KALKULACIJA CIJENA

- Potiče od latinske riječi CALCULATIO (kamenčić za brojanje, računanje)

- U ekonomici znači: izračunavanje, proračunavanje, predračun ili proračun

- KALKULACIJA - računski postupak kojim se izračunava cijena (nabavna, prodajna, cijena koštanja…)

- Kalkulacija služi za:

- donošenje poslovnih odluka

- kontrolu troškova

- kontrolu ekonomičnosti

- ocjenu svrsishodnosti troškova

- povezanost troškova i učinaka

- ocjenu pravilnosti raspoređivanja

troškova

ZADACI KALKULACIJE:

1. Da obuhvati sve troškove (popisivanje troškova prema određenim stajalištima - vrstama, mjestima troškova)

2. Da rasporedi troškove (prenošenje obuhvaćenih troškova na učinke - koeficijent strukture, koeficijent prijenosa)

Izračunom kalkulacije cijene želi se saznati pokrivaju li se u cijelosti ili ne utrošeni elementi procesa rada.

SMISAO obuhvaćanja i raspoređivanja troškova:

- da se proizvodnja proizvoda ili usluga optereti upravo onim troškovima koje

taj učinak stvara

PRAVILA IZRADE KALKULACIJE

1. TOČNOST ( točan obuhvat troškova)2. DOKUMENTIRANOST (za svaki trošak

mora postojati odgovarajući dokument) 3. POTPUNOST (da se obuhvate svi

troškovi)4. DIFERENCIRANOST (razvrstavanje po

vrstama, mjestima i nositeljima troškova)5. PRILAGODLJIVOST (usklađenost

tehnološkom procesu)

6. PREGLEDNOST (da se lako uočava njena struktura i sadržaj)

7. AŽURNOST (da se izvrši obračun na vrijeme)

8. USPOREDIVOST (da se može uspoređivati sa prethodnim pa čak i kalkulacijama drugih)

9. EKONOMIČNOST (veća korist od njenih troškova)

ELEMENTI KALKULACIJE

1. Neposredni troškovi materijala2. Funkcionalna amortizacija3. Neposredne brutto plaće po učinku4. Ostali neposredni promjenljivi troškovi5. Promjenljivi dio općih troškova stvaranja učinaka6. Promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje

I. PROMJENLJIVI TROŠKOVI – ukupno

7. Stalni troškovi stvaranja učinaka

8. Stalni dio općih troškova stvaranja učinaka

9. Stalni dio općih troškova uprave i prometa

II. STALNI TROŠKOVI - ukupno

III. CIJENA KOŠTANJA ( I + II )

10. Dobit – gubitak

IV. PRODAJNA CIJENA BEZ PDV-a (osnovica za izračun PDV-a)

11. PDV

V. PRODAJNA CIJENA

VRSTE I METODE KALKULACIJE

S obzirom na VRIJEME IZRADE razlikujemo:

1. PRETHODNU ILI PRETKALKULACIJU• izrađuje se prije početka izrade učinaka• temelji se na normativima utrošaka predmeta rada

sredstava za rad, radnim normama i poreznim propisima)

2. NAKNADNU ILI OBRAČUNSKU KALKULACIJU

• izrađuje se na temelju stvarnih podataka • služi za analizu i kontrolu prethodne kalkulacija

POSTOJE SPECIFIČNE DJELATNOSTI:- BRODOGRADNJA- GRAĐEVINARSTVO- POLJOPRIVREDA

- Specifičnost se ogleda u dužini tehnološkog procesa, pa se ispostavljaju MEĐUKALKULACIJE – privremene situacije, a po završetku kompletnog posla ispostavlja se OKONČANA SITUACIJA (rekapitulacija svih privremenih situacija)

METODE KALKULACIJE

1. KALKULACIJA CIJENE KOŠTANJA

2. KALKULACIJA DOPUNSKOG TROŠKA

3. KALKULACIJA CIJENE PROIZVODNJE

KALKULACIJA CIJENE KOŠTANJA:

a) Djelidbene ( divizione) kalkulacije

- jednostavna djelidbena kalkulacija

- sumarna djelidbena kalkulacija

- kalkulacija ekvivalentnih brojeva

- kalkulacija vezanih proizvoda

b) Dodatne ( adicione ) kalkulacije

- sumarna dodatna kalkulacija

- diferencirana dodatna kalkulacija

c) Mješovite kalkulacije

DJELIDBENE KALKULACIJE

- Jednostavna djelidbena (čista, sumarna) kalkulacija:

- može se primjenjivati u poduzećima koja proizvode jednu vrstu istorodnih učinaka (elektranama, plinarama, pivovarama, tvornicama cementa …)

- ukupni troškovi se podjele brojem proizvedenih učinaka

DJELIDBENA (diviziona) KALKULACIJA

- pretpostavka je homogena proizvodnja, velikih serija, ali samo jednog proizvoda

- ukupni troškovi serije se dijele na ukupne učinke

ukupni troškovi+ razlika

jedinična cijena = --------------------------------

količina učinaka/usluga

razlika = prodajna cijena - troškovi

- Složena djelidbena kalkulacija (fazna, diferencirana):

- koristi se pri proizvodnji jedne vrste istorodnih učinaka

- troškovi se ne utvrđuju u jednom iznosu već: - po fazama procesa proizvodnje- po mjestima nastanka učinka- po elementima strukture cijene

- pruža znatno bolju osnovicu za: - kontrolu troškova- ekonomiziranje elemenata radnog procesa

Kalkulacija ekvivalentnih brojeva

- primjenjuje se kod stvaranja nekoliko srodnih proizvoda (razlikuju se po dimenzijama, obliku i kvaliteti: debljini lima, motori različite snage, odjeća …)

- troškovi pojedinih učinaka zbog srodnosti imaju određene omjere, a time im pridodajemo određene ekvivalentne brojeve- s brojem 1 označujemo učinak koji dominira u

strukturi (bilo apsolutno ili relativno)- troškove raspoređujemo:

- koeficijentom prijenosa- strukturom proizvodnje izražene u ekvivalentu

Primjenjuje se kod raznovrsnog asortimana, kada učinci nisu istovrsni (postoji više proizvoda/usluga koji se razlikuju po kvaliteti, brojnosti, dimenzijama – a time i po visini troškova koje izazivaju)

- Ekvivalentni brojevi odražavaju relativne odnose među troškovima pojedinih proizvoda/usluga

- Ekvivalentni brojevi su UVJETNE jedinice koje služe za raspored troškova po učincima

Kalkulacija vezanih proizvoda

- primjenjuje se u slučajevima kad uz proizvodnju jednog ili više glavnih proizvoda nastaju i sporedni proizvodi

- cilj je utvrditi cijenu koštanja glavnog proizvoda

- od ukupnih troškova izdvoji se dio koji se odnosi na sporedni proizvod (po prodajnoj cijeni), a ostatak se odnosi na glavni proizvod

DODATNE KALKULACIJE

- Primjenjuju se pri proizvodnji različitih učinaka

- Učinci ne stoje o određenim stalnim odnosima

- Izazivanju različite troškove, ne može se računati na ukupne troškove

- Razvrstavaju se na dvije osnovne skupine troškova: neposredne i opće

- Sumarna dodatna kalkulacija:

- utvrđuju se neposredni troškovi za svaki učinak (normativi, standardi, norme)

- opći troškovi se raspoređuju razmjerno prema jednoj vrsti neposrednog troška (koeficijentom prijenosa ili strukture)

- Diferencirana dodatna kalkulacija:

- opći troškovi se raščlanjuju po skupinama općih troškova i mjestima nastanka

- opći troškovi se dodaju neposrednim- kao osnovica za raspored služe neposredni

troškovi (koji su najviše uzrokovali nastanak odgovarajućeg općeg troška)

Mješovite (kombinirane) kalkulacije

• predstavlja kombinaciju obje metode• neposrednim troškovima učinaka dodaju se

opći troškovi • kalkulacijom ekvivalentnih brojeva utvrdi se

cijena koštanja istorodnih učinaka

KALKULACIJA DOPUNSKOG TROŠKA

- Bit ove kalkulacije je da se postojeća proizvodnja optereti svim troškovima te proizvodnje

- Dodatna proizvodnja se opterećuje samo troškovima koje ta dodatna proizvodnja uzrokuje

KALKULACIJA CIJENE PROIZVODNJE

- Direct costing- Odstupa od klasičnog načina utvrđivanja

cijene koštanja- Polazi od činjenice da proizvodnja određene

količine utiče samo na dio troškova (promjenljive i relativno stalne)

- Na troškove kapaciteta (apsolutno stalne troškove) ne utječe

- U trgovini i ugostiteljstvu - koristi se - izračunavanje cijene i s pomoću MARŽE- Kod primjene marže - na ukupan iznos

nabavnih cijena s dodatkom zavisnih troškova osnovnog materijala dodajemo planiranu dobit

- Maržu možemo izraziti i u postotku