Marko Kostanić - Aspekti socijalističke političke epistemologije

7/29/2019 Marko Kostanić - Aspekti socijalističke političke epistemologije

http://slidepdf.com/reader/full/marko-kostanic-aspekti-socijalisticke-politicke-epistemologije 1/10



kOSTANiĆ,mARkOAspekti socijalističke političkeepistemologije



186

kOSTANiĆ,mARkOAspekti socijalističke političkeepistemologije

Već nešto više od četiri godine, ako kolapsLehman Brothersa uzmemo za inauguralnu toč-ku, svijet se nalazi u ekonomskoj krizi razmjerasličnih onoj iz tr idesetih godina prošloga stolje-ća. Ozbiljnosti krize, pored evidentnih realnihekonomskih pokazatelja, svjedoči i nezanemariv

proboj lijevih ideja u mainstream. Pr venstvene zaslugeza proboj imaju efekti krize na živote većine – br utalannapad na standard kroz tzv. mjere štednje, rast nezapo-slenosti, ukidanje socijalnih prava i nastavak demonti-ranja preostataka države blagostanja. R ascjep izmeđudominantne ideologije i degradirajućih životnih uvjetaneminovno je morao olabaviti hegemonijski okvir.Osim vijesti o porastu prodaje Kapitala ili Komunističkogmanifesta u medije su pripušteni heterodoksni obrascitumačenja krize i kritike ekonomskih instrumenata ko-

jima vladajuća klasa i njihovi ekspertni ešaloni pokuša-vaju riješiti krizu. Uz nekoliko rijetkih iznimki lijevihnaklonosti iz akademskog miljea koji posjeduju javnureputaciju stručnjaka, ključni podstrek širenju medij-skog polja dale su razne socijalne borbe i buntovi. Uz ra-zne konkretne lokalne borbe u svim državama, bilo stu-dentske ili sindikalne, globalni amblemi postali suOccupy Wall Street, Arapsko proljeće i otpor grčkog na-roda. Karakteristika koja povezuje sve pokrete njihov jenastanak na ruševinama organizirane ljevice. I shodnotome glavna nit koja se provlačila kroz rasprave o njiho-voj uspješnosti ili dugotrajnosti pitanje je metoda ilimodela organizacije. Nužno je zabilježiti da te r uševinenisu svugdje iste niti da su recentne ekonomske i poli-tičke povijesti država i kontinenata svedive jedna nadrugu. Za ovu priliku dostatno je dijagnosticirati global-ne trendove implementacije određenih ekonomskihpolitika znanih kao neoliberalizam i paralelni, ali imeđuovisni uzmak ljevice. Ipak, zbog nemogućnosti,što uzrokovane prostorom što informacijskim deci-tom, uzimanja u obzir svih razlika i zbog mjesta na ko-

jem se piše i objavljuje ovaj tekst implicitni referentniokvir rasprave o organiziranju ljevice u ovom tekstu bitće situacija zapadne i istočne Europe. Presudni problems obzirom na nedavna socijalna i politička gibanja na lje-vici i perzistentnost krize postavio je Immanuel Waller-stein u kratkom osvrtu01 na “lijevu” 2011.: “Nije riječ otome da su OWS, Arapsko proljeće ili indignadosi posti-gli sve čemu su se nadali. Radi se o tome da su uspjelipromijeniti svjetski diskurs, udaljivši ga od ideoloških



kOSTANiĆ,mARkO Aspekti socijalističke političke

epistemologije

UP&UNderGroUNdProljeće 2012.187

mantri neoliberalizma prema temama kao što su ne- jednakost, nepravda i dekolonizacija. Prvi put nakondugo vremena obični ljudi raspravljaju o samoj prirodisustava u kojem žive, ne uzimajući ga više zdravo za go-tovo. Pitanje koje trenutno stoji pred svjetskom ljevi-com je kako krenuti naprijed i prevesti ovaj inicijalni di-

skurzivni uspjeh u političku transformaciju”. Nezaobi-lazni korak u prevođenju rasprava je o modelu organizi-ranja koji je transformaciju sposoban provesti.

Pogreške ahistorizacije

Konkretna rasprava se odvija ili će se odvijati u konkre-tnim borbama i ne smije se podleći izazovu imaginira-nja najpoželjnijeg modela na papiru u maniri ahistorij-ske kcije koja kasnije služi kao valorizacijska matricaza sva zbivanja na terenu. Najčešći primjer takvih ima-ginacija male su lijeve organizacije raspršene po cijelomsvijetu čija se legitimacijska potka, i organizacijska iprogramska, temelji na nekom od sukoba u povijesti lje-vice 20. stoljeća, pa se tako samoprozivaju npr. trocki-stičkima ili maoističkima, pritom previđajući očitu dis-paratnost između činjenice da je u vrijeme tih raskolaljevica bila na vlasti i defanzivne pozicije koju danas za-uzima. Taj previd simptom je eliminacije osnovnih mar-ksističkih procedura analize, tj. prostog fakta da ni ljevi-ca ne funkcionira u povijesnom vakuumu. Nesumnjivopostoji gradacija po relevantnosti tih organizacija i svr-hovitosti njihovih funkcija u današnjim borbama, nonjihovo ishodišno historijsko situiranje za posljedicuima beskonačne, neproduktivne rasprave o historiji lje-vice kroz prizmu aproksimacije revolucionarne auten-tičnosti s jasno ocrtanim demarkacijskim linijama. Pri-tom, treba naglasiti da problemi koje takve organizacijenose sa sobom nisu plod epistemoloških decita većkonkretne historijske putanje ljevice od države blago-stanja do raspada SSSR-a i neoliberalne kontrarevoluci-

je. Njihovu funkciju nužno je historijski paralelno čitatis akademizacijom i kulturalizacijom marksističke teori-

je02 od Drugoga svjetskog rata naovamo kao dvostrukimsimptomskim račvanjem deformacije masovnih partijai nestanka država realno postojećeg socijalizma. S drugestrane, iznimno je snažna tendencija na ljevici koja otpi-suje realno postojeće socijalizme kao potpuno promaše-ne pokušaje od kojih nemamo što naučiti i čija nam is-

kustva samo okaljavaju imidž. Problem s ovom tenden-cijom također leži u suspenziji historizacije u presu-dnom momentu analize u kojem gura totalitarizmaulazi u igru i pr iječi ispitivanje svih historijskih uvjeta iokolnosti u kojima su se transformativni socijalističkiprojekti pokušali realizirati. Radi se o pristajanju na li-

beralnu ucjenu, plod hladnoratovske propagande, kojakao proces valorizacije realnih socijalizama nudi formu-lu razvitka socijalističkih odnosa od ideje do formacije ulaboratorijskim uvjetima kao da imperijalistički nepri-

jatelj uopće nije postojao i cijelo vrijeme pokušavao zau-staviti revolucionarni prevrat i kao da nije postojala po-litička i ekonomska historija prostora na kojima su seprevrati dogodili. Velika opasnost brisanja socijalističk-og nasljeđa kao opterećujućeg balasta nalazi se u poslje-dičnoj eliminaciji klasne dimenzije iz današnjih borbi.Često se klasni antagonizam i materijalni interesi za-mjenjuju s borbom za ahistorijsku univerzalnost ljud-skih prava i na taj način zaobilaze sve kontradikcije i pri-like za uprljati ruke, pritom zaboravljajući da je netkomorao dobrano uprljati ruke da bi danas u nekim soci-

jalnim pravima uživali.

Za analizu realno postojećih socijalizama

Odabir naznačivanja dviju tendencija na ljevici koje seodlikuju specičnim tretmanom realno postojećih soci-

jalizama služi naslućivanju teze o nužnosti sagledavanjatih historijskih procesa za suvremene borbe. Pr venstve-no, za sagledavanje kontradikcija koje borba akcijski iartikulacijski susreće danas u raskoraku između defan-zivne, minorne pozicije, teorijske koherencije kritikekapitalističkog sistema proizvodnje i kriterija valoriza-cije što b i to socijalizam/komunizam bio. Također, fun-damentalni problemi s kojima će se eventualni budućitransformativni projekti susresti neće biti previše razli-čiti od onih s kojima su se susretale komunističke parti-

je i lijevi pokreti kroz prošlo stoljeće što je evidentno i izpomaka ulijevo na južnoameričkom kontinentu. Posta-vlja se pitanje kako transformativni socijalistički projektkao regulativni horizont uvjetuje današnje frontove.Kako taktički i strateški pomiriti raskorak između soci-

jalne vidljivosti i političke snage ljevice i argumentacij-ske snage ljevice s obzirom na ideološku klimu inužnost izgradnje masovnih organizacija? Kako oda-

01 Wallerstein,I.(2012).“Svjetskaljevicanakon2011.”.Zarez ,xiv/327,2.veljače2012.

02 Vidi:Anderson,P.(1976).Consi-

derations on Western Marxism.London:Verso.



vljanje i visoki standardi radničkih prava neminovnokoče poduzetničku inovaciju i razvoj proizvodnih sna-ga. Lebowitz kao osnovni problem Kornaieve analizeprepoznaje centralnu metodološku pretpostavku – sis-teme zemalja realnog socijalizma tretira se kao organskesisteme. To jest, Kornaieve uvide je lako odbaciti kao ire-

levantne za socijalizam jer se bez problema može utvr-diti da socijalizam u tim zemljama nije postojao – u ze-mljama istinskog socijalizma ne bi se sustav organiziraoputem novca i tržišta, postojalo bi demokratsko samou-pravljanje bez birokratske šape i socijalizam ne možepostojati u jednopartijskom sistemu niti u jednoj državi.Dakle, Kornaieve analize o nemogućnosti koincidiranjasocijalističke etike solidarnosti i kolektivnosti i “univer-zalnog” modela ekasne ekonomske strukture lako jedismisivno odbaciti iz perspektive epistemološke i me-todološke rigidnosti, ali to nije dovoljno i time bi se sa-moeliminirali osnovni poučci marksističke analize.Osim što su ti problemi nezaobilazni dio političkih pro-cesa transformativnih projekata važno je utv rditi jesu liti problemi inherentni socijalizmu kao organskom sis-temu ili predstavljaju samo nužne kontradikcije u real-no postojećim socijalizmima koji su bi li konstituiranikroz dva antagonizirajuća registra – kapitalistički tržišniodnosi i socijalistički odnosi u nastajanju. Lebowitzkreće od ključne Marxove pretpostavke – nužni uvjeti za

reprodukciju skupa produktivnih odnosa razlikuju se ovisnoradi li se o organskom sistemu ili sistemu u nastajanju. Mar-xov uvid je nastao u analizi formiranja kapitalizma u ko-lonijama, ali služi kao nužna metodološka početna toč-ka u analizi transformativnih socijalističkih projekata.Ključnu odrednicu organskog kapitalističkog sistemaLebowitz nalazi u Marxovom citatu: “U daljem razvitkukapitalističke proizvodnje razvija se takva radnička kla-sa koja po svom vaspitanju, tradiciji i navici priznajezahteve tog načina proizvodnje kao po sebi razumljiveprirodne zakone. Organizacija izgrađenog kapitalističk-og procesa proizvodnje lomi svaki otpor”04 . Pitanje jekojim se političkim procesom dolazi od sistema u nasta-

janju do organskog sistema. To jest, kako se proizvodeljudi koji svojom funkcijom unutar reprodukcije siste-ma njegove pretpostavke pretvaraju u uvjete, čine ga or-ganskim. Političke mehanizme u tom procesu Lebowitznaziva “umjetnim sredstvima” (articial means). Umje-tna sredstva u konstituciji kapitalizma kao organskogsistema razni su mehanizmi procesa prvobitne akumu-

gnati neproduktivne rasprave o odnosu reformizma irevolucije iz perspektive konkretnih borbi? Kako uspo-staviti politički kontinuitet, popularno znan kao “lini-

ja”, između različitih razina apstrakcije, od ideološkihzamki borbe na razini partikularnih slučajeva do for-malnih analiza fundamentalnih kontradikcija kapitaliz-

ma? Kako realizirati mobilizacijske i agitacijske potenci- jale s obzirom na razine apstrakcije i kontradikcije kojeih prate iz perspektive najadekvatnije organizacijskeforme? A kako artikulirati urgentna pitanja organizacij-ske forme iz perspektive instrumenata djelovanja na ra-spolaganju – uličnih, edukacijskih, sindikalnih,elektoralnih?

Analiza realno postojećih socijalizama i popratnouspostavljanje socijalističke političke epistemologijenezaobilazan su resurs za formiranje kontura suvisle al-ternative. Standardni liberalni prigovor kojim se socija-lističkom društvenom uređenju pripisuje neminovnaneekasnost i decitarnost u odnosu na kapitalističkirežim proizvodnje potrebno je sagledati upravo na tere-nu realno postojećih socijalizama, a ne eskiviranjemtvrdnjom o nesocijalističkoj naravi tih sistema ma koli-ko ta tvrdnja po mnogim kriterijima bila točna. Tim ar-gumentacijskim manevrom prvenstveno se želi ukazatina osnovnu manjkavost standardnog prigovora – ahisto-rijsko formiranje kriterija usporedbe prema internimobrascima valorizacije ekasnosti kapitalističkog siste-ma proizvodnje. Vrlo korisno polazište predstavlja tekstMichaela Lebowitza “The Socialist Fetter: a CautionaryTale”.03

Od sistema u nastajanju do organskog sistema

Nakon uvodnog prikaza parametara koji su obilježili ču-venu debatu o socijalističkom računu iz međuratnogperioda dvadesetog stoljeća i pozicije koju je zauzimalaaustrijska škola, Lebowitz ulazi u raspravu s aplikacija-ma teorija o strukturnoj decitarnosti socijalističkognačina proizvodnje u analizi raspada ekonomskih susta-va zemalja realno postojećeg socijalizma. Posebnu pa-žnju pridaje analizama mađarskog ekonomista JanusaKornaia o nužnim kroničnim nestašicama, nemogućno-sti razvoja proizvodnih snaga i ostalim problemima tihzemalja. Kornai korijen problema detektira u samoj lo-gici socijalističkog načina proizvodnje. Centralno upra-

03 Lebowitz,M.(1991).“TheSocia-listFetter:aCautionaryTale”. Socialist Register ,Vol.27.

04 Marx,K.,1973.,Kapital ,24.glava,I.tom,str.651;BIGZ/Prosveta,Beograd





190

05 Vidi:MeiksinsWood,E.(1999).“PoliticsofCapitalism”.Mont-

hly Review ,Volume51,Issue4.

lacije i realne supsumpcije. Ti procesi nisu samo nužanprvotni grijeh koji kasnije omogućava klizno odvijanjekapitalističkog režima proizvodnje i univerzalni modelvalorizacije ekasnosti već se oni cijelo vrijeme odvijajuparalelno s “normalnim” ekonomskim procesima uobliku “akumulacije kroz razvlaštenje”. Lebowitz posta-

vlja ključno pitanje – koja bi bila socijalistička “umjetnasredstva” koja bi omogućila prelazak u organski socijali-stički sustav koji ne bi bio decitaran u razvoju proizvo-dnih snaga i udovoljavanju ljudskim potrebama.

Umjetna sredstva

Kao što je Marx tvrdio da formalni vlasnički odnosi nisudovoljni za uspostavu kapitalističkog načina proizvo-

dnje, identičan problem je prisutan i pri uspostavi soci- jalističkog načina proizvodnje. Društveno vlasništvonad sredstvima za proizvodnju ne proizvodi uvjete vla-stite ekasnosti po sebi. K ljučni problem po Lebowitzu

je nepromijenjeno tretiranje radne snage kao privatnogvlasništva od strane radnika. Ulazak u radni proces injegov ishod i dalje je određen privatnom raspodjelomdobiti i rizika. Privatno vlasništvo nad radnom snagom idruštveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju in-dikator su paralelnog supostojanja dvaju organskih su-stava i neminovno vode ka nekim od problema koje jeKornai detektirao. Kao što je kapitalizam primorao ra-dnike na ovisnost o kapitalu t ako se socijalističkimumjetnim sredstvima radnike primorava na ovisnost ozajednici ili kolektivu. Stvaranjem tog tipa ovisnosti eli-minira se problem kontradikcija poduzetničke agilnostii inovacije unutar supostojećih organskih sistema.Perzistentnost tretiranja radne snage kao privatnog vla-sništva iziskuje nužnost insistiranja na zabrani bilo ka-kve privatizacije društvenog vlasništva. Također, nužan

je rad na zasnivanju demokratskih i decentraliziranihmodela samoupravljanja koji bi mijenjajući činjenicemijenjali i ljude koji u njima sudjeluju. Radi se o dugo-trajnom i nepredvidivom, no i neizbježnom historij-skom procesu jer “u odsutnosti već postojeće superior-nosti komunističke forme proizvodnje, razvoj novogcommon sensea koji prihvaća logiku proizvodnje s ciljemzadovoljavanja ljudskih potreba čini se jedinom puta-njom stvaranja uvjeta u kojima komunizam proizvodisvoje vlastite pretpostavke”. Za razliku od klasičnog

marksističkog argumenta o razvoju proizvodnih sred-stava kao uvjetu za transformaciju, ključna borba vodi seoko materijalnog formiranja novog common sensea.

Vratimo se na Lebowitzev koncept “umjetnihsredstava” koji je ključan za elaboraciju socijalističke po-litičke epistemologije. Prvenstveno nam pomaže u i z-

bjegavanju metazičkih ćorsokaka u valorizaciji prošlihi budućih transformativnih projekata. Metoda valoriza-cije nam omogućuje i produktivniji strateški širi plan urazmatranjima strategija i taktika u partikularnijim zah-tjevima i konfrontacijama koje su danas na dnevnom re-du. Fantazmatska projekcija socijalizma kao organskogsustava čija se konstitucija događa automatski preuzi-manjem vlasti, revolucionarnim prevratom, procesimanacionalizacije i sličnim instrumentima predstavlja epi-stemološku i političku prepreku pri snalaženju u even-

tualnoj novonastaloj situaciji jer konkretnost historijskesituacije takvoj valorizacijskoj matrici neminovno pred-stavlja izdaju ili dokaz neekasnosti, ovisno je li per-spektiva ultraljevičarska ili liberalno-kapitalistička.Svaki korak nove vlasti interpretira se kroz aproksima-ciju ahistorijskog ideala. Sigurno da neprikladnost arbi-trarnosti ahistorijskog ideala ne otvara prostor za arbi-trarnost pri izboru “umjetnih sredstava”, ali bitno je na-glasiti da ona nisu dio organskog sustava kao što im i sa-mo ime kaže, već da su plod kombinacije pragmatike,

ekasnosti i normativnog političkog cilja. Također, laba-vljenje valorizacijske metode ukazivanjem na konkre-tne povijesne realnosti ne labavi stringentnost procjenekorištenja “umjetnih sredstava” kroz periode postojanjadržava realno postojećeg socijalizma i ne propušta uvid-

jeti neke katastrofalne poteze u odabiru i baratanju s“umjetnim sredstvima”. Njihova ključna uloga je uamortizaciji i olakšavanju razrješavanja neminovnihkontradikcija s kojima će se nužno suočiti svaki trans-formativni projekt. Tu postoji čitav splet raznih kontra-dikcija ovisnih o stanju ekonomije, ideološkim hege-monijama, otporu neprijatelja, geopolitičkim okolno-stima i slično, no jedna kontradikcija zauzima ključnomjesto. Unutar kapitalističkog sistema dvije su domi-nantne kontradikcije – ona između kapitala i rada i kon-kurencija između različitih kapitala. Metode razračuna-vanja s te dvije kontradikcije u socijalističkoj transfor-maciji poznate su pod nazivima – samoupravljanje icentralno planiranje.05 Ali, samoupravljanje i centralnoplaniranje se neminovno nalaze u kontradikciji pri po-




epistemologije


odnosa između različitih kapitala. Upravo samoupra-vljanje i centralno planiranje funkcioniraju kao sredstvakojima se obračunava sa zatečenim perzistentnim kon-tradikcijama. Neminovnost paralelnog obračuna s timkontradikcijama u svim varijantama socijalističkihtransformativnih projekata čini svaku ahistorijsku ra-

spravu o samoupravljanju i centralnom planiranju poli-tički neupotrebljivom. Različite forme i intenziteti fun-damentalnih kontradikcija u različitim povijesnim,ekonomskim i geopolitičkim uvjetima zbivanja revolu-cionarnog prevrata, i slijedom toga različite forme i in-tenziteti obračuna s njima koji su strateški fundirani sobzirom na kombinaciju uvida u realnu situaciju i regu-lativnog horizonta organskog socijalističkog društva skoincidencijom socijalističke etike i ekonomske racio-nalnosti i ekasnosti, neminovno dovode do kontradik-

cija unutar samog socijalističkog pokreta. Iz današnjeperspektive te kontradikcije možemo procijeniti kaokrivo riješene ili možda u određenim povijesnim situa-cijama nerješive, ali se ne smije dopustiti da realne kon-tradikcije određenog povijesnog trenutka služe kao ahi-storijski modeli za frakcionaštvo i ljevičarenje. I to zato

jer se u toj opciji ne radi ni o čemu drugom nego pristajanju na liberalnu ucjenu sagledavanja uspješnosti i e-kasnosti socijalističkih projekata koji u tom procesuprofunkcioniraju kao socijalističke ideje po sebi na ahi-

storijskim poljima. Ono što treba analizirati su forme ifenomeni neminovnih kontradikcija i iznalaziti opti-malna rješenja za njihovo prevladavanje iz već naznače-ne perspektive.

Liberalni mitemi

Insistiranje na nužnosti produktivnijeg tretiranja na-sljeđa i problema realno postojećih socijalizama nipoštone implicira presudnost iznošenja dobivenih rezultata usuvremenim raspravama o strategijama i taktikama lje-vice po pitanju edukacije, agitacije, mobilizacije i orga-nizacije. Prvenstveno je važno uvesti u javni prostor pla-uzibilna objašnjenja trenutne političko-ekonomske si-tuacije i demisticirati dominantne narative koji služekao legitimacija nametnutim politikama štednje. Ta-kođer, zbog perzistentnosti hladnoratovskih ideologe-ma i sv ih balasta vezanih za socijalističke projekte pro-šlog stoljeća, mobilizacijski manevar koji bi ih tretirao

kušaju implementiranja socijalističkih proizvodnih od-nosa. Problem koji imamo danas u rasponu pozicija naljevici leži u odluci za jednu od metoda razrješavanja ka-pitalističkih kontradikcija u svrhu formiranja identitetana ljevici.

Problem nastaje kada se socijalističku kontradikci-

ju pokušava razriješiti iz današnje perspektive krozprizmu izdaje socijalističkih načela pogotovo u slučaje-vima prevlasti centralnog planiranja kao modela orga-nizacije ekonomskog života u određenim povijesnimsekvencama. Korijen problema nalazi se u miješanjudviju razina, to jest njihovu postavljanju na razinu anali-tičkog simultaniteta i ukidanju historijske dinamike.Apstraktni model organskog socijalističkog društva kojiu revolucionarnim borbama funkcionira kao regulativnihorizont i unutar kojeg ekonomska racionalnost i eka-

snost koincidiraju sa socijalističkom etikom preuzimaulogu ltriranja autentičnosti u konkretnim povijesnimborbama koje se odvijaju na više razina kontradikcija i srazličitim konkretnim neprijateljima.

Imperativ historizacije

Jedna od mnogih povijesnih sekvenci na kojoj se možepokazati izlišnost tog rakursa je Sovjetski Savez počet-

kom dvadesetih.06 Unutar Partije su se vodile žestokediskusije oko statusa sindikata i radničkog samoupra-vljanja u velikim industrijskim postrojenjima. Do su-protstavljenih stavova nije došlo zbog toga što se jednastrana protivila samoupravljanju kao takvom i zagovara-la centraliziranu birokraciju kao takvu već zbog različi-tih strateških uloga. Ono što je kočilo bešumnu aplikaci-

ju samoupravnog modela bio je status visoke industrijeunutar cjelokupne ekonomske strukture koja je i daljefunkcionirala po kapitalističkim principima. Visoka in-dustrija je jedina bila nacionalizirana i postojao je racio-nalan strah da bi eliminacija centralnog upravljanja i go-tovo potpuno prepuštanje vođenja tvornica radničkimsindikatima u kapitalističkom okruženju moglo inten-zivirati konkurenciju i radničke kolektive pretvoriti ukapitalističke poduzetnike. Dakle, Partija je bila svjesnada transformacija ka socijalističkom društvu mora isto-vremeno raditi na uklanjanju obiju fundamentalnihkontradikcija kapitalističkom sistema proizvodnje –kontradikcija rad-kapital i kontradikcija konkurentskih

06 Deutscher,I.(1977).Staljin: poli-

tička biograja.Zagreb:Globus.



192

kao uzore ili pokušavao dobiti hegemonijsku bitku is-ključivo na tom terenu automatski bi propao. Ali, histo-rijska analiza realno postojećih socijalizama i popratnasocijalistička politička epistemologija nezaobilazan suinstrument u okršaju s liberalnim mitemima i sa zbu-njenošću i strahom prisutnim na ljevici po pitanju orga-

nizacijskih rješenja.Liberalni mitemi su u velikoj mjeri nastali u legiti-

miranju kapitalističke superiornosti u odnosu na socija-lizam. Vjerojatno najvažniji, i za kurentne hegemonij-ske bitke najpresudniji, vezan je uz pitanja demokracije.Iako metode kojima se današnje vladajuće klase služe usuzbijanju ekonomske krize kao što je postavljanje teh-nokratskih vlada bez elektoralnog blagoslova u Italiji iliGrčkoj postepeno nagrizaju mit o neraskidivoj vezi iz-među kapitalizma i demokracije, ta veza i dalje funkcio-

nira kao common sense. Operacija formiranja mitema sa-stoji se u jednostavnoj suspenziji povijesne geneze iz-borenih ljudskih, socijalnih ili građanskih prava.07 Pre-šutno se pretpostavlja da su se ona, u nekakvom podiza-nju civilizacijskih standarda, uspostavljala sama od se-be. Ili još, opasnije, da su ona produkt prosvjetiteljskognapredovanja elita. Lib eralna demokracija i njezine pro-cedure smatraju se općim dostignućem čovječanstvakoje je osigurao kapitalizam kao takav. Pritom se zabo-ravljaju evidentne historijske činjenice. Upravo su se ra-

dnički i komunistički pokreti u borbi protiv kapitalistič-kog sistema proizvodnje izborili za prava i procedurekoje danas sačinjavaju ktivni entitet “liberalna demo-kracija”, a za koju se upravo vladajuće elite, koje su uvi-

jek bile na suprotnoj strani barikada, hvataju kad, poku-šavajući diskreditirati bilo kakvu alternativu kapitaliz-mu, sugeriraju denitivni nestanak tih “privilegija”. Ta-kođer, historijski je evidentirano da cijeli spektar libe-ralno-demokratskih procedura nije u iole relevantnojmjeri uopće postojao prije Drugoga svjetskog rata.08 Pri-tom se sustavno zaboravlja da su svjetski ratovi upravoprodukti nerazrješivih kriza kapitalizma. I nikad se ra-zaranja i mrtvi u brojanju krimena sistemima ne pripi-suju kapitalizmu kao sustavu proizvodnje, već kontin-gentnim aberacijama. Daljnji korak u suspenziji histori-zacije preuzimanje je tzv. 30-godišnjeg zlatnog doba ka-pitalizma kao ahistorijskog standarda, a koje zapravofunkcionira kao sitna historijska i geografska iznimka upovijesti kapitalizma. Pritom se i ne uzima u obzir, iz li-

jevo-liberalne perspektive, da pokušaj državnog stabili-

ziranja i amortiziranja anarhičnosti i kontradikcija kapi-talističkog tržišta nije uspio i da se te kontradikcije nemogu razriješiti čemu svjedoči i trenutna kriza. S tim dase u spektar procedura po deniciji ne uključuje eko-nomska demokracija. Širenje demokracije u tom smjeruneminovno bi dovelo do preispitivanja fundamentalnih

odnosa u kapitalističkom sistemu proizvodnje. Uzmakpred širenjem demokratskih procedura u radne zajedni-ce i sfere odlučivanja o raspolaganju s v iškom vrijedno-sti legitimira se pozivanjem na krize socijalističkih sis-tema na način kako ih je Kornai analizirao. Pored osnov-nih epistemoloških i metodoloških prigovora takvomtipu analize koje je iznio Lebowitz, potrebno je ukazati ina konkretne povijesne primjere. Kriza u Jugoslavijiosamdesetih i popratne kronične nestašice roba i rastnezaposlenosti u direktnoj su vezi s izloženosti Jugosla-

vije svjetskom kapitalističkom tržištu. Radilo se o sud-bini sličnoj zemljama Trećega svijeta kojima su dugoviekstremno narasli tzv. Volckerovim šokom (1979.-1982.),inauguralnom gestom neoliberalizma, brutalnim po-većanjem kamatnih stopa FED-a i samim t im rasta dugazemalja koji je bio nominiran u dolarima.09 Ovaj primjerukazuje na ideološku pobjedu liberala koji su uspjeli kri-zu izazvanu globalnim kontradikcijama kapitalizmapretvoriti u dokaz strukturnog decita ekasnosti soci-

jalističkih zemalja. Uz ideološku operaciju izjednačava-

nja kapitalističke racionalnosti s “univerzalnom” eko-nomskom racionalnošću drugi ključan instrument he-gemonizacije gura je totalitarizma.

Perspektiva osvajanja vlasti

Dok insistiranje na neekasnosti realno postojećih socijalizama služi diskreditaciji bilo kakve ekonomske alter-native, gura totalitarizma dodatni je sloj kojim se puta-nja do, i eventualno postojeće alternative difamira krozcost-benet analizu u kojoj troškovnu stranu čine nemi-novni zločini i represija. Bez obzira na manjak historij-ske plauzibilnosti i izostavljanja historije kapitalizma izrazmatranja, strahovi od “totalitarizma” predstavljajukonkretnu socijalnu silu u imaginacijskim potencijali-ma organiziranja na ljevici. Svi oblici organizacijskog di-scipliniranja ili hijerarhijski sustavi automatski se odba-cuju pod parolom izdaje. Nedvojbeno je insistiranje nadirektno-demokratskim metodama u prosvjednim ak-

07 Vidi:MeiksinsWood,E.(1999).The Retreat from Class.London:Verso.

08 Vidi:Therborn,G.(1977).“TheRuleofCapitalandtheRiseofDemocracy”.New Left Review ,I/103.

09 Vidi:Varoufakis,Y.(2011).The

Global Minotaur: America, TheTrue Origins of the Financial Cri-

sis and the Future of the World

Economy.London:,ZedBooks.




epistemologije


cijama i pokretima diljem svijeta ključna politička i ide-ološka gesta zadnjih godina i neprestano ju treba isticati,ali također treba isticati i da postoji presudna razlika or-ganizira li se otpor određenim tendencijama ili se poku-šava osvojiti vlast i što osvajanje vlasti implicira, jer je-dna stvar je organiziranje ljudi na okupiranom fakultetu

ili trgu, a nešto potpuno drugo briga za reprodukciju či-tavog sistema. Koliko se god danas lijevo osvajanje vlastičinilo dalekim, svaka lijeva opcija koja ju ne uključuje uvlastiti program potpuno je socijalno i politički irele-vantna. Ne samo po pitanju mehanizama nekog bu-dućeg osvajanja vlasti već i iz perspektive urgentnih da-našnjih borbi oko privatizacijskih procesa, javnog sekto-ra i radničkih prava. Bez razvijanja organizacijskih mo-dela koji nisu uvijek u strahu jesu li izdali “autentičnostrevolucije” ili tendiraju li ka totalitarizmu, ne samo da

nije moguće osvojiti vlast, već je i poprilično nemogućeuspjeti u onome što je danas na dnevnom redu, a uklju-čuje nekad davno stečena socijalna prava i uvođenje de-mokratskih mehanizama odozdo. Ljevica se nalazi upreteškoj situaciji da bi vjerovala u spontanitet.

Documents

Marko Kostanić - Aspekti socijalističke političke epistemologije