge i ideje kao intelektualnu zabavu humanista, otpor srednjovjekovnih ljudi kapitalizmu, ili predvianju budueg drutva. On je po struci pravnik, te se brzo uzdie u istaknutog dravnika. Iako postaje kancelar Engleske, on ne zanemaruje svoje humanistike studije. Kao kancelar nije u prilici iriti svoje ideje, a pri sukobu Henrija VIII. sa Vatikanom daje ostavku. Poto je odbio da poloi zakletvu kojom priznaje kraljevu nadmo u vjerskim pitanjima, on taj in plaa svojom glavom. Tako sukob izmeu politike i ideje zavrava pobjedom politike. [footnoteRef:19] [19: D. R. ivojinovi, Uspon Evrope (1450-1789), str. 24.]

ZAKLJUAK

Humanizam je doao nakon mranog razdoblja Srednjeg vijeka u vidu preporoda svih dijelova ivota. Pojavivi se, i proirivi po cijeloj Europi, koliko mu je to bilo doputeno. Zanimljivo je to to se humanizam uzdigao onda kada je ljudima bilo najtee. Kada su izgubili vjeru u svaki vid ustanova koji ih je okruivao, kada su se nai nadasve izgubljeni, jer do tada njima jedini izvor informacija o stvarnom svijetu i onom duhovnom koji ih okruuje - crkva je izgubila svaku svoju vjerodostojnost. Oni su potraili svoju vjeru u neemu dalekom, i za njih davno izgubljenom, u antikom svijetu i stavi ovjeka u sredite zbivanja. Zanimljiva je paralela koja mi je tijelom pisanja ovog rada cijelo vrijeme bila u glavi, ta to je da nas u dananjem svijetu, oito eka jo jedan ponovljeni pokuaj humanizma. Danas kada je sve napako, gdje bi lagano mogla sjesti neka nova Pohvala ludosti, kada se u kolama zapravo ne ui kako uiti nego se ui kako ponavljati, kada doktori ne lijee nego gledaju kako zaraditi na bolesti, kada medji ne izvjetavaju o stvarnom stanju stvari, nego pogoduju velikim korporativnim interesima, kada ak ni vjera, ni odlazak u crkvu, je eto samo tako reda radi. Nita nije onako kako bi trebao biti u svojoj pravoj sutini. Ne predstoji nam nita nego, iz tog pada, ponovo se uzdignuti. Samo pitanje ostaje, koje vrijednosti sada potraiti?

LITERATURA

Burckhardt, Jacob, Kultura renesanse u Italiji, Matica hrvatska, Zagreb, 1953.De Sanctis, Francesco, Povijest talijanske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1955.Grgin, Borislav - Goldstein, Ivo, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi Liber, Zagreb, 2008.Panti, Miroslav, Humanizam i renesansa, Obod, Cetinje, 1967.Roterdamski, Erazmo, (prev. sa latinskog dr. Darinka Neveni-Grabovac), Pohvala ludosti, Bibliodiseja, Beograd, 2012.ivojinovi, Dragoljub R. Uspon Evrope (1450-1789), Matica srpska, Beograd, 1989.

2